You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
U<br />
slučaju Benjamina Millepieda la -<br />
tinska poslovica nomen est omen<br />
(ime je znak) apsolutno je točna.<br />
Prezime francuskog plesača, so -<br />
lista Njujorškog gradskog baleta<br />
koji je stekao svjetsku slavu kao<br />
koreograf filmskog hita “Crni labud” - a još vi -<br />
še kao čovjek koji je osvojio srce glavne glumice<br />
Natalie Portman - znači “tisuću no gu”. A<br />
sce na u kojoj solira 34-godišnji baletan zaista<br />
izgleda kao da se na pozornici isprepleće tisuću<br />
nogu. Premda plesači danas nisu zvijezde<br />
tak vog formata kao glumci ili pjevači, Benjamin<br />
Millepied se svojim gardom, ali i angažmanom<br />
na filmu, koreografijama u mod nom<br />
svijetu, čvrstim tijelom i plavim očima izborio<br />
za status zvijezde. “On zna kako se prodati na<br />
tržištu”, rekao je pomalo ljubomorno jedan<br />
njegov kolega. Da je Benjamin Millepied zaista<br />
“vruća roba”, svjedoči ugovor s modnom<br />
kućom Yves Saint Laurent, za čiji je novi muški<br />
miris L’Homme Libre snimio reklamu.<br />
Jeste li u svemu tako disciplinirani kao u<br />
plesu - u kojem put do uspjeha znači žrtve i<br />
odricanje?<br />
- Moj uspjeh temelji se na ljubavi i veselju,<br />
a ne na požrtvovnosti i disciplini. Uz mamu,<br />
koja je držala satove suvremenog plesa, pogotovo<br />
afričkog - jer smo do moje osme godine<br />
živjeli u Senegalu - i ja sam plesao. Za mene je<br />
ples kao hodanje ili disanje, nešto što se ne<br />
mora učiti i trenirati, nego nešto što se razumije<br />
samo po sebi i što mi pruža neopisiv užitak<br />
i veselje. A discipline sam se uvijek grozio i<br />
to je razlog zbog kojeg nikad nisam htio pohađati<br />
škole kao što je Ballet de l’Opéra<br />
de Paris. Bilo mi je važno da zadržim<br />
svoju slobodu, mogućnost da se izrazim<br />
plesom - makar je angažman u<br />
Njujorškom gradskom baletu značio<br />
uz sve to i ozbiljnu disciplinu.<br />
Kako izgleda život i rad u najvažnijoj<br />
plesnoj instituciji u SAD-u?<br />
- Za mene je taj život počeo kad mi je bilo<br />
nepunih sedamnaest godina. Prve sezone<br />
nastupio sam u 150 predstava, što znači gotovo<br />
svaki drugi dan izlazak pred publiku.<br />
Njujorški gradski balet je trupa koja često<br />
mijenja repertoar i katkad se dogodi da u jednom<br />
tjednu plešem u tri ili čak četiri predstave.<br />
Za tako nešto treba stalno i mnogo raditi,<br />
dugi su to dani u dvoranama za vježbanje,<br />
neprestana ponavljanja... No, zbog tako mnogo<br />
rada, i to u najraznovrsnijim predstavama,<br />
samo se mogu smatrati privilegiranim.<br />
Je li vam bilo teško kad ste kao 16-godišnjak<br />
stigli sami u New York?<br />
- Ja sam roditeljski dom napustio već s 13<br />
godina, kad me mama poslala na konzervatorij<br />
u Lyonu. Ona je stvarno vjerovala u mene,<br />
Ljubav<br />
Benjamina<br />
Millepieda i<br />
Natalie<br />
Portman<br />
planula je na<br />
snimanju filma<br />
‘Crni labud’<br />
osjećala je moju strast prema plesu, i pustila<br />
me iz našeg obiteljskog gnijezda u Bordeauxu.<br />
Nije mi bilo lako, ali toliko sam bio zaglavio u<br />
balet da sam mislio samo o tome da uspijem.<br />
Tek mnogo kasnije, kad mi je bilo osamnaest<br />
ili dvadeset, shvatio sam što mi se desilo i da<br />
sam zaista rano napustio roditeljski dom.<br />
Kako ste počeli koreografirati?<br />
- Stalno slušanje glazbe i plesanje odveli su<br />
me u tom smjeru. Već s dvanaest-trinaest godina<br />
radio sam manje koreografije, neke plesne<br />
sekvence, i cijelo sam vrijeme znao da ću se<br />
tome kad-tad posvetiti. Ubrzo nakon što sam<br />
postao solist Njujorškog gradskog baleta, rekao<br />
sam Peteru Martinsu, tadašnjem po moć niku<br />
