Eridan15

ERIDAN 15koje bi služilo samo toliko da pokaže kako je sluša. Shvaćao je donekle zašto joj ovotreba. Veći dio braka je rijetko obraćao pažnju na nju, kompenzirajući svoju distanciranostlagodnim životom i skupim poklonima. Možda je ovo, nakon svega, i zaslužio.Pola sata. Toliko bi ovi susreti, koje bi ona organizirala svakih mjesec dana, trajali.Napokon su se pozdravili s njim, ona naizgled srdačno, ostali suzdržano, i krenuli natragprema automobilu.Ustao je s klupe da ih isprati pogledom, i sve bi prošlo kao i uvijek da iza jednog stablanije ugledao staricu kako ih promatra. Lecnuo se kad je vidio da ju je primijetila i njegovasupruga. Da je žena koja ih je gledala su udaljenosti samo nastavila to raditi možda bi sveizgledalo bezazleno. Netko tko čeka da se oslobodi klupa, ništa više. Ali ona se sklonilaiz debla kad je pogled njegove žene pao na nju. Sklonila se i nije izašla sve dok se velikalimuzina s njegovom obitelji nije udaljila niz skrivenu cestu.- Daniela - muškarac je došao do stabla i pozvao je. Žena oprezno proviri i pogleda nizbrežuljak, gdje više nije bilo nikoga, bili su sami.- Oprosti Mihaele, nisam smjela, znam. I uspaničila sam se, znam i to, ali...- U redu je. Nema veze - prišao joj je i položio ruke na koščata ramena. I ona je bilastarica. A ako se na njemu vidjelo da je, barem nekoć, bio moćan muškarac, na njoj se jošuvijek moglo vidjeti da je nekad bila lijepa.- Ima. Znam da si mi rekao da nikad ne dolazim kad su oni ovdje, ali jednostavno sam ihmorala vidjeti - nervozno je vrtjela nisku sitnih, bijelih bisera koji su joj visjeli oko vrata,iznad uske, kratke crne haljine koja možda i nije bila primjerena za njenu dob.- Pusti sad to. Idemo nazad, predugo sam ovdje vani, imam osjećaj da ću se smežurati iuvenuti kao suha šljiva.Krenuli su s rukom u ruci, laganim hodom preko niskih, travnatih brežuljaka, do kompleksaprizemnih, monolitnih zgrada obloženih bijelim mramorom. Sunce je svojim zalaskombacalo duge sjene po sjajnom kamenu. Zaobišli su glavni kompleks do čijih je masivnih,brončanih vrata vodilo široko stubište koje se penjalo između mramornih stupova. Vratana koja su ušli u jednu od zgrada su bila mala i gotovo neprimjetna. Nakon njih je slijediouski hodnik na čijim su se zidovima nalazile razvodne ploče, pa strmo, prašnjavo stubištekoje ih je dovelo pred tamna podrumska vrata.Ali kad su ih otvorili dočekao ih je drukčiji prizor. Ni ovdje nije bilo previše svijetla,kristalni lusteri su se kupali u magli duhanskog dima, ali je atmosfera bila potpuno drukčija.Gomila mladih ljudi je unutra visjela za masivnim šankom ili sjedila za stolovima, pijući izporculanskih šalica u koje su ulijevali tekućinu iz velikih čajnika. Nekoliko parova se vrtjelona malom plesnom podiju od sjajnog parketa dok je raštimani orkestar na povišenompodiju svirao „In The Good Old Summertime“.- Dvadesete prošlog stoljeća - progovori Daniela pored njega, dok je on još upijao prizor,glasom koji je grleno odzvanjao kroz njen smijeh. Svrnuo je pogled prema njoj i zaključio44Priča