30.08.2015 Views

U - Saff.ba

U - Saff.ba

U - Saff.ba

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

U PRODAJI<br />

INFORMACIJE NA TEL.:<br />

L.:<br />

061/515-515 i 061/736-651


SAFF broj 294<br />

Sadržaj<br />

Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

Mekka: Usama b. Abdullah Hajjat<br />

Čovjek je na vjeri svoga druga<br />

8<br />

Polumjesec<br />

Sulejman Tihić<br />

Tihiću je SDP u srcu a SDA na reveru<br />

10<br />

Glas bošnjačke uleme<br />

Mr. Muharem ef. Omerdić, rukovodilac Vjerskoprosvjetne službe<br />

Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini<br />

Mnogi Bošnjaci rade u korist štete vlastitog naroda<br />

16<br />

Kolumna<br />

Bor<strong>ba</strong> za opstanak<br />

Nova bošnjačka energija<br />

20<br />

Duplerica<br />

Ekskurzija u Sandžak, 13.-15. maja 2011. godine<br />

Putovanje života<br />

34<br />

Pobožnost<br />

Putevi duhovnog uzdizanja – Smrt<br />

Sjećajte se onoga što će vam prekinuti dunjalučke užitke<br />

36<br />

Fetve<br />

Aktuelna pitanja i dileme<br />

Samo jaki i čvrsti vjernici redovno o<strong>ba</strong>vljaju namaz u džematu<br />

42<br />

Islambosna<br />

Politika<br />

“Nagovorite se ljudima” opravdala očekivanja<br />

56<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

3


Uvodnik<br />

Svjetionik bošnjačkog opstanka<br />

Glavni problem u aferi oko<br />

pokušaja diskreditacije<br />

vjeronauke od strane SDP-a<br />

predstavlja nepismenost širokih<br />

slojeva, sa kojima manipuliraju<br />

državni mediji, inače dokazani<br />

u lažnim konstrukcijama protiv<br />

Islamske zajednice i reisu-l-uleme<br />

Cerića. U bošnjačkoj javnosti je<br />

stvoren utisak kako je “vjeronauka<br />

kriva za rat”, a time i za genocid nad<br />

Bošnjacima, pa bi dikreditiranje<br />

ili ukidanje vjeronauke izvelo ovu<br />

zemlju na zelenu granu. Bošnjaci<br />

su u velikom broju ubijeđeni kako<br />

se ova priča tiče cijele<br />

Bosne i Hercegovine, a<br />

ne samo onih krajeva<br />

gdje su Bošnjaci u većini.<br />

E, to je ono što navodno<br />

multietnički SDP nema<br />

snage kazati ovdašnjoj<br />

javnosti – da se rat protiv<br />

vjeronauke vodi samo<br />

zbog islama i samo zbog<br />

Bošnjaka, a da pipci SDPovskog<br />

agresivnog ateizma<br />

ne mogu do<strong>ba</strong>citi ni do<br />

Republike Srpske, ni do kantona<br />

sa hrvatskom većinom, gdje je<br />

vjeronauka najvažniji poredmet, a<br />

gdje križevi i krstovi vise umjesto<br />

državnih obilježja. Široki narodni<br />

slojevi nisu krivi što ne znaju, jer<br />

se s njima manipulira, ali, oni koji<br />

bi morali znati jesu političari,<br />

pogotovo iz SDA. Znamo da<br />

su Suljagićevu odluku dokinuli<br />

ministri iz SDA u Vladi Kantona<br />

Sarajevo i natjerali SDP da pristane<br />

na izmjenu odluke, uprkos tome<br />

što su se Suljagić i većina birača<br />

i simpatizera SDP-a i ostalih<br />

ateista žestoko protivili tome. Sve<br />

dok oni nisu reagirali Suljagić<br />

se šepurio sa svojom odlukom,<br />

a masa ateista se iživljavala nad<br />

vjerom, vjeronaukom i reisul-ulemom.<br />

Dakle, bošnjački<br />

političari, u ovom slučaju iz SDA,<br />

imaju dovoljno moći da spriječe<br />

donošenje negativnih odluka<br />

vezano za položaj naše vjere i<br />

našeg naroda. Sada dolazimo do<br />

ključnog pitanja: Zašto su ministri<br />

iz SDA u Kantonu Sarajevo<br />

čekali više od mjesec dana da se<br />

pokrenu i da zaustave SDP? Zašto<br />

nisu odmah reagirali? Odmah<br />

su mogli raspoznati negativne<br />

posljedice odluke o diskriminaciji<br />

bošnjačke djece, tako da nije bilo<br />

potrebe za čekanjem naknadne<br />

pameti. Jasno je da su SDA-ovci,<br />

a tako se moglo razumjeti iz<br />

nekih reakcija rukovodstva SDA,<br />

reagirali tek onda kada su vidjeli<br />

da je Islamska zajednica uspjela<br />

spremno dočekati i odgovoriti<br />

na ovu kampanju za degradaciju<br />

vjeronauke u obrazovnom sistemu,<br />

i to kroz serije odličnih saopćenja<br />

i analiza kojima je SDP-ovska<br />

logika osramoćena kao glupa,<br />

primitivna i ekstremistička.<br />

Prepoznao je to i narod,<br />

pa čak i mnogi koji su do<br />

tada nasjedali na podvale<br />

islamofobičnih medija.<br />

Činjenica da je protiv<br />

Suljagićeve odluke ustalo<br />

i Međureligijsko vijeće,<br />

dakle, predstavnici svih<br />

konfesija, kao i nekoliko<br />

srpskih i hrvatskih<br />

analitičara, odriče ovom<br />

slučaju jednonacionalni<br />

aspekt. To znači da je<br />

SDP, kao navodna stranka koja<br />

se zalaže za multietničnost,<br />

upravo pretrpio poraz od strane<br />

multietničkog otpora degradaciji<br />

vjeronauke. Skontali su to poslije<br />

dugog čekanja funkcioneri SDA<br />

i razumjeli da bi ih politička<br />

pasivnost mogla koštati pozicija i<br />

karijera, te su odlučno krenuli u<br />

zaustavljanje Suljagića i na tjeranje<br />

SDP-a da uradi kako oni kažu.<br />

Ovo je veoma opasna poruka za<br />

Bošnjake, jer su došli u situaciju<br />

da ih predstavljaju političari<br />

kojima je svejedno šta se događa s<br />

narodom i njegovom vjerom, i koji<br />

navodno štite nacionalne interese<br />

tek kad se zaljuljaju njihove<br />

pozicije. Lider SDA Sulejman<br />

Tihić tu bestidnost čak nije znao<br />

ni sakriti, pa se javno ponosio<br />

onim čega bi se tre<strong>ba</strong>o stidjeti,<br />

jer je u jednom intervjuu kazao<br />

kako je SDA odlučila reagirati<br />

kada se digla frka. Dakle, da<br />

nije bilo frke, da nisu Islamska<br />

zajednica i reisu-l-ulema Cerić<br />

ustali u zaštitu vjeornauke, SDA<br />

bi pristala na odluku ministra<br />

Suljagića. Do daljnjeg, Islamska<br />

zajednica ostaje jedini svjetionik<br />

bošnjačkog opstanka.<br />

Impressum<br />

Izdavač<br />

GID SAFF<br />

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica<br />

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo<br />

mob: +387 61 255 322<br />

distribucija: +387 62 287 412<br />

Žiroračuni kod Raiffeisen <strong>ba</strong>nke dd BiH,<br />

Filijala Bugojno<br />

part br: 6764162000885351;<br />

transakcijski: 1613000022234395<br />

Glavni i odgovorni urednik<br />

Semir Imamović<br />

Redakcija<br />

Abdusamed Nasuf Bušatlić,<br />

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz<br />

Hodžić<br />

DTP<br />

Semir Šišić<br />

Lektor<br />

Abdulmedžid Nezo<br />

Stalni saradnici:<br />

Su<strong>ba</strong>šić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho<br />

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,<br />

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,<br />

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem<br />

Dizdar<br />

Ostali saradnici:<br />

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz<br />

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić,<br />

Adem Zalihić, Nedim Makarević<br />

Direktor<br />

Semir Mujić<br />

Direktor marketinga<br />

Semin Rizvić<br />

+387 62 343 635<br />

Koordinator za dijasporu<br />

Ramadan Rušid<br />

+386 41 255 239<br />

Štampa<br />

EMANET d.o.o., Zenica<br />

Časopis izlazi svakog drugog petka.<br />

Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />

vraćaju.<br />

ISSN 1512-651X<br />

redakcija@saff.<strong>ba</strong><br />

saffmagazin@yahoo.com<br />

www.saff.<strong>ba</strong><br />

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila<br />

u Federalnom ministarstvu obrazovanja,<br />

nauke, kulture i sporta pod brojem 622<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

5


Iako bošnjački ateisti ne žele priznati<br />

i svim sredstvima to žele sakriti, Bošnjaci<br />

muslimani dobro znaju da oni neće<br />

prestati vodit svoj atesitički “džihad”<br />

protiv islama i njegovih sljedbenika i da<br />

će, ako im se ukaže prilika, najprljavijim<br />

i najokrutnijim metodama potisnuti<br />

vjeru iz javnog života i protjerati je<br />

unutar džamijskih zidova i privatnih<br />

kuća, a nakon toga će, jednog po jednog<br />

vjernika i muslimanskog intelektualca,<br />

koji im budu stajali na putu, najprije<br />

kompromitirati putem recentnih<br />

ateističkih medija, a zatim putem<br />

ispro<strong>ba</strong>nih montiranih procesa, odvoditi<br />

iz kuća i džamija i puniti njima zatvorske<br />

ćelije, kao što su to nekad činili.<br />

Međutim, vjerujemo da su bošnjački<br />

ateisti konačno shvatili da su Bošnjaci<br />

muslimani, a posebno naša omladina,<br />

učenici i studenti, mladi afirmirani<br />

intelektualci, profesori, književnici,<br />

novinari, publicisti i drugi, itekako<br />

svjesni da je bor<strong>ba</strong> protiv vjeronauke<br />

u školama zapravo bor<strong>ba</strong> protiv<br />

vjerujućeg bošnjačkog naroda, njihovog<br />

identiteta i svega onoga što im život čini<br />

smislenim i vrijednim. Zato su stali na<br />

branik uzvišenih vrijednosti, odlučni u<br />

namjeri da zaustave one koji, opsjednuti<br />

patološkom mržnjom i prezirom, žele da<br />

probuše lađu života na kojoj, Allahovom<br />

odredbom, svi zajedno plovimo iako<br />

nismo u istim taborima, i tako spase sve<br />

putnike od potopa i propasti.<br />

Fenomen bošnjačkog ateizma<br />

Druga stvar koju želimo spomenuti<br />

jeste fenomen koji je prisutan u<br />

bošnjačkom nacionalnom korpusu, a<br />

koji je posebno dolazi do izražaja onda<br />

kada SDP pobijedi na izborima i kada<br />

se domogne vlasti. Naime, radi se o<br />

fenomenu bošnjačkog ateizma.<br />

Nakon dugogodišnjeg iskustva sa<br />

Bošnjacima ateistima, i nakon svih<br />

pogroma i progona koje je bošnjački<br />

narod od njih doživio, slobodni<br />

smo ustvrditi da su bošnjački ateisti<br />

posebna sorta i da se uveliko razlikuju,<br />

naprimjer, od ateista iz srpskog i<br />

hrvatskog naroda. Zašto to kažemo?<br />

Pa, zato što oni, za razliku od ateista<br />

općenito, od<strong>ba</strong>cuju i napadaju samo<br />

vjeru islam. Logično bi bilo (ako se<br />

tu uopće može govoriti o bilo kakvoj<br />

logici) da, kad se već deklarišu i<br />

izjašnjavaju kao ateisti, od<strong>ba</strong>cuju samu<br />

ideju vjere u jednog Boga kao Stvoritelja<br />

svega postojećeg, bez obzira ko tu ideju i u<br />

kojoj varijanti afirmirao i promovirao.<br />

Evo naprimjer, Ivo Josipović je ateista,<br />

odnosno agnostik, ali se nije libio da<br />

prilikom davanja zakletve na predsjedničkoj<br />

inauguraciji zatraži pomoć od Boga, niti je<br />

preskočio dio teksta zakletve u kojem se ta<br />

rečenica spominje. Zatim, on ne napada svoj<br />

narod koji u većini ispovi<br />

ijeda kršćanstvo,<br />

odnosno katoličanstvo, i ne stidi se, niti se<br />

odriče cjelokupne vjersko-kulturne <strong>ba</strong>štine<br />

svoga naroda. O predsjedniku Srbije i<br />

njegovoj sprezi sa SPC-om da i ne govorimo.<br />

Zato nam se čini da je ateizam kod<br />

Bošnjaka, najbolje definisati<br />

kao munafikluk, licemjerstvo<br />

i hipokriziju, a ne ateizam u<br />

njegovom klasičnom obliku i<br />

značenju. To nikako ne znači da<br />

je termin munafik, eufemizam<br />

i da je preblag za one koji se<br />

izjašnjavaju kao ateisti. Ne, jer po<br />

islamskom učenju munafikluk<br />

(licemjerstvo) je vrhunac kufra i<br />

nevjerstva.<br />

A za takvu vrstu ateizma<br />

vezana je jedna negativna<br />

osobina koju Kur’an često<br />

spominje uz licemjere, a koja<br />

najbolje otkriva, ne samo<br />

dvoličnost, već obezličenost,<br />

duhovnu bijedu i kompleks<br />

manje vrijednosti, kod takvih<br />

ljudi. Kur’an za njih kaže:<br />

Neodlučni su kome će se privoljeti,<br />

da li ovima ili onima. (En-Nisa,<br />

143.). A Poslanik, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, ih je ovako opisao:<br />

