Tristotrojka #2

Haris Bradić rođen je u Sarajevu 02.06.1982. godine, završio Drugu gimnaziju 2001. u rodnom gradu.
Studije arhitekture završio je 2006. godine, a danas ima poziciju asistenta na predmetima: Arhitektonska
fizika 1, Arhitektonske konstrukcije 5 i 6, Konceptualizacija i materijalizacija granica arhitektonski
definiranog prostora na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Još za vrijeme studija, prvi od
projekata mu je bila rekonstrukcija i proširenje stambenog objekta u Stocu koji je realiziran 2008. godine.
Trenutno je na doktorskim studijama Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Neki od njegovih projekata su: nisko-energetska zgrada u ulici Čekaluša u Sarajevu - projektiran 2012., trenutno
se izvodi; nisko-energetska autonomna kuća u fazi projektiranja; nisko-energetska stambena kuća
Kromolj, Sarajevo - realiziran 2013.; idejni projekat sportsko-rekreativnog stambenog objekta u Sarajevu,
baziran na principima nisko-energetskih objekata, 2009.; idejni projekat olimpijskog bazena u Banovićima
(prva nagrada na pozivnom konkursu 2009.); nisko-energetska kuća u Vrbanjuši, Sarajevo 2011. godina te
stambeno-poslovni objekat u ulici Ejuba Ademovića, Sarajevo – koji se trenutno izvodi.
Razgovor na temu...
Energetski učinkoviti objekti
Kada ste se počeli baviti pitanjem energetske
učinkovitosti i zašto?
Afiniteti za projektiranje javljaju se od samog
početka dodiplomskog studija. Interes za kreiranjem
arhitekture sa akcentom na energetsku
učinkovitost i kreiranjem što kvalitetnijeg komfora
za boravak korisnika javio se po mom dolasku sa
jednogodišnjeg studija arhitekture u Barceloni.
Naime, od tog perioda počinje moje istraživanje
„solarne arhitekture“.
Prvi ozbiljniji pristup istraživanju bio je kroz seminarske
radove na predmetu Arhitektonska fizika
kod prof. Ahmeta Hadrovića, čiji sam danas asistent.
Profesor Hadrović me potom nesebično uveo
u istraživanja o komforu čovjeka u arhitekturi, ali i
odnosu arhitekture i energije. Također, u tom sam
periodu imao čast boraviti i u ateljeu akademika
Zlatka Ugljena i biti njegov suradnik te spoznati
kako i na koji način se arhitektura interpolira
u prirodni ambijent ne narušavajući prirodno i
društveno okruženje.
Moje prvo samostalno djelo (2006. godine) bila
je rekonstrukcija i proširenje porodične kuće
Mehmedbašić u Stocu, kada sam se kao student
suočio sa realnom problematikom stvaranja
arhitektonskog djela. Projekat je bio jako
značajan, jer se težilo napraviti što bolje termički
izoliranu ovojnicu na svim dijelovima. Projektom
je zamišljeno da vanjski zidovi imaju U-vrijednost
0,35, međukatna konstrukcija prema hladnom
tavanu 0,20, zidovi u tlu ne veću od 0,35 i pod na
tlu 0,30 W/m 2 K. Osim ovojnice, cjelokupan projekat
je poštivao principe kreiranja bioklimatske
arhitekture, pokušavajući da na najjednostavniji
način iskoristi mikroklimatske uvjete svog
okruženja. Hladni zrak iz postojećih podrumskih
prostorija se u ljetnom periodu prirodnim putem
ubacuje u etažu prizemlja, a prema istoku, jugu
i zapadu oformljene su duboke strehe, dok prirodnu
zaštitu od priliva sunčeve energije pravi loza
koja se putem sajli uzdiže uz zapadno orijentirane
prozore.
Još jedan od samostalnih projekata rađen je
2010. godine. Bio je to projekat porodične kuće
u mjestu Senokos (50km od Skoplja prema
Ohridu), meni vrlo drag projekat, jer se došlo do
potpune realizacije uprkos malim poteškoćama
izvođenja radova zbog udaljenosti. Složena forma
i oblik objekta nastala je pod utjecajem tradicionalne
stambene arhitekture tog podneblja.
