Osnove stomatoloških materijala - Stomatološki fakultet - Sveučilište ...

Reaktor sadrži i sredstvo za umreženje alkoksi orto-silikat ili njegov polimer kao npr.
polietilsilikat ili pak organski hidrogensiloksan.
Ovisno o načinu kemijske reakcije njihova svezivanja razlikuju se dva tipa silikona:
kondenzacijski i adicijski.
Kondenzacijski silikoni. Osnovu kondenzacijskog tipa čini polisiloksan sa OHskupinama,
tako da se pri njegovu vezivanju oslobađaju nusprodukti, u prvom redu alkohol ili
vodik. Otpuštanje nusprodukata tijekom kemijske reakcije svezivanja karakteristično je za ovu
vrstu sintetičkih elastomera. Ukoliko se oslobađa alkohol to rezultira gubitkom materijala na
težini i njegovim skvrčavanjem, odnosno nepoželjnim dimenzijskim promjenama. Ako se, pak,
oslobađa vodik, on može izazvati i nagrizanje površinskog sloja sadre kojom se izlijeva otisak,
što ponovno ima za posljedicu neprecizan radni model, odnosno njegovu površinu.
Adicijski silikoni (polivinilsiloksani). Ovaj naziv dobili su jer polimeriziraju adicijskom
rekcijom, pri čemu nema stvaranja nusprodukata. Ova činjenica je razlog velike dimenzijske
stabilnosti i preciznosti adicijskog tipa silikona. Adicijski silikoni sastavljeni su od organskog
hidrogensiloksana i složenog silanskog spoja s vinilskim skupinama. Reaktor je spoj koji sadrži
plemeniti metal, obično platinske soli (npr. H2PtCl6). Ovakve reakcije vode do stvaranja
umrežene silikonske gume.
20.2.3. Polieteri
Polieteri su najmlađi predstavnik elastomera za otiske i u uporabi su od godine 1960.
Osnovnu pastu im čini nazasićeni polieter s epiminskim skupinama na kraju, plastifikator
i razna punila.
Pastu reaktora sačinjavaju: jedan aromatski sulfonat te također plastifikatori i punila.
Pomiješane paste polimeriziraju kationskom polimerizacijom. Kation potiče od reaktora npr.
benzen sulfonskog estera koji dodan epiminskoj skupini uzrokuje otvaranje prstena. U ovom
obliku kemijske reakcije epiminske skupine se mogu umrežavati.
Polieteri su veoma precizni gumasti materijali za otiske (uz adicijske silikone
najprecizniji!), te dimenzijski izuzetno stabilni, pogotovo ako se otisci pohranjuju u suhoj
sredini. Nedostatak im je velika čvrstoća nakon polimerizacije, pa nisu pogodni za otiske tamo
gdje preostaje veći broj nebrušenih ili parodontno oštećenih zubi (mogućnost ekstrakcije). Za
165