U - Saff.ba

More documents

Recommendations

Info

shvatiti šta je to što čini da se ljudi istog korijena i jezika međusobno toliko mrze, a pogotovo da veliki dio bosanskog stanovništva svim silama nastoji razoriti vlastitu domovinu. Pretpostavljam da smo mi, koji sebe doživljavamo Bosancima, još čudniji onim drugima pa je, dakle, riječ o fundamentalnom nesporazumu.” Šiberove jezičke dileme Kontroverzni bosanski ratni general Stjepan Šiber, u jednoj tipičnoj samoreklamerskoj izpovijesti “generala poslije bitke”, prije tri-četiri godine na Federalnoj televiziji upetljao se u stvari koje, očigledno, ne razumije, unoseći pravu konfuziju u davno razsvijetljene pojmove. I njemu “smeta što imaju tri jezika... u školama tri udžbenika...”, ali su njegovi argumenti zapanjujući: “Stvara se neki jezik bosanski, kažu da je već stvoren, koji nije ni srpski, ni hrvatski, pa ni bošnjački, a ja znam svaki, znam i bošnjačko ‘h’... znam kao i Srbi reći: Šta je, bre, budalo! Po Gradačanliji Šiberu izpada, da nema tri jezika, nego jedan, ali to nije bosanski, jer bosanski jezik nije postojao i on se tek stvara, a već u slijedećoj rečenici demantuje sam sebe, jer upravo govori tim jezikom Bosne i svoga rodnog Gradačca, brkajući, očito, standarni i organski idiom: “A ja govorim maternji, jer je to najbolji jezik kojim te je majka naučila. U mojoj čaršiji, u Gradačcu, je bilo 98 posto (?) Muslimana... “ (Bošnjaka, op.a.) Kad se radi o prirodnom, materinskom jeziku, sa Šiberom se slaže i bosanski anglista, profesor emeritus, Midhat Riđanović, kada kaže da “jedini prirodni jezik je materin jezik” iznoseći, pritom, zanimljivu ilustraciju toga stava: “Godinama se forsira telèvīzija (tzv. Maretićev akcenat, op.a.), a otiđi pred Skenderiju, svako će reći televîzija...” I banjalučki sociolog, Miodrag Živanović, također smatra da je jezik “prirodno stvorena vrijednost”, što, naravno, nije sporno, ali je više nego sporan njegov stav da “problem nije u nazivu”. Upravo je u nazivu ključ problema, jer se u nacionalističkim posesivnostima sve stvari nastoje imenovati svojim nacionalnim imenom i proglasiti svojim ekskluzivitetom, a eliminirati druge. U spomenutoj američkoj studiji se upravo to zagovara. “Možemo ga ponovo zvati srpskohrvatski”, nonšalantno u dosluhu sa tom studijom, heretički predlaže Živanović i, ipak, tolerantno ostavlja prostor za dogovor: “Možemo ga i drukčije zvati”. Istaknuti postratni politički predstavnik Srba u Hrvatskoj i profesor lingvistike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, Milorad Pupovac, ide i dalje pa na RTRS-u kaže da je jezik kojim on govori “ jedan jezik koji u Srbiji zovu srpski, a u Hrvatskoj hrvatski”, ponavljajući tako stav podpisnika “bečkog književnog dogovora” iz polovine 19. stoljeća, kada su za osnov norme uzeli (i) bosanski jezik, a Bošnjake ignorisali kao da i ne postoje. Budući da je Pupovac i lingvista i političar, on nas lingvistički vraća u 19. stoljeće, kada je jezik smatran ključnim faktorom etno-nacionalnog identiteta, a politički na cvetković-mačekovsku i tuđman-miloševićevsku ideju dvojne polarizacije bosanskog jezika i razpolučivanja zemlje Bosne. Ovaj rasistički stav najbolje ilustruju riječi M. Ajanovića iz citiranog teksta da “oni ne samo da nas ne razumiju, nego uopće ni