U - Saff.ba

U PRODAJI 

INFORMACIJE NA TEL.: 

L.: 

061/515-515 i 061/736-651

SAFF broj 294 

Sadržaj 

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

Mekka: Usama b. Abdullah Hajjat 

Čovjek je na vjeri svoga druga 

8 

Polumjesec 

Sulejman Tihić 

Tihiću je SDP u srcu a SDA na reveru 

10 

Glas bošnjačke uleme 

Mr. Muharem ef. Omerdić, rukovodilac Vjerskoprosvjetne službe 

Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 

Mnogi Bošnjaci rade u korist štete vlastitog naroda 

16 

Kolumna 

Borba za opstanak 

Nova bošnjačka energija 

20 

Duplerica 

Ekskurzija u Sandžak, 13.-15. maja 2011. godine 

Putovanje života 

34 

Pobožnost 

Putevi duhovnog uzdizanja – Smrt 

Sjećajte se onoga što će vam prekinuti dunjalučke užitke 

36 

Fetve 

Aktuelna pitanja i dileme 

Samo jaki i čvrsti vjernici redovno obavljaju namaz u džematu 

42 

Islambosna 

Politika 

“Nagovorite se ljudima” opravdala očekivanja 

56 

27. maj - 24. džumade-l-uhra 

3

Uvodnik 

Svjetionik bošnjačkog opstanka 

Glavni problem u aferi oko 

pokušaja diskreditacije 

vjeronauke od strane SDP-a 

predstavlja nepismenost širokih 

slojeva, sa kojima manipuliraju 

državni mediji, inače dokazani 

u lažnim konstrukcijama protiv 

Islamske zajednice i reisu-l-uleme 

Cerića. U bošnjačkoj javnosti je 

stvoren utisak kako je “vjeronauka 

kriva za rat”, a time i za genocid nad 

Bošnjacima, pa bi dikreditiranje 

ili ukidanje vjeronauke izvelo ovu 

zemlju na zelenu granu. Bošnjaci 

su u velikom broju ubijeđeni kako 

se ova priča tiče cijele 

Bosne i Hercegovine, a 

ne samo onih krajeva 

gdje su Bošnjaci u većini. 

E, to je ono što navodno 

multietnički SDP nema 

snage kazati ovdašnjoj 

javnosti – da se rat protiv 

vjeronauke vodi samo 

zbog islama i samo zbog 

Bošnjaka, a da pipci SDPovskog 

agresivnog ateizma 

ne mogu dobaciti ni do 

Republike Srpske, ni do kantona 

sa hrvatskom većinom, gdje je 

vjeronauka najvažniji poredmet, a 

gdje križevi i krstovi vise umjesto 

državnih obilježja. Široki narodni 

slojevi nisu krivi što ne znaju, jer 

se s njima manipulira, ali, oni koji 

bi morali znati jesu političari, 

pogotovo iz SDA. Znamo da 

su Suljagićevu odluku dokinuli 

ministri iz SDA u Vladi Kantona 

Sarajevo i natjerali SDP da pristane 

na izmjenu odluke, uprkos tome 

što su se Suljagić i većina birača 

i simpatizera SDP-a i ostalih 

ateista žestoko protivili tome. Sve 

dok oni nisu reagirali Suljagić 

se šepurio sa svojom odlukom, 

a masa ateista se iživljavala nad 

vjerom, vjeronaukom i reisul-ulemom. 

Dakle, bošnjački 

političari, u ovom slučaju iz SDA, 

imaju dovoljno moći da spriječe 

donošenje negativnih odluka 

vezano za položaj naše vjere i 

našeg naroda. Sada dolazimo do 

ključnog pitanja: Zašto su ministri 

iz SDA u Kantonu Sarajevo 

čekali više od mjesec dana da se 

pokrenu i da zaustave SDP? Zašto 

nisu odmah reagirali? Odmah 

su mogli raspoznati negativne 

posljedice odluke o diskriminaciji 

bošnjačke djece, tako da nije bilo 

potrebe za čekanjem naknadne 

pameti. Jasno je da su SDA-ovci, 

a tako se moglo razumjeti iz 

nekih reakcija rukovodstva SDA, 

reagirali tek onda kada su vidjeli 

da je Islamska zajednica uspjela 

spremno dočekati i odgovoriti 

na ovu kampanju za degradaciju 

vjeronauke u obrazovnom sistemu, 

i to kroz serije odličnih saopćenja 

i analiza kojima je SDP-ovska 

logika osramoćena kao glupa, 

primitivna i ekstremistička. 

Prepoznao je to i narod, 

pa čak i mnogi koji su do 

tada nasjedali na podvale 

islamofobičnih medija. 

Činjenica da je protiv 

Suljagićeve odluke ustalo 

i Međureligijsko vijeće, 

dakle, predstavnici svih 

konfesija, kao i nekoliko 

srpskih i hrvatskih 

analitičara, odriče ovom 

slučaju jednonacionalni 

aspekt. To znači da je 

SDP, kao navodna stranka koja 

se zalaže za multietničnost, 

upravo pretrpio poraz od strane 

multietničkog otpora degradaciji 

vjeronauke. Skontali su to poslije 

dugog čekanja funkcioneri SDA 

i razumjeli da bi ih politička 

pasivnost mogla koštati pozicija i 

karijera, te su odlučno krenuli u 

zaustavljanje Suljagića i na tjeranje 

SDP-a da uradi kako oni kažu. 

Ovo je veoma opasna poruka za 

Bošnjake, jer su došli u situaciju 

da ih predstavljaju političari 

kojima je svejedno šta se događa s 

narodom i njegovom vjerom, i koji 

navodno štite nacionalne interese 

tek kad se zaljuljaju njihove 

pozicije. Lider SDA Sulejman 

Tihić tu bestidnost čak nije znao 

ni sakriti, pa se javno ponosio 

onim čega bi se trebao stidjeti, 

jer je u jednom intervjuu kazao 

kako je SDA odlučila reagirati 

kada se digla frka. Dakle, da 

nije bilo frke, da nisu Islamska 

zajednica i reisu-l-ulema Cerić 

ustali u zaštitu vjeornauke, SDA 

bi pristala na odluku ministra 

Suljagića. Do daljnjeg, Islamska 

zajednica ostaje jedini svjetionik 

bošnjačkog opstanka. 

Impressum 

Izdavač 

GID SAFF 

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica 

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo 

mob: +387 61 255 322 

distribucija: +387 62 287 412 

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, 

Filijala Bugojno 

part br: 6764162000885351; 

transakcijski: 1613000022234395 

Glavni i odgovorni urednik 

Semir Imamović 

Redakcija 

Abdusamed Nasuf Bušatlić, 

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz 

Hodžić 

DTP 

Semir Šišić 

Lektor 

Abdulmedžid Nezo 

Stalni saradnici: 

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho 

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, 

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir 

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, 

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem 

Dizdar 

Ostali saradnici: 

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz 

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, 

Adem Zalihić, Nedim Makarević 

Direktor 

Semir Mujić 

Direktor marketinga 

Semin Rizvić 

+387 62 343 635 

Koordinator za dijasporu 

Ramadan Rušid 

+386 41 255 239 

Štampa 

EMANET d.o.o., Zenica 

Časopis izlazi svakog drugog petka. 

Rukopisi, diskete i fotografije se ne 

vraćaju. 

ISSN 1512-651X 

redakcija@saff.ba 

saffmagazin@yahoo.com 

www.saff.ba 

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila 

u Federalnom ministarstvu obrazovanja, 

nauke, kulture i sporta pod brojem 622 


5

Iako bošnjački ateisti ne žele priznati 

i svim sredstvima to žele sakriti, Bošnjaci 

muslimani dobro znaju da oni neće 

prestati vodit svoj atesitički “džihad” 

protiv islama i njegovih sljedbenika i da 

će, ako im se ukaže prilika, najprljavijim 

i najokrutnijim metodama potisnuti 

vjeru iz javnog života i protjerati je 

unutar džamijskih zidova i privatnih 

kuća, a nakon toga će, jednog po jednog 

vjernika i muslimanskog intelektualca, 

koji im budu stajali na putu, najprije 

kompromitirati putem recentnih 

ateističkih medija, a zatim putem 

isprobanih montiranih procesa, odvoditi 

iz kuća i džamija i puniti njima zatvorske 

ćelije, kao što su to nekad činili. 

Međutim, vjerujemo da su bošnjački 

ateisti konačno shvatili da su Bošnjaci 

muslimani, a posebno naša omladina, 

učenici i studenti, mladi afirmirani 

intelektualci, profesori, književnici, 

novinari, publicisti i drugi, itekako 

svjesni da je borba protiv vjeronauke 

u školama zapravo borba protiv 

vjerujućeg bošnjačkog naroda, njihovog 

identiteta i svega onoga što im život čini 

smislenim i vrijednim. Zato su stali na 

branik uzvišenih vrijednosti, odlučni u 

namjeri da zaustave one koji, opsjednuti 

patološkom mržnjom i prezirom, žele da 

probuše lađu života na kojoj, Allahovom 

odredbom, svi zajedno plovimo iako 

nismo u istim taborima, i tako spase sve 

putnike od potopa i propasti. 

Fenomen bošnjačkog ateizma 

Druga stvar koju želimo spomenuti 

jeste fenomen koji je prisutan u 

bošnjačkom nacionalnom korpusu, a 

koji je posebno dolazi do izražaja onda 

kada SDP pobijedi na izborima i kada 

se domogne vlasti. Naime, radi se o 

fenomenu bošnjačkog ateizma. 

Nakon dugogodišnjeg iskustva sa 

Bošnjacima ateistima, i nakon svih 

pogroma i progona koje je bošnjački 

narod od njih doživio, slobodni 

smo ustvrditi da su bošnjački ateisti 

posebna sorta i da se uveliko razlikuju, 

naprimjer, od ateista iz srpskog i 

hrvatskog naroda. Zašto to kažemo? 

Pa, zato što oni, za razliku od ateista 

općenito, odbacuju i napadaju samo 

vjeru islam. Logično bi bilo (ako se 

tu uopće može govoriti o bilo kakvoj 

logici) da, kad se već deklarišu i 

izjašnjavaju kao ateisti, odbacuju samu 

ideju vjere u jednog Boga kao Stvoritelja 

svega postojećeg, bez obzira ko tu ideju i u 

kojoj varijanti afirmirao i promovirao. 

Evo naprimjer, Ivo Josipović je ateista, 

odnosno agnostik, ali se nije libio da 

prilikom davanja zakletve na predsjedničkoj 

inauguraciji zatraži pomoć od Boga, niti je 

preskočio dio teksta zakletve u kojem se ta 

rečenica spominje. Zatim, on ne napada svoj 

narod koji u većini ispovi 

ijeda kršćanstvo, 

odnosno katoličanstvo, i ne stidi se, niti se 

odriče cjelokupne vjersko-kulturne baštine 

svoga naroda. O predsjedniku Srbije i 

njegovoj sprezi sa SPC-om da i ne govorimo. 

Zato nam se čini da je ateizam kod 

Bošnjaka, najbolje definisati 

kao munafikluk, licemjerstvo 

i hipokriziju, a ne ateizam u 

njegovom klasičnom obliku i 

značenju. To nikako ne znači da 

je termin munafik, eufemizam 

i da je preblag za one koji se 

izjašnjavaju kao ateisti. Ne, jer po 

islamskom učenju munafikluk 

(licemjerstvo) je vrhunac kufra i 

nevjerstva. 

A za takvu vrstu ateizma 

vezana je jedna negativna 

osobina koju Kur’an često 

spominje uz licemjere, a koja 

najbolje otkriva, ne samo 

dvoličnost, već obezličenost, 

duhovnu bijedu i kompleks 

manje vrijednosti, kod takvih 

ljudi. Kur’an za njih kaže: 

Neodlučni su kome će se privoljeti, 

da li ovima ili onima. (En-Nisa, 

143.). A Poslanik, sallallahu alejhi 

ve sellem, ih je ovako opisao: 

“Primjer munafika je kao primjer 

ovce koja se našla između dva stada, pa ne 

zna kojem stadu bi se pridružila.” (Muslim) . 

E upravo je taj kompleks manje vrijednosti 

prisutan i na svakom koraku primjetan kod 

bošnjačkih ateista. Oni zbog toga osjećaju 

ogroman teret i frustraciju. Drugi ih neće, 

sami od sebe bježe, a za sve svoje, i neuspjehe 

naroda kojem pripadaju, krive islam. Zbog 

tog kompleksa, zbog krive predodžbe i silnog 

kukavičluka, sami sebe smatraju manje 

vrijednim, a u isto vrijeme pripadnike drugih 

naroda i vjera smatraju superiornim i boljim, 

a da ih upitate zašto, oni jednostavno ne bi 

imali odgovor. Oni najviše liče onom čovjeku 

koji je bio umislio da je zrno žita, pa je bježao 

od kokoši kao od lavova, bojeći se da ga ne 

pojedu. Nakon dužeg tretmana i liječenja kod 

psihijatra, izgledalo je da se izliječio. Sav sretan 

zbog toga, psihijatar mu je rekao:“Eto vidiš da 

Bošnjaci 

muslimani 

su, braneći 

svoje pravo na 

vjeronauku u 

školama i njen 

jednak tretman 

sa ostalim 

predmetima, 

pokazali visok 

nivo vjerničke 

svijesti i uvjerili 

se, da se može 

kad se hoće, da 

ne smiju šutiti 

pred tiranijom, 

diskriminacijom 

i napadima 

na islam i 

muslimane. 

je to bila samo obična bolest i da si se izliječio. i 

Sad se ne osjećaš kao zrno žita, je l’ tako? 

” Na 

to je taj psihički bolesnik odgovorio: “Tako je 

doktore, mene si ubi bjedio da nisam zrno žita, 

ali hajde sada ubi bjedi kokoši.” 

Zbijanje vjerničkih redova 

Bošnjaci muslimani su, braneći svoje 

pravo na vjeronauku u školama i njen jednak 

tretman sa ostalim predmetima, pokazali 

visok nivo vjerničke svijesti i uvjerili se, da 

se može kad se hoće, da ne smiju šutiti t i pred 

tiranijom, diskriminacijom i napadima na 

islam i muslimane, svejedno dolazili ti napadi 

od bošnjačkih ateista ili nekih 

drugih antiislamskih snaga. Mi 

moramo, isto kao i egipatski 

narod, kojeg ovih dana i američki 

predsjednik Obama uzima kao 

primjer civiliziranog, kulturnog, 

ali i hrabrog i ponosnog naroda 

u borbi protiv zuluma i tiranije, 

zbiti naše vjerničke redove, 

i hrabro i dostojanstveno 

se suprot 

staviti ateističkim 

napadima na našu vjeru i naš 

narod. U tome nam dobar 

primjer može biti upravo reisul-ulema 

Mustafa ef. Cerić koji, i 

pored toga što je napadnut sa svih 

strana i što njegovu ličnost čereće 

raznorazne zloće i nikogovići sa 

ovih prostora, i pored toga što 

je kao vođa Islamske zajednice 

ostao praktično sam, u smislu da 

su ga bukvalno izdali bošnjački 

politički, a, 

Boga mi, i mnogi 

vjerski predstavnici, on je odolio 

tim napadima i sačuvao je svoje 

ljudsko i vjerničko dostojanstvo. I nikada ne 

smijemo smetnuti s uma da moramo slijediti 

imperative našeg lijepog islama, kako u 

hrabrom otporu ateističkim napadima, tako 

i u dostojanstvenom držanju i kulutrnom 

ponašanju, jer ćemo samo tako potvrditi našu 

dosljednost u vjeri i promovirati vrijednost 

uzvišene vjere islama. Kičmu ne smijemo 

povijati, ne smijemo se predati, ali ne smijemo 

ni vrijeđati drugog i drugačijeg, niti u odbrani 

naših svetinja koristiti t i metode i sredstva 

koje koriste protivnici islama. Jednostavno, 

moramo se brinuti o sebi na islamski način, 

onako kako nam je naredio naš Gospodar 

Allah, 

dž.š. , kada je objavio: O vjernici, 

brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu, neće 

vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ćete se 

svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste 

radili. (El-Maide, 105.). 


7

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

Mekka: Dr. Usama el-Hajjat Medina: Husejn ibn Abdul-Aziz A 

Čovjek je na vjeri svoga druga Allah zahtijeva da se 

Preveo i sažeo: Semir 

Imamović 

Hvala Allahu koji čini 

da zrnje i košpice 

prokliju, koji iz neživa 

izvodi živo, iz živa neživo. 

Svjedočim da je samo Allah 

istinski Bog, koji nema sudruga, 

Stvoritelj Zemlje i 

uzvišenog nebeskog svoda, 

i svjedočim da je Muhammed, 

sallallahu alejhi ve sellem, 

Njegov rob i odabrani 

Poslanik. Bojte se Uzvišenog 

Allaha i bojte se Dana kada 

ćete se svi Allahu vratiti, kada 

će se svakome ono što je zaslužio 

isplatiti, - nikome krivo 

neće učinjeno biti. (El-Bekare, 

281.). Uzmemo li u obzir 

činjenicu da je uticaj i dojam 

kojeg prijatelji, sabesjednici i 

bliske i drage osobe ostavljaju 

na čovjeka jači i dublji 

nego bilo koji drugi uticaj i 

dojam, bit će nam u potpunosti 

jasno zbog čega islam 

insistira na opreznosti u 

odabiru prijatelja, i ukazivanju povjerenja 

osobama koje ne poznajemo dovoljno, 

u čije se prijateljstvo i iskrenost 

nismo imali priliku uvjeriti na konkretnim 

djelima, i o čijoj vjeri i moralu 

znamo veoma malo. Da se radi o krajnje 

ozbiljnoj stvari, koja ne može biti 

predmetom kalkulacija, neodlučnosti 

i nečijeg prosuđivanja, potvrđuju riječi 

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, 

koje je izrekao u kontekstu upozorenja 

i poduke: “Čovjek je na vjeri svoga 

prijatelja, zato pazite koga uzimate za 

prijatelja i skim se družite.” (Ahmed, 

Ebu-Davud, Tirmizi od Ebu-Hurejre, 

sa dobrim lancem prenosilaca). Jedna 

narav krade potajno od druge, i čovjek 

veoma brzo i lahko krene putem kojeg 

je zacrtao njegov prijatelj. Upravo je to 

poruka jednog drugog hadisa u kojem 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 

dobrog prijatelja poredi sa prodavačem 

mirisa, od kojeg iako ne kupiš i 

ne dobiješ na poklon miris, u njegovom 

društvu ćeš se osjećati ugodno 

i prijatno, dok lošeg prijatelja poredi 

sa kovačem, u čijem društvu možeš 

samo osjećati neugodnost, zbog neu- 

Jedna narav 

krade potajno 

od druge, i 

čovjek veoma 

brzo i lahko 

krene putem 

kojeg je zacrtao 

njegov prijatelj. 

godnih mirisa koji se tokom 

taljenja i kovanja proizvode, 

a veoma je izvjesno da će 

te zakačiti i koja žeravica i 

progoriti ti odjeću. (Buharija, 

Muslim od Ebu-Musa 

el-Eš’arija). Dobar prijatelj 

od čijeg prijateljstva samo 

možeš imati koristi na 

ovom i budućem svijetu je onaj koji 

popunjava prazninu, prašta grešku, 

pokriva sramotu, upućuje na dobro i 

pomaže u njemu, lijepim predstavlja 

dobra djela a od ružnih odvraća, otkrivajući 

njihovu suštinu, te ukazujući 

na njihovu ovosvjetsku i onosvjetsku 

pogubnost i štetu. S druge strane, loš 

prijatelj, zbog čijeg će se prijateljstva 

čovjek kajati na oba svijeta, je onaj 

koji od zla pravi dobro, i od dobra pravi 

zlo, koji uljepšava vulgarne i proste 

riječi i postupke, poziva na krivi put 

i zabludu. Prihvatajući ovakvu osobu 

za prijatelja, čovjek se svjesno svrstava 

na stranu stranputice i nepokornosti, 

koja će završiti žestokim kajanjem na 

budućem svijetu, kada kajanje neće 

koristiti. Uzvišeni o tome kaže: Na 

Dan kada nevjernik prste svoje bude 

grizao govoreći: “Kamo sreće da sam se 

uz Poslanika pravog puta držao, kamo 

sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja 

nisam uzeo, on me je od Kur’ana 

odvratio nakon što mi je priopćen bio!” 

– a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu. 

(Prijevod značenja, El-Furkan, 

27. -29.). 

i da se dobro čini 

Preveo i sažeo: Abdusamed Nasuf 

Bušatlić 

Draga braćo! Nema ništa ljepše od 

Ddruženja sa Kur’anom i razmišljanja 

Do njegovim veličanstvenim poruka- Dma i pouka 

ma. Kur’anski ajet koji je ujedno i 

moto naše hutbe, a koji je, rekli bismo, u sebi 

sublimirao cjelokupni islamski ahlak, zaslužuje 

da bude tematski obrađen u ovoj hutbi, 

kako bismo uzeli pouke iz njega i kako bi 

nam ova Božanska poruka bila svjetiljka koja 

će nam osvjetljavati životni put, i ideja vodilja 

na temelju koje ćemo urediti cjelokupni naš 

život i naše ponašanje. To je devedeseti ajet iz 

sure En-Nahl, a koji glasi: Allah zahtijeva da se 

svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjim 

udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje 

zabranjuje; da pouku primate, On vas savjetuje. 

Komentirajući ovaj ajet, Hasan Basri je rekao: 

“To je ajet koji nije izostavio ni jedno dobro 

djelo, a da ga nije naredio, niti i jedno zlo, a da 

ga nije zabranio.’’ A Katade je kazao: “Nema 

ni jedne osobine lijepog ahlaka niti pohvalnog 

svojstva, a da ovim ajetom nije naređeno, niti 

ima ijednog lošeg djela i pokuđenog svojstva, a 

da njegova zabrana nije sadržana u ovom kratkom 

ajetu.’’ 

Citirani kur’anski ajet, prije svega sadrži načelo 

pravednosti i Allahovu naredbu njegove 

primjene u svim segmentima života i svim 

životnim situacijama. A pravednost u islamu 

podrazumijeva objektivnost i primjenu jednakih 

aršina prema svima, a izbjegavanje svakog 

oblika nepravde i pristrasnosti. Na pravednost 

ne smije utjecati strast, simpatija ili antipatija, 

niti se može mijenjati i prilagođavati s obzi- 

rom na rodbinske ili neke druge veze, niti s 

obzirom na bogatstvo t i siromaštv 

o, moć i slabost 

i sl. Na to aludira sljedeći ajet: O vjernici, 

dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno 

svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim 

ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni 

budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti. 

(El-Maide, 8.). A o nagradi za pravednost, 

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je 

rekao: “Pravedni će na Sudnjem danu biti na 

minberima od svjetla.’’ (Muslim). 

Drugo načelo koje je spomenuto u ajetu jeste 

dobročinstvo koje ovdje ima opće značenje i 

podrazumijeva ponajprije lijep odnos prema 

Allahu, kroz iskrenost u vjerovanju, ibadetu i 

potpunoj pokornosti Njegovim naredbama, 

ali također i lijep odnos i dobročinstvo prema 

ljudima. Dobročinstvo obuhvata i riječi 

27. april - 24. džumade-l-uhra 

8

Alu Šejh 

Kuds: Muhammed Selim 

svačije pravo poštuje Omladina je naša nada 

Pravednost 

u islamu 

podrazumijeva 

objektivnost 

i primjenu 

jednakih aršina 

prema svima, 

a izbjegavanje 

svakog oblika 

nepravde i 

pristrasnosti. 

i djela podjednako i 

sve osobine lijepog 

ahlaka, kao što je 

uzvraćanje na dobro, 

još ljepšim i 

boljim postupkom i 

djelom, kao i uzvraćanje 

na zlo, oprostom 

koji će osvojiti 

i najtvrdokornija 

srca i od neprijatelja 

učiniti prisnog prijatelja, 

kao što stoji u sljedećem ajetu: Dobro 

i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin 

tvoj odjednom prisni prijatelj postati. 

(Fussilet, 34.). 

Posebno je važno dobročinstvo prema rodbini 

i održavanje rodbinskih veza. U tom smislu 

je i hadis Allahovog, Poslanika, sallallahu 

alejhi ve sellem: “Ko želi da mu se poveća 

opskrba i produži život, neka čuva rudbinske 

veze.’’ (Mutefekun alejhi). 

Nakon naredbe pravednosti i dobročinstva, 

u ajetu slijedi zabrana svih zala i grijeha, kao 

što je razvrat, u šta spada blud i sve vrste bludnih 

radnji, zatim griješenje i sve vrste grijeha, 

velikih i malih, koji znače suprotstavljanje 

Allahovim naredbama i naredbama Njegovog 

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. 

Zatim se u ajetu zabranjuje nasilje u svim 

njegovim oblicima. 

Kur’an na mnogo mjesta upozorava na sustezanje 

od činjenja grijeha i nasilja drugim 

ljudima, a posebno prijeti onima koji proliju 

nedužnu ljudsku krv, 

tj. onima koji napadaju 

na ono što je islam učinio svetim i nepovredivim; 

život, čast i imetak. U tom smislu je 

i hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi 

ve sellem, rekao: “Nema grijeha zbog kojeg 

čovjeka prije stiže kazna, još na dunjaluku, 

osim onoga što takve čeka na ahiretu, kao što 

je nasilje i kidanje rodbinskih veza.” (Hakim). 

Preveo i sažeo: Esad 

Mahovac 

Hvala Allahu koji 

nam je darovao 

vjeru islam i učinio 

nas čuvarima njegovih 

granica i podario nam 

vrijednost namaza u svetom 

mesdžidu. O mladići, 

ashabi i tabi’ini su željeli 

uspjeh, pa im je Allah 

darovao uspjeh. Željeli su ponos i 

dobili su ga. Njihova okupljanja 

nisu bila na stranicama Facebook-a 

nego na Kur’anu i Sunnetu. 

Kada su križari namjeravali saznati 

pogodan trenutak za napad na 

Andelus analizirali su stanje omladine. 

Mirovali su dok je omladina 

boravila u mesdžidima družeći se sa 

Kur’anom i hadisom, a kada su ovo 

stanje zamijenili ovosvjetskim uživanjima, 

uslijedio je napad kojem 

se nisu mogli oduprijeti. 

Zbog čega naša omladina danas 

trči za strastima i raznim zabludama 

koje im se plasiraju od strane 

njihovih neprijatelja?! Zbog čega 

se odriču svog islamskog indetiteta 

kako bi se dodvorili nevjernicima i 

licemjerima?! Zar nije došlo vrijeme 

da među našom omladinom poniknu 

omladinci poput Mus’aba b. 

‘Umejra koji je uživanje i raskoš zamijenio 

žrtvovanjem za islam?! Ili 

omladinci poput Sejjida b. Hudajra 

O omladino, 

zar ne vidite 

da ste vi stub 

ove vjere i 

njena nada. 

Nekada je to 

bio Salahuddin 

el-Ejjubi i Kutuz 

koji je porazio 

Tatare, a danas 

je došao red na 

vas. 

kojem su silazili meleki 

dok je učio Kur’an ili 

poput Abdullaha b. Ez- 

Zubejra – mladića postača 

i onoga koji je noćima 

u namazu bdio. 

O omladino, zar ne vidite 

da ste vi stub ove vjere 

i njena nada. Nekada je 

to bio Salahuddin el-Ejjubi 

i Kutuz koji je porazio 

Tatare, a danas je 

došao red na vas. Zar ne volite da 

budete poput Jusufa, alejhi selam, 

koji, iako je bio tuđinac, nije želio 

sramotu i poniženje, već je izabrao 

zatvor. Šta reći za današnju 

omladinu koja na javnim mjestima 

dobacuje muslimanskim djevojkama 

ili ih pokušavaju zavesti putem 

interneta, a Musa, alejhi selam, 

je svojim primjerom sa kćerima 

Šu’ajba, alehi selam, iznio veliki 

dokaz protiv svih njih. Ili zašto 

ne razmisle o čednoj Merjemi 

koju je Allah počastio i uzdigao 

nad drugim ženama. Allahu moj, 

sačuvaj našu omladinu od razvrata 

i nereda! 

O muslimani, čuvajte svoju djecu, 

buduću nadu islama, od razvrata i 

raznih zabluda koje im se plasiraju 

putem satelitskih kanala i interneta. 

Budite njihovi prijatelji i pomagači 

kako ne bi morali tražiti sebi 

prijatelje u onima koji to zapravo 

nisu! 

27. april - 24. džumade-l-uhra 

9

Polumjesec 

Srpska pravoslavna crkva 

Mitropolit kojeg je i 

Ratko Mladić ponizno 

ljubio u ruku 

U 

četvrtak 26. maja konačno 

je uhapšen Ratko Mladić. 

Vijest o hapšenju Ratka Mladića 

objavljena je u jutarnjim satima. 

Nakon objavljivanja vijesti o 

hapšenju Ratka Mladića domaći 

i svjetski elektronski mediji su 

počeli sa emitiranjem vanrednog 

specijalnog programa. BHT1 i 

FTV su također emitirale skoro 

cjelodnevni specijalni program o 

hapšenju Ratka Mladića. Tokom 

emitiranja tog programa, najmanje 

desetak puta, na BHT1 i FTV-u 

su objavljeni video snimci na kojim 

se vidi kako Ratko Mladić sa 

velikim poštovanjem i poniznošću 

dočekuje mitropolita dabrobosankog 

Nikolaja kojeg ponizno ljubi 

u ruku. Nije ovo jedini snimak 

koji dokazuje da je mitropolit dabrobosanski 

Nikolaj imao veoma 

bliske odnose sa najokorjelim 

srpskim zločincima Radovanom 

Karadžićem, Ratkom Mladićem i 

drugima. Nažalost, mitropolit dabrobosanki 

Nikolaj nije se samo 

slikao sa ratnim zločincima, iz 

poštovanja zločinaca prema njemu 

vidi se da je mitropolit Nikolaj 

svoje zločinačko pastirsko stado 

aktivno upućivao u sve tajne dokusurivanja 

Bosne i Hercegovine 

i istrebljenje Bošnjaka. Naravno, 

mitropolit dabrobosanski Nikolaj 

se danas slobodno šetka po cijeloj 

Bosni i Hercegovini. Osim šetkanja 

mitropolit dabrobosanski Nikolaj 

često sebi daje za pravo da upućuje 

nekakve moralne poruke. Umjesto 

u zatvoru mitropolit dabrobosanski 

Nikolaj na miru uživa u svojim 

ratnim fotografijama i sjećanjima 

na svoju ratno – zločinačku ulogu. 

Jasmila Žbanić 

Jasmila, stidi se svojih riječi i svojih laži 

Suljagićev napad na vjeronauku dao 

nam je priliku da vidimo mnoga 

licu u njihovom pravom svjetlu. Jedno 

od tih lica koje se konačno pokazalo 

u svom pravom svjetlu je lice Jasmile 

Žbanić. Sve do ovog problema oko 

vjeronauke vjerovali smo da je Jasmila 

Žbanić jedna vrijedna i nadasve tole- 

rantna umjetnica kojoj je najviše stalo 

do njene umjetnosti. Nažalost, nakon 

njenog javnog očitovanja da je ateistkinja 

koja se izuzetno protivi vjeri 

moramo promijeniti mišljenje o njoj. 

Naročito, nikako ne možemo shvatiti 

potrebu Jasmile Žbanić da otvoreno 

laže da su vjeroučitelji u školama napastvovali 

djecu. Ovoj njenoj laži oglasili 

su se i vjeroučitelji. “Ono što je puno 

opasnije od ovoga prijedloga Jasmile 

Žbanić jeste to da je spomenuta optužila 

vjeroučitelje za pedofiliju. Kako 

bi imali potpunu sliku, citirat ćemo 

je: ‘Radije ću prihvatiti da moje dijete 

Zenica 

Bošnjak bez islama - Bosna bez Bošnjaka 

bude u školskom dvorištu sa svojim 

prijateljima i da ‘provjetrava’ mozak, 

dok druga djeca ‘deru svoje hlačice’ na 

času vjeronauke (nadam se Monsinjor 

nije mislio na ‘ono’ deranje hlačica i suknjica 

koje su mnogi vjeroučitelji primjenjivali 

na dječici.)”. Ne znamo da 

li je Jasmila svjesna šta je izrekla. Zato 

bih je zamolio da nam ubuduće, kada 

bude pisala ovakve gluposti napiše ime 

i prezime tog vjeroučitelja koji je pedofil. 

Nikad nijedan vjeroučitelj, bilo 

koje konfesije, u BiH nije bio, ni optužen, 

a kamoli osuđen za pedofiliju. 

Nikad. Nijedan. Zato, Jasmila, stidi se 

svojih riječi i svojih laži. Sram te bilo! 

U ovom trenutku, ja građanin Bosne i 

Hercegovine, vjeroučitelj, j barem znam 

suštinski važnu stvar: Jasmilu Žbanić 

više ne poštujem kao što sam je poštovao 

prije ove njene optužbe za pedofiliju, 

mene i svih mojih kolega vjeroučitelja 

u BiH”. 

U petak, 

27. maja 

2011., u 19 

sati, u velikoj 

sali Islamskog 

pedagoškog 

fakulteta u 

Zenici, mr. sc. 

Fatmir Alispahić 

je održao 

odlično 

predavanje na 

temu: BOŠ- 

NJAK BEZ ISLAMA = BOSNA 

BEZ BOŠNJAKA. Organizator 

predavanja bio je Kulturni centar 

“Karneol”. Ovo Fatmirovo sjajno 

predavanje možemo sažeti u sljedećih 

nekoliko jasnih i tačnih rečenica. 

“Ni jedan 

narod nije 

konstituiran 

na bezbožništvu, 

a to što 

se od Bošnjaka 

traži da 

žive bez islama, 

zapravo 

je genocidni 

zahtjev za samouništenjem 

bošnjačkog 

bića. Zašto se od Srba i Hrvata ne 

traži da žive bez pravoslavlja i katoličanstva? 

Zato što bi to značilo negaciju 

srpstva i hrvatstva. Negacija 

islama u Bošnjaka je negacija samih 

Bošnjaka.” 

10

Boris Dežulović 

Kratka povijest Borisovih besmislenih žalopojki 

edan dio bošnjačke javnosti oštro 

Jje reagirao na nedavne uvrede na 

račun islama i muslimana koje je izrekao, 

odnosno napisao hrvatski novinar 

Boris Dežulović kada je u sarajevskom 

Oslobođenju objavio vic o Allahu, 

dž.š. Nakon opravdanih reakcija na 

račun Borisa Dežulovića uslijedile su 

brojne kontrareakcije Dežulovićevih 

prijatelja ali i samog Dežulovića. U 

posljednjoj reakciji koja je također 

objavljena u sarajevskom Oslobođenju, 

Boris Dežulović se, na određeni način, 

žali što je izvrgnut rekacijama, 

kako on kaže, Saffa, Avaza, pa sve do 

raznih džematskih sajtova s portalom 

samog Rijaseta na čelu. U spomenutoj 

reakciji Boris Dežulović navodi svoje 

čuđenje kako su muslimani zaboravili 

njegov tekst “Što nam je katolički 

džihad donio osim zla?”, “poučnu 

priču o licemjerju pape Benedikta 

XVI, koji je islam brzopleto i sporomozgo 

optužio za širenje zla, zaboravivši 

podjednako i na veličanstveni 

doprinos islama zapadnoj civilizaciji 

i na doprinose katoličke conquiste 

u širenju zla po krajevima koje su 

osvajali Benediktovi prethodnici”. 

Misli Dežulović da je nama muslimanima 

ugodio i da nam je bio drag 

kada je napisao spomenuti tekst a 

sada nakon samo jednog ispričanog 

vica o Allahu, dž.š., sve smo odjednom 

zaboravili. Dakle, Dežulović 

nam poručuje da smo mi muslimani 

nezahvalni i da brzo zaboravljamo 

ljude kao što je on. Gospodine 

Dežuloviću, zar je moguće da na 

ovakav način opravdavate svoj neprimjereni 

čin vrijeđanja islama i muslimana? 

Nije valjda da mislite da ćete 

na račun jednog dobrog napisanog 

teksta tražiti da vam bude dozvoljeno 

sve pa i tako neprimjereno vrijeđanje 

naših islamskih vrijednosti. I na 

kraju, gospodine Dežuloviću, recite 

iskreno, jeste li prije nego što ste javno 

objavili uvrede na račun islama i 

muslimana ikada prozvani ili napadnuti 

i od jednog Bošnjaka muslimana. 

Naravno da niste. 

Sarajevo 

Galija u Sarajevu i 

Mostaru 

Proteklih dana dobili smo 

e-mail od jednog našeg čitaoca 

u kojem nas obavještava o 

sramnom organiziranju koncerta 

u Sarajevu i Mostaru srpske 

grupe Galija. U nastavku prenosimo 

spomenuti e-mail. “Volio 

bih da obavijestite bh. javnost 

da tzv. menadžer Mesud Rizvo 

iz Sarajeva, organizacijom koncerata 

grupe Galija iz Srbije 27/5 

u Sarajevu i 28/5 u Mostaru, na 

mala vrata u BiH uvodi ovu nacionalističku 

grupu, na čelu sa 

njihovim liderom Nešom, vrijeđajući 

time osjećaje svih nas koji 

vole ovu zemlju i koji su u proteklom 

ratu izgubili svoje najmilije. 

Osim što su taj Neša i njegova 

grupa Galija cijelo vrijeme 

rata i napada Srbije na BiH bili 

uz Miloševića otvoreno i javno, 

oni su poznati i po pjesmi “Na 

Drini ćuprija” u kojoj refren ima 

tekst “....da pijemo rakije i krvi”. 

Ako smo spremni svi skupa samo 

tako preći preko dolaska ovih 

fašista da nam pjevaju i uzimaju 

novac u BiH, onda stvarno 

ni ne zaslužujemo bolje. Želim 

da naglasim da nisam nikakav 

nacionalista, dijete sam iz miješanog 

braka i usprotivio bih 

se bilo kojim nacionalistima sa 

svake strane, ali što je previše, 

previše je..., s poštovanjem D. 

Brkić”. Za potvrdu ovih riječi 

navešćemo samo dio teksta navedene 

pjesme grupe Galija. 

Na Drini ćuprija (1991) 

Velike smo zapalili vatre 

Naš je plamen uvijek bio prvi 

Oko vatre razapeli šator 

Da pijemo rakije i krvi... 


11

Emir Suljagić, ministar obrazovanja 

u Vladi Kantona Sarajevo 

Pećanin i Selimbegovićka 

su uspjeli isprati mozak i 

dušu Emiru Suljagiću i od 

njega stvoriti agresivnog 

ateistu 

Emir Suljagić, ministar obrazovanja 

u Kantonu Sarajevo je 

prije hapšenja Ratka Mladića bio 

glavna medijska zvijezda u našoj 

zemlji. Njegova sramna odluka o 

vjeronauci u školama izazvala je 

brojne reakcije. Mnogi su se pitali 

zašto je ovaj mladi čovjek toliko 

kidisao da dohaka vjeronauci u 

školama. Podsjetimo se da je Emir 

Suljagić nakon agresije na Bosnu i 

Hercegovinu, nakon preživljenog 

genocida došao u Sarajevo gdje se 

zaposlio u magazin Dani. Suljagić 

je u magazinu Dani radio dugo 

godina. Svoje najbolje mladalačke 

godine Suljagić je proveo u magazinu 

Dani. U ovoj informaciji leži 

odgovor na pitanje zašto Emir 

Suljagić danas tako agresivno napada 

vjeru i vjernike. Naime, poznato 

je da su Dane u to vrijeme 

vodili Senad Pećanin i Vildana 

Selimbegović. O njihovom agresivnom 

ateizmu i mržnji prema 

islamu i muslimanima ne treba 

trošiti puno riječi. Emir Suljagić 

je, na njegovu žalost, radeći u 

magazinu Dani, korak po korak 

upadao u ateističku mrežu Senada 

Pećanina i Vildane Selimbegović. 

