Eridan15

ERIDAN 15- Ne. Ne brini. Otkrit ću ti nešto. Znaš da sam vodio veliku tvrtku koja je bila vodeća uznanstvenim istraživanjima. I ovdje postoji gomila naše tehnologije. E pa zato znam daduhova nema na Zemlji. Duhovi nemaju masu, zato i prolaze kroz zidove. A sve što nemamasu kreće se brzinom svijetlosti. Čim napuste tijela već su na putu. Za sekundu su prošliMjesec i nastavili dalje, sve dalje prema zvijezdama.Pogledala ga je upitno da vidi koliko je ozbiljan a onda se nasmijala zajedno s njim. Mihaeljoj spusti blagi poljubac na usne.- Znaš, ako sam slučajno u pravu, volio bih da je moj duh krenuo prema središtu galaksijea ne na vanjsku stranu. Pomisli samo što sve vide na svom putu. Tek kad umru shvatekoliko je svijet malen i koliko je kratkotrajan bio trenutak u kojem su živjeli na njemu.Koliko su beznačajni bili svi sukobi i bitke koje su vodili.- Sad već govoriš o sebi.- Pametna si ti cura - podignuo se iz ležećeg položaja i stao tražiti svoju odjeću. - Hoćemoli se vratiti dolje.- Mislim da ću se izležavati još malo - mazno je protezala svoje golo tijelo.- Vratiti ću se - osmjehne se Mihael. - Moram porazgovarati s njim.Dolje je tulum još bio u punom jeku. Osmjehnuo se nekolicini parova pokraj kojih jeprošao kad je presjekao plesni podiji. Trenutačno je na njemu bilo više istospolnih parova.Ovdje se nitko više nije skrivao a i eksperimenti su bili česti.Našao ga je za jednim udaljenim stolom u kutu. Sjedio je sam, zamišljenog lica. Iakoje Mihael o njemu uvijek mislio u muškom rodu, spol nije bio jedna od karakteristikanjegovog izgleda. Mogao je biti prelijepi muškarac feminiziranog izgleda ali i mladadjevojka koja glumi muškarca. Ono samo je u razgovoru uvijek izbjegavalo bilo kakvezamjenice koje bi ga definirale.- Moramo razgovarati - obrati mu se Mihael, stojeći pored njegovog stola.- Ovdje?- Ne, negdje gdje smo sami.- Nikad nismo sami - osmjehne se osoba i odgurne od stola. Trenutak kasnije bili su udugačkom, slabo osvijetljenom hodniku sa čije su se obje strane uzdizali mramorni zidoviprepuni ladica na kojima je stajala po jedna gravirana zlatna ploča.- Pratio sam vaš razgovor. Onaj o duhovima - osmijeh na tom licu je bio i više negozarazan.- Možda ne možemo prolaziti kroz zidove ali se možemo isključiti i uključiti unutar bilokojih koordinata mreže groblja.Mihael uzdahne dok je prolazio pogledom preko imena i datuma na pločama. I njegovoje bilo ovdje, odmah nasuprot.- Moja supruga je vidjela Danielu.46Priča