ne prihvaćaju naše postojanje, pogotovo to da bi i mi morali uživati nekakva temeljna ljudska prava kakva su prava na domovinu, rodni grad, matičnu kulturu…” Gdje spada i jezik, dodajem. Obrtanje zanata Ali ovdje se ne radi o prirodnom, organskom jeziku, nego o standardnom jeziku u službenoj upotrebi. Standardiziranje jezika nije samo stručni, nego društveni čin. Osim što strukturno izražava ukupno jezičko naslijeđe, normom se čine i funkcionalne i stilske intervencije, a radi veće komunikativne prohodnosti protežiraju najfrekventnije riječi i oblici. Općepoznato je da standardnojezička norma znatno utiče na tokove jezičkog razvoja, jer norma itekako može sputavati jezičke procese i usmjeravati jezičke promjene. U jednom intervjuu bosanski pjesnički akademik Sidran se ibreti: “Nije mi jasno zašto urednici ne insistiraju na ljepoti bosanskog standardnog jezika. Naš je najljepši od svih južnoslavenskih jezika. Ono kako govori naš narod je udlaku kako propisuje standard i ne znam zašto mi to ne Riječ obrt je lijepa riječ i nemam ništa protiv obrtničkih komora, protiv muzeja obrta u Zagrebu. To je lijepo! Međutim, nipošto se ne bi smjelo na taj način ponašati, progoniti tradicionalnu, lijepu riječ zanat. poštujemo, nego uzimamo od hrvatskog ili srpskog ono što u njemu ne valja.” I dok bosanski lingvisti samozadovoljno i hvalisavo uzdižu svoju bosansku standardnojezičku bezprijekornost, odnosno normativnu ekskluzivnost, dotle se u praksi nameće sasvim druga, antibosanska norma. Kada se Sidran nedavno, gotovo panično obratio javnosti, uključujući se uživo iz Goražda u program sarajevske televizije da bi izrazio svoje ogorčenje postupkom vlasti u Sarajevu, koje nagone sarajevske zanatlije da mijenjaju registraciju firmi da bi zamijenili riječ zanat u riječ obrt, on nije rekao da riječ obrt ne valja, ali je rekao ključnu stvar za bosanski standardnojezički identitet: da se ne smiju izgoniti jedne riječi, a namjesto njih ubacivati druge, nego da se njeguje leksički pluralitet, pogotovo ako će to proizvesti i praktične, političke i psiholožke probleme. “Sarajevske zanatlije moraju, s obzirom na takav zakon, praviti nove preregistracije svojih dućana, radnji, da bi promijenili riječ zanat u riječ obrt. Dakle, nije mu validan nijedan dokument, nijedan papir, nijedna dozvola za rad, riječ zanat mora promijeniti u riječ obrt. Riječ obrt je lijepa riječ i nemam ništa protiv obrtničkih komora, protiv muzeja obrta u Zagrebu. To je lijepo! Međutim, nipošto se ne bi smjelo na taj način ponašati, progoniti tradicionalnu, lijepu riječ zanat. Takve stvari se događaju, a mi tobože imamo svoje političke partije, tobože imamo svoje zastupnike u tobožnjim parlamentima” – zavapio je gotovo očajno Sidran. 27. maj - 24. džumade-l-uhra 28
U čemu je problem? Ovaj postupak zakonodavne vlasti da se u zakonu koristi izključivo termin obrt, a ne (i) zanat, suprotan je i normi i duhu bosanskog jezika. Zašto? Riječ zànāt (< zanât: ar. sanaat= “vještina, znanje”) je balkanski turcizam, arapskog porijekla iz esnafske terminologije, a ima značenje, prema institutskom Rječniku bosanskog jezika, “obrt, izučena proizvodna, prerađivačka, obrađivačka ili uslužna djelatnost; zanimanje, struka”. Pored mnogih drugih civilizacijskih tekovina, sa turskom upravom