Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
A da li je baš to tako iskreno i istoznačno<br />
kako osjećaju Bošnjaci? Ili je,<br />
ne daj Bože, po srijedi neki turski interes,<br />
u kome su Bošnjaci samo sredstvo,<br />
samo statisti? Ako je turska otvorenost<br />
prema Bosni i Bošnjacima istinita i<br />
iskrena, onda bi se ta pojava morala<br />
smatrati posve novom u odnosu na<br />
tursku politiku od 1878. pa do početka<br />
2000-tih. U isti koš se ne može trpati<br />
turska politika u vrijeme genocidne<br />
agresije i danas. A upravo to je u svome<br />
govoru eksplicitno naveo predsjednik<br />
turske Skupštine Cemil Cicek, kada je<br />
rekao da je “Bosna i Hercegovina dio<br />
naše duše”, te poentirao:<br />
“U tzv. modernom svijetu dozvoljeno<br />
je da više od 250 hiljada žena,<br />
muškaraca i djece bude ubijeno zato što<br />
su muslimani. Dok su dvolične države<br />
samo gledale ovo krvoproliće, Turska je<br />
bila jedina zemlja koja je učinila sve što<br />
je u njenoj moći. Nadam se da će odnosi<br />
Turske i BiH uvijek ostati ovako dobri”.<br />
Recimo, ovakvu izjavu – o ubijanju<br />
Bošnjaka “zato što su muslimani” - ni<strong>smo</strong><br />
mogli čuti od turskih zvaničnika<br />
iz vremena dok je trajala genocidna<br />
agresija. A to što je čujemo danas čini<br />
se kao potvrda moralne obnove turske<br />
politike, mada se nastoji kazati kako<br />
je Turska i tada jednako štitila Bosnu<br />
i Bošnjake. U to nas suvjeravaju i rijetki<br />
naučni i publicistički radovi nekih<br />
domaćih autora koji, naspram bošnjačke<br />
iracionalnosti, objektiviziraju ratnu<br />
ulogu Turske prema Bosni i Bošnjacima.<br />
Evo jednog citata:<br />
“Tako je britanska politika svoju<br />
nedvosmislenu prosrpsku poziciju najbolje<br />
demonstrirala tako što u međunarodno<br />
priznatoj Bosni i Hercegovini<br />
dugo nije željela otvoriti ambasadu,<br />
dok je u nepriznatoj SRJ, odnosno<br />
Beogradu uporno zadržavala svoje<br />
diplomatsko prisustvo. Upravo zbog<br />
svoje politike evropeizacije i dokazivanja<br />
kooperativnosti prema vodećim<br />
evropskim silama i Turska je učinila<br />
isto. Brojni bh. diplomati, novinari i<br />
politički analitičari uočili su značajnu<br />
pojavu u turskim zvaničnim medijima<br />
tog vremena kako o ratnim dešavanjima<br />
na tlu bivše Jugoslavije, a posebno<br />
u BiH, najviše koriste vijesti beogradske<br />
novinske agencije Tanjug, a malo ili<br />
nikako onih iz bh. medija.”<br />
Govori se da je Turska u okviru Organizacije<br />
islamske konferencije, u vrijeme<br />
genocidne agresije, blokirala pokušaje<br />
islamskih zemalja da se zauzme<br />
tvrđi stav, te da – “turska politika nije<br />
imala nikakve tradicijske i vjerske motive,<br />
već se zasnivala na kalkulantskim<br />
procjenama zarad primitka unutar EU<br />
u koju ni nakon više od 40 godina nastojanja<br />
i udovoljavanja evopskim silama<br />
nije pozvana da uđe”.<br />
Iz ovog rakursa bi mogao<br />
biti netačan sud predsjednika<br />
turske Skupštine Cemila<br />
Ciceka da je u odnosu na sve<br />
druge zemlje – “Turska bila<br />
jedina zemlja koja je učinila<br />
sve što je u njenoj moći”. Ali<br />
to ne znači da Bošnjaci nisu<br />
željeli, i da dan-danas ne žele,<br />
da Turska za BiH “čini sve<br />
što je u njenoj moći”! Ovaj<br />
kritički osvrt zapravo je nastojanje<br />
da se na pozicijama<br />
istine učvrsti turska politika<br />
