Mi smo

More documents

Recommendations

Info

Islamske teme Znakovi na putu Ko želi da se nastani u najboljem dijelu Dženneta, neka se drži zajednic ‘’Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem’’, ističe Nevevi, ‘’permanentno je radio na pridobijanju ljudskih srca i na tom putu bio je spreman podnijeti i najgrublje oblike agresivnog ponašanja, posebno onog verbalne naravi, kojeg su prema njemu, u nemalom broju slučajeva, ispoljavali beduini, licemjeri i razne druge vrste grubijana i probisvijeta, vjerujući da samo tako može očuvati mir i stabilnost u zajednici, ojačati poziciju islamske države i izvršiti svoju poslaničku misiju na najbolji mogući način.’’ Islam je vjera milosti i samilosti. Zapravo islam je u svojoj biti milost. Njegova milost manifestira se, između ostalog, i kroz različite doktrinarne, pravne i etičke odredbe i načela. Jedno od tih načela je načelo zajedništva, jedinstva i duhovne povezanosti. U hadisu kojeg je prenio Nu’man ibn Bešir, radijallahu anhu, kaže se: “Džemat (zajedništvo) je milost, a razdor je Božija kazna.” (Ahmed, sa dobrim senedom). U cilju promoviranja i afirmacije ovog uzvišenog načela, Allah, dželle šanuhu, je objavio više ajeta u Kur’anu, od kojih je najupečatljiviji onaj iz sure Ali-Imran: Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, ajednice (džemata) milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali. (Ali-Imran, 103.). Razdor, podijeljenost, prepirka i svađa su kazna, neuspjeh, gubitak, slabost i sramota, na što aludiraju riječi Uzvišenog: ...i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih. (El-Enfal, 46.). Islam nas uči da je zajedništvo, jedinstvo i jednodušnost najveća akvizicija nakon imana, i najveća blagodat nakon islama, zato je njegovo očuvanje, njegovanje i unaprjeđenje jedan od najvažnijih vjerskih prioriteta i Božija oporuka svim Allahovim poslanicima: On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što <strong>smo</strong> naredili Ibrahimu i Musau i Isau: “Pravu vjeru ispovijedajte j i u tome se ne podvajajte!” (Eš-Šura, 13.). Poznati komentator Kur’ana, Ibn Kesir, u pojašnjenju ovoga ajeta kaže: “Allah je svim vjerovjesnicima i njihovim narodima oporučio zajedništvo i slogu, i zabranio im razdor i podvajanje, po bilo kojoj osnovi.” Bilježi Tirmizi od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je rekao: “U svojoj poznatoj hutbi, koju je održao u El-Džabiji, moj otac je rekao: ‘Na istom ovom mjestu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam se obratio riječima: -Držite se zajednice, a budite što dalje od razdora i podvajanja, i znajte da je šejtan sa jednim čovjekom, koji se izdvojio iz zajednice, a od dvojice je mnogo dalji. Ko želi da se nastani u najboljem dijelu Dženneta, neka se drži zajednice (džemata). Koga budu radovala njegova dobra a žalostila njegova hrđava djela, taj je pravi vjernik.’” Interes zajednice je iznad interesa pojedinca Kako bi zaštitio instituciju džemata (zajednice) od razdora, podjele i međusobnih trvenja, Šerijat je, preventivno, zabranio sve što se kosi sa njegovim interesima, slabi njegovu snagu, pa makar se, u konkretnoj situaciji, radilo o provođenju legitimnih šerijatskih mjera i aktivnosti, a sve to kako ne bi došlo do zahladnjenja odnosa u društvu i stvaranja jaza i netrpeljivosti među pripadnicima muslimanske zajednice. Upravo iz tog razloga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odustao od rušenja i izgradnje Ka’be na starim, Ibrahimovim temeljima, iako bi to bila potpuno legitimna aktivnost, jer se bojao da bi ona mogla izazvati pometnju i nerazumijevanje, pa čak i otvoreno protivljenje pojedinih struktura novoformirane muslimanske zajednice. Prenosi Muslim od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Da tvoj narod nije nov u islamu, sav imetak kojeg su ljudi darovali za potrebe Ka’be, podijelio bi na Allahovom putu, vrata Ka’be bi spustio na zemlju, a u K’abu bi ulazio iz el-hidžra (Ismailove sobe).’’’ Iz hadisa se jasno razumije da je u određenim situacijama, kada postoji bojazan od smutnje i razdora, i javnog linča, dozvoljeno odustati od, Šerijatom propisane, aktivnosti, kako bi se to izbjeglo. Prema Ebu-Zinadu, poznatom učenjaku iz generacije tabi-tabiina, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se zbog njihovog slabog poznavanja islamskih propisa, s obzirom da su bili novi u islamu, ali i blizine paganskog doba i načina života, kojim su još dojučer živjeli i kroz čiju su prizmu gledali na svijet oko sebe, odustao od svoje prvobitne namjere da Ka’bu vrati na Ibrahimove temelje, jer je postojala realna opasnost da taj njegov postupak bude pogrešno protumačen, kao čin samodokazivanja, hvalisanja ili bilo čega drugog. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se i u drugim sličnim situacijama ponašao u skladu sa ovim pravilom. Značajno je za ovu priliku istaći njegov odnos prema licemjerima, koji su bili i ostali rakrana muslimanskog društva, i “najveći neprijatelj’’, kako ih Kur’an opisuje u suri znakovitog naziva, “El-Munafikun’’ (Licemjeri). Iako je bi svjestan njihove velike opasnosti i negativnog uticaja u društvu, ipak je odsutao od provođenja represivnih mjera prema njima, samo s jednim ciljem, a on je očuvanje mira, jedinstva i stabilnosti društva. Pribjegavanje represivnim mjerama moglo je dovesti do smutnje nesagledivih razmjera, jer rodbina i plemena onih prema kojima bi te mjere bile usmjerene, ne bi sjedili skrštenih ruku, nego bi tražili načina 7. decembar - 23. muharrem 38
kako da se osvete, a to bi onda pokrenulo lavinu neprijateljstva koju bi kasnije bilo teško zaustaviti. Da bi imali jasniju sliku o onome što se u to vrijeme događalo, navest ćemo predaju, koja u potpunosti razotkriva fenomen licemjerstva i licemjera s jedne, i daje prikaz Poslanikove mudre, državničke politike i uspješno nošenje i sa najvećim probelima i izazovima tog vremena, s druge strane. Jedan od živih svjedoka tih dešavanja, Džabir ibn Abdullah, o tome kaže: “Dok <strong>smo</strong> boravili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj od bitaka, jedan naš muhadžir (prognanik iz Mekke), ničim izazvan, udario je, otraga, čovjeka iz skupine ensarija (Poslanikovih pomagača). Nimalo ne oklijevajući, ensarija se okrenuo svojim sunarodnjacima i pozvao ih u pomoć. Isto je učinio i muhadžir, pozvavši svoje sunarodnjake. Nastao je opći metež, koji je mogao prerasti u ozbiljan incident, da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije povikao iz sveg glasa: “Zar se, u mom prisustvu, pozivate na paganske (plemenske) veze! Ostavite se toga, jer je to duhovna prljavština i opačina.’’ Njegove riječi su do te mjere uznemirile Abdullaha ibn Ubejja, predvodnika licemjera, da je, ponešen svojim paganskim zanosom, uzviknuo: “Zar da tako postupaju prema nama? Tako mi Allaha, kada se vratimo u Medinu, pokazat ćemo im ko je ponosan a ko ponižen, i ko će koga protjerati iz Medine.’’ Vijest o ovim Abdullahovim riječima pronijela se poput munje muslimanskim vojnim redovima, a kada je za njih čuo Omer, radijallahu anhu, skočio je (poput razjarenog lava), isukao svoju sablju i rekao: “Allahov Poslaniče, dopusti mi da ovom svojom sabljom odsiječem glavu tom munafiku.’’ Postupajući u maniru istinskog vođe i državnika, koji vodi računa o svakom svom podaniku i o društvu kao cjelini, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je spriječio Omera u njegovoj nakani, koja ne bi donijela ničega dobrog, i u tom kontekstu izrekao je svoje poznate riječi (koje svima nama mogu poslužiti kao obrazac ponašanja u sličnim situacijama): “Pusti ga, ne želim da ljudi okolo pričaju kako Muhammed ubija svoje ashabe (drugove).’’ Poznato je da licemjeri u islamskoj državi, u pogledu građanskih prava i dužnosti, uživaju jednakopravan status sa ostalim članovima zajednice, a budući da je licemjerstvo prikriveni vid nevjero- vanja, koji je poznat samo Uzvišenom Allahu a ne i ljudima, poduzimanje bilo kakvih mjera kojima bi se doveo u pita- nje takav njihov status, zapravo bi mogao značiti atak na muslimane, bar bi se to tako moglo tumačiti u javnosti, ili, kako je to Poslanik još preciznije odredio, “ashabe’’, a samim time i izazivanje unutra- njih sukoba i nereda. Uvažavanje realiteta Imam Nevevi ovaj Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, postupak je protumačio kao izbor blaže, manje štetne opcije i odustajanje od nečega, što bi u povoljnijim političkim i društvenim prilikama, predstavljalo dobro rješenje, kako bi izbjegao veću štetu, odnosno smutnju i nered. “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem’’, ističe ovaj učenjak, “permanentno je radio na pridobijanju ljudskih srca, i na tom putu bio je spreman podnijeti i najgrublje oblike agresivnog ponašanja, posebno onog verbalne naravi, kojeg su prema njemu, u nemalom broju slučajeva, ispoljavali beduini, licemjeri i razne druge vrste grubijana i probisvijeta, vjerujući da samo tako može očuvati mir i stabilnost u zajednici, ojačati poziciju islamske države i izvršiti svoju poslaničku misiju na najbolji mogući način.’’ (Šerhu Sahihi Muslim). Sve ovo je samo potvrda koliko je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao najveći moralni i duhovni uzor muslimana, bio dalekovidan i obazriv, vodio računa o eventualnim posljedicama koje određeni potez može proizvesti i koliko je brinuo za interese zajednice, njenog očuvanja i unapređenja i izbjegavao sve što bi moglo narušiti stabilnost i izazvati smutnju i nered u društvu. Ako je u cilju očuvanja zajednice i jedinstva dozvoljeno odustati od provođenja legitimnih mjera, koje imaju potporup u Šerijatu, šta reći za mjere i aktivnosti koje nemaju takav karakter i za koje se tek pretpostavlja da bi mogle imati pozitivan učinak, a ustvari predstavljaju samo Hudejbija je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim sljedbenicima do Sudnjeg dana, dala jedno važno saznanje, po kojem strpljenje i blagost, u perspektivi, onoj dunjalučkoj i ahiretskoj, uvijek donose više dobra od sukobljavanja i konflikta. nadolijevanje ulja na vatru i daljnje raslojavanje i slabljenje društva. Određene aktivnosti koje danas na terenu provode pojedine islamske grupacije i organizacije, s ciljem, kako to oni vole kazati, popravljanja stanja u muslimanskim društvima, podizanja nivoa svijesti o islamskim načelima i principima, oživljavanja Poslanikove prakse u svakodnevnom životu, često znaju proizvesti suprotne efekte i dodatno pogoršati poziciju vjere i vjernika u savremenom društvu. Kao da u tim krugovima nikada nisu čuli za spomenute primjere, ili ih pogrešno razumijevaju, mada su oni i više nego jasni, ili ih pak svjesno ignoriraju, a sve to je nespojivo s misijom i zadaćom koju su preuzeli na svoja pleća. Prije nego se i počnu baviti misionarskim poslom, muslimani su dužni dobro proučiti Poslanikovu životnu biografiju, posebno njenu da’vetsku dimenziju, jer će tako uštediti i vrijeme, i ljudske i materijalne resurse, i, svakako, ostvariti najbolje rezultate. Daija ili reformator koji pred svojim očima ne bude imao gore navedene primjere poslanikove mudrosti, vizije i uvažavanja okolnosti i realiteta, neće uspjeti u svojoj misionarskoj i reformatorskoj nakani, bez obzira kakvim ljudskim, umnim i materijalnim potencijalima raspolagao. O tome kako uvažavanje realiteta itekako može utjecati na uspjeh ili neuspjeh u islamskom pozivu i misiji, veliki islamski učenjak, politolog i filozof Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, je rekao: “Gotovo da u islamskoj povijesti ne postoji primjer oružane pobune protiv vlasti, koja na kraju nije završila tragično i proizvela mnogo teže posljedi- 7. decembar - 23. muharrem 39
Page 1 and 2: www.saff.ba Broj 329 7. decembar 20
Page 3: SAFF broj 329 Sadržaj Hutbe iz tri
Page 6 and 7: Hutba Hutba o predstojećem popisu
Page 8 and 9: Hutbe iz tri sveta mesdžida Mekka:
Page 10 and 11: Polumjesec Oružane snage BiH Devet
Page 12 and 13: Sarajevo Nakon Mostara i Sarajevu p
Page 14 and 15: Anketa Saffov probni popis Mi smo B
Page 16 and 17: BOŠNJAK X Salko Zildžić, bivši
Page 18 and 19: BOŠNJAK X dr. Mustafa Cuplov, biv
Page 20 and 21: Kolumna Borba za opstanak Kome je T
Page 22 and 23: “Bosanska vlada zatražila je doz
Page 24 and 25: na bilo čiju štetu, a takve negat
Page 26 and 27: Društvo Povodom lažne dileme o
Page 28 and 29: Društvo Pogledi Bošnjaninu, i Bo
Page 30 and 31: U političkom kontekstu “Bosanac
Page 32 and 33: izjavio “da niko nema pravo ospor
Page 34 and 35: Islamske teme Feljton: Tako se pobj
Page 36 and 37: Kraljica koja je žudjela za Dženn
Page 40 and 41: ce, po cjelokupnu zajednicu, od zla
Page 42 and 43: Islamske teme Razmišljanja Vodič
Page 44 and 45: Komentar polumjeseca Pogledi Silajd
Page 46 and 47: Povratnici Retrospektiva života Bo
Page 48 and 49: porima da pomogne onima kojima je p
Page 50 and 51: Kutak za islamsku omladinu Na Islam
Page 52 and 53: Zločin Svjedočenje Srba o ratnim
Page 54 and 55: Zelena transferzala Hrvatska Prvo r
Page 56 and 57: Islamnet Rusija Ruski muftija poru
Page 58 and 59: Izrael Izraelski ministar zdravlja:
Page 60 and 61: Reportaža Birketu-l-Hadždž: Sabi
Page 62 and 63: Ostaci vojnih kasarni dok su stare
Page 64 and 65: No comment Tuzla: Dozvolili mu da s

Mi smo

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?