na Balkan je stigla dotad nepoznata zanatska proizvodnja i sa njom riječ zanat, koja već pet vijekova funkcioniše bez ikakvih zapreka u svim balkanskim jezicima. Zanat je tradicionalna riječ u Bosni (tako je tretira i Vuk) i ima leksički mnogo šire i razvijenije značenje od riječi obrt, koja je manje poznata u BiH, a predstavlja, kako tumači najautoritativniji srbsko-hrvatski etimolog Petar Skok, hrvatski neologizam, koji on i ne tumači, a prema Rječniku hrvatskoga jezika V. Anića, znači “djelatnost izučenih majstora za što je potrebno vladanje posebnim vještinama, umijećima i znanjima, sinonim zanat”. Anić i riječ zanat primarno tumači sinonimom obrt, a u razgovornom jeziku iznosi čitavu lepezu značenja: “a. zanimanje, struka, zvanje, profesija, b. vještina, umješnost, znanje, majstorija”. Kao što vidimo, riječnici ih navode kao dvije posebne leksičke jedinice i tretiraju kao sinonime, što u praktičnoj primjeni u bosanskom standardu znači slobodan izbor, pa čak i preferenciju u individualnoj upotrebi, ali u zakonu ima ulogu i značenje termina, a ne riječi obćeg značenja i zato se mora koristiti kao dublet. Dakle, leksički su sinonimi, terminoložki su dubleti. Da je zakonodavac tako postupio, ne bi bilo potrebe za obrtanjem sarajevskih zanatlija, odnosno zakonskim “pohrvaćivanjem” i grubim ponižavanjem. Ali oni su, haman, naučili “mudro” šutiti i sitnosopstvenički mutiti, u skladu sa onom nakaradnom podaničkom uzrečicom: zovi me i bardakom, samo me nemoj razbit. Nije problem u tome što se jedna riječ (sinonim) preferira u odnosu na drugu, nego što se jedna nasilno iztjeruje, a u glavu se ugoni druga. Nije tu samo bitno što se odbacuje jedna bosnizirana orijentalna riječ, kao znak bošnjačkog jezičkog naslijeđa orijentalnog porijekla (Sidran je mislio da je domaća, od znati), nego što se uvodi antibosanski princip jezičke varijantske polarizacije umjesto koegzistencije različitosti, odnosno što se nameće razlučujuća (disjunktivna) norma, umjesto sdružene (konjunktivne). U bosanski jezik su nesmetano ulazile riječi i sa iztoka i sa zapada i zato je bosanski jezik najbogatiji. Tome je svoj doprinos dao svaki narod pojedinačno i svi zajedno, njegujući i razvijajući, pored zajedničke, i svoju specifičnu tradiciju. Zato bosanski jezik nije prosti, mehanički zbir tih tradicija i pojedinačnih identiteta nego izraz, na tome stvorenog, specifičnog bosanskog duha. Bosanski jezik je jedan za sve, ali, zavnobihovskim jezikom kazano, “nije ni bošnjački, ni hrvatski, ni srpski”, nego “i bošnjački, i hrvatski, i srpski”. Zato Palić s pravom tvrdi: “Oni koji bosanski jezik sužavaju i svode samo na Bošnjake čine veliku štetu tome jeziku.” U bosanskom jeziku nijedna riječ nije varijantski polarizirana, one su varijantski polarizirane samo između hrvatskog i srbskog jezika, na hrvatskom i srbskom terenu, a u bosanskom funkcioniraju kao naporednosti i sinonimi. I zato bosanski jezik kao zvanični standardizirani jezik zemlje i naroda Bosne, koji uključuje i sve specifične nacionalne tradicije, treba biti službeni jezik trihu zapadnobalkanskih država kao “opipljiv dokaz američke podrške za jačanje Standardiziranje jezika nije samo stručni, nego društveni čin. Osim što strukturno izražava ukupno jezičko naslijeđe, normom se čine i