Eridan15

ERIDAN 15Postmodernizam i znanstvenafantastikaValentina MiškovićEsejČesto mi je prigovoreno da previše koristim riječ “postmodernizam” a da zapravo nitkone razumije što sa time podrazumijevam. Možda neki od vas znaju, drugi možda ne, da3.zmaj ima najveći postotak kulturologa u svojim redovima nego ijedna druga udruga uhrvatskom fandomu. Mi mali kulturolozi volimo koristiti naše znanje i širiti ga u svijet,a također volimo pisati i o znanstvenoj fantastici u svojim seminarima i diplomskimradovima. Ovaj članak pokušat će objasniti taj mistični “postmodernizam” kako ga jeobjasnio Frederic Jameson, jedan od najvažnijih teoretičara samog postmodernizma, uzLyotarda i Baudrillarda.Postmodernizam je ušao u razne vokabulare brže nego mnoštvo drugih intelektualnihkategorija. Riječ se raširila iz područja povijesti umjetnosti u politiku, teoriju i u časopise.Riječ ima vrlo opsežno značenje i u stanju je opisati razne stvari: dekor, arhitekturu, film,novu fazu fetišizma robe, fascinaciju slikama, kodovima i stilovima, političku i kulturalnufragmentaciju i decentralizaciju subjekta, kraj metanaracija, defragmentiranje moći usvijetu, kolaps kulturne hijerarhije, načini funkcioniranja novih tehnologija, sveukupnopomicanje društva u fazu medija, potrošačke kulture i multinacionalizma, poimanjeidentiteta.... Jasno nam je da se hvatamo u koštac sa jednim pojmom koji okuplja podsvoje krilo sveukupnost današnjice.Kako bi razumjeli taj pojam moramo se vratiti u sredinu 20. stoljeća, gdje bilježimopočetke onoga što danas nazivamo postmodernizmom. Već se kasnih šezdesetih pričaloo ‘new sensibility’.Jedan dio tog novog osjećaja predstavljao je revolt protiv kanonizacije modernističkei avantgardne revolucije – ta umjetnost sada je stajala u muzejima i akademijama,predstavljana kao visoka umjetnost modernog kapitalističkog svijeta. Ta umjetnost višene šokira, ne gnuša – Picasso, Joyce, Woolf, Brecht i drugi sada su klasici. Poništila serazlika visoke i niske umjetnosti, tj, između visoke umjetnosti i masovne kulture. Taj revoltnajbolje iskazuje pop kultura pedesetih i šezdesetih, sa ključnom figurom: AndyijemWarholom.Frederic Jameson započinje svoj članak “Postmodernizam, ili kulturalna logika kasnogkapitalizma” usporedbom dvaju slika: radničke cipele Van Gogha i ‘Diamond dust shoes’Andyija Warhola. Dijamantne cipelice očito ne komuniciraju sa nama prisno kao iradničke cipele, a Jameson tvrdi da one uopće sa nama ne komuniciraju, već imamo poslasa fetišizacijom (u marksističkom smislu 1 ).Uplitanje Marxa je važno za razumijevanje postmodernizma. Jameson iščitavapostmodernizam ne kao još jednu kulturno umjetničku epohu, već isključivo kao izričaj56