“Primjer munafika je kao primjer<br />

ovce koja se našla između dva stada, pa ne<br />

zna kojem stadu bi se pridružila.” (Muslim) .<br />

E upravo je taj kompleks manje vrijednosti<br />

prisutan i na svakom koraku primjetan kod<br />

bošnjačkih ateista. Oni zbog toga osjećaju<br />

ogroman teret i frustraciju. Drugi ih neće,<br />

sami od sebe bježe, a za sve svoje, i neuspjehe<br />

naroda kojem pripadaju, krive islam. Zbog<br />

tog kompleksa, zbog krive predodžbe i silnog<br />

kukavičluka, sami sebe smatraju manje<br />

vrijednim, a u isto vrijeme pripadnike drugih<br />

naroda i vjera smatraju superiornim i boljim,<br />

a da ih upitate zašto, oni jednostavno ne bi<br />

imali odgovor. Oni najviše liče onom čovjeku<br />

koji je bio umislio da je zrno žita, pa je bježao<br />

od kokoši kao od lavova, bojeći se da ga ne<br />

pojedu. Nakon dužeg tretmana i liječenja kod<br />

psihijatra, izgledalo je da se izliječio. Sav sretan<br />

zbog toga, psihijatar mu je rekao:“Eto vidiš da<br />

Bošnjaci<br />

muslimani<br />

su, braneći<br />

svoje pravo na<br />

vjeronauku u<br />

školama i njen<br />

jednak tretman<br />

sa ostalim<br />

predmetima,<br />

pokazali visok<br />

nivo vjerničke<br />

svijesti i uvjerili<br />

se, da se može<br />

kad se hoće, da<br />

ne smiju šutiti<br />

pred tiranijom,<br />

diskriminacijom<br />

i napadima<br />

na islam i<br />

muslimane.<br />

je to bila samo obična bolest i da si se izliječio. i<br />

Sad se ne osjećaš kao zrno žita, je l’ tako?<br />

” Na<br />

to je taj psihički bolesnik odgovorio: “Tako je<br />

doktore, mene si ubi bjedio da nisam zrno žita,<br />

ali hajde sada ubi bjedi kokoši.”<br />

Zbijanje vjerničkih redova<br />

Bošnjaci muslimani su, braneći svoje<br />

pravo na vjeronauku u školama i njen jednak<br />

tretman sa ostalim predmetima, pokazali<br />

visok nivo vjerničke svijesti i uvjerili se, da<br />

se može kad se hoće, da ne smiju šutiti t i pred<br />

tiranijom, diskriminacijom i napadima na<br />

islam i muslimane, svejedno dolazili ti napadi<br />

od bošnjačkih ateista ili nekih<br />

drugih antiislamskih snaga. Mi<br />

moramo, isto kao i egipatski<br />

narod, kojeg ovih dana i američki<br />

predsjednik O<strong>ba</strong>ma uzima kao<br />

primjer civiliziranog, kulturnog,<br />

ali i hrabrog i ponosnog naroda<br />

u borbi protiv zuluma i tiranije,<br />

zbiti naše vjerničke redove,<br />

i hrabro i dostojanstveno<br />

se suprot<br />

staviti ateističkim<br />

napadima na našu vjeru i naš<br />

narod. U tome nam do<strong>ba</strong>r<br />

primjer može biti upravo reisul-ulema<br />

Mustafa ef. Cerić koji, i<br />

pored toga što je napadnut sa svih<br />

strana i što njegovu ličnost čereće<br />

raznorazne zloće i nikogovići sa<br />

ovih prostora, i pored toga što<br />

je kao vođa Islamske zajednice<br />

ostao praktično sam, u smislu da<br />

su ga bukvalno izdali bošnjački<br />

politički, a,<br />

Boga mi, i mnogi<br />

vjerski predstavnici, on je odolio<br />

tim napadima i sačuvao je svoje<br />

ljudsko i vjerničko dostojanstvo. I nikada ne<br />

smijemo smetnuti s uma da moramo slijediti<br />

imperative našeg lijepog islama, kako u<br />

hrabrom otporu ateističkim napadima, tako<br />

i u dostojanstvenom držanju i kulutrnom<br />

ponašanju, jer ćemo samo tako potvrditi našu<br />

dosljednost u vjeri i promovirati vrijednost<br />

uzvišene vjere islama. Kičmu ne smijemo<br />

povijati, ne smijemo se predati, ali ne smijemo<br />

ni vrijeđati drugog i drugačijeg, niti u odbrani<br />

naših svetinja koristiti t i metode i sredstva<br />

koje koriste protivnici islama. Jednostavno,<br />

moramo se brinuti o sebi na islamski način,<br />

onako kako nam je naredio naš Gospodar<br />

Allah,<br />

dž.š. , kada je objavio: O vjernici,<br />

brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu, neće<br />

vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ćete se<br />

svi vratiti i On će vas o<strong>ba</strong>vijestiti o onome što ste<br />

radili. (El-Maide, 105.).<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

7


Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

Mekka: Dr. Usama el-Hajjat Medina: Husejn ibn Abdul-Aziz A<br />

Čovjek je na vjeri svoga druga Allah zahtijeva da se<br />

Preveo i sažeo: Semir<br />

Imamović<br />

Hvala Allahu koji čini<br />

da zrnje i košpice<br />

prokliju, koji iz neživa<br />

izvodi živo, iz živa neživo.<br />

Svjedočim da je samo Allah<br />

istinski Bog, koji nema sudruga,<br />

Stvoritelj Zemlje i<br />

uzvišenog nebeskog svoda,<br />

i svjedočim da je Muhammed,<br />

sallallahu alejhi ve sellem,<br />

Njegov rob i odabrani<br />

Poslanik. Bojte se Uzvišenog<br />

Allaha i bojte se Dana kada<br />

ćete se svi Allahu vratiti, kada<br />

će se svakome ono što je zaslužio<br />

isplatiti, - nikome krivo<br />

neće učinjeno biti. (El-Bekare,<br />

281.). Uzmemo li u obzir<br />

činjenicu da je uticaj i dojam<br />

kojeg prijatelji, sabesjednici i<br />

bliske i drage osobe ostavljaju<br />

na čovjeka jači i dublji<br />

nego bilo koji drugi uticaj i<br />

dojam, bit će nam u potpunosti<br />

jasno zbog čega islam<br />

insistira na opreznosti u<br />

odabiru prijatelja, i ukazivanju povjerenja<br />

oso<strong>ba</strong>ma koje ne poznajemo dovoljno,<br />

u čije se prijateljstvo i iskrenost<br />

nismo imali priliku uvjeriti na konkretnim<br />

djelima, i o čijoj vjeri i moralu<br />

znamo veoma malo. Da se radi o krajnje<br />

ozbiljnoj stvari, koja ne može biti<br />

predmetom kalkulacija, neodlučnosti<br />

i nečijeg prosuđivanja, potvrđuju riječi<br />

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

koje je izrekao u kontekstu upozorenja<br />

i poduke: “Čovjek je na vjeri svoga<br />

prijatelja, zato pazite koga uzimate za<br />

prijatelja i skim se družite.” (Ahmed,<br />

Ebu-Davud, Tirmizi od Ebu-Hurejre,<br />

sa dobrim lancem prenosilaca). Jedna<br />

narav krade potajno od druge, i čovjek<br />

veoma brzo i lahko krene putem kojeg<br />

je zacrtao njegov prijatelj. Upravo je to<br />

poruka jednog drugog hadisa u kojem<br />

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

dobrog prijatelja poredi sa prodavačem<br />

mirisa, od kojeg iako ne kupiš i<br />

ne dobiješ na poklon miris, u njegovom<br />

društvu ćeš se osjećati ugodno<br />

i prijatno, dok lošeg prijatelja poredi<br />

sa kovačem, u čijem društvu možeš<br />

samo osjećati neugodnost, zbog neu-<br />

Jedna narav<br />

krade potajno<br />

od druge, i<br />

čovjek veoma<br />

brzo i lahko<br />

krene putem<br />

kojeg je zacrtao<br />

njegov prijatelj.<br />

godnih mirisa koji se tokom<br />

taljenja i kovanja proizvode,<br />

a veoma je izvjesno da će<br />

te zakačiti i koja žeravica i<br />

progoriti ti odjeću. (Buharija,<br />

Muslim od Ebu-Musa<br />

el-Eš’arija). Do<strong>ba</strong>r prijatelj<br />

od čijeg prijateljstva samo<br />

možeš imati koristi na<br />

ovom i budućem svijetu je onaj koji<br />

popunjava prazninu, prašta grešku,<br />

pokriva sramotu, upućuje na dobro i<br />

pomaže u njemu, lijepim predstavlja<br />

dobra djela a od ružnih odvraća, otkrivajući<br />

njihovu suštinu, te ukazujući<br />

na njihovu ovosvjetsku i onosvjetsku<br />

pogubnost i štetu. S druge strane, loš<br />

prijatelj, zbog čijeg će se prijateljstva<br />

čovjek kajati na o<strong>ba</strong> svijeta, je onaj<br />

koji od zla pravi dobro, i od dobra pravi<br />

zlo, koji uljepšava vulgarne i proste<br />

riječi i postupke, poziva na krivi put<br />

i zabludu. Prihvatajući ovakvu osobu<br />

za prijatelja, čovjek se svjesno svrstava<br />

na stranu stranputice i nepokornosti,<br />

koja će završiti žestokim kajanjem na<br />

budućem svijetu, kada kajanje neće<br />

koristiti. Uzvišeni o tome kaže: Na<br />

Dan kada nevjernik prste svoje bude<br />

grizao govoreći: “Kamo sreće da sam se<br />

uz Poslanika pravog puta držao, kamo<br />

sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja<br />

nisam uzeo, on me je od Kur’ana<br />

odvratio nakon što mi je priopćen bio!”<br />

– a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu.<br />

(Prijevod značenja, El-Furkan,<br />

27. -29.).<br />

i da se dobro čini<br />

Preveo i sažeo: Abdusamed Nasuf<br />

Bušatlić<br />

Draga braćo! Nema ništa ljepše od<br />

Ddruženja sa Kur’anom i razmišljanja<br />

Do njegovim veličanstvenim poruka- Dma i pouka<br />

ma. Kur’anski ajet koji je ujedno i<br />

moto naše hutbe, a koji je, rekli bismo, u sebi<br />

sublimirao cjelokupni islamski ahlak, zaslužuje<br />

da bude tematski obrađen u ovoj hutbi,<br />

kako bismo uzeli pouke iz njega i kako bi<br />

nam ova Božanska poruka bila svjetiljka koja<br />

će nam osvjetljavati životni put, i ideja vodilja<br />

na temelju koje ćemo urediti cjelokupni naš<br />

život i naše ponašanje. To je devedeseti ajet iz<br />

sure En-Nahl, a koji glasi: Allah zahtijeva da se<br />

svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjim<br />

udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje<br />

zabranjuje; da pouku primate, On vas savjetuje.<br />

Komentirajući ovaj ajet, Hasan Basri je rekao:<br />

“To je ajet koji nije izostavio ni jedno dobro<br />

djelo, a da ga nije naredio, niti i jedno zlo, a da<br />

ga nije zabranio.’’ A Katade je kazao: “Nema<br />

ni jedne osobine lijepog ahlaka niti pohvalnog<br />

svojstva, a da ovim ajetom nije naređeno, niti<br />

ima ijednog lošeg djela i pokuđenog svojstva, a<br />

da njegova zabrana nije sadržana u ovom kratkom<br />

ajetu.’’<br />

Citirani kur’anski ajet, prije svega sadrži načelo<br />

pravednosti i Allahovu naredbu njegove<br />

primjene u svim segmentima života i svim<br />

životnim situacijama. A pravednost u islamu<br />

podrazumijeva objektivnost i primjenu jednakih<br />

aršina prema svima, a izbjegavanje svakog<br />

oblika nepravde i pristrasnosti. Na pravednost<br />

ne smije utjecati strast, simpatija ili antipatija,<br />

niti se može mijenjati i prilagođavati s obzi-<br />

rom na rodbinske ili neke druge veze, niti s<br />

obzirom na bogatstvo t i siromaštv<br />

o, moć i slabost<br />

i sl. Na to aludira sljedeći ajet: O vjernici,<br />

dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno<br />

svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim<br />

ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni<br />

budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti.<br />

(El-Maide, 8.). A o nagradi za pravednost,<br />

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je<br />

rekao: “Pravedni će na Sudnjem danu biti na<br />

minberima od svjetla.’’ (Muslim).<br />

Drugo načelo koje je spomenuto u ajetu jeste<br />

dobročinstvo koje ovdje ima opće značenje i<br />

podrazumijeva ponajprije lijep odnos prema<br />

Allahu, kroz iskrenost u vjerovanju, i<strong>ba</strong>detu i<br />

potpunoj pokornosti Njegovim nared<strong>ba</strong>ma,<br />

ali također i lijep odnos i dobročinstvo prema<br />

ljudima. Dobročinstvo obuhvata i riječi<br />

27. april - 24. džumade-l-uhra<br />

8


Alu Šejh<br />

Kuds: Muhammed Selim<br />

svačije pravo poštuje Omladina je naša nada<br />

Pravednost<br />

u islamu<br />

podrazumijeva<br />

objektivnost<br />

i primjenu<br />

jednakih aršina<br />

prema svima,<br />

a izbjegavanje<br />

svakog oblika<br />

nepravde i<br />

pristrasnosti.<br />

i djela podjednako i<br />

sve osobine lijepog<br />

ahlaka, kao što je<br />

uzvraćanje na dobro,<br />

još ljepšim i<br />

boljim postupkom i<br />

djelom, kao i uzvraćanje<br />

na zlo, oprostom<br />

koji će osvojiti<br />

i najtvrdokornija<br />

srca i od neprijatelja<br />

učiniti prisnog prijatelja,<br />

kao što stoji u sljedećem ajetu: Dobro<br />

i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin<br />

tvoj odjednom prisni prijatelj postati.<br />

(Fussilet, 34.).<br />

Posebno je važno dobročinstvo prema rodbini<br />

i održavanje rodbinskih veza. U tom smislu<br />

je i hadis Allahovog, Poslanika, sallallahu<br />

alejhi ve sellem: “Ko želi da mu se poveća<br />

opskr<strong>ba</strong> i produži život, neka čuva rudbinske<br />

veze.’’ (Mutefekun alejhi).<br />

Nakon naredbe pravednosti i dobročinstva,<br />

u ajetu slijedi zabrana svih zala i grijeha, kao<br />

što je razvrat, u šta spada blud i sve vrste bludnih<br />

radnji, zatim griješenje i sve vrste grijeha,<br />

velikih i malih, koji znače suprotstavljanje<br />

Allahovim nared<strong>ba</strong>ma i nared<strong>ba</strong>ma Njegovog<br />

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.<br />

Zatim se u ajetu zabranjuje nasilje u svim<br />

njegovim oblicima.<br />

Kur’an na mnogo mjesta upozorava na sustezanje<br />

od činjenja grijeha i nasilja drugim<br />

ljudima, a posebno prijeti onima koji proliju<br />

nedužnu ljudsku krv,<br />

tj. onima koji napadaju<br />

na ono što je islam učinio svetim i nepovredivim;<br />

život, čast i imetak. U tom smislu je<br />

i hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, rekao: “Nema grijeha zbog kojeg<br />

