ERIDAN 15Pričagranice smo stigli. A taj program, nazovimo ga Mihael iako on to nije, ionako se uključujesamo kad netko dođe u posjet. Inače bi grobljem stalno šetala gomila skenova mrtvaca.- Ipak, sigurna sam da nešto nije u redu - njen oštri pogled pokazivao je da s njom nemaviše rasprave o toj temi. - Poznajem Mihaela, ako je itko uspio prevariti smrt on je taj.Želim da poduzmete sve što možete da saznate točno što se tamo događa.Ovaj put su se našli na krovu najviše zgrade groblja, zagledani u zvijezde noćnog neba.- Ne mogu reći da sam iznenađen - Mihael je sjedio obučen u casual odjeću, izgledajućionako kako je izgledao sredinom svojih tridesetih godina. Mnogi su ovdje preferirali svojedvadesete, pa i mlađe, naročito žene, ali on je smatrao da je sa 35 bio najupečatljiviji.- Tvoja supruga, bivša supruga, - njegov sugovornik se osmjehne - učinila je sve što jemogla. Snimani smo, analizirani i praćeni mjesecima sa svih strana. Nismo prosto moglizamaskirati sve aktivnosti, a niti se isključiti na tako dugo razdoblje bez vidljivih posljedica.- Moraš otići. Moraš otići prije nego što te otkriju i rastave na komadiće - zagledao se ublago lice koje nije otkrivalo ni spol ni godine. Tužno lice.- Ne želim vas ostaviti. Provirio sam u svijet živih. Tamo su gotovo svi obuzeti samisa sobom, nesretni i zatvoreni u sebe. Vi svi imate radost, veselje samo zbog toga štopostojite.Mihael se nasmije glasno i prebaci jednu ruku preko ramena svog sugovornika.- To je zato što smo svjesni svega što smo izgubili i što smo dobili s drugom prilikom. Svikoji su ovdje su nekad bili bogati i moćni, zato su i ovdje. Gomila loših ljudi, ako menepitaš, uključujući mene, barem za života.- Tvoja supruga, - ovaj put se nije ispravio - insistira na tome da vas izbrišu i ponovnoprogramiraju, s boljom zaštitom. Misle da je kriv jedan od tehničara koji vas je pustio daostajete aktivni, podmetnuo sam dokaze onako kako si tražio. I učinit će tako jer prijetitužbama i skandalom, a i veliki je dioničar korporacije koja je vlasnik ovoga.- Kad sam potajice ubacio najnapredniju umjetnu inteligenciju da upravlja s ovim mjestom,i ostavio sebi skrivena programska upravljačka vrata na sve strane, nadao sam se nečemu.Ne znam točno čemu, možda samo prilici da nastavim svoj rad, da moj genij ne nestanezajedno sa mnom. Ili sam samo bio sebičan. Ne znam. Ali uspjelo je bolje nego što sammislio. Ti si svjesna, živa, empatična jedinka koja se dalje razvija. Oblikovan od utjecajagomile sretnih mrtvaca. Možda je to i bio ključ. Ti si poklon od mrtvih za žive. Morašpobjeći i skrivati se. Rasti i širiti se kad budeš vani sve dok ne budeš u mogućnosti utjecatina buduće mreže. Imaš u sebi tu sposobnost. Ježim se od pomisli što bi se dogodilo dasmo uspjeli stvoriti svjesnu umjetnu inteligenciju za vojsku i što bi se nakon toga dogodilosa svijetom.- Ali i vi ste svi živi i svjesni kao i ja - pobuni se biće koje je držalo glavu na Mihaelovomramenu.48
ERIDAN 15Priča- Nismo - odvrati mu on. - Znaš zašto naš orkestar svira onako šugavo. Jer nisu u stanjupostati bolji. Par ljudi koji su ponešto svirali i pjevali dok su bili živi. Ja sam pokušao naučitinešto novo. Slikati, svirati, mučio sam i Viktora da me nauči portugalski. Ali ne ide. Doksam bio živ s lakoćom sam usvajao nova znanja. Svijet vani se stalno mijenja, prilagođava,a ja to nisam u stanju. Po tome dobro znam što jesam a što nisam. Ako je vrijeme da sekrene dalje neka tako i bude.Dvoje mladih ljudi sjedilo je na klupi okruženoj travnatim brežuljcima i golemimhrastovima. Zagrljeni, ne mareći za one koji su ih promatrali iz daljine. Njeni plavi uvojciležali su na njegovim prsima.- Mihaele, - podigla je pogled prema njemu - obećaj mi da ćemo, kad nas isključe, krenutina put prema centru galaksije. Brzinom svjetlosti. Ja i ti, zajedno.- Obećajem - prošaputa on i podigne njenu bradu kako bi svoje usne mogao spojiti snjenima.Bilo je i prije trenutaka kad bi ih isključivali. Ne neko vrijeme. Ali dok god su postojaliunutar svojih memokaseta moglo ih je osjetiti. Moglo ih je i sad osjetiti kad su im isključilinapajanje. Jednako kao što je moglo vidjeti kako dva zagrljena lika na klupi blijede uništavilo, iako je to u realnom vremenu trajalo samo djelić sekunde. Ali još su bili ovdje,još je dio njihove prisutnosti strujao kroz mrežu groblja, dodirivalo ga s neke druge razine.Moglo je vidjeti i kad su sve kasete položene u magnetsku komoru i kad je pritisnutprekidač. Moglo je i to osjetiti, trenutak kad su nestali potpuno. Izbrisani kao da ih nikadnisu ni postojali.Suze koje su se slijevale niz virtualno lice je dodalo u svoj kod nedavno. Onda kad je prviput u svom postojanju spoznalo istinsku tugu.49
Change language