Zasto liberalizam_w

UVOD: KRAJ LIBERALIZMA
je podmukliji: kao ideologija ima pretenzija na neutralnost,
tvrdeći da nema nikakvih preferencija i opovrgavajući da
ima namjeru oblikovati ljude nad kojima vlada. Dodvorava
se ljudima pozivajući ih na lako dostižna prava, razonode i
privlačnosti slobode, zadovoljstva i bogatstva. Čini sebe nevidljivim,
baš kao što je operacijski sustav računala uglavnom
nevidljiv – sve dok se ne sruši. Liberalizam postaje iz
dana u dan sve vidljiviji baš zato što njegove deformacije postaju
previše očigledne da bi ih se moglo ignorirati. Kao što
Sokrat kaže u Platonovoj Državi, većina ljudi u svim vremenima
i na svim mjestima živi u špilji, vjerujući da je to cijela
stvarnost. Kod špilje u kojoj živimo najpodmuklije je to što
su njezini zidovi slični kulisama iz starih filmova koje nam
omogućuju naizgled beskonačne perspektive bez ikakvih
ograničenja, zbog čega ne vidimo da smo zatvoreni.
Među nekolicinom željeznih zakona politike jedva se koji
doimlje neslomljivijim od krajnje neodrživosti ideologije u
politici. Ideologija propada iz dvaju razloga: prvo zato što se
temelji na obmani o ljudskoj naravi, pa stoga i ne može drugo
nego propasti; i drugo, zato što se, s obzirom na to da te
obmane postaju sve očitije, sve više produbljuje jaz između
onoga što ideologija tvrdi o sebi i proživljenoga iskustva ljudi
pod njezinom vlašću sve dok režim ne izgubi legitimitet.
Ili nameće suglasnost s laži koju se trudi obraniti ili se urušava
nakon što jaz između tvrdnja i stvarnosti među stanovništvom
napokon rezultira potpunim gubitkom vjerovanja u
njegove zasade. Jedno vrlo često prethodi drugome.
Na taj način, unatoč tome što je liberalizam prodro u gotovo
svaku naciju na kugli zemaljskoj, njegova vizija čovjekove
slobode doimlje se više podrugivanjem nego obećanjem.
Daleko od toga da bi slavilo utopijsku slobodu „kraja
povijesti“ koja se 1989., nakon pada posljednje suprotstavljene
ideologije, činila na dohvat ruke, čovječanstvo oblikovano
19