Pećanin i Selimbegovićka su 

uspjeli isprati mozak i dušu Emiru 

Suljagiću i od njega stvoriti agresivnog 

ateistu. Suljagićeve tehnike 

vlasti umnogome podsjećaju 

na njegove tekstove iz magazina 

Dani, odnosno na tehnike pisanja 

i razumijevanja stvari koje je 

usvojio od svojih uzora Pećanina 

i Selimbegovićke. 

Sulejman Tihić 

Tihiću je SDP u srcu a SDA na reveru 

Sulejman Tihić, predsjednik SDA u 

posljednje vrijeme a naročito nakon 

prošlogodišnjih oktobarskih izbora 

dan i noć radi kako bi SDP dobio što 

bolje pozicije u vlasti. Bošnjaci danas 

Sulejmana Tihića uglavnom doživljavaju 

u tom pro – SDP-ovskom svjetlu. 

Također, članovi i većina simpatizera 

SDP-a imaju samo riječi 

hvale za Sulejmana Tihića 

i njegove aktivnosti 

na promoviranju SDP-a. 

SDP-vci ne kriju, odnosno 

javno ističu svoju zahvalnost 

Sulejmanu Tihiću 

što je od SDA napravio 

stranku koja se pretvorila 

u SDP-ov servis. U četvrtak 

26. maja u Sarajevu 

je obilježena 21. godišnjica 

od osnivanja i djelovanja 

Stranke demokratske 

akcije i održana svečana 

sjednica Predsjedništva 

i Glavnog odbora SDA. I tu priliku 

Sulejman Tihić je iskoristio da svojim 

stranačkim poslušnicima još jednom 

podcrta da je njihov glavni zadatak 

u narednom periodu pomoći SDP-u. 

“Neki među nama također nisu bili za 

koaliciju sa SDP, a neki nisu zadovoljni 

samo zato što nisu ostvarili lična očekivanja. 

Ako je sa SDP-om koalirao i 

rahmetli Alija Izetbegović, zašto bi to 

danas bio problem? Moramo sve učiniti 

da ova koalicija uspije jer ona je 

odraz volje građana iskazane na izborima, 

isto kao što je bio slučaj 1992. 

godine, kada je SDP bila u Vladi i 

Predsjedništvu BiH”. Neki će reći da 

Sulejman Tihić vješto politički 

iskorištava SDP da 

zadži SDA u vlasti. Nažalost, 

to nije istina. Istina je 

da Sulejman Tihić u svom 

srcu nosi istu idelogiju kao 

i SDP. Recimo, Sulejman 

Tihić nikada neće izreći 

nijednu kritiku na račun 

politike SDP-a, bez obzira 

koliko SDP bio u krivu. 

S druge strane, Sulejman 

Tihić uvijek spremno u 

medijima iznosi najoštrije 

kritike i počesto veoma 

neodmjerene izjave protiv 

reisa dr. Mustafe ef. Cerića i pritom ne 

pokazuje ni trunku zabrinutosti što bi 

takve njegove izjave mogle biti pogrešno 

protumačene i što bi takve izjave 

mogle unijeti nemir u naš narod. Jednostavno 

rečeno, Tihić ono što voli to i 

brani i promovira a što mu nije po volji 

to otvoreno napada. 

Valentin Inzko 

Inzko je lahak na obaraču kada treba udariti na islam i muslimane 

Svojom skandaloznom izjavom da 

je govor reisu-l-uleme dr. Mustafe 

Cerića o problemu vjeronauke “protivan 

ljudskom dostojanstvu Valentin 

Inzko, visoki predstavnik u BiH još 

jednom je pokazao koliko je lahak na 

obaraču kada treba udariti na muslimane. 

Nije ovo prvi put da se Valentin 

Inzko tako olahko upušta da sudi muslimanima 

u BiH. Sjetimo se kako je 


prije dvije godine 

u katoličkom 

časopisu Svjetlo 

riječi i govorio o 

islamu i muslimanima 

u BiH. 

Odgovarajući 

na pitanje “Ne 

ide li Europa 

sve više desno i 

zbog straha od 

mu slimana?”, 


je rekao: “Mislim da je Karadžić bio 

najveći prijatelj islama, on je najviše 

učinio da se ovdje širi radikalni 

islam. Da nije bile te agresije, mnogi 

muslimani bi ostali u svojoj tradiciji. 

Mislim da treba još neko vrijeme. 

Nedavno sam bio na Baščaršiji i vidio 

kako jedna fina djevojka jednog zaista 

pravog vjernika, koji ne propušta 

nijedno klanjanje, nije imala maramu. 

Rekla je: ‘Ja 

sam muslimanka i 

vjerujem u Allaha, 

ali to je u meni, a 

ne u marami’. Kao 

što neki kažu za 

alkohol: loše stvari 

izlaze iz usta, a ne u 

usta. Ima različitih 

ljudi koji su vjernici, 

ali taj bosanski 

islam za mene je 

sasvim prihvatljiv i 

sekularan.” 


12

Goražde 

Formiram novi FK “Gazije Goražde” 

Grupa mladića koji su okupljeni 

oko BZK “Preporod” Goražde i 

Kayseri džamije u Goraždu formirali 

su FK pod nazivim “Gazije Goražde”. 

Ovo je prvi FK formiran od momaka 

koji svi klanjaju i redovne su džematlije 

u Kayseri džamiji. Posebno je interesantno 

što su u ovaj FK uključeni i 

imami pj pojedinih džemata iz Goražda 

i Čajniča. Formiranje ovog kluba je 

izazvalo veliko interesovanje i podršku 

u gradu na Drini. Pored sportskog 

takmičenja ovo je jedan novi vid 

organiziranja mladih ljudi i njihova 

zajednička želja da i na ovaj način 

doprinose promociji dobra i zdravog 

života u skladu sa propisaima Islama. 

Prvi predsjednik ovog FK je Kurtović 

Nedžad, a trener je Senad Hubjer. 

Klub okuplja oko 50 članova. Pored 

seniorske ekipe tu su još i pioniri koji 

svojim radom postižu dobre rezultate 

kako u školi tako i u sportu. Sa 

ovim načinom organiziranja budućnost 

Goražda će biti svakim danom 

sve bolja. 

Ateisti vs. vjernici 

Vjernici muslimani i 

islamsko – muslimanske 

organizacije trebaju 

se ugledati na ateiste 

i na njihovo hrabro i 

jedinstveno društveno 

djelovanje 

SDP 

Na SDP-voj zvaničnoj web stranici otvoreno se poziva 

na smrt onima koji se protive Suljagićevoj odluci o 

vjeronauci 

Na SDP-voj zvaničnoj web stranici 

otvoreno se poziva na smrt 

onima koji se protive Suljagićevoj 

odluci o vjeronauci. Naime, ispod 

komentara “Društvo ‘Theoria’ dalo 

podršku ministru Suljagiću” nalaze 

se komentari na navedeni članak. U 

tim komentarima izvjesni Igor kaže 

“Emir Suljagić samo naprijed – smrt 

ovim primitivcima”. Ovaj opasni komentar 

uredništvo SDP-ve zvanične 

web stranice ne želi izbrisati. 

Javna rasprava o problemu vjeronauke 

u Kantonu Sarajevo proteklih 

dana na vidjelo je izbacila jednu veoma 

zanimljivu činjenicu. Naime, proteklih 

dana smo vidjeli kako i koliko su naši 

domaći ateisti i sekularisti jedinstveni i 

odlučni u svojoj borbi za sekularizaciju 

našeg društva. Iako je danas moderno, 

isplativo i potpuno bezopasno napadati 

islam i muslimane, iako za to ne treba 

neka posebna hrabrost, ipak se mora 

priznati da su ateisti pokazali veliki 

stepen jedinstva i hrabrosti u borbi za 

svoje sekularističke ciljeve. To je jedan 

od razloga što oni uspijevaju da dominiraju 

našom javnom scenom. Za razliku 

od ateista vjernici muslimani djeluju 

potpuno nejedinstveno. Rijetki su oni 

vjernici muslimani koji imaju dovoljno 

hrabrosti da rade za islam i muslimane 

u BiH. Jedan od tih rijetkih i hrabrih 

vjernika muslimana je naš uvaženi reis 

dr. Mustafa ef. Cerić, koji je zbog te 

odvažnosti i odlučnosti izvrgnut stalnim 

napadima. Krajnje je vrijeme da 

vjernici muslimani u BiH shvate da 

se mora stvarati jedinstveni front i da 

je hrabrost i odlučna aktivnost u radu 

za islam osnovni uvjet za stvaranje bolje 

i sigurnije budućnosti za Bošnjake 

muslimane i Bosnu i Hercegovinu. 

Vjernici muslimani i islamsko – muslimanske 

organizacije se mogu ugledati 

na ateiste i na njihovu hrabrost i jedinstveno 

djelovanje. 


13

Zločin i kazna 

Reakcije Srebreničana na vijest o hapšenju ratnog zločinca 

Ratka Mladića 

Hapšenje Ratka Mladića samo je komadić 

pravde, konačna pravda je ukidanje RS-a 

Istupi ministra Ahmetovića su 

u najmanju ruku čudni. Ako za 

prvu tvrdnju da je “hapšenje 

Ratka Mladića najznačajniji 

događaj u postratnoj historiji 

ne samo Bosne i Hercegovine ili 

Srbije, nego i cijelog Balkana” 

možemo reći da je naivna jer 

je ovdje ipak riječ o trgovini 

srbijanskih vlasti sa Haškim 

tribunalom i Evropskom unijom, 

za njegovu čestitku srbijanskim 

vlastima, i Bezbjednosnoinformativnoj 

agenciji i Službi 

za otkrivanje ratnih zločina 

Ministarstva unutrašnjih poslova 

Srbije ne može se drugo reći 

već da je beskrajno glupa, 

nemoralna, da vrijeđa žrtve 

genocida. Zamislite, neko 16 

godina skriva ubicu vašeg oca, 

brata, sina, vaših najmilijih, i kad 

toga, nakon 16 godina, natjeraju 

i primoraju da konačno preda 

ubicu, vi mu – čestitate 

PIŠE: Fahrudin Sinanović 

Haški optuženik, 

monstrum, ratni zločinac 

Ratko Mladić konačno 

je uhapšen. Uhapšen je u četvrtak 

ujutro, oko 5,30 sati, u selu Lazarevo 

kod Zrenjanina, gdje je živio s lažnim 

imenom Milorad Komadić. Na ovaj 

način komadić pravde je zadovoljen. 

Teško da će na političkom planu ovo 

hapšenje nešto bitnije promijeniti, 

ali svakako predstavlja vijest kojoj 

su se obradovali svi pravdoljubivi 

ljudi, posebno članovi porodica 

nastradalih, porodice žrtava 

genocida. Srebreničani su Mladićevo 

hapšenje doživjeli s olakšanjem 

i s nadom da će pravda ipak biti 

zadovoljena. 

Abdurahman Malkić, bivši 

načelnik Općine Srebrenica, nam 

je kazao da ne može biti apsolutno 

zadovoljan jer je proteklo čak 16 

godina od kraja rata. 

“Ali, ipak pozdravljam ovu 

odluku i nadam se da će njegovim 

hapšenjem pravda biti dijelom 

zadovoljena. Srbija na doziran način 

pokazuje spremnost na saradnju 

sa Hagom, pa u tom svjetlu treba 

gledati i ovo hapšenje. Naravno, za 

žrtve genocida je ipak olakšanje što 

je uhvaćen ovaj ratni zločinac, ali 

ovim još nije sve gotovo. Srbija je 

presudom Suda u Hagu proglašena 

odgovornom za nesprječavanje 

genocida i ona ima obaveze prema 

žrtvama koje se ne završavaju samim 

hapšenjem”, kazao nam je Malkić. 

Duhovna satisfakcija 

Fahrudinu Hasanoviću, 

predsjedniku RVI TK-a, u 

Srebrenici su ubijena tri brata, tri 

sestrića i 40 bližih članova familije. 

Vijest o hapšenju Mladića zatekla ga 

je u Čeliću gdje je bio na Danima 

jagodastog voća i u obilsku kolega 

RVI iz Čelića. 

“Kao predsjednik RVI mogu 

reći da je ovo potvrda da smo mi, 

svi naši saborci, bili na pravom 

putu, a da oni protiv kojih smo se 

borili moraju da odgovaraju pred 

licem pravde. Sigruno je da je Srbija 

cijelo vrijeme znala gdje se Mladić 

krije, ali su ga sada uhapsili jer su 

procijenili da sada mogu dobiti 


14 

najpovoljniju cijenu za njega. Naime, 

Serž Bramerc, glavni tužilac Haškog 

tribunala, ovih dana je napisao 

negativan izvještaj o saradnji Srbije 

sa Hagom pa će im ovo dobro doći 

da pokažu kooperativnost. Bilo kako 

bilo, važno je da mora u Hag. Što 

se mene lično tiče, ovo je za mene 

velika duhovna satisfakcija jer znam 

da će zločinac morati da odgovara 

i zbog moje ubijene braće, sestrića, 

rodbine, a i zbog svih drugih žrtava”, 

rekao je Fahrudin Hasanović. 

Književnik Mirsad Mustafić 

je napisao osam knjiga o svojoj 

Srebrenici. Još ne može da vjeruje da 

je vijest o hapšenju Mladića tačna. 

“Bojim se da to nije još jedan 

blef, trik srbijanskih vlasti. Tek 

kada ga vidimo iza rešetaka u Hagu 

povjerovat ću da je uhapšen. A, 

ako zaista jeste uhapšen, za svakog 

Srebreničanina to je u izvjesnom 

smislu satisfakcija, ali to ni u kom 

smislu ne može nadonaditi bol 

majkama. Opet kažem, ako jeste 

uhapšen, to je radosna vijest, ali 

je trebalo to i davno učiniti. Jedno 

je izvjesno: ovo hapšenje neće 

nimalo poboljšati status majki 

i djece svih žrtava. Sve je ovo 

lakirerka međunarodne zajednice 

kojoj mi, s pravom, ne možemo 

bezrezervno vjerovati. Hapšenje 

ratnog zločinca Ratka Mladića 

je samo komadić, djelić pravde, 

konačna pravda može biti jedino 

i isključivo ukidanje Republike 

Srpske”, govorio je književnik 

Mirsad Mustafić. 

Begija Smajić danas sa suprugom 

Senaidom živi u Potočarima. U 

tamošnjoj školi radi kao nastavnica 

matematike i fizike. Rodom je iz 

Osata kod Srebrenice. Njen otac 

Ramiz Vejzović je nestao u julu 

1995. godine. Još ništa za njega nije 

čula.

“Za vijest o hapšenju monstruma 

Mladića čula sam kad sam došla 

s posla oko pola dva popodne. 

Prvo sam pomislila na oca i 

zapitala se da li je živ. Još ništa za 

njega nismo čuli. Drago mi je da 

je uhapšen monstrum Mladić, 

ali i krivo zašto to nisu uradili 

ranije. Nama žrtvama, nama koji 

smo izgubili svoje najmilije ovo 

hapšenje posebno mnogo znači 

jer je ipak Mladić najodgovorniji 

za genocid. Kada je 11. jula 1995. 

godine ušao u Srebrenicu, rekao je 

da je Srebrenica ponovo srpska. E, 

mi smo svojim povratkom pokazali 

da je Srebrenica i bošnjačka”, s 

prkosom je kazivala Begija Smajić. 

Da hapšenje Mladića predstavlja 

olakšanje za porodice nastradalih 

izjavila je i predsjednica NVO 

“Majke Srebrenice” Hajra Čatić. 

“Kada su mediji objavili da je 

Ratko Mladić uhapšen u prvom 

trenutku nisam vjerovala. Tek 

kada je Boris Tadić objavio kako je 

istinita informacija o Mladićevom 

hapšenju odahnula sam. Hapšenje 

Mladića za nas mnogo znači. 

Napokon se isplatila naša borba 

duga 16 godina. Što se tiče volje 

Srbije da uhapsi Mladića tu sam 

samo sumnjičava. Najoštriji 

Izvještaj Sergea Brammertza Vijeću 

sigurnosti o saradnji Srbije sa 

haškim Tribunalom vjerovatno je 

ubrzalo ovaj potez hapšenja”. 

Izjave kojima se vrijeđaju žrtve 

genocida 

Hasan Nuhanović je u 

Srebrenici za 20-ak minuta ostao 

bez oca, majke i brata. Nuhanović 

je tužio Kraljevinu Holandiju zato 

što holandski vojnici nisu zaštitili 

Bošnjake, već su ih hladnokrvno 

predali srpskim koljačima. 

“Hapšenje se tek desilo tako 

da je još rano za neke ocjene. 

Međutim, treba istaknuti kako je 

ovo prije svega spektakl za medije. 

Teba postaviti pitanje da li ovo 

nekoga kao pojedinca mijenja? 

Ovo je bitnije za čovječanstvo 

i historiju nego za pojedinca”, 

izjavio je Hasan Nuhanović, 

bošnjački Vizental, kako su ga 

prozvali pojedini mediji zbog 

njegove uporne borbe da zločince 

dovede pred lice pravde. 

Hatidža Mehmedović, predsjednica 

Udruženja Srebreničke majke, je 

sretna, ali i svjesna da ovo hapšenje ne 

predstavlja kraj genocidne tvorevine 

Republike Srpske. 

“Uzbuđena sam i sretna, ipak 

smo mi majke dugo čekale na ovo. 

Šteta je samo što to nije bilo prije, 

mnogo je majki umrlo čekajući 

ovo hapšenje. To samo pokazuje 

da su i BiH i Srbija još uvijek pune 

‘mladića’. Ta politika još uvijek 

živi, to je najžalosnije, a najbolje 

je vidljiva u tome da još uvijek 

postoji tvorevina krvi i genocida 

Republika Srpska”, kazala je 

Hatidža Mehmedović. 

I 

zamjenik 

predsjedavajućeg Vijeća 

ministara i ministar 

sigurnosti BiH Sadik 

Ahmetović oglasio 

se povodom hapšenja 

Ratka Mladića. Ministar 

Ahmetović izjavio je da je 

hapšenje Ratka Mladića 

najznačajniji događaj u 

Treba postaviti 

pitanje da li 

ovo nekoga 

kao pojedinca 

mijenja? Ovo 

je bitnije za 

čovječanstvo i 

historiju nego 

za pojedinca, 

izjavio je Hasan 

Nuhanović. 

postratnoj historiji ne samo Bosne i 

Hercegovine ili Srbije, nego i cijelog 

Balkana i, uz to, čestitao Srbiji. 

“Srbija je to uvidjela i očigledno se 

odlučila da okrene novu stranicu u 

odnosima sa Evropskom unijom i 

regionom, što je dobra vijest. Dugo 

smo čekali takvu odluku i priliku 

da je pozdravimo. Sada se konačno 

nalazimo u toj poziciji i ovu 

priliku koristim kako bih čestitao 

srbijanskim vlastima na odlučnosti 

da ispune obaveze prema Haškom 

tribunalu kao i Bezbjednosnoinformativnoj 

agenciji i Službi 

za otkrivanje ratnih zločina 

Ministarstva unutrašnjih poslova 

Srbije koja je tu volju provela u 

djelo”, izjavio je Ahmetović. 

Istupi ministra Ahmetovića su 

u najmanju ruku čudni. Ako za 

prvu tvrdnju da je “hapšenje Ratka 

Mladića najznačajniji događaj 

u postratnoj historiji ne samo 

Bosne i Hercegovine ili Srbije, 

nego i cijelog Balkana” možemo 

reći da je naivna jer je ovdje 

ipak riječ o trgovini srbijanskih 

vlasti sa Haškim tribunalom i 

Evropskom unijom, za njegovu 

čestitku srbijanskim vlastima, 

i Bezbjednosno-informativnoj 

agenciji i Službi za otkrivanje ratnih 

zločina Ministarstva unutrašnjih 

poslova Srbije ne može se drugo reći 

već da je beskrajno glupa, 

nemoralna, da vrijeđa 

žrtve genocida. Zamislite, 

neko 16 godina skriva 

ubicu vašeg oca, brata, 

sina, vaših najmiliji, i kad 

toga, nakon 16 godina, 

natjeraju i primoraju da 

konačno preda ubicu, vi 

mu – čestitate. 


15

Glas bošnjačke uleme 

Mr. Muharem ef. Omerdić, rukovodilac Vjerskoprosvjetne službe 

Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 

Mnogi Bošnjaci rade 

u korist štete vlastitog naroda 

Islamski alimi su stub 

muslimanskih zajednica. 

BiH, odnosno bošnjački 

narod ima veliki broj 

islamskih alima, nažalost 

njihov glas nije dovoljno 

prisutan u našoj javnosti. 

Saff je uveo novu redovnu 

rubriku “Glas bošnjačke 

uleme”, u kojoj tretiramo 

najvažnije društveno – 

političke aktuelnosti iz BiH 

i islamskog svijeta. Naš 

sagovornik je mr. Muharem 

ef. Omerdić, rukovodilac 

Vjerskoprosvjetne 

službe Rijaseta Islamske 

zajednice u Bosni i 

Hercegovini 

RAZGOVARAO: Ezher Beganović 

Muftijsko 

M 

vijeće Islamske 

Mzajednice u Bosni i 

MHercegovini prije nekoliko 

mjeseci je upozorilo našu javnost da 

su muslimani Bošnjaci pod stalnim 

napadima na vjerskoj, nacionalnoj, 

kulturnoj i institucionalnoj osnovi. 

Nažalost, posljednjih dana Islamska 

zajednica u BiH i njeno rukovodstvo 

izloženi su žestokom napadu od strane 

pojedinih političkih opcija, od medija 

i nevladinih organizacija. Kako biste 

opisali trenutni položaj Bošnjaka 

muslimana? 

Omerdić: Brojni Bošnjaci rade 

u korist štete vlastitog naroda i BiH. 

Razlozi su mnogi i svi neopravdani. 

Njihov osobni interes potisnuo je 

borbu za opće dobro svoga naroda, 

svoje države i svoje vjere. Opravdanje 

ne mogu naći. Ne mogu reći da 

nisu znali šta nas čeka. Morali su 

razmisliti da li mogu nositi emanet 

koji će im se staviti na pleća. Konačno, 

dužnost im je bila da razmisle da li su 

kompetentni da obnašaju pozicije koje 

su im date. Islamska zajednica je dio 

ovoga naroda. Ona BiH osjeća svojom 

domovinom i bori se za nju. Od nje 

se očekuje puno, a mogućnosti joj nisu 

velike. Ako se pogleda njezin položaj 

u proteklome režimu i danas, skoro da 

je mala razlika. Sve ono što je važilo 

prije, važi i danas. Nepravda koja joj se 

činila tada, čini se i sada. Raniji režimi 

su Islamskoj zajednici oduzeli skoro 

sve i do danas joj nije vraćeno ono što 

joj pripada. 


16 

Eto, poboljšanja su se nazirala sa 

uvođenjem vjeronauke u osnovne 

i srednje škole. Oko toga je prvo 

bilo “potegni – povuci”. Nakon 

što je vjeronauka uvedena u škole, 

u Sarajevu nam nisu dali da se 

ona izvodi u srednjim škola, a u 

osnovnim je bilo samo po jedan 

sat i to sa najlošijim statusom, 

fakultativna. Sami vjeroučitelji su 

imali radni odnos samo u mjesecima 

izvođenja nastave, a onda, ponovo, 

na čekanje i u neizvjesnost. Mali 

pomaci u poboljšanju statusa ovoga 

predmeta i radno-pravnog odnosa 

vjeročitelja bili su vrlo spori. Pored 

nerazumijevanja Kantonalnog 

ministarstva obrazovanja i nauke 

stalno nam je za vratom bio OSCE. 

Ta međunarodna organizacija je 

stalno nadolijevala ulje na vatru.

Održano je bar desetak naučnih 

skupova i savjetovanja (Sarajevo, 

Fojnica, Mostar...), naučnih 

skupova na kojima se nametnula 

kultura religija na račun vjeronauke. 

Tri puta je u KS vršen udar na 

vjeronauku, računajući u taj broj i 

ovaj posljednji. 

Većina medija u BiH su to pitanje 

uzimali kao problem i imali potpuno 

negativan stav o mjestu vjeronauke u 

školi. Neke nevladine organizacije su 

vodile neprincipijelnu propagandu, 

među kojima je bio i Helsinški 

komitet u Sarajevu. Ovaj Komitet 

nije stao u zaštitu prava učenika 

koji su se opredijelili za pohađanje 

nastave vjeronauke i njihovih 

roditelja već je podržao na zakonu 

neutemeljenu odluku po kojoj 

ocjena iz vjeronauke ne bi ulazile u 

prosjek. To je neprihvatljivo i IZ-a 

se tome suprotstavila. Međutim, 

dočekana je uvredama, napadima, 

osporavanjem i najružnijom 

propagandom. Reisu-l-ulemi se u 

grijeh ubrojao protivljenje takvoj 

odluci ministra i svaka njegova riječ 

je stavljana u kontekst pobune i 

neprijateljstva. 

SDP je agresivno i veoma 

drsko udario na vjeronauku u 

Kantonu Sarajevo. Istovremeno 

druge bošnjačke političke opcije 

uglavno su pasivno posmatrali 

šta se dešava oko navedenog 

problema sa vjeronaukom i to sve 

dok nisu shvatili da bi reakcije 

koje su uslijedile protiv odluka 

SDP-vog ministra mogle naštetiti 

njihovim političkim karijerama, 

a onda su na kraju reagirali i 

natjerali Vladu Kantona Sarajevo 

da ukine odluku ministra Emira 

Suljagića. Kako komentirate 

ponašanje SDP-ve vlasti po 

ovom pitanju, odnosno kako 

komentirate očiglednu pasivnost 

i nebrigu bošnjačke politike 

spram navedenog problema i kako 

generalno vidite aktuelno stanje 

bošnjačke politike? 

Omerdić: Svaka politička partija 

ima svoj program. Iza tog programa 

stoje njihovi glasači. Sve što, potom, 

urade odgovorni su i oni koji su ih 

učinili legitimnim. I partije i glasači 

tako polažu ispit. I spomenuta 

partija ima svoj program. Na 

početku novog mandata ne vidi se 

naklonost vjerskim zajednicama. 

Ekletantan primjer je posljednji 

slučaj donošenja sporne odluke 

vezan za vjeronauku u školama. 

Neću na teret ovaj, hvala Bogu 

već prevaziđeni, problem stavljati 

ni jednome političkome 

subjektu u našoj zemlji, ali 

smatram da se svi trebaju 

zapitati zašto je i dalje 

maćehinski odnos prema 

vjerskim zajednicama. 

Spominjani problem oko 

vjeronauke je uznemirio 

sve vjerske zajednice i 

crkve u BiH, kao i svu 

našu mladost koja je ovaj 

predmet dragovoljno 

odabrala uz saglasnost 

njihovih roditelja. Ne 

samo nosioci vlasti, nego i 

njihovi koalicioni partneri 

moraju više voditi računa da se nešto 

slično više ne ponovi. 

Politička situacija u Bosni 

i Hercegovini svakodnevno se 

usložnjava. Jeste li zabrinuti 

aktuelnom političkom situacijom 

u našoj zemlji, odnosno kako 

komentirate aktuelnu političku 

situaciju u BiH? 

Omerdić: Kako se vidi i da 

zaključiti, stanje u BiH i dalje nije 

dobro. Nema sredine. Sredina je 

najbolja. Jedni imaju više nego što 

im treba i uzimaju što nisu zaradili, 

a većina građana nemaju ni ono 

najosnovnije. Obespravljenost i 

kršenje prava je na svim razinama 

društva. Uzvišeni Bog je protiv 

svake vrste zuluma i nepravde. To 

se dobrim ne može vratiti. U toj 

raboti učestvuju i mnogi bošnjački 

predstavnici. S kim si – onakav si! 

Ne mogu kazati da nisu znali, niti 

se pravdati da nisu ništa mogli 

poduzeti. I te kako su mogli! Ali, 

time bi se izložili kritici, pritiscima, 

mogućim gubitkom prinadležnosti. 

E, tada se ruše principi i traži 

izgovor, opravdanje, ovo – ono. 

Ne, neće moći naći opravdanje, ni 

pred Bogom, ni pred građanima. 

Zapravo, 

ovo stanje 

bi najbolje 

bilo opisati 

kao stanje 

dekadence. 

Stvari se 

gibaju, ali 

procesi koji 

bi se mogli 

završiti za šest 

mjeseci traju 

po šezdeset i 

šest mjeseci. 

Zašto se ne suprotstave, ne 

kažu istinu, ne obavijeste 

obaspravljene građane, ne 

kažu javnosti svoj stav, 

odluku? Neka to urade 

radi sebe i svoje porodice, 

radi svojih birača, radi 

svoje duše, radi spasa 

obraza, radi vječnosti 

kojoj svi idemo. 

Što se ne ugledaju u 

onoga ponosnog Albanca 

koji je sa kuburom 

krenuo da se suprotstavi 

italijanskom okupatoru 

koji je porobljavao njegovu 

domovinu na početku 2. sv. rata. 

Rekli su mu u kući da je on slab i 

nenaoružan, a naspram njega je 

velika vojna sila. On je svojoj čeljadi 

tada rekao jednu veliku istinu: “Što 

je tamo sila veća – to je meni počast 

bolja”. 

To treba da bude pravilo 

ponašanja i našim političarima: 

da ne stoje iza kršenja zakona, iza 

nepravde, iza korupcije, iza rušitelja 

prava i vječitih vrijednosti. 

Islamofobija je jedna od onih 

tema koja se u našoj zemlji tumači 

na različite načine. Ima li po vama 

islamofobije u BiH i ako je ima 

molimo Vas recite nam nešto više 

o tom fenomenu? 

Omerdić: Jedni mrze islam, 

a drugi ga se boje. Bilo iz jednog 

ili drugog razloga javljaju se 

svakodnevni napadi na islam 

i muslimane. Jedni to rade iz 

strateških razloga i to nije tajna, 

ali zašto se boje Istine koja najviše 

dobra može učiniti čovječanstvu. 

Mnoge probleme današnjice moguće 

je riješiti onim rješenjem koje je 

islam ponudio. Ovdje ne spominjem 

muslimane. Zašto? Zato što mnogo 

muslimana nanosi veću štetu islamu 


17

nego svi njegovi neprijatelji i što 

je veliki broj muslimana koji se 

boje islama. Vidjet ćete u mnogim 

mjestima gdje ne žive muslimani 

sjajne stvari koje zagovara i islam, a 

isto tako, u mnogim muslimanskim 

mjestima i gradovima primjećujemo 

praksu potpuno suprotnu islamu, a 

svi govore da su muslimani. Ali, bez 

obzira na nas, takvima kakvi jesmo, 

Svemilosti Gospodar čuva Vjeru i 

bit će onako kako je On odredio. 

Zato, da završim, nisu li nekada 

sami muslimani krivci za ono što se 

govori o nama i našoj vjeri?! 

Kako komentirate stalne 

napade pojedinih medija, 

političkih opcija i dijela 

nevladinog sektora u BiH na 

Islamsku zajednicu u BiH i 

naročito na reisa dr. Mustafu ef. 

Cerića? 

Omerdić: Neki to rade iz mržnje 

i averzije prema istini, drugi jer im je 

neko izdao takav zadatak, kako se to 

i nekada radilo. Međutim, autoriteti 

IZ na čelu sa reisu-l-ulemom će 

braniti interese muslimana i IZ-e 

i insistirati na slobodi vjerskoga 

djelovanja i ostvarivanju svih prava. 

I ranije su mnoge naše velikane 

pribijali na zid srama (Čaušević, 

Handžić, Dobrača, Đozo, Smajlović 

i mnoge druge), oni su podnosili 

uvrede, trpjeli i hrabro govorili. Na 

prečac su odlazili iz ovoga prolaznoga 

Najružnije riječi na adresu reisu-l-uleme i Islamske 

zajednice su došle od nekih Bošnjaka političara 

P 

ojedini bošnjački političari i pojedini funkcioneri često i veoma 

žestoko vode kampanju protiv Islamske zajednice i reisu-l-uleme 

dr. Mustafe ef. Cerića. Kako komentirate odnos bošnjačke politike 

prema Islamskoj zajednici i njenom rukovodstvu? 

Omerdić: Žao mi je je što ću ovo kazati, ali moram: Neka bošnjački 

političari, čast izuzecima, pogledaju odnos svojih kolega, političara iz 

drugih naroda prema njihovim crkvama i vjerskim zajednicama, posebice, 

prema vjerskim velikodostojanstvenicima. Oni, svi, veoma respektiraju 

svoje vjerske predstavnike, ljube im ruku, brinu se o njima, štite ih, 

savjetuju se i konsultiraju sa njima, uvijek im idu na noge. Ja im čestitam 

i podržavam takav odnos. Kod nas je jako loše, sve naopačke okrenuto. 

Islamska zajednica, posebno njezini prvi autoriteti najveće napade i 

uvrede dobivaju od “svojih” ljudi. Najružnije riječi na adresu reisu-luleme 

i Islamske zajednice su došle od nekih Bošnjaka. Neki bi želili da 

im Islamska zajednica bude sluškinja i da se ponaša prema njihovome 

diktatu, umjesto da shvate da je Islamska zajednica bila i ostaće najvjerniji 

čuvar vrijednosti svoga naroda i Domovine. Ljubomora na ugled koji 

imaju autoriteti Islamske zajednice u svome narodu, i šire, ničim se ne 

može opravdati. Ja to ne mogu razumjeti. 

života poniženi i neshvaćeni. Danas, 

kada slobodno proučavamo njihovu 

ulogu i doprinos, vidimo da su 

to činili u interesu općeg dobra i 

iz dužnosti da budu takvi kakvi 

jesu bili. I aktuelni reisu-l-ulema 

preživljava teške napade, uvrede, 

osporavanja, podvale itd., ali on će 

istrajati u zaštiti islama i Islamske 

zajednice. 

Možete li nam reći nešto više 

o stanju islamske vjeronauke 

u Federaciji BiH, naročito u 

Kantonu Sarajevo i RS-u? 

Omerdić: Nastava islamske 

vjeronauke realizira se u cijeloj 

BiH gdje ima učenika muslimana. 

Na području RS i Brčko Distrikta 

nema vjeronauke, a samim tim ni 

islamske vjeronauke u srednjim 

školama. Opća ocjena je da se 

nastava vjeronauke na cijelom 

prostoru naše domovine odvija 

bez posebnih teškoća. Nastava 

iz ovog predmeta izvodi se po 

jedinstvenom Nastavnom planu i 

programu i udžbenicima. Na nivou 

BiH polaznost islamske vjeronauke 

u osnovnim školama je 96% i taj 

procenat je konstantan nekoliko 

posljednjih godina. On je ranije bio 

nešto manji ali je, nakon usvajanja 

Okvirnog zakona o osnovnom i 

srednjem obrazovanju u BiH i Zakona 

o slobodi vjere i položaju vjerskih 

zajednica i crkava u BiH procenat 

nešto porastao i, moglo bi se kazati, 

stao na 96%. U osnovnim školama 

islamsku vjeronauku predaje 

ukupno 894 vjeroučitelja. Polaznost 

islamske vjeronauke u srednjim 

školama je 79%. U srednjim školama 

ovaj predmet predaje 165 profesora 

islamske vjeronauke. Islamska 

vjeronauka u srednjim školama u 

KS prisutna je tek četiri godine i 

u njenoj realizaciji profesori ovog 

predmeta imaju stanovite poteškoće, 

a ponekad i opstrukcije nekih 

direktora. Anketiranje učenika se 

ne provodi u skladu sa zahtjevima 

PPZ, ponegdje se u anketiranju 

zaobiđu čitava odjeljenja, da bi se 

smanjio fond časova vjeroučiteljima 

učenici se iz više odjeljenja spajaju 

u jedno pa se nastava održava u 

učionici i sa 40 učenika, nastava se 

zakazuje predčas i sedmi čas, itd. 

Smatramo da će ovi problemi u 

narednom periodu biti riješeni i da 

će vjeronauka u srednjim školama u 

KS biti tretirana kao i na području 

drugih kantona. Nije nam praksa 

da, kada je u pitanju vjeronauka, 

dijelimo BiH po bilo kom osnovu pa 

smatram da nema potrebe posebno 


18

Ulema mora imati stav o svemu što se događa kod nas i u svijetu 

U 

lema mora imati stav o svemu što se događa kod nas i u svijetu ne smije biti u zapećku života i šutjeti 

BiH, odnosno bošnjački narod ima veliki broj alima, nažalost njihov glas nije u dovoljnoj mjeri prisutan 

u našoj javnosti, naročito je to tako kada su u pitanju društveno-političke teme kao što je aktuelni problem 

sa vjeronaukom. Treba li bošnjačka ulema biti glasnija i više prisutna u javnosti, odnosno kako biste opisali 

aktuelnu ulogu i angažiranost bošnjačke uleme u životu Bošnjaka muslimana i Bosne i Hercegovine? 

Omerdić: Prvo, odnos prema ulemi je jako loš. Oni nemaju uvažavanje koje im pripada. Pogledajte neprihvatljivo 

ponašanje prema imamima, pa do reisu-l-uleme. Ja sam se u to uvjerio mnogo puta. Iz incidentnih situacija se kod 

naših ljudi stvari generaliziraju, što je zabrinjavajuće. Ja znam da se autoritet uleme permanentno ruši. Razni režimi 

su to svjesno radili, a vremenom je to postalo mišljenje i mnogih ljudi. Navest ću dva primjera: na jednom velikom 

javnom skupu prije nekoliko godina, reisu-l-ulemi je dodijeljeno mjesto u drugome redu, a muftiji u desetom, dok to 

čelnik iz drugog naroda nije dopustio za svoga prisutnog vjerskog predstavnika iako je bio obični vjerski službenik 

i posadio ga do sebe u prvi red. Za jednu stranu sramota, a drugoj svaka čast! Drugi primjer je vezan za jednog od 

ranijih reisu-l-ulema. On je došao sam na ramazansku mukabelu u Begovu džamiju. To je redovno činio. Sam je 

nosio svoje cipele i na vratima mu se nisu htjeli sklonuti da normalno uđe, već se tiskao i provlačio. Srećom, jedna 

mlada žena, kćerka imama je to primijetila, skočila je na noge, uzela mu cipele i čuvala ih do njegovog izlaska. 

Naizgled sitnica, a nije. Ima li među nama iko kog poštujemo? 

Iz tih razloga je i slabašan glas uleme u javnosti. Konkretno, u posljednjih događanjima oko vjeronauke na području 

KS imaju tri razloga što su se u javnosti pojavljivali pojedinci, a na drugoj strani se napravio pravi front protivnika 

vjeronauke. Prvo, htjeli smo o nastalom problemu govoriti samo onoliko koliko je neophodno, mirno i sa argumentima. 

Ukazivali smo iz Rijaseta da je vjeronauka pravo djece i njihovih roditelja i da se to mora poštovati. Namjera nam je 

bila da ukažemo na napravljenu grešku i insistiranje da se ona otkloni tamo gdje je i napravljena, a ne da se bilo ko 

stavlja na rub srama. Međutim, neki su od toga pravili slučaj. Drugo, značajan broj je bio onih koji su znali i trebali 

da iznesu svoje mišljenje ili stav svoje institucije, a nisu. Treći su na to gledali ravnodušno, smatrajući da to nije njihov 

problem i da ih se pitanje vjeronauke uopće ne tiče. 