funkcionalne i stilske intervencije, a radi veće komunikativne prohodnosti protežiraju najfrekventnije riječi i oblici. Hadžifejzovićeva “dvojezičnost” saradnje među narodima bivše Jugoslavije”. Jer, ko zna bosanski, zna i hrvatski i srpski, ali ne i obratno! Iz navedene argumentacije slijedi da ovaj zakon nipošto ne smije biti proveden i da se mora vratiti u parlamenat na izmjene i dopune, a ko je sve ovo zakuhao, neka sam pokusa tu vruću kašu. To je zadatak političkih partija i pojedinaca koji su dobili glasove Bošnjaka na izborima. Je li ovaj zakon praktična primjena one američke ocjene o jednom jeziku sa dvočlanim (nacionalnim) imenom za tri kontitutivna naroda u Bosni i Hercegovini? Bošnjaci doživljavaju negiranje bosanskog jezika, odnosno terminoložko unificiranje svoga jezika pod tuđim imenom kao njegovo siromašenje i kao ponovno negiranje svoga etničkog, nacionalnog i kulturnog identiteta te kao neizbježni uvod u novi hegemonistički džehenem koji su proživili tokom posljednja dva stoljeća. I uvod u novi genocid. Povodom Europskog dana jezika tv-urednik i voditelj Senad Hadžifejzović, ovako je u svojoj emisiji verbalno obilježio taj dan. “Evo jednog čovjeka koji je dva jezika nerazumijevanja preko noći pretvorio u jedan jezik: bosansko-hrvatski. On se zove Vaha Halilhodžić i postao je idol u Hrvatskoj. Na bosansko-hrvatskom najava bi, možda, ovako mogla da zvuči: Glede nogometa haman nejma većeg meraka od hloptanja. Insani podijeljeni u dvije momčadi po sahat i više jarcaju od kapije do vratnice, s vakta na vakat upadnu u zaleđe, a džahkad ga i zabiju. Na Maksimiru je bilo sve rahmetli dok se nije pojavio gospon Vaha-efendija i od modrih napravio mavi. Sad se svi ibrete tom uskrsnuću. Mašala i srećan put.” 27. maj - 24. džumade-l-uhra 29
Page 2 and 3: U PRODAJI INFORMACIJE NA TEL.: L.:
Page 5: Uvodnik Svjetionik bošnjačkog ops
Page 8 and 9: Hutbe iz tri sveta mesdžida Mekka:
Page 10 and 11: Polumjesec Srpska pravoslavna crkva
Page 12 and 13: Emir Suljagić, ministar obrazovanj
Page 14 and 15: Zločin i kazna Reakcije Srebrenič
Page 16 and 17: Glas bošnjačke uleme Mr. Muharem
Page 18 and 19: nego svi njegovi neprijatelji i št
Page 20 and 21: Kolumna Borba za opstanak Nova boš
Page 22 and 23: ošnjački su autori logički razob
Page 24 and 25: Politika i društvo Antiislamizam k
Page 26 and 27: Učešće na međunarodnim forumima
Page 30 and 31: Društvo Anto Nobilo, poznati zagre
Page 32 and 33: Pogledi Koalicija za REKOM Sabotaž
Page 34 and 35: Duplerica Ekskurzija u Sandžak, 13
Page 36 and 37: Islamska dawa Prepreke (pogreške)
Page 38 and 39: Pobožnost Putevi duhovnog uzdizanj
Page 40 and 41: Poznati ashab Amr ibn As, govorio j
Page 42 and 43: Fetve Aktuelna pitanja i dileme Sam
Page 44 and 45: Zelena transferzala Otvaranje mesd
Page 46: Sandžak - Pravosuđe diskriminira
Page 49 and 50: imala sve svoje crkve i manastire u
Page 51 and 52: neko predstaviti kao neprijatelj, i
Page 53 and 54: Sudan Počinje rat za naftu Nakon j
Page 55 and 56: Iran Bokserska legenda Muhamed Ali
Page 57 and 58: ljepšem i slađem doživljaju kur
Page 59 and 60: Pisma čitalaca Cijenjena redakcijo
Page 61: to bio je i argument da djeca koja
Page 65: Nauka Jagode pomažu u prevenciji r

U - Saff.ba

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?