ravnatelja baleta, da želim koreografirati i on<br />
mi je dao sav potreban “alat” - studio i plesače.<br />
I za to sam zagrizao, strastveno i potpuno, jednako<br />
kao godinama prije toga za ples. Koreogra<br />
firanje je za mene logičan slijed jer ne bih se<br />
zadovoljio time da sam ostao samo plesač.<br />
Koje trenutke u karijeri smatrate ključnima?<br />
- Najvažniji je, vjerojatno, dan kad sam stigao<br />
u New York. Sjećam se dolaska na JFK<br />
aerodrom, taksija, dolaska u školu... Onda,<br />
važan je bio i dan kad sam upoznao Jeromea<br />
Robbinsa, najvećeg kazališnog producenta,<br />
koreografa i redatelja. On je imao velik utjecaj<br />
na mene kao plesača i koreografa, jer sam uz<br />
njega shvatio da mislim ispravno kad u plesu<br />
želim biti potpuno slobodan.<br />
Glam INTERVJU<br />
Koliko mlade publike danas sjedi na<br />
baletnim predstavama?<br />
- Zahvaljujući svježim idejama novih koreografa,<br />
u Europi je situacija mnogo optimističnija<br />
nego u Americi. To je jedan od razloga<br />
zašto sam prihvatio posao u filmu “Crni labud”,<br />
uvjeren da će se dio gledatelja nakon te odlične<br />
filmske priče zainteresirati za klasičan balet, da<br />
će se vratiti u američka kazališta i baletne kuće.<br />
U Francuskoj takva promocija nije potrebna,<br />
ondje ljudi gledaju predstave, prate što se<br />
događa u teatru. Svaki put kad dođem u<br />
Francusku, začudim se kako su kazališta puna.<br />
Što radite kad ne plešete?<br />
- Volim glazbu, pogotovo klasičnu, volim<br />
biti sa svojom obitelji, volim kuhati... Radim<br />
sve vrste salata, pečeno povrće, ribu sa žara, a<br />
talijanski specijaliteti draži su mi od teških<br />
francuskih umaka. Volim izlaziti sa svojim ko -<br />
legama, otkrivati nova mjesta za izlaske, volim<br />
ići u kino i kazalište. Film je važan dio mog ži -<br />
vota i čini mi se da svoju opću kulturu ponajviše<br />
dugujem kinematografiji, filmovima Roberta<br />
Bressona, Ermanna Olmija, Vittorija de Sice...<br />
Koliko vam je važna moda?<br />
- Iskreno, veoma važna. Ali ne u smislu<br />
trendova i pomodnosti, nego estetike koja je<br />
dio mog života. Odjeća me zanima iz dizajnerske<br />
perspektive i stoga volim promišljati<br />
svoj izgled - baš kao što sudjelujem u osmišljavanju<br />
kostima za svoje baletne predstave.<br />
Kako biste opisali svoj osobni stil?<br />
- Želim biti lijepo odjeven, ali tako da ne<br />
izgleda kao da sam u svoj styling uložio veliki<br />
napor. Za mene je elegancija upravo to - izgledati<br />
dobro, ali ne i ostavljati dojam da si zbog<br />
izgleda proveo sate i sate pred ogledalom. To<br />
pogotovo vrijedi za muškarce, ali i za žene.<br />
Kako se onda osjećate kao zaštitno lice<br />
modne kuće Yves Saint Laurent?<br />
- Bio sam počašćen kad su mi ponudili da<br />
predstavljam novi muški miris L’Homme Libre,<br />
pogotovo stoga što sam ušao u dobro društvo<br />
ambasadora brenda, u kojem su glumci Olivier<br />
Martinez i Vincent Cassel. A i zato što je Yves<br />
Saint Laurent bio izniman umjetnik i veliki<br />
obožavatelj klasičnog baleta. Koliko znam, on<br />
je čak dizajnirao kostime za Zizi Jeanmarie i<br />
Rudolfa Nurejeva, a 1981. je Nurejev plesao na<br />
predstavljanju njegova mirisa Kouros.<br />
Kakav je vaš odnos prema parfemima?<br />
- Biram ih pažljivo kao i odjeću. Mislim da<br />
su parfemi vrlo osobna stvar, i da svatko treba<br />
znati koji mu miris pristaje. Često se sjetim<br />
jedne romantične epizode iz prošlosti: Balanchine,<br />
veliki koreograf New York City Balleta,<br />
imao je tako dobar nos da je znao koji miris<br />
pristaje kojoj balerini. I on im je zaista birao<br />
mirise koje će koristiti.<br />
■<br />
Snimak: Sipa/JLP (1)<br />
147
Change language