Neovisno od spominjanog pitanja vjeronauke, smatram da ulema mora imati stav o svemu što se događa kod nas 

i u svijetu. Ne smije biti u zapećku života i šutjeti. Treba iznositi stavove radi sebe, radi istine, porad općeg dobra i 

interesa, a zanemarujući eventualne kritike ili moguće posljedice. Učen čovjek je dužan do kraja svoga života biti 

svjedok događaja, njihov korektor i tumač. Biti po strani života je dokaz da se nije ispunila uloga, niti je udovoljeno 

zadatku svoje misije. 

tretirati bilo koji dio BiH. Mi ćemo 

kroz rad Vjerskoprosvjetne službe 

Rijaseta i dalje nastojati da vjeronauka 

na cijelom području BiH bude tretirana 

kao redovni i izborni školski predmet u 

svemu izjednačen sa ostalim redovnim 

predmetima. To nam zakoni ove 

države omogućavaju, a zadaća Islamske 

zajednice je da bude na usluzi svima 

onima koji žele učiti o svojoj vjeri. 

Zanimljivo je primijetiti da je 

SDP-ov ministar za obrazovanje 

u Kantonu Sarajevo pošto-poto 

insistirao da se baš sada, na kraju 

školske godine i u ovom vremenu 

sprovede njegova odluka oko 

vjeronauke u školama. Šta je bila 

suština udara na vjeronauku u 

školama, je li to bilo tek puko 

izjednačavanje prava djece ili je u 

pitanju nešto drugo? 

Omerdić: Sada ne bih govorio o 

onome što je bio direktni povod ministru 

da pokrene pitanje neulaska ocjene iz 

vjeronauke u opći uspjeh učenika. U svojoj 

pisanoj odluci je to kazao. Međutim, 

nekoliko direktora srednjih sarajevskih škola 

na zajedničkom sastanku s ministrom, 

među kojima je bila i direktorica Dobrinjske 

gimnazije, potezalo je to pitanje. Mi znamo 

da se vjeronauka u toj školi “guši” i da 

se učenici odvraćaju od izjašnjavanja za 

pohađanje vjeronauke. Procijenit ćemo 

da li da se nadležnom Ministarstvu 

požalimo na takvo ponašanja ili ćemo 

obavijestiti javnost o našim saznanjima. 

Budući da je kantonalna Vlada zauzela 

pravilan stav o vjeronauci, da će ocjena 

iz vjeronauke ulaziti u prosjek, te 


19 

da će se u narednoj školskoj godini 

riješiti pitanje alternativnog predmeta, 

očekujemo da više neće biti problema i 

da će se dalje strane dogovarati u duhu 

međusobnog uvažavanja i poštivanja 

prava i zakona. Gospodinu ministru 

želimo dobro zdravlje i uspjeh u radu.

Kolumna 

Borba za opstanak 

Nova bošnjačka energija 

Uopće je nebitno da li će 

fašisti-antiislamisti iz SDP-a 

vršiti još neke udare na 

identitet u Bošnjaka, jer 

ti udari odsad imaju rok 

trajanja. Izbori su 2014. 

i dotad će probuđena i 

ojačala bošnjačka javnost 

izgraditi kriterije o vlasti 

koja mora ličiti na svoj 

narod 

Piše: Fatmir Alispahić 

Pokušaj SDP-ovog ministra 

za nauku i obrazovanje 

Emira Suljagića da 

u Kantonu Sarajevo diskiriminira 

bošnjačku većinu i djecu koja 

pohađaju vjeronauku, ostat će 

upamćen kao historijski događaj 

u odrastanju bošnjačkog naroda, 

jer će se vrijeme dijeliti na prije 

i poslije, budući da Bošnjaci više 

neće biti onaj isti narod, izgubljen 

i mlitav, kakav su bili do 

maja 2011. godine. Ovaj događaj 

je po dugoročnim refleksijama 

i značaju usporediv za protestima 

mostarskih Bošnjaka 5. maja 

1899., u povodu otmice djevojčice 

Fate Omanović iz zaseoka Kuti, 

koju su katolički misionari odveli 

u jedan samostan i pokrstili. 

Katolička otmica Fate Omanović 

je prelila čašu gorčine u povodu 

višegodišnjeg maltretiranja i ponižavanja 

Bošnjaka, koji su do 

tada šutjeli i trpjeli. Formiran je 

odbor na čelu sa mostarskim muftijom 

Ali Fehmi ef. Džabićem, 

koji je bošnjačkom protestu protiv 

politike pokrštavanja dao organiziran 

karakter. Iz ovog protesta je 

nastao pokret za vakufsko-mearifsku 

autonomiju, kojim je začeto 

moderno političko djelovanje u 

Bošnjaka. Kako tada, tako i sada, 

sam događaj ostaje manje bitan od 

onoga što je proizveo, a danas su 

to sjedinjeni bošnjački glasovi koji 

kao nikad u dejtonskom periodu 

- razumiju stvarnost, osjete neprijateljstvo 

i odlučno se suprotstavljaju 

bestidnim udarima na vjeru 

u Bošnjaka. Niti bi katolički misionari 

u maju 1899. otimali Fatu 

Omanović, niti bi SDP-ovi antiteistički 

ekstremisti u maju 2011. 

udarili na vjeronauku u Bošnjaka 

da su znali kako će to 

probuditi, objediniti i 

ojačati Bošnjake, u onoj 

mjeri u kojoj je više nemoguće 

ponižavati ovaj 

narod, čija je tolerancija 

pogrešno shvaćena i korištena 

kao kukavičluk i 

kao glupost. 

Bošnjaci su, eto, otrpjeli 

stotine medijskih 

uvreda na islam, na 

Časni Kur’an, na instituciju 

Islamske zajednice 

i ličnost reisu-l-uleme, 

i to od medija, organizacija 

i pojedinaca koji 

se predstavljaju kao tumači 

demokratije (FTV, 

Oslobođenje, Slobodna 

Bosna, Dani, Depo.ba, 

Helsinški komitet, PEN 

centar, itd.), a riječ je o 

prostacima i fašistimaantiislamistima 

(kako ih 

naziva Željko Komšić); 

no, Bošnjaci, najednom, 

nisu htjeli otrpjeti diskriminaciju 

svoje djece 

koja pohađaju vjeronauku, 

iako je atmosfera 

ukazivala da jedna takva 

segregacijska odluka, inspirirana 

antivjerskim 

barbarizmom, može proći 

bez problema. Otud je 

SDP-ov ministar Suljagić 

ispravno procijenio šansu da se uliže 

velikosrbima i velikohrvatima, 

koje isključivo zanima uništenje 

vjere u Bošnjaka - jer znaju da bez 

islama nema Bošnjaka, a da bez 

Bošnjaka nema Bosne. Ministar 

Suljagić očito nema te antifašističke 

kapacitete da razumije kako 

pomaže genocid nad Bošnjacima, 

jer je potopljen ambicijom da ga 

Desetine 

autorskih 

reakcija na 

ovaj slučaj, 

uvjeravaju nas 

da je bošnjačka 

javnost izronila 

iz potištenosti i 

depresije, da je 

sazrela u svojoj 

povrijeđenosti, 

da je 

umrežena, da 

prati stvarnost i 

na nju reagira, 

svjedočeći 

poznavanje 

praga 

nacionalnih 

interesa. 

po glavi tapšu likovi poput Vere 

Jovanović. No, bezličnost je svakako 

bespredmetna, izuzev konstatacije 

da je u nas uvijek bilo 

moralnih i mentalnih gmizavaca, 

k’o haluge. Suljagić će se rastopiti 

u povijesti kao i nekakvi kršćanski 

misionari koji su 1899. 

oteli Fatu Omanović. Važni su 

nam dugoročni efekti 

koji proizilaze iz ovih 

događaja. 

Prvo, saznali smo da 

bošnjački narod ima bošnjačku 

javnost, desetine 

autora i asocijacija koji 

znaju tačno detektirati 

problem. Kod njih se 

akumulirao osjećaj povrijeđenosti 

i spremnost 

da se bošnjaštvo brani, a 

do unazad nekoliko mjeseci 

činilo se kako je tišina 

realan eho kolektivne 

indolencije. Ova pojava 

je poput ponornice, koju 

smo ugledali, i koja sada 

teče ka jednom cilju. 

Drugo, ne samo da se 

naziru obrisi oslobođenog 

bošnjačkog fronta, 

spremnog da se nosi sa 

udarima islamofobične 

dejtonske stvarnosti, već 

je u skladu sa uspostavljanjem 

vertikale vrijednosti 

i ciljeva u Bošnjaka 

otvoren i kritički front 

prema Bošnjacima 

koji nam se prikazuju 

kao naši, ali rade protiv 

nas, ili, u najmanju 

ruku, proračunato šute 

u ovakvim povodima. 

Popadale su i maske i 

maskare, jer je nastupilo 

vrijeme u Bošnjaka koje će priznavati 

otvorene oči i dlanove. 

Vlast moralnih propalica 

Proteklih godina smo mnogo 

govorili o informativnoj blokadi, 

u koju nas je stjerala što zakupljena, 

što zaglupljena bošnjačka 

politika, jer je medije prepustila 


20

velikosrbima i velikohrvatima, 

koji su izračunali 

da je Bošnjake najlakše 

dokrajčiti preko SDP-a 

i Zlatka Lagumdžije. 

Računali su da SDP neće 

oskudjevati sa legitimitetom, 

jer u Bošnjaka ima 

podosta razbošnjačenih 

ljudi koji misle kako će ih 

odricanje od muslimanskog 

identiteta približiti 

Evropi, a sama trgovina u 

kojoj te neko voli zato što 

se odričeš sebe, ponižavajuća 

je. Trebalo je samo 

omasoviti tu podvalu 

Bošnjacima o lažnoj demokratskoj 

alternativi, a zašta su 

korišteni vagoni laži i konstrukcija 

o bošnjačkim vezama sa tzv. islamskim 

terorizmom i Al-Kaidom, o 

korumpiranosti Islamske zajednice 

koja troši pare na izgradnju džamija, 

umjesto da pare dadne penzionerima, 

napose, o bratstvu i jedinstvu 

koje će nastupiti kad pobijedi 

SDP. U ime tog cilja je u posljednjih 

desetak godina u Sarajevu instalirano 

lažno tzv. civilno društvo 

(Krug 99, Helsinški komitet, tzv. 

nezavisni mediji, pokret Dosta, 

tzv. Antifašistička akcija, itd.), 

koje je činilo ideološku mrežu 

SDP-a, a zapravo mrežu beogradskih 

i zagrebačkih velikodržavnih 

ambicija. Da bi se ova shema razumjela, 

valja imati na umu da ni 

međunarodna zajednica, a pogotovo 

ne srpsko-hrvatski partneri iz 

Karađorđeva, nikada nisu odustali 

od komadanja Bosne i uništenja 

Bošnjaka. Budući da je ratni zločin 

SDP-ov ministar 

Suljagić je 

ispravno 

procijenio šansu 

da se uliže 

velikosrbima i 

velikohrvatima, 

koje isključivo 

zanima 

uništenje vjere 

u Bošnjaka - jer 

znaju da bez 

islama nema 

Bošnjaka, a da 

bez Bošnjaka 

nema Bosne. 

kriminalno očit, pristupilo 

se suptilnijim metodama, 

kakve su oprobane 

u mnogim koloniziranim 

društvima. Stoga je realna 

s&h ambicija da se 

nad Bošnjacima uspostavi 

kvislinška vlast, a zašta 

je napodesniji SDP i 

njegov iskompleksirani 

lider. Razultat je politika 

koja tjera Hrvate u hrvatski 

entitet, uspostavlja 

srpsko-hrvatsku koloniju 

u ovom findžanistanu i 

blokira uspostavu državne 

vlasti, kao dokaz da je 

Republika Srpska jedini 

ozbiljan državni aparat, i kao slutnju 

da je BiH neodrživa. Kome to 

može odgovarati, izuzev Beogradu 

i Zagrebu, a ko to može realizirati, 

izuzev beogradske i zagrebačke 

sluge u bošnjačkom narodu. Šta 

može na ideološkom planu proizaći 

u ovakvoj antiZAVNOBIHskoj 

konfiguraciji osim zamisli kakva je 

diskriminacija bošnjačke djece koja 

pohađaju vjeronauku u Kantonu 

Sarajevu. Činjenica da taj segre- 

gacijski projekat realizira SDP, da 

ne namjerava ustuknuti, uprkos 

svemu što se dogodilo, ukazuje na 

ambiciju da se u budućnosti nastavi 

sa progonima vjere u Bošnjaka. 

Zašto bi ma ko diskriminirao djecu 

koja pohađaju vjeronauku, i to 

pred kraj školske godine, ako mu 

nije stalo da se što prije kod beogradskih 

i zagrebačkih šefova 

prikaže kao nagodan i podoban, 

a zapravo, gmizav i gnjecav?! O 

ovom slučaju mnogo je napisano, 


21

ošnjački su autori logički razobličili 

lažnu brigu SDP-ovog ministra 

za djecu koja ne pohađaju vjeronauku, 

tako da je posve jasno kako 

je isključivi motiv za ovu odluku 

u iskazivanju antiislamskog stava 

i obznanjivanju da će se SDPova 

vlast u Sarajevu boriti protiv 

islama. Dokaz za to su i sramne 

reakcije tog lažnog Helsinškog komiteta 

za ljudska prava, tog ideološkog 

PEN centra, kao i drugih 

SDP-ovskih prirepaka, koji su u 

islamofobičnoj ostrašćenosti orkestrirano 

potvrdili da im je cilj borba 

za uništenje islama u Bošnjaka, 

a time i samih Bošnjaka. Dokaz je 

da sva tri Lagumdžijina tzv. nezavisna 

udruženja nikada nisu tako 

složno ustala da govore o stvarnim 

problemima omladine, kao što su 

droga i nasilje u školama, ali da su 

vojnički ustala da brane SDP-ovog 

ministra i da optužuju reisu-l-ulemu 

dr. Mustafu Cerića da “ruši 

ustavni poredak”, jer se usudio pozvati 

na demokratski otpor protiv 

diskriminirajuće odluke. Doduše, 

samo još jednom bila je takva orkestrirana 

hajka, i to za rušenje 

vlasti u Kantonu i Gradu Sarajevo, 

kada su bezmalo svi ovi subjekti 

zloupotrijebili tragediju dječaka 

Denisa Mrnjavca kako bi na ostavke 

prisilili lokalne zvaničnike, u 

čijoj j nadležnosti nije pitanje bezbjednosti. 

Činjenica da je danas 

mnogo teža sigurnosna situacija, 

a da tzv. nevladin sektor ne traži 

ostavke gradonačelnika Behmena 

i kantonalnih čelnika, ukazuje da 

u Danima i Oslobođenju, u tim 

lažnim pokretima i nevladinim 

organizacijama, sjede moralni propaliteti 

i profesionalna spadala, 

kojima je kriminalni kontekst prirodni 

ambijent djelovanja. Stoga 

je očekivano da takvi primitivci 

ne vide ničeg problematičnog u 

diskriminaciji bošnjačke djece, jer 

oni nisu plaćeni da uočavaju i kritikuju 

probleme, već da probleme 

prave. 

zatočen bošnjački narod, prevaziđena 

je ekspanzijom interneta, 

koji sada nadjačava sve signale i 

tiraže. Više ne postoji šansa da ta 

bošnjačka javnost urone u depresiju, 

samim tim što joj se osladilo 

postojanje i što su njome prostrujali 

fluidi časti i dostojanstva, koji 

su posvjedočili jedinstvo, pamet, 

slogu. Uopće je nebitno da li će 

fašisti-antiislamisti iz SDP-a vršiti 

još neke udare na identitet u 

Bošnjaka, jer ti udari odsad imaju 

rok trajanja. Izbori su 2014. i 

dotad će probuđena i ojačala bošnjačka 

javnost izgraditi kriterije 

o vlasti koja mora ličiti na svoj 

narod. Neće više biti šanse da se 

Bošnjacima poture kukavičija jaja, 

samo zato što bošnjačka inteligencija 

nije odgovorila na povijesne 

izazove i demaskirala podvale. 

Oslanjali smo se na Bošnjačku zajednicu 

kulture “Preporod”, Vijeće 

kongresa bošnjačkih intelektualaca, 

na intelektualnu bazu sa Fakulteta 

islamskih nauka, da bismo 

se na kraju uvjerili kako 

tamošnji autoriteti ako ne 

napadaju na reisu-l-ulemu 

dr. Cerića, ako po SDPovskim 

medijima ne blate 

Islamsku zajednicu, onda, 

šute i u šutnji mudruju. 

Novo vrijeme će definitivno 

diskreditirati takav 

dvolični odnos i neminovno 

s druge strane linije 

svrstati one koji se udružuju 

sa prokazanim bošnjačkim 

progoniteljima, ili, 

koji šute u vremenu kada 

je šutnja nedopustiva. 

Nova, 

probuđena, 

neiskompleksirana 

generacija 

Bošnjaka, bez 

ikakve euforije, 

planski i 

proračunato, 

uspostavlja 

novi sistem 

vrijednosti 

na koji će 

se morati 

navikavati 

s&h šovinisti 

i bošnjački 

autodestruktivci. 

Draga nam je pismenost Enesa 

Karića, ali, šta mi imamo od te 

pismenosti kad se on udružuje sa 

Enverom Kazazom koji izmišlja 

neizvodljivi “bošnjački fašizam”, i 

sa Hadžemom Hajdarevićem, koji 

javno vrijeđa reisu-l-ulemu, i kad 

se Hadžem Hajdarević udružuje 

sa Markom Vešovićem koji javno 

vrijeđa Muhameda Filipovića. 

Ovo je vrijeme u kome će se bilježiti 

i pamtiti na kojoj je strani 

ko bio, računajući i lažnu neutralnost 

kao stranu onih koji podstrekavaju 

genocid nad Bošnjacima. 

Naš nije niko ko je s njima, i naš 

nije niko ko u ovom vremenu bošnjačkog 

buđenja šuti, vaga, mjeri 

i računa. Nama ne trebaju šićardžije 

i račundžije, već nam trebaju 

ljudi koji se neće stidjeti svjedočiti 

da će zauvijek više voljeti 

Muhameda, nego Marka, ali da će 

zauvijek biti spremni da sa svakim 

Markom grade bosansko zajedništvo 

po mjeri jednakopravnosti 

i jednake uspravnosti. 

Nova, probuđena, neiskompleksirana 

generacija 

Bošnjaka, bez ikakve 

euforije, planski i proračunato, 

uspostavlja novi 

sistem vrijednosti na koji 

će se morati navikavati 

s&h šovinisti i bošnjački 

autodestruktivci. Odsad 

oni moraju računati da 

Bošnjaci ne daju na sebe, 

da znaju šta su im vrijednosti, 

i šta su im prava, 

i da su spremni braniti 

ono što bi branio svaki 

normalan narod. A svaki 

narod prvo voli sebe, pa 

onda druge. 

Prvo volimo sebe, pa druge 

Desetine autorskih reakcija na 

ovaj slučaj, kao i stotine nepotpisanih 

komentara, uvjeravaju nas 

da je bošnjačka javnost izronila iz 

potištenosti i depresije, da je sazrela 

u svojoj povrijeđenosti, da 

je umrežena, da prati stvarnost i 

na nju reagira, svjedočeći poznavanje 

praga nacionalnih interesa. 

Medijska blokada u koju je bio 


22

Apel za pomoć 

Mahiru Ramić 

amiću potrebno o 20 000 

eura za liječenje u Švicarsko 

vicarskoj 

Navedeni je bio liječen 

u našim ustanovama 

gdje je operisan 2003 

godine u Sarajevu. Poslije operacije 

je vidio samo na jedno oko, 

i to svega 3 %. Početkom 2011. 

godine, stanje mu se naglo pogoršava 

i od tada ne vidi nikako. 

Nakon konsultovanja naših doktora, 

predloženo mu je liječenje 

u Švicarskoj. Pregledom obavljenim 

u Švicarskoj ustanovljena je 

mogućnost operacije. Za navedenu 

operaciju Mahiru je potrebno 

20 000 eura, što on sam nije u 

mogućnosti obezbijediti. Ovim 

putem pozivamo sve dobre ljude 

da mu iziđu u suret i uzmu učešće 

u akciji ‘’Pomozimo da se našem 

Mahiru vrati vid’’. 

Broj žiroračuna na koji se 

mogu vršiti uplate u KM je: 

3386702502624860 

Broj deviznog žiroračuna je: 

3386702833385645 

Kontakt telefon: 00387 61 

605 773 

‘’Ko učini dobro djelo, dobit će 

veliku nagradu za njega i bit će 

straha na Sudnjem danu pošteđen’’. 

(Prijevod značenja, En-neml, 89.). 

29. april - 26. džumade-l-ula 

23

Politika i društvo 

Antiislamizam kao fašizam, islamofobija kao reisofobija 

Napad na 

reisu-l-ulemu 

napad je na 

Bošnjake 

Na obraz onih koji finansiraju i 

kreiraju medijske i političke napade 

na reisu-l-ulemu dr. Mustafu ef. 

Cerića, a pogotovo na intelektualnu 

čast onih proračunatih Bošnjaka koji 

su se podali zluradosti i povjerovali u 

te laži i klevete, šaljemo ovaj tekst u 

kome predstavljamo dr. Mustafu ef. 

Cerića, kao jednog od najuglednijih 

Bošnjaka u povijesti, koji je odavno 

nadišao međunarodne domete 

bošnjačkog naroda. U Bošnjaka 

postoji kritična intelektualna masa 

koju više ništa ne može poremetiti 

u uvjerenju da je bošnjački narod 

počašćen ličnošću dr. Mustafe ef. 

Cerića, i da je napad na reisu-lulemu 

napad na bošnjački narod 

Piše: Fatmir Alispahić 

Već desetak godina reisu-l-ulema dr. 

VMustafa ef. Cerić je ličnost o kojoj se 

Vnajobilnije i najnegativnije piše i govo- Vri u dejtonskim medijima. Ne radi se o stvarnoj 

informativnoj potrebi, već o nastojanju da 

se od reisu-l-uleme, a time i od Islamske zajednice, 

stvori centar svih problema. Stotine 

su uvreda, kleveta, bezočnih konstrukcija rečenih 

na adresu reisu-l-uleme, i bezmalo isto 

toliko je šutnji bošnjačkih intelektualaca koji 

nisu detektirali i osudili ovu islamofobijsku 

pomamu. Pokušaj SDP-a da diskriminira 

djecu koja pohađaju vjeronauku u Kantonu 

Sarajevo, potakli su reisu-l-ulemu da najavi 

mogućnost protesta, zbog čega je iz SDPovskih 

političkih i medijskih jazbina izmišljeno 

da “reis poziva na rušenje ustavnog poretka”, 

pa se čak i visoki predstavnik Valentin 

Inzko osmjelio da izmisli kako reisu-l-ulema 

podriva mir i “govori protivno ljudskom dostojanstvu”. 

Poruka svih ovih napada je da bi 

reisu-l-ulema trebao zašutjeti za sva vremena, 

kako bi ugodio “ljudskom dostojanstvu”, 

lažnom miru i toleranciji, a zapravo društvenom 

poretku u kojem bi Bošnjaci živjeli kao 

drugorazredni građani. Jer narod koji pristane 

da mu se odrekne pravo na njegovu vjeru, 

pristao je na svoj nestanak, budući da je vjera 

fundament svake nacionalne kulture, ali i 

kompas svake sadašnjosti. Ako bi Bošnjaci 

prihvatili podvalu o “sekularnom društvu” 

(Sekularna je država, jer njome ne upravljaju 

vjerske zajednice, a ne društvo koje poštuje 

slobodu vjerskih zajednica i vjersku okosnicu 

kulturne baštine!), to bi značilo da pristaju 

živjeti kao ateisti, čime bi prestali postojati 

kao Bošnjaci. Napose, može li se srpstvo i 


24 

hrvatstvo vidjeti izvan pravoslavlja i katoličanstva?! 

Naravno da ne može! Zašto se onda 

Bošnjacima nameće ateizacija i demuslimanizacija 

kao demokratski standard, i zašto 

se reisu-l-ulema Islamske zajednice progoni 

i vrijeđa na najprizemniji način? Zato što je 

postojanje islama u Bosni i Hercegovini motiv 

genocida nad Bošnjacima, u svim historijskim 

etapama, pa i u ovoj dejtonskoj, u kojoj 

taj genocid ima oblik uništavanja bošnjačkog 

identiteta, temeljenog na vjeri u Bošnjaka, i 

ukičmljenog u Islamskoj zajednici. 

U projektu takvog nastavka genocida 

nad Bošnjacima, Islamska zajednica, ovakva 

kakva jeste, koju simbolizira uspravnost 

i slobodoumnost sadašnjeg reisu-l-uleme 

dr. Mustafe Cerića – najveća je smetnja. 

Umrtvljivanje Islamske zajednice, njeno 

udaljavene od bošnjačkih problema, tjeranje 

u intelektualni i patriotski kukavičluk – baš 

onako kako to radi Fakultet islamskih nauka 

u Sarajevu – krajnji je cilj ovih napada na reisu-l-ulemu 

Cerića. 

U ovom tekstu mi nećemo ulaziti u analizu 

svih tih napada i kleveta na reisu-l-ulemu 

Cerića, kakvim nije izložena ni jedna javna 

ličnost u BiH. Na obraz onih koji finansiraju i 

kreiraju te medijske i političke napade na reisul-ulemu 

Cerića, a pogotovo na intelektualnu 

čast onih proračunatih Bošnjaka koji su se podali 

zluradosti i povjerovali u te laži i klevete, 

šaljemo ovaj tekst u kome predstavljamo dr.

Mustafu ef. Cerića, kao jednog od najuglednijih 

Bošnjaka u povijesti, koji je odavno nadišao 

međunarodne domete bošnjačkog naroda. 

Reisu-l-ulema Cerić je na najuglednijim 

svjetskim adresama odavno ispred mnogih 

vjerskih poglavara koji zastupaju nacije od po 

80 miliona ljudi, iz čega proizilazi zaključak 

da su ti dometi isključiva zasluga dr. Mustafe 

Cerića. Pri tome napominjemo da u Bošnjaka 

postoji kritična intelektualna masa koju više 

ništa ne može poremetiti u uvjerenju da je bošnjački 

narod počašćen ličnošću dr. Mustafe ef. 

Cerića, i da je napad na reisu-l-ulemu napad 

na bošnjački narod. 

U nastavku teksta ćemo iznijeti biografske 

podatke o reisu-l-ulemi Islamske zajednice 

u Bosni i Hercegovini dr. Mustafi ef. 

Ceriću, a to su činjenice koje govore same za 

sebe i kojima je suvišan komentar. 

Biografija i aktivnosti 

Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je rođen 

1952. godine. Završio je Gazi Husrev-begovu 

medresu. Diplomirao na Univerzitetu al-Azhar 

u Kairu. Radio je kao imam u Gračanici, a potom 

u Islamskom kulturnom centru u Čikagu. 

U Čikagu je završio postdiplomske studije iz 

islamske teologije na Odsjeku za bliskoistočne 

jezike i civilizacije, gdje je i doktorirao pred 

poznatim muslimanskim učenjakom Fazlur 

Rahmanom. Uporedo s imamskim poslom 

predavao je na Američkom koledžu u Čikagu. 

Nakon petogodišnjeg imamskog rada 

i studiranja u Čikagu, radio je kao glavni 

imam u Zagrebačkoj džamiji. Njegovim 

dolaskom Islamska zajednica u Zagrebu je 

osavremenila oblike rada koji su dotad bili 

nepoznanica za Islamsku zajednicu, posebno 

u pogledu otvorenosti i komunikativnosti. 

Pod njegovim vođstvom Islamska zajednica 

u Zagrebu je organizirala tri znanstvena simpozija. 

Ovakav vid aktivnosti u kreaciji dr. 

Cerića, Zagrebačku džamiju svrstava u sam 

vrh znanstveno-kulturnog života Islamske 

zajednice u bivšoj Jugoslaviji, a čini je sve prisutnijom 

i u tokovima razvoja islamske misli 

u svijetu. 

Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je bio 

docent na Islamskom teološkom fakultetu 

u Sarajevu. Od 1991. do 1993. godine bio je 

profesor na Institutu za islamsku misao i civilizaciju 

u Kuala Lumpuru, Malezija. Izabran 

je 1993. godine za naibu reisa, a 1996. godine 

primio je Menšuru za vršenje dužnosti reisul-uleme. 

Za reisu-l-ulemu Islamske zajednice 

u Bosni i Hercegovini izabran je 1998. godine, 

a ponovo je izabran na ovaj položaj 2005. 

godine. Bio je predsjednik Udruženja ilmije u 

Hrvatskoj i Sloveniji, član redakcija Islamske 

misli i Glasnika i suradnik Opće enciklopedije 

Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. 

Objavio je više tekstova u glasilima Islamske 

zajednice i u drugim stručnim časopisima 

iz područja islamistike, teologije i islamske 

kulture, objavio je knjigu na engleskom 

Roots of Synthetic Theology in Islam u Kuala 

Lumpuru, 2002. godine i knjigu Vjera, narod 

i domovina. Govori i piše arapski i engleski 

jezik. 

Priznanja 

1997. Dobio najviše egipatsko odlikovanje 

za doprinos u širenju islamske misli. 

2003. Dobio UNESCO-vu nagradu 

za mir Felix Houphouet-Boigny za poseban 

doprinos međureligijskom dijalogu, 

toleranciji i miru u svijetu. Među dobitnicima 

ove Nagrade su velika svjetska imena, 

od Nelsona Mandele (1991.) do Jasara 

Arafata (1993.), Džimi Kartera (1994.) do 

Luiza Lule Da Silvija (2008.). 

2004. Dobio Sir Sternbergovju nagradu 

koju dodjeljuje Međureligijsko vijeće kršćana 

i Jevreja za doprinos međuvjerskom 

razumijevanju. 

2005. Dobio Plaketu za doprinos i afirmaciju 

Gazi Husrev-begove medrese. 

2007. Nagrađen kraljevskim Ordenom 

el-Husein prvoga reda Hašemitske 

Kraljevine Jordan za osobitu predanost u 

radu, zajedno sa jordanskim, egipatskim i 

azarbejdžanskim muftijom. 

2007. Dobio Nagradu njemačke 

Fondacije Teodor Hojs (Theodor-Heuss- 

Stiftung) za 2007. godinu, zajedno sa 

gospođom Ritom Süssmuth, bivšom predsjednicom 

njemačkog Parlamenta. 

2008. Dobio Nagradu za životno djelo 

za 2007. godinu Asocijacije muslimanskih 

društvenih naučnika u Velikoj Britaniji. 

O značaju ove Nagrade za životno djelo 

AMSS-a u Londonu najbolje svjedoče 

imena dosadašnjih dobitnika: Ali Mazrui 

(2000.), Alija Izetbegović (2001.), Zaki 

Badawi (2002.), Edward Said (2003.), 

Martin Lings (2004.), Fuat Sezgin (2005.) 

i Muhamed Abdul-Halim (2006.). 

2008. Dobio prestižnu međunarodnu 

Nagradu Eugen Biser, u Minhenu 

(Njemačka), zajedno sa Princom Gazijem 

bin Muhammedom bin Talalom iz 

Jordana i Šejhom el-Habibom Alijem 

Zejnulabidinom el-Džifrijem iz Emirata. 

2009. Uvršten u knjigu Petsto najuticajnijih 

muslimana u svijetu. Od tih 

500 napravljen je uži izbor od 50 najuticajnijih 

među kojima je i reisu-l-ulema 

Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, 

dr. Mustafa ef. Cerić. Da bi se shvatila 

vrijednost selekcije 50 najuticajnijih muslimana 

u svijetu dovoljno je spomenuti 

imena kao što su saudijski kralj Abdulah 

bin Ali Saud koji je na prvom mjestu, te 

jordanski kralj Abdulah i marokanski 

kralj Muhamed VI, zatim državnici kao 

što su turski premijer Redžep Erdoan, te 

duhovni autoriteti kao što su ajatullah Ali 

Hamenei, šejh Jusuf Karadavi, ajatullah 

Husein Sistani, te egipatski muftija Ali 

Džuma i mnogi drugi. 


25 

Utemeljitelj, suosnivač i član 

1997. Osnivač i punopravni član 

Evropskog vijeća za fetve na čijem 

čelu je šejh Karadavi. 

1997. Jedan od idejnih kreatora i 

utemeljitelja Međureligijskog vijeća Bosne 

i Hercegovine. 

2000. Izabran za redovnog člana Fikhske 

akademije za fetve pri Rabiti (Svjetska 

muslimanska liga) u Mekki. 

2001. Jedan od osnivača i punopravni 

član Fondacije za mezarje i uprave 

Memorijalnog centra u Potočarima. 

2001. Jedan od osnivača Islamskog 

evropskog vijeća sa sjedištem u Parizu. 

2004. Postao dopisni član Kraljevske 

akademije Muesset Al Bejt u Ammanu 

(Jordan). 

2004. Postao član Svjetskog vijeća za 

islamsko misionarsvo (Libija). 

2006. Izabran među deset članova Izvršnog 

vijeće Svjetskog foruma uleme. 

2006. Na 8. zasjedanju Svjetske konferencije 

religija za mir u Kjotu (Japan) izabran u 

najviše tijelo Konferencije - Svjetsko vijeće 

religija za mir, kao predstavnik sunnitskog 

islama. 

2007. Jordanski princ Gazi bin Muhammed 

uručio mu diplomu redovnog člana 

Kraljevske akademije za islamsku misao. 

2009. Učesnik konstituirajuće sjednice 

Međunarodnog vijeća C-1 for the Common 

Good (C-1 za zajedničko dobro) u 

Londonu. Riječ je o vijeću za unapređenje 

odnosa između Zapada i muslimanskog 

svijeta, kao nasljednika Vijeća C-100, 

kojeg je ustanovio Svjetski ekonomski 

forum u Davosu 2001. godine. 

Istaknuti muslimani: Reisu-lulema 

među 100 najuglednijih 

I 

zdavačka kuća Oneworld Publications 

iz Oxforda (Velika Britanija), izdala 

je knjigu autorice Natana J. DeLong- 

Bas Istaknuti muslimani: Muslimani 

graditelji svjetske civilizacije i kulture. 

U knjizi su donesene biografije i 

najznačajnija postignuća stotinu 

najuglednijih muslimana u povijesti, 

po izboru autorice DeLong-Bas. U 

knjizi su odabrana imena ličnosti koje 

su učinile značajan doprinos razvoju 

svojih društava, ali i globalne zajednice. 

Uz imena NBA zvjezde Kareema Abdul 

Jabbara, preko dobitnice Nobelove 

nagrade za mir Shirin Ebadi, hiphop 

umjetnika Mosa Defa, svjetskog 

bokserskog šampiona Muhammada 

Alija, nagrađivanog novinara i 

najprodavanijeg pisca Ahmeda 

Rashida, popularnog muzičara i 

dobrotvora Yusufa Islama, dobitnika 

Nobelove nagrade za hemiju Ahmeda 

Zewaila - nalazi se i ime reisu-l-uleme 

dr. Mustafe Cerića.

Učešće na međunarodnim forumima i inicijative 

Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je učestvovao 

na brojnim međunarodnim konferencijama, 

sastancima i seminarima i svojim predavanjima i 

idejama pobuđivao veliku pažnju međunarodne 

intelektualne, vjerske i političke javnosti. Zbog toga je 

dobijao brojne pozive od relevantnih međunarodnih 

organizacija koje imaju globalni karakter i uticaj. 

Većem broju tih poziva nije se mogao odazvati. 

2001. - 2009. Redovan sudionik na Svjetskom 

ekonomskom forumu u Davosu i član Grupe 100 za 

odnose između islama i Zapada. 

2002. Sudionik konferencije Evro-atlantskog 

partnerskog vijeća, gdje je održao predavanje o temi: 

Islam protiv terorizma. 

2003. Učestvovao na OSCE-ovoj konferenciji u 

Beču sa predavanjem o temi: Rasizam, ksenofobija i 

diskriminacija. 

2006. U okviru rasprave o temi Jedno more - 

tri vjere, u Rimu govorio na simpoziju u sklopu 

internacionalnog skupa Mediteran na pragu novog 

milenija. 

2006. Održao predavanje na susretu Židova i 

muslimana, koji je pod nazivom Bejahad održan 

na Hvaru, kada je usvojen i Apel Kulturom do 

zajedništva. 

2006. Na inicijativu Madelin Albright, bivše državne 

sekretarice Sjedinjenih Američkih Država, govorio je 

na prestižnoj međunarodnoj konferenciji Brainstorm 

2006. u Aspenu (Kolorado, SAD). 

2006. Na poziv federalne ministrice unutarnjih 

poslova Austrije Lize Prokop prisustvovao je 

međunarodnoj konferenciji o temi Dijalog kultura i 

religija, koja je održana u Beču. U prisustvu velikog 

broja svjetskih i evropskih stručnjaka u oblasti 

kulture i religije, reisu-l-ulema je govorio na trećoj 

sesiji o temi: Evropa - društvo zajedničke baštine 

(Europe - A Community of Common Heritage). 

2006. Održao govor na Univerzitetu Viskonsin 

(Madisonu, SAD) u okviru međunarodne konferencije 

o temi: Deset Božijih zapovijedi i njihova aplikacija 

u judaizmu, kršćansvu i islamu. U Bostonu je 3. 

aprila 2006., na MIT (Massachusetts Institute of 

Technology), održao predavanje o temi: Identitet 

evropskih muslimana. 

2006. U Evropskom parlamentu predstavio 

Deklaraciju evropskih muslimana. 

2006. Na međunarodnoj konferenciji u Kuala Lupuru 

(Malezija), pod nazivom Dijalozi: Islamski svijet- 

SAD-Zapad - Ko govori u ime islama? Ko govori u 

ime Zapada?, obratio se predavanjem na temu Izazovi 

koji su nametnuti naukom i tehnologijom na relaciji 

muslimani-Zapad. 

2006. Objavljena i na četiri jezika prevedena 

(engleski, arapski, njemački, francuski) Deklaracija 

evropskih muslimana, koja je nastala povodom 

tragičnih događaja od 11. septembra 2001. u Nju 

Jorku, 11. marta 2004. u Madridu te 7. jula 2005. u 

Londonu. 

2006. Na poziv generalnog direktora ISESCO 

(Islamska organizacija za odgoj, obrazovanje i 

kulturu) dr. Abdulaziza Tverdžia, sudjeluje u 

radu međunarodne konferencije u Tunisu o temi 

Civilizacije i kulture: od dijaloga do saveza. 

2006. Jedan je od potpisnika pisma 138 muslimanskih 

čelnika i intelektualaca upućenog kršćanskim 

poglavarima, s pozivom na dijalog, a povodom 

papinog predavanja na Regensburškom univerzitetu. 

2007. U Vašingtonu održao predavanje u prestižnom 

međunarodnom centru Woodrow Wilson za učenjake 

o temi Umijeće tolerancije. 

2007. U prisustvu Šejhu-l-Azhara Muhammeda el- 

Tantavija i velikog broja uleme iz cijelog svijeta, 

govorio na četvrtoj sesiji u okviru Drugog svjetskog 

susreta svršenika univerziteta Al-Azhar u Kairu o 

temi Umijeće tolerancije u islamu. 

2007. Govorio na konferenciji Akademska sloboda 

i sloboda religije – tenzije i kompromisi dvaju 

koegzistentnih i fundamentalnih prava na Leiden 

univerzitetu u Holandiji. 

2007. U Dohi (Katar) učestvovao na konferenciji 

Dohska konferencija za međuislamski dijalog i govorio 

na temu Značaj zbližavanja mišljenja za jedinstvo 

muslimana, u prisustvu više od dvije stotine delegata 

iz muslimanskog svijeta. 

2008. Učestvovao na trodnevnoj konferenciji na 

Jelskom univerzitetu (SAD) o temi Ljubav prema 

Bogu i komšiji u riječi i djelu - pretpostavke za 

muslimane i kršćane, koju su inicirali muslimanska 

ulema i intelektualci a podržali kršćani sa Jelskog 

univerziteta. 

2008. Učesnik Međucivilizacijskog dijaloga koji se 

vodi između Japana i islamskog svijeta u Rijadu. 

