Eridan15

ERIDAN 15Pričarekao je. “Ne brini, imam sve što će mi biti potrebno. Sve će biti u redu.”Zarezao je meso oko strijele i iščupao je. Duboku ranu prvo je očistio, a onda u njugurnuo još bilja koje mu je ranije stavio u usta. Nakon toga je nastavio rezati i šivati.Baker je cijelo vrijeme samo tupo gledao ispred sebe. Više nije osjećao bol. Nije znaokoliko je vremena prošlo, a ta informacija ga nije ni zanimala. Samo je znao da je još uvijekživ.“Čuješ li me?” upitao je Apoka i nadvio se nad njega. Baker je samo kimnuo glavom.“Odlično”, nastavio je indijanac. “Dobre vijesti su da si izliječen, kao što je i trebalo biti.Ali ipak imam jednu stvar koju moram obaviti prije nego odem.”Kada je stari Apoka iz džepa je izvadio malu zelenu iglu Baker je htio vrisnuti, ali nije imaodovoljno snage da tu želju i obistini. Tresao se, a zbog toga je samo ležaj škripao glasnije.Vjerojatno ne dovoljno glasno da ga netko čuje izvan šatora.Apoka se samo nasmijao i rekao: “Žao mi je, ali ovo se mora desiti. To je posljednji darkoji ti predaju Apoke, narod koji si odlučio uništiti svojom vojskom. Sada odlazimo uzaborav. Možda je tako i bolje… No ovo ovdje sam sačuvao samo za tebe. Ne znam akoznaš, ali Apoke vjeruju da je jedan pojedinac jednak cijelom njegovom narodu. To značida ovaj poklon zapravo nije samo za tebe, već za sve vas bijele ljude koji su odlučili bitinaši krvnici. To je naš posljednji pozdrav.”Brzim zamahom zabio je iglu u venu Bakerove ruke.Počeo se tresti sve jače, a škripanje je postajalo još i glasnije. A onda sve sporije. Sveprigušenije.Odjednom se stvarnost oko njega rastopila i razlila poput vala koji udara u stijenu.Otvorio je oči. Ne svoje ljudske, već milijarde njih raštrkanih svuda po prostoru i vremenu.Vidio je sebe kako trči ulicom zajedno sa svojim bratom dok je još imao šest godina, anjegov brat devet.Vidio je kako mu otac nožem ubija majku i kasnije govori kako ih je napustila. Nitko nijesaznao istinu. Sve do danas…Vidio je kako mu brat umire na brodu sa svojih dvadeset i šest godina, ali ne zbog oluje,kao što se pričalo, već zbog divovske hobotnice koja ih je potegla na dno.Vidio je sebe kako se pridružuje vojsci i polako uzdiže prema poziciji pukovnika, kao štoje njegov otac i htio. Bio je tako ponosan kada ga je prvi puta vidio u uniformi.Vidio je sebe kako vodi pukovniju punu krvožednih čudovišta koji su bili spremni ubijatimuškarce, žene i djecu samo zato jer su bili druge boje kože.U konačnici, vidio je mladog Apoku, nazvanog Konačna Strijela, koji je vlastitim očima vidiosmrt svih članova svoje obitelji. Na čelu bijelih čudovišta uočio je Bakera. Pukovnikovolice mu se mržnjom urezalo u pamćenje. Cijeli posljednji sukob Apoka proveo je tražeći53