Kreiran je koncept „tri kuće pod jednim krovom“,
sa vrlo razigranim tlocrtnim rješenjem, koji je
prouzrokovao dosta visok faktor oblika (0,79),
te visoko izoliranom ovojnicom. Po prvi put se
na prostoru Makedonije primijenila kontaktna
termoizolirajuća fasada sa kamenom vunom TIP
PTP 0,35 lijepljena preko Termobloka (Porotherm
38 S Plus) na vanjskim zidovima, sa AB strukturom
obloženom prvo sa 3 cm heraklit TA izolacije po
kojoj je ugrađena lamela od kamene vune u
debljini od 20 cm. Netransparentni dio ovojnice
ima srednju U-vrijednost od 0,20 W/m 2 K, dok
vanjski otvori imaju vrijednost od 1,0 W/m 2 K. AB
serklaži su 25 cm, a termoblok 38 cm te je njihova
debljina ujednačena sa različitom debljinom
TA izolacije, a time je ujednačena i U-vrijednost.
Projektom kuće na Kromolju uspješno je realiziran
cjelokupni proces dizajniranja i uklapanja moderne
arhitekture u potpuno prirodni ambijent. Gradnja
je tekla po sljedećim principima: orijentacija transparentnih
ploha prema jugu, pasivna zaštita od
prevelikog priliva sunčeve energije u unutrašnji
prostor kroz staklene stjenke sa dubokim prepustima
horizontalne konstrukcije, U-vrijednost
od 0,149 do 0,250 W/m 2 K te fasadna struktura
bijele boje. Oba spomenuta projekta će koristiti
obnovljive izvore energije putem toplinske pumpe
zrak-voda i solarnih kolektora za pripremu tople
vode. U Makedoniji je, zbog prisustva većeg broja
proizvođača drvenog peleta, predviđena alternativa
sa kotlom na pelet u posebnoj kotlovnici.
Također, u sklopu svog dosadašnjeg praktičnog
djelovanja uradio sam i cjelokupnu analizu energetske
efikasnosti na unaprijed izvedenoj kući
od strane drugog autora, gdje sam pravio analizu
ekonomske isplativosti primjene sistema za
korištenje obnovljivih izvora u već definiranoj
ovojnici. Zajedno sa projektantima mašinskih
instalacija, napravljeno je poređenje tri vrste
toplinskih pumpi (zrak-voda, zrak-zrak i zemljavoda
u kombinaciji sa solarnim kolektorima).
U konačnici, prihvaćeno je ono što se smatra
dugoročno najkvalitetnijim rješenjem, čak i pored
velike početne investicije, a to je toplinska pumpa
zemlja-voda sa pet sondi dubine 100 m te dvije
toplotne pumpe zajedno sa toplotnom energijom
iz solarnih kolektora. Primijenjeno je podno
grijanje (niske temperature), dok podni konvektori
i zidni fenkojleri mogu, osim grijanja, vršiti i
hlađenje unutrašnjeg prostora na potpuno pasivan
način. Na ovom primjeru je jasno vidljivo
kako naknadno definisanje i kreiranje sistema
energetske efikasnosti u projektu koji niste sami
koncipirali, niti u njemu učestvovali od samog
početka, dodatno komplicira cijeli proces nego
kada se projekat od samog početka kreće u tom
pravcu.
Više informacija o spomenutim projektima na
web stranici: http://www.casopis-gradjevinar.hr/
arhiva/article/676
Još jedan zanimljiv projekat je i tzv. energetski
autonomna vila na Nišićkoj visoravni. Projekat
je trenutno u samom začeću, a ideja je napraviti
energetski potpuno neovisan objekat oslonjen
na energetski potencijal svog okruženja, tačnije
energiju vjetra, Sunca i tla. U toku su pripreme
za izgradnju dva stambeno-poslovna objekta na
prostoru općine Centar u Sarajevu, koji također
spadaju u zgrade sa ukupnom energetskom
potrebom manjom od 30 kWh/m 2 /god. Iskreno
se nadam da će uskoro doći do njihove potpune
realizacije kako bi isti postali standard buduće
gradnje sa gledišta energetskih ušteda, smanjenja
emisije CO 2
i kreiranja visoke kvalitete unutrašnjeg
prostora sa gledišta higijensko-tehničkih uvjeta
boravka čovjeka.
42
broj 2, maj 2014.