2007. Na poziv Liz Mohn, predsjednice Bertelsmann 

fondacije iz Njemačke i dr. Volganga Šusela, bivšeg 

austrijskog kancelara, prisustvovao evropskom susretu 

Trilogija Salzburga. 

2008. U gradu Saporo u Japanu učestvovao na 

samitu vjerskih autoriteta svijeta za mir, a u povodu 

održavanja Hokaido samita Grupe osam (G8). 

2008. Predvodio delegaciju muslimanskih 

intelektualaca iz cijelog svijeta na prvom povijesnom 

seminaru Katoličko-muslimanskog foruma Ljubav 

prema Bogu, ljubav prema komšiji. 

2008. Na poziv Svjetske konferencije religija za mir 

(WCRP), prisustvovao Međunarodnoj diplomatskoj 

konferenciji o kasetnom naoružanju, u Dablinu 

(Irska). 

2009. U Evropskom parlamentu (EP), na plenarnom 

zasjedanju u Strasburu, 15. januara, usvojena 

Rezolucija o Srebrenici, čiji je jedan od inicijatora i 

promotora bio bosanski reisu-l-ulema Cerić. 

2009. Predvodio visoke muslimanske autoritete u 

Evropi u dizanju glasa protiv nasilja u Pakistanu. 

2009. Sudjelovao u jedinstvenoj međureligijskoj 

ceremoniji, koja je održana u Kopenhagenu pod 

pokroviteljstvom švedskog nadbiskupa dr. Andresa 

Vedžrida i Svjetske konferencije religija za mir, a u 

okviru događaja od posebne važnosti za budućnost 

čovječanstva - Konferencije o klimatskim promjenama 

Ujedinjenih naroda. U svojstvu dopredsjednika 

Konferencije religija za mir, pročitao Bosansku 

dovu u kojoj se govori o miru, toleranciji te ljudskoj 

odgovornosti i savjesti čovječanstva koju treba 

probuditi radi zaštite prirode i spasa od globalnog 

zagrijavanja koje prijeti da ugrozi život na Zemlji. 


26

Društvo 

Tragom američke “Balkanske jezičke problematike” 

Udar na bosanski jezik 

I zato bosanski jezik kao 

zvanični standardizirani jezik 

zemlje i naroda Bosne, koji 

uključuje i sve specifične 

nacionalne tradicije, treba 

biti službeni jezik trihu 

zapadnobalkanskih država 

kao “opipljiv dokaz američke 

podrške za jačanje saradnje 

među narodima bivše 

Jugoslavije”. Jer, ko zna 

bosanski, zna i hrvatski i 

srpski, ali ne i obratno! Iz 

navedene argumentacije 

slijedi da ovaj zakon nipošto 

ne smije biti proveden i da 

se mora vratiti u parlamenat 

na izmjene i dopune, a ko 

je sve ovo zakuhao, neka 

sam pokusa tu vruću kašu. 

To je zadatak političkih 

partija i pojedinaca koji su 

dobili glasove Bošnjaka na 

izborima 

Piše: Safet Kadić (safetkadic@hotmail.com) 

Hoće li se ponovo ukinuti 

ime bosanskoga jezika 

kao što je to uradila 

Austro-Ugarska početkom prošlog 

stoljeća u vrijeme svoga protektorata 

u Bosni i Hercegovini, a Bosna je 

krajem toga istog dvadesetog vijeka, 

nakon srpsko-hrvatske agresije, ponovo 

postala protektorat međunarodne 

zajednice, pod dominantnim 

uticajem Amerike, a upravo Amerika 

ponovo nameće Bošnjacima srbskohrvatski 

jezik mimo sadašnjeg ustavnog 

rješenja po kojem su u službenoj 

upotrebi bosanski, hrvatski i srpski 

jezik? 

Tri regionalne varijante bosnaskog jezika 

U bosanskoj javnosti, zabavljenoj raznim 

Dodikovim političkim egzibicijama, 

prošao je još u septembru 2009. godine 

sasvim nezapaženo jedan simptomatičan 

dokumenat američkog Državnog sekretarijata 

pod nazivom “Balkanska jezička 

problematika”, u kojem se kaže da bi “bosanski, 

hrvatski, srpskohrvatski i srpski 

trebali biti grupirani zajedno i tretirani kao 

jedinstven jezik”, odnosno kao 

“tri regionalne varijante srpskohrvatskog 

jezika, što bi pružalo 

opipljiv dokaz američke podrške 

za jačanje saradnje među 

narodima bivše Jugoslavije” i 

zaključuje da “svi veći američki 

univerziteti s dobro ustrojenim 

programima slavenskih jezika, 

uključujući Havard i UCLA-u, 

tretiraju ova tri dijalekta kao 

jedan jezik”. Na nivou standardnog 

idioma stav o “jednom 

jeziku” nije sporan za “tradicionalnu 

serbokroatistiku” pa, 

djelimično, i za bosnistiku, ali 

je potpuno neprihvatljiv i sociolingvistički 

neutemeljen stav o 

“tri regionalne varijante srpskohrvatskog 

jezika”, odnosno svođenje 

“tri regionalne varijante” 

na dvočlani naziv prema nacionalnom 

imenu dva naroda, 

gdje je eliminisan treći. 

Kako o ovim pitanjima i 

svome jeziku razmišljaju neki 

bosanski intelektualci? 

Da je tadašnji zamjenik 

glavnog inspektora američkog 

Državnog sekreterijata, Harold 

W. Geisel, naveo izpravan bosnistički 

stav o “tri regionalne 

varijante bosanskog jezika” 

bilo bi to i lingvistički utemeljeno 

i politički prihvatljivo. Taj 

bosnistički stav niko dosad nije 

eksplicitnije izrazio kao jedan 

bosanski lingvista srednje generacije, odnosno 

predvodnik “nove garde” bosanskih 

lingvista, inače profesor na sarajevskom 

Filozofskom fakultetu, Ismail Palić, koji 

nedvosmisleno tvrdi da “bosanskim jezikom 

govore Bošnjaci, Crnogorci, Hrvati i Srbi” 

naglašavajući da “nacionalna pripadnost 

na našem terenu ne može biti kriterij jezičke 

U bosanski 

jezik su 

nesmetano 

ulazile riječi 

i sa iztoka 

i sa zapada 

i zato je 

bosanski jezik 

najbogatiji. 

Tome je svoj 

doprinos dao 

svaki narod 

pojedinačno 

i svi zajedno, 

njegujući i 

razvijajući, 

pored 

zajedničke, 

i svoju 

specifičnu 

tradiciju. 

diferencijacije”. U intervjuu sarajevskom listu 

“Preporod” Palić ovako razvija ovu tezu: 

“Ako ja, na primjer, slušam ili čitam ono što 

neko govori ili piše, pa zapažam da se on kao 

i ja stopostotno koristi istim gramatičkim pravilima 

u oblikovanju rečenica, istim riječima, 

da ima, npr. sedam padeža i da ih koristi kao 

i ja, da mu je riječ ‘kuća’ ženskog roda, da uz 

nju mora i pridjev biti u ženskom rodu itd. 

itd. – šta mi ostaje nego da zaključim da taj 

i taj govori bosanskim jezikom. Zar je pritom 

važno kako se taj zove, koje je nacionalnosti, 

gdje živi, pa čak i to 

kako on lično naziva svoj jezik. 

Ne radi se tu o njegovom imenovanju 

jezika, nego o mome, a ja 

ga imenujem bosanskim, nemam 

kako drukčije. Meni ne treba 

naziv srpski, hrvatski niti crnogorski, 

to mi je viška. Ako Hrvati 

svoj jezik zovu hrvatskim ili Srbi 

srpskim, zašto bih ga ja tako zvao 

kad je isti kao i moj – bosanski. 

Za mene je bosanski jezik sve ono 

što ja kao govornik gramatički 

i leksički prepoznajem kao svoj 

vlastiti jezik.” Palićevo shvaćanje 

dijeli i bosanski akademik i 

iztraživač na polju filozofije jezika, 

Muhamed Filipović, kada 

se u jednoj emisiji sarajevske televizije 

pita: “Može li iko reći da 

govorimo tri jezika?” Filipović, 

međutim, odmah dodaje jednu 

vrlo bitnu napomenu: “Drugo 

je pravo normiranja.” Na 

Filipovićev stav “drugo je pravo 

normiranja” dodao bih i svoj, u 

saglasnosti sa Palićem: pa, tako, 

i imenovanja. 

Jedan sarajevski portal u 

januaru tekuće godine donosi 

tekst poznatog bosanskog 

animatora i karikaturiste, od 

kraja rata izbjeglice i azilanta 

u Skandinaviji, Midhata 

Ajanovića, u kojem se kaže: 

“Mnogima od nas Bosanaca 

ostajanje u maternjem jeziku je utočište 

i način da ne izgubimo našu virtualnu 

‘kuću’. Zanimljivo je da jezik funkcionira 

slično i u slučaju onih koji malo, ako imalo, 

mare za tu ‘kuću’, kao što je to, nažalost, 

slučaj kod većine stanovnika Bosne i 

Hercegovine koja sebe u nacionalnom smislu 

doživljava Srbima. Nikad nisam uspio 


27

shvatiti šta je to što čini da se ljudi istog 

korijena i jezika međusobno toliko mrze, a 

pogotovo da veliki dio bosanskog stanovništva 

svim silama nastoji razoriti vlastitu 

domovinu. Pretpostavljam da smo mi, koji 

sebe doživljavamo Bosancima, još čudniji 

onim drugima pa je, dakle, riječ o fundamentalnom 

nesporazumu.” 

Šiberove jezičke dileme 

Kontroverzni bosanski ratni general 

Stjepan Šiber, u jednoj tipičnoj samoreklamerskoj 

izpovijesti “generala poslije bitke”, 

prije tri-četiri godine na Federalnoj televiziji 

upetljao se u stvari koje, očigledno, ne 

razumije, unoseći pravu konfuziju u davno 

razsvijetljene pojmove. I njemu “smeta što 

imaju tri jezika... u školama tri udžbenika...”, 

ali su njegovi argumenti zapanjujući: 

“Stvara se neki jezik bosanski, kažu da je već 

stvoren, koji nije ni srpski, ni hrvatski, pa ni 

bošnjački, a ja znam svaki, znam i bošnjačko 

‘h’... znam kao i Srbi reći: Šta je, bre, budalo! 

Po Gradačanliji Šiberu izpada, da nema tri 

jezika, nego jedan, ali to nije bosanski, jer 

bosanski jezik nije postojao i on se tek stvara, 

a već u slijedećoj rečenici demantuje sam 

sebe, jer upravo govori tim jezikom Bosne 

i svoga rodnog Gradačca, brkajući, očito, 

standarni i organski idiom: “A ja govorim 

maternji, jer je to najbolji jezik kojim te je 

majka naučila. U mojoj čaršiji, u Gradačcu, 

je bilo 98 posto (?) Muslimana... “ (Bošnjaka, 

op.a.) Kad se radi o prirodnom, materinskom 

jeziku, sa Šiberom se slaže i bosanski 

anglista, profesor emeritus, Midhat 

Riđanović, kada kaže da “jedini prirodni 

jezik je materin jezik” iznoseći, pritom, zanimljivu 

ilustraciju toga stava: “Godinama 

se forsira telèvīzija (tzv. Maretićev akcenat, 

op.a.), a otiđi pred Skenderiju, svako će reći 

televîzija...” I banjalučki sociolog, Miodrag 

Živanović, također smatra da je jezik “prirodno 

stvorena vrijednost”, što, naravno, 

nije sporno, ali je više nego sporan njegov 

stav da “problem nije u nazivu”. Upravo je 

u nazivu ključ problema, jer se u nacionalističkim 

posesivnostima sve stvari nastoje 

imenovati svojim nacionalnim imenom 

i proglasiti svojim ekskluzivitetom, a eliminirati 

druge. U spomenutoj američkoj 

studiji se upravo to zagovara. “Možemo ga 

ponovo zvati srpskohrvatski”, nonšalantno 

u dosluhu sa tom studijom, heretički 

predlaže Živanović i, ipak, tolerantno 

ostavlja prostor za dogovor: “Možemo ga i 

drukčije zvati”. Istaknuti postratni politički 

predstavnik Srba u Hrvatskoj i profesor 

lingvistike na zagrebačkom Filozofskom 

fakultetu, Milorad Pupovac, ide i dalje pa 

na RTRS-u kaže da je jezik kojim on govori 

“ jedan jezik koji u Srbiji zovu srpski, a 

u Hrvatskoj hrvatski”, ponavljajući tako stav 

podpisnika “bečkog književnog dogovora” 

iz polovine 19. stoljeća, kada su za osnov 

norme uzeli (i) bosanski jezik, a Bošnjake 

ignorisali kao da i ne postoje. Budući da je 

Pupovac i lingvista i političar, on nas lingvistički 

vraća u 19. stoljeće, kada je jezik 

smatran ključnim faktorom etno-nacionalnog 

identiteta, a politički na cvetković-mačekovsku 

i tuđman-miloševićevsku 

ideju dvojne polarizacije bosanskog jezika i 

razpolučivanja zemlje Bosne. Ovaj rasistički 

stav najbolje ilustruju riječi M. Ajanovića 

iz citiranog teksta da “oni ne samo da nas ne 

razumiju, nego uopće ni ne prihvaćaju naše 

postojanje, pogotovo to da bi i mi morali uživati 

nekakva temeljna ljudska prava kakva 

su prava na domovinu, rodni 

grad, matičnu kulturu…” Gdje 

spada i jezik, dodajem. 

Obrtanje zanata 

Ali ovdje se ne radi o prirodnom, 

organskom jeziku, nego o 

standardnom jeziku u službenoj 

upotrebi. Standardiziranje 

jezika nije samo stručni, nego 

društveni čin. Osim što strukturno 

izražava ukupno jezičko 

naslijeđe, normom se čine i 

funkcionalne i stilske intervencije, 

a radi veće komunikativne 

prohodnosti protežiraju najfrekventnije 

riječi i oblici. Općepoznato je da 

standardnojezička norma znatno utiče na 

tokove jezičkog razvoja, jer norma itekako 

može sputavati jezičke procese i usmjeravati 

jezičke promjene. U jednom intervjuu bosanski 

pjesnički akademik Sidran se ibreti: 

“Nije mi jasno zašto urednici ne insistiraju 

na ljepoti bosanskog standardnog jezika. Naš 

je najljepši od svih južnoslavenskih jezika. 

Ono kako govori naš narod je udlaku kako 

propisuje standard i ne znam zašto mi to ne 

Riječ obrt je 

lijepa riječ 

i nemam 

ništa protiv 

obrtničkih 

komora, protiv 

muzeja obrta 

u Zagrebu. 

To je lijepo! 

Međutim, 

nipošto se ne 

bi smjelo na taj 

način ponašati, 

progoniti 

tradicionalnu, 

lijepu riječ 

zanat. 

poštujemo, nego uzimamo od hrvatskog ili 

srpskog ono što u njemu ne valja.” I dok bosanski 

lingvisti samozadovoljno i hvalisavo 

uzdižu svoju bosansku standardnojezičku 

bezprijekornost, odnosno normativnu 

ekskluzivnost, dotle se u praksi nameće 

sasvim druga, antibosanska norma. Kada 

se Sidran nedavno, gotovo panično obratio 

javnosti, uključujući se uživo iz Goražda 

u program sarajevske televizije da bi izrazio 

svoje ogorčenje postupkom vlasti u 

Sarajevu, koje nagone sarajevske zanatlije 

da mijenjaju registraciju firmi da bi zamijenili 

riječ zanat u riječ obrt, on nije rekao 

da riječ obrt ne valja, ali je rekao 

ključnu stvar za bosanski 

standardnojezički identitet: da 

se ne smiju izgoniti jedne riječi, 

a namjesto njih ubacivati druge, 

nego da se njeguje leksički 

pluralitet, pogotovo ako će to 

proizvesti i praktične, političke 

i psiholožke probleme. 

“Sarajevske zanatlije moraju, 

s obzirom na takav zakon, 

praviti nove preregistracije 

svojih dućana, radnji, da 

bi promijenili riječ zanat u 

riječ obrt. Dakle, nije mu validan 

nijedan dokument, nijedan 

papir, nijedna dozvola za 

rad, riječ zanat mora promijeniti u riječ 

obrt. Riječ obrt je lijepa riječ i nemam 

ništa protiv obrtničkih komora, protiv 

muzeja obrta u Zagrebu. To je lijepo! 

Međutim, nipošto se ne bi smjelo na taj 

način ponašati, progoniti tradicionalnu, 

lijepu riječ zanat. Takve stvari se događaju, 

a mi tobože imamo svoje političke 

partije, tobože imamo svoje zastupnike 

u tobožnjim parlamentima” – zavapio je 

gotovo očajno Sidran. 


28

U čemu je problem? Ovaj postupak 

zakonodavne vlasti da se u zakonu koristi 

izključivo termin obrt, a ne (i) zanat, suprotan 

je i normi i duhu bosanskog jezika. 

Zašto? Riječ zànāt (< zanât: ar. sanaat= 

“vještina, znanje”) je balkanski turcizam, 

arapskog porijekla iz esnafske terminologije, 

a ima značenje, prema institutskom 

Rječniku bosanskog jezika, “obrt, izučena 

proizvodna, prerađivačka, obrađivačka 

ili uslužna djelatnost; zanimanje, struka”. 

Pored mnogih drugih civilizacijskih tekovina, 

sa turskom upravom na Balkan je stigla 

dotad nepoznata zanatska proizvodnja 

i sa njom riječ zanat, koja već pet vijekova 

funkcioniše bez ikakvih zapreka u svim 

balkanskim jezicima. 

Zanat je tradicionalna riječ u Bosni 

(tako je tretira i Vuk) i ima leksički mnogo 

šire i razvijenije značenje od riječi obrt, koja 

je manje poznata u BiH, a predstavlja, kako 

tumači najautoritativniji srbsko-hrvatski 

etimolog Petar Skok, hrvatski neologizam, 

koji on i ne tumači, a prema Rječniku hrvatskoga 

jezika V. Anića, znači “djelatnost izučenih 

majstora za što je potrebno vladanje posebnim 

vještinama, umijećima i znanjima, 

sinonim zanat”. Anić i riječ zanat primarno 

tumači sinonimom obrt, a u razgovornom 

jeziku iznosi čitavu lepezu značenja: “a. zanimanje, 

struka, zvanje, profesija, b. vještina, 

umješnost, znanje, majstorija”. 

Kao što vidimo, riječnici ih navode 

kao dvije posebne leksičke jedinice i 

tretiraju kao sinonime, što u praktičnoj 

primjeni u bosanskom standardu znači 

slobodan izbor, pa čak i preferenciju u 

individualnoj upotrebi, ali u zakonu ima 

ulogu i značenje termina, a ne riječi obćeg 

značenja i zato se mora koristiti kao dublet. 

Dakle, leksički su sinonimi, terminoložki 

su dubleti. Da je zakonodavac tako 

postupio, ne bi bilo potrebe za obrtanjem 

sarajevskih zanatlija, odnosno zakonskim 

“pohrvaćivanjem” i grubim ponižavanjem. 

Ali oni su, haman, naučili “mudro” 

šutiti i sitnosopstvenički mutiti, u skladu 

sa onom nakaradnom podaničkom uzrečicom: 

zovi me i bardakom, samo me nemoj 

razbit. Nije problem u tome što se jedna 

riječ (sinonim) preferira u odnosu na drugu, 

nego što se jedna nasilno iztjeruje, a u 

glavu se ugoni druga. Nije tu samo bitno 

što se odbacuje jedna bosnizirana orijentalna 

riječ, kao znak bošnjačkog jezičkog 

naslijeđa orijentalnog porijekla (Sidran je 

mislio da je domaća, od znati), nego što 

se uvodi antibosanski princip jezičke varijantske 

polarizacije umjesto koegzistencije 

različitosti, odnosno što se nameće razlučujuća 

(disjunktivna) norma, umjesto 

sdružene (konjunktivne). 

U bosanski jezik su nesmetano ulazile 

riječi i sa iztoka i sa zapada i zato je bosanski 

jezik najbogatiji. Tome je svoj doprinos 

dao svaki narod pojedinačno i svi 

zajedno, njegujući i razvijajući, 

pored zajedničke, i svoju specifičnu 

tradiciju. Zato bosanski 

jezik nije prosti, mehanički 

zbir tih tradicija i pojedinačnih 

identiteta nego izraz, na 

tome stvorenog, specifičnog 

bosanskog duha. Bosanski 

jezik je jedan za sve, ali, zavnobihovskim 

jezikom kazano, 

“nije ni bošnjački, ni hrvatski, 

ni srpski”, nego “i bošnjački, i 

hrvatski, i srpski”. Zato Palić 

s pravom tvrdi: “Oni koji bosanski 

jezik sužavaju i svode 

samo na Bošnjake čine veliku 

štetu tome jeziku.” U bosanskom 

jeziku nijedna riječ nije 

varijantski polarizirana, one 

su varijantski polarizirane 

samo između hrvatskog i srbskog jezika, 

na hrvatskom i srbskom terenu, a u bosanskom 

funkcioniraju kao naporednosti 

i sinonimi. I zato bosanski jezik kao zvanični 

standardizirani jezik zemlje i naroda 

Bosne, koji uključuje i sve specifične nacionalne 

tradicije, treba biti službeni jezik 

trihu zapadnobalkanskih država kao “opipljiv 

dokaz američke podrške za jačanje 

Standardiziranje 

jezika nije 

samo stručni, 

nego društveni 

čin. Osim što 

strukturno 

izražava 

ukupno jezičko 

naslijeđe, 

normom 

se čine i 

funkcionalne 

i stilske 

intervencije, 

a radi veće 

komunikativne 

prohodnosti 

protežiraju 

najfrekventnije 

riječi i oblici. 

Hadžifejzovićeva “dvojezičnost” 

saradnje među narodima bivše 

Jugoslavije”. Jer, ko zna bosanski, 

zna i hrvatski i srpski, ali 

ne i obratno! Iz navedene argumentacije 

slijedi da ovaj zakon 

nipošto ne smije biti proveden 

i da se mora vratiti u parlamenat 

na izmjene i dopune, a ko 

je sve ovo zakuhao, neka sam 

pokusa tu vruću kašu. To je 

zadatak političkih partija i pojedinaca 

koji su dobili glasove 

Bošnjaka na izborima. 

Je li ovaj zakon praktična 

primjena one američke 

ocjene o jednom 

jeziku sa dvočlanim (nacionalnim) 

imenom za tri kontitutivna 

naroda u Bosni i 

Hercegovini? Bošnjaci doživljavaju 

negiranje bosanskog jezika, odnosno 

terminoložko unificiranje svoga 

jezika pod tuđim imenom kao njegovo 

siromašenje i kao ponovno negiranje 

svoga etničkog, nacionalnog i kulturnog 

identiteta te kao neizbježni uvod u 

novi hegemonistički džehenem koji su 

proživili tokom posljednja dva stoljeća. 

I uvod u novi genocid. 

Povodom Europskog dana jezika tv-urednik i voditelj Senad 

Hadžifejzović, ovako je u svojoj emisiji verbalno obilježio taj dan. 

“Evo jednog čovjeka koji je dva jezika nerazumijevanja preko noći pretvorio 

u jedan jezik: bosansko-hrvatski. On se zove Vaha Halilhodžić i postao je 

idol u Hrvatskoj. Na bosansko-hrvatskom najava bi, možda, ovako mogla 

da zvuči: Glede nogometa haman nejma većeg meraka od hloptanja. Insani 

podijeljeni u dvije momčadi po sahat i više jarcaju od kapije do vratnice, 

s vakta na vakat upadnu u zaleđe, a džahkad ga i zabiju. Na Maksimiru 

je bilo sve rahmetli dok se nije pojavio gospon Vaha-efendija i od modrih 

napravio mavi. Sad se svi ibrete tom uskrsnuću. Mašala i srećan put.” 


29

Društvo 

Anto Nobilo, poznati zagrebački odvjetnik: 

Herceg-Bosna je faktički djelovala 

kao agent Republike Hrvatske 

Mate Boban koji je bio na 

čelu Hrvatske zajednice 

Herceg-Bosna, u više 

navrata je govorio da on 

nema svoje politike već da 

provodi politiku dr. Franje 

Tuđmana. Sve to ukupno i 

mnogo drugih detalja govore 

da je Herceg-Bosna faktički 

djelovala u ime i za račun 

Republike Hrvatske, pa je 

stoga očigledno opravdano 

tretirati sukob između 

HVO-i Armije Republike 

Bosne i Hercegovine kao 

internacionalni. Kako se taj 

sukob dešavao na tlu Bosne 

i Hercegovine, očigledno 

je Hrvatska tu djelovala 

kao strana sila na tlu druge 

države 

Razgovarao: Bedrudin Gušić 

Upovodu predstojeće presude 

Jadranku Prliću i 

drugim čelnicima nekadašnje 

“HZ Herceg-Bosne” izjavili 

ste da bi ista mogla prouzrokovati 

da Hrvatska bude označena kao 

agresor na BiH. Hoćete li i za naše 

čitaoce obrazložiti tu tezu? 

Nobilo: Ukoliko dođe do osuđujuće 

presude onda će se zasigurno 

utvrditi da su zločini počinjeni u okolnostima 

internacionalnog oružanog 

sukoba. Takav zaključak izvodim iz 

već postojećih presuda u Haagu niže 

rangiranim zapovjednicima Herceg- 

Bosne i dokazima koje Haški tribunal 

ima već više od desetak godina. Iz tih 

dokaza nedvojbeno proizlazi da su s 

jedne strane elementi Hrvatske vojske 

ratovali u Bosni i Hercegovini protiv 

Armije Bosne i Hercegovine, a s druge 

strane da je Herceg-Bosna kao jedna 

paradržavna tvorevina i HVO kao njena 

oružana sila bili u potpunosti organizirani, 

financirani i kontrolirani od 

strane Republike Hrvatske. 

Herceg-Bosna je faktički djelovala 

kao agent Republike Hrvatske i djelovala 

je u cilju ostvarivanja političkih interesa 

Republike Hrvatske. Međutim, 

po internacionalnom pravu dovoljno 

je da strana država ima kontrolu 

nad postupcima paradržave u susjednoj 

državi da bi se taj oružani sukob 

smatrao internacionalnim. U slučaju 

Herceg-Bosne postoji daleko više toga. 

Svi ključni zapovjednici HVO-a bili 

su časnici Hrvatske vojske. Dok su bili 

zapovjednici u Bosni i Hercegovini 

u postrojbama HVO-a, nisu prekidali 

radni odnos sa Hrvatskom vojskom 

u RH, tu su dobivali plaće i tu 

im je tekao mirovinski staž. Faktički 

HVO se unutar Hrvatske vojske tretirao 

kao jedno zborno područje. 

Logistički je u potpunosti bio oslonjen 

na Hrvatsku. Svi statutarni i zakonski 


30 

akti Herceg-Bosne napisani su od strane 

pravnih stručnjaka u Hrvatskoj po 

narudžbi hrvatskog političkog vodstva, 

a HDZ BiH je faktički predstavljao 

samo dio HDZ-a Republike 

Hrvatske. Mate Boban koji je bio na 

čelu Hrvatske zajednice Herceg-Bosna 

u više navrata je govorio da on nema 

svoje politike već da provodi politiku 

dr. Franje Tuđmana. Sve to ukupno 

i mnogo drugih detalja govore da je 

Herceg-Bosna faktički djelovala u ime 

i za račun Republike Hrvatske, pa je 

stoga očigledno opravdano tretirati sukob 

između HVO-i Armije Republike 

Bosne i Hercegovine kao internacionalni. 

Kako se taj sukob dešavao na 

tlu Bosne i Hercegovine, očigledno je 

Hrvatska tu djelovala kao strana sila 

na tlu druge države. 

Da li je relevantno ko je iz 

Hrvatske predao famozne stenograme 

Haškom tribunalu a koji su korišćeni 

kao dokazni materijal protiv 

nepravomoćno osuđenih generala? 

Nobilo: Apsolutno je nerelevantno 

tko je predao zapisnike sa brijunskog 

sastanka kao i druge transkripte. 

Bitno je što ti transkripti u sebi sadrže. 

Hrvatska je imala zakonsku obvezu

suradnje sa Haškim tribunalom i kao 

svaka pravna država tu svoju zakonsku 

obvezu je morala ispuniti. Puno je 

važnije što piše u tim transkriptima jer 

su to činjenice s kojima bi se Hrvatska 

trebala zabaviti. Inzistiranje na traženju 

“krivca” koji je dostavi transkripte 

u Haag a zanemarivanje činjenica koje 

se nalaze u tim transkriptima politički 

je sasvim pogrešno jer ispada da se 

mirimo sa zločinima, kao da su zločini 

razumljivi sami po sebi i da je jedino 

problem tko je otkrio tajnu, tko 

je pomogao haškom tužiteljstvu da se 

utvrdi krivica. Na taj način se diskreditiramo 

kao pravna država. 

Ako je postojala nagodba bivše 

haške tužiteljice Carle del Ponte sa 

Beogradom vezano za transkripte 

sa sjednica Vrhovnog vijeća odbrane, 

a mnogi tvrde da jeste postojala, 

da li je time devalviran kredibilitet 

Tribunala i da li su na taj način u 

neravnopravnom položaju Hrvatska 

i Srbija i njihovi optuženici kod tog 

istog Haaga? 

Nobilo: Ako je tačno da se Carla 

del Ponte nagodila sa Beogradom i da 

je Beograd mogao redigirati i zacrniti, 

tj. učiniti nečitkim bitne dijelove 

transkripata sa sjednice Vrhovnog 

vijeća obrane onda je to nedopustivo. 

Naime, Srbija je nedvojbeno bila 

strana u sukobu i ona je morala bezuvjetno 

surađivati sa Haškim tribunalom. 

Takve nagodbe zasigurno nisu 

pomogle u ostvarivanju pravde. Tim 

se na neki način može tumačiti da su 

Hrvatska i Srbija ispale neravnopravne 

jer Hrvatska je morala surađivati apsolutno 

i bespogovorno. 

Da li je Tribunal u Haagu pod 

političkim utjecajima nekih centara 

moći u svijetu? 

Nobilo: Zasigurno je Haški tribunal 

pod stanovitim utjecajima prije 

svega velikih sila. Međutim, ja ne 

bih rekao da se taj utjecaj proteže i na 

samo suđenje i prosuđivanje u konkretnim 

slučajevima po pitanju krivice 

ili nevinosti određenih fizičkih osoba. 

Globalni politički utjecaj na Haag po 

meni se više ogleda u izboru prioriteta 

kod optuživanja Haškog tribunala. 

Zatim u obimu optuživanja, odnosu 

koliko će optužnica biti prema pojedinom 

narodu ili pojedinoj državi. 

Dakle, na pitanjima globalne strategije 

Tribunala. Međutim, kad optužnica 

stupi na pravnu snagu i započne suđenje 

mislim da suci onda sude samostalno 

i da se nitko ne upliće u njihov 

rad. 

Kako Vi kao odvjetnik tumačite 

neke maratonske procese u Haškom 

tribunalu, kao naprimjer Šešelju? 

Nobilo: Haški tribunal nije savršen. 

On ima dosta ograničenja. Jedno 

od ograničenja je nedostatak broja 

dvorana i nedostatak kapaciteta da 

se u jednom primjerenom vremenu 

dovrše svi započeti postupci. S druge 

strane Haški tribunal želi ostaviti što 

bolji dojam u povijesti i očigledno ne 

želi pojedine predmete lomiti preko 

koljena pa kad se suoči sa opstrukcijama 

postupka, sa skribomanskim 

istupima pojedinih okrivljenika onda 

njihova nastojanja ne lomi već u jednoj 

dugotrajnoj i sporoj proceduri pokušava 

sve riješiti kako bi u konačnici 

izbjegao prigovore da nije organizirao 

pošteno suđenje. Onima koji su više 

na strani žrtve sve to izgleda presporo 

i nekada kao bespotrebno odugovlačenje, 

ali uvjeravam vas kad bi se organizirali 

brzi prijeki sudovi zasigurno 

bi pravda daleko više trpila nego 

danas. 

Šta mislite koliko može potrajati 

proces protiv Karadžića i šta bi 

pravosnažna presuda u tom predmetu 

eventualno mogla značiti za 

daljnji status Republike 

Srpske? 

Nobilo: Teško je predvidjeti 

trajanje procesa u 

Haagu. Oni su za naše 

pojmove izuzetno dugi. 

Međutim, bez obzira kakva 

presuda bila Karadžiću 

to neće utjecati na status 

Republike Srpske jer je 

Republika Srpska ustanovljena 

Dejtonskim sporazumom, 

dakle faktički voljom 

velikih sila i svih zaraćenih 

strana u BiH. Ništa presuda 

Karadžiću neće otkriti što 

se već otprije ne bi znalo. 

Kakva je aktuelna situacija 

u hrvatskom pravosuđu? 

Miješa li se politika 

u njihov rad? 

Svi ključni 

zapovjednici 

HVO-a bili 

su časnici 

Hrvatske 

vojske. 

Dok su bili 

zapovjednici 

u Bosni i 

Hercegovini u 

postrojbama 

HVO-a, nisu 

prekidali 

radni odnos 

sa Hrvatskom 

vojskom u 

RH, tu su 

dobivali plaće 

i tu im je tekao 

mirovinski staž. 

Nobilo: Hrvatska je u tranzicijskoj 

fazi. Zakonskim i drugim mjerama 

pokušava se uspostaviti što je više moguća 

nezavisnost hrvatskog pravosuđa. 

U redovnim predmetima zasigurno 

hrvatsko pravosuđe odavno djeluje 

samostalno. Problem su oni predmeti 

koji imaju određene političke implikacije 

ili širi društveni utjecaj. Tada politika 

nekad ispod žita direktno, a nekad 

indirektno ipak pokušava utjecati na 

pravosuđe. Proces ostvarivanja samostalnosti 

pravosuđa je dug i vjerojatno 

nikada neće biti do kraja završen. 

Da li biste se mogli odrediti prema 

činjenici da Aneks 4 (Dejtonski 

ustav BiH), proizišao iz Dejtonskog 

sporazuma, nikada nije usvojen 

u Parlamentu Republike Bosne i 

Hercegovine, dok je, s druge strane, 

Ustav RBiH iz 1974. de facto 

derogiran? 

Nobilo: Nažalost, Bosna i 

Hercegovina još uvijek u potpunosti 

ne funkcionira kao samostalna država. 

U Bosni i Hercegovini imamo značajne 

primjese protektorata i vjerojatno 

je to u jednom trenutku 

bilo nužno kako bi se zaustavio 

rat i započeo proces 

izgradnje institucija Bosne i 

Hercegovine. Osobno mi se 

čini da mnoga rješenja koja 

su donesena iz nužde kako bi 

se završio rat i nisu se u životu 

pokazala osobito dobrim. 

Međutim, kako će Bosna i 

Hercegovina ubuduće funkcionirati 

trebali bi odlučiti 

narodi Bosne i Hercegovine 

demokratskim putem, i što 

se brže i kvalitetnije narodi 

Bosne i Hercegovine dogovore 

vjerujem da će biti 

u mogućnosti eliminirati 

sve elemente protektorata 

iz državnog ustroja Bosne i 

Hercegovine. 


31

Pogledi 

Koalicija za REKOM 

Sabotaža pravnog slučaja agresije 

na RBiH i genocida nad Bošnjacima 

Uz Savez logoraša BiH, protiv 

Koalicije su i Majke Srebrenice 

i Žepe, Udruženje Prijedorčanki 

Izvor, Žene Srebrenice, dakle, 

organizacije prepoznatljive po 

njihovoj borbi za dokazivanje 

istine i postizanje pravde u BiH 

Piše: Sven Rustempašić 

Sarajevo, 23.5.2011. 

Taraaaa! 

T 

Pojavila se nova verzija 

Tveć desetak godina svakojakim 

Tlukavstvima i pritiscima nametane 

(ali, na svu sreću, još nenametnute) 

Komisije za istinu i pomirenje e – ideološko- 

prevarantskog karaktera. Nova inkarnacija 

se zove Koalicija za REKOM. Ovaj 

puta projekt nije samo za BiH, nego “za 

sve prostore bivše Jugoslavije”. Baš je u 

toku njegova kampanja prikupljanja potpisa 

na peticiju podrške osnivanju regionalne 

komisije koja bi, navodno, utvrdila 

činjenice o ratnim zločinima i rasvijetlila 

sudbinu nestalih u ratovima u periodu 

1991-2001 na području bivše SFRJ. 

Tako saopćavaju mediji, sa naglaskom 

na planu “sakupljanja milion potpisa”. 

“Opa, bato!”, zar ništa manje od miliona? 

Ali, bez šale, milion potpisa nije veliki 

problem ako je (iole politički obrazovani) 

četnici potpišu. 

I dok se potpisi redaju, dobro upućeni 

sagledavaju manipulacije i velike novce 

sa kojim raspolaže par ljudi u vrhu te 

organizacije pod rukovodstvom Nataše 

Kandić. Cilj je, dakle, prikupljanje podataka 

o broju žrtava, ali ne i utvrđivanje 

činjenica o tome ko je, gdje je, zašto, kako 

i nad kim počinio agresiju, ratne zločine 

i genocid. Zato nije iznenađenje to da 

projekt porijeklom iz “belog sveta i belog 

grada”, najjače djeluje u agresijom razorenoj 

Bosni i Hercegovini, gdje iznuđuje 

potpise pripadnika bošnjačkog naroda, 

nad kojim je počinjeno niz ratnih zločina 

i zločin genocida. 

Valjda u cilju pokazivanja koliko nas 

prezire kao glupake i stoku za klanje, Koalicija 

za REKOM je drsko za svoj logotip 

odabrala ništa drugo do Eye of Horus 

(Horusovo oko), satanistički znak Masona 

i, još važnije, znak njihovih 

stvarnih gospodara, Isusovaca 

(Society of Jesuss 

), pravih “Gesta- 

povaca” Rima, a time i Zapada. 

To nam, k’o biva, ujedno 

govori i kome je, osim četnika, 

stalo do toga da se pravna i povijesna 

istina o genocidu nad 

Bošnjacima, sabotira i baci u 

kaljugu pored puta… da je niti 

Amor Mašović više ne može 

iskopati. 

Šta je koalicija za REKOM? 

Na Web strani sa Horusovim 

okom, piše, citat: “Koalicija 

za REKOM okuplja više 

od 1500 organizacija civilnog 

društva, pojedinaca/ki iz svih 

država nastalih raspadom bivše 

SFRJ. Među njima su i udruženja 

roditelja i porodica nestalih 

osoba, veterana, novinara, 

predstavnika manjinskih etničkih 

zajednica, organizacija za 

zaštitu ljudskih prava i sl. 

Koalicija za REKOM predlaže 

da vlade (ili države) osnuju REKOM, 

nezavisnu, međudržavnu Regionalnu 

komisiju za utvrđivanje činjenica o svim 

žrtvama ratnih zločina i drugih teških kršenja 

ljudskih prava počinjenih na teritoriji 

bivše SFRJ u periodu od 1991.-2001.” – 

kraj citata. 

Ali, dame i gospodo, pardon! Dva suda 

u Den Haagu - Svjetski sud koji sudi državama 

i Tribunal koji sudi pojedincima - već 

su sa svojeg najvišeg, jedino važećeg svjetskog 

nivoa i statusa, utvrdila mnoge činjenice 

o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu, 

te uvelike i presudila republikama 

Srbiji, Crnoj gori i (još tek donekle) Hrvatskoj, 

njihovim surogatima u BiH i nekim 

Po svemu 

sudeći, namjera 

je redefiniranje 

uloga republika 

Srbije i Crne 

gore u agresiji, 

relativiziranje 

genocida i 

utvrđivanje 

Republike 

srpske, 

tvorevine 

nastale tim 

zločinom. 

njihovim liderima-zločincima i vojnicima, 

kao agresorima i počiniteljima mnogih teških 

krivičnih djela protiv odanih građana 

RBiH, naročito i ciljano onih iz bošnjačkog 

naroda. Iako sudovi nisu sasvim zadovoljili 

pravdu i žrtve (za što znatnu 

krivicu snose i tzv. bošnjački 

lideri!), njihove presude nikako 

ne treba ignorirati, a pogotovo 

se ti pravni predmeti ne smiju 

svoditi na vašarske, pijačne trgovine 

i manipulacije tipa ove 

Koalicije REKOM. 

