Kozački ratovi za nezavisnost
Povijest kozaka, autor Sergej Burda, Hrvatsko-ukrajinsko društvo, 2017.
Povijest kozaka, autor Sergej Burda, Hrvatsko-ukrajinsko društvo, 2017.
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Ukrajinska povijest<br />
ništvom »hetmana«, odnosno vrhovnog <strong>za</strong>povjednika. <strong>Ko<strong>za</strong>čki</strong> hetman<br />
biran je u »Ko<strong>za</strong>čkom vijeću« zvanom »Rada«, kojem je bio i odgovoran.<br />
Svaka pukovnija imala je vlastita obilježja, vlastitog svirača ratne trube i<br />
ratnog bubnjara. Također su postojali <strong>za</strong>sebna manja artiljerijska jedinica<br />
i vojni orkestar. Na vrhuncu svoje moći odijevali su elegantne crvene i<br />
crne uniforme, široke hlače šalvare, ukrajinske višivanke, dugačke kapute<br />
i kape te visoke čizme; dok su se slobodni ko<strong>za</strong>ci (plaćenici) nerijetko<br />
odijevali šaroliko prema običajima mjesta koja su posjećivali u svojim<br />
avanturama, što se posebno primjećuje u šarolikom ukrajinskom folkloru.<br />
U proljeće, 1618. godine, hetman Petro Konaševič (1614.-1622.), zvani<br />
Sahajdačnij, ko<strong>za</strong>čku vojsku uključuje u vojno-politički savez poznat pod<br />
nazivom Sveta antiturska liga, u kojoj je sudjelovala i poljsko-litavska<br />
vojska koja je u tom trenutku ratovala protiv Moskve. Nakon što su Poljaci<br />
<strong>za</strong>tražili ko<strong>za</strong>čku pomoć, oko 30.000 ko<strong>za</strong>ka maršira prema Moskvi,<br />
osvojivši na tom pohodu veći broj gradova i utvrda. U blizini Moskve<br />
sjedinjuju se s poljskom vojskom koju je predvodio kraljević Vladislav.<br />
Ondje ko<strong>za</strong>ci Vladislavu spašavaju život, a poljska je vlast primorana s<br />
Moskvom dogovoriti primirje. Ko<strong>za</strong>ci se potom vraćaju na obale Crnog<br />
mora i vode nove ratove protiv Tatara i Turaka. Nakon povratka s ratišta,<br />
Sahajdačnij <strong>za</strong> određene ustupke prihvaća poljske <strong>za</strong>htjeve da smanji znatno<br />
uvećan broj ko<strong>za</strong>čkih vojnika. Kod ko<strong>za</strong>čke populacije takvi ustupci<br />
stvorili su dodatan revolt te su Sahajdačnog kao <strong>za</strong>povjednika nakratko<br />
<strong>za</strong>mijenili hetmanom Jackom Borodavkom-Nerodičom (1619.-1621.),<br />
koji je potom poveo ko<strong>za</strong>ke u rat protiv Turaka na prostoru Moldavije.<br />
Ondje su ko<strong>za</strong>ci pretrpjeli velike ljudske gubitke zbog čega je Sahajdačnij<br />
ponovno postavljen <strong>za</strong> hetmana kao vrlo iskusan <strong>za</strong>povjednik. Nakon toga<br />
u borbi protiv Turaka kod Cecora, Sahajdačnij po drugi put spašava život<br />
poljskom prijestolonasljedniku Vladislavu, što dodatno utječe na poboljšanje<br />
diplomatskih odnosa i jačanje pravoslavnog intelektualnog miljea u<br />
Kijevu. Godine 1621. <strong>za</strong>početa je još jedna velika bitka protiv Turaka, južno<br />
od rijeke Dnjestar, pokraj tvrđave Hotin. U toj je bitci <strong>za</strong>jedno ratovalo<br />
oko 35.000 poljskih vojnika i oko 40.000 ko<strong>za</strong>ka, u namjeri da istjeraju<br />
37