Kozački ratovi za nezavisnost
Povijest kozaka, autor Sergej Burda, Hrvatsko-ukrajinsko društvo, 2017.
Povijest kozaka, autor Sergej Burda, Hrvatsko-ukrajinsko društvo, 2017.
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Ukrajinska povijest<br />
sku vojsku od preko 100.000 vojnika. U bitci je poginulo oko 8.000 ljudi<br />
s jedne i druge strane. Uspjesi na bojištu nisu umirili ko<strong>za</strong>ke koji su se<br />
sve teže suočavali sa velikim žrtvama u vlastitim redovima i tinjajućim<br />
poljskim šovinizmom. Česte katoličko-pravoslavne tenzije kod ko<strong>za</strong>ka<br />
i<strong>za</strong><strong>za</strong>vale su veliko ne<strong>za</strong>dovljstvo s poljskim savezništvom pa su odlučili<br />
smijeniti Vihovskog koji je podupirao pro<strong>za</strong>padnu političku orijentaciju.<br />
Ko<strong>za</strong>ci su na čelno ko<strong>za</strong>čko mjesto odlučili postaviti Jurija Hmeljnickog<br />
(1659.-1663.), sina slavnog preminulog ukrajinskog hetmana Bogdana,<br />
koji je imao utjecajne veze u pravoslavnim crkvenim redovima Moskve.<br />
Jurij je u teškoj društveno-političkoj poziciji proglašen novim ukrajinskim<br />
hetmanom, a ko<strong>za</strong>čke snage su ponovno objedinjene kao dio savezništva<br />
s pravoslavnom Moskvom. Ukrajinci su se ovdje ipak našli u vrlo nezgodnom<br />
položaju jer je Moskva pred ko<strong>za</strong>čkim poglavarima tražila velike<br />
političke i teritorijalne ustupke. Moskovski car je ukrajinskim ko<strong>za</strong>cima<br />
uvjetovao prihvaćanje svoga Vrhovništva i odricanje od povijesnog prava<br />
na teritorije današnje južne Bjelorusije uz rijeku Pripjat na kojima do danas<br />
žive Ukrajinci.<br />
Godine 1660. ukrajinska i moskovska vojska marširaju prema Poljskoj,<br />
ali ne uspijevaju pobijediti poljsku vojsku. Moskovske snage poražene se<br />
vraćaju prema Moskvi, a dio ko<strong>za</strong>ka na okupiranom ukrajinskom teritoriju<br />
opet je prinuđen prihvatiti novo primirje s Poljacima. Nakon <strong>za</strong>vršetka<br />
borbi na tlu Ukrajine, dio ko<strong>za</strong>čkih <strong>za</strong>povjednika smatra da agresivan<br />
politički utjecaj i rigorozna autokraska vlast iz Moskve <strong>za</strong> njih mogu biti<br />
trajno pogubni. S druge strane, Poljaci u <strong>za</strong>padnoj Ukrajini nisu pokazivali<br />
<strong>za</strong>nimanje da s ko<strong>za</strong>cima sklope dugotrajno primirje. Zbog toga među<br />
ko<strong>za</strong>cima dolazi do svojevrsne ideološke podjele, odnosno ko<strong>za</strong>ci na prostoru<br />
istočno od rijeke Dnjepar prelaze na stranu Moskve prvenstveno radi<br />
oslobođenja od vjerskih i kulturnih pritisaka, dok je ostatak ko<strong>za</strong>ka u <strong>za</strong>padnom<br />
dijelu zemlje podržavao pregovore s Poljskom. U ne<strong>za</strong>hvalnim<br />
okolnostima društvene podjele, Jurij Hmeljnickij 1663. daje ostavku na<br />
mjesto <strong>za</strong>povjednika i odlazi u monahe, a <strong>za</strong>mjenjuju ga dva nova vrhovna<br />
<strong>za</strong>povjednika. Prvi, hetman Pavlo Teterja (1663.-1665.) odlučuje podup-<br />
51
Change language