Savez logoraša BiH protiv 

Nekoliko ključnih organizacija 

u BiH koje okupljaju 

preživjele žrtve agresije, ratnih 

zločina i zločina genocida, ne 

podržavaju osnivanje te Koalicije. 

Među njima je i Savez 

logoraša BiH, kojim predsjedava 

Murat Tahirović. On je pojasnio 

tu inicijativu i na pitanje 

koja bi njegova preporuka bila, 

odgovorio da Bošnjaci ne glasaju 

i ne potpisuju njenu peticiju! 

Ako ipak daju svoj glas, trebaju 

znati, naglasio je Tahirović, da 

će na kraju dobiti rezultat “da 

su na prostoru bivše Jugoslavije 

najviše stradali pripadnici srpskog 

naroda”! Tahirović, i sam 

žrtva agresije, bio je jasan: “Niko u svijetu 

neće pitati zašto, niti će ulaziti u analize ko 

je i koliko ratova pokrenuo, već će uzimati 

u obzir samo konačni broj stradalih, a to je 

očito cilj Koalicije za REKOM“. 

Inicijativu je pokrenula Nataša Kandić 

sa ciljem da na prostoru bivše SFRJ ustanovi 

ukupan broj stradalih za vrijeme, kako 

veli, jugoslovenskih ratova, kaže Tahirović, 

te dodaje da inicijativa od samog početka 

nema osnovne naučne istraživačke metode. 

Predsjednik Saveza logoraša BiH posebno 

naglašava da ona traži samo broj stradalih, 

i ništa više, te ističe da njegov savez neće 

u tome sudjelovati i da ovakav oblik djelovanja 

stvara zabludu o broju stradalih i 


32

načinu njihovog stradanja, a vodi i ka nizu 

drugih izjednačavanja zločinca i žrtve. Tahirović 

svoja stajališta ilustrira jednim od 

mnogih primjera razvodnjavanja, a ustvari 

sabotiranja, cijele slike o zločinima: “Jedan 

primjer je i to da se u okviru rada REKOM- 

a predviđa i pitanje tzv. otpisanih - osoba 

koje su u Sloveniji ostale bez državljanstva. 

Poređenje jednog takvog kršenja ljudskih 

prava sa žrtvama torture u BiH je, u najmanju 

ruku, neozbiljno”. 

Uz Savez logoraša BiH, protiv 

Koalicije 

su i Majke Srebrenice i Žepe, 

Udruženje 

Prijedorčanki Izvor, 

Žene Srebrenice, dakle, 

organizacije prepoznatljive po njihovoj borbi 

za dokazivanje istine i postizanje pravde 

u BiH. 

(Spri ječiti) izjednačavanje agresora 

i žrtve 

Četiri organizacije u dijaspori, Kongres 

Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA), 

Institut za istraživanje genocida Kanada 

(IRGC), Bosanski američki institut 

za genocid i obrazovanje (BAGI) i Vijeće 

BiH organizacija Australije (VBHOA), 

nedavno su Koaliciji za REKOM poslale 

jedno pismo kojim su dale na znanje 

da smatraju poželjnim inicijative koje 

dovode do sveobuhvatnog saznanja o 

nivou zločina koji su rezultat velikosrpske 

agresije na susjedne države. Pišu da 

ne podržavaju izjednačavanje agresora 

i žrtve, te zahtijevaju da sva istraživanja 

uvaže naučni metodološki pristup i rezultate 

ranijih istraživanja o ratnim zločinima 

i zločinu genocida, kao i sudske 

presude. Te četiri organizacije, posebno 

je izjavio predsjednik KBSA Haris 

Alibašić, smatraju da Bošnjaci trebaju 

tražiti isto što su one tražile u svojemu 

pismu, naglašavajući da ne smije niti u 

kojem slučaju biti politizacije 

istraživanja i izjednačavanja 

žrtve i agresora. Iako 

je u svojem pismu četvorka 

očigledno odbila podržati to 

“osnivanje komisije koja bi 

trebala istraživati ratne zločine 

počinjene na području 

bivše Jugoslavije”, Koalicija 

za REKOM je na svojoj Web 

stranici slagala da je dobila 

“Pismo podrške KBSA, 

IRGC, BAGI i VBHOA”! 

Nota bene: U svojem reagiranju 

i objašnjavanju ove 

situacije, niti imenovana 

udruženja žrtava rata, niti 

četiri udruženja iz dijaspore, nisu baš 

pokazala pravnu i političku pismenost, 

pa su načinila i neke nedopustive greške, 

ali pošto ipak nisu nasjele na glavnu 

podvalu, ovaj autor ovaj puta neće iznositi 

svoje zamjerke. 

Iako se u dokumentima i Statutu Koalicije 

za REKOM agresija na Republiku 

Bosnu i Hercegovinu niti ne spominje, 

a kamoli genocid nad Bošnjacima, ona 

upravo od Bošnjaka traži potpise peticije 

za podršku osnivanju komisije regionalnog 

profila – komisije koja u samom 

začetku ignorira, a time i prikriva, bitne 

činjenice o najvećim stradalnicima genocidne 

politike, dakle, zločincima pere 

krvave ruke. Zaključak se nameće da se 

komisija Koalicije za REKOM treba osnovati 

u cilju odbacivanja i zamagljivanja 

pravne i historijske istine, a vjerojatno 

time i rezultata sudskih procesa. A valjda 

je konačno poznato koliko je bošnjački 

narod skupo platio skrivanje činjenica o 

genocidima koji su do sada nad njim počinjeni 

i vode ga u nestanak. 

Valjda u cilju 

pokazivanja 

koliko nas 

prezire kao 

glupake i stoku 

za klanje, 

Koalicija za 

REKOM je drsko 

za svoj logotip 

odabrala ništa 

drugo do 

Eye of Horus 

(Horusovo oko), 

satanistički 

znak Masona. 

Na pomolu je, po svemu 

sudeći, farbanje uloge republika 

Srbije, Crne gore i Hrvatske. 

Komisija bi napravila 

spisak žrtava i nestalih u 

svim državama. Ali pošto 

takva kvalitetna evidencija 

već postoji u Institutu za 

istraživanje ratnih zločina 

u Sarajevu, šta je onda cilj 

neke nove komisije pod patronatom 

Internacionalne 

zajednice i Republike Srbije? 

Po svemu sudeći, namjera 

je redefiniranje uloga republika 

Srbije i Crne Gore u 

agresiji, relativiziranje genocida i utvrđivanje 

Republike srpske, tvorevine 

nastale tim zločinom. Također se vidi 

i namjera Internacionalne zajednice i 

njene Koalicije za REKOM, da drugog 

agresora, Republiku Hrvatsku i njene 

surogate u BiH, što više izbriše iz pravnog 

slučaja i povijesti agresije na Republiku 

BiH. Takvo rješenje odgovara 

i glavnim globalnim faktorima, čija je 

odgovornost za zločine protiv članice 

UN, Republike BiH, i njenog odanog 

stanovništva, posebno iz bošnjačkog 

naroda, veoma morbidna. Kažu da su 

iz inozemstva za ovaj projekt već dali 

oko tri miliona Eura. Uz globalnu 

podršku, projekt Koalicija za REKOM 

ima i mig Beograda. Šta drugo poručiti 

Bošnjacima nego da ne dopuste da 

još jednom budu namagarčeni. Oni 

koji daju glas Koaliciji za REKOM, 

podržavaju negiranje genocida nad 

Bošnjacima i negiranje agresije i ratnih 

zločina počinjenih nad Republikom 

Bosnom i Hercegovinom i njenim odanim 

građanima. 


33

Duplerica 

Ekskurzija u Sandžak, 13.-15. maja 2011. godine 

Putovanje života 

Gostoprimstvo Sandžaklija je nadaleko čuveno, 

ali je doživljaj mnogo jači kada se to i na 

djelu osjeti i ostvari. 

70 džematlija iz Travnika putovalo je kroz gradove 

Sandžaka u Srbiji: Priboj, Prijepolje, Nova Varoš, 

Sjenica i Novi Pazar, a potom kroz gradove Sandžaka 

u Crnoj Gori: Rožaje, Berane i Bijelo Polje. 

Iskustvo je bilo prelijepo i nezaboravno. U svim 

gradovima susret sa domaćinima je ostavio neizbrisivo 

lijep dojam i na jedne i na druge. Musafiri 

su se plaho zaljubili u Sandžak, u ono što su tamo 

vidjeli i doživjeli, a jedan je konstatovao: “Ovo je 

najljepše putovanje moga života.” 

Bijelo Polje 

Bijelo Polje 


34

Berane 

Berane, panorama 

Mehova dżamija u Novom Pazaru 

Džamija u Beranama 

Međeđa 

Mešihat, Novi Pazar 

Priboj 

Rožaje 

Ručak, Bijelo Polje 


35 

Univerzitet, Novi Pazar

Islamska dawa 

Prepreke (pogreške) na putu poziva u Allahovu vjeru 

Očistite vaše nijjete, 

Allah će vam biti dovoljan protiv vašeg neprijatelja 

Napredak i poboljšanje 

se mogu očekivati onog 

momenta kada naše 

ponašanje i odnos prema 

ljudima budu zasnovani 

na najvećim moralnim 

kvalitetima: Istim onim 

kvalitetima koje je 

Hadidža, radijallahu 

anha, prepoznala kod 

Poslanika i prije nego je 

primio objavu, ali mu ih je 

spomenula nakon primanja 

prve objave, kada je sav 

preplašen i uznemiren 

dotrčao kući, rekavši mu: 

“Allah tebe neće poniziti, 

jer ti održavaš rodbinske 

veze, pomažeš slabe, hraniš 

gladne, plemenit si prema 

gostima i pomažeš ljudima 

u nevolji.” (Buhari) 

Piše: Hafiz Imad el-Misri 

Pomanjkanje iskrenosti 

Neko će reći iskrenost je 

skrivena od ljudskih 

očiju, i ne možemo je 

dokučiti. To je tačno, ali postoje 

vanjska djela koja nam oslikavaju 

stanje unutrine i stepen iskrenosti, 

a ona su: 

a) ustrajavanje u greškama 

Sasvim je prirodno da oni koji 

rade za islam u svom radu načine 

grešku ili propust, što je lahko 

uočiti na osnovu loših rezultata, 

ali je neprirodno i neprihvatljivo 

da kada im se ukaže na grešku, 

bez imalo samokritičnosti odbiju 

savjet i nastave djelovati na istim 

principima, kao da se ništa nije 

dogodilo. Vrlo rijetko ćeš vidjeti 

da su takvi ljudi spremni priznati 

grešku, a pogotovo onda kada iza 

sebe imaju veliki broj pobornika, 

jer smatraju da je to velika sramota 

za njih i da 

njihove slabosti i 

neznanja. Ukoliko žele 

sebi dobro na ovom i 

budućem svijetu, jedini 

put koji tome vodi jeste 

priznanje i ispravljanje 

vlastitih grešaka. Ako 

to ne budu učinili, a i 

pored toga budu tvrdili 

da žele pomoći vjeru, 

dozvoljeno ih je smatrati 

neiskrenim u njihovim 

je to pokazatelj 

namjerama. Ukoliko 

je njihov cilj ispravan, 

priznat će svoje greške i 

ravnati se prema Kur’anu 

i Sunnetu. Teško 

takvima na Sudnjem 

danu. Njihov primjer 

nalazimo u suri En-Nahl, 

25. ajet: da bi na sudnjem 

danu noslili čitavo breme 

svoje i dio bremena onih 

koji su, a da oni nisu bili 

svjesni, u zabludu doveli. 

b) Ljubav prema 

liderstvu 

Organizacija ili 

udruženje može imati 

ispravan program, može 

biti dobro uređena, ali 

šta joj to koristi kada 

se među njenim članovima vodi 

tihi rat za prevlast i vođstvo. 

Odjednom se unutar organizacije 

pojavi manja grupa koja pokušava 

na sve moguće načine osporiti 

i ocrniti dotadašnje vođstvo i 

optužiti ga za izdaju principa i 

ideala. Na početku je to bila jedna 

skupina koja je funkcionirala kao 

jedno tijelo, onda su se unutar nje 

pojavili nezadovoljni pojedinci 

koji su oformili neku svoju grupu, 

zatim se javlja treća skupina, koja 

nije ni sa jednima ni sa drugima, 

pa onda idu prepirke, svađe, 

međusobna optuživanja i sukobi, 

i na kraju sve se završava totalnim 

krahom i podjelom. Allah, dželle 

šanuhu, nas je upozorio na to, 

rekavši u suri El-Enfal, 46. ajet: 

I pokoravajte se Allahu i Poslaniku 

Njegovom, i ne prepirite 

se da ne biste klonuli i 

bez borbenog duha ostali! 

c) Nezadovoljstvo 

Božijom presudom 

Neiskrenost se, između 

ostalog, manifestira i 

neprihvatanjem presude 

koja je donešena u skladu 

sa kur’anskim načelima 

i smjernicama, kao 

Sasvim je 

prirodno da oni 

koji rade za 

islam u svom 

radu načine 

grešku ili 

propust, što je 

lahko uočiti na 

osnovu loših 

rezultata, ali 

je neprirodno i 

neprihvatljivo 

da kada im 

se ukaže 

na grešku, 

bez imalo 

samokritičnosti 

odbiju savjet. 

pokušaj prevazilaženja 

novonastale situacije i 

rješavanja nesporazuma, 

samo za to što se to 

kosi sa nečijim ličnim 

interesima i ambicijama. 

Kako se neko nakon toga 

može pozivati na Kur’an, 

ako ga i sam ne poštuje. 

d) Fanatična vezanost 

za određenu grupu 

To je najbolja 

dijagnoza za većinu 

današnjih džemata i 

njihovih sljedbenika. 

Umjesto da postupaju po 

hadisu: “Najjača karika 

imana je ljubav u ime 

Allaha i prezir u ime 

Allaha”, oni postupaju 

potpuno suprotno, vole 

one koji su zajedno sa njima u 

džematu, a preziru pripadnike 

drugih džemata. Kao da pameti 

nemaju. Allah, dželle šanuhu, 

kaže u suri Mulk, 10. ajet: I reći 

će: “Da smo slušali i razmišljali 

ne bi smo među stanovnicima 

Džehennema u ognju bili”. Allah, 

dželle šanuhu, daje Svoju pobjedu 

i pomoć ljudima koji su iskreni i 

koji preuzete obaveze (emanete), 


36

onako kako treba izvršavaju. Oni 

su čistih srca, i u vezi s njima 

Allah, dželle šanuhu, je kazao u 

suri El-Feth, 18. ajet: On je znao 

šta je u srcima njihovim, pa je 

spustio smirenost na njih, i nagradit 

će ih skorom pobjedom. Fanatizam 

je najbolji pokazatelj da neki, 

umjesto u islam, ustvari pozivaju 

sebi, kako bi ostvarili neki 

dunjalučki interes, oni uistinu 

nisu iskreni. Allah, dželle šanuhu, 

je opisao sljedbenike Poslanika 

kao one koji pozivaju iskreno i sa 

jasnim dokazima: Reci: “Ovo je put 

moj, ja pozivam k Allahu, imajući 

jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji 

me slijedi, i neka je hvaljen Allah, 

ja Njemu ne smatram nikoga 

ravnim.” (Jusuf, 108.). Ako zaista 

žele pozivati ljude ka Allahu i 

Njegovoj istini, onda prvo trebaju 

naučiti istinu, na ispravan način, a 

zatim se okupiti oko nje. Historija 

Endelusa nam je najbolji primjer 

za to. Konačnom vojnom porazu 

muslimana u Endelusu prethodile 

su podjele i rascjepkanost, nekada 

jake i jedinstvene islamske 

imperije, na male državice, koje 

su jedne protiv drugih ratovale 

do istrebljenja. Ovakva situacija 

najviše je pogodovala kršćanima, 

koji su iskoristili slabost 

muslimana, i u potpunosti zauzeli 

Endelus. Muslimanima je u pomoć 

pritekao vladar Magriba Jusuf 

ibn Tašfin, koji je uspio poraziti 

kršćansku vojsku, ali kada je vidio 

kolika je razjedinjenost endeluških 

muslimana, 

njihovu molbu da ostavi 

dio svojih snaga kako bi 

ih štitili od ponovnih 

povukao se, a na 

kršćanskih napada, 

rekao je: “Očistite vaše 

nijjete, Allah će vam bit 

dovoljan protiv vašeg 

neprijatelja.” Ovaj savjet 

važi za svakoga ko bude 

radio za islam do Sudnjeg 

dana. 

Neprimjerno ponašanje, 

nedostatak kulture i 

nepoštivanje islamskih 

principa u ophođenju 

prema muslimanima 

Konačnom 

vojnom porazu 

muslimana 

u Endelusu 

prethodile 

su podjele i 

rascjepkanost, 

nekada jake 

i jedinstvene 

islamske 

imperije, na male 

državice, koje 

su jedne protiv 

drugih ratovale 

do istrebljenja. 

To je jedan od najvećih uzroka 

stagnacije i dekadence islamskog 

ummeta. Napredak i poboljšanje 

se mogu očekivati onog momenta 

kada naše ponašanje i odnos 

prema ljudima budu zasnovani na 

najvećim moralnim kvalitetima: 

Istim onim kvalitetima koje 

je Hadidža, radijallahu anha, 

prepoznala kod Poslanika i prije 

nego je primio objavu, ali mu 

ih je spomenula nakon primanja 

prve objave, kada je sav 

preplašen i uznemiren 

dotrčao kući, rekavši 

mu: “Allah tebe neće 

poniziti, jer ti održavaš 

rodbinske veze, pomažeš 

slabe, hraniš gladne, 

plemenit si prema 

gostima i pomažeš 

ljudima u nevolji.” 

(Buhari). 

Molim Allaha da 

popravi naše stanje, da 

nas uputi na ono sa čime 

će biti zadovoljan, i da 

spusti Svoju 

pobjedu. 

pomoć i 


37

Pobožnost 

Putevi duhovnog uzdizanja – Smrt 

Sjećajte se onoga što će vam 

prekinuti dunjalučke užitke 

A zatim upitaj samog sebe, 

kako ćeš dočekati Meleka smrti 

i šta si pripremio za putovanje 

sa dunjaluka na ahiret? Kako 

ćeš se ponašati kad ti smrtni 

čas dođe, kad uslijede pitanja 

na koja ti nemaš pravi odgovor? 

Jesi li spreman za susret sa 

Allahom, dž.š., na Sudnjem 

danu? Ako jesi, blago tebi! Ako 

nisi, onda se pripremaj i čini 

dobro prije nego ti smrt pokuca 

na vrata i uništi svaku nadu 

Piše: Muhamed Nasirudin 

el-Uvejd 

Preveo i prilagodio: Abdusamed 

Nasuf Bušatlić 

Smrt je jedna od najvećih nedaća 

koje mogu zadesiti čovjeka, 

i Allah je u Kur’anu 

upravo naziva nedaćom -musibetulmevti. 

(El-Maide, 106.). Međutim, 

veća nedaća od same smrti je nemaran 

odnos ljudi prema smrti, nerazmišljanje 

o smrti i nepripremanje za 

taj strašni događaj. 

Krupnu pogrešku prave oni koji 

misle da je smrt konačni nestanak, 

nakon kojeg je nezamisliv bilo kakav 

novi život, obračun, nagrada, kazna, 

Džennet i Džehennem. Kada bi uistinu 

bilo tako, onda ne bi bilo nikakve 

mudrosti u stvaranju i u životu 

općenito, i u tom slučaju bi se svi 

ljudi nakon smrti izjednačili, vjernici 

i nevjernici, ubice i ubijeni, zulumćari 

i potlačeni, razvratnici i moralni 

ljudi. Tako nešto mogu tvrditi samo 

bezbožnici, a njihova tvrdnja je ravna 

ludosti. Kur’an o takvima veli: 

Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. 

Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, 

sigurno ćete biti oživljeni, pa ćete o 

onome što ste radili, doista, biti obaviješteni!” 

(Et-Tegabun, 7.); I Nama 

navodi primjer, a zaboravlja kako je 

stvoren, i govori: “Ko će oživjeti kosti, 

kad budu trule?” Reci: “Oživjet će ih 

Onaj koji ih je prvi put stvorio; On 

dobro zna sve što je stvorio.” (Jasin, 

78.-79.). Govoreći o smrti, Imam 

Kurtubi je u svom djelu Et-Tezkire, 

rekao: “Jednoglasan je stav islamskih 

učenjaka da smrt nije potpuni 

nestanak, već je to 

samo prekid veze između 

duše i tijela i njihovo rastavljanje, 

što za posljedicu 

ima jedno sasvim novo 

stanje i preseljenje iz jedne 

‘kuće’ (dunjaluk) u drugu 

‘kuću’ (ahiret).” 

Pjesnik je dobro rekao: 

“Ako je nakon smrti nemoguće 

bilo kakvo življenje 

onda bi smrt bila krajnji 

cilj svakog čovjeka. 

Međutim, nakon smrti 

dolazi proživljenje 

i obračun za ono što smo 

radili, sviju nas čeka.” 

Prenosi se da je Omer ibn Abdul- 

Aziz govorio: “O stanovnici dunjaluka, 

vi niste stvoreni zbog nestanka, 

već zbog vječnosti i ostanka. Vi samo 

prelazite iz jedne u drugu kuću.” 

Svako živo biće će smrt okusiti 

Kur’an nas uči da će svako 

živo biće smrt okusiti i da od toga 

niko ne može pobjeći. Svako živo 

biće je zapravo mrtvac koji hoda i 

čeka samo svoj trenutak odlaska. 

Uzvišeni Allah je objavio: Sve što 

je na Zemlji prolazno je, ostaje samo 

Lice tvoga Gospodara (Gospodar tvoj), 

Veličanstvenog i Plemenitog.“ 

(Er- 

Rahman, 26.-27.); Svako živo biće će 

smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu 

dobit ćete u potpunosti plate vaše, i ko 

Kur’an nas uči 

da će svako 

živo biće 

smrt okusiti 

i da od toga 

niko ne može 

pobjeći. Svako 

živo biće je 

zapravo mrtvac 

koji hoda i 

čeka samo 

svoj trenutak 

odlaska. 

bude od Vatre udaljen i u Džennet 

uveden – taj je postigao što je želio; a 

život na ovom svijetu je samo varljivo 

naslađivanje. (Ali Imran, 185.). 

Trenutak ispijanja čaše smrti je 

tačno određen i niko ga ne može ni 

za tren odgoditi niti ubrzati. Na to 

upućuje i sljedeći ajet: Svaki narod 

ima svoj kraj, i kada dođe njegov kraj, 

neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti 

ni ubrzati. (El-‘Araf, 34.). Smrt 

je najveće iskušenje, ali bi trebala 

biti i najveća pouka ljudima, 

jer to iskušenje ljudi 

svojim očima svakodnevno 

gledaju. 

Prenosi se da je neki 

beduin jahao na devi kroz 

pustinju i u jednom trenutku 

deva je pala i na licu 

mjesta uginula. On je sjahao 

s deve, zatim je obilazio 

oko nje, čudeći se onome 

što se desilo. Govorio 

je: “Šta ti je, zašto ne ustaneš? 

Zašto se ne probudiš i 

ne osvijestiš? Svi tvoji udovi 

su čitavi i zdravi! Šta se 

to desilo s tobom? Šta te to 

srušilo na zemlju? Ko je taj 

koji ti je oduzeo život i spriječio tvoje 

kretanje u jednom trenu?” Zatim 

je zabrinut otišao razmišljajući o tom 

događaju. 

Ibn Semak je spomenuo čovjeka 

koji je stalno lovio ribu na rijeci, 

pa je jedne prilike umjesto ribe 

izvukao ljudsku lubanju. Posmatrao 

je lubanju i plačući govorio: “Ako 

si bio ugledan, gdje je nestao tvoj 

ugled? Ako si bio bogat, gdje ti je 

sada bogatstvo? Ako si bio plemenit, 

gdje je sada tvoja plemenitost? Ako 

si bio učenjak, šta je bilo s tvojim 

znanjem? Ako si bio zulumćar, šta je 

bilo s tvojom silom i zulumom?“ 

Ma kako čovjek živio na dunjaluku, 

ma koliko bogatstvo i 

ugled posjedovao, na kraju će sresti 

Meleka smrti koji će ga rastaviti sa 


38

dunjalučkim životom. I svaki čovjek 

će se kajati kada mu smrt dođe u pohode. 

Ako je bio vjernik, kajat će se 

što se bolje nije pripremio za taj trenutak, 

a ako je bio nevjernik ili veliki 

griješnik, poželjet će da mu se smrt 

odgodi ili da se nakon smrti vrati na 

dunjaluk, pa da se pokaje i radi dobra 

djela. No, tada je kasno i svako 

kajanje je uzaludno, kao što stoji u 

ajetu: Pa i ako budu trpjeli, njihovo 

boravište će Vatra biti; a ako budu 

tražili naklonost Allahovu, njihovoj 

molbi neće se udovoljiti. (Fussilet, 

24.). Zatim: Kad nekome od njih smrt 

dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, 

povrati me da uradim kakvo dobro u 

onome što sam ostavio!” Nikada! To su 

riječi koje će on uzalud govoriti, - pred 

njima će prepreka biti sve do dana 

kada će oživljeni biti. (El-Mu’minun, 

99.-100.). 

Kada je halifa Harun er-Rešid 

sagradio svoj kraljevski dvorac, na 

proslavu otvaranja dvorca pozvao je 

mnoge ljude, a među njima i učenjaka 

Ebu Atahiju. U jednom trenutku 

Harun er-Rešid je prišao Ebu Atahiji 

i upitao ga: “Kako ti sve ovo vidiš?” 

Ebu Atahije je svoj dojam i ujedno 

savjet halifi, opisao u stihovima: 

“Živi i uživaj u dvorcima koji su 

obilja i raskoši puni, 

U koje ti je jutrom i večerom sve što 

si poželio dolazilo. 

Al’ kad ti duša do grla dođe i smrtni 

hropac grudi ispuni, 

Saznat ćeš tada sigurno da si sam 

sebe obmanuo.” 

Vijesnici smrti 

U nekim predajama 

se spominje da je jedan 

Allahov poslanik, a.s., rekao 

Meleku smrti: “Zar ti 

nemaš neke izaslanike ili 

vijesnike koji će ljudima 

nagovijestiti blizinu smrti i 

koji će ih upozoriti na tvoj 

dolazak?” Melek smrti mu 

je odgovorio: “Kako da ne! 

Tako mi Allaha, ja imam 

mnogo vijesnika smrti, a 

neki od njih su: starost, 

bolest, sijede vlasi, iznemoglost, 

slabljenje sluha i 

vida i potpuna oronulost.” 

A Muhammed, sallallahu 

alejhi ve sellem, rekao 

je: “Neće ni jedan čovjek, 

koji doživi šezdeset godina 

imati ispriku kod Allaha.” 

(Buharija). To znači da onaj 

ko je živio šezdeset godina 

neće imati opravdanje kod 

Allaha, niti će moć kazati: “Da sam 

malo duže živio sigurno bih se popra-vio 

i radio dobra djela.” Šezdeset godi- 

na je upravo taj period koji je dovoljan 

svakom čovjeku da shvati suštinu života 

i da se pokaje i pripremi za smrt. 

Smrtne muke 

Osim što je smrt veliko iskušenje i 

što dolazi iznenada, ona je i vrlo bolna i 

mučna. O smrtnim mukama, Uzvišeni 

Ibn Semak 

je spomenuo 

čovjeka koji 

je stalno 

lovio ribu na 

rijeci, pa je 

jedne prilike 

umjesto ribe 

izvukao ljudsku 

lubanju. 

Posmatrao 

je lubanju 

i plačući 

govorio: “Ako 

si bio ugledan, 

gdje je nestao 

tvoj ugled? Ako 

si bio bogat, 

gdje ti je sada 

bogatstvo? 

Ako si bio 

plemenit, gdje 

je sada tvoja 

plemenitost?” 

je objavio: Smrtne muke će 

zbilja doći – to je nešto od čega 

ne možeš pobjeći. (Kaf, 19.). 

A u predaji od majke vjernika, 

Aiše, r.a., stoji da je ona 

rekla: “Muhammed, sallallahu 

alejhi ve sellem, je u smrtnoj 

bolesti pored sebe imao 

posudu sa vodom i stavljao 

je ruku u posudu, a zatim bi 

pokvasio lice, govoreći: ‘La 

ilahe illallah! Zaista su smrtne 

muke teške!’” (Buharija). 

Nakon toga, Aiša, r.a., je 

govorila: “Nemam razloga 

da ikome zavidim na lahkoj 

smrti, nakon što sam bila 

svjedok težine Poslanikove, 


smrti.” (Buharija). Htjela je 

reći, da zapravo “lahkoća” 

smrti nije dokaz nečije dobrote 

i posebnog stepena kod 

Allaha, jer da se po tome mjeri 

vrijednost čovjeka, onda bi 

Muhammed, sallallahu alejhi 

ve sellem, imao najlakšu smrt. 

Prenosi se da je Allah, dž.š., pitao 

Ibrahima, a.s., nakon što ga je usmrtio: 

“Kako si doživio smrt?” Ibrahim, a.s., je 

odgovorio: “Poput žeravice koja se stavi 

u sirovu vunu, pa se onda izvadi.” Na 

to mu je Allah rekao: “Mi smo tebi još i 

olakšali smrtne muke.” A kada je Allah 

uzeo dušu Musau, a.s., pitao ga je kako 

je doživio smrt, na šta je on odgovorio: 

“Osjećao sam se poput ovce u rukama 

kasapina koji joj živoj guli kožu.” 


39

Poznati ashab Amr ibn As, govorio 

je: “Volio bih sresti prisebnog i inteligentnog 

čovjeka na samrti, pa da 

mi opiše smrtne muke.” Međutim, 

nije mu to pošlo za rukom, ali kada je 

on bio na samrti, pitali su ga kako se 

osjeća, a on je odgovorio: “Osjećam 

kao da su nebesa pala na Zemlju i 

da sam ja između njih, ili kao da me 

provlače kroz iglene uši.” 

Smrt je odmor za vjernika, a kazna 

za nevjernika 

Bez obzira na težinu smrtnih 

muka, smrt je ipak odmor za vjernike, 

a kazna za nevjernike, što potvrđuje 

i sljedeća predaja. Naime, Ebu 

Katade prenosi da je Muhammed, 

sallallahu alejhi ve sellem, prošao 

pored dženaze, pa je rekao: “Onaj 

koji se odmorio i onaj od koga su se 

odmorili!” Prisutni ashabi su upitali: 

“Allahov Poslaniče, ko je taj koji 

se odmorio, a ko onaj od koga su se 

odmorili?” Odgovorio je: “Kad umre 

vjernik, on se odmori od svih dunjalučkih 

iskušenja i vraća se u okrilje 

Allahove milosti, a kad umre nevjernik, 

od njega se odmore ljudi, životinje 

i biljke.” (Buharija i Muslim). 

Treba napomenuti da vjerniku 

nije dozvoljeno da traži i priziva 

smrt. U tom smislu su Poslanikove 

riječi: “Neka niko od vas ne priziva 

smrt zbog iskušenja i nedaće koja ga 

je snašla, već neka kaže: ‘Gospodaru 

moj, ostavi me u životu dok je život 

bolji za mene, a usmrti me onda kada 

smrt bude bolja za mene.’” (Buharija 

i Muslim). Međutim, ako se čovjek 

boji iskušenja za svoju vjeru, onda 

mu je dozvoljeno moliti za smrt da 

bi sačuvao vjeru i umro kao musliman. 

Abdullah ibn Abbas prenosi 

da je Poslanik, sallallahu alejhi ve 

sellem, učio ovu dovu: “Gospodaru 

moj, ja Te molim da mi omogućiš da 

činim dobra djela, a da ostavim hrđava 

djela! Molim Te da mi podariš 

ljubav prema siromasima i da me uzmeš 

Sebi onda kada budeš htio spustiti 

iskušenje na Tvoje robove, kako 

bih spasio sebe i svoju vjeru od tog 

iskušenja.” (Tirmizi). Kako god ne 

treba prizivati smrt zbog dunjalučkih 

iskušenja, isto tako, vjernik ne treba 

mrziti smrt. Na to aludira hadis koji 

prenosi Ubade ibn Samit, u kojem je 


rekao: “Ko želi susret sa Allahom, i 

Allah želi susret s njim, a ko mrzi susret 

sa Allahom i Allah mrzi susret 

s njim.” (Buharija i Muslim). Jedna 

od Poslanikovih žena je rekla: “Ali, 

Allahov Poslaniče, mi mrzimo smrt.” 

On joj je odgovorio: “Nije tako! (tj. 

nije to mržanja što vi osjećate), već, 

kada se vjerniku približi trenutak 

smrti on bude obradovan Allahovim 

zadovoljstvom i plemenitošću, i u 

tom trenutku njemu nema ništa draže 

od onoga što je pred njim. On želi 

susret sa Allahom i Allah želi susret 

s njim. A kada nevjerniku dođe trenutak 

smrti, on bude ‘obradovan’ 

Allahovom kaznom i nema mu ništa 

mrže od onoga što je pred njim. On 

mrzi susret sa Allahom i Allah mrzi 

susret s njim.” 

Sjećanje na smrt 

Iako je smrt nešto od čega se ne 

može pobjeći i izvjesnost koju niko ne 

može zanegirati, mnogo je ljudi koji 

su zaboravili na tu izvjesnost i koji se 

ponašaju kao da im smrt nikada neće 

doći. Muhammed, sallallahu alejhi ve 

sellem, često puta je govorio o smrti i 

podsticao ashabe da se sjećaju smrti. 

Govorio je: 

“Često se sjećajte onoga što će 

vam prekinuti sve slasti dunjaluka, tj. 

smrt.” (Ibn Madže, Tirmizi). Abdullah 

ibn Omer prenosi sljedeću 

predaju: “Posjetio 

sam Poslanika, sallallahu 

alejhi ve sellem, i 

upitao sam ga: ‘Allahov 

Poslaniče, koji vjernik je 

najbolji?’ Odgovorio je: 

‘Onaj koji je najljepšeg 

ahlaka.’ ‘A koji vjernik 

je najpametniji’, upitao 

sam? ‘Onaj koji se najviše 

sjeća smrti i koji se 

za nju najbolje priprema’, 

odgovorio je.” (Ibn 

Madže). 

Prenosi se da je 

Ibrahim et-Tejmi rekao: 

“Dvije stvari mi u potpunosti 

kvare slast dunjaluka: 

sjećanje na smrt 

i stajanje pred Allahom 

na Sudnjem danu.” 

Mudar čovjek je 

pisao svom prijatelju: 

“Prijatelju, čuvaj se smrti 

i misli na nju u ovoj prolaznoj 

dunjalučkoj kući, 

prije nego preseliš u 

kuću u kojoj ćeš poželjeti 

smrt, ali je tamo neće 

biti.” Malik ibn Dinar je 

govorio: “Kada bi ljudi 

znali šta ih sutra čeka, 

ne bi uživali u dunjaluku 

nikada.” Mudri Lukman 

je govorio svome sinu: 

“Sinko moj, smrt je stvar 


40 

za koju ne znaš kada će te sresti, zato se 

za nju pripremi prije nego te iznenadi.” 

Neki učenjaci su govorili: “Znaj, kada 

čovjek ne bi imao drugog iskušenja 

osim smrti, to je dovoljno da ga podstakne 

na razmišljanje i pripremanje za 

taj veliki trenutak.” 

Jezid er-Rekaši je korio samog 

sebe, govoreći: “Teško tebi Jezide, ko 

će za tebe klanjati nakon tvoje smrti? 

Ko će za tebe postiti nakon tvoje smrti? 

Ko će za tebe tražiti zadovoljstvo 

tvoga Gospodara nakon tvoje smrti?” 

Zatim bi rekao: “O ljudi! Zašto cijeli 

život ne plačete nad vašim dušama? 

Onaj koga smrt traži, kome je kabur 

stanište, zemlja postelja, a crvi prve 

komšije, i ko pored svega toga očekuje 

Dan najvećeg straha …. kakvo bi 

njegovo stanje trebalo biti?” Nakon 

toga je dugo plakao. Hasan Basri je 

govorio: “Zaista smrt upropasti užitak 

onima koji vole dunjalučke užitke, 

pa se držite života u kojem nema 

smrti.” Jezid ibn Temim je govorio: 

“Koga smrt i Kur’an ne opamete i ko 

od to dvoje ne uzme pouku, kada bi 

se na njega planina svalila on pouku 

primiti neće.”

Često sjećanje na smrt donosi sljedeće 

koristi: ubrzava tevbu i pokajanje, 

čini čovjeka zadovoljnim sa malo 

imetka i ne dozvoljava mu da se natječe 

s ostalim ljudima u dunjaluku 

i dunjalučkim blagodatima. Zatim, 

sjećanje na smrt podstiče čovjeka da 

se priprema za odlazak sa dunjaluka, 

skraćuje nadu, jer duga nada je jedan 

od najvećih razloga za nemarnost i 

zaborav na smrt, čini čovjeka 

zadovoljnim sa malo 

nafake, budi želju za ahiretom 

i podstiče na ibadet, 

olakšava vjerniku dunjalučka 

iskušenja, raznježuje 

srca i tjera na plakanje, 

ukroćuje strast, podstiče 

na poniznost i odbacivanje 

oholosti i zuluma, zahtjeva 

lijepo ophođenje prema 

ljudima, praštanje i nalaženje 

isprike. A zaborav 

na smrti donosi najmanje 

tri štete: srce čini grubim, 

zbog zaborava na smrt čovjek 

odgađa tevbu i srce 

mu se veže za prolazne dunjalučke 

užitke. 

Prenosi se da 

je Allah, dž.š., 

pitao Ibrahima, 

a.s., nakon što 

ga je usmrtio: 

“Kako si 

doživio smrt?” 

Ibrahim, a.s., 

je odgovorio: 

“Poput žeravice 

koja se stavi 

u sirovu vunu, 

pa se onda 

izvadi.” Na to 

mu je Allah 

rekao: “Mi 

smo tebi još i 

olakšali smrtne 

muke.” 

Kako se pripremiti za smrt 

Imam Kurtubi je rekao: “Islamski 

učenjaci su složni u tome da smrt ne 

poznaje i ne bira godine, niti određeno 

vrijeme, niti zavisi od određene 

bolesti, zbog toga se vjernik mora 

stalno pripremati za smrt.” 

Ibnul-Dževzi u svom djelu 

Sajdul-hatir, veli: “Obaveza je razumnog 

čovjeka da pripremi 

poputninu za dugo i neizvjesno 

putovanje, jer on 

ne zna kada će ga iznenaditi 

Allahova odredba i ne 

zna kada će biti pozvan. Ja 

sam zapamtio mnoge ljude 

koje je mladost obmanula 

i duga nada zavela, pa su 

zaboravili na smrt i na prijatelje 

koji su već otišli sa 

dunjaluka.” 

Imam Ibnul-Kajjim 

el-Dževzije u svom djelu 

Udetus-sabirin, spominje 

predaju od Jezida ibn 

Mejsere, koji je rekao: “U 

jednom od prijašnjih naroda 

bio je čovjek koji je 

zaradio i uštedio ogromni 

imetak, pa je, dok 

je sjedio sa svojom porodicom, 

govorio: ‘Sad 

ću da uživam u ovom 

bogatstvu godinama.’ 

