glam017

Glam DIZAJN
1
njihovih klijenata na tu strast godišnje troši
više od milijun dolara.
Izložba Telling Tales (Pričanje priča), koja je
nedavno održana u Muzeju Viktorije i Alberta,
pokazala je onu “umjetničku” stranu dizajna
koja bi mogla prerasti u novu granu umjetnosti.
Da umjetnost i dizajn koketiraju već dulje
vrijeme, pokazuju mnogobrojni primjeri.
Picasso i Miró izrađivali su uporabnu
keramiku, Piet Mondrian je konstruirao interijere
po uzoru na svoje slike, Salvador Dalí
namještaj, a Andy Warhol tapete.
Istina, i prije pojave dizajnarta neki su predmeti
na aukcijama dosezali astronomske cijene,
primjerice, paravan Eileen Gray, stol Carla
Moline ili ormarić Charlotte Perriand. Sve su to
bili predmeti koje krasi iznimno zanatsko umijeće,
revolucionarnost ideje ili važnost u povijesti
dizajna, a sada se to događa i s radovima
suvremenih dizajnera koji postaju nova kolekcionarska
strast.
Zajedničko svim predmetima koje teoretičari
stavljaju u grupu dizajnarta jest - priča. U
20. stoljeću u umjetnosti je dominirao koncept
nad konstrukcijom, pa su uvijek bila zanimljivija
umjetnička djela koja trebaju objašnjenja,
koja “imaju priču”, a danas je ta potreba još
izraženija. Dizajnart je poput slikovnice koja
nema tekst, ali slikama sve dočarava. Publika
dobro reagira na ove
pro izvode jer su priče
3
ar hetipski usađene u
na ma, one su neizostavan
dio našeg odrastanja,
a dizajneri na vodećim
svjetskim fakultetima,
poput Central Saint
Martins koledža u Lon -
donu ili Design Academy
u Eindhovenu, uče razmišljati
kao umjetnici te
Snimak Meta
1. Ormar SMOKVIN LIST, Tord Boontje.
2. Stolić CAPILLARY, Gareth Neil.
3. Kada-čamac, Wieki Somers
2
Snimak Elian Somers
slušaju predmet koji se zove Konceptualni
dizajn. Na početku milenija najpopularniji su
bili dizajneri koji svojim radovima dočaravaju
svijet bajki, poput Torda Boontjea i njegovih
cvjetnih kreacija, Princezinog stolca,
Vještičinog stolca... Svoju sklonost obrtničkim
umijećima pokazao je ormarom Smokvin list,
čija su vrata složena od 616 listova smokve.
Listove su radili majstori emajla u središnjoj
Engleskoj, kojima je za bojenje samo jednog
lista trebalo šest sati. Krošnja stabla radila se u
Angresu u Francuskoj, oslikana pozadina od
svile, koja predstavlja nebo, u Suffolku, a sve se
sastavljalo u Cambridgeu. Ovaj je ormar pun
simbolike: motiv smokvinog lista svima je
poznat iz Biblije, krila ormara možda su anđeoska
- a zaista i izgledaju poput krila, a samo
drvo izgleda sablasno ispred neba koje podsjeća
na nadrealističku sliku. Tu je i mala igra sa
značenjima: ormar je iznutra gol (ogoljeno stablo),
a izvana “odjeven” (krila ormara). Adam i
Eva su bili goli, a poslije su se “pokrili” smokvinim
listom.
Zanimljivu konceptualnu igru nudi i nizozemska
dizajnerica Wieki Somers sa svojom
drvenom kadom u obliku čamca, koju je
napravila u 30 komada za parišku galeriju Kreo.
Pravi nas čamac može odvesti na daleka putovanja,
a opuštajući se u kadi putujemo sanjareći.
Dizajneri danas vole ironizirati skorojevićevsku
sklonost gomilanju skupih i blještavih
stvari u nedostatku razvijenog ukusa. Tako
Maarten Baas pali namještaj iz 18. stoljeća ne
samo da bi spalio dekorativne detalje već i kao
manifest protiv lažnog morala salonskog života,
dok Studio Job ismijava rasipan ukus ruskih
oligarha svojom serijom pod nazivom “Priče o
moći, korupciji i industriji izlivene u bronci”.
Ovu urnebesnu seriju u crnom i zlatnom čine,
među ostalim, stol u obliku tvornice iz koje
suklja dim ili sef za dragocjenosti s klaunovom
glavom. Mnogima će ovi predmeti djelovati
kao eklatantni primjeri kiča, no posve je
▲
4
4. Stol GODOGAN,
Niels van Eijk i Miriam
van der Lubbe.
5. Stolac MULTIDÃO,
Fernando i Humberto
Campana
Snimak Luiz Calazans
5
230