čovjeka prije stiže kazna, još na dunjaluku,<br />

osim onoga što takve čeka na ahiretu, kao što<br />

je nasilje i kidanje rodbinskih veza.” (Hakim).<br />

Preveo i sažeo: Esad<br />

Mahovac<br />

Hvala Allahu koji<br />

nam je darovao<br />

vjeru islam i učinio<br />

nas čuvarima njegovih<br />

granica i podario nam<br />

vrijednost namaza u svetom<br />

mesdžidu. O mladići,<br />

ashabi i tabi’ini su željeli<br />

uspjeh, pa im je Allah<br />

darovao uspjeh. Željeli su ponos i<br />

dobili su ga. Njihova okupljanja<br />

nisu bila na stranicama Facebook-a<br />

nego na Kur’anu i Sunnetu.<br />

Kada su križari namjeravali saznati<br />

pogodan trenutak za napad na<br />

Andelus analizirali su stanje omladine.<br />

Mirovali su dok je omladina<br />

boravila u mesdžidima družeći se sa<br />

Kur’anom i hadisom, a kada su ovo<br />

stanje zamijenili ovosvjetskim uživanjima,<br />

uslijedio je napad kojem<br />

se nisu mogli oduprijeti.<br />

Zbog čega naša omladina danas<br />

trči za strastima i raznim zabludama<br />

koje im se plasiraju od strane<br />

njihovih neprijatelja?! Zbog čega<br />

se odriču svog islamskog indetiteta<br />

kako bi se dodvorili nevjernicima i<br />

licemjerima?! Zar nije došlo vrijeme<br />

da među našom omladinom poniknu<br />

omladinci poput Mus’a<strong>ba</strong> b.<br />

‘Umejra koji je uživanje i raskoš zamijenio<br />

žrtvovanjem za islam?! Ili<br />

omladinci poput Sejjida b. Hudajra<br />

O omladino,<br />

zar ne vidite<br />

da ste vi stub<br />

ove vjere i<br />

njena nada.<br />

Nekada je to<br />

bio Salahuddin<br />

el-Ejjubi i Kutuz<br />

koji je porazio<br />

Tatare, a danas<br />

je došao red na<br />

vas.<br />

kojem su silazili meleki<br />

dok je učio Kur’an ili<br />

poput Abdullaha b. Ez-<br />

Zubejra – mladića postača<br />

i onoga koji je noćima<br />

u namazu bdio.<br />

O omladino, zar ne vidite<br />

da ste vi stub ove vjere<br />

i njena nada. Nekada je<br />

to bio Salahuddin el-Ejjubi<br />

i Kutuz koji je porazio<br />

Tatare, a danas je<br />

došao red na vas. Zar ne volite da<br />

budete poput Jusufa, alejhi selam,<br />

koji, iako je bio tuđinac, nije želio<br />

sramotu i poniženje, već je izabrao<br />

zatvor. Šta reći za današnju<br />

omladinu koja na javnim mjestima<br />

do<strong>ba</strong>cuje muslimanskim djevojkama<br />

ili ih pokušavaju zavesti putem<br />

interneta, a Musa, alejhi selam,<br />

je svojim primjerom sa kćerima<br />

Šu’aj<strong>ba</strong>, alehi selam, iznio veliki<br />

dokaz protiv svih njih. Ili zašto<br />

ne razmisle o čednoj Merjemi<br />

koju je Allah počastio i uzdigao<br />

nad drugim ženama. Allahu moj,<br />

sačuvaj našu omladinu od razvrata<br />

i nereda!<br />

O muslimani, čuvajte svoju djecu,<br />

buduću nadu islama, od razvrata i<br />

raznih zabluda koje im se plasiraju<br />

putem satelitskih kanala i interneta.<br />

Budite njihovi prijatelji i pomagači<br />

kako ne bi morali tražiti sebi<br />

prijatelje u onima koji to zapravo<br />

nisu!<br />

27. april - 24. džumade-l-uhra<br />

9


Polumjesec<br />

Srpska pravoslavna crkva<br />

Mitropolit kojeg je i<br />

Ratko Mladić ponizno<br />

ljubio u ruku<br />

U<br />

četvrtak 26. maja konačno<br />

je uhapšen Ratko Mladić.<br />

Vijest o hapšenju Ratka Mladića<br />

objavljena je u jutarnjim satima.<br />

Nakon objavljivanja vijesti o<br />

hapšenju Ratka Mladića domaći<br />

i svjetski elektronski mediji su<br />

počeli sa emitiranjem vanrednog<br />

specijalnog programa. BHT1 i<br />

FTV su također emitirale skoro<br />

cjelodnevni specijalni program o<br />

hapšenju Ratka Mladića. Tokom<br />

emitiranja tog programa, najmanje<br />

desetak puta, na BHT1 i FTV-u<br />

su objavljeni video snimci na kojim<br />

se vidi kako Ratko Mladić sa<br />

velikim poštovanjem i poniznošću<br />

dočekuje mitropolita dabrobosankog<br />

Nikolaja kojeg ponizno ljubi<br />

u ruku. Nije ovo jedini snimak<br />

koji dokazuje da je mitropolit dabrobosanski<br />

Nikolaj imao veoma<br />

bliske odnose sa najokorjelim<br />

srpskim zločincima Radovanom<br />

Karadžićem, Ratkom Mladićem i<br />

drugima. Nažalost, mitropolit dabrobosanki<br />

Nikolaj nije se samo<br />

slikao sa ratnim zločincima, iz<br />

poštovanja zločinaca prema njemu<br />

vidi se da je mitropolit Nikolaj<br />

svoje zločinačko pastirsko stado<br />

aktivno upućivao u sve tajne dokusurivanja<br />

Bosne i Hercegovine<br />

i istrebljenje Bošnjaka. Naravno,<br />

mitropolit dabrobosanski Nikolaj<br />

se danas slobodno šetka po cijeloj<br />

Bosni i Hercegovini. Osim šetkanja<br />

mitropolit dabrobosanski Nikolaj<br />

često sebi daje za pravo da upućuje<br />

nekakve moralne poruke. Umjesto<br />

u zatvoru mitropolit dabrobosanski<br />

Nikolaj na miru uživa u svojim<br />

ratnim fotografijama i sjećanjima<br />

na svoju ratno – zločinačku ulogu.<br />

Jasmila Ž<strong>ba</strong>nić<br />

Jasmila, stidi se svojih riječi i svojih laži<br />

Suljagićev napad na vjeronauku dao<br />

nam je priliku da vidimo mnoga<br />

licu u njihovom pravom svjetlu. Jedno<br />

od tih lica koje se konačno pokazalo<br />

u svom pravom svjetlu je lice Jasmile<br />

Ž<strong>ba</strong>nić. Sve do ovog problema oko<br />

vjeronauke vjerovali smo da je Jasmila<br />

Ž<strong>ba</strong>nić jedna vrijedna i nadasve tole-<br />

rantna umjetnica kojoj je najviše stalo<br />

do njene umjetnosti. Nažalost, nakon<br />

njenog javnog očitovanja da je ateistkinja<br />

koja se izuzetno protivi vjeri<br />

moramo promijeniti mišljenje o njoj.<br />

Naročito, nikako ne možemo shvatiti<br />

potrebu Jasmile Ž<strong>ba</strong>nić da otvoreno<br />

laže da su vjeroučitelji u školama napastvovali<br />

djecu. Ovoj njenoj laži oglasili<br />

su se i vjeroučitelji. “Ono što je puno<br />

opasnije od ovoga prijedloga Jasmile<br />

Ž<strong>ba</strong>nić jeste to da je spomenuta optužila<br />

vjeroučitelje za pedofiliju. Kako<br />

bi imali potpunu sliku, citirat ćemo<br />

je: ‘Radije ću prihvatiti da moje dijete<br />

Zenica<br />

Bošnjak bez islama - Bosna bez Bošnjaka<br />

bude u školskom dvorištu sa svojim<br />

prijateljima i da ‘provjetrava’ mozak,<br />

dok druga djeca ‘deru svoje hlačice’ na<br />

času vjeronauke (nadam se Monsinjor<br />

nije mislio na ‘ono’ deranje hlačica i suknjica<br />

koje su mnogi vjeroučitelji primjenjivali<br />

na dječici.)”. Ne znamo da<br />

li je Jasmila svjesna šta je izrekla. Zato<br />

bih je zamolio da nam ubuduće, kada<br />

bude pisala ovakve gluposti napiše ime<br />

i prezime tog vjeroučitelja koji je pedofil.<br />

Nikad nijedan vjeroučitelj, bilo<br />

koje konfesije, u BiH nije bio, ni optužen,<br />

a kamoli osuđen za pedofiliju.<br />

Nikad. Nijedan. Zato, Jasmila, stidi se<br />

svojih riječi i svojih laži. Sram te bilo!<br />

U ovom trenutku, ja građanin Bosne i<br />

Hercegovine, vjeroučitelj, j <strong>ba</strong>rem znam<br />

suštinski važnu stvar: Jasmilu Ž<strong>ba</strong>nić<br />

više ne poštujem kao što sam je poštovao<br />

prije ove njene optužbe za pedofiliju,<br />

mene i svih mojih kolega vjeroučitelja<br />

u BiH”.<br />

U petak,<br />

27. maja<br />

2011., u 19<br />

sati, u velikoj<br />

sali Islamskog<br />

pedagoškog<br />

fakulteta u<br />

Zenici, mr. sc.<br />

Fatmir Alispahić<br />

je održao<br />

odlično<br />

predavanje na<br />

temu: BOŠ-<br />

NJAK BEZ ISLAMA = BOSNA<br />

BEZ BOŠNJAKA. Organizator<br />

predavanja bio je Kulturni centar<br />

“Karneol”. Ovo Fatmirovo sjajno<br />

predavanje možemo sažeti u sljedećih<br />

nekoliko jasnih i tačnih rečenica.<br />

“Ni jedan<br />

narod nije<br />

konstituiran<br />

na bezbožništvu,<br />

a to što<br />

se od Bošnjaka<br />

traži da<br />

žive bez islama,<br />

zapravo<br />

je genocidni<br />

zahtjev za samouništenjem<br />

bošnjačkog<br />

bića. Zašto se od Sr<strong>ba</strong> i Hrvata ne<br />

traži da žive bez pravoslavlja i katoličanstva?<br />

Zato što bi to značilo negaciju<br />

srpstva i hrvatstva. Negacija<br />

islama u Bošnjaka je negacija samih<br />

Bošnjaka.”<br />

10


Boris Dežulović<br />

Kratka povijest Borisovih besmislenih žalopojki<br />

edan dio bošnjačke javnosti oštro<br />

Jje reagirao na nedavne uvrede na<br />

račun islama i muslimana koje je izrekao,<br />

odnosno napisao hrvatski novinar<br />

Boris Dežulović kada je u sarajevskom<br />

Oslobođenju objavio vic o Allahu,<br />

dž.š. Nakon opravdanih reakcija na<br />

račun Borisa Dežulovića uslijedile su<br />

brojne kontrareakcije Dežulovićevih<br />

prijatelja ali i samog Dežulovića. U<br />

posljednjoj reakciji koja je također<br />

objavljena u sarajevskom Oslobođenju,<br />

Boris Dežulović se, na određeni način,<br />

žali što je izvrgnut rekacijama,<br />

kako on kaže, <strong>Saff</strong>a, Avaza, pa sve do<br />

raznih džematskih sajtova s portalom<br />

samog Rijaseta na čelu. U spomenutoj<br />

reakciji Boris Dežulović navodi svoje<br />

čuđenje kako su muslimani zaboravili<br />

njegov tekst “Što nam je katolički<br />

džihad donio osim zla?”, “poučnu<br />

priču o licemjerju pape Benedikta<br />

XVI, koji je islam brzopleto i sporomozgo<br />

optužio za širenje zla, zaboravivši<br />

podjednako i na veličanstveni<br />

doprinos islama zapadnoj civilizaciji<br />

i na doprinose katoličke conquiste<br />

u širenju zla po krajevima koje su<br />

osvajali Benediktovi prethodnici”.<br />

Misli Dežulović da je nama muslimanima<br />

ugodio i da nam je bio drag<br />

kada je napisao spomenuti tekst a<br />

sada nakon samo jednog ispričanog<br />

vica o Allahu, dž.š., sve smo odjednom<br />

zaboravili. Dakle, Dežulović<br />

nam poručuje da smo mi muslimani<br />

nezahvalni i da brzo zaboravljamo<br />

ljude kao što je on. Gospodine<br />

Dežuloviću, zar je moguće da na<br />

ovakav način opravdavate svoj neprimjereni<br />

čin vrijeđanja islama i muslimana?<br />

Nije valjda da mislite da ćete<br />

na račun jednog dobrog napisanog<br />

teksta tražiti da vam bude dozvoljeno<br />

sve pa i tako neprimjereno vrijeđanje<br />

naših islamskih vrijednosti. I na<br />

kraju, gospodine Dežuloviću, recite<br />

iskreno, jeste li prije nego što ste javno<br />

objavili uvrede na račun islama i<br />

muslimana ikada prozvani ili napadnuti<br />

i od jednog Bošnjaka muslimana.<br />

Naravno da niste.<br />

Sarajevo<br />

Galija u Sarajevu i<br />

Mostaru<br />

Proteklih dana dobili smo<br />

e-mail od jednog našeg čitaoca<br />

u kojem nas o<strong>ba</strong>vještava o<br />

sramnom organiziranju koncerta<br />

u Sarajevu i Mostaru srpske<br />

grupe Galija. U nastavku prenosimo<br />

spomenuti e-mail. “Volio<br />

bih da o<strong>ba</strong>vijestite bh. javnost<br />

da tzv. menadžer Mesud Rizvo<br />

iz Sarajeva, organizacijom koncerata<br />

grupe Galija iz Srbije 27/5<br />

u Sarajevu i 28/5 u Mostaru, na<br />

mala vrata u BiH uvodi ovu nacionalističku<br />

grupu, na čelu sa<br />

njihovim liderom Nešom, vrijeđajući<br />

time osjećaje svih nas koji<br />

vole ovu zemlju i koji su u proteklom<br />

ratu izgubili svoje najmilije.<br />

Osim što su taj Neša i njegova<br />

grupa Galija cijelo vrijeme<br />

rata i napada Srbije na BiH bili<br />

uz Miloševića otvoreno i javno,<br />

oni su poznati i po pjesmi “Na<br />

Drini ćuprija” u kojoj refren ima<br />

tekst “....da pijemo rakije i krvi”.<br />

Ako smo spremni svi skupa samo<br />

tako preći preko dolaska ovih<br />

fašista da nam pjevaju i uzimaju<br />

novac u BiH, onda stvarno<br />

ni ne zaslužujemo bolje. Želim<br />

da naglasim da nisam nikakav<br />

nacionalista, dijete sam iz miješanog<br />

braka i usprotivio bih<br />

se bilo kojim nacionalistima sa<br />

svake strane, ali što je previše,<br />

previše je..., s poštovanjem D.<br />

Brkić”. Za potvrdu ovih riječi<br />

navešćemo samo dio teksta navedene<br />

pjesme grupe Galija.<br />

Na Drini ćuprija (1991)<br />

Velike smo zapalili vatre<br />

Naš je plamen uvijek bio prvi<br />

Oko vatre razapeli šator<br />

Da pijemo rakije i krvi...<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

11


Emir Suljagić, ministar obrazovanja<br />

u Vladi Kantona Sarajevo<br />

Pećanin i Selimbegovićka<br />

su uspjeli isprati mozak i<br />

dušu Emiru Suljagiću i od<br />

njega stvoriti agresivnog<br />

ateistu<br />

Emir Suljagić, ministar obrazovanja<br />

u Kantonu Sarajevo je<br />

prije hapšenja Ratka Mladića bio<br />

glavna medijska zvijezda u našoj<br />

zemlji. Njegova sramna odluka o<br />

vjeronauci u školama izazvala je<br />

brojne reakcije. Mnogi su se pitali<br />

zašto je ovaj mladi čovjek toliko<br />

kidisao da dohaka vjeronauci u<br />

školama. Podsjetimo se da je Emir<br />

Suljagić nakon agresije na Bosnu i<br />

Hercegovinu, nakon preživljenog<br />

genocida došao u Sarajevo gdje se<br />

zaposlio u magazin Dani. Suljagić<br />

je u magazinu Dani radio dugo<br />

godina. Svoje najbolje mladalačke<br />

godine Suljagić je proveo u magazinu<br />

Dani. U ovoj informaciji leži<br />

odgovor na pitanje zašto Emir<br />

Suljagić danas tako agresivno napada<br />

vjeru i vjernike. Naime, poznato<br />

je da su Dane u to vrijeme<br />

vodili Senad Pećanin i Vildana<br />

Selimbegović. O njihovom agresivnom<br />

ateizmu i mržnji prema<br />

islamu i muslimanima ne tre<strong>ba</strong><br />

trošiti puno riječi. Emir Suljagić<br />

je, na njegovu žalost, radeći u<br />

magazinu Dani, korak po korak<br />

upadao u ateističku mrežu Senada<br />

Pećanina i Vildane Selimbegović.<br />

Pećanin i Selimbegovićka su<br />

uspjeli isprati mozak i dušu Emiru<br />

Suljagiću i od njega stvoriti agresivnog<br />

ateistu. Suljagićeve tehnike<br />

vlasti umnogome podsjećaju<br />

na njegove tekstove iz magazina<br />

Dani, odnosno na tehnike pisanja<br />

i razumijevanja stvari koje je<br />

usvojio od svojih uzora Pećanina<br />

i Selimbegovićke.<br />

Sulejman Tihić<br />

Tihiću je SDP u srcu a SDA na reveru<br />

Sulejman Tihić, predsjednik SDA u<br />

posljednje vrijeme a naročito nakon<br />

prošlogodišnjih okto<strong>ba</strong>rskih izbora<br />

dan i noć radi kako bi SDP dobio što<br />

bolje pozicije u vlasti. Bošnjaci danas<br />

Sulejmana Tihića uglavnom doživljavaju<br />

u tom pro – SDP-ovskom svjetlu.<br />

Također, članovi i većina simpatizera<br />

SDP-a imaju samo riječi<br />

hvale za Sulejmana Tihića<br />

i njegove aktivnosti<br />

na promoviranju SDP-a.<br />

SDP-vci ne kriju, odnosno<br />

javno ističu svoju zahvalnost<br />

Sulejmanu Tihiću<br />

što je od SDA napravio<br />

stranku koja se pretvorila<br />

u SDP-ov servis. U četvrtak<br />

26. maja u Sarajevu<br />

je obilježena 21. godišnjica<br />

od osnivanja i djelovanja<br />

Stranke demokratske<br />

akcije i održana svečana<br />

sjednica Predsjedništva<br />

i Glavnog odbora SDA. I tu priliku<br />

Sulejman Tihić je iskoristio da svojim<br />

stranačkim poslušnicima još jednom<br />

podcrta da je njihov glavni zadatak<br />

u narednom periodu pomoći SDP-u.<br />

“Neki među nama također nisu bili za<br />

koaliciju sa SDP, a neki nisu zadovoljni<br />

samo zato što nisu ostvarili lična očekivanja.<br />

Ako je sa SDP-om koalirao i<br />

rahmetli Alija Izetbegović, zašto bi to<br />

danas bio problem? Moramo sve učiniti<br />

da ova koalicija uspije jer ona je<br />

odraz volje građana iskazane na izborima,<br />

isto kao što je bio slučaj 1992.<br />

godine, kada je SDP bila u Vladi i<br />

Predsjedništvu BiH”. Neki će reći da<br />

Sulejman Tihić vješto politički<br />

iskorištava SDP da<br />

zadži SDA u vlasti. Nažalost,<br />

to nije istina. Istina je<br />

da Sulejman Tihić u svom<br />

srcu nosi istu idelogiju kao<br />

i SDP. Recimo, Sulejman<br />

Tihić nikada neće izreći<br />

nijednu kritiku na račun<br />

politike SDP-a, bez obzira<br />

koliko SDP bio u krivu.<br />

S druge strane, Sulejman<br />

Tihić uvijek spremno u<br />

medijima iznosi najoštrije<br />

kritike i počesto veoma<br />

neodmjerene izjave protiv<br />

reisa dr. Mustafe ef. Cerića i pritom ne<br />

pokazuje ni trunku zabrinutosti što bi<br />

takve njegove izjave mogle biti pogrešno<br />

protumačene i što bi takve izjave<br />

mogle unijeti nemir u naš narod. Jednostavno<br />

rečeno, Tihić ono što voli to i<br />

brani i promovira a što mu nije po volji<br />

to otvoreno napada.<br />

Valentin Inzko<br />

Inzko je lahak na o<strong>ba</strong>raču kada tre<strong>ba</strong> udariti na islam i muslimane<br />

Svojom skandaloznom izjavom da<br />

je govor reisu-l-uleme dr. Mustafe<br />

Cerića o problemu vjeronauke “protivan<br />

ljudskom dostojanstvu Valentin<br />

Inzko, visoki predstavnik u BiH još<br />

jednom je pokazao koliko je lahak na<br />

o<strong>ba</strong>raču kada tre<strong>ba</strong> udariti na muslimane.<br />

Nije ovo prvi put da se Valentin<br />

Inzko tako olahko upušta da sudi muslimanima<br />

u BiH. Sjetimo se kako je<br />

Valentin Inzko<br />

prije dvije godine<br />

u katoličkom<br />

časopisu Svjetlo<br />

riječi i govorio o<br />

islamu i muslimanima<br />

u BiH.<br />

Odgovarajući<br />

na pitanje “Ne<br />

ide li Europa<br />

sve više desno i<br />

zbog straha od<br />

mu slimana?”,<br />

Valentin Inzko<br />

je rekao: “Mislim da je Karadžić bio<br />

najveći prijatelj islama, on je najviše<br />

učinio da se ovdje širi radikalni<br />

islam. Da nije bile te agresije, mnogi<br />

muslimani bi ostali u svojoj tradiciji.<br />

Mislim da tre<strong>ba</strong> još neko vrijeme.<br />

Nedavno sam bio na Baščaršiji i vidio<br />

kako jedna fina djevojka jednog zaista<br />

pravog vjernika, koji ne propušta<br />

nijedno klanjanje, nije imala maramu.<br />

Rekla je: ‘Ja<br />

sam muslimanka i<br />

vjerujem u Allaha,<br />

ali to je u meni, a<br />

ne u marami’. Kao<br />

što neki kažu za<br />

alkohol: loše stvari<br />

izlaze iz usta, a ne u<br />

usta. Ima različitih<br />

ljudi koji su vjernici,<br />

ali taj bosanski<br />

islam za mene je<br />

sasvim prihvatljiv i<br />

sekularan.”<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

12


Goražde<br />

Formiram novi FK “Gazije Goražde”<br />

Grupa mladića koji su okupljeni<br />

oko BZK “Preporod” Goražde i<br />

Kayseri džamije u Goraždu formirali<br />

su FK pod nazivim “Gazije Goražde”.<br />

Ovo je prvi FK formiran od momaka<br />

koji svi klanjaju i redovne su džematlije<br />

u Kayseri džamiji. Posebno je interesantno<br />

što su u ovaj FK uključeni i<br />

imami pj pojedinih džemata iz Goražda<br />

i Čajniča. Formiranje ovog klu<strong>ba</strong> je<br />

izazvalo veliko interesovanje i podršku<br />

u gradu na Drini. Pored sportskog<br />

takmičenja ovo je jedan novi vid<br />

organiziranja mladih ljudi i njihova<br />

zajednička želja da i na ovaj način<br />

doprinose promociji dobra i zdravog<br />

života u skladu sa propisaima Islama.<br />

Prvi predsjednik ovog FK je Kurtović<br />

Nedžad, a trener je Senad Hubjer.<br />

Klub okuplja oko 50 članova. Pored<br />

seniorske ekipe tu su još i pioniri koji<br />

svojim radom postižu dobre rezultate<br />

kako u školi tako i u sportu. Sa<br />

ovim načinom organiziranja budućnost<br />

Goražda će biti svakim danom<br />

sve bolja.<br />

Ateisti vs. vjernici<br />

Vjernici muslimani i<br />

islamsko – muslimanske<br />

organizacije tre<strong>ba</strong>ju<br />

se ugledati na ateiste<br />

i na njihovo hrabro i<br />

jedinstveno društveno<br />

djelovanje<br />

SDP<br />

Na SDP-voj zvaničnoj web stranici otvoreno se poziva<br />

na smrt onima koji se protive Suljagićevoj odluci o<br />

vjeronauci<br />

Na SDP-voj zvaničnoj web stranici<br />

otvoreno se poziva na smrt<br />

onima koji se protive Suljagićevoj<br />

odluci o vjeronauci. Naime, ispod<br />

komentara “Društvo ‘Theoria’ dalo<br />

podršku ministru Suljagiću” nalaze<br />

se komentari na navedeni članak. U<br />

tim komentarima izvjesni Igor kaže<br />

“Emir Suljagić samo naprijed – smrt<br />

ovim primitivcima”. Ovaj opasni komentar<br />

uredništvo SDP-ve zvanične<br />

web stranice ne želi izbrisati.<br />

Javna rasprava o problemu vjeronauke<br />

u Kantonu Sarajevo proteklih<br />

dana na vidjelo je iz<strong>ba</strong>cila jednu veoma<br />

zanimljivu činjenicu. Naime, proteklih<br />

dana smo vidjeli kako i koliko su naši<br />

domaći ateisti i sekularisti jedinstveni i<br />

odlučni u svojoj borbi za sekularizaciju<br />

našeg društva. Iako je danas moderno,<br />

isplativo i potpuno bezopasno napadati<br />

islam i muslimane, iako za to ne tre<strong>ba</strong><br />

neka posebna hrabrost, ipak se mora<br />

priznati da su ateisti pokazali veliki<br />

stepen jedinstva i hrabrosti u borbi za<br />

svoje sekularističke ciljeve. To je jedan<br />

od razloga što oni uspijevaju da dominiraju<br />

našom javnom scenom. Za razliku<br />

od ateista vjernici muslimani djeluju<br />

potpuno nejedinstveno. Rijetki su oni<br />

vjernici muslimani koji imaju dovoljno<br />

hrabrosti da rade za islam i muslimane<br />

u BiH. Jedan od tih rijetkih i hrabrih<br />

vjernika muslimana je naš uvaženi reis<br />

dr. Mustafa ef. Cerić, koji je zbog te<br />

odvažnosti i odlučnosti izvrgnut stalnim<br />

napadima. Krajnje je vrijeme da<br />

vjernici muslimani u BiH shvate da<br />

se mora stvarati jedinstveni front i da<br />

je hrabrost i odlučna aktivnost u radu<br />

za islam osnovni uvjet za stvaranje bolje<br />

i sigurnije budućnosti za Bošnjake<br />

muslimane i Bosnu i Hercegovinu.<br />

Vjernici muslimani i islamsko – muslimanske<br />

organizacije se mogu ugledati<br />

na ateiste i na njihovu hrabrost i jedinstveno<br />

djelovanje.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

13


Zločin i kazna<br />

Reakcije Srebreničana na vijest o hapšenju ratnog zločinca<br />

Ratka Mladića<br />

Hapšenje Ratka Mladića samo je komadić<br />

pravde, konačna pravda je ukidanje RS-a<br />

Istupi ministra Ahmetovića su<br />

u najmanju ruku čudni. Ako za<br />

prvu tvrdnju da je “hapšenje<br />

Ratka Mladića najznačajniji<br />

događaj u postratnoj historiji<br />

ne samo Bosne i Hercegovine ili<br />

Srbije, nego i cijelog Balkana”<br />

možemo reći da je naivna jer<br />

je ovdje ipak riječ o trgovini<br />

srbijanskih vlasti sa Haškim<br />

tribunalom i Evropskom unijom,<br />

za njegovu čestitku srbijanskim<br />

vlastima, i Bezbjednosnoinformativnoj<br />

agenciji i Službi<br />

za otkrivanje ratnih zločina<br />

Ministarstva unutrašnjih poslova<br />

Srbije ne može se drugo reći<br />

već da je beskrajno glupa,<br />

nemoralna, da vrijeđa žrtve<br />

genocida. Zamislite, neko 16<br />

godina skriva ubicu vašeg oca,<br />

brata, sina, vaših najmilijih, i kad<br />

toga, nakon 16 godina, natjeraju<br />

i primoraju da konačno preda<br />

ubicu, vi mu – čestitate<br />

PIŠE: Fahrudin Sinanović<br />

Haški optuženik,<br />

monstrum, ratni zločinac<br />

Ratko Mladić konačno<br />

je uhapšen. Uhapšen je u četvrtak<br />

ujutro, oko 5,30 sati, u selu Lazarevo<br />

kod Zrenjanina, gdje je živio s lažnim<br />

imenom Milorad Komadić. Na ovaj<br />

način komadić pravde je zadovoljen.<br />

Teško da će na političkom planu ovo<br />

hapšenje nešto bitnije promijeniti,<br />

ali svakako predstavlja vijest kojoj<br />

su se obradovali svi pravdoljubivi<br />

ljudi, posebno članovi porodica<br />

nastradalih, porodice žrtava<br />

genocida. Srebreničani su Mladićevo<br />

hapšenje doživjeli s olakšanjem<br />

i s nadom da će pravda ipak biti<br />

zadovoljena.<br />

Abdurahman Malkić, bivši<br />

načelnik Općine Srebrenica, nam<br />

je kazao da ne može biti apsolutno<br />

zadovoljan jer je proteklo čak 16<br />

godina od kraja rata.<br />

“Ali, ipak pozdravljam ovu<br />

odluku i nadam se da će njegovim<br />

hapšenjem pravda biti dijelom<br />

zadovoljena. Srbija na doziran način<br />

pokazuje spremnost na saradnju<br />

sa Hagom, pa u tom svjetlu tre<strong>ba</strong><br />

gledati i ovo hapšenje. Naravno, za<br />

žrtve genocida je ipak olakšanje što<br />

je uhvaćen ovaj ratni zločinac, ali<br />

ovim još nije sve gotovo. Srbija je<br />

presudom Suda u Hagu proglašena<br />

odgovornom za nesprječavanje<br />

genocida i ona ima o<strong>ba</strong>veze prema<br />

žrtvama koje se ne završavaju samim<br />

hapšenjem”, kazao nam je Malkić.<br />

Duhovna satisfakcija<br />

Fahrudinu Hasanoviću,<br />

predsjedniku RVI TK-a, u<br />

Srebrenici su ubijena tri brata, tri<br />

sestrića i 40 bližih članova familije.<br />

Vijest o hapšenju Mladića zatekla ga<br />

je u Čeliću gdje je bio na Danima<br />

jagodastog voća i u obilsku kolega<br />

RVI iz Čelića.<br />

“Kao predsjednik RVI mogu<br />

reći da je ovo potvrda da smo mi,<br />

svi naši saborci, bili na pravom<br />

putu, a da oni protiv kojih smo se<br />

borili moraju da odgovaraju pred<br />

licem pravde. Sigruno je da je Srbija<br />

cijelo vrijeme znala gdje se Mladić<br />

krije, ali su ga sada uhapsili jer su<br />

procijenili da sada mogu dobiti<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

14<br />

najpovoljniju cijenu za njega. Naime,<br />

Serž Bramerc, glavni tužilac Haškog<br />

tribunala, ovih dana je napisao<br />

negativan izvještaj o saradnji Srbije<br />

sa Hagom pa će im ovo dobro doći<br />

da pokažu kooperativnost. Bilo kako<br />

bilo, važno je da mora u Hag. Što<br />

se mene lično tiče, ovo je za mene<br />

velika duhovna satisfakcija jer znam<br />

da će zločinac morati da odgovara<br />

i zbog moje ubijene braće, sestrića,<br />

rodbine, a i zbog svih drugih žrtava”,<br />

rekao je Fahrudin Hasanović.<br />

Književnik Mirsad Mustafić<br />

je napisao osam knjiga o svojoj<br />

Srebrenici. Još ne može da vjeruje da<br />

je vijest o hapšenju Mladića tačna.<br />

“Bojim se da to nije još jedan<br />

blef, trik srbijanskih vlasti. Tek<br />

kada ga vidimo iza rešetaka u Hagu<br />

povjerovat ću da je uhapšen. A,<br />

ako zaista jeste uhapšen, za svakog<br />

Srebreničanina to je u izvjesnom<br />

smislu satisfakcija, ali to ni u kom<br />

smislu ne može nadonaditi bol<br />

majkama. Opet kažem, ako jeste<br />

uhapšen, to je radosna vijest, ali<br />

je tre<strong>ba</strong>lo to i davno učiniti. Jedno<br />

je izvjesno: ovo hapšenje neće<br />

nimalo poboljšati status majki<br />

i djece svih žrtava. Sve je ovo<br />

lakirerka međunarodne zajednice<br />

kojoj mi, s pravom, ne možemo<br />

bezrezervno vjerovati. Hapšenje<br />

ratnog zločinca Ratka Mladića<br />

je samo komadić, djelić pravde,<br />

konačna pravda može biti jedino<br />

i isključivo ukidanje Republike<br />

Srpske”, govorio je književnik<br />

Mirsad Mustafić.<br />

Begija Smajić danas sa suprugom<br />

Senaidom živi u Potočarima. U<br />

tamošnjoj školi radi kao nastavnica<br />

matematike i fizike. Rodom je iz<br />

Osata kod Srebrenice. Njen otac<br />

Ramiz Vejzović je nestao u julu<br />

1995. godine. Još ništa za njega nije<br />

čula.