Međutim, uskoro mu 

je došao Melek smrti u 

liku siromaha i pokucao 

na vrata. Neko od njegovih 

je izašao da vidi 

ko je, pa kad je otvorio 

vrata, Melek smrti mu 

je rekao: ‘Zovite mi vlasnika 

ove kuće.’ Čovjek 

mu je odgovorio: ‘Zar 

misliš da će vlasnik ove 

kuće izaći zbog jednog 

bijednika kao što si ti?!’ 

Zatim je malo sačekao, 

a onda je ponovo zakucao 

na vrata i rekao: 

‘Zovite mi vlasnika 

kuće, ja sam Melek smrti.’ 

Kada je vlasnik kuće 

čuo taj glas, od straha je 

sjeo, i rekao ukućanima: 

‘Budite blagi i susretljivi 

prema njemu.’ Oni su 

izašli i rekli mu: ‘Zašto 

ne ideš nekom drugom 

i ne ostaviš našeg babu 

na miru?’ Melek smrti 

je rekao: ‘Ne!’, zatim je 

ušao u kuću i vlasniku 

kuće rekao: ‘Ustani i 

ako hoćeš ostavi svoju 

posljednju oporuku, jer ja ću ti uzeti 

dušu prije nego napustim ovu kuću.’ 

Njegovi ukućani su počeli plakati, a 

on je naredio da mu se otvore hazne 

u kojima je čuvao svoje blago. Kada 

su mu otvorili haznu, on je počeo 

proklinjati sakupljeno blago, govoreći: 

‘Propao sam zbog tebe, ti si kriv 

što sam zaboravio na Allaha i ti si me 

odvratio da ne radim ništa za ahiret, 

sve dok mi smrt nije došla.’ Tada je 

njegov imetak progovorio, rekavši: 

‘Ne proklinji mene! Zar nisi bio prezren 

u očima ljudi, pa sam te ja učinio 

uglednim. Zar nisi bio u društvu 

vladara i zar nisi priređivao gozbe u 

njihovu čast, a s dobrim i pobožnim 

ljudima se nisi družio niti si ih ugošćavao?! 

Za sinove vladara i bogataša 

udavao si svoje kćeri, a kada su ti dobri 

vjernici prosili kćerke, ti si ih odbijao. 

Zar me nisi trošio u grijehu, a ja 

ti se nisam protivio? Da si me trošio 

na Allahovom putu, također ti se ne 

bih protivio…. i ti opet mene kriviš. I 

ja i vi, o sinovi Ademovi, stvoreni smo 

od zemlje, i bili ste slobodni da činite 

i dobro i zlo.’” Ibnul-Dževzi prenosi u 

djelu Et-Tebsire e predaju u kojoj stoji da 

je Ebu Hazim rekao: “Ko bi mi smio 

garantirati dvije stvari, ja bih njemu 

smio garantirati Džennet: da će raditi 

djelo koje mrzi i prezire, samo zato 

što Allah voli to djelo, i da će ostaviti 

djelo koje voli, ukoliko Allah mrzi to 

djelo.” 

Zato, o smrtni čovječe, kad naiđeš 

pored mezaristana, zastani i zagledaj 

se na trenutak u kaburove i pogledaj 

koliko su blizu jedni drugih. Razmisli 

o njihovom stanju. Zar za njih noći 

i dani nisu jednaki, zar ih stalno ne 

prekriva tmina u dubini zemlje, zar se 

nije prekinula svaka veza između njih 

i mogućnosti da rade i da poprave što 

su pokvarili?! A zatim ih slobodno 

dozovi i upitaj njihove bogataše, šta 

je ostalo od njihovog bogatstva, i njihove 

vladare, šta je ostalo od njihove 

vlasti? Pitaj ih šta se desilo sa njihovim 

jezicima kojima su govorili, sa njihovim 

očima kojima su gledali i sa njihovim 

lijepim licima? Upitaj ih šta su 

s njima crvi uradili i kako su im tijela 

uništili i pojeli? 

A zatim upitaj samog sebe, kako 

ćeš dočekati Meleka smrti i šta si pripremio 

za putovanje sa dunjaluka na 

ahiret? Kako ćeš se ponašati kad ti 

smrtni čas dođe, kad uslijede pitanja 

na koja ti nemaš pravi odgovor? Jesi 

li spreman za susret sa Allahom, dž.š., 

na Sudnjem danu? Ako jesi, blago 

tebi! Ako nisi, onda se pripremaj i čini 

dobro prije nego ti smrt pokuca na 

vrata i uništi svaku nadu. 


41

Fetve 

Aktuelna pitanja i dileme 

Samo jaki i čvrsti vjernici 

redovno obavljaju namaz u džematu 

Saff redovno prenosi fetve 

eminentnih islamskih 

učenjaka iz različitih pravnih 

i drugih islamskih naučnih 

oblasti i cjelina 

Izostavljanje namaza u džematu 

Kada 

K 

i pod kojima uvjetima 

Kje namaz u džematu 

Kobavezan? Ovo pitam iz 

prostog razloga što se u mojoj blizini, 

nekih desetak minuta pješice, 

nalazi džamija, ali zbog specifičnog 

geografskog položaja, često nisam u 

prilici čuti ezan. Da li se to smatra 

opravdanim razlogom za izostanak 

sa zajedničkog namaza? 

Dr. Muhammed ibn Salih el- 

Munedžid 

Obavljanje zajedničkog namaza u 

džamiji spada u najvažnija obilježja 

islama i obaveza je svakog punoljetnog, 

fizički sposobnog muškarca, koji čuje 

ezan (poziv na namaz). Na to ukazuju 

mnogobrojni dokazi, od kojih bi 

posebno izdvojio dva hadisa. U prvom 

hadisu se kaže: “Ko bude čuo poziv 

na namaz (ezan) i ne dođe u džamiju, 

nema mu namaza (njegov namaz je 

manjkav, nepotpun), osim ako za to 

postoji opravdanje.” (Ibn Madže, 793., 

Darekutni i Hakim, a vjerodostojnim 

ga je ocijenio El-Albani u Sahihu 

Ibn Madže). Drugi hadis, kojeg je 

zabilježio Muslim u svom Sahihu, 

govori o slijepcu koji je došao kod 

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, 

i požalio mu se da nema vodiča koji 

bi ga odveo do džamije, ne bi li na 

taj način izmolio njegovu dozvolu 

za izostanak sa zajedničkog namaza. 


mu je prvo rekao da ima dozvolu, a 

zatim ga je, pošto se ovaj okrenuo 

da ide kući, upitao: “A čuješ li ezan?” 

“Da”, odgovorio je. “Onda ti je obaveza 

da se odazoveš na poziv” – izričit je bio 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. 

U oba hadisa spominje se obaveza 

odazivanja na poziv (ezan), a ona 

se prema hadiskim komentatorima, 

odnosi na ezan proučen u normalnim 

vremenskim prilikama, prirodnim 

glasom, bez dodatnih pomagala 

(mikrofona, razglasnih uređaja) i u 

uvjetima nepostojanja bilo kakvih 

smetnji i zapreka (zvučnih, geografskih 

i sl.). Treba imati na umu činjenicu 

da su meuezzini u vrijeme Poslanika, 

sallallahu alejhi ve sellem, običavali 

učiti ezan na uzdignutom mjestu, 

kao što je bio krov džamije i slično, a 

način gradnje, korišten u to vrijeme, 

jednostavno je omogućavao prodor i 

prostiranje ezana i do najudaljenijih 

dijelova Medine. Prema tome, ezan 

proučen u navedenim okolnostima 

i na način kako su to precizirali 

islamski učenjaci, moguće je čuti sa 

spomenute udaljenosti (deset minuta 

hoda), pa čak i sa veće udaljenosti, 

tako da si dužan namaz obavljati 

u džematu. S druge strane, fizička 

udaljenost ili neki drugi opravdan 

razlog (slijeđenje pravnog mišljenja po 

kojem je namaz u džematu pohvalan 

a ne obavezan čin), ne bi se, niukom 

slučaju, trebali shvatiti kao alibi za 

izostanak sa ovog uzvišenog ibadeta, 

niti bi to trebalo oslabiti našu volju i 

želju za postizanjem visokih deredža 

kod Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, i 

uspjeh na putu uzvišenih težnji. Kakva 

i kolika nagrada čeka onoga koji obavi 

namaz u džematu, pojašnjava nam 

sljedeći hadis. Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, je rekao: “Namaz kojeg 

čovjek obavi u džematu vrjedniji je od 

namaza obavljenog na tržnici ili kod 

kuće za dvadeset i nekoliko stepeni. 

Onaj ko iziđe iz kuće sa namjerom 

obavljanja namaza u džematu, neće 

učiniti niti jedan korak, a da mu zbog 

toga neće biti podignut stepen kod 

Allaha, dželle šanuhu, i oprošten jedan 

grijeh, sve dok ne dođe u džamiju. 

Kada dođe u džamiju, ima nagradu 

namaza, sve dok je namaz razlog 

njegovog boravka u njoj, a meleci 

od Allaha mole blagoslov za njega i 

govore: “Gospodaru, smiluj mu se! 


42 

Gospodaru, oprosti mu! Gospodaru, 

primi njegovo pokajanje”. I tako sve 

dok ne izgubi abdest, ili ne uznemiri 

nekoga. (Buharija, 465., Muslim, 

649.). Ko to od nas ne želi povećanje 

deredže, oprost grijeha i zauzimanje 

meleka kod Milostivog? Također, otac 

koji ne obavlja namaz u džematu, ili 

rijetko ide u džemat (kada ga na to 

natjeraju dunjalučke potrebe i interesi), 

predstavlja loš uzor svojoj djeci, i šalje 

jako ružnu poruku o sebi i svojim 

ambicijama. Kako će njegova djeca 

zavoljeti ovaj časni ibadet i naviknuti 

se na njega, kada kod oca vide da je 

potpuno ravnodušan prema tome, 

nezainteresiran i nemaran? Jedno je 

sigurno, u Allahovim kućama borave 

i održavaju ih u “životu” (svojim 

prisustvom, brigom o njima), samo 

oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju 

i koji molitvu obavljaju i zekat daju i 

koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni 

su, nadati se je, na Pravom putu. (Et- 

Tevbe, 18.). Dakle, nije suština u tome 

da li je namaz u džematu obavezan 

ili ne, nego u tome koliko je uistinu 

jako i čvrsto naše vjerovanje, i do 

koje mjere smo se spremni žrtvovati 

za plemenite ideale, i slijediti primjer 

Poslanika i njegovih ashabe, koji su 

težili samo najuzvišenijim deredžama. 

Treba li nam veći dokaz od toga da 

su i oni najbolesniji i fizički najslabiji 

među njima, redovno dolazili u 

džemat, oslanjajući se na dvojicu ljudi, 

kako bi izbjegli bilo kakvu sličnost sa 

munaficima (licemjerima). O tome 

Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže: 

“U Poslanikovo vrijeme, namaz u 

džematu su ostavljali samo licemjeri, 

čije je licemjerje bilo jasno i očito.” 

(Muslim, 654.). (www.islam-qa.com) 

Određenje sudbine 

Selamun alejkum! Ako mogu, 

postavio bih par pitanja u vezi 

naše vjere na koje bi volio dobiti 

odgovore. Neka su teoretska i tiču 

se filozofije vjere a druga se tiču 

prakticiranja vjere. Zanima me do

koje mjere nam je sudbina odredila 

život? Vjerujem u sudbinu i ono što 

nam je dragi Allah odredio ali me 

buni do koje mjere nam je sudbina 

određena. Jer npr. ako je nekome 

suđeno da npr. izvrši preljub ili 

propusti namaz ili popije alkohol, 

kako onda se oduprijeti tome... 

ako je to sudbina tog pojedinca? 

Razumijem da je upravo stvar u 

tome što NE znamo šta nam je 

sudbina i da donesemo sud o tome 

šta treba a šta ne treba da radimo, 

ali opet mi se postavlja pitanje kako 

donijeti sud da nešto ne uradimo 

ako nam je suđeno da to uradimo, 

ništa nije jače od Božije sudbine, zar 

ne? 

Dr. Enes Ljavković, fetva-i-emin 

Pitanje kadaa i kadera, ili kako 

se to u narodu kaže: sudbine, 

nerazrješiva je enigma za ljudski 

razum. Nema zadovoljavajućeg 

odgovora na to pitanje, pa se njime i 

ne treba opterećavati. Poslanik, a.s., se 

naljutio kada je jedne prilike čuo da 

ashabi raspravljaju o tom pitanju. U 

vezi tog pitanja i na temelju različitog 

shvatanja nastale su neke sekte u 

islamu (kaderije i džebrije, npr.). 

Ono što smatramo bitnim naglasiti u 

vezi toga pitanja jesu dvije postavke: 

1. obaveza vjerovanja da sve što 

se događa biva Božijom voljom i 

određenjem; 

2. obaveza vjerovanja da čovjek 

ima slobodan izbor da čini dobro ili 

zlo i da će odgovarati i biti nagrađen 

ili kažnjen za svoje djelo. I sloboda 

ljudskog izbora je u skladu s Božijom 

voljom i određenjem. Obje postavke 

imaju potvrdu u više kur’anskih 

ajeta. Način djelovanja Božije volje i 

određenja nije nam poznat, osim po 

spoljnim manifestacijama, ali nam je 

dobro poznato da nas ništa ne prisiljava 

da odaberemo dobro ili zlo mimo naše 

slobodne volje. Uzvišeni je rekao: I 

reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg, 

pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - 

neka ne vjeruje!”. (El-Kehf, 28.); Mi 

mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo 

je da li će zahvalan ili nezahvalan biti. 

(Ed-Dehr, 3.). Božija univerzalna 

volja (irade kevnijje) obuhvata sve, 

a Njegova šerijatska volja usmjerena 

je na ljudska djela sa zahtjevom da 

čine samo ono što je dobro. Niko 

nema pravo da se poziva na sudbinu 

opravdavajući svoja loša djela. To 

je pokušaj bijega od odgovornosti 

za njih, koji je unaprijed osuđen na 

neuspjeh. Ko uradi koliko trun dobra 

vidjet će ga, a ko uradi koliko trun zla 

vidjet će ga, kaže Uzvišeni u suri Ez- 

Zilzal. Opširnije razmatranje ove teme 

možete naći u Đozinom 

djelu Islam u vremenu. 

(Vidi: Đozo, Sabrana djela, 

1/434-445) (www.rijaset. 

ba, Pitanja i odgovori) 

Gusul (kupanje) i istek 

namaskog vremena 

Kako će postupiti osoba 

koja je džunup, ako se 

probudi u sabahsko vrijeme, 

da li će dati prednost gusulu 

(kupanju) ili namazu u 

propisanom vremenu? 

Dr. Muhammed ibn 

Salih el-Munedžid 

Hvala Allahu i neka je 

mir i spas na posljednjeg 

Poslanika, Muhammda, 


na njegovu časnu porodicu 

i vjerne drugove (ashabe). 

Kupanje poslije džunupluka, odnosno 

pravna čistoća, jedan je od temeljnih 

uvjeta ispravnosti namaza. Sam abdest, 

bez gusula, nije dovoljan kako bi se 

izvršila ova vjerska dužnost i propisno 

obavio namaz. Pri tome treba naglasiti da 

se kupanju daje prednost nad namazom 

u džematu, štaviše, prema pretežnom 

mišljenu islamskih pravnika kupanje, u 

ovoj situaciji, je prioritenije i obaveznije 

od pravovremenog obavljanja namaza. 

Hoću reći, ukoliko bi se džunup kasno 

probudio, pred sam izlazak sunca, obaveza 

mu je da se prvo okupa, a zatim klanja 

sabah-namaz, makar u međuvremenu 

izišlo sunce. U ovom slučaju radi se o 

opravdanom odgađanju namaza van 

njegovog propisanog vremena. Ustvari, 

za onoga koji se kasno probudi namasko 

vrijeme se počinje računati od momenta 

Nije suština 

u tome da 

li je namaz 

u džematu 

obavezan ili 

ne, nego u 

tome koliko 

je uistinu jako 

i čvrsto naše 

vjerovanje, i 

do koje mjere 

smo se spremni 

žrtvovati za 

plemenite 

ideale, i 

slijediti primjer 

Poslanika 

i njegovih 

ashabe, koji 

su težili samo 

najuzvišenijim 

deredžama. 

budnosti, a o čemu jasno 

govori sljedeći hadis. Naime, 

neki ljudi su spomenuli 

Poslaniku, sallallahu alejhi 

ve sellem, da povremeno 

prespavaju namaz, a on im 

je rekao: “Ono što propustite 

zbog sna, ne smatra se 

namarnošću (nebrigom), 

nemarnost je samo ono što 

uradite (propusite) kada ste 

budni. Kada neko od vas 

zaboravi ili prespava namaz, 

nega ka klanja čim se sjeti 

(probudi).’’ (Tirmizi, 177., 

Nesai, 615., Ebu-Davud, 

437., Ibn Madže, 698. od 

Ebu-Katade. Vjerodostojnim 

ga je ocijenio El-Albani u 

Sahihu-t-Tirmizi). i Evo 

šta o ovom mišljenju kaže 

poznati hanbelijski pravnik 

Ibn Kudame, Allah mu se 

smilovao: “Ako osoba koja je džunup 

u svojoj blizini (posjedu) ima vodu, 

upotrijebit će je (obavit će gusul), ne 

osvrćući se pri tome da li je ostalo dovoljno 

vremena za obavljanje namaza ili je, u 

međuvremenu, vrijeme predviđeno za 

sabah-namaz isteklo, i nije mu dozvoljeno 

da u toj situaciji posegne za alternativnim 

čišćenjem (tejemmumom). Ovaj propis 

podjednako se odnosi na domaćina 

i putnika. To je stav većine islamskih 

učenjaka, među kojima su Šafija, Ebu- 

Sevr, Ibn El-Munzir i hanefijski pravnici. 

Od Evzaija i Es-Sevrija se prenosi da je 

u spomenutoj situaciji dozvoljeno uzeti 

tejemmum i obaviti namaz u njegovom 

vremenu. Njihovo mišljenje zabilježio 

je El-Velid ibn Muslim.’’ (El-Mugni, 

1/166.). A Allah najbolje zna! (www. 

islam-qa.com) 


43

Zelena transferzala 

Otvaranje mesdžida u Zadru 

Prvi islamski vjerski objekat 

od postojanja grada Zadra 

U prošlom broju smo najavili 

otvaranje prvog mesdžida 

u Zadru. Zbog ovog važnog 

događaja za muslimane 

u Hrvatskoj, a naročito 

za muslimane u Zadru 

prenosimo veoma zanimljiv 

govor muftije Ševke ef. 

Omerbašića 

Pripremio: Ramiz Hodžić 

Poštovani domaćini! 

Ovaj je dan za vas, 

muslimane Zadra, kao i za 

Islamsku zajednicu u Hrvatskoj u 

cjelini, doista je velik i povijesni. 

Prije otprilike pet godina Mešihat 

je donio čvrstu odluku da organizira 

vjerski život muslimana u Zadru. 

Svake godine po nekoliko puta smo 

se nalazili na raznim mjestima u 

gradu i dogovarali kako riješiti pitanje 

prostora u kome ćete se okupljati na 

namazima i drugim aktivnostima. 

Ponekad mi se činilo da je ostvarenje 

želje daleko i da će proći dosta 

vremena da je ostvarimo. Sretna je 

okolnost što smo u našim naporima 

susreli nasljednike rahmetli Derviša 

jednog od najznačajnijih i najbogatijih 

osoba u Kataru koji su razumjeli naše 

potrebe i nesebično darovali sredstva 

za izgradnju ovoga objekta. Na svima 

nama je da očuvamo uspomenu na 

njegovo plemenito djelo i hatmom i 

drugim prigodama sjećamo ga se kao 

vakifa i dobrotvora. 

Ovaj objekt u kome se nalaze 

potrebni prostori za vjerske aktivnosti 

prvi je od postojanja grada Zadra, iako 

je u Zemuniku za vrijeme osmanske 

vlasti Ferhat paša Sokolović sagradio 

džamiju sličnu onoj u Banjaluci, koja 

je na žalost u nedavnoj agresiji na BiH 

srušena i čija se obnova bliži kraju. 

Gazi Husrev-beg je u Suhovarama 

imao svoj vakuf koji je nestao u vrtlogu 

vremena. 

Neka povijesna istraživanja govore 

da je i prije osvajačkih pohoda Osmanlija 

bilo muslimana u ovom kraju. Tu se prije 

svega misli na Islam Latinski i Islam 

Grčki, zatim na Sukošan i Biograd. U 

jednom dokumentu s otoka Sicilije piše 

da je ugarski kralj Koloman oženio 

sestru sicilijanskoga kralja Rodžera 

Drugog koja je sa sobom u Biograd 

dovela poslugu od preko 

stotinu sluga i radnika koji su 

svi odreda bili muslimani. 

Hrvatski povjesničar 

i predsjednik Hrvatske 

akademije znanosti i 

umjetnosti Vladimir 

Mažuranić u svom djelu 

Uspomene na prvoga hrvatskog 

kralja Tomislava piše da 

je ovim krajem od rijeke 

Zrmanje do Krke vladao 

Melduk sin Saracene i to u 

doba prije napada križara na 

Zadar za vrijeme Četvrtog 

križarskoga rata. Navodno 

je starješina samostana 

sv. Keršovana izašao pred 

potkralja Ugarskoga Andriju 

Drugog u Ostrovicama i 

zatražio od njega da oduzme 

Melduku neka imanja u 

Suhovarama koja je ovaj 

prisvojio od crkve. 

Za poznatoga zapovjednika 

garde halife Abdurahmana 

Trećega en-Nasira Faika Zare, 

koji je zapovijedao gardom u 

kojoj je bilo tisuću Sklabusa, 

tvrdi se da je odavde, iz Zadra. 

Veliki putopisac i geograf Eš-Šerif 

el-Idrisi u svojoj poznatoj karti upisao 

je Zadar kao Jadru u svom djelu 

Nuzhatul-muštak fihtirakil Afak čiji se 

original čuva na sveučilištu Oxford. To 

je prvo spominjanje države Džervasije, 

odnosno Hrvatske i to 1136. godine. 

Bile su to samo izblijedjele uspomene 

Ovaj objekt 

u kome se 

nalaze potrebni 

prostori 

za vjerske 

aktivnosti prvi 

je od postojanja 

grada Zadra, 

iako je u 

Zemuniku 

za vrijeme 

osmanske 

vlasti Ferhat 

paša Sokolović 

sagradio 

džamiju 

sličnu onoj u 

Banjaluci, koja 

je na žalost 

u nedavnoj 

agresiji na BiH 

srušena i čija 

se obnova bliži 

kraju. 

na prošla vremena. Sarajevski profesor 

na Orijentalistici, rahmetli Šakir Sikirić, 

pisao je u nekim svojim radovima da 

je Zadar opisan u pričama iz Tisuću i 

jedne noći, glasovitog književnog djela 

nepoznatog autora, u kojoj je pored 

Bagdada i drugih gradova Bliskoga 

istoka svoje mjesto našao i Zadar. 

Masovniji dolazak muslimana u 

Zadar u ovome vremenu počeo je 

svršetkom Drugog svjetskog rata. Zadar 

je bio najbliži jadranski grad Bosanskoj 

krajini otkuda i danas ima 

najviše muslimana. Sve do 

nezavisnosti Hrvatske nije 

bilo pokušaja da se u ovom 

gradu osnuje zajednica 

jer nitko za to nije niti 

pokazivao interes. Ja sam kao 

zagrebački imam nekoliko 

godina zaredom ljetovao 

na zadarskom području u 

Starigradu-Paklenici i tu se 

jedne godine u kući moga 

prijatelja Smaje Tataragića 

začela ideja oko osnutka 

Islamske zajednice. Nismo 

međutim mogli ništa 

poduzeti tih godina jer kod 

samih muslimana u Zadru 

nije bilo interesa. 

Zadar je petnaesti 

medžlis Islamske zajednice u 

Hrvatskoj u kome će pored 

imama od danas djelovati 

i izvršni odbor i džemat. 

U mesdžidu će muslimani 

i muslimanke moći 

zadovoljiti sve svoje vjerske 

i duhovne potrebe. Moći će 

obavljati namaze, djeca će 

moći pohađati vjeronauk, moći ćete 

obilježavati vjerske blagdane i sve ono 

što do sada niste mogli prakticirati zbog 

nedostatka imama i prostora. 

Mešihat se odlučio postaviti za 

imama Ćamila ef. Bašića, iskusnog 

imama, koji će, nadamo se, zadovoljiti 

odredbe uzvišene vjere i znati prepoznati 

vjerske i duhovne potrebe muslimana 


44

Zadra i Zadarske županije. Nama u 

Mešihatu veoma je stalo da na samom 

početku djelovanja ovoga mesdžida 

vjerski život bude uspješan. I imam, ali 

i izvršni odbor i vi, draga braćo i sestre, 

imat ćete našu punu pomoć i podršku. 

Na početku će možda biti nesnalaženja, 

jer vjerski život i duhovne aktivnosti 

nas muslimana zahtjevne su i traže 

odricanje. Uostalom, mi to svi dobro 

znamo. 

Vrlo je važno, braćo i sestre, da 

svojim radom i aktivnostima ne budete 

nikome prepreka i smetnja. Svevišnji u 

Kur’anu traži da kod obavljanja poslova 

i aktivnosti ne budemo ni napadni 

niti da tajimo vjeru. Vjerujem da će 

imam i izvršni odbor uspostaviti dobre 

odnose sa Crkvom i ostalim vjerskim 

zajednicama i dati puni doprinos 

razvoju tolerancije i mira. Glavni riječki 

imam bit će duhovno i vjerski nadležan 

medžlisu u Zadru, sve dok ova vjerska 

zajednica ne ostvari punu samostalnost 

u vođenju poslova i aktivnosti. 

Ne sumnjamo da će izvršni odbor, 

na čelu s predsjednikom, uspostaviti 

dobre odnose s vlastima u gradu i 

Županiji. 

Koristim ovu priliku da pozovem 

sve vas muslimane i muslimanke Zadra 

da svojim aktivnostima i ponašanjem 

čuvate jedinstvo i slogu Zajednice. 

Ovom bi se prigodom zahvalio 

svima koji su svojim donacijama, 

radom i aktivnostima doprinijeli da 

danas možemo svečano otpočeti s 

radom najmlađe islamske zajednice u 

Hrvatskoj. 

Iskreno se zahvaljujem predsjedniku 

i članovima Sabora Islamske zajednice 

u Hrvatskoj, članovima Mešihata, 

predsjednicima i glavnim imamima, 

imamima i vjernicima koji su danas 

došli na ovu dragu svečanost Zadrana. 

Hvala vama, braćo i sestre iz Bosne i 

Hercegovine, koji ste svojim dolaskom 

ohrabrili zadarske muslimane. 

Posebno se zahvaljujemo 

predstavnicima Katoličke crkve 

i ostalih vjerskih zajednica, te 

predstavnicima gradske i županijske 

vlasti koji su došli na ovu svečanost. 

Koristim prigodu da se zahvalim 

svojim suradnicima u Mešihatu koji 

su zajedno samnom radili na kupnji 

i dovršenju ovog objekta, dr. Azizu 

ef. Hasanoviću, hadži Mirsadu 

Srebrenikoviću, hadži Ahmedu 

Ikanoviću i, posebno, Khalidu 

Yassinu. 

Po našim običajima čast da otvori 

ovu Božju kuću ima onaj donator 

koji ponudi najveću donaciju, a to je: 

Alija Mušić koji donira 2.000 eura, pa 

mu želimo od Svevišnjega¸ svu sreću 

obilatu nagradu. 

Zadarski mesdžid nalazi se u gradskom predjelu 

Vidikovac 

Z 

adarski mesdžid nalazi se u gradskom predjelu Vidikovac, u blizini 

Osnovne škole “Bartola Kašića”. Novi medžlis smješten je u dvoetažnoj 

zgradi površine 200 metara četvornih, Kupljen je i opremljen donacijom 

iz Katara u iznosu od oko 250.000 eura. U prizemlju zadarskoga medžlisa 

smješten je mesdžid-molitveni prostor u kojem vjernici svakoga petka 

obavljaju džumu, a također u prizemlju nalazi se i divanhana, odnosno 

prostorija za druženje. Na katu zgrade smješteni su uredi i stan za prvog 

stalnog zadarskog imama, Ćamila ef. Bašića, koji je u Zadar došao iz Velike 

Kladuše, Bosne i Hercegovine. Brigu o dosadašnjim vjersko-prosvjetnim 

a i drugim aktivnostima vodio je glavni imam riječki, Hajrudin ef. 

Mujkanović pod ingerencijom MIZ Rijeka, kojem je zadarski džemat i 

pripadao i hvala Svevišnjem Bogu da se trud i napor zadarskih muslimana 

u protekle dvije godine isplatio i urodio plodom. Molimo Uzvišenog da 

im dadne snage da ustraju u daljnjem hodu na dobrobit musliamana i svih 

ljudi. 


45

Sandžak - Pravosuđe diskriminira Bošnjake 

Suđenja se gotovo svaki put 

zakazuju u vrijeme džume 

Predsjednik IO BNV Samir 

Tandir je podsjetio da je 

jedna od deset zapovijedi 

koje je Brisel postavio 

Vladi R. Srbije kao nešto 

što se mora izvršiti kao 

preduslov daljih evroatlanskih 

integracija 

reforma pravosuđa i situcija 

i stabilizacija prilika u 

Sandžaku. U tom smislu 

BNV zahtjeva da se reforma 

pravosuđa izvrši onako kako 

treba, po ustavu i zakonu 

Republike Srbije 

Predsjednik Izvršnog odbora 

BNV-a Samir Tandir 

upozorio je ovih dana na 

tešku, odnosno diskriminirajuću 

situaciju u sandžačkim pravosuđima. 

Time je po ko zna koji put, kako je 

istaknuto, potvrđen diskriminatorski 

odnos države prema sandžačkim 

Bošnjacima. Samir Tandir, 

predsjednik IO BNV-a također ističe 

da osim što je nepravedno izvršena 

reforma sudstva u Sandžaku, Bošnjaci 

su izloženi rigoroznim i strogim 

kaznama, samo zato jer su Bošnjaci. 

Sa konferencije za štampu IO BNV 

upućeno je upozorenje predsjednici 

Visokog savjeta sudstva g-đi Nati 

Mesarević da ukoliko se u narednom 

periodu ne ispita kredibilitet sudija u 

Sandžaku da će BNV i ovaj problem 

internacionalizovati. 

Predsjednik IO BNV Samir Tandir 

je podsjetio da je jedna od deset 

zapovijedi koje je Brisel postavio Vladi 

R. Srbije kao nešto što se mora izvršiti 

kao preduslov daljih evro-atlanskih 

integracija, reforma pravosuđa i situcija 

i stabilizacija prilika u Sandžaku. 

U tom smislu BNV zahtijeva da se 

reforma pravosuđa izvrši onako kako 

treba, po Ustavu i zakonu Republike 

Srbije. Sloboda medijskog izražavanja 

također je izložena stalnim sudskim 

optužbama, rečeno je na konferenciji, 

pa tako redakcija Glasa 

islama a čiji je urednik Sead 

ef. Šaćirović, nalazi se 

stalno na meti pravosuđa 

u Sandžaku. Uzimajući 

u obzir da u pravosuđu 

širom Sandžaka i poslije 

reforme nema dovoljno 

zaposlenih Bošnjaka, država 

i dalje vrši opstrukciju 

i diskriminaciju u svim 

životnim segmentima. 

Niti jedan sudija, kako 

su rekli na konferenciji, nije 

bošnjačke nacionalnosti, a i 

suđenja se gotovo svaki put 

zakazuju u vrijeme džume, 

vjerskog obreda značajnog 

za muslimane, koji je poznat 

svim državnim organima i 

Sudu. 

Advokat 

Sabahudin 

Hajdarević 

kaže da ni 

jedan krivični 

sudski 

postupak 

nije na 

zakonit način 

sproveden 

prema 

Bošnjacima, jer 

osim različitih 

nezakonitih 

malverzacija 

i zakazivanja 

suđenja u 

nevrijeme, 

Bošnjaci 

nemaju prava 

ni na svoj jezik. 

Advokat Sabahudin Hajdarević 

kaže da ni jedan krivični sudski 

postupak nije na zakonit način 

sproveden prema Bošnjacima, jer 

osim različitih nezakonitih 

malverzacija i zakazivanja 

suđenja u nevrijeme, 

Bošnjaci nemaju prava ni na 

svoj jezik. Na konferenciji se 

govorilo i o procentualnoj 

zastupljenosti Bošnjaka 

u sudovima u Sandžaku 

koja je poražavajuća, i 

koja na najbolji način 

oslikava diskriminaciju 

koja se sprovodi nad 

Bošnjacima u Sandžaku u 

svim segmentima života. 

Konferencija je završena 

obećanjem da će BNV sve 

učiniti da se Republika Srbija 

ponaša prema svim njenim 

građanima isto i da na 

Bošnjake gleda ravnopravno 

sa ostalim njenim građanima. 


46

Zločin 

Uloga Srpske pravoslavne crkve u agresiji na BiH 

Sramotu srpskom narodu nanosi 

crkvena vlast iz vladičanskih dvorova 

Nakon što smo u više 

brojeva obradili ratne 

zločine protiv Bošnjaka 

u općinama Pounja i u 

općini Kotor Varoš napravit 

ćemo malo zaokret i 

početi se baviti ulogom 

Srpske pravoslavne crkve u 

zločinima i agresiji u BiH 

Pripremio: Ramiz Hodžić 

Iako je Srpska pravoslavna crkva 

imala veliku ulogu u pripremama 

i izvođenju agresije na Republiku 

Bosnu i Hercegovinu ova tema je do 

sada veoma malo obrađena. Također, 

ni nadležne sudske institucije u BiH se 

uopće ne bave ulogom SPC u agresiji na 

BiH, odnosno ni jedan “velikodostojnik” 

SPC-a nije pozvan na odgovornost niti je 

potezano pitanje njihove odgovornosti. 

Najpotpunije istraživanje o zločinačkoj 

ulozi Srpske pravoslavne crkve u 

huškanju srpskog naroda na borbu 

za “Veliku Srbiju” uradio je Milorad 

Tomanić, koji je svoja istraživanja sabrao 

u djelo naslovljeno “Srpska crkva u ratu 

i ratovi u njoj”... U nastavku prenosimo 

najzanimljivije dijelove Tomanićevog 

istraživačkog djela, dijelove koji su vezani 

za agresiju na BiH. 

Čuvari srpskog obraza i duše 

Umjesto da zamole rukovodstvo 

bosanskih Srha da ukloni tenkove, 

topove i drugo teško naoružanje oko 

Sarajeva, episkopi SPC su od njih 

tražili upravo suprotno. Na zasjedanju 

Skupštine Republike Srpske na kome 

se u julu 1994. godine odlučivalo o 

prihvatanju mirovnog plana Kontakt 

grupe o BiH, episkop Atanasije Jevtić 

prenio je poslanicima poruku SPC 

da se ne može ponovo pristati na 

“desetkovanje srpskog naroda” i da 

ne treba prihvatiti ponuđeni plan. 

Mitropolit Amfilohije je tom prilikom 

uputio telegram podrške u kojem je 

stajalo: “Obnovivši u sebi vjeru u pravdu 

Božiju, obnovili ste Svetu Lazarevsku 

vjernost narodu, uspravili dostojanstvo 

srpskog naroda. Vaša odluka razobličiće 

svu lažljivost demokratije takozvanog 

‘Novog Svjetskog Poretka’, ali i otkriti ko 

stvarno skriva svoje vlastoljublje iza brige 

o narodu i pozivanja na narod. Neka vam 

Bog bude na pomoći.” Srpski episkopi su 

izgleda vjerovali (pokazalo se pogrešno) 

da će Srbi iz Srbije i Crne Gore na njihov 

mig pojuriti u pomoć Srbima u Bosni. 

“Sa punom odgovornošću pred Bogom 

i svojim narodom i ljudskom istorijom 

pozivamo sav srpski narod da stane 

u odbranu vjekovnih prava i sloboda, 

svojih vitalnih interesa nužnih za fizički 

i duhovni opstanak i opstanak na svojoj 

očevini i djedovini”, kaže se u Apelu 

upućenom sa episkopske konferencije 

SPC od 5. jula 1994. godine. Srbi se, 

međutim, nisu odazvali na ovaj pastirski 

poziv. Pošto je bilo ljeto, ogromnoj većini 

bilo je važnije razmišljanje o tome kako 

provesti godišnji odmor sa ono malo 

novca što se ima. Zbog toga je mitropolit 

Amfilohije, u svom žestokom saopštenju 

od 8. avgusta 1994. godine, kritikovao 

Srbe što su “već brigu na veselje udarili”, 

i što su se hvalili “turistima po primorju 

i banjama, koje odjekuju od našeg 

lakoumlja i bezumnih naših zabava”. Za 

razliku od ovih i ovakvih Srba, kaže dalje 

mitropolit Amfilohije, “narod i Skupština 

Republike Srpske danas čuvaju i obraz 

i dušu srpskoga naroda pravoslavnog, 

ne praznim riječima i nečasnim 

kompromisima, nego sopstvenom 

krvlju i sopstvenim životima, koje 

zalažu pred čitavim svijetom za odbranu 

svega čestitoga i svetog u ovom narodu, 

za odbranu svekolikog Pravoslavlja. 

U Bosni i Hercegovini danas se bije 

bitka za slobodu zlatnu i obraz časni 

čitavog Pravoslavlja, za pravdu i dušu 

čitavog svijeta, za svetinju bogolikog 

ljudskog dostojanstva. (...) Neka našoj 

braći u Bosni i Hercegovini Bog poda 

svaku pomoć u dobru i snagu da odole 

pritiscima svijeta, koji je naš Gospod Isus 

Hristos već pobijedio. Nek takvu pomoć 

i snagu poda i braći našoj u Republici 

Srpskoj Krajini, a nama nek daruje snagu 

i mudrost da dušu zauvijek ne izgubimo.” 


48 

Dakle, po mišljenju srpskih pravoslavnih 

duhovnih pastira, patnje ljudi u Sarajevu 

i po drugim mjestima BiH bile su 

opravdane i trebalo ih je produžavati sve 

do postignuća onoga što su oni smatrali 

ciljevima srpskog naroda, države i Crkve. 

Sve srpske crkve 

Zašto episkopi SPC nisu mogli 

da pristanu na plan Kontakt grupe? 

Zašto je po njihovom mišljenju i dalje 

trebalo ratovati i žrtvovati živote i svog 

i drugih naroda? Odgovor se nalazio u 

istom onom apelu koji je 5. jula 1994. 

srpskom narodu i svjetskoj javnosti 

poslala episkopska konferencija Srpske 

patrijaršije. U tom apelu se između ostalog 

kaže: “... kao narod i Crkva, duboko 

ukorijenjeni u mučeničkoj zemlji Bosni 

i Hercegovini, mi danas ne možemo 

pristati, niti možemo nametnute nam u 

Ženevi odluke o procentima i mapama 

prihvatiti, te da ostanemo bez svojih: 

Žitomislića na Neretvi ili Saborne crkve 

u Mostaru ili crkve Sopotnice na Drini, 

Manastira Krke ili Krupe u Dalmaciji, 

Ozrena ili Vozuće u Bosni, Prebilovaca 

u Hercegovini ili Jasenovca u Slavoniji.” 

Šta li su to episkopi mislili tvrdeći da 

ne mogu da ostanu bez svojih crkava 

i manastira? Da li se ostaje bez nekog 

hrama samo zato što se on nalazi u drugoj 

državi koja se ne zove Srbija; Republika 

Srpska ili Republika Srpska Krajina? 

Da li je SPC danas ostala bez crkava i 

manastira koji nisu porušeni, a koji se 

nalaze u Republici Hrvatskoj i Bosni 

i Hercegovini, ili su to još uvijek njene 

crkve i njeni manastiri? I, naravno, kako 

riješiti taj problem ako i Hrvati ne mogu 

da ostanu bez svojih crkava i manastira, 

a Muslimani bez svojih džamija na 

prostorima koji pripadaju srpskoj državi? 

