Zasto liberalizam_w

UVOD: KRAJ LIBERALIZMA
ralizma danas bi izazvala ljubomoru i čuđenje nekadašnjih
tirana koji su mogli samo sanjati o tako obimnim sposobnostima
nadzora i kontrole nad kretanjem, financijama, čak i
djelima i mislima. Slobode koje je liberalizam trebao zaštititi
– individualno pravo savjesti, pravo na odabir religije, pravo
na udruživanje, pravo govora i pravo na samoupravu –
obimno se kompromitiraju zadiranjem vlade u sva područja
života. Unatoč tome, to se zadiranje nastavlja, najčešće kao
reakcija na to što ljudi osjećaju u mnogim različitim područjima
gubitak vlasti nad smjerom svoga života – ekonomskim
i drugim – što dovodi do zahtjeva za dodatnom intervencijom
entiteta koji je nominalno čak pod njihovom kontrolom.
Naša vlada spremno udovoljava tim zahtjevima krećući se,
poput mehaničarskoga ključa, samo u jednom smjeru, povećavajući
i šireći svoje ovlasti kao reakciju na pritužbe građanstva
što, opet, da ironija bude veća, samo pojačava osjećaj
udaljenosti građana od središta odlučivanja i njihove bespomoćnosti.
Na taj se način građani osjećaju jedva povezanima sa svojim
političkim predstavnicima čiji je posao bio „oplemeniti i
ojačati“ raspoloženje javnosti. Njihovi politički predstavnici,
sa svoje strane, izražavaju relativnu bespomoćnost u odnosu
na vječnu birokraciju, popunjenu karijernim uposlenicima
kojima je stalo isključivo do toga da zadrže ili povećaju svoje
budžete i aktivnosti. Veća moć pripada izvršnoj grani vlasti,
koja nominalno kontrolira birokraciju i koja administrativnim
odredbama može barem osigurati privid odgovornosti
u očima jogunastih državljana. Politička vlast koju obnaša
sve nepopularnije zakonodavno tijelo koje u teoriji svoj legitimitet
izvodi iz naroda biva zamijenjena naredbama i ovlaštenjima
egzekutive koja je do svoje službe došla obilnim priljevom
novca. 1 Liberalizam je tvrdio da će arbitrarnu vlast
udaljenih, od naroda neizabranih vođa zamijeniti odgovor-
21