“Za vijest o hapšenju monstruma<br />

Mladića čula sam kad sam došla<br />

s posla oko pola dva popodne.<br />

Prvo sam pomislila na oca i<br />

zapitala se da li je živ. Još ništa za<br />

njega nismo čuli. Drago mi je da<br />

je uhapšen monstrum Mladić,<br />

ali i krivo zašto to nisu uradili<br />

ranije. Nama žrtvama, nama koji<br />

smo izgubili svoje najmilije ovo<br />

hapšenje posebno mnogo znači<br />

jer je ipak Mladić najodgovorniji<br />

za genocid. Kada je 11. jula 1995.<br />

godine ušao u Srebrenicu, rekao je<br />

da je Srebrenica ponovo srpska. E,<br />

mi smo svojim povratkom pokazali<br />

da je Srebrenica i bošnjačka”, s<br />

prkosom je kazivala Begija Smajić.<br />

Da hapšenje Mladića predstavlja<br />

olakšanje za porodice nastradalih<br />

izjavila je i predsjednica NVO<br />

“Majke Srebrenice” Hajra Čatić.<br />

“Kada su mediji objavili da je<br />

Ratko Mladić uhapšen u prvom<br />

trenutku nisam vjerovala. Tek<br />

kada je Boris Tadić objavio kako je<br />

istinita informacija o Mladićevom<br />

hapšenju odahnula sam. Hapšenje<br />

Mladića za nas mnogo znači.<br />

Napokon se isplatila naša bor<strong>ba</strong><br />

duga 16 godina. Što se tiče volje<br />

Srbije da uhapsi Mladića tu sam<br />

samo sumnjičava. Najoštriji<br />

Izvještaj Sergea Brammertza Vijeću<br />

sigurnosti o saradnji Srbije sa<br />

haškim Tribunalom vjerovatno je<br />

ubrzalo ovaj potez hapšenja”.<br />

Izjave kojima se vrijeđaju žrtve<br />

genocida<br />

Hasan Nuhanović je u<br />

Srebrenici za 20-ak minuta ostao<br />

bez oca, majke i brata. Nuhanović<br />

je tužio Kraljevinu Holandiju zato<br />

što holandski vojnici nisu zaštitili<br />

Bošnjake, već su ih hladnokrvno<br />

predali srpskim koljačima.<br />

“Hapšenje se tek desilo tako<br />

da je još rano za neke ocjene.<br />

Međutim, tre<strong>ba</strong> istaknuti kako je<br />

ovo prije svega spektakl za medije.<br />

Te<strong>ba</strong> postaviti pitanje da li ovo<br />

nekoga kao pojedinca mijenja?<br />

Ovo je bitnije za čovječanstvo<br />

i historiju nego za pojedinca”,<br />

izjavio je Hasan Nuhanović,<br />

bošnjački Vizental, kako su ga<br />

prozvali pojedini mediji zbog<br />

njegove uporne borbe da zločince<br />

dovede pred lice pravde.<br />

Hatidža Mehmedović, predsjednica<br />

Udruženja Srebreničke majke, je<br />

sretna, ali i svjesna da ovo hapšenje ne<br />

predstavlja kraj genocidne tvorevine<br />

Republike Srpske.<br />

“Uzbuđena sam i sretna, ipak<br />

smo mi majke dugo čekale na ovo.<br />

Šteta je samo što to nije bilo prije,<br />

mnogo je majki umrlo čekajući<br />

ovo hapšenje. To samo pokazuje<br />

da su i BiH i Srbija još uvijek pune<br />

‘mladića’. Ta politika još uvijek<br />

živi, to je najžalosnije, a najbolje<br />

je vidljiva u tome da još uvijek<br />

postoji tvorevina krvi i genocida<br />

Republika Srpska”, kazala je<br />

Hatidža Mehmedović.<br />

I<br />

zamjenik<br />

predsjedavajućeg Vijeća<br />

ministara i ministar<br />

sigurnosti BiH Sadik<br />

Ahmetović oglasio<br />

se povodom hapšenja<br />

Ratka Mladića. Ministar<br />

Ahmetović izjavio je da je<br />

hapšenje Ratka Mladića<br />

najznačajniji događaj u<br />

Tre<strong>ba</strong> postaviti<br />

pitanje da li<br />

ovo nekoga<br />

kao pojedinca<br />

mijenja? Ovo<br />

je bitnije za<br />

čovječanstvo i<br />

historiju nego<br />

za pojedinca,<br />

izjavio je Hasan<br />

Nuhanović.<br />

postratnoj historiji ne samo Bosne i<br />

Hercegovine ili Srbije, nego i cijelog<br />

Balkana i, uz to, čestitao Srbiji.<br />

“Srbija je to uvidjela i očigledno se<br />

odlučila da okrene novu stranicu u<br />

odnosima sa Evropskom unijom i<br />

regionom, što je dobra vijest. Dugo<br />

smo čekali takvu odluku i priliku<br />

da je pozdravimo. Sada se konačno<br />

nalazimo u toj poziciji i ovu<br />

priliku koristim kako bih čestitao<br />

srbijanskim vlastima na odlučnosti<br />

da ispune o<strong>ba</strong>veze prema Haškom<br />

tribunalu kao i Bezbjednosnoinformativnoj<br />

agenciji i Službi<br />

za otkrivanje ratnih zločina<br />

Ministarstva unutrašnjih poslova<br />

Srbije koja je tu volju provela u<br />

djelo”, izjavio je Ahmetović.<br />

Istupi ministra Ahmetovića su<br />

u najmanju ruku čudni. Ako za<br />

prvu tvrdnju da je “hapšenje Ratka<br />

Mladića najznačajniji događaj<br />

u postratnoj historiji ne samo<br />

Bosne i Hercegovine ili Srbije,<br />

nego i cijelog Balkana” možemo<br />

reći da je naivna jer je ovdje<br />

ipak riječ o trgovini srbijanskih<br />

vlasti sa Haškim tribunalom i<br />

Evropskom unijom, za njegovu<br />

čestitku srbijanskim vlastima,<br />

i Bezbjednosno-informativnoj<br />

agenciji i Službi za otkrivanje ratnih<br />

zločina Ministarstva unutrašnjih<br />

poslova Srbije ne može se drugo reći<br />

već da je beskrajno glupa,<br />

nemoralna, da vrijeđa<br />

žrtve genocida. Zamislite,<br />

neko 16 godina skriva<br />

ubicu vašeg oca, brata,<br />

sina, vaših najmiliji, i kad<br />

toga, nakon 16 godina,<br />

natjeraju i primoraju da<br />

konačno preda ubicu, vi<br />

mu – čestitate.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

15


Glas bošnjačke uleme<br />

Mr. Muharem ef. Omerdić, rukovodilac Vjerskoprosvjetne službe<br />

Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini<br />

Mnogi Bošnjaci rade<br />

u korist štete vlastitog naroda<br />

Islamski alimi su stub<br />

muslimanskih zajednica.<br />

BiH, odnosno bošnjački<br />

narod ima veliki broj<br />

islamskih alima, nažalost<br />

njihov glas nije dovoljno<br />

prisutan u našoj javnosti.<br />

<strong>Saff</strong> je uveo novu redovnu<br />

rubriku “Glas bošnjačke<br />

uleme”, u kojoj tretiramo<br />

najvažnije društveno –<br />

političke aktuelnosti iz BiH<br />

i islamskog svijeta. Naš<br />

sagovornik je mr. Muharem<br />

ef. Omerdić, rukovodilac<br />

Vjerskoprosvjetne<br />

službe Rijaseta Islamske<br />

zajednice u Bosni i<br />

Hercegovini<br />

RAZGOVARAO: Ezher Beganović<br />

Muftijsko<br />

M<br />

vijeće Islamske<br />

Mzajednice u Bosni i<br />

MHercegovini prije nekoliko<br />

mjeseci je upozorilo našu javnost da<br />

su muslimani Bošnjaci pod stalnim<br />

napadima na vjerskoj, nacionalnoj,<br />

kulturnoj i institucionalnoj osnovi.<br />

Nažalost, posljednjih dana Islamska<br />

zajednica u BiH i njeno rukovodstvo<br />

izloženi su žestokom napadu od strane<br />

pojedinih političkih opcija, od medija<br />

i nevladinih organizacija. Kako biste<br />

opisali trenutni položaj Bošnjaka<br />

muslimana?<br />

Omerdić: Brojni Bošnjaci rade<br />

u korist štete vlastitog naroda i BiH.<br />

Razlozi su mnogi i svi neopravdani.<br />

Njihov osobni interes potisnuo je<br />

borbu za opće dobro svoga naroda,<br />

svoje države i svoje vjere. Opravdanje<br />

ne mogu naći. Ne mogu reći da<br />

nisu znali šta nas čeka. Morali su<br />

razmisliti da li mogu nositi emanet<br />

koji će im se staviti na pleća. Konačno,<br />

dužnost im je bila da razmisle da li su<br />

kompetentni da obnašaju pozicije koje<br />

su im date. Islamska zajednica je dio<br />

ovoga naroda. Ona BiH osjeća svojom<br />

domovinom i bori se za nju. Od nje<br />

se očekuje puno, a mogućnosti joj nisu<br />

velike. Ako se pogleda njezin položaj<br />

u proteklome režimu i danas, skoro da<br />

je mala razlika. Sve ono što je važilo<br />

prije, važi i danas. Nepravda koja joj se<br />

činila tada, čini se i sada. Raniji režimi<br />

su Islamskoj zajednici oduzeli skoro<br />

sve i do danas joj nije vraćeno ono što<br />

joj pripada.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

16<br />

Eto, poboljšanja su se nazirala sa<br />

uvođenjem vjeronauke u osnovne<br />

i srednje škole. Oko toga je prvo<br />

bilo “potegni – povuci”. Nakon<br />

što je vjeronauka uvedena u škole,<br />

u Sarajevu nam nisu dali da se<br />

ona izvodi u srednjim škola, a u<br />

osnovnim je bilo samo po jedan<br />

sat i to sa najlošijim statusom,<br />

fakultativna. Sami vjeroučitelji su<br />

imali radni odnos samo u mjesecima<br />

izvođenja nastave, a onda, ponovo,<br />

na čekanje i u neizvjesnost. Mali<br />

pomaci u poboljšanju statusa ovoga<br />

predmeta i radno-pravnog odnosa<br />

vjeročitelja bili su vrlo spori. Pored<br />

nerazumijevanja Kantonalnog<br />

ministarstva obrazovanja i nauke<br />

stalno nam je za vratom bio OSCE.<br />

Ta međunarodna organizacija je<br />

stalno nadolijevala ulje na vatru.


Održano je <strong>ba</strong>r desetak naučnih<br />

skupova i savjetovanja (Sarajevo,<br />

Fojnica, Mostar...), naučnih<br />

skupova na kojima se nametnula<br />

kultura religija na račun vjeronauke.<br />

Tri puta je u KS vršen udar na<br />

vjeronauku, računajući u taj broj i<br />

ovaj posljednji.<br />

Većina medija u BiH su to pitanje<br />

uzimali kao problem i imali potpuno<br />

negativan stav o mjestu vjeronauke u<br />

školi. Neke nevladine organizacije su<br />

vodile neprincipijelnu propagandu,<br />

među kojima je bio i Helsinški<br />

komitet u Sarajevu. Ovaj Komitet<br />

nije stao u zaštitu prava učenika<br />

koji su se opredijelili za pohađanje<br />

nastave vjeronauke i njihovih<br />

roditelja već je podržao na zakonu<br />

neutemeljenu odluku po kojoj<br />

ocjena iz vjeronauke ne bi ulazile u<br />

prosjek. To je neprihvatljivo i IZ-a<br />

se tome suprotstavila. Međutim,<br />

dočekana je uvredama, napadima,<br />

osporavanjem i najružnijom<br />

propagandom. Reisu-l-ulemi se u<br />

grijeh ubrojao protivljenje takvoj<br />

odluci ministra i svaka njegova riječ<br />

je stavljana u kontekst pobune i<br />

neprijateljstva.<br />

SDP je agresivno i veoma<br />

drsko udario na vjeronauku u<br />

Kantonu Sarajevo. Istovremeno<br />

druge bošnjačke političke opcije<br />

uglavno su pasivno posmatrali<br />

šta se dešava oko navedenog<br />

problema sa vjeronaukom i to sve<br />

dok nisu shvatili da bi reakcije<br />

koje su uslijedile protiv odluka<br />

SDP-vog ministra mogle naštetiti<br />

njihovim političkim karijerama,<br />

a onda su na kraju reagirali i<br />

natjerali Vladu Kantona Sarajevo<br />

da ukine odluku ministra Emira<br />

Suljagića. Kako komentirate<br />

ponašanje SDP-ve vlasti po<br />

ovom pitanju, odnosno kako<br />

komentirate očiglednu pasivnost<br />

i nebrigu bošnjačke politike<br />

spram navedenog problema i kako<br />

generalno vidite aktuelno stanje<br />

bošnjačke politike?<br />

Omerdić: Svaka politička partija<br />

ima svoj program. Iza tog programa<br />

stoje njihovi glasači. Sve što, potom,<br />

urade odgovorni su i oni koji su ih<br />

učinili legitimnim. I partije i glasači<br />

tako polažu ispit. I spomenuta<br />

partija ima svoj program. Na<br />

početku novog mandata ne vidi se<br />

naklonost vjerskim zajednicama.<br />

Ekletantan primjer je posljednji<br />

slučaj donošenja sporne odluke<br />

vezan za vjeronauku u školama.<br />

Neću na teret ovaj, hvala Bogu<br />

već prevaziđeni, problem stavljati<br />

ni jednome političkome<br />

subjektu u našoj zemlji, ali<br />

smatram da se svi tre<strong>ba</strong>ju<br />

zapitati zašto je i dalje<br />

maćehinski odnos prema<br />

vjerskim zajednicama.<br />

Spominjani problem oko<br />

vjeronauke je uznemirio<br />

sve vjerske zajednice i<br />

crkve u BiH, kao i svu<br />

našu mladost koja je ovaj<br />

predmet dragovoljno<br />

odabrala uz saglasnost<br />

njihovih roditelja. Ne<br />

samo nosioci vlasti, nego i<br />

njihovi koalicioni partneri<br />

moraju više voditi računa da se nešto<br />

slično više ne ponovi.<br />

Politička situacija u Bosni<br />

i Hercegovini svakodnevno se<br />

usložnjava. Jeste li zabrinuti<br />

aktuelnom političkom situacijom<br />

u našoj zemlji, odnosno kako<br />

komentirate aktuelnu političku<br />

situaciju u BiH?<br />

Omerdić: Kako se vidi i da<br />

zaključiti, stanje u BiH i dalje nije<br />

dobro. Nema sredine. Sredina je<br />

najbolja. Jedni imaju više nego što<br />

im tre<strong>ba</strong> i uzimaju što nisu zaradili,<br />

a većina građana nemaju ni ono<br />

najosnovnije. Obespravljenost i<br />

kršenje prava je na svim razinama<br />

društva. Uzvišeni Bog je protiv<br />

svake vrste zuluma i nepravde. To<br />

se dobrim ne može vratiti. U toj<br />

raboti učestvuju i mnogi bošnjački<br />

predstavnici. S kim si – onakav si!<br />

Ne mogu kazati da nisu znali, niti<br />

se pravdati da nisu ništa mogli<br />

poduzeti. I te kako su mogli! Ali,<br />

time bi se izložili kritici, pritiscima,<br />

mogućim gubitkom prinadležnosti.<br />

E, tada se ruše principi i traži<br />

izgovor, opravdanje, ovo – ono.<br />

Ne, neće moći naći opravdanje, ni<br />

pred Bogom, ni pred građanima.<br />

Zapravo,<br />

ovo stanje<br />

bi najbolje<br />

bilo opisati<br />

kao stanje<br />

dekadence.<br />

Stvari se<br />

gi<strong>ba</strong>ju, ali<br />

procesi koji<br />

bi se mogli<br />

završiti za šest<br />

mjeseci traju<br />

po šezdeset i<br />

šest mjeseci.<br />

Zašto se ne suprotstave, ne<br />

kažu istinu, ne o<strong>ba</strong>vijeste<br />

o<strong>ba</strong>spravljene građane, ne<br />

kažu javnosti svoj stav,<br />

odluku? Neka to urade<br />

radi sebe i svoje porodice,<br />

radi svojih birača, radi<br />

svoje duše, radi spasa<br />

obraza, radi vječnosti<br />

kojoj svi idemo.<br />

Što se ne ugledaju u<br />

onoga ponosnog Al<strong>ba</strong>nca<br />

koji je sa kuburom<br />

krenuo da se suprotstavi<br />

italijanskom okupatoru<br />

koji je porobljavao njegovu<br />

domovinu na početku 2. sv. rata.<br />

Rekli su mu u kući da je on slab i<br />

nenaoružan, a naspram njega je<br />

velika vojna sila. On je svojoj čeljadi<br />

tada rekao jednu veliku istinu: “Što<br />

je tamo sila veća – to je meni počast<br />

bolja”.<br />

To tre<strong>ba</strong> da bude pravilo<br />

ponašanja i našim političarima:<br />

da ne stoje iza kršenja zakona, iza<br />

nepravde, iza korupcije, iza rušitelja<br />

prava i vječitih vrijednosti.<br />

Islamofobija je jedna od onih<br />

tema koja se u našoj zemlji tumači<br />

na različite načine. Ima li po vama<br />

islamofobije u BiH i ako je ima<br />

molimo Vas recite nam nešto više<br />

o tom fenomenu?<br />

Omerdić: Jedni mrze islam,<br />

a drugi ga se boje. Bilo iz jednog<br />

ili drugog razloga javljaju se<br />

svakodnevni napadi na islam<br />

i muslimane. Jedni to rade iz<br />

strateških razloga i to nije tajna,<br />

ali zašto se boje Istine koja najviše<br />

dobra može učiniti čovječanstvu.<br />

Mnoge probleme današnjice moguće<br />

je riješiti onim rješenjem koje je<br />

islam ponudio. Ovdje ne spominjem<br />

muslimane. Zašto? Zato što mnogo<br />

muslimana nanosi veću štetu islamu<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

17


nego svi njegovi neprijatelji i što<br />

je veliki broj muslimana koji se<br />

boje islama. Vidjet ćete u mnogim<br />

mjestima gdje ne žive muslimani<br />

sjajne stvari koje zagovara i islam, a<br />

isto tako, u mnogim muslimanskim<br />

mjestima i gradovima primjećujemo<br />

praksu potpuno suprotnu islamu, a<br />

svi govore da su muslimani. Ali, bez<br />

obzira na nas, takvima kakvi jesmo,<br />

Svemilosti Gospodar čuva Vjeru i<br />

bit će onako kako je On odredio.<br />

Zato, da završim, nisu li nekada<br />

sami muslimani krivci za ono što se<br />

govori o nama i našoj vjeri?!<br />

Kako komentirate stalne<br />

napade pojedinih medija,<br />

političkih opcija i dijela<br />

nevladinog sektora u BiH na<br />

Islamsku zajednicu u BiH i<br />

naročito na reisa dr. Mustafu ef.<br />

Cerića?<br />

Omerdić: Neki to rade iz mržnje<br />

i averzije prema istini, drugi jer im je<br />

neko izdao takav zadatak, kako se to<br />

i nekada radilo. Međutim, autoriteti<br />

IZ na čelu sa reisu-l-ulemom će<br />

braniti interese muslimana i IZ-e<br />

i insistirati na slobodi vjerskoga<br />

djelovanja i ostvarivanju svih prava.<br />

I ranije su mnoge naše velikane<br />

pribijali na zid srama (Čaušević,<br />

Handžić, Dobrača, Đozo, Smajlović<br />

i mnoge druge), oni su podnosili<br />

uvrede, trpjeli i hrabro govorili. Na<br />

prečac su odlazili iz ovoga prolaznoga<br />

Najružnije riječi na adresu reisu-l-uleme i Islamske<br />

zajednice su došle od nekih Bošnjaka političara<br />

P<br />

ojedini bošnjački političari i pojedini funkcioneri često i veoma<br />

žestoko vode kampanju protiv Islamske zajednice i reisu-l-uleme<br />

dr. Mustafe ef. Cerića. Kako komentirate odnos bošnjačke politike<br />

prema Islamskoj zajednici i njenom rukovodstvu?<br />

Omerdić: Žao mi je je što ću ovo kazati, ali moram: Neka bošnjački<br />

političari, čast izuzecima, pogledaju odnos svojih kolega, političara iz<br />

drugih naroda prema njihovim crkvama i vjerskim zajednicama, posebice,<br />

prema vjerskim velikodostojanstvenicima. Oni, svi, veoma respektiraju<br />

svoje vjerske predstavnike, ljube im ruku, brinu se o njima, štite ih,<br />

savjetuju se i konsultiraju sa njima, uvijek im idu na noge. Ja im čestitam<br />

i podržavam takav odnos. Kod nas je jako loše, sve naopačke okrenuto.<br />

Islamska zajednica, posebno njezini prvi autoriteti najveće napade i<br />

uvrede dobivaju od “svojih” ljudi. Najružnije riječi na adresu reisu-luleme<br />

i Islamske zajednice su došle od nekih Bošnjaka. Neki bi želili da<br />

im Islamska zajednica bude sluškinja i da se ponaša prema njihovome<br />

diktatu, umjesto da shvate da je Islamska zajednica bila i ostaće najvjerniji<br />

čuvar vrijednosti svoga naroda i Domovine. Ljubomora na ugled koji<br />

imaju autoriteti Islamske zajednice u svome narodu, i šire, ničim se ne<br />

može opravdati. Ja to ne mogu razumjeti.<br />

života poniženi i neshvaćeni. Danas,<br />

kada slobodno proučavamo njihovu<br />

ulogu i doprinos, vidimo da su<br />

to činili u interesu općeg dobra i<br />

iz dužnosti da budu takvi kakvi<br />

jesu bili. I aktuelni reisu-l-ulema<br />

preživljava teške napade, uvrede,<br />

osporavanja, podvale itd., ali on će<br />

istrajati u zaštiti islama i Islamske<br />

zajednice.<br />

Možete li nam reći nešto više<br />

o stanju islamske vjeronauke<br />

u Federaciji BiH, naročito u<br />

Kantonu Sarajevo i RS-u?<br />

Omerdić: Nastava islamske<br />

vjeronauke realizira se u cijeloj<br />

BiH gdje ima učenika muslimana.<br />

Na području RS i Brčko Distrikta<br />

nema vjeronauke, a samim tim ni<br />

islamske vjeronauke u srednjim<br />

školama. Opća ocjena je da se<br />

nastava vjeronauke na cijelom<br />

prostoru naše domovine odvija<br />

bez posebnih teškoća. Nastava<br />

iz ovog predmeta izvodi se po<br />

jedinstvenom Nastavnom planu i<br />

programu i udžbenicima. Na nivou<br />

BiH polaznost islamske vjeronauke<br />

u osnovnim školama je 96% i taj<br />

procenat je konstantan nekoliko<br />

posljednjih godina. On je ranije bio<br />

nešto manji ali je, nakon usvajanja<br />

Okvirnog zakona o osnovnom i<br />

srednjem obrazovanju u BiH i Zakona<br />

o slobodi vjere i položaju vjerskih<br />

zajednica i crkava u BiH procenat<br />

nešto porastao i, moglo bi se kazati,<br />

stao na 96%. U osnovnim školama<br />

islamsku vjeronauku predaje<br />

ukupno 894 vjeroučitelja. Polaznost<br />

islamske vjeronauke u srednjim<br />

školama je 79%. U srednjim školama<br />

ovaj predmet predaje 165 profesora<br />

islamske vjeronauke. Islamska<br />

vjeronauka u srednjim školama u<br />

KS prisutna je tek četiri godine i<br />

u njenoj realizaciji profesori ovog<br />

predmeta imaju stanovite poteškoće,<br />

a ponekad i opstrukcije nekih<br />

direktora. Anketiranje učenika se<br />

ne provodi u skladu sa zahtjevima<br />

PPZ, ponegdje se u anketiranju<br />

zaobiđu čitava odjeljenja, da bi se<br />

smanjio fond časova vjeroučiteljima<br />

učenici se iz više odjeljenja spajaju<br />

u jedno pa se nastava održava u<br />

učionici i sa 40 učenika, nastava se<br />

zakazuje predčas i sedmi čas, itd.<br />

Smatramo da će ovi problemi u<br />

narednom periodu biti riješeni i da<br />

će vjeronauka u srednjim školama u<br />

KS biti tretirana kao i na području<br />

drugih kantona. Nije nam praksa<br />

da, kada je u pitanju vjeronauka,<br />

dijelimo BiH po bilo kom osnovu pa<br />

smatram da nema potrebe posebno<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

18


Ulema mora imati stav o svemu što se događa kod nas i u svijetu<br />

U<br />

lema mora imati stav o svemu što se događa kod nas i u svijetu ne smije biti u zapećku života i šutjeti<br />

BiH, odnosno bošnjački narod ima veliki broj alima, nažalost njihov glas nije u dovoljnoj mjeri prisutan<br />

u našoj javnosti, naročito je to tako kada su u pitanju društveno-političke teme kao što je aktuelni problem<br />

sa vjeronaukom. Tre<strong>ba</strong> li bošnjačka ulema biti glasnija i više prisutna u javnosti, odnosno kako biste opisali<br />

aktuelnu ulogu i angažiranost bošnjačke uleme u životu Bošnjaka muslimana i Bosne i Hercegovine?<br />

Omerdić: Prvo, odnos prema ulemi je jako loš. Oni nemaju uvažavanje koje im pripada. Pogledajte neprihvatljivo<br />

ponašanje prema imamima, pa do reisu-l-uleme. Ja sam se u to uvjerio mnogo puta. Iz incidentnih situacija se kod<br />

naših ljudi stvari generaliziraju, što je zabrinjavajuće. Ja znam da se autoritet uleme permanentno ruši. Razni režimi<br />

su to svjesno radili, a vremenom je to postalo mišljenje i mnogih ljudi. Navest ću dva primjera: na jednom velikom<br />

javnom skupu prije nekoliko godina, reisu-l-ulemi je dodijeljeno mjesto u drugome redu, a muftiji u desetom, dok to<br />

čelnik iz drugog naroda nije dopustio za svoga prisutnog vjerskog predstavnika iako je bio obični vjerski službenik<br />

i posadio ga do sebe u prvi red. Za jednu stranu sramota, a drugoj svaka čast! Drugi primjer je vezan za jednog od<br />

ranijih reisu-l-ulema. On je došao sam na ramazansku mukabelu u Begovu džamiju. To je redovno činio. Sam je<br />

nosio svoje cipele i na vratima mu se nisu htjeli sklonuti da normalno uđe, već se tiskao i provlačio. Srećom, jedna<br />

mlada žena, kćerka imama je to primijetila, skočila je na noge, uzela mu cipele i čuvala ih do njegovog izlaska.<br />

Naizgled sitnica, a nije. Ima li među nama iko kog poštujemo?<br />

Iz tih razloga je i sla<strong>ba</strong>šan glas uleme u javnosti. Konkretno, u posljednjih događanjima oko vjeronauke na području<br />

KS imaju tri razloga što su se u javnosti pojavljivali pojedinci, a na drugoj strani se napravio pravi front protivnika<br />

vjeronauke. Prvo, htjeli smo o nastalom problemu govoriti samo onoliko koliko je neophodno, mirno i sa argumentima.<br />

Ukazivali smo iz Rijaseta da je vjeronauka pravo djece i njihovih roditelja i da se to mora poštovati. Namjera nam je<br />

bila da ukažemo na napravljenu grešku i insistiranje da se ona otkloni tamo gdje je i napravljena, a ne da se bilo ko<br />

stavlja na rub srama. Međutim, neki su od toga pravili slučaj. Drugo, značajan broj je bio onih koji su znali i tre<strong>ba</strong>li<br />

da iznesu svoje mišljenje ili stav svoje institucije, a nisu. Treći su na to gledali ravnodušno, smatrajući da to nije njihov<br />

problem i da ih se pitanje vjeronauke uopće ne tiče.<br />

Neovisno od spominjanog pitanja vjeronauke, smatram da ulema mora imati stav o svemu što se događa kod nas<br />

i u svijetu. Ne smije biti u zapećku života i šutjeti. Tre<strong>ba</strong> iznositi stavove radi sebe, radi istine, porad općeg dobra i<br />

interesa, a zanemarujući eventualne kritike ili moguće posljedice. Učen čovjek je dužan do kraja svoga života biti<br />

svjedok događaja, njihov korektor i tumač. Biti po strani života je dokaz da se nije ispunila uloga, niti je udovoljeno<br />

zadatku svoje misije.<br />

tretirati bilo koji dio BiH. Mi ćemo<br />

kroz rad Vjerskoprosvjetne službe<br />

Rijaseta i dalje nastojati da vjeronauka<br />

na cijelom području BiH bude tretirana<br />

kao redovni i izborni školski predmet u<br />

svemu izjednačen sa ostalim redovnim<br />

predmetima. To nam zakoni ove<br />

države omogućavaju, a zadaća Islamske<br />

zajednice je da bude na usluzi svima<br />

onima koji žele učiti o svojoj vjeri.<br />

Zanimljivo je primijetiti da je<br />

SDP-ov ministar za obrazovanje<br />

u Kantonu Sarajevo pošto-poto<br />

insistirao da se <strong>ba</strong>š sada, na kraju<br />

školske godine i u ovom vremenu<br />

sprovede njegova odluka oko<br />

vjeronauke u školama. Šta je bila<br />

suština udara na vjeronauku u<br />

školama, je li to bilo tek puko<br />

izjednačavanje prava djece ili je u<br />

pitanju nešto drugo?<br />

Omerdić: Sada ne bih govorio o<br />

onome što je bio direktni povod ministru<br />

da pokrene pitanje neulaska ocjene iz<br />

vjeronauke u opći uspjeh učenika. U svojoj<br />

pisanoj odluci je to kazao. Međutim,<br />

nekoliko direktora srednjih sarajevskih škola<br />

na zajedničkom sastanku s ministrom,<br />

među kojima je bila i direktorica Dobrinjske<br />

gimnazije, potezalo je to pitanje. Mi znamo<br />

da se vjeronauka u toj školi “guši” i da<br />

se učenici odvraćaju od izjašnjavanja za<br />

pohađanje vjeronauke. Procijenit ćemo<br />

da li da se nadležnom Ministarstvu<br />

požalimo na takvo ponašanja ili ćemo<br />

o<strong>ba</strong>vijestiti javnost o našim saznanjima.<br />

Budući da je kantonalna Vlada zauzela<br />

pravilan stav o vjeronauci, da će ocjena<br />

iz vjeronauke ulaziti u prosjek, te<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

19<br />

da će se u narednoj školskoj godini<br />

riješiti pitanje alternativnog predmeta,<br />

očekujemo da više neće biti problema i<br />

da će se dalje strane dogovarati u duhu<br />

međusobnog uvažavanja i poštivanja<br />

prava i zakona. Gospodinu ministru<br />

želimo dobro zdravlje i uspjeh u radu.


Kolumna<br />

Bor<strong>ba</strong> za opstanak<br />

Nova bošnjačka energija<br />

Uopće je nebitno da li će<br />

fašisti-antiislamisti iz SDP-a<br />

vršiti još neke udare na<br />

identitet u Bošnjaka, jer<br />

ti udari odsad imaju rok<br />

trajanja. Izbori su 2014.<br />

i dotad će probuđena i<br />

ojačala bošnjačka javnost<br />

izgraditi kriterije o vlasti<br />

koja mora ličiti na svoj<br />

narod<br />

Piše: Fatmir Alispahić<br />

Pokušaj SDP-ovog ministra<br />

za nauku i obrazovanje<br />

Emira Suljagića da<br />

u Kantonu Sarajevo diskiriminira<br />

bošnjačku većinu i djecu koja<br />

pohađaju vjeronauku, ostat će<br />

upamćen kao historijski događaj<br />

u odrastanju bošnjačkog naroda,<br />

jer će se vrijeme dijeliti na prije<br />

i poslije, budući da Bošnjaci više<br />

neće biti onaj isti narod, izgubljen<br />

i mlitav, kakav su bili do<br />

maja 2011. godine. Ovaj događaj<br />

je po dugoročnim refleksijama<br />

i značaju usporediv za protestima<br />

mostarskih Bošnjaka 5. maja<br />

1899., u povodu otmice djevojčice<br />

Fate Omanović iz zaseoka Kuti,<br />

koju su katolički misionari odveli<br />

u jedan samostan i pokrstili.<br />

Katolička otmica Fate Omanović<br />

je prelila čašu gorčine u povodu<br />

višegodišnjeg maltretiranja i ponižavanja<br />

Bošnjaka, koji su do<br />

tada šutjeli i trpjeli. Formiran je<br />

odbor na čelu sa mostarskim muftijom<br />

Ali Fehmi ef. Džabićem,<br />

koji je bošnjačkom protestu protiv<br />

politike pokrštavanja dao organiziran<br />

karakter. Iz ovog protesta je<br />

nastao pokret za vakufsko-mearifsku<br />

autonomiju, kojim je začeto<br />

moderno političko djelovanje u<br />

Bošnjaka. Kako tada, tako i sada,<br />

sam događaj ostaje manje bitan od<br />

onoga što je proizveo, a danas su<br />

to sjedinjeni bošnjački glasovi koji<br />

kao nikad u dejtonskom periodu<br />

- razumiju stvarnost, osjete neprijateljstvo<br />

i odlučno se suprotstavljaju<br />

bestidnim udarima na vjeru<br />

u Bošnjaka. Niti bi katolički misionari<br />

u maju 1899. otimali Fatu<br />

Omanović, niti bi SDP-ovi antiteistički<br />

ekstremisti u maju 2011.<br />

udarili na vjeronauku u Bošnjaka<br />

da su znali kako će to<br />

probuditi, objediniti i<br />

ojačati Bošnjake, u onoj<br />

mjeri u kojoj je više nemoguće<br />

ponižavati ovaj<br />

narod, čija je tolerancija<br />

pogrešno shvaćena i korištena<br />

kao kukavičluk i<br />

kao glupost.<br />

Bošnjaci su, eto, otrpjeli<br />

stotine medijskih<br />

uvreda na islam, na<br />

Časni Kur’an, na instituciju<br />

Islamske zajednice<br />

i ličnost reisu-l-uleme,<br />

i to od medija, organizacija<br />

i pojedinaca koji<br />

se predstavljaju kao tumači<br />

demokratije (FTV,<br />

Oslobođenje, Slobodna<br />

Bosna, Dani, Depo.<strong>ba</strong>,<br />

Helsinški komitet, PEN<br />

centar, itd.), a riječ je o<br />

prostacima i fašistimaantiislamistima<br />

(kako ih<br />

naziva Željko Komšić);<br />

no, Bošnjaci, najednom,<br />

nisu htjeli otrpjeti diskriminaciju<br />

svoje djece<br />

koja pohađaju vjeronauku,<br />

iako je atmosfera<br />

ukazivala da jedna takva<br />

segregacijska odluka, inspirirana<br />

antivjerskim<br />

<strong>ba</strong>r<strong>ba</strong>rizmom, može proći<br />

bez problema. Otud je<br />

SDP-ov ministar Suljagić<br />

ispravno procijenio šansu da se uliže<br />

velikosrbima i velikohrvatima,<br />

koje isključivo zanima uništenje<br />

vjere u Bošnjaka - jer znaju da bez<br />

islama nema Bošnjaka, a da bez<br />

Bošnjaka nema Bosne. Ministar<br />

Suljagić očito nema te antifašističke<br />

kapacitete da razumije kako<br />

pomaže genocid nad Bošnjacima,<br />

jer je potopljen ambicijom da ga<br />

Desetine<br />

autorskih<br />

reakcija na<br />

ovaj slučaj,<br />

uvjeravaju nas<br />

da je bošnjačka<br />

javnost izronila<br />

iz potištenosti i<br />

depresije, da je<br />

sazrela u svojoj<br />

povrijeđenosti,<br />

da je<br />

umrežena, da<br />

prati stvarnost i<br />

na nju reagira,<br />

svjedočeći<br />

poznavanje<br />

praga<br />

nacionalnih<br />

interesa.<br />

po glavi tapšu likovi poput Vere<br />

Jovanović. No, bezličnost je svakako<br />

bespredmetna, izuzev konstatacije<br />

da je u nas uvijek bilo<br />

moralnih i mentalnih gmizavaca,<br />

k’o haluge. Suljagić će se rastopiti<br />

u povijesti kao i nekakvi kršćanski<br />

misionari koji su 1899.<br />

oteli Fatu Omanović. Važni su<br />

nam dugoročni efekti<br />

koji proizilaze iz ovih<br />

događaja.<br />

Prvo, saznali smo da<br />

bošnjački narod ima bošnjačku<br />

javnost, desetine<br />

autora i asocijacija koji<br />

znaju tačno detektirati<br />

problem. Kod njih se<br />

akumulirao osjećaj povrijeđenosti<br />

i spremnost<br />

da se bošnjaštvo brani, a<br />

do unazad nekoliko mjeseci<br />

činilo se kako je tišina<br />

realan eho kolektivne<br />

indolencije. Ova pojava<br />

je poput ponornice, koju<br />

smo ugledali, i koja sada<br />

teče ka jednom cilju.<br />

Drugo, ne samo da se<br />

naziru obrisi oslobođenog<br />

bošnjačkog fronta,<br />

spremnog da se nosi sa<br />

udarima islamofobične<br />

dejtonske stvarnosti, već<br />

je u skladu sa uspostavljanjem<br />

vertikale vrijednosti<br />

i ciljeva u Bošnjaka<br />

otvoren i kritički front<br />

prema Bošnjacima<br />

koji nam se prikazuju<br />

kao naši, ali rade protiv<br />

nas, ili, u najmanju<br />

ruku, proračunato šute<br />

u ovakvim povodima.<br />

Popadale su i maske i<br />

maskare, jer je nastupilo<br />

vrijeme u Bošnjaka koje će priznavati<br />

otvorene oči i dlanove.<br />

Vlast moralnih propalica<br />

Proteklih godina smo mnogo<br />

govorili o informativnoj blokadi,<br />

u koju nas je stjerala što zakupljena,<br />

što zaglupljena bošnjačka<br />

politika, jer je medije prepustila<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

20


velikosrbima i velikohrvatima,<br />

koji su izračunali<br />

da je Bošnjake najlakše<br />

dokrajčiti preko SDP-a<br />

i Zlatka Lagumdžije.<br />

Računali su da SDP neće<br />

oskudjevati sa legitimitetom,<br />

jer u Bošnjaka ima<br />

podosta razbošnjačenih<br />

ljudi koji misle kako će ih<br />

odricanje od muslimanskog<br />

identiteta približiti<br />

Evropi, a sama trgovina u<br />

kojoj te neko voli zato što<br />

se odričeš sebe, ponižavajuća<br />

je. Tre<strong>ba</strong>lo je samo<br />

omasoviti tu podvalu<br />

Bošnjacima o lažnoj demokratskoj<br />

alternativi, a zašta su<br />

korišteni vagoni laži i konstrukcija<br />

o bošnjačkim vezama sa tzv. islamskim<br />

terorizmom i Al-Kaidom, o<br />

korumpiranosti Islamske zajednice<br />

koja troši pare na izgradnju džamija,<br />

umjesto da pare dadne penzionerima,<br />

napose, o bratstvu i jedinstvu<br />

koje će nastupiti kad pobijedi<br />

SDP. U ime tog cilja je u posljednjih<br />

desetak godina u Sarajevu instalirano<br />

lažno tzv. civilno društvo<br />

(Krug 99, Helsinški komitet, tzv.<br />

nezavisni mediji, pokret Dosta,<br />

tzv. Antifašistička akcija, itd.),<br />

koje je činilo ideološku mrežu<br />

SDP-a, a zapravo mrežu beogradskih<br />

i zagre<strong>ba</strong>čkih velikodržavnih<br />

ambicija. Da bi se ova shema razumjela,<br />

valja imati na umu da ni<br />

međunarodna zajednica, a pogotovo<br />

ne srpsko-hrvatski partneri iz<br />

Karađorđeva, nikada nisu odustali<br />

od komadanja Bosne i uništenja<br />

Bošnjaka. Budući da je ratni zločin<br />

SDP-ov ministar<br />

Suljagić je<br />

ispravno<br />

procijenio šansu<br />

da se uliže<br />

velikosrbima i<br />

velikohrvatima,<br />

koje isključivo<br />

zanima<br />

uništenje vjere<br />

u Bošnjaka - jer<br />

znaju da bez<br />

islama nema<br />

Bošnjaka, a da<br />

bez Bošnjaka<br />

nema Bosne.<br />

kriminalno očit, pristupilo<br />

se suptilnijim metodama,<br />

kakve su opro<strong>ba</strong>ne<br />

u mnogim koloniziranim<br />

društvima. Stoga je realna<br />

s&h ambicija da se<br />

nad Bošnjacima uspostavi<br />

kvislinška vlast, a zašta<br />

je napodesniji SDP i<br />

njegov iskompleksirani<br />

lider. Razultat je politika<br />

koja tjera Hrvate u hrvatski<br />

entitet, uspostavlja<br />

srpsko-hrvatsku koloniju<br />

u ovom findžanistanu i<br />

blokira uspostavu državne<br />

vlasti, kao dokaz da je<br />

Republika Srpska jedini<br />

ozbiljan državni aparat, i kao slutnju<br />

da je BiH neodrživa. Kome to<br />

može odgovarati, izuzev Beogradu<br />

i Zagrebu, a ko to može realizirati,<br />

izuzev beogradske i zagre<strong>ba</strong>čke<br />

sluge u bošnjačkom narodu. Šta<br />

može na ideološkom planu proizaći<br />

u ovakvoj antiZAVNOBIHskoj<br />

konfiguraciji osim zamisli kakva je<br />

diskriminacija bošnjačke djece koja<br />

pohađaju vjeronauku u Kantonu<br />

Sarajevu. Činjenica da taj segre-<br />

gacijski projekat realizira SDP, da<br />

ne namjerava ustuknuti, uprkos<br />

svemu što se dogodilo, ukazuje na<br />

ambiciju da se u budućnosti nastavi<br />

sa progonima vjere u Bošnjaka.<br />

Zašto bi ma ko diskriminirao djecu<br />

koja pohađaju vjeronauku, i to<br />

pred kraj školske godine, ako mu<br />

nije stalo da se što prije kod beogradskih<br />

i zagre<strong>ba</strong>čkih šefova<br />

prikaže kao nagodan i podo<strong>ba</strong>n,<br />

a zapravo, gmizav i gnjecav?! O<br />

ovom slučaju mnogo je napisano,<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

21


ošnjački su autori logički razobličili<br />

lažnu brigu SDP-ovog ministra<br />

za djecu koja ne pohađaju vjeronauku,<br />

tako da je posve jasno kako<br />

je isključivi motiv za ovu odluku<br />

u iskazivanju antiislamskog stava<br />

i obznanjivanju da će se SDPova<br />

vlast u Sarajevu boriti protiv<br />

islama. Dokaz za to su i sramne<br />

reakcije tog lažnog Helsinškog komiteta<br />

za ljudska prava, tog ideološkog<br />

PEN centra, kao i drugih<br />

SDP-ovskih prirepaka, koji su u<br />

islamofobičnoj ostrašćenosti orkestrirano<br />

potvrdili da im je cilj bor<strong>ba</strong><br />

za uništenje islama u Bošnjaka,<br />

a time i samih Bošnjaka. Dokaz je<br />

da sva tri Lagumdžijina tzv. nezavisna<br />

udruženja nikada nisu tako<br />

složno ustala da govore o stvarnim<br />

problemima omladine, kao što su<br />

droga i nasilje u školama, ali da su<br />

vojnički ustala da brane SDP-ovog<br />

ministra i da optužuju reisu-l-ulemu<br />

dr. Mustafu Cerića da “ruši<br />

ustavni poredak”, jer se usudio pozvati<br />

na demokratski otpor protiv<br />

diskriminirajuće odluke. Doduše,<br />

samo još jednom bila je takva orkestrirana<br />

hajka, i to za rušenje<br />

vlasti u Kantonu i Gradu Sarajevo,<br />

kada su bezmalo svi ovi subjekti<br />

zloupotrijebili tragediju dječaka<br />

Denisa Mrnjavca kako bi na ostavke<br />

prisilili lokalne zvaničnike, u<br />

čijoj j nadležnosti nije pitanje bezbjednosti.<br />

Činjenica da je danas<br />

mnogo teža sigurnosna situacija,<br />

a da tzv. nevladin sektor ne traži<br />

ostavke gradonačelnika Behmena<br />

i kantonalnih čelnika, ukazuje da<br />

u Danima i Oslobođenju, u tim<br />

lažnim pokretima i nevladinim<br />

organizacijama, sjede moralni propaliteti<br />

i profesionalna spadala,<br />

kojima je kriminalni kontekst prirodni<br />

ambijent djelovanja. Stoga<br />

je očekivano da takvi primitivci<br />

ne vide ničeg problematičnog u<br />

diskriminaciji bošnjačke djece, jer<br />

oni nisu plaćeni da uočavaju i kritikuju<br />

probleme, već da probleme<br />

prave.<br />

zatočen bošnjački narod, prevaziđena<br />

je ekspanzijom interneta,<br />

koji sada nadjačava sve signale i<br />

tiraže. Više ne postoji šansa da ta<br />

bošnjačka javnost urone u depresiju,<br />

samim tim što joj se osladilo<br />

postojanje i što su njome prostrujali<br />

fluidi časti i dostojanstva, koji<br />

su posvjedočili jedinstvo, pamet,<br />

slogu. Uopće je nebitno da li će<br />

fašisti-antiislamisti iz SDP-a vršiti<br />

još neke udare na identitet u<br />

Bošnjaka, jer ti udari odsad imaju<br />

rok trajanja. Izbori su 2014. i<br />

dotad će probuđena i ojačala bošnjačka<br />

javnost izgraditi kriterije<br />

o vlasti koja mora ličiti na svoj<br />

narod. Neće više biti šanse da se<br />

Bošnjacima poture kukavičija jaja,<br />

samo zato što bošnjačka inteligencija<br />

nije odgovorila na povijesne<br />

izazove i demaskirala podvale.<br />

Oslanjali smo se na Bošnjačku zajednicu<br />

kulture “Preporod”, Vijeće<br />

kongresa bošnjačkih intelektualaca,<br />

na intelektualnu <strong>ba</strong>zu sa Fakulteta<br />

islamskih nauka, da bismo<br />

se na kraju uvjerili kako<br />

tamošnji autoriteti ako ne<br />

napadaju na reisu-l-ulemu<br />

dr. Cerića, ako po SDPovskim<br />

medijima ne blate<br />

Islamsku zajednicu, onda,<br />

šute i u šutnji mudruju.<br />

Novo vrijeme će definitivno<br />

diskreditirati takav<br />

dvolični odnos i neminovno<br />

s druge strane linije<br />

svrstati one koji se udružuju<br />

sa prokazanim bošnjačkim<br />

progoniteljima, ili,<br />

koji šute u vremenu kada<br />

je šutnja nedopustiva.<br />

Nova,<br />

probuđena,<br />

neiskompleksirana<br />

generacija<br />

Bošnjaka, bez<br />

ikakve euforije,<br />

planski i<br />

proračunato,<br />

uspostavlja<br />

novi sistem<br />

vrijednosti<br />

na koji će<br />

se morati<br />

navikavati<br />

s&h šovinisti<br />

i bošnjački<br />

autodestruktivci.<br />

Draga nam je pismenost Enesa<br />

Karića, ali, šta mi imamo od te<br />

pismenosti kad se on udružuje sa<br />

Enverom Kazazom koji izmišlja<br />

neizvodljivi “bošnjački fašizam”, i<br />

sa Hadžemom Hajdarevićem, koji<br />

javno vrijeđa reisu-l-ulemu, i kad<br />

se Hadžem Hajdarević udružuje<br />

sa Markom Vešovićem koji javno<br />

vrijeđa Muhameda Filipovića.<br />

Ovo je vrijeme u kome će se bilježiti<br />

i pamtiti na kojoj je strani<br />

ko bio, računajući i lažnu neutralnost<br />

kao stranu onih koji podstrekavaju<br />

genocid nad Bošnjacima.<br />

Naš nije niko ko je s njima, i naš<br />

nije niko ko u ovom vremenu bošnjačkog<br />

buđenja šuti, vaga, mjeri<br />

i računa. Nama ne tre<strong>ba</strong>ju šićardžije<br />

i račundžije, već nam tre<strong>ba</strong>ju<br />

ljudi koji se neće stidjeti svjedočiti<br />

da će zauvijek više voljeti<br />

Muhameda, nego Marka, ali da će<br />

zauvijek biti spremni da sa svakim<br />

Markom grade bosansko zajedništvo<br />

po mjeri jednakopravnosti<br />

i jednake uspravnosti.<br />

Nova, probuđena, neiskompleksirana<br />

generacija<br />

Bošnjaka, bez ikakve<br />

euforije, planski i proračunato,<br />

uspostavlja novi<br />

sistem vrijednosti na koji<br />

će se morati navikavati<br />

s&h šovinisti i bošnjački<br />

autodestruktivci. Odsad<br />

oni moraju računati da<br />

Bošnjaci ne daju na sebe,<br />

da znaju šta su im vrijednosti,<br />

i šta su im prava,<br />

i da su spremni braniti<br />

ono što bi branio svaki<br />

normalan narod. A svaki<br />

narod prvo voli sebe, pa<br />

onda druge.<br />

Prvo volimo sebe, pa druge<br />

Desetine autorskih reakcija na<br />

ovaj slučaj, kao i stotine nepotpisanih<br />

komentara, uvjeravaju nas<br />

da je bošnjačka javnost izronila iz<br />

potištenosti i depresije, da je sazrela<br />

u svojoj povrijeđenosti, da<br />

je umrežena, da prati stvarnost i<br />

na nju reagira, svjedočeći poznavanje<br />

praga nacionalnih interesa.<br />

Medijska blokada u koju je bio<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

22


Apel za pomoć<br />

Mahiru Ramić<br />

amiću potrebno o 20 000<br />

eura za liječenje u Švicarsko<br />

vicarskoj<br />

Navedeni je bio liječen<br />

u našim ustanovama<br />

gdje je operisan 2003<br />

godine u Sarajevu. Poslije operacije<br />

je vidio samo na jedno oko,<br />

i to svega 3 %. Početkom 2011.<br />

godine, stanje mu se naglo pogoršava<br />

i od tada ne vidi nikako.<br />

Nakon konsultovanja naših doktora,<br />

predloženo mu je liječenje<br />

u Švicarskoj. Pregledom o<strong>ba</strong>vljenim<br />

u Švicarskoj ustanovljena je<br />

mogućnost operacije. Za navedenu<br />

operaciju Mahiru je potrebno<br />

20 000 eura, što on sam nije u<br />

mogućnosti obezbijediti. Ovim<br />

putem pozivamo sve dobre ljude<br />

da mu iziđu u suret i uzmu učešće<br />

u akciji ‘’Pomozimo da se našem<br />

Mahiru vrati vid’’.<br />

Broj žiroračuna na koji se<br />

mogu vršiti uplate u KM je:<br />

3386702502624860<br />

Broj deviznog žiroračuna je:<br />

3386702833385645<br />

Kontakt telefon: 00387 61<br />

605 773<br />

‘’Ko učini dobro djelo, dobit će<br />

veliku nagradu za njega i bit će<br />

straha na Sudnjem danu pošteđen’’.<br />

(Prijevod značenja, En-neml, 89.).<br />

29. april - 26. džumade-l-ula<br />

23


Politika i društvo<br />

Antiislamizam kao fašizam, islamofobija kao reisofobija<br />

Napad na<br />

reisu-l-ulemu<br />

napad je na<br />

Bošnjake<br />

Na obraz onih koji finansiraju i<br />

kreiraju medijske i političke napade<br />

na reisu-l-ulemu dr. Mustafu ef.<br />

Cerića, a pogotovo na intelektualnu<br />

čast onih proračunatih Bošnjaka koji<br />

su se podali zluradosti i povjerovali u<br />

te laži i klevete, šaljemo ovaj tekst u<br />

kome predstavljamo dr. Mustafu ef.<br />

Cerića, kao jednog od najuglednijih<br />

Bošnjaka u povijesti, koji je odavno<br />

nadišao međunarodne domete<br />

bošnjačkog naroda. U Bošnjaka<br />

postoji kritična intelektualna masa<br />

koju više ništa ne može poremetiti<br />

u uvjerenju da je bošnjački narod<br />

počašćen ličnošću dr. Mustafe ef.<br />

Cerića, i da je napad na reisu-lulemu<br />

napad na bošnjački narod<br />

Piše: Fatmir Alispahić<br />

Već desetak godina reisu-l-ulema dr.<br />

VMustafa ef. Cerić je ličnost o kojoj se<br />

Vnajobilnije i najnegativnije piše i govo- Vri u dejtonskim medijima. Ne radi se o stvarnoj<br />

informativnoj potrebi, već o nastojanju da<br />

se od reisu-l-uleme, a time i od Islamske zajednice,<br />

stvori centar svih problema. Stotine<br />

su uvreda, kleveta, bezočnih konstrukcija rečenih<br />

na adresu reisu-l-uleme, i bezmalo isto<br />

toliko je šutnji bošnjačkih intelektualaca koji<br />

nisu detektirali i osudili ovu islamofobijsku<br />

pomamu. Pokušaj SDP-a da diskriminira<br />

djecu koja pohađaju vjeronauku u Kantonu<br />

Sarajevo, potakli su reisu-l-ulemu da najavi<br />

mogućnost protesta, zbog čega je iz SDPovskih<br />

političkih i medijskih jazbina izmišljeno<br />

da “reis poziva na rušenje ustavnog poretka”,<br />

pa se čak i visoki predstavnik Valentin<br />

Inzko osmjelio da izmisli kako reisu-l-ulema<br />

podriva mir i “govori protivno ljudskom dostojanstvu”.<br />

Poruka svih ovih napada je da bi<br />

reisu-l-ulema tre<strong>ba</strong>o zašutjeti za sva vremena,<br />

kako bi ugodio “ljudskom dostojanstvu”,<br />

lažnom miru i toleranciji, a zapravo društvenom<br />

poretku u kojem bi Bošnjaci živjeli kao<br />

drugorazredni građani. Jer narod koji pristane<br />

da mu se odrekne pravo na njegovu vjeru,<br />

pristao je na svoj nestanak, budući da je vjera<br />

fundament svake nacionalne kulture, ali i<br />

kompas svake sadašnjosti. Ako bi Bošnjaci<br />

prihvatili podvalu o “sekularnom društvu”<br />

(Sekularna je država, jer njome ne upravljaju<br />

vjerske zajednice, a ne društvo koje poštuje<br />

slobodu vjerskih zajednica i vjersku okosnicu<br />

kulturne <strong>ba</strong>štine!), to bi značilo da pristaju<br />

živjeti kao ateisti, čime bi prestali postojati<br />

kao Bošnjaci. Napose, može li se srpstvo i<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

24<br />

hrvatstvo vidjeti izvan pravoslavlja i katoličanstva?!<br />

Naravno da ne može! Zašto se onda<br />

Bošnjacima nameće ateizacija i demuslimanizacija<br />

kao demokratski standard, i zašto<br />

se reisu-l-ulema Islamske zajednice progoni<br />

i vrijeđa na najprizemniji način? Zato što je<br />

postojanje islama u Bosni i Hercegovini motiv<br />

genocida nad Bošnjacima, u svim historijskim<br />

etapama, pa i u ovoj dejtonskoj, u kojoj<br />

taj genocid ima oblik uništavanja bošnjačkog<br />

identiteta, temeljenog na vjeri u Bošnjaka, i<br />

ukičmljenog u Islamskoj zajednici.<br />

U projektu takvog nastavka genocida<br />

nad Bošnjacima, Islamska zajednica, ovakva<br />

kakva jeste, koju simbolizira uspravnost<br />

i slobodoumnost sadašnjeg reisu-l-uleme<br />

dr. Mustafe Cerića – najveća je smetnja.<br />

Umrtvljivanje Islamske zajednice, njeno<br />

udaljavene od bošnjačkih problema, tjeranje<br />

u intelektualni i patriotski kukavičluk – <strong>ba</strong>š<br />

onako kako to radi Fakultet islamskih nauka<br />

u Sarajevu – krajnji je cilj ovih napada na reisu-l-ulemu<br />

Cerića.<br />

U ovom tekstu mi nećemo ulaziti u analizu<br />

svih tih napada i kleveta na reisu-l-ulemu<br />

Cerića, kakvim nije izložena ni jedna javna<br />

ličnost u BiH. Na obraz onih koji finansiraju i<br />

kreiraju te medijske i političke napade na reisul-ulemu<br />

Cerića, a pogotovo na intelektualnu<br />

čast onih proračunatih Bošnjaka koji su se podali<br />

zluradosti i povjerovali u te laži i klevete,<br />

šaljemo ovaj tekst u kome predstavljamo dr.


Mustafu ef. Cerića, kao jednog od najuglednijih<br />

Bošnjaka u povijesti, koji je odavno nadišao<br />

međunarodne domete bošnjačkog naroda.<br />

Reisu-l-ulema Cerić je na najuglednijim<br />

svjetskim adresama odavno ispred mnogih<br />

vjerskih poglavara koji zastupaju nacije od po<br />

80 miliona ljudi, iz čega proizilazi zaključak<br />

da su ti dometi isključiva zasluga dr. Mustafe<br />

Cerića. Pri tome napominjemo da u Bošnjaka<br />

postoji kritična intelektualna masa koju više<br />

ništa ne može poremetiti u uvjerenju da je bošnjački<br />

narod počašćen ličnošću dr. Mustafe ef.<br />

Cerića, i da je napad na reisu-l-ulemu napad<br />

na bošnjački narod.<br />

U nastavku teksta ćemo iznijeti biografske<br />

podatke o reisu-l-ulemi Islamske zajednice<br />

u Bosni i Hercegovini dr. Mustafi ef.<br />

Ceriću, a to su činjenice koje govore same za<br />

sebe i kojima je suvišan komentar.<br />

Biografija i aktivnosti<br />

Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je rođen<br />

1952. godine. Završio je Gazi Husrev-begovu<br />

medresu. Diplomirao na Univerzitetu al-Azhar<br />

u Kairu. Radio je kao imam u Gračanici, a potom<br />

u Islamskom kulturnom centru u Čikagu.<br />

U Čikagu je završio postdiplomske studije iz<br />

islamske teologije na Odsjeku za bliskoistočne<br />

jezike i civilizacije, gdje je i doktorirao pred<br />

poznatim muslimanskim učenjakom Fazlur<br />

Rahmanom. Uporedo s imamskim poslom<br />

predavao je na Američkom koledžu u Čikagu.<br />

Nakon petogodišnjeg imamskog rada<br />

i studiranja u Čikagu, radio je kao glavni<br />

imam u Zagre<strong>ba</strong>čkoj džamiji. Njegovim<br />

dolaskom Islamska zajednica u Zagrebu je<br />

osavremenila oblike rada koji su dotad bili<br />

nepoznanica za Islamsku zajednicu, posebno<br />

u pogledu otvorenosti i komunikativnosti.<br />

Pod njegovim vođstvom Islamska zajednica<br />

u Zagrebu je organizirala tri znanstvena simpozija.<br />

Ovakav vid aktivnosti u kreaciji dr.<br />

Cerića, Zagre<strong>ba</strong>čku džamiju svrstava u sam<br />

vrh znanstveno-kulturnog života Islamske<br />

zajednice u bivšoj Jugoslaviji, a čini je sve prisutnijom<br />

i u tokovima razvoja islamske misli<br />

u svijetu.<br />

Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je bio<br />

docent na Islamskom teološkom fakultetu<br />

u Sarajevu. Od 1991. do 1993. godine bio je<br />

profesor na Institutu za islamsku misao i civilizaciju<br />

u Kuala Lumpuru, Malezija. Izabran<br />

je 1993. godine za naibu reisa, a 1996. godine<br />

primio je Menšuru za vršenje dužnosti reisul-uleme.<br />

Za reisu-l-ulemu Islamske zajednice<br />

u Bosni i Hercegovini izabran je 1998. godine,<br />

a ponovo je izabran na ovaj položaj 2005.<br />

godine. Bio je predsjednik Udruženja ilmije u<br />

Hrvatskoj i Sloveniji, član redakcija Islamske<br />

misli i Glasnika i suradnik Opće enciklopedije<br />

Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.<br />

Objavio je više tekstova u glasilima Islamske<br />

zajednice i u drugim stručnim časopisima<br />

iz područja islamistike, teologije i islamske<br />

kulture, objavio je knjigu na engleskom<br />

Roots of Synthetic Theology in Islam u Kuala<br />

Lumpuru, 2002. godine i knjigu Vjera, narod<br />

i domovina. Govori i piše arapski i engleski<br />

jezik.<br />

Priznanja<br />

1997. Dobio najviše egipatsko odlikovanje<br />

za doprinos u širenju islamske misli.<br />

2003. Dobio UNESCO-vu nagradu<br />

za mir Felix Houphouet-Boigny za pose<strong>ba</strong>n<br />

doprinos međureligijskom dijalogu,<br />

toleranciji i miru u svijetu. Među dobitnicima<br />

ove Nagrade su velika svjetska imena,<br />

od Nelsona Mandele (1991.) do Jasara<br />

Arafata (1993.), Džimi Kartera (1994.) do<br />

Luiza Lule Da Silvija (2008.).<br />

2004. Dobio Sir Sternbergovju nagradu<br />

koju dodjeljuje Međureligijsko vijeće kršćana<br />

i Jevreja za doprinos međuvjerskom<br />

razumijevanju.<br />

2005. Dobio Plaketu za doprinos i afirmaciju<br />

Gazi Husrev-begove medrese.<br />

2007. Nagrađen kraljevskim Ordenom<br />

el-Husein prvoga reda Hašemitske<br />

Kraljevine Jordan za osobitu predanost u<br />

radu, zajedno sa jordanskim, egipatskim i<br />

azarbejdžanskim muftijom.<br />

2007. Dobio Nagradu njemačke<br />

Fondacije Teodor Hojs (Theodor-Heuss-<br />

Stiftung) za 2007. godinu, zajedno sa<br />

gospođom Ritom Süssmuth, bivšom predsjednicom<br />

njemačkog Parlamenta.<br />

2008. Dobio Nagradu za životno djelo<br />

za 2007. godinu Asocijacije muslimanskih<br />

društvenih naučnika u Velikoj Britaniji.<br />

O značaju ove Nagrade za životno djelo<br />

AMSS-a u Londonu najbolje svjedoče<br />

imena dosadašnjih dobitnika: Ali Mazrui<br />

(2000.), Alija Izetbegović (2001.), Zaki<br />

Badawi (2002.), Edward Said (2003.),<br />

Martin Lings (2004.), Fuat Sezgin (2005.)<br />

i Muhamed Abdul-Halim (2006.).<br />

2008. Dobio prestižnu međunarodnu<br />

Nagradu Eugen Biser, u Minhenu<br />

(Njemačka), zajedno sa Princom Gazijem<br />

bin Muhammedom bin Talalom iz<br />

Jordana i Šejhom el-Habibom Alijem<br />

Zejnulabidinom el-Džifrijem iz Emirata.<br />

2009. Uvršten u knjigu Petsto najuticajnijih<br />

muslimana u svijetu. Od tih<br />

500 napravljen je uži izbor od 50 najuticajnijih<br />

među kojima je i reisu-l-ulema<br />

Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini,<br />

dr. Mustafa ef. Cerić. Da bi se shvatila<br />

vrijednost selekcije 50 najuticajnijih muslimana<br />

u svijetu dovoljno je spomenuti<br />

imena kao što su saudijski kralj Abdulah<br />

bin Ali Saud koji je na prvom mjestu, te<br />

jordanski kralj Abdulah i marokanski<br />

kralj Muhamed VI, zatim državnici kao<br />

što su turski premijer Redžep Erdoan, te<br />

duhovni autoriteti kao što su ajatullah Ali<br />

Hamenei, šejh Jusuf Karadavi, ajatullah<br />

Husein Sistani, te egipatski muftija Ali<br />

Džuma i mnogi drugi.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

25<br />

Utemeljitelj, suosnivač i član<br />

1997. Osnivač i punopravni član<br />

Evropskog vijeća za fetve na čijem<br />

čelu je šejh Karadavi.<br />

1997. Jedan od idejnih kreatora i<br />

utemeljitelja Međureligijskog vijeća Bosne<br />

i Hercegovine.<br />

2000. Izabran za redovnog člana Fikhske<br />

akademije za fetve pri Rabiti (Svjetska<br />

muslimanska liga) u Mekki.<br />

2001. Jedan od osnivača i punopravni<br />

član Fondacije za mezarje i uprave<br />

Memorijalnog centra u Potočarima.<br />

2001. Jedan od osnivača Islamskog<br />

evropskog vijeća sa sjedištem u Parizu.<br />

2004. Postao dopisni član Kraljevske<br />

akademije Muesset Al Bejt u Ammanu<br />

(Jordan).<br />

2004. Postao član Svjetskog vijeća za<br />

islamsko misionarsvo (Libija).<br />

2006. Izabran među deset članova Izvršnog<br />

vijeće Svjetskog foruma uleme.<br />

2006. Na 8. zasjedanju Svjetske konferencije<br />

religija za mir u Kjotu (Japan) izabran u<br />

najviše tijelo Konferencije - Svjetsko vijeće<br />

religija za mir, kao predstavnik sunnitskog<br />

islama.<br />

2007. Jordanski princ Gazi bin Muhammed<br />

uručio mu diplomu redovnog člana<br />

Kraljevske akademije za islamsku misao.<br />

2009. Učesnik konstituirajuće sjednice<br />

Međunarodnog vijeća C-1 for the Common<br />

Good (C-1 za zajedničko dobro) u<br />

Londonu. Riječ je o vijeću za unapređenje<br />

odnosa između Zapada i muslimanskog<br />

svijeta, kao nasljednika Vijeća C-100,<br />

kojeg je ustanovio Svjetski ekonomski<br />

forum u Davosu 2001. godine.<br />

Istaknuti muslimani: Reisu-lulema<br />

među 100 najuglednijih<br />

I<br />

zdavačka kuća Oneworld Publications<br />

iz Oxforda (Velika Britanija), izdala<br />

je knjigu autorice Natana J. DeLong-<br />

Bas Istaknuti muslimani: Muslimani<br />

graditelji svjetske civilizacije i kulture.<br />

U knjizi su donesene biografije i<br />

najznačajnija postignuća stotinu<br />

najuglednijih muslimana u povijesti,<br />

po izboru autorice DeLong-Bas. U<br />

knjizi su odabrana imena ličnosti koje<br />

su učinile značajan doprinos razvoju<br />

svojih društava, ali i glo<strong>ba</strong>lne zajednice.<br />

Uz imena NBA zvjezde Kareema Abdul<br />

Jab<strong>ba</strong>ra, preko dobitnice Nobelove<br />

nagrade za mir Shirin E<strong>ba</strong>di, hiphop<br />

umjetnika Mosa Defa, svjetskog<br />

bokserskog šampiona Muhammada<br />

Alija, nagrađivanog novinara i<br />

najprodavanijeg pisca Ahmeda<br />

Rashida, popularnog muzičara i<br />

dobrotvora Yusufa Islama, dobitnika<br />

Nobelove nagrade za hemiju Ahmeda<br />

Zewaila - nalazi se i ime reisu-l-uleme<br />

dr. Mustafe Cerića.


Učešće na međunarodnim forumima i inicijative<br />

Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je učestvovao<br />

na brojnim međunarodnim konferencijama,<br />

sastancima i seminarima i svojim predavanjima i<br />

idejama pobuđivao veliku pažnju međunarodne<br />

intelektualne, vjerske i političke javnosti. Zbog toga je<br />

dobijao brojne pozive od relevantnih međunarodnih<br />

organizacija koje imaju glo<strong>ba</strong>lni karakter i uticaj.<br />

Većem broju tih poziva nije se mogao odazvati.<br />

2001. - 2009. Redovan sudionik na Svjetskom<br />

ekonomskom forumu u Davosu i član Grupe 100 za<br />

odnose između islama i Zapada.<br />

2002. Sudionik konferencije Evro-atlantskog<br />

partnerskog vijeća, gdje je održao predavanje o temi:<br />

Islam protiv terorizma.<br />

2003. Učestvovao na OSCE-ovoj konferenciji u<br />

Beču sa predavanjem o temi: Rasizam, ksenofobija i<br />

diskriminacija.<br />

2006. U okviru rasprave o temi Jedno more -<br />

tri vjere, u Rimu govorio na simpoziju u sklopu<br />

internacionalnog skupa Mediteran na pragu novog<br />

milenija.<br />

2006. Održao predavanje na susretu Židova i<br />

muslimana, koji je pod nazivom Bejahad održan<br />

na Hvaru, kada je usvojen i Apel Kulturom do<br />

zajedništva.<br />

2006. Na inicijativu Madelin Albright, bivše državne<br />

sekretarice Sjedinjenih Američkih Država, govorio je<br />

na prestižnoj međunarodnoj konferenciji Brainstorm<br />

2006. u Aspenu (Kolorado, SAD).<br />

2006. Na poziv federalne ministrice unutarnjih<br />

poslova Austrije Lize Prokop prisustvovao je<br />

međunarodnoj konferenciji o temi Dijalog kultura i<br />

religija, koja je održana u Beču. U prisustvu velikog<br />

broja svjetskih i evropskih stručnjaka u oblasti<br />

kulture i religije, reisu-l-ulema je govorio na trećoj<br />

sesiji o temi: Evropa - društvo zajedničke <strong>ba</strong>štine<br />

(Europe - A Community of Common Heritage).<br />

2006. Održao govor na Univerzitetu Viskonsin<br />

(Madisonu, SAD) u okviru međunarodne konferencije<br />

o temi: Deset Božijih zapovijedi i njihova aplikacija<br />

u judaizmu, kršćansvu i islamu. U Bostonu je 3.<br />

aprila 2006., na MIT (Massachusetts Institute of<br />

Technology), održao predavanje o temi: Identitet<br />

evropskih muslimana.<br />

2006. U Evropskom parlamentu predstavio<br />

Deklaraciju evropskih muslimana.<br />

2006. Na međunarodnoj konferenciji u Kuala Lupuru<br />

(Malezija), pod nazivom Dijalozi: Islamski svijet-<br />

SAD-Zapad - Ko govori u ime islama? Ko govori u<br />

ime Zapada?, obratio se predavanjem na temu Izazovi<br />

koji su nametnuti naukom i tehnologijom na relaciji<br />

muslimani-Zapad.<br />

2006. Objavljena i na četiri jezika prevedena<br />

(engleski, arapski, njemački, francuski) Deklaracija<br />

evropskih muslimana, koja je nastala povodom<br />

tragičnih događaja od 11. septembra 2001. u Nju<br />

Jorku, 11. marta 2004. u Madridu te 7. jula 2005. u<br />

Londonu.<br />

2006. Na poziv generalnog direktora ISESCO<br />

(Islamska organizacija za odgoj, obrazovanje i<br />

kulturu) dr. Abdulaziza Tverdžia, sudjeluje u<br />

radu međunarodne konferencije u Tunisu o temi<br />

Civilizacije i kulture: od dijaloga do saveza.<br />

2006. Jedan je od potpisnika pisma 138 muslimanskih<br />

čelnika i intelektualaca upućenog kršćanskim<br />

poglavarima, s pozivom na dijalog, a povodom<br />

papinog predavanja na Regensburškom univerzitetu.<br />

2007. U Vašingtonu održao predavanje u prestižnom<br />

međunarodnom centru Woodrow Wilson za učenjake<br />

o temi Umijeće tolerancije.<br />

2007. U prisustvu Šejhu-l-Azhara Muhammeda el-<br />

Tantavija i velikog broja uleme iz cijelog svijeta,<br />

govorio na četvrtoj sesiji u okviru Drugog svjetskog<br />

susreta svršenika univerziteta Al-Azhar u Kairu o<br />

temi Umijeće tolerancije u islamu.<br />

2007. Govorio na konferenciji Akademska sloboda<br />

i sloboda religije – tenzije i kompromisi dvaju<br />

koegzistentnih i fundamentalnih prava na Leiden<br />

univerzitetu u Holandiji.<br />

2007. U Dohi (Katar) učestvovao na konferenciji<br />

Dohska konferencija za međuislamski dijalog i govorio<br />

na temu Značaj zbližavanja mišljenja za jedinstvo<br />

muslimana, u prisustvu više od dvije stotine delegata<br />

iz muslimanskog svijeta.<br />

2008. Učestvovao na trodnevnoj konferenciji na<br />

Jelskom univerzitetu (SAD) o temi Lju<strong>ba</strong>v prema<br />

Bogu i komšiji u riječi i djelu - pretpostavke za<br />

muslimane i kršćane, koju su inicirali muslimanska<br />

ulema i intelektualci a podržali kršćani sa Jelskog<br />

univerziteta.<br />

2008. Učesnik Međucivilizacijskog dijaloga koji se<br />

vodi između Japana i islamskog svijeta u Rijadu.<br />

2007. Na poziv Liz Mohn, predsjednice Bertelsmann<br />

fondacije iz Njemačke i dr. Volganga Šusela, bivšeg<br />

austrijskog kancelara, prisustvovao evropskom susretu<br />

Trilogija Salzburga.<br />

2008. U gradu Saporo u Japanu učestvovao na<br />

samitu vjerskih autoriteta svijeta za mir, a u povodu<br />

održavanja Hokaido samita Grupe osam (G8).<br />

2008. Predvodio delegaciju muslimanskih<br />

intelektualaca iz cijelog svijeta na prvom povijesnom<br />

seminaru Katoličko-muslimanskog foruma Lju<strong>ba</strong>v<br />

prema Bogu, lju<strong>ba</strong>v prema komšiji.<br />

2008. Na poziv Svjetske konferencije religija za mir<br />

(WCRP), prisustvovao Međunarodnoj diplomatskoj<br />

konferenciji o kasetnom naoružanju, u Dablinu<br />

(Irska).<br />

2009. U Evropskom parlamentu (EP), na plenarnom<br />

zasjedanju u Strasburu, 15. januara, usvojena<br />

Rezolucija o Srebrenici, čiji je jedan od inicijatora i<br />

promotora bio bosanski reisu-l-ulema Cerić.<br />

2009. Predvodio visoke muslimanske autoritete u<br />

Evropi u dizanju glasa protiv nasilja u Pakistanu.<br />

2009. Sudjelovao u jedinstvenoj međureligijskoj<br />

ceremoniji, koja je održana u Kopenhagenu pod<br />

pokroviteljstvom švedskog nadbiskupa dr. Andresa<br />

Vedžrida i Svjetske konferencije religija za mir, a u<br />

okviru događaja od posebne važnosti za budućnost<br />

čovječanstva - Konferencije o klimatskim promjenama<br />

Ujedinjenih naroda. U svojstvu dopredsjednika<br />

Konferencije religija za mir, pročitao Bosansku<br />

dovu u kojoj se govori o miru, toleranciji te ljudskoj<br />

odgovornosti i savjesti čovječanstva koju tre<strong>ba</strong><br />

probuditi radi zaštite prirode i spasa od glo<strong>ba</strong>lnog<br />

zagrijavanja koje prijeti da ugrozi život na Zemlji.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

26


Društvo<br />

Tragom američke “Balkanske jezičke problematike”<br />

Udar na bosanski jezik<br />

I zato bosanski jezik kao<br />

zvanični standardizirani jezik<br />

zemlje i naroda Bosne, koji<br />

uključuje i sve specifične<br />

nacionalne tradicije, tre<strong>ba</strong><br />

biti službeni jezik trihu<br />

zapadno<strong>ba</strong>lkanskih država<br />

kao “opipljiv dokaz američke<br />

podrške za jačanje saradnje<br />

među narodima bivše<br />

Jugoslavije”. Jer, ko zna<br />

bosanski, zna i hrvatski i<br />

srpski, ali ne i obratno! Iz<br />

navedene argumentacije<br />

slijedi da ovaj zakon nipošto<br />

ne smije biti proveden i da<br />

se mora vratiti u parlamenat<br />

na izmjene i dopune, a ko<br />

je sve ovo zakuhao, neka<br />

sam pokusa tu vruću kašu.<br />

To je zadatak političkih<br />

partija i pojedinaca koji su<br />

dobili glasove Bošnjaka na<br />

izborima<br />

Piše: Safet Kadić (safetkadic@hotmail.com)<br />

Hoće li se ponovo ukinuti<br />

ime bosanskoga jezika<br />

kao što je to uradila<br />

Austro-Ugarska početkom prošlog<br />

stoljeća u vrijeme svoga protektorata<br />

u Bosni i Hercegovini, a Bosna je<br />

krajem toga istog dvadesetog vijeka,<br />

nakon srpsko-hrvatske agresije, ponovo<br />

postala protektorat međunarodne<br />

zajednice, pod dominantnim<br />

uticajem Amerike, a upravo Amerika<br />

ponovo nameće Bošnjacima srbskohrvatski<br />

jezik mimo sadašnjeg ustavnog<br />

rješenja po kojem su u službenoj<br />

upotrebi bosanski, hrvatski i srpski<br />

jezik?<br />

Tri regionalne varijante bosnaskog jezika<br />

U bosanskoj javnosti, za<strong>ba</strong>vljenoj raznim<br />

Dodikovim političkim egzibicijama,<br />

prošao je još u septembru 2009. godine<br />

sasvim nezapaženo jedan simptomatičan<br />

dokumenat američkog Državnog sekretarijata<br />

pod nazivom “Balkanska jezička<br />

problematika”, u kojem se kaže da bi “bosanski,<br />

hrvatski, srpskohrvatski i srpski<br />

tre<strong>ba</strong>li biti grupirani zajedno i tretirani kao<br />

jedinstven jezik”, odnosno kao<br />

“tri regionalne varijante srpskohrvatskog<br />

jezika, što bi pružalo<br />

opipljiv dokaz američke podrške<br />

za jačanje saradnje među<br />

narodima bivše Jugoslavije” i<br />

zaključuje da “svi veći američki<br />

univerziteti s dobro ustrojenim<br />

programima slavenskih jezika,<br />

uključujući Havard i UCLA-u,<br />

tretiraju ova tri dijalekta kao<br />

jedan jezik”. Na nivou standardnog<br />

idioma stav o “jednom<br />

jeziku” nije sporan za “tradicionalnu<br />

serbokroatistiku” pa,<br />

djelimično, i za bosnistiku, ali<br />

je potpuno neprihvatljiv i sociolingvistički<br />

neutemeljen stav o<br />

“tri regionalne varijante srpskohrvatskog<br />

jezika”, odnosno svođenje<br />

“tri regionalne varijante”<br />

na dvočlani naziv prema nacionalnom<br />

imenu dva naroda,<br />

gdje je eliminisan treći.<br />

Kako o ovim pitanjima i<br />

svome jeziku razmišljaju neki<br />

bosanski intelektualci?<br />

Da je tadašnji zamjenik<br />

glavnog inspektora američkog<br />

Državnog sekreterijata, Harold<br />

W. Geisel, naveo izpravan bosnistički<br />

stav o “tri regionalne<br />

varijante bosanskog jezika”<br />

bilo bi to i lingvistički utemeljeno<br />

i politički prihvatljivo. Taj<br />

bosnistički stav niko dosad nije<br />

eksplicitnije izrazio kao jedan<br />

bosanski lingvista srednje generacije, odnosno<br />

predvodnik “nove garde” bosanskih<br />

lingvista, inače profesor na sarajevskom<br />

Filozofskom fakultetu, Ismail Palić, koji<br />

nedvosmisleno tvrdi da “bosanskim jezikom<br />

govore Bošnjaci, Crnogorci, Hrvati i Srbi”<br />

naglašavajući da “nacionalna pripadnost<br />

na našem terenu ne može biti kriterij jezičke<br />

U bosanski<br />

jezik su<br />

nesmetano<br />

ulazile riječi<br />

i sa iztoka<br />

i sa zapada<br />

i zato je<br />

bosanski jezik<br />

najbogatiji.<br />

Tome je svoj<br />

doprinos dao<br />

svaki narod<br />

pojedinačno<br />

i svi zajedno,<br />

njegujući i<br />

razvijajući,<br />

pored<br />

zajedničke,<br />

i svoju<br />

specifičnu<br />

tradiciju.<br />

diferencijacije”. U intervjuu sarajevskom listu<br />

“Preporod” Palić ovako razvija ovu tezu:<br />

“Ako ja, na primjer, slušam ili čitam ono što<br />

neko govori ili piše, pa zapažam da se on kao<br />

i ja stopostotno koristi istim gramatičkim pravilima<br />

u oblikovanju rečenica, istim riječima,<br />

da ima, npr. sedam padeža i da ih koristi kao<br />

i ja, da mu je riječ ‘kuća’ ženskog roda, da uz<br />

nju mora i pridjev biti u ženskom rodu itd.<br />

itd. – šta mi ostaje nego da zaključim da taj<br />

i taj govori bosanskim jezikom. Zar je pritom<br />

važno kako se taj zove, koje je nacionalnosti,<br />

gdje živi, pa čak i to<br />

kako on lično naziva svoj jezik.<br />

Ne radi se tu o njegovom imenovanju<br />

jezika, nego o mome, a ja<br />

ga imenujem bosanskim, nemam<br />

kako drukčije. Meni ne tre<strong>ba</strong><br />

naziv srpski, hrvatski niti crnogorski,<br />

to mi je viška. Ako Hrvati<br />

svoj jezik zovu hrvatskim ili Srbi<br />

srpskim, zašto bih ga ja tako zvao<br />

kad je isti kao i moj – bosanski.<br />

Za mene je bosanski jezik sve ono<br />

što ja kao govornik gramatički<br />

i leksički prepoznajem kao svoj<br />

vlastiti jezik.” Palićevo shvaćanje<br />

dijeli i bosanski akademik i<br />

iztraživač na polju filozofije jezika,<br />

Muhamed Filipović, kada<br />

se u jednoj emisiji sarajevske televizije<br />

pita: “Može li iko reći da<br />

govorimo tri jezika?” Filipović,<br />

međutim, odmah dodaje jednu<br />

vrlo bitnu napomenu: “Drugo<br />

je pravo normiranja.” Na<br />

Filipovićev stav “drugo je pravo<br />

normiranja” dodao bih i svoj, u<br />

saglasnosti sa Palićem: pa, tako,<br />

i imenovanja.<br />

Jedan sarajevski portal u<br />

januaru tekuće godine donosi<br />

tekst poznatog bosanskog<br />

animatora i karikaturiste, od<br />

kraja rata izbjeglice i azilanta<br />

u Skandinaviji, Midhata<br />

Ajanovića, u kojem se kaže:<br />

“Mnogima od nas Bosanaca<br />

ostajanje u maternjem jeziku je utočište<br />

i način da ne izgubimo našu virtualnu<br />

‘kuću’. Zanimljivo je da jezik funkcionira<br />

slično i u slučaju onih koji malo, ako imalo,<br />

mare za tu ‘kuću’, kao što je to, nažalost,<br />

slučaj kod većine stanovnika Bosne i<br />

Hercegovine koja sebe u nacionalnom smislu<br />

doživljava Srbima. Nikad nisam uspio<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

27


shvatiti šta je to što čini da se ljudi istog<br />

korijena i jezika međusobno toliko mrze, a<br />

pogotovo da veliki dio bosanskog stanovništva<br />

svim silama nastoji razoriti vlastitu<br />

domovinu. Pretpostavljam da smo mi, koji<br />

sebe doživljavamo Bosancima, još čudniji<br />

onim drugima pa je, dakle, riječ o fundamentalnom<br />

nesporazumu.”<br />

Šiberove jezičke dileme<br />

Kontroverzni bosanski ratni general<br />

Stjepan Šiber, u jednoj tipičnoj samoreklamerskoj<br />

izpovijesti “generala poslije bitke”,<br />

prije tri-četiri godine na Federalnoj televiziji<br />

upetljao se u stvari koje, očigledno, ne<br />

razumije, unoseći pravu konfuziju u davno<br />

razsvijetljene pojmove. I njemu “smeta što<br />

imaju tri jezika... u školama tri udžbenika...”,<br />

ali su njegovi argumenti zapanjujući:<br />

“Stvara se neki jezik bosanski, kažu da je već<br />

stvoren, koji nije ni srpski, ni hrvatski, pa ni<br />

bošnjački, a ja znam svaki, znam i bošnjačko<br />

‘h’... znam kao i Srbi reći: Šta je, bre, budalo!<br />

Po Gradačanliji Šiberu izpada, da nema tri<br />

jezika, nego jedan, ali to nije bosanski, jer<br />

bosanski jezik nije postojao i on se tek stvara,<br />

a već u slijedećoj rečenici demantuje sam<br />

sebe, jer upravo govori tim jezikom Bosne<br />

i svoga rodnog Gradačca, brkajući, očito,<br />

standarni i organski idiom: “A ja govorim<br />

maternji, jer je to najbolji jezik kojim te je<br />

majka naučila. U mojoj čaršiji, u Gradačcu,<br />

je bilo 98 posto (?) Muslimana... “ (Bošnjaka,<br />

op.a.) Kad se radi o prirodnom, materinskom<br />

jeziku, sa Šiberom se slaže i bosanski<br />

anglista, profesor emeritus, Midhat<br />

Riđanović, kada kaže da “jedini prirodni<br />

jezik je materin jezik” iznoseći, pritom, zanimljivu<br />

ilustraciju toga stava: “Godinama<br />

se forsira telèvīzija (tzv. Maretićev akcenat,<br />

op.a.), a otiđi pred Skenderiju, svako će reći<br />

televîzija...” I <strong>ba</strong>njalučki sociolog, Miodrag<br />

Živanović, također smatra da je jezik “prirodno<br />

stvorena vrijednost”, što, naravno,<br />

nije sporno, ali je više nego sporan njegov<br />

stav da “problem nije u nazivu”. Upravo je<br />

u nazivu ključ problema, jer se u nacionalističkim<br />

posesivnostima sve stvari nastoje<br />

imenovati svojim nacionalnim imenom<br />

i proglasiti svojim ekskluzivitetom, a eliminirati<br />

druge. U spomenutoj američkoj<br />

studiji se upravo to zagovara. “Možemo ga<br />

ponovo zvati srpskohrvatski”, nonšalantno<br />

u dosluhu sa tom studijom, heretički<br />

predlaže Živanović i, ipak, tolerantno<br />

ostavlja prostor za dogovor: “Možemo ga i<br />

drukčije zvati”. Istaknuti postratni politički<br />

predstavnik Sr<strong>ba</strong> u Hrvatskoj i profesor<br />

lingvistike na zagre<strong>ba</strong>čkom Filozofskom<br />

fakultetu, Milorad Pupovac, ide i dalje pa<br />

na RTRS-u kaže da je jezik kojim on govori<br />

“ jedan jezik koji u Srbiji zovu srpski, a<br />

u Hrvatskoj hrvatski”, ponavljajući tako stav<br />

podpisnika “bečkog književnog dogovora”<br />

iz polovine 19. stoljeća, kada su za osnov<br />

norme uzeli (i) bosanski jezik, a Bošnjake<br />

ignorisali kao da i ne postoje. Budući da je<br />

Pupovac i lingvista i političar, on nas lingvistički<br />

vraća u 19. stoljeće, kada je jezik<br />

smatran ključnim faktorom etno-nacionalnog<br />

identiteta, a politički na cvetković-mačekovsku<br />

i tuđman-miloševićevsku<br />

ideju dvojne polarizacije bosanskog jezika i<br />

razpolučivanja zemlje Bosne. Ovaj rasistički<br />

stav najbolje ilustruju riječi M. Ajanovića<br />

iz citiranog teksta da “oni ne samo da nas ne<br />

razumiju, nego uopće ni ne prihvaćaju naše<br />

postojanje, pogotovo to da bi i mi morali uživati<br />

nekakva temeljna ljudska prava kakva<br />

su prava na domovinu, rodni<br />

grad, matičnu kulturu…” Gdje<br />

spada i jezik, dodajem.<br />

Obrtanje zanata<br />

Ali ovdje se ne radi o prirodnom,<br />

organskom jeziku, nego o<br />

standardnom jeziku u službenoj<br />

upotrebi. Standardiziranje<br />

jezika nije samo stručni, nego<br />

društveni čin. Osim što strukturno<br />

izražava ukupno jezičko<br />

naslijeđe, normom se čine i<br />

funkcionalne i stilske intervencije,<br />

a radi veće komunikativne<br />

prohodnosti protežiraju najfrekventnije<br />

riječi i oblici. Općepoznato je da<br />

standardnojezička norma znatno utiče na<br />

tokove jezičkog razvoja, jer norma itekako<br />

može sputavati jezičke procese i usmjeravati<br />

jezičke promjene. U jednom intervjuu bosanski<br />

pjesnički akademik Sidran se ibreti:<br />

“Nije mi jasno zašto urednici ne insistiraju<br />

na ljepoti bosanskog standardnog jezika. Naš<br />

je najljepši od svih južnoslavenskih jezika.<br />

Ono kako govori naš narod je udlaku kako<br />

propisuje standard i ne znam zašto mi to ne<br />

Riječ obrt je<br />

lijepa riječ<br />

i nemam<br />

ništa protiv<br />

obrtničkih<br />

komora, protiv<br />

muzeja obrta<br />

u Zagrebu.<br />

To je lijepo!<br />

Međutim,<br />

nipošto se ne<br />

bi smjelo na taj<br />

način ponašati,<br />

progoniti<br />

tradicionalnu,<br />

lijepu riječ<br />

zanat.<br />

poštujemo, nego uzimamo od hrvatskog ili<br />

srpskog ono što u njemu ne valja.” I dok bosanski<br />

lingvisti samozadovoljno i hvalisavo<br />

uzdižu svoju bosansku standardnojezičku<br />

bezprijekornost, odnosno normativnu<br />

ekskluzivnost, dotle se u praksi nameće<br />

sasvim druga, antibosanska norma. Kada<br />

se Sidran nedavno, gotovo panično obratio<br />

javnosti, uključujući se uživo iz Goražda<br />

u program sarajevske televizije da bi izrazio<br />

svoje ogorčenje postupkom vlasti u<br />

Sarajevu, koje nagone sarajevske zanatlije<br />

da mijenjaju registraciju firmi da bi zamijenili<br />

riječ zanat u riječ obrt, on nije rekao<br />

da riječ obrt ne valja, ali je rekao<br />

ključnu stvar za bosanski<br />

standardnojezički identitet: da<br />

se ne smiju izgoniti jedne riječi,<br />

a namjesto njih u<strong>ba</strong>civati druge,<br />

nego da se njeguje leksički<br />

pluralitet, pogotovo ako će to<br />

proizvesti i praktične, političke<br />

i psiholožke probleme.<br />

“Sarajevske zanatlije moraju,<br />

s obzirom na takav zakon,<br />

praviti nove preregistracije<br />

svojih dućana, radnji, da<br />

bi promijenili riječ zanat u<br />

riječ obrt. Dakle, nije mu validan<br />

nijedan dokument, nijedan<br />

papir, nijedna dozvola za<br />

rad, riječ zanat mora promijeniti u riječ<br />

obrt. Riječ obrt je lijepa riječ i nemam<br />

ništa protiv obrtničkih komora, protiv<br />

muzeja obrta u Zagrebu. To je lijepo!<br />

Međutim, nipošto se ne bi smjelo na taj<br />

način ponašati, progoniti tradicionalnu,<br />

lijepu riječ zanat. Takve stvari se događaju,<br />

a mi tobože imamo svoje političke<br />

partije, tobože imamo svoje zastupnike<br />

u tobožnjim parlamentima” – zavapio je<br />

gotovo očajno Sidran.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

28


U čemu je problem? Ovaj postupak<br />

zakonodavne vlasti da se u zakonu koristi<br />

izključivo termin obrt, a ne (i) zanat, suprotan<br />

je i normi i duhu bosanskog jezika.<br />

Zašto? Riječ zànāt (< zanât: ar. sanaat=<br />

“vještina, znanje”) je <strong>ba</strong>lkanski turcizam,<br />

arapskog porijekla iz esnafske terminologije,<br />

a ima značenje, prema institutskom<br />

Rječniku bosanskog jezika, “obrt, izučena<br />

proizvodna, prerađivačka, obrađivačka<br />

ili uslužna djelatnost; zanimanje, struka”.<br />

Pored mnogih drugih civilizacijskih tekovina,<br />

sa turskom upravom na Balkan je stigla<br />

dotad nepoznata zanatska proizvodnja<br />

i sa njom riječ zanat, koja već pet vijekova<br />

funkcioniše bez ikakvih zapreka u svim<br />

<strong>ba</strong>lkanskim jezicima.<br />

Zanat je tradicionalna riječ u Bosni<br />

(tako je tretira i Vuk) i ima leksički mnogo<br />

šire i razvijenije značenje od riječi obrt, koja<br />

je manje poznata u BiH, a predstavlja, kako<br />

tumači najautoritativniji srbsko-hrvatski<br />

etimolog Petar Skok, hrvatski neologizam,<br />

koji on i ne tumači, a prema Rječniku hrvatskoga<br />

jezika V. Anića, znači “djelatnost izučenih<br />

majstora za što je potrebno vladanje posebnim<br />

vještinama, umijećima i znanjima,<br />

sinonim zanat”. Anić i riječ zanat primarno<br />

tumači sinonimom obrt, a u razgovornom<br />

jeziku iznosi čitavu lepezu značenja: “a. zanimanje,<br />

struka, zvanje, profesija, b. vještina,<br />

umješnost, znanje, majstorija”.<br />

Kao što vidimo, riječnici ih navode<br />

kao dvije posebne leksičke jedinice i<br />

tretiraju kao sinonime, što u praktičnoj<br />

primjeni u bosanskom standardu znači<br />

slobodan izbor, pa čak i preferenciju u<br />

individualnoj upotrebi, ali u zakonu ima<br />

ulogu i značenje termina, a ne riječi obćeg<br />

značenja i zato se mora koristiti kao dublet.<br />

Dakle, leksički su sinonimi, terminoložki<br />

su dubleti. Da je zakonodavac tako<br />

postupio, ne bi bilo potrebe za obrtanjem<br />

sarajevskih zanatlija, odnosno zakonskim<br />

“pohrvaćivanjem” i grubim ponižavanjem.<br />

Ali oni su, haman, naučili “mudro”<br />

šutiti i sitnosopstvenički mutiti, u skladu<br />

sa onom nakaradnom podaničkom uzrečicom:<br />

zovi me i <strong>ba</strong>rdakom, samo me nemoj<br />

razbit. Nije problem u tome što se jedna<br />

riječ (sinonim) preferira u odnosu na drugu,<br />

nego što se jedna nasilno iztjeruje, a u<br />

glavu se ugoni druga. Nije tu samo bitno<br />

što se od<strong>ba</strong>cuje jedna bosnizirana orijentalna<br />

riječ, kao znak bošnjačkog jezičkog<br />

naslijeđa orijentalnog porijekla (Sidran je<br />

mislio da je domaća, od znati), nego što<br />

se uvodi antibosanski princip jezičke varijantske<br />

polarizacije umjesto koegzistencije<br />

različitosti, odnosno što se nameće razlučujuća<br />

(disjunktivna) norma, umjesto<br />

sdružene (konjunktivne).<br />

U bosanski jezik su nesmetano ulazile<br />

riječi i sa iztoka i sa zapada i zato je bosanski<br />

jezik najbogatiji. Tome je svoj doprinos<br />

dao svaki narod pojedinačno i svi<br />

zajedno, njegujući i razvijajući,<br />

pored zajedničke, i svoju specifičnu<br />

tradiciju. Zato bosanski<br />

jezik nije prosti, mehanički<br />

zbir tih tradicija i pojedinačnih<br />

identiteta nego izraz, na<br />

tome stvorenog, specifičnog<br />

bosanskog duha. Bosanski<br />

jezik je jedan za sve, ali, zavnobihovskim<br />

jezikom kazano,<br />

“nije ni bošnjački, ni hrvatski,<br />

ni srpski”, nego “i bošnjački, i<br />

hrvatski, i srpski”. Zato Palić<br />

s pravom tvrdi: “Oni koji bosanski<br />

jezik sužavaju i svode<br />

samo na Bošnjake čine veliku<br />

štetu tome jeziku.” U bosanskom<br />

jeziku nijedna riječ nije<br />

varijantski polarizirana, one<br />

su varijantski polarizirane<br />

samo između hrvatskog i srbskog jezika,<br />

na hrvatskom i srbskom terenu, a u bosanskom<br />

funkcioniraju kao naporednosti<br />

i sinonimi. I zato bosanski jezik kao zvanični<br />

standardizirani jezik zemlje i naroda<br />

Bosne, koji uključuje i sve specifične nacionalne<br />

tradicije, tre<strong>ba</strong> biti službeni jezik<br />

trihu zapadno<strong>ba</strong>lkanskih država kao “opipljiv<br />

dokaz američke podrške za jačanje<br />

Standardiziranje<br />

jezika nije<br />

samo stručni,<br />

nego društveni<br />

čin. Osim što<br />

strukturno<br />

izražava<br />

ukupno jezičko<br />

naslijeđe,<br />

normom<br />

se čine i<br />

funkcionalne<br />

i stilske<br />

intervencije,<br />

a radi veće<br />

komunikativne<br />

prohodnosti<br />

protežiraju<br />

najfrekventnije<br />

riječi i oblici.<br />

Hadžifejzovićeva “dvojezičnost”<br />

saradnje među narodima bivše<br />

Jugoslavije”. Jer, ko zna bosanski,<br />

zna i hrvatski i srpski, ali<br />

ne i obratno! Iz navedene argumentacije<br />

slijedi da ovaj zakon<br />

nipošto ne smije biti proveden<br />

i da se mora vratiti u parlamenat<br />

na izmjene i dopune, a ko<br />

je sve ovo zakuhao, neka sam<br />

pokusa tu vruću kašu. To je<br />

zadatak političkih partija i pojedinaca<br />

koji su dobili glasove<br />

Bošnjaka na izborima.<br />

Je li ovaj zakon praktična<br />

primjena one američke<br />

ocjene o jednom<br />

jeziku sa dvočlanim (nacionalnim)<br />

imenom za tri kontitutivna<br />

naroda u Bosni i<br />

Hercegovini? Bošnjaci doživljavaju<br />

negiranje bosanskog jezika, odnosno<br />

terminoložko unificiranje svoga<br />

jezika pod tuđim imenom kao njegovo<br />

siromašenje i kao ponovno negiranje<br />

svoga etničkog, nacionalnog i kulturnog<br />

identiteta te kao neizbježni uvod u<br />

novi hegemonistički džehenem koji su<br />

proživili tokom posljednja dva stoljeća.<br />

I uvod u novi genocid.<br />

Povodom Europskog dana jezika tv-urednik i voditelj Senad<br />

Hadžifejzović, ovako je u svojoj emisiji ver<strong>ba</strong>lno obilježio taj dan.<br />

“Evo jednog čovjeka koji je dva jezika nerazumijevanja preko noći pretvorio<br />

u jedan jezik: bosansko-hrvatski. On se zove Vaha Halilhodžić i postao je<br />

idol u Hrvatskoj. Na bosansko-hrvatskom najava bi, možda, ovako mogla<br />

da zvuči: Glede nogometa haman nejma većeg meraka od hloptanja. Insani<br />

podijeljeni u dvije momčadi po sahat i više jarcaju od kapije do vratnice,<br />

s vakta na vakat upadnu u zaleđe, a džahkad ga i zabiju. Na Maksimiru<br />

je bilo sve rahmetli dok se nije pojavio gospon Vaha-efendija i od modrih<br />

napravio mavi. Sad se svi ibrete tom uskrsnuću. Mašala i srećan put.”<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

29


Društvo<br />

Anto Nobilo, poznati zagre<strong>ba</strong>čki odvjetnik:<br />

Herceg-Bosna je faktički djelovala<br />

kao agent Republike Hrvatske<br />

Mate Bo<strong>ba</strong>n koji je bio na<br />

čelu Hrvatske zajednice<br />

Herceg-Bosna, u više<br />

navrata je govorio da on<br />

nema svoje politike već da<br />

provodi politiku dr. Franje<br />

Tuđmana. Sve to ukupno i<br />

mnogo drugih detalja govore<br />

da je Herceg-Bosna faktički<br />

djelovala u ime i za račun<br />

Republike Hrvatske, pa je<br />

stoga očigledno opravdano<br />

tretirati sukob između<br />

HVO-i Armije Republike<br />

Bosne i Hercegovine kao<br />

internacionalni. Kako se taj<br />

sukob dešavao na tlu Bosne<br />

i Hercegovine, očigledno<br />

je Hrvatska tu djelovala<br />

kao strana sila na tlu druge<br />

države<br />

Razgovarao: Bedrudin Gušić<br />

Upovodu predstojeće presude<br />

Jadranku Prliću i<br />

drugim čelnicima nekadašnje<br />

“HZ Herceg-Bosne” izjavili<br />

ste da bi ista mogla prouzrokovati<br />

da Hrvatska bude označena kao<br />

agresor na BiH. Hoćete li i za naše<br />

čitaoce obrazložiti tu tezu?<br />

Nobilo: Ukoliko dođe do osuđujuće<br />

presude onda će se zasigurno<br />

utvrditi da su zločini počinjeni u okolnostima<br />

internacionalnog oružanog<br />

suko<strong>ba</strong>. Takav zaključak izvodim iz<br />

već postojećih presuda u Haagu niže<br />

rangiranim zapovjednicima Herceg-<br />

Bosne i dokazima koje Haški tribunal<br />

ima već više od desetak godina. Iz tih<br />

dokaza nedvojbeno proizlazi da su s<br />

jedne strane elementi Hrvatske vojske<br />

ratovali u Bosni i Hercegovini protiv<br />

Armije Bosne i Hercegovine, a s druge<br />

strane da je Herceg-Bosna kao jedna<br />

paradržavna tvorevina i HVO kao njena<br />

oružana sila bili u potpunosti organizirani,<br />

financirani i kontrolirani od<br />

strane Republike Hrvatske.<br />

Herceg-Bosna je faktički djelovala<br />

kao agent Republike Hrvatske i djelovala<br />

je u cilju ostvarivanja političkih interesa<br />

Republike Hrvatske. Međutim,<br />

po internacionalnom pravu dovoljno<br />

je da strana država ima kontrolu<br />

nad postupcima paradržave u susjednoj<br />

državi da bi se taj oružani sukob<br />

smatrao internacionalnim. U slučaju<br />

Herceg-Bosne postoji daleko više toga.<br />

Svi ključni zapovjednici HVO-a bili<br />

su časnici Hrvatske vojske. Dok su bili<br />

zapovjednici u Bosni i Hercegovini<br />

u postroj<strong>ba</strong>ma HVO-a, nisu prekidali<br />

radni odnos sa Hrvatskom vojskom<br />

u RH, tu su dobivali plaće i tu<br />

im je tekao mirovinski staž. Faktički<br />

HVO se unutar Hrvatske vojske tretirao<br />

kao jedno zborno područje.<br />

Logistički je u potpunosti bio oslonjen<br />

na Hrvatsku. Svi statutarni i zakonski<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

30<br />

akti Herceg-Bosne napisani su od strane<br />

pravnih stručnjaka u Hrvatskoj po<br />

narudžbi hrvatskog političkog vodstva,<br />

a HDZ BiH je faktički predstavljao<br />

samo dio HDZ-a Republike<br />

Hrvatske. Mate Bo<strong>ba</strong>n koji je bio na<br />

čelu Hrvatske zajednice Herceg-Bosna<br />

u više navrata je govorio da on nema<br />

svoje politike već da provodi politiku<br />

dr. Franje Tuđmana. Sve to ukupno<br />

i mnogo drugih detalja govore da je<br />

Herceg-Bosna faktički djelovala u ime<br />

i za račun Republike Hrvatske, pa je<br />

stoga očigledno opravdano tretirati sukob<br />

između HVO-i Armije Republike<br />

Bosne i Hercegovine kao internacionalni.<br />

Kako se taj sukob dešavao na<br />

tlu Bosne i Hercegovine, očigledno je<br />

Hrvatska tu djelovala kao strana sila<br />

na tlu druge države.<br />

Da li je relevantno ko je iz<br />

Hrvatske predao famozne stenograme<br />

Haškom tribunalu a koji su korišćeni<br />

kao dokazni materijal protiv<br />

nepravomoćno osuđenih generala?<br />

Nobilo: Apsolutno je nerelevantno<br />

tko je predao zapisnike sa brijunskog<br />

sastanka kao i druge transkripte.<br />

Bitno je što ti transkripti u sebi sadrže.<br />

Hrvatska je imala zakonsku obvezu


suradnje sa Haškim tribunalom i kao<br />

svaka pravna država tu svoju zakonsku<br />

obvezu je morala ispuniti. Puno je<br />

važnije što piše u tim transkriptima jer<br />

su to činjenice s kojima bi se Hrvatska<br />

tre<strong>ba</strong>la za<strong>ba</strong>viti. Inzistiranje na traženju<br />

“krivca” koji je dostavi transkripte<br />

u Haag a zanemarivanje činjenica koje<br />

se nalaze u tim transkriptima politički<br />

je sasvim pogrešno jer ispada da se<br />

mirimo sa zločinima, kao da su zločini<br />

razumljivi sami po sebi i da je jedino<br />

problem tko je otkrio tajnu, tko<br />

je pomogao haškom tužiteljstvu da se<br />

utvrdi krivica. Na taj način se diskreditiramo<br />

kao pravna država.<br />

Ako je postojala nagod<strong>ba</strong> bivše<br />

haške tužiteljice Carle del Ponte sa<br />

Beogradom vezano za transkripte<br />

sa sjednica Vrhovnog vijeća odbrane,<br />

a mnogi tvrde da jeste postojala,<br />

da li je time devalviran kredibilitet<br />

Tribunala i da li su na taj način u<br />

neravnopravnom položaju Hrvatska<br />

i Srbija i njihovi optuženici kod tog<br />

istog Haaga?<br />

Nobilo: Ako je tačno da se Carla<br />

del Ponte nagodila sa Beogradom i da<br />

je Beograd mogao redigirati i zacrniti,<br />

tj. učiniti nečitkim bitne dijelove<br />

transkripata sa sjednice Vrhovnog<br />

vijeća obrane onda je to nedopustivo.<br />

Naime, Srbija je nedvojbeno bila<br />

strana u sukobu i ona je morala bezuvjetno<br />

surađivati sa Haškim tribunalom.<br />

Takve nagodbe zasigurno nisu<br />

pomogle u ostvarivanju pravde. Tim<br />

se na neki način može tumačiti da su<br />

Hrvatska i Srbija ispale neravnopravne<br />

jer Hrvatska je morala surađivati apsolutno<br />

i bespogovorno.<br />

Da li je Tribunal u Haagu pod<br />

političkim utjecajima nekih centara<br />

moći u svijetu?<br />

Nobilo: Zasigurno je Haški tribunal<br />

pod stanovitim utjecajima prije<br />

svega velikih sila. Međutim, ja ne<br />

bih rekao da se taj utjecaj proteže i na<br />

samo suđenje i prosuđivanje u konkretnim<br />

slučajevima po pitanju krivice<br />

ili nevinosti određenih fizičkih oso<strong>ba</strong>.<br />

Glo<strong>ba</strong>lni politički utjecaj na Haag po<br />

meni se više ogleda u izboru prioriteta<br />

kod optuživanja Haškog tribunala.<br />

Zatim u obimu optuživanja, odnosu<br />

koliko će optužnica biti prema pojedinom<br />

narodu ili pojedinoj državi.<br />

Dakle, na pitanjima glo<strong>ba</strong>lne strategije<br />

Tribunala. Međutim, kad optužnica<br />

stupi na pravnu snagu i započne suđenje<br />

mislim da suci onda sude samostalno<br />

i da se nitko ne upliće u njihov<br />

rad.<br />

Kako Vi kao odvjetnik tumačite<br />

neke maratonske procese u Haškom<br />

tribunalu, kao naprimjer Šešelju?<br />

Nobilo: Haški tribunal nije savršen.<br />

On ima dosta ograničenja. Jedno<br />

od ograničenja je nedostatak broja<br />

dvorana i nedostatak kapaciteta da<br />

se u jednom primjerenom vremenu<br />

dovrše svi započeti postupci. S druge<br />

strane Haški tribunal želi ostaviti što<br />

bolji dojam u povijesti i očigledno ne<br />

želi pojedine predmete lomiti preko<br />

koljena pa kad se suoči sa opstrukcijama<br />

postupka, sa skribomanskim<br />

istupima pojedinih okrivljenika onda<br />

njihova nastojanja ne lomi već u jednoj<br />

dugotrajnoj i sporoj proceduri pokušava<br />

sve riješiti kako bi u konačnici<br />

izbjegao prigovore da nije organizirao<br />

pošteno suđenje. Onima koji su više<br />

na strani žrtve sve to izgleda presporo<br />

i nekada kao bespotrebno odugovlačenje,<br />

ali uvjeravam vas kad bi se organizirali<br />

brzi prijeki sudovi zasigurno<br />

bi pravda daleko više trpila nego<br />

danas.<br />

Šta mislite koliko može potrajati<br />

proces protiv Karadžića i šta bi<br />

pravosnažna presuda u tom predmetu<br />

eventualno mogla značiti za<br />

daljnji status Republike<br />

Srpske?<br />

Nobilo: Teško je predvidjeti<br />

trajanje procesa u<br />

Haagu. Oni su za naše<br />

pojmove izuzetno dugi.<br />

Međutim, bez obzira kakva<br />

presuda bila Karadžiću<br />

to neće utjecati na status<br />

Republike Srpske jer je<br />

Republika Srpska ustanovljena<br />

Dejtonskim sporazumom,<br />

dakle faktički voljom<br />

velikih sila i svih zaraćenih<br />

strana u BiH. Ništa presuda<br />

Karadžiću neće otkriti što<br />

se već otprije ne bi znalo.<br />

Kakva je aktuelna situacija<br />

u hrvatskom pravosuđu?<br />

Miješa li se politika<br />

u njihov rad?<br />

Svi ključni<br />

zapovjednici<br />

HVO-a bili<br />

su časnici<br />

Hrvatske<br />

vojske.<br />

Dok su bili<br />

zapovjednici<br />

u Bosni i<br />

Hercegovini u<br />

postroj<strong>ba</strong>ma<br />

HVO-a, nisu<br />

prekidali<br />

radni odnos<br />

sa Hrvatskom<br />

vojskom u<br />

RH, tu su<br />

dobivali plaće<br />

i tu im je tekao<br />

mirovinski staž.<br />

Nobilo: Hrvatska je u tranzicijskoj<br />

fazi. Zakonskim i drugim mjerama<br />

pokušava se uspostaviti što je više moguća<br />

nezavisnost hrvatskog pravosuđa.<br />

U redovnim predmetima zasigurno<br />

hrvatsko pravosuđe odavno djeluje<br />

samostalno. Problem su oni predmeti<br />

koji imaju određene političke implikacije<br />

ili širi društveni utjecaj. Tada politika<br />

nekad ispod žita direktno, a nekad<br />

indirektno ipak pokušava utjecati na<br />

pravosuđe. Proces ostvarivanja samostalnosti<br />

pravosuđa je dug i vjerojatno<br />

nikada neće biti do kraja završen.<br />

Da li biste se mogli odrediti prema<br />

činjenici da Aneks 4 (Dejtonski<br />

ustav BiH), proizišao iz Dejtonskog<br />

sporazuma, nikada nije usvojen<br />

u Parlamentu Republike Bosne i<br />

Hercegovine, dok je, s druge strane,<br />

Ustav RBiH iz 1974. de facto<br />

derogiran?<br />

Nobilo: Nažalost, Bosna i<br />

Hercegovina još uvijek u potpunosti<br />

ne funkcionira kao samostalna država.<br />

U Bosni i Hercegovini imamo značajne<br />

primjese protektorata i vjerojatno<br />

je to u jednom trenutku<br />

bilo nužno kako bi se zaustavio<br />

rat i započeo proces<br />

izgradnje institucija Bosne i<br />

Hercegovine. Osobno mi se<br />

čini da mnoga rješenja koja<br />

su donesena iz nužde kako bi<br />

se završio rat i nisu se u životu<br />

pokazala osobito dobrim.<br />

Međutim, kako će Bosna i<br />

Hercegovina ubuduće funkcionirati<br />

tre<strong>ba</strong>li bi odlučiti<br />

narodi Bosne i Hercegovine<br />

demokratskim putem, i što<br />

se brže i kvalitetnije narodi<br />

Bosne i Hercegovine dogovore<br />

vjerujem da će biti<br />

u mogućnosti eliminirati<br />

sve elemente protektorata<br />

iz državnog ustroja Bosne i<br />

Hercegovine.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

31


Pogledi<br />

Koalicija za REKOM<br />

Sabotaža pravnog slučaja agresije<br />

na RBiH i genocida nad Bošnjacima<br />

Uz Savez logoraša BiH, protiv<br />

Koalicije su i Majke Srebrenice<br />

i Žepe, Udruženje Prijedorčanki<br />

Izvor, Žene Srebrenice, dakle,<br />

organizacije prepoznatljive po<br />

njihovoj borbi za dokazivanje<br />

istine i postizanje pravde u BiH<br />

Piše: Sven Rustempašić<br />

Sarajevo, 23.5.2011.<br />

Taraaaa!<br />

T<br />

Pojavila se nova verzija<br />

Tveć desetak godina svakojakim<br />

Tlukavstvima i pritiscima nametane<br />

(ali, na svu sreću, još nenametnute)<br />

Komisije za istinu i pomirenje e – ideološko-<br />

prevarantskog karaktera. Nova inkarnacija<br />

se zove Koalicija za REKOM. Ovaj<br />

puta projekt nije samo za BiH, nego “za<br />

sve prostore bivše Jugoslavije”. Baš je u<br />

toku njegova kampanja prikupljanja potpisa<br />

na peticiju podrške osnivanju regionalne<br />

komisije koja bi, navodno, utvrdila<br />

činjenice o ratnim zločinima i rasvijetlila<br />

sudbinu nestalih u ratovima u periodu<br />

1991-2001 na području bivše SFRJ.<br />

Tako saopćavaju mediji, sa naglaskom<br />

na planu “sakupljanja milion potpisa”.<br />

“Opa, <strong>ba</strong>to!”, zar ništa manje od miliona?<br />

Ali, bez šale, milion potpisa nije veliki<br />

problem ako je (iole politički obrazovani)<br />

četnici potpišu.<br />

I dok se potpisi redaju, dobro upućeni<br />

sagledavaju manipulacije i velike novce<br />

sa kojim raspolaže par ljudi u vrhu te<br />

organizacije pod rukovodstvom Nataše<br />

Kandić. Cilj je, dakle, prikupljanje podataka<br />

o broju žrtava, ali ne i utvrđivanje<br />

činjenica o tome ko je, gdje je, zašto, kako<br />

i nad kim počinio agresiju, ratne zločine<br />

i genocid. Zato nije iznenađenje to da<br />

projekt porijeklom iz “belog sveta i belog<br />

grada”, najjače djeluje u agresijom razorenoj<br />

Bosni i Hercegovini, gdje iznuđuje<br />

potpise pripadnika bošnjačkog naroda,<br />