Za svaki slučaj, dvije godine kasnije, na 

svom redovnom zasjedanju održanom 

u maju 1996., Sveti arhijerejski sabor je 

donio sljedeću odluku: “Bez obzira na 

raspad versajske, odnosno Socijalističke 

Federativne Republike Jugoslavije, 

jurisdikcija Srpske pravoslavne crkve 

i dalje se prostire na sve pravoslavne 

na toj teritoriji.” Znači, bila je dovoljna 

samo jedna rečenica da bi SPC i dalje

imala sve svoje crkve i manastire u bivšoj 

Jugoslaviji. Nije li onda logično pitanje: 

zašto ta rečenica nije izgovorena i ispisana 

mnogo ranije. Na taj način bili bi spaseni 

životi velikog broja ljudi koji su stradali 

radi postizanja ciljeva postavljenih od 

strane Srpske pravoslavne crkve. 

Ali, nisu crkve i manastiri bili jedino 

o čemu su brinuli srpski episkopi, jer 

kao što smo vidjeli, i pored onako 

dramatičnih izjava, SPC nije ostala bez 

njih. Po planu Kontakt grupe trebalo je da 

se ostane bez nečega drugog o čemu nije 

bilo umjesno da govore duhovni pastiri. 

Zato je na naslovnoj strani “Pravoslavlja”, 

u broju od 1. februara 1995. godine, dato 

objašnjenje ministarstva informacija 

Republike Srpske u kojem se navodi da bi 

po planu Kontakt grupe Muslimanskohrvatskoj 

Federaciji trebalo da pripadne 

100 odsto ruda olova i cinka, 62 odsto 

boksita, 68 odsto rude gvožđa, 100 

odsto ležišta žive itd. Zatim, 78 odsto 

hidroenergetskih potencijala, a pripalo bi 

joj i 13 gradova koji su se u tom trenutku 

nalazili u RS. Tu su i ozrenska i kupreška 

visoravan, koje su Srbima bile bitne zbog 

dominantnog vojno-strateškog položaja, 

čistih voda i stoljetnih šuma. Možda i 

zbog ovih materijalnih vrednosti, a ne 

samo duhovnih, episkopi su i svijetu i 

svom narodu odrješito dali do znanja: 

“Svjesno i odgovorno izjavljujemo da 

ćemo rađe pristati i da ne živimo, nego 

da svoj narod, koji vjekovima duhovno 

vodimo krstonosnim putem Hristovim, 

izdamo i od njegove današnje i sutrašnje 

sudbine ruke peremo.” Najžešći među 

episkopima vladika Atanasije Jevtić u 

onom svom legendarnom intervjuu na 

NTV Studio-B, rekao je i ovo: “Čast 

onima koji su poginuli. Daj Bože da sam 

poginuo. Išao sam do prve linije fronta, i 

sutra ću ići. Daj Bože da me pogodi, bilo 

šta. Ne što sam sadista i mazohista, nego 

što ne mogu da podnesem stradanja ovog 

naroda.” Dvije godine kasnije, u avgustu 

1994., vladika Atanasije je na svoj 

herojski način dao komentar povodom 

plana Kontakt grupe: “Suverenitet 

Republike Srpske se mora ostvariti, a dok 

se to ne desi moramo trpjeti. Neka nas 

i bombarduju, ali ne možemo potpisati 

presudu i nećemo prihvatiti karte 

Kontakt grupe koje predstavljaju novo 

sakaćenje srpskog naroda.” 

Siroti vladika Atanasije Jevtić 

Što je rat u Bosni više odmicao, 

postajalo je sve jasnije da se ciljevi ne 

ostvaruju nimalo časnim i humanim 

sredstvima. I pored toga što su državni 

mediji Srbije prikrivali zločine i progone 

nad muslimanskim stanovništvom 

u Bosni i Hercegovini, 

u čemu su imali iskrenu 

i zdušnu pomoć Srpske 

pravoslavne crkve, istina 

je na kraju morala izaći na 

vidjelo. Dešavanja u BiH 

početkom 1993. godine, 

rušenje džamija, pljačke, 

izgoni i pokolj Muslimana, 

bili su povod za sukobe 

između vladike Atanasija 

Jevtića i onih sa kojima su 

se on i još neki značajni 

ljudi iz SPC tokom 80- 

ih upustili “u jeftinu 

dnevnopolitičku avanturu”, 

kako je to rekao mitropolit Jovan. 

Dobrica Ćosić, tadašnji predsjednik 

SR Jugoslavije, koji je još 1991. godine 

sam predložio “planska preseljenja i 

razmjenu stanovništva”, objasnivši 

da je to “najteže, najbolnije, ali je i to 

bolje od života u mržnji i međusobnom 

ubijanju”, valjda nezadovoljan 

načinom na koji su neki shvatili ovu 

njegovu ideju, posebno onaj dio o 

bolnosti, tražio je od vladike Atanasija 

Jevtića da mu razjasni šta to Srbi 

rade tamo u Hercegovini (konkretno 

Trebinju). Zahtjev za objašnjenjem o 

hercegovačkim dešavanjima vladici 

nije podnio lično predsjednik Ćosić, 

nego ministar Momčilo Grubač. Na 

samo sebi svojstven način, izbjegavši 

da precizno i detaljno odgovori na 

pitanje o zločinima nad muslimanima 

u Trebinju, vladika je ministru 

Grubaču rekao: “Vas ne poznajem. 

Gospodina predsjednika dobro 

A sramotu 

srpskom narodu 

ne nanosi 

samo njegova 

politička vlast 

sa Dedinja, Pala 

i Trebinja, kako 

kažete, nego i 

crkvena vlast 

iz vladičanskih 

dvorova i 

domova, kako 

ne govorite. 

Znamo takvu 

vlast obojica. 

poznajem, kao i on mene. 

Gospodin predsjednik je 

u jednoj svojoj izjavi, ne 

tako davno, rekao da mi iz 

Crkve ne treba da se bavimo 

politikom. Zašto gospodin 

predsjednik sada mene pita 

u ovoj ne jedinoj sramoti 

nanijetoj srpskom narodu 

odozgo, sa Dedinja, Pala i 

Trebinja? Ko pita sirotog 

vladiku hercegovačkog za 

bilo šta o srpskom narodu u 

Hercegovini?” 

Odgovor predsjednika 

Jugoslavije nije trebalo 

p 

dugo čekati. U svom pismu od 16. 

februara 1993. godine Dobrica Ćosić 

se ovako obratio svome kolegi po 

peru: “Sirotom vladici zahumskohercegovačkom 

gospodinu Atanasiju 

Jevtiću. Učiniti nedostojno djelo, 

može biti lakomislenost, trenutna 

slabost i grijeh; hvalisati se takvim 

činom kako se Vi, Siroti Vladiko, u 

“NIN”-u hvališete svojom hrabrošću 

za nesavjesnost i dostojnost jednog 

vladike, odista je i sramota. A sramotu 

srpskom narodu ne nanosi samo 

njegova politička vlast sa Dedinja, Pala 

i Trebinja, kako kažete, nego i crkvena 

vlast iz vladičanskih dvorova i domova, 

kako ne govorite. Znamo takvu vlast 

obojica. Žalim samo što se Vi u 

monaškoj bogougodnosti ne upitate: 

niste li i Vi među takvim griješnicima 

i nesrećnicima? Ja bezbožnik, moliću 

se Tvorcu da se u Vašem srcu mržnja 

potisne ljubavlju i oholost smernošću.” 


49

Svijet medija 

Obama i Usama 

Stvaranje Bin Ladenove stvarnosti 

Za nas proletere je 

vlada stvorila novu 

realnost. Opet smo 

pobijedili. Mi pristojni 

ljudi smo uhvatili 

zločinca, baš kao u 

western filmu. Ali 

fantazija je bolja od 

činjenica, i mi “dobri” 

to možemo. I svi smo 

sretni, čak i oni što su 

ostali bez posla, što 

su izgubili svoje kuće 

i penzije. Da, ali ko je 

sljedeći zločinac? Vojni 

i siguronosni kompleksi 

ne mogu opstati bez 

nekog zločinca, jer bi 

tada njihov budžet bio 

smanjen a milijarde 

dolara profita bi 

bile izgubljene. Jer 

Amerikancima se mora 

neko predstaviti kao 

neprijatelj, inače bi 

predstava morala biti 

prekinuta 

Piše: Paul Craig Roberts 

Izvor: www.infowars. 

com/creating-the-bin-laden, 

15.maj 2011. 

Prijevod: Senada Mešanović 

Tog 13. maja sam sigurno 

više od deset puta 

čuo vijest da su SAD 

u Pakistanu ubile Osamu bin 

Ladena. Samo tri puta sam to 

čuo na na radiju NPR (National 

Public Radio – emisija iz kulture), 

dva puta na BBC-ju, ali i 

na svakoj tv- i radio stanici koju 

sam upalio, čak i na stanicama 

koje inače puštaju rock muziku 

iz 50-ih i 60-ih godina. Ubistvo 

Bin Ladena predstavlja legendu 

našeg doba i, bez sumnje, ulazi 

u historijske knjige. 

Vlada SAD-a, koja 

nam je stavila do znanja 

da Sadam Husein ima 

kako oružje za masovno 

uništenja tako i vezu 

s El-Kaidom, te da Iran 

ima nuklearne rakete, 

što naravno opravdava 

njihovu potrebu da opkole 

Rusiju s “odbrambenim” 

raketnim sistemima, 

konačno je rekla 

istinu. 

Nova realnost 

Obama je našao 

Osamu, i dopustio je 

da ga ubiju, nenaoružanog, 

u donjem vešu, 

bez zaštite El-Kaide, 

“najopasnijih, najbolje 

Obama je 

napravio 

fundamentalnu 

grešku. Ubio 

je Emanuela 

Goldsteina 

(Bin Laden), 

neprijatelja 

broj jedan, 

što opravdava 

milione dolara 

s kojima smo 

se razbacivali 

da bismo ga 

uhvatili. 

obučenih i najokrutnijih ubica na 

svijetu”, već pred dvije nenaoružane 

žene. 

Za one koji vjeruju u to: 

Posjedujem most u Brooklynu 

kojeg vam veoma povoljno mogu 

ustupiti. 

Za nas proletere je vlada 

stvorila novu realnost. 

Opet smo pobijedili. Mi 

pristojni ljudi smo uhvatili 

zločinca, baš kao u 

western filmu. Ali fantazija 

je bolja od činjenica, 

i mi “dobri” to možemo. 

I svi smo sretni, čak i oni 

što su ostali bez posla, što 

su izgubili svoje kuće i 

penzije. 

Da, ali ko je sljedeći 

zločinac? Vojni i siguronosni 

kompleksi ne 

mogu opstati bez nekog 

zločinca, jer bi tada njihov 

budžet bio smanjen 

a milijarde dolara profita 

bi bile izgubljene. Jer 

Amerikancima se mora 


50

neko predstaviti kao neprijatelj, 

inače bi predstava morala 

biti prekinuta. 

Domaće sigurnosne snage 

već znaju da će sljedeći zločinci 

biti “ekstremisti unutar 

zemlje”. CIA opet kaže da će 

to biti sljedeći vođa El-Kaide, 

nasljednik Bin Ladena, i oni će 

nas terorizirati jer smo mi ubili 

Bin Ladena. Neokonzervativni 

“smeđokošuljaši” kažu da je 

Pakistan taj koji je skrivao Bin 

Ladena od nas i štitio od onog 

što zaslužuje. Hillary opet kaže 

da je Kina krivac za to, i dok 

se američki ekonomski sistem i 

dalje ruši, sve će se više i više 

uperivati prst na Kinu. 

Obezbjeđenja na aerodromima 

će prepipati više beba i više 

spolnih organa, i ozračiti više 

putnika. 

Ali bez Bin Ladena ćemo se 

osjećati sigurnije i manje ugroženo, 

što je za vojne i sigurnosne 

komplekse kontraproduktivno. 

Obama je napravio 

fundamentalnu grešku. Ubio 

je Emanuela Goldsteina (Bin 

Laden), neprijatelja broj jedan, 

što opravdava milione dolara 

s kojima smo se razbacivali da 

bismo ga uhvatili. 

Kad domaće sigurnosne 

snage, CIA i Bijela kuća 

odrede ko bi trebao biti sljedeći 

neprijatelj broj jedan, 

tek tada ćemo se i mi pokrenuti 

dalje. 

Da se dođe do Bin Ladena 

trebalo je 10 godina. To samo 

dokazuje da svi stručnjaci za 

sigurnost, koji govore da će 

rat trajati najmanje 30 godina, 

najvjerovatnije podcjenjuju vrijeme 

koje će taj nužni zadatak 

na kraju zaista zahtijevati. Ako 

je i za obojicu narednih vođa El 

-Kaide potrebno po deset godina 

da se nađu i budu ubijeni, 

onda se ovdje radi o konfliktu 

koji će trajati generacijama. 

Druga strana priče 

Već ranije sam pisao o tome da 

ubistvo Bin Ladena služi raznim 

planovima, tako da čak i oni koji ne 

vjeruju da se sve zaista desilo bivaju 

umiješani u to. El-Kaida više ne 

može prihvatati terorističke napade 

nazivajući ih svojima, a da 

ne objavi da su napadi izvršeni 

kao osveta za Bin 

Ladena. 

Priča o Bin Ladenu je 

sada uklesana u kamen, 

imuna na činjenice. Global 

Research nam je omogućio 

pristup poslednjem 

intervjuu s Bin Ladenom, 

objavljenog 28. septembra 

2001. godine u pakistanskim 

dnevnim novinama, 

kojeg je World Monitoring 

Service BBC-a preveo i na 

zapadu objavio 29. septembra. 

U intervjuu, Usama Bin Laden 

kaže: “Već sam rekao da ja nemam 

ništa s napadom 11. septembra u 

SAD-u... Ko god je izvršio napad, to 

nisu prijatelji američkog naroda. Već 

sam rekao da mi jesmo protiv američkog 

sistema, ali ne i protiv američkog 

naroda, i u ovom napadu su poginuli 

Svi mi znamo 

da američka 

vlada radi 

samo ono što 

je najbolje za 

obični narod 

i da im uvijek 

govori samo 

istinu, zar 

ne?! Ako ne 

vjerujete u 

to, onda ste 

antiamerički 

nastrojeni. 

obični ljudi, Amerikanci. 

Zapadnjački mediji raspiruju 

tako neutemeljenu 

propagandu koja nas iznenađuje, 

ali i koja pokazuje 

šta oni nose u srcima i da su 

korak po korak postali zarobljenici 

te propagande... 

Terorizam je najstrahovitije 

oružje modernog doba, a 

zapadnjački mediji ga nemilosrdno 

koriste protiv 

svog naroda.” 

Ali ko će već povjerovati 

ionako demoniziranom Bin Ladenu 

kad to automatski znači nevjerovanje 

jednom Georgu Bushu, Dicku 

Cheneyju i zapadnjačkim medijima? 

Svi mi znamo da američka vlada 

radi samo ono što je najbolje za 

obični narod i da im uvijek govori 

samo istinu, zar ne?! Ako ne 

vjerujete u to, onda ste antiamerički 

nastrojeni. 


51

Islamnet 

Egipat 

Kršćanski intelektualac 

zamjenik predsjednika 

stranke Muslimanske 

braće 

Pokret “Muslimanske braće” 

koji su nedavno osnovali 

političku stranku pod nazivom 

“Stranka slobode i pravde” 

izabrali su dopredsjednika 

stranke poznatog kršćanskog 

intelektualca Refika Habiba, 

javlja egipatski dnevnik El- 

Ahram. 

Njegov izbor za dopredsjednika 

čiste muslimanske stranke 

bio je prilično iznenađenje, s 

obzirom da su isključivi osnivači 

iz pokreta “Muslimanske 

braće”. Nakon što je izabran 

za dopredsjednika, Refik je 

izjavio da se ne osjeća ni malo 

neugodno jer vjeruje da će 

odnosi i suradnja stranke i 

pokreta “Muslimanske braće” 

biti dobra i kvalitetna. 

Povjerenik novoosnovane 

stranke, dr. Muhammed Sa’d 

El-Ketatini, izjavio je da je 

dokumente stranke predao 

19. 5. 2011. Povjerenstvu za 

stranke pri Vrhovnom vojnom 

vijeću Egipta. 

Ovim je konačno okončana 

priča oko pitanja hoće li pokret 

“Muslimanske braće” ući 

izravno u politički život, što 

je u svijetu izazivalo različite 

komentare, uglavnom dozu 

straha zbog sumnji u njegovu 

islamsku opredijeljenost. 

Saudijska Arabija 

Tri i po miliona Saudijaca prima socijalnu pomoć za nezaposlene 

Visoki službenik ministarstva rada i 

Vsocijalne skrbi Kraljevine Saudijske 

VArabije, Abdullah Hukbani, izjavio je 

da 3,5 milijuna Saudijaca prima pomoć 

za nezaposlene. On je izjavio da ovo nije 

konačna brojka jer najvjerojatnije ima veliki 

broj onih koji nikada nisu ni tražili posao. 

Postavlja se pitanje zašto ima toliko 

nezaposlenih ako se zna da je država samo 

početkom ove godine uložila oko 104 

milijarde dolara u 4.000 projekata. U martu 

ove godine saudijski kralj Abdullah objavio 

je da će vlada uložiti 93 milijarde dolara u 

povećanje plaća, školovanje kadrova i pomoć 

nezaposlenima. Unatoč svim tim naporima 

broj nezaposlenih dosegao je kritičnu tačku 

za saudijske prilike. 

Ekonomska kriza u Saudijskoj Arabiji 

prisilila je vlasti da sva državna i privatna 

Italija 

Prva halal klaonica i prerada mesa 

Uitaliji je otvorena prva halal klaonica 

Ui prerada mesa koja će halal mesnim 

Uproizvodima snadbijevati italijanske 

restorane. Vlasnik ove prve halal prerade 

mesa je Italijan Hamza Piccardo. 

Hamza Piccardo koji je prije nekoliko 

godina prihvatio islam kaže da mu je 

cilj da na ovaj 

način pomogne 

integ racij u 

m u slimana 

u italijansko 

društvo. “Naša 

kompanij a 

će pomoći 

integracijskim 

procesima. Mi 

poduzeća svrstaju u tri kategorije: zelenu, 

ružičastu i crvenu po tomu koliko zapošljavaju 

Saudijaca, Arapa i stranaca. U Saudijskoj 

Arabiji radi osam miliona stranaca, prema 

podacima koje je dala Centralna saudijska 

banka. Godišnje strani radnici transferiraju 

25 milijardi dolara. U privatnim 

poduzećima radi samo 10% Saudijaca, a 

od ukupnog broja stranih radnika njih 84% 

ima samo srednju stručnu spremu. 

Vlada Saudi 

jske 

Arabije donijela je odluku 

da će poslove, u ime države, od sada 

davati onim poduzećima koja u procentu 

zaposlenih budu imali više Saudijaca nego 

stranaca. Prema informacijama koje daje 

El-Džezira Net, Saudijska Arabija unatoč 

najvećim prihodima od nafte u svojoj 

povijesti doživljava najgoru ekonomsku 

krizu u svom postojanja. 

ćemo olakšati spajanje kombinacija 

italijanske velike tradicije i islamskih 

propisa.” Muslimani u Italiji postaju sve 

uspješniji i organiziraniji. Uzaludna su 

upozorenja Silvia Berlusconia da Italija 

ne smije postati muslimanska. Očito je 

da Italija postaje i muslimanska. 


52

Sudan 

Počinje rat za naftu 

Nakon januarske referendumske 

odluke da jug Sudana postane 

nezavisna država u Sudanu se 

počinju svoditi računi. Nažalost, sve 

upućuje da će Sudan zapasti u još 

jedan težak građanski rat. Naravno, 

problem nije u samoj nezavisnosti 

juga Sudana, problem je kome će 

pripasti regija Abeyi, regija koja 

dijeli jug i sjever Sudana i u kojoj se 

nalazi svo naftno bogatstvo Sudana. 

Nafta je problem koji nije riješen 

referendumom. Još uvijek se ne zna 

kome će šta pripasti, odnosno jasno 

je da i sjever i jug žele za sebe zadržati 

kompletna naftna polja u regiji 

Abeyi. Prije nekoliko dana počeli 

su oružani sukobi između vojnih 

snaga sjevernog i južnog Sudana. 

Vojne snage sjevernog Sudana krajem 

prošle sedmice napali su vojne snage 

južnog Sudana i zauzeli regiju Abeyi. 

I jedna i druga strana imaju svoje 

razloge za vojne intervencije u regiji 

Abeyi. Svjetske sile također imaju 

svoj interes u ovoj naftom bogatoj 

regiji. Sve su to ozbiljne najave da je 

u Sudanu već počeo rat za naftu. 

Tunis 

Proislamska partija 

Ennahda ima velike šanse 

da pobijedi na izborima 

24. jula 

Moldavija 

Pravoslavna crkva bijesna zbog registracije prve 

organizacije moldavskih muslimana 

Malobrojna muslimanska zajednica 

u Moldaviji ovih dana prolazi 

kroz važan period. Naime, krajem 

prošlog mjeseca Ministarstvo pravde 

Moldavije odobrilo je registraciju 

Islamske lige, prve i jedine organizacije 

koja predstavlja muslimane u 

Moldaviji. Ova 

organizacija na 

registraciju čeka 

još od 2008. 

godine. “Mi 

smo prakticirali 

islam i prije 

reg istracij e, 

međutim 

moram priznati 

da se nismo 

ugodno osjećali 

kada nismo bili 

reg istrirani. 

Sada kada imamo registraciju možemo 

se slobodno okupljati na našim 

molitvama”, kaže Abdel Wahab, 

predsjednik Islamske lige. Nažalost, 

nakon odobrene registracije Islamskoj 

ligi u Moldaviji su održani protesti 

koje je organizirala Pravoslavna crkava, 

koja traži da se 

poništi i zabrani 

rad Islamske 

lige. Vođa 

P rav oslav ne 

crkve mitropolit 

Vladimir kaže 

da je za njih 

poniženje da 

M oldavij a 

kao većinski 

k ršćanska 

zemlja priznaje 

muslimane. 

julu mjesecu ove godine, 

U odnosno 24. jula u Tunisu će 

biti održani prvi slobodni izbori 

nakon pada diktatorskog režima 

omraženog Ben Alija. Jedan od 

ozbiljnih izbornih takmaca bit 

će i nekada zabranjena islamska 

partija Ennahda. Najavljeno 

učešće Ennahde na izborima u 

Tunisu izaziva intezivnu javnu 

polemiku o opravdanosti učešća 

ove partije na julskim izborima. 

Politički protivnici ove partije 

javnost u Tunisu plaše da će 

Ennahda u slučaju ozbiljnog 

izbornog uspjeha nastojati od 

Tunisa napraviti drugi Afganistan. 

Istovremeno, predstavnici partije 

Ennahda odbacuju ovakve 

navode i odgovorno tvrde da se 

Ennahda zalaže da Tunis bude 

moderna zemlja u kojoj će svi 

ljudi imati ista ljudska i sva druga 

prava. Glasnogovornik Ennahde 

gospodin Abdallah Zouri ističe 

da će ova partija slijediti politički 

put turske Partije pravde i 

razvoja, partije na čijem čelu je 

Tayyip Erdogan. Prema svim 

pokazateljima Ennahda ima velike 

šanse da na najavljenim izborima 

postigne veoma dobar rezultat. 

Prema ispitivanju mišljenja 

javnosti Ennahda za sada ima 

najveću podršku u odnosu na 

ostale prosekularističke političke 

partije. 


53

Belgija 

Evropska (ne)kultura: 

Toaletni papir na kojem 

je ispisano Allah i 

Muhammed, a.s. 

Evropljani se vole hvaliti svojom 

kulturom i tolerancijom. 

Međutim, u posljednje vrijeme 

često smo u prilici svjedočiti 

kako se Evropljani ponašaju 

sasvnim drukčije. U pojedinim 

evropskim zemljama događaju 

su nevjerovatne stvari. Tako su 

belgijski mediji ovih dana otkrili 

nevjerovatan vid vrijeđanja 

islamskih vrijednosti. Takav vid 

vrijeđanja islama i muslimana 

može naumpasti samo bolesnim 

mozgovima. Naime, radi se o 

toalet papiru na kojem je ispisano 

Allah i Muhammed, a.s. Da 

stvar bude još gora takav toaletni 

papir se slobodno prodavao 

u belgijskim veleprodajama. 

Izvjesna belgijska firma Renova je 

proizvela navedeni toaletni papir 

koji se prodavao u veleprodajama 

kompanije Carrefour. Nakon što 

su muslimani u Belgiji podigli 

svoj glas i zatražili da se prestane 

sa prodajom ovakvog toaletnog 

papira, kompanija Carrefour 

je povukla toaletni papir iz 

prodaje. A onda na scenu stupa 

belgijska policija koja, umjesto 

da procesuira proizvođača i 

prodavača spomenutog toaletnog 

papira zbog očitog i namjernog 

vrijeđanja vjerskih osjećanja 

muslimana, započinje istragu 

koliko će ovaj slučaj pobuditi 

fundamentalistička osjećanja kod 

belgijskih muslimana. 

Švicarska 

Švicarci se ne žele odreći turističkih samoubistava 

Oko 80 posto glasača koji su 

u prošlu nedjelju izašli na 

referendum odbacilo je prijedlog 

o zabrani 

potpomognutog 

samoubistva i tzv. 

“samoubilačkog 

tur i zma” , 

odnosno zabranu 

str a n cim a 

da dolaze u 

Švicarsku kako bi 

im se omogućilo 

da se ubiju. 

Evangel ističk a 

d emok ratsk a 

unija je predložila 

da se uvede 

potpuna zabrana 

o moguć avanja 

s trancima 

da dolaze u 

Švicarsku radi 

samoubistava. Švicarci imaju i 

registrirana udruženja koja pružaju 

usluge samoubistava strancima 

i svojim 

sugrađ anima. 

Jedno od takvih 

udruženja je 

Dignitas koje 

je osnovno 

1998. godine. 

Po podacima 

Dignitasa tokom 

2010. njihove 

usluge iskoristilo 

je 1.138 osoba, 

među kojima 

je bilo najviše 

Nijemaca (592), 

zatim Francuza 

(102), te nekoliko 

desetaka osoba iz 

Italije, Španjolske 

i SAD-a. 

Arapski svijet 

Međumuslimanski ratovi se rasplamsavaju 

Dok pišemo ovu vijest u glavnom 

gradu Jemena Sani vode se 

teške borbe između vladinih snaga i 

pripadnika pojedinih plemena. Ovo 

je je bez ikakve sumnje početak još 

jednog građanskog rata. Tako danas, 

osim u Jemenu muslimani ubijaju 

jedni druge, odnosno muslimani vode 

međusobni rat još u Libiji, Somaliji, 

Siriji, Afganistanu, Pakistanu i Iraku. 

Nažalost, postoji velika opasnost da 

se međumuslimanski rat proširi na još 

koju arapsku zemlju. Pored ovih sukoba 

s ituacij a 

između 

P alestine 

i Izraela 

postaje sve 

zategnutija. 

Po mnogima 

Izrael i 

Palestinci 

su na pragu 

još jednog 

o ruž anog 

sukoba. 

Ako cionisti 

krenu u 

napad na 

Palestince 

to može otvoriti nova krizna žarišta, 

tj. moguće je očekivati proširenje 

oružanih sukoba u regiji. Sumnjamo 

da bi Egipćani danas na miru 

posmatrali još jednu agresiju cionista 

na palestinski narod. Svi ovi sukobi 

vode ka jednom. Hiljade muslimana 

svakodnevno gine u ovim brojnim 

ratovima. Međumuslimansko ubijanje 

svakim danom postaje sve obimnije 

i opasnije. Više nisu bitni razlozi tih 

sukoba, nije važno ko je kriv, važna je 

posljedica. 


54

Iran 

Bokserska legenda Muhamed Ali traži od 

Irana da oslobodi dva Amerikanca 

Bokserska legenda iz SAD 

Muhamed Ali tražio je od 

Irana da oslobodi dva američka 

planinara koja se skoro dvije godine 

nalaze u zatvoru u toj zemlji. Bivši 

trostruki šampion svijeta nalazi 

se na čelu istaknute muslimanske 

organizacije u SAD koja je tražila 

oslobađanje Šona Bauera i Džoša 

Fatala. Oni su pritvoreni pošto 

su uhvaćeni na granici Irana i 

Iraka jula 2009. godine. Bauerova 

vjerenica, Sara Šurd, koja je bila 

s njima, oslobođena je uz kauciju 

prošle godine. Bauer, Fatal i Šurd su 

optuženi za špijunažu, što negiraju. 

Ranije je portparol iranskog 

ministarsta spoljnih poslova rekao 

da je “šala” nazivati uhapšene 

planinarima. 

Turska 

Ihsanoglu: Mediji trebaju 

više izvještavati o izraelskoj 

okupaciji Palestine i patnjama 

palestinskog naroda 

Foto islamneta 

Otvorena granica zatvara tunele 

Gaza: Na ovoj fotografiji vidimo Palestinca iz pojasa Gaze kako kroz 

tunel gura malo tele koje je kupio u Egiptu i vodi ga u Gazu. Nakon 

odluke Egipta da otvori granice prema Gazi ovi tuneli više neće biti u 

upotrebi. 

Dr. Ekmeleddin Ihsanoglu, 

generalni sekretar Organizacije 

islamske konferencije pozvao je medije 

iz zemalja članica ove organizacije 

da u narednom periodu intezivno 

izvještavaju o izraelskoj okupaciji 

Palestine i o patnjama palestinskog 

naroda. Dr. Ekmeleddin Ihsanoglu 

je pozvao medije da u saradnji sa 

kolegama iz palestinskog naroda 

porade na proizvodnji medijskih 

izvještaja koji će svijetu otkriti sve ono 

što Izrael radi na palestinskoj zemlji. 

Također, dr. Ekmeleddin Ihsanoglu je 

pozvao javnost, naročito palestinski 

narod da pomogne medijima u 

pribavljanju i obznanjivanju dokaza 

koji razotkrivaju sve aspekte izraelske 

okupacije Palestine. Ovakav zahtjev 

Organizacije islamske konferencije 

došao je odmah nakon što je Barack 

Obama pozvao Izrael da se povuče 

na granice iz 1967. godine i otpočne 

mirovni sporazum sa palestinskim 

narodom. Ovakva američka 

inicijativa dala je krila arapsko – 

muslimanskim organizacijama kao 

što je OIC da se direktnije uključe u 

borbu za prava palestinskog naroda. 


55

Islamske teme 

Miris učača Kur’ana 

Primjer 

P 

vjernika koji 

Puči Kur’an je kao 

Pprimjer utrudždžeta 

(vrsta voća nepoznata na našim 

prostorima, po nekima je to 

mango), njen miris je lijep, a i 

okus joj je lijep. Primjer vjernika 

koji ne uči Kur’an je kao primjer 

datule, ona nema mirisa, a okus 

joj je sladak. Primjer munafika 

koji uči Kur’an je kao primjer 

rejhana (bosiljka), njen miris je 

lijep, a okus joj je gorak, a primjer 

munafika koji ne uči Kur’an je 

kao primjer hanzale (gorke divlje 

tikvice čija je stabljika ružnog 

izgleda), ona nema mirisa, a okus 

joj je gorak.’’ (Buhari, 5020, 

Muslim, 797-243). 

U hadisu Ebu Musaa el-Ešarija, 

radijallahu anhu, koji bilježe Buharija 

i Muslim, Poslanik, sallallahu alejhi ve 

sellem, rekao je: “Primjer vjernika koji uči 

Kur’an je kao primjer utrudždžeta (vrsta voća 

nepoznata na našim prostorima, po nekima 

je to mango), njen miris je lijep, a i okus joj 

je lijep. Primjer vjernika koji ne uči Kur’an 

je kao primjer datule, ona nema mirisa, a 

okus joj je sladak. Primjer munafika koji uči 

Kur’an je kao primjer rejhana (bosiljka), njen 

miris je lijep, a okus joj je gorak, a primjer 

munafika koji ne uči Kur’an je kao primjer 

hanzale (gorke divlje tikvice čija je stabljika 

ružnog izgleda), ona nema mirisa, a okus 

joj je gorak.’’ (Buhari, 5020, Muslim, 797- 

243). 

Ovaj hadis koji nam je vjerodostojno 

prenesen od najdražeg poslanika 

Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, 

ima mnoga i raznovrsna značenja, te jasne 

i nedvosmislene pouke i poruke. 

Učenje – kur’anski imperativ 

Islam je vjera utemeljena na čitanju i 

pomnom proučavanju Kur’ani-kerima, 

Allahove, azze ve dželle, objave koju je melek 

Džibril prenio poslaniku Muhammedu, 

sallallahu alejhi ve sellem. Na ovo upućuju 

prvi objavljeni j kur’anski ajeti: 

Čitaj u ime Gospodara tvoga koji 

stvara! Stvara čovjeka od zakvačka. Čitaj, 

plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava 

peru, koji čovjeka poučava onome što ne 

zna! (Prijevod značenja El-Alak, 1.-5.). 

Naravno, čitanje je najveći i 

najrasprostranjeniji put traženja znanja, bilo 

da se radi o islamskom ili nekom drugom 

znanju, pa čak i saznavanju bitnih ili manje 

bitnih informacija. Međutim, Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu 

izdvaja čitanje – učenje Kur’ani-kerima 

nad drugim knjigama ili drugim naukama. 

Pored ovoga, brojni su hadisi u kojima 

Poslanik, alejhis-selam, uopćeno podstiče 

na učenje Kur’ana ili direktno savjetujući 

ashabe, radijallahu anhum. U ovome 

hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 

poredi učače Kur’ana sa nečim mirisnim, 

pa makar učač Kur’ana dolazio iz reda 

munafika, dok sa druge strane, one koji ne 

uče Kur’an, Poslanik poredi sa nečim što ne 

posjeduje nikakav miris, pa makar se radilo 

i o vjerniku! 

“Primjer vjernika koji uči Kur’an je 

kao primjer utrudždžeta...”: Poslanikov 

govor krasile su jezgrovitost i jasnoća, sjajna 

i slikovita moć usporedbe, što se jasno 

može vidjeti iz ovog hadisa. Često ćemo 

naći da ljudi ne razumiju ili na najbolji 

način ne shvate određene stvari sve dok 

im se ne dadne usporedba sa nečim što im 

je bliže i jasnije. Ovu tvrdnju potkrijepit 

ćemo jednostavnim primjerom upotrebe 

stranih valuta. Naprimjer, kada čovjek ode 

u drugu državu u kojoj se koristi druga 

novčana valuta, troši novac ne osjećajući 

koliku je sumu potrošio, ali kada potrošeni 

iznos pretvori u svoju domaću valutu, onda 

postane svjestan količine potrošenog novca. 

Imajući u vidu ovu činjenicu, 

upotrebom stilske figure poređenja Poslanik 

pojašnjava razlike između onih koji uče 

i onih koji ne uče Kur’an. “Utrudždže” je 

voće koje svojim izgledom podsjeća na 

mango, s tim da je zaobljeniji i veći. Njegov 

okus je sladak i lijep, a i miris je lijep. Ovim 

primjerom Poslanik želi pojasniti da vjernik 


56 

koji uči Kur’an ima lijepu i 

nutrinu i spoljašnjost. Njegova 

nutrina veoma je bitna za njega 

samog, ali i za druge, jer, ako je 

njegova nutrina zdrava i čista, 

kad-tad će polučiti hajr i ljepotu. 

Plodovi učenja Kur’ana 

Komentatori ovog hadisa 

smatraju da se miris učača 

Kur’ana ogleda u slijeđenju 

i sprovođenju kur’anskih 

naredbi, kako akidetske 

prirode tako i pravnošerijatske. 

Učenje Kur’ana 

neizostavno ostavlja utisak 

na osobu koja ga uči, a 

plodovi učenja ogledaju se u 

sljedećem: 

● jačanju vlastitog imana i imana 

onih koji slušaju učenje; 

● utječe na smirenost srca, kao 

što Allah, azze ve dželle, kaže: ...a srca 

se doista, kad se Allah spomene, 

smiruju! (Prijevod značenja Er-Ra’d, 

28.); 

● osvježava dušu i tijelo, odnosno 

vjernik se Allahovim govorom vraća iz 

najdubljih depresija, tuge i zabrinutosti. 

Učenje Kur’ana je svojevrstan miris za 

čovjekovu dušu koji je oplemenjuje 

i čini boljom, te podiže njene 

sposobnosti na visoki nivo; 

● podiže čovjeku deredže (stepene) 

kod Allaha, azze ve dželle, onoliko 

koliko On Svevišnji to odredi. 

Imanska snaga 

Govoreći o učenju Kur’ana, Poslanik 

je vjernika koji uči Kur’an spomenuo 

prije vjernika koji ga ne uči, što samo po 

sebi ukazuje na prednost i bolji položaj 

koji učač Kur’ana zauzima kod Allaha 

i Njegovog Poslanika. Stoga, vjernik i 

vjernica moraju svakodnevno i ustrajno 

učiti Kur’an. Kako bi se to realiziralo, 

pohvalno je da svaki vjernik sebi odredi 

dio stranica koje će redovno učiti u toku 

dana. 

S obzirom na hronično nepoznavanje 

arapskog jezika na našim prostorima, 

potrebno je pročitati i prijevod značenja 

ajeta koji se prouče na izvornom 

kur’anskom jeziku, jer ovakav način 

učenja Kur’ana, provjereno višestruko 

utječe na jačanje imana i doprinosi

ljepšem i slađem doživljaju kur’anskih 

propisa, a samim tim i ljepšem življenju 

u okrilju islama i imana! Pravi okus 

imana nemoguće je osjetiti bez učenja 

Kur’ana! 

Loše posljedice ostavljanja Kur’ana 

S druge strane, ukoliko vjernik ostavi 

učenje Kur’ana, osudio je sebe, svoj 

iman i moral na totalni krah i srozavanje 

na najniže grane, kako na dunjaluku, 

tako i na ahiretu! Stoga, vjernik se 

boji udaljavanja od Kur’ana, jer zna da 

ukoliko se on udalji od Kur’ana, utoliko 

se i Kur’an udaljava od njega. Ako nam 

se desi, ne dao Allah, da se udaljimo od 

Kur’ana, povratak njemu je težak i jako 

naporan! Onaj ko zanemari Kur’an na 

jedan kratak period, a zatim ga ponovo 

uzme iščitavati, naći će da nakon pola 

pročitane stranice osjeća umor i potrebu 

da odahne kao da je dizao neki teret. 

Šta reći onda za one koji ga ostave i 

zanemare na duži period? 

Zato, brate i sestro, proširi svoje 

vidike učenjem Kur’ana, raširi svoja prsa 

njegovim univerzalnim značenjima, 

poukama i porukama, ukrasi svoj život 

slijeđenjem njegovih propisa, kako 

naredbi, tako i zabrana, namiriši svoju 

dušu tim ruhanijetom koji nigdje drugo 

osim u njemu nećeš naći. Svoj govor 

obogati njegovim citatima i prelijepim 

izrazima! Ako postigneš barem dio 

ovoga, znaj da je tvoja bliska i daleka 

budućnost svijetla i blistava, znaj da si 

ti onaj koga je Gospodar iznad sedam 

nebesa zavolio i čije ime spominje 

u uzvišenom društvu! A velika je to 

nagrada! Međutim, ako ostaviš Kur’an, 

zaboraviš na njega, udaljiš se od njegovih 

principa, boj se Dana na kojem ćemo se 

svi okupiti! 