pomoći i prisutnosti u BiH.<br />
Jer ako ne bude istine u tretiranju<br />
ove teme, onda će odnos Bosne<br />
prema Turskoj, i bošnjačkih političara<br />
prema turskim političarima, biti vazalski,<br />
na štetu Bosne i Bošnjaka, a što je<br />
već u nekoliko situacija nagoviješteno.<br />
Uvjet za pobratimstvo<br />
Turska iz 90-tih godina je, na žalost,<br />
bila sva zarobljena u ambiciju da<br />
postane dijelom Evropske unije, a ta<br />
ambicija je bila neostvariva bez kooperativnosti<br />
sa politikom vodećih<br />
evropskih zemalja, koje su tada vodile<br />
genocidnu politiku prema Bosni i<br />
Bošnjacima, proklamirajući doktrinu<br />
“zatečenog stanja”, tj. prihvatanja realnosti<br />
koja je stvorena ratnim zločinima<br />
velikosrpskih i velikohrvatskih snaga.<br />
Turskoj su bili preči njeni, nego bosanski<br />
interesi, pa je logično što iz tog perioda<br />
ne nailazimo nešto što bi potvrdilo<br />
izjavu gospodina Ciceka da je “Turska<br />
bila jedina zemlja koja je učinila sve što<br />
je u njenoj moći”. Ne da Turska nije<br />
bila “jedina zemlja”, već uopće nije bila<br />
zemlja koja je na diplomatskom planu<br />
išta konkretno činila da se zaustavi<br />
genocid u BiH! ...Osim što je slijedila<br />
evropske autoritete, a naročito autoritet<br />
Nadajmo se da<br />
će Turska, kao<br />
“jedina zemlja<br />
koja čini<br />
sve što je u<br />
njenoj moći” u<br />
interesu Bosne<br />
i Hercegovine,<br />
bez kalkulacija<br />
podržati našu<br />
borbu za<br />
opstanak. A ta<br />
borba počinje<br />
u borbi za<br />
istinu.<br />
mešetarske Velike Britanije,<br />
čija se strategija zasnivala<br />
na očekivanju da će vladine<br />
snage u Sarajevu biti poražene<br />
od beogradskih i zagrebačkih<br />
okupatora. Mogla je<br />
Turska, recimo, prekinuti<br />
diplomatske odnose sa tzv.<br />
Jugoslavijom, tj. Srbijom.<br />
Mogla je poslati vojnu pomoć,<br />
naoružanje i instruktore,<br />
kao što je radio, recimo,<br />
Iran sa kojim BiH nema<br />
nikakvih historijskih veza.<br />
Mogla je negdje, narodski<br />
kazano, hlupiti rukom od<br />
sto. Svašta je mogla učiniti Turska pa<br />
da bude “jedina zemlja koja je učinila<br />
sve što je u njenoj moći”. Sad bi trebalo<br />
da ne vidimo ono što je bilo, u ime<br />
ovoga što je sada, ali, ovo što je sada<br />
neće biti temeljito ako se napravimo<br />
da ne vidimo prošlost ovih odnosa koji<br />
su prije bili mimikrija, nego iskrenost.<br />
Dokaze je moguće pronaći na mnogo<br />
mjesta, a moguće ih je čitati i iz tekstova<br />
“arhitekte Daytonskog sporazuma”<br />
Richarda Holebrookea koji piše da su<br />
Bushova i Clintonova administracija<br />
bile nevoljne da poduzmu neke bitnije<br />
korake, sve dok nije uočena činjenica<br />
o istrajnosti bosanskog otpora, ali i sve<br />
veće involviranosti islamskih zemalja<br />
u dopremi oružja Armiji RBiH, kao<br />
i dolascima dobrovoljaca na bosanska<br />
ratišta. U ovoj priči o pomaganju Armiji<br />
RBiH i Bošnjacima – nigdje nema<br />
Turske. Uglavnom se pominje Iran.<br />
Na osnovu izlaganja Petera Galbraitha,<br />
američkog ambasadora u Hrvatskoj,<br />
pred Domom komiteta za međunarodne<br />
odnose SAD, u maju 1996.,<br />
jasno je da je Amerika podržavala vojnu<br />
pomoć bosanskim snagama koja<br />
je, preko Hrvatske, stizala (i) iz Irana.<br />
Galbraith je, između ostalog, rekao:<br />
7. decembar - 23. muharrem<br />
21