Dana na kojem će mala djeca 

osijediti! Boj se Dana za koji Allah, azze 

ve dželle, kaže: 

A na Dan kada se nebo rastvori 

i samo tanak oblak pojavi i kada 

se meleki sigurno spuste. Toga 

Dana će istinska vlast biti samo 

u Milostivoga, a bit će to mučan 

Dan za nevjernike. Na Dan kada 

nevjernik prste svoje bude grizao 

govoreći: “Kamo sreće da sam se 

uz Poslanika Pravoga puta držao, 

kamo sreće, teško meni, da toga i 

toga za prijatelja nisam uzeo, on 

me je od Kur’ana odvratio nakon 

što mi je priopćen bio!” – a šejtan 

čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu. 

Poslanik je rekao: “Gospodaru 

moj, narod moj ovaj Kur’an 

izbjegava!” (Prijevod značenja, El- 

Furkan, 25.-30.). 

Piše: Haris Hećimović 

Politika 

“Nagovorite se ljudima” 

opravdala očekivanja 

IslamBosna.ba a - Ne postoji ni 

jedna zemlja na svijetu u ovom 

Imomentu u čijim se medijima i 

glasilima muslimani tretiraju na gori način 

kao što je to Bosna i Hercegovina. Tolika 

hajka, linč, govor mržnje, netolerancija 

i prostakluk kao od Sarajevskog paš(nj) 

aluka prema vjeri nije izgovorena i upućena 

ni u jednoj zemlji. Svi znamo kroz kakve 

su sve golgote prolazili muslimani nakon 

terorističkog napada na SAD, oni koji 

nisu imali nikakve veze sa navodnim 

počiniocima osim što dijele istu vjeru, ali 

vjerujem da su ovih petnaestak dana za 

Bošnjake bili teži od svih dosadašnjih. 

Sloboda medija na poseban način 

Emisija “Odgovorite ljudima” ili bolje 

rečeno “Nagovorite se ljudima” koja je 

emitovana u četvrtak, 19.5.2011. je 

koncipirana da su vjerske zajednice krive 

za sve probleme u BiH i da je jedini koji 

te probleme rješava od kako je svijeta 

ministar obrazovanja i nauke KS-a 

Emir Suljagić. Prije njega je bila samo 

diskriminacija, a od kako je on došao 

počelo je biti med i mlijeko. Gost je bio 

i Dino Mustafić, režiser. Pitam se šta ima 

režiser govoriti o vjeronauci? Drugi put 

kada budu govorili o poljoprivredi treba 

da pozovu kustosa muzeja da i on nešto 

kaže na tu temu, ali podobni uvijek zovu 

sebi ravne – podobne. 

U ovoj emisiji su izrečene takve 

zamjene teza da ni sami ne mogu otpetljati 

šta su rekli slijepi i nijemi štovatelji lika i 

djela Emira Suljagića. Prilog je bio tako 

koncipiran da je Islamska zajednica i njen 

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba 

Aktuelno iz BiH i svijeta 

U teškom psihofizičkom stanju: 

Prekinuto saslušanje 

Ratko Mladić ponavljao da ne priznaje 

Haški sud 

Haris Silajdžić o hapšenju Mladića 

Tekstovi 

Samo cepaj, šefe! U živo meso samo! 

Blagodat iskušenja 

poglavar Mustafa ef. Cerić neprijatelj 

svakom živom biću. Uzeli su tekst kolege 

Muhameda Velića i pretresali ga na sebi 

svojtven način i pitali se: Odakle pravo 

nekome da ovako govori? A kada taj 

primitivni karikaturista Mirza Ibrahimpašić 

naslika homofobnu karikaturu gdje su 

pas i hodža potpuno iste opasnosti za 

kantonalno ministarstvo, onda je to pravo 

umjetnika na vlastito izražavanje. Kada 

Boris Deložirani (deložiran iz Hrvatske 

i skrasio se u prijestolnicu islamofobije – 

Sarajevski paš(nj)aluk) napiše uvredu na 

račun Uzvišenog Gospodara Allaha, dž.š., i 

time uvrijedi milijardu i pol muslimana, sa 

svojim tekstom: “Reisu-l-ulema Chuck ef. 

Norris: Znaš li, kaže, da je Chuck Norris 

oborio Allaha iz vjeronauka?”, onda je to 

sasvim normalno i prihvatljivo književno 

otkriće... i da ne citiramo više te strašne, 

homofobične, islamofobične i svakojake 

prostakluke koje su prezentirane javnosti 

ovih dana. I što je najvažnije, nikada nisam 

gledao ove jadnike da govore u prazno, bez 

ikakvih argumenata, kao što sam ih gledao 

ovih dana. I nikada Islamska zajednica nije 

bila u argumentima toliko moćna kao što 

je ovih dana. 

Bankrot Kantona Sarajevo zbog 

vjeroučitelja 

Drugi gost spomenute emisije je bio 

anonimni Adnan Huskić, predstavnik, 

bh. javnosti nepoznate, fondacije 

Friedrich Naumann, koja očito radi 

neke “više” stvari i nema je na “terenu”, 

kao i većina tih organizacija potpisnica 

famozne izjave protiv reisu-l-uleme. 

Nauka i zanimljivo 

Čudno vrijeme bi trebalo postati 

normalno vrijeme 

Ovo sigurno niste znali: Deset 

nevjerovatnih činjenica 

IB TV 

IslamBosna TV: Baba Ali o oholosti 

IslamBosna TV: Sjećaš li se 

Bužimljana, Ratko? 


57

Ili se i u nju uhljebljavaju dušebrižnici 

djece koja ne idu na vjeronauku. On 

je na jedan izuzetno bezobrazan način 

bukvalno rekao: Vjeroučiteljske plaće 

se “otkidaju” od penzionera i socijalno 

ugroženih!!! Nevjerovatno koja drskost 

i bezobrazluk. Pa, anonimusu jadni, zar 

na vjeronauku u KS-u i po statistikama 

Vlade ne ide oko 90 % djece? Zar i njihovi 

roditelji, uključujući i vjeroučitelje, ne 

plaćaju porez državi? Zar i njima država 

ne treba obezbijediti ono što po svim 

zakonima zaslužuju? Zar ministrovo auto, 

sekretarice, telefon... i takvih desetak 

ministara u vladi nije više od dva miliona? 

I to je sasvim normalno, a nije normalno 

da se vjeroučitelji finansiranju iz budžeta. 

Provjeri koliki je ministrov finansijski 

kod? U prosjeku je to nekih 100.000 KM. 

Zašto? Za ministrove namjene! 

Ispada da su vjeroučitelji najveći 

teret budžeta Kantona Sarajevo, a 

da zapošljavanje raznih Pejovića na 

mjesta raznih, u zakonu, nepostojećih 

glasnogovornika ministarstava nije 

nikakav trošak za kantonalno ministarstvo. 

Skupocjena auta, neograničeno 

telefoniranje, finansiranje podobnih 

nevladinih ogranizacija... sve je to 

opravdano samo ne i plaća vjeroučiteljima. 

I pored svega toga zlonamjerno izaziva 

emocije penzionera i socijalno ugroženih 

tako da se stiče dojam da bi svima bilo bolje 

da nema vjeroučitelja na budžetu. I onda 

se postavlja pitanje: pa ko bi finansirao te 

nastavnike i nakon što ocjena ne bi ulazila 

u prosjek? To znači da se ipak iza brda valja 

puno toga što samo slijepac ne može da 

vidi, a to je očito ukidanje vjeronauke! 

Islamska zajednica neka radi ministrov 

posao 

Gost spomenute emisije je bila i 

Vera Jovanović, predsjednica Helsinškog 

komiteta za BiH kojoj je ministar Suljević 

opsesija do te mjere da ga citira sa posebnim 

oduševljenjem. Citirala je ministrovu 

izjavu da ne može vlast obezbijediti sve što 

traže vjerske zajednice bez protuusluge. 

Vjerske zajednice su izradile Nastavne 

planove i programe, 

p rip remile 

udžbenike, iškolovali 

kadar koji predaje 

vjeronauku i 

redovno vrše 

internu kontrolu, 

te razne seminare 

za edukaciju 

vjeroučitelja... i šta 

još treba? Treba 

da plate ministru 

i unajmljivanje 

prostora škola, 

možda? 

Neke besmislice OSCE-ovog dopisa 

Dotična gospođa je u ruci držala, za 

nu, svete spise OSCE-a u kojima stoji 

direktiva ministrima obrazovanja svih 

nivoa vlasti da ukinu diskriminaciju prema 

djeci koja ne idu na vjeronauku. Svako 

iole pismen koji pročita dopis OSCE-a 

može zaključiti sljedeće: 

1. Dopisi OSCE-a nisu zakon! Je li 

OSCE mjerodavan da diktira i naređuje 

ili da savjetuje i pruža pomoć organima 

vlasti i drugima. U njegovom opisu posla 

na zvaničnoj web stranici stoji da se ipak 

radi o ovome drugome. 

2. OSCE sugerira ministrima da iznađu 

alternativni predmet za vjeronauku, što 

apsolutno podržavaju i vjerske zajednice 

i svi normalni ljudi. Suljagić nije želio 

ispoštovati ovaj dio u kojem OSCE 

“nalaže” da se iznađe alternativni predmet. 

Suljagić je rekao: “Za to nema para.” 

3. U OSCE-ovoj preporuci stoji da 

učenik koji ide na vjeronauku i bude 

kandidat za učenika generacije, njegova 

prednost ne bi trebala biti to što je 

išao na vjeronauku. Molim vas lijepo, 

paradoksalno je da ovo neko napiše i 

ostane pri pameti. Zamislite kandidata 

za učenika generacije kojeg bi vjeronauka 

“progurala” da postane učenik generacije. 

Ako je vjeronauka predmet kao i svaki 

drugi, učenik generacije nema potrebe da 

se posebno ističe da je pohađao vjeronauku. 

Kao kada bi se nekome kandidatu za 

učenika generacije dala prednost jer ima 

odličnu ocjenu iz matematike, ili historije, 

ili nekog drugog predmeta. Međutim, 

ako vjeronauku ne doživljavaju jednako 

sa ostalim predmetima zar nije i to 

diskriminirajuće da se vjeronauka ističe 

kao nešto potpuno nebitno, čak manje 

vrjednije i od samih sekcija. Onaj ko je 

uključen u sistem obrazovanja zna da kada 

se bira učenik generacije da mu dobro 

dođu aktivnosti u svim sekcija u kojima je 

bio aktivan i da ima prednost učenik koji 

je išao na sekcije, a ima odličan uspjeh, 

nad učenikom koji nije išao na sekcije, a 

ima iste ocjene kao i njegov konkurent. 

Nebuloza i traženje dlake u jajetu. 


58 

4. OSCE nigdje ne poziva vjerske 

zajednice da odlučuju i da uzvrate 

ministarstvu neku protuuslugu, niti 

proziva vjerske zajednice da moraju 

biti sufinansijeri onoga što je zakon 

propisao. Međutim, cijelu emisiju su 

ovo troje Suljagićevih mušketira stavljalo 

odgovornost na vjerske zajednice, a ne na 

ministrovu izjavu da “zato nema para”. Ne 

govori se ni o tome u čemu će ministrova 

odluka promijeniti kod učenika koji ne 

slušaju vjeronauku u kontekstu “čekanja 

u hodnicima”? Da, čekat će, ali sada će 

im možda samo biti drago da nisu više 

diskriminirana (parodija). 

Ex-Hayatovica postala Hadžemovka 

I na kraju, ne mogu se načuditi da 

je “Hadžem – metoda” nevjerovatno 

uzela maha kod ljudi koji sve svoje što 

vrijedi dadoše za slavu i još ponešto. 

Novinarka Elma Kazagić, kada je bila 

na Hayat tv je bila veoma odmjerena, 

izuzetno profesionalna novinarka. 

Pamtim je sa kojim žarom je izvještavala 

sa demonstracija palestinske dijaspore u 

Sarajevu protiv izraelske agresije na Gazu. 

Međutim, dres je promijenila i odmah 

počela igrati drugačijom igrom. Muftiju 

Zukorlića samo što nije pljunula, koliko 

je bila “ljubazna”, a vođenje ove emisije 

o vjeronauci je bilo za udžebenike 

o cinizmu, neprofesionalizmu i 

pristrasnosti... što se osjetilo i na tonu 

postavljanja pitanja. Možete li zamisliti 

da voditeljica emisije cijelih sat vremena 

nije postavila ni jedno ozbiljno pitanje 

onima koji su govorili u korist ministra 

Suljagića, tj. ni u jednom pitanju ili 

konstataciji (jer često uzima sebi za pravo 

da konstatuje i ono što niko rekao nije) 

nije zastupala onu stranu koja se ne slaže 

sa ministrom, a to je 90 % roditelja 

čija djeca idu na vjeronauku i više od 

60% državljana BiH koji se ne slažu sa 

ministrovom odlukom i podržavaju 

vjeronauku. I tako bih sugerisao sestri 

Elmi da sebi predije ime u Hadžema, pa 

tako da i slikom i prilikom liči na svoga 

mentora Hadžema Hajdarevića sa kojim 

se slaže u tome da 

je princip “ima li 

mene tu?”, a da je 

sve ostalo nijansa! 

Trojici ostalih 

učesnika u emisiji sve 

pohvale, prije svega, 

za kulturu dijaloga i 

dostojanstvo! 

Piše: Nazif 

Horozović 

E - m a i l : 

n.horozovic@gmail. 

com 

IslamBosna.ba

Pisma čitalaca 

Cijenjena redakcijo 

Saff-a, es-selamu 

alejkum! 

Ovo je e-mail kojeg sam upravo 

poslala na adresu g. ministra 

Suljagića, jg a koji ukratko objašnjava 

j 

kako se tretira predmet “vjeronauka” 

u austrijskim školama, znači u 

školama jedne evropske zemlje, 

a naši političari stalno nam 

pričaju kako hoće u Evropu, 

pa vas molim da ga objavite 

u narednom broju Saff-a: 

Poštovani g. 

ministre, ne želim kritikovati ni 

Vas niti Vaše 

postupke vezane 

za tretiranje 

vjeronauke 

u školama 

K antona 

S arajevo. 

V i 

vjeronauku mogu jedan čas ranije 

kući. A ako je čas vjeronauke negdje 

u sredini, onda ti učenici imaju 

slobodan čas, i ovisno o starosnoj 

dobi, oni su pod nadzorom učitelja/ nastavnika ili ne, a mogu i da 

prisustvuju času vjeronauke bilo 

koje vjeroispovijesti, j da aktivno 

participiraju p u diskusijama ili da se 

sami tiho nečim pozabave (čitaju, 

rade zadaću, ponavljaju gradivo 

itd.). 

3. Predmet “vjeronauka” 

se u školskim 

svjedočanstvima 

navodi na 

p r v o m 

iz matematike 5? Da li će mu ta 

matematika biti od koristi u daljem 

obrazovanju? I da li taj učenik 

sa svojom dvojkom iz muzičkog 

ima osnovo muzičko obrazovanje? 

Mislim, g. ministre, da morate 

poraditi na otklanjanju j 

ove vrste 

nepravde. Uz to bi me interesovalo 

sljedeće: Kako se u BiH postupa p 

sa 

učenicima koji imaju isti prosjek, a 

ne mogu biti svi primljeni na dalje 

školovanje? 

6. Kad znam sve ovo gore 

navedeno, čini mi se pomalo 

licemjeran taj dopis (koje već vrste) 

OSCE-a od prije nekoliko godina u 

kojem se traži da se iznađe rješenje 

j 

kako ne bi dolazilo do diskriminacije 

djece koja ne pohađaju vjeronauku, 

te da im se obezbijedi “alternativni 

predmet”. 

Eh da ne zaboravim 

još jedno, sedmo: 

Možete li 

zamisl iti 

učenika 

č i j e 

sami najbolje 

j 

znate gdje ste sve 

pogriješili. 

Želim, g. ministre, da Vam 

ukratko predočim kako se predmet 

“vjeronauka” tretira u Austriji, 

zemlji u kojoj jjj 

sam završila osnovnu 

i srednju školu, a i sama danas 

radim u jednoj privatnoj školskoj 

ustanovi. 

1. U slučaju da ne želite da vaše 

dijete pohađa časove vjeronauke u 

školi, kao roditelj ste dužni da vaše 

dijete u određenom roku na početku 

školske godine ODJAVITE sa 

vjeronauke. Da, tačno ste pročitali, 

da odjavite, što znači da će dijete 

automatski pohađati ovu nastavu 

ako ne bude odjavljeno. 

2. Oni učenici, koji se odjave i ne 

pohađaju vjeronauku, ne pohađaju 

nikakav alternativni predmet. U 

slučaju da je vjeronauka na početku 

nastave, tim učenicima nastava 

počinje tek drugi čas. Isto važi i za 

zadnji čas – učenici koji ne pohađaju 

m jestu, 

p r i j e 

njemačkog jezika 

i ostalih predmeta. 

4. U Austriji je sasvim 

normalno da učenik maturira 

iz predmeta “vjeronauka” kao 

izbornog predmeta pored onih 

obaveznih predmeta koji su sastavni 

dio diplomskog ispita. 

5. U Austriji prosjek ocjena nije 

bitan. Jer šta vrijedi jednom učeniku 

koji upisuje neku tehničku školu 

prosjek 4, ako iz matematike ima 2, 

ali zato iz muzičkog, fizičkog, i npr. 

likovnog 5 i time “izvuče prosjek”? 

Obratno, šta vrijedi isti uspjeh 

učeniku koji upisuje muzičku 

školu, a iz muzičkog ima 2, ali zato 


59 

svjedočanstvo 

počinje sa 

ocj enama: 

vjeronauka 

3, njemački 

5, engleski 5, 

francuski 5… a onda 

se redaju još poneke 

četvorke i trojke, pa i 

dvojke? Desilo se meni 

školske 1996./97. Toliko 

o “izvlačenju” prosjeka 

pomoću vjeronauke. 

V.I. 

S poštovanjem, 

PS: Ne mogu a da Vas ne 

upitam nešto što nema direktne 

veze sa ovim gore. I Vi ste, 

ministre, za multietničko drustvo, 

ako se ne varam. Multietničnost je 

raznolikost. Zašto je onda toliko 

strašno da djeca primijete da su 

drugačija ako idu na ovu ili onu 

vjeronauku ili pak ne idu ni na 

jednu? Otkuda ideja da moramo 

biti svi isti?

Pisma čitalaca 

Tražili smo – gledajmo 

Pokušaj ukidanja vjeronauke, 

bošnjački izborni rezultat 

Iponajbolji komunistički 

jurišnici bi pozavidjeli na 

udbaškoj depeši kantonalnog 

ministra za obrazovanje, kojom 

je htio obezvrijediti i devalvirati 

vjersku pouku u Kantonu 

Sarajevo. Kako drugačije nazvati 

pokušaj ukidanja vrednovanja i 

društvene valorizacije truda i rada 

djece koja ne žele da se odreknu 

svog vjerskog identiteta i koja drže 

da bez vrijednosti kojim ih uči vjera 

društvo može samo srljati u moralni 

sunovrat, bez obzira koliko 

bili obrazovani. Potvrda ovoj tezi 

je moralno dno zapadnog čovjeka 

iako svi potvrđuju naučno-tehnološki 

vrhunac zapadnog svijeta. Jer 

čovjeku je potreban pored obrazovanja 

i odgoj koji mu, da ne kažem 

jedino ali sigurno ponajbolje, 

može pružiti vjera. Inače je zagarantovano 

dobijanje nemoralnih 

stručnjaka u svim oblastima a to 

opet zasigurno vodi devijantnom i 

kriminalnom ponašanju koje, složit 

ćemo se, nikom nije u cilju. 

Ali da krenemo redom sa analizom 

nemilih dešavanja oko pokušaja 

ukidanja vjeronauke u školama. 

Ne možemo se oteti utisku 

tolikog, euforičnog zalaganja ateista 

da podrže ministrovu odluku, 

a da ih ne upitamo: Gospodo 

“drugovi”, objasnite nam šta je to 

prije svega crno, negativno, nehumano 

u vjerskoj pouci da zaslužuje 

toliko vaše angažiranje oko svega 

ovoga. Jer, na mnogim portalima 

vaše perjanice iz javnog i kulturnog 

života, sami priznaju da je previše 

velikih problema u BIH, da se 

sada bavimo vjeronaukom. A onda 

se sami sapliću podržavajući ministra 

u njegovoj nakani. Pa kada 

nije važno zašto je uopšte i pokretao 

ovaj skandal, a složit ćemo se 

svi da je on taj koji je pokrenuo 

ove nemile događaje. Meni se nameću 

dva odgovora na ovo pitanje. 

Ili je izašla na vidjelo bolest vaših 

srca, ili ste dobro plaćeni za takva 

reagiranja, a naravno moglo bi itekako 

ovdje vrijediti pravilo “spoji 

ugodno sa korisnim” pa da je oboje 

istina. Takođe u medijskim istupima 

protivnika vjeronauke primjetan 

je jedan paradoks. Ljudi očito 

ne vole vjeru, prije svega Islam 

a onda istovremeno daju savjete 

vjernicima šta je to vjera, kako bi 

se to trebalo vjerovati, ovo i ovo 

je vjerski ispravno a ovo i ono nije 

itd. Pa gdje su to ini suljagići, mustafići, 

pašovići, tanovići, gratzići 

i šahinpašići studirali islamske nauke, 

ili im je možda došla objava 

sa nebesa. Može biti ovo drugo, ali 

od drugova iblisa. 

Sa druge strane mora da se i vi 

pitate odakle ovolika naša, vjernička 

reakcija na ovu odluku. Pa 

moramo vam odgovoriti da ste 

dirnuli u nešto što je nama najvrjednije 

– vjeru Islam. Naša vjera 

je naš život, ali život dostojan 

čovjeka, visoko iznad animalnih 

poriva, a čovjek bez vjere se srozava 

na nivo animalnog, ili još gore 

od toga, zato što bez vjere čovjek 

sve svoje kapacitete, intelektualne 

i materijalne, podređuje zadovoljavanju 

svoja dva nagona – onaj za 

hranom i polnim općenjem. 

Takođe, ne možemo prihvatiti 

da dojučerašnji zagovornici jednoumlja 

i totalitarnog režima, pod 

maskama kvazi demokrata, tumače 

pojam sekularne države. Jer 

očigledno je da to po njima znači 

da vjernici svoja prava mogu tražiti 

samo na onom svijetu, a ovaj je 

rezervisan samo za njih. Moramo 

vam odgovoriti, “drugovi i drugarice”, 

da vi niste kompetentni 

tumači demokratskih principa, a 

pogotovu ne islamskog prava, jer 

se nerijetko čuje da ovo nije šerijatska 

država. Naravno da nije jer 

ne vladaju šerijatski zakoni, po kojima 

bi se sudilo ljudima za njihove 

prestupe, ali to ni u kom slučaju 

ne znači da vjernici nemaju sva 

ona prava koja pripadaju i drugima 

i drugačijima, kao što vi to želite, 

obmanjujući javnost, nametnuti. 

Kako rekoh ministar je poslao 

depešu, a onda je u medijima 

izjavio da je spreman za dijalog, 

a što su njegove ideološke pristaše 

svojski koristile kao argument 

u njegovoj odbrani. Ovaj stil nuđenja 

dijaloga je vjerovatno odraz 

komunističko-ateističkog ubjeđenja 

ministra, jer to je prepoznatljiv 

način dijaloga koji se vodio 

u prošlom režimu koji je pedeset 

godina zatirao vjeru. Da li i gdje 

u demokratskom svijetu na kojeg 

se poziva ateistička masa, važi pravilo 

prvo ću ti udariti šamar, pa 

ću te onda pozvati na dijalog. Ako 

je toliki social-demokrata, ministar 

je valjda trebao poslati poziv 

na razgovor svim zainteresovanim 

stranama, od vjerskh zajednica, 

roditelja djece koja žele ali i koja 

ne žele vjeronauku da se zajednički 

sa ministarstvom pokuša doći do 

prihvatljivog rješenja. No međutim 

bolesna mržnja prema vjeri, ali 

moramo reći prvenstveno prema 

Islamu, jer u KS je većinsko stanovništvo 

bošnjačko i većinom su 

bošnjačka djeca ta koja su pogođena 

ministrovom odlukom, zaslijepila 

je pamet ministru te je poput 

krvoločne zvijeri kada osjeti da je 

trenutak da svoju žrtvu dokrajči, a 

ministar je sada vlast i samim tim 

u poziciji da to uradi, jednostavno 

i arogantno, udbaški šalje depešu 

školama da ocjena iz vjeronauke 

neće više ulaziti u prosjek. Ista se 

ima primijeniti retroaktivno čime 

se obezvređuje već utrošeni trud 

djece, ali i vjeroučitelja i roditelja 

tokom čitave školske godine. To 

su demokratske slobode i prava u 

interpretaciji neokomunističkih 

sljedbenika. 

Sve ovo se opravdava navodnom 

diskriminacijom nad djecom koja 

ne žele vjeronauku. Mislim da svakom 

normalnom i nepristrasnom 

promatraču ovaj argument izgleda 

smiješan i besmislen. Naime, 

mi imamo sljedeću situaciju u KS. 

Veliku većinu djece koja želi vjersku 

pouku i manjinu koja ne želi 

vjeronauku, ali istovremeno predstavnici 

te manjinske skupine na 

čelu sa ministrom niti želi da ima 

neki alternativni predmet niti da 

ostala većina djece ima ocjenu iz 

predmeta vjeronauka. Pa gospodo 

“drugovi” što je previše previše. Uz 


60

to bio je i argument da djeca koja 

pohađaju vjeronauku imaju veći 

prosjek jer se uglavnom na vjeronauci 

dobijaju petice. Uvođenjem 

adekvatnog predmeta za djecu koji 

bi njima bio po volji ministar je 

mogao riješti oba problema. Stoga 

mu predlažemo predmet “Titovim 

stazama revolucije”, gdje bi mogli 

do mile volje proučavati svoje 

božanstvo, i usput dijeliti petice 

svojoj djeci, te ne bi više bila diskriminisana, 

a i prosjek bi im bio 

“puno, puno” veći. 

Moramo se zapitati, zašto njegov 

mentor, gospodin Zlatko 

Lagumdžija, nije krenuo iz recimo 

Širokog Brijega ili zapadnog 

Mostara, sa zabranom vjeronauke 

pa da mu povjerujemo da ovo 

nije prije svega upereno protiv 

muslimana, s obzirom da 

ima vlast na nivou F BIH. 

Naravno da u dodvoravanju 

svojim islamofobičnim 

nalogodavcima 

sa zapada, ne bi imao 

podršku, ili bolje rečeno 

bio bi žestoko 

ukoren. A kada je 

u pitanju vlast, 

kod njega 

važi staro, 

nama dobro 

poznato, 

zlaji 

n o 

p ravilo: 

dozvoljeno 

je 

činiti sve što će 

te dovesti i održati 

na vlasti, pa makar i 

najsvetije među svojim sunarodnicima 

morao pogaziti. 

Naravno, nezaobilazna ličnost 

kada je ateističi napad na muslimane 

u pitanju je uvaženi reis-ulema 

dr. Mustafa Cerić, personifikacija 

islama i muslimana u BIH. 

Stoga su se svom svojom žestinom 

patološke mržnje prema vjernicima 

obrušili na čovjeka, koji je jedini 

između političkih i vjerskih 

predstavnika hrabro istupio, kao 

mnogo puta do sada u odbrani vjere 

i vjernika. Primjenjujući svoje 

dobro oprobano pravilo zamjene 

teza, oni su optužili uvaženog reisa 

da je vrijeđao roditelje dotičnog 

ministra koji su nepravedno 

ubijeni i pokopani u Srebrenici, 

kada je rekao da vjeronauka nije 

ministrova babovina. Svima je jasno 

da riječ babovina u ovom kontekstu 

odražava nasljednu kategoriju, 

i apsolutno joj odgovara i riječ, 

djedovina, stričevina itd., koje 

se upotrebljavaju bez ikakve tendencije 

vrijeđanja očeva, stričeva 

djedova itd. A sa druge strane ministar 

se sjedanjem u ministarsku 

fotelju upravo ponašao kao da je 

dozvolu prava na vjeronauku dobio 

nasljeđem. Isto tako su pokušali, 

poigravajući se sa osjećanjima rodbine 

žrtava genocida u Srebrenici, 

obmanuti javnost da reis efendija, 

i preko njega vjernici, omalovažavaju 

srebreničku tragediju poput 

onih koji su za to odgovorni 

i koji to i dan-danas poriču. 

Izgleda da samo “drugarice 

i drugovi” ne žele 

priznati sve ono što 

je za Srebrenicu, 

deklaraciju o 

genocidu u 

Srebrenici 

i za Majke 

Srebrenice uradio 

i radi uvaženi reis 

efendija. 

Naravno da je svima nama 

žao srebreničkih žrtava, među 

kojima su i ministrovi roditelji, 

međutim jako je jadno kada neko 

koristi i žrtvu svojih roditelja da 

napadne svoje neistomišljenike i 

da mu to bude štit u borbi protiv 

vjere. To samo govori o moralnom 

kapacitetu same osobe. 


61 

I za kraj želim se osvrnuti i 

na sav jad i bijedu bošnjačkih 

političkih predstavnika koji se 

nijednom riječju nisu oglasili po 

ovom pitanju. To što je lider SDA 

gospodin Sulejman Tihić, našao 

jedino za shodno da ljigavo uputi 

kritiku na adresu uvaženog reis 

efendije, nimalo i ne čudi, barem 

ne one koji su svjesni prikrivenog 

revolucinara, i njegovog grobarskog 

posla svih ovih godina u nekada 

najjačoj bošnjačkoj partiji. 

Ali gdje su ostali muslimani iz 

SDA, i drugih partija da artikuliraju 

volju većine bošnjačke djece 

i njihovih roditelja u KS, kada je 

u pitanju vjeronauka u školama. 

Eno ih u mišjim rupama, ministarskim 

foteljama i poslaničkim 

klupama, čekaju da narod sam 

kao “jaka kobila” iznese ovaj teret 

i izbori svoja prava. 

Stoga i ne čudi što su pojedini 

Bošnjaci koji su branili vjeronauku 

u svojim medijskim istupima kao 

argument posezali za sporazumom 

između BiH i Vatikana, jer nisu 

imali ništa, niti koga svoga da 

bi se oslonili u svojoj odbrani 

od pokušaja ukidanja 

vjeronauke. Očito je 

da Bošnjaci muslimani 

nemaju 

niti 

pol i- 

t i č - 

k i h 

p red - 

s tavnik a 

niti političkih 

ins 

tru menata 

kojima bi branili 

svoju vjeru. 

To je zasigurno 

posljedica rezultata 

posljednjih izbora 

koji se mogu rezimirati 

u sljedeće: 

Bošnjaci su dali povjerenje 

SDP-u koji želi potisnutu 

vjeru Islam iz javnog 

života, kako to oni vole reći u 

džamije, i za one beskičmenjake 

i karijeriste iz ostalih partija 

koji ne nalaze za shodno da brane 

svetinje svoga naroda, koji im 

je dao povjerenje. Stoga, moji 

dragi Bošnjaci, mogu vam samo 

poručiti: Do sljedećih izbora 

TRAŽILI SMO-GLEDAJMO. 

Dr. Adem Zalihić

No comment 

Asim Pilavdžić zaklao 

svoju suprugu Ajku 

Šezdesetosmogodišnji Asim Pilavdžić 

iz Poljica kod Lukavca jučer oko 13 

sati zaklao je u porodičnoj kući dvije 

godine mlađu suprugu Ajku. 

San, 18. maj 2011. 

96-ogodišnjak osniva 

studentsku partiju 

Izraelac Dov Perlman (96), student informatike, 

najavio je da osniva partiju 

koja se zalaže za prava studenata za šta 

je već je prikupio 759 potpisa. 

Večernje novosti, 24. maj 2011. 

Srebrenica: Upisano 

samo 36 prvačića 

Svega 36 prvačića krenuće na jesen 

u srebreničku Osnovnu školu “Petar 

Petrović Njegoš”, a od toga samo 16 u 

centralnu gradsku školu, a ostalih 20 u 

seoska područna odjeljenja. 

Nezavisne novine, 26. maj 2011. 

Omladinci proslavili 

Titov rođendan 

U sarajevsku caffeu Tito sinoć je organizovana 

proslava 25. maja, nekadašnjeg 

Dana mladosti. Svake godine tu 

se okupi nekoliko hiljada omladinaca 

koji slave jedno prošlo i nezaboravljeno 

vrijeme bivše Jugoslavije, kao i rođendan 

druga Tita. 

Sarajevo-x, 26. maj 2011. 

Žele spomenik Lepoj 

Breni u centru grada, 

gradonačelnik se protivi 

Građani Tuzle, njih pedesetak, obratilo 

se pismom načelniku opštine, 

Jasminu Imamoviću, u kome su iznijeli 

inicijativu da se Lepoj Breni podigne 

spomenik u centru grada. 

Depo.ba, 22. maj 2011. 

Nasmijao čak i policiju - 

umjesto na mobitel ‘mrtav 

pijan’ pričao u cigarete 

Jedan pijani ruski vozač postao je predmet 

smijeha u cijelom svijetu. Na YouTubeu 

je, naime, osvanuo video koji je snimila 

moskovska prometna policija, a u kojem 

mladić nakon što su ga zaustavili pokušava 

nekoga nazvati. Ne bi to bilo čudno da 

umjesto na mobitel nije pričao sa svojim 

dlanom i kutijom cigareta. 

Dnevnik.hr, 25. maj 2011. 

Rogatičane napadaju vukovi! 

Više nema nijednog dana u kojem vukovi 

u rogatičkim selima ne napadnu 

stada ovaca. 

San, 23. maj 2011. 

U svojoj avliji u Vogošći, 

postavio bistu Josipa 

Broza Tita 

U Vogošći nadomak Sarajeva otrkivena 

je nova Titova bista. Ne pod pokroviteljstvom 

države već na privatnom 

imanju Mehmeda Mehića. 

FTV, 25. maj 2011. 

Penzije za zločince 

Ako posljednjeg dana maja zastupnici 

Narodne skupštine RS usvoje predložene 

izmjene Zakona o odlikovanjima i 

priznanjima u RS, tzv. izuzetne penzije, 

uz ostale, iz entitetskog budžeta dobivat 

će i zločinački trio - Radovan Karadžić, 

Biljana Plavšić i Nikola Koljević, 

odnosno njegova supruga. 

Avaz, 26. maj 2011. 

Zagreb oblijepljen plakatima 

“Joseph Ratzinger - 

osoba sumnjivog morala” 

Građanska inicijativa “Nisam vjernik” 

oblijepila je Zagreb plakatima na kojima 

poručuje da papa Benedict XVI 

nije dobrodošao u Hrvatsku. 

Hina, 26. maj 2011. 

Slijepi dječak postao 

šampion u džudou 

Desetogodišnji dječak koji je izgubio 

vid nakon rijetke reakcije na 

penicilin postao je prvak u džudou. 

Kieran Clarke pobijedio je 

konkurente na osnovu instinka i 

sposobnosti da se fokusira na pokrete. 

Dobio je i nadimak “Slijepi 

bijes”. 


Službeni Beograd ponudio 

azil Gadafiju i njegovoj 

porodici 

Vijesti, 22. maj 2011. 

Demografska slika BiH: 

Sve manje stanovnika, 

sve više razvoda 

U BiH je za prva tri mjeseca 2011. 

godine registrirano 7.176 živorođene 

djece, što je za 6,89 posto manje nego 

u istom razdoblju lani. U periodu januar 

- mart, u našoj zemlji sklopljeno 

je 3.350, a razvedeno 365 brakova. U 

poređenju s istim periodom 2010. godine, 

broj sklopljenih brakova manji je 

za 0,98 posto, a razvedenih veći za čak 

42,02 posto. 

Avaz, 26. maj 2011. 

Slaviša Pajkić se želi 

“napuniti” na trafostanici 

od milion volti 

Slaviša Pajkić iz Požarevca s razlogom 

nosi nadimak “čovjek baterija”. 

Njemu struja ne može ništa. Kroz 

svoje tijelo proveo je 20.000 volti, 

dva puta se upisao u Guinnesovu 

knjigu jg rekorda i sada namjerava po 

treći put postati rekorder. Želja mu 

je da naprave trafostanicu od milion 

volti na kojoj će se “napuniti”, a zatim, 

poput lasera, bežično prenijeti 

struju. 



64

Nauka 

Jagode pomažu u prevenciji raka 

agode su idealne kao dio 

Jsvakodnevne 

dijete za one koji žele 

povećati unos svježeg 

voća i povrća, ali i 

onih koji kubure sa 

viškom kilograma. 

Eksp erimentalna 

ispitivanja u 

posljednjih 15 

godina pomogla su 

Kahva štiti od raka prostate 

San utiče na rast djece 

u dobijanju ubjedljivih dokaza da 

jagode mogu pomoći 

u prevenciji raka. 

Pokazalo se da su 

jagode i sastojci u njima 

u stanju spriječiti razvoj 

ćelija raka u oglednoj 

kulturi ćelija in vitro 

utičući na gene koji 

su potvrđeno u vezi sa 

razvojem raka. 

Zahvaljujući još nepoznatom sastojku ili kombinaciji materija koje sadrži, 

Zkahva može smanjiti rizik od razvoja raka prostate. Prema tvrdnjama 

naučnika sa Univerziteta Harvard, za djelotvorniju zaštitu neophodne su 

svakodnevno veće količine napitka. Naučnici su ustanovili da muškarci koji piju 

šest ili više šoljica 

kahve dnevno 

imaju 20 posto 

manje šanse 

za razvijanje 

bilo kog oblika 

raka prostate, 

oboljenja koje je 

jako često među 

jačim polom. Čak 

i male količine 

ovog čarobnog 

crnog napitka 

su se pokazale 

d jel otvornim 

u sprječavanju 

te smrtonosne 

bolesti. 

San utiče na rast dece, pokazali su rezultati istraživanja grupe 

američkih naučnika sa Univerziteta Emori u Atlanti. Primijećeno je 

da djeca više rastu ukoliko se povećava broj dužih perioda sna tokom dana. 

Tačna priroda 

povezanosti sna 

i koštanog rasta, 

međutim, još 

nije utvrđena. 

Ipak, rezultati 

do kojih su 

došli su korisni 

za roditelje, 

jer mogu 

lahko da se 

uznemire zbog 

promjenjive i 

nepredvidljive 

prirode sna 

njihove djece. 

Pripremio: Saladin Kovačević 

Satelit otkrio 17 piramida 

u Egiptu 

Čak sedamnaest piramida 

i više od 1.000 grobnica 

i 3.000 naselja otkriveno je 

u nalazištu Sakara u Egiptu 

uz pomoć novog satelitskog 

ispitivanja terena. Tim je 

analizirao slike sa satelita 

koji kruže 700 km iznad 

Zemlje, opremljenih moćnim 

kamerama. Infracrvene slike 

korišćene su za otkrivanje 

različitih materijala ispod 

površine Zemlje. Egipatske 

vlasti, koje prvobitno nisu bile 

zainteresovane za infracrvene 

snimke, sada planiraju da 

upotrebe tehnologiju kako bi 

pomogle u zaštiti antikviteta, 

budući da su u nedavnim 

neredima pljačkaši opustošili 

nekoliko nalazišta. 

Analizom DNK do 

adekvatne terapije 

Rješenje za problem 

Rneefikasn osti Rlijekova, kao i ozbiljnijih 

reakcija na njih kod 

pojedinih pacijenata, 

je usklađivanje terapije 

na osnovu analize 

DNK molekula. 

Istraživanja pokazuju 

da u određenim 

situacijama lijekovi ne 

samo da nisu efikasni, 

nego su toksični, 

čak i smrtonosni. 

Bezopasno po pacijenta, a sa druge 

strane količina informacija koje može 

taj pacijent dobiti je impresivna i veoma 

često značajna po život. Ocjenjuje se da 

korist neće imati samo pacijenti, već i 

države koje će uštedjeti na liječenju. 


65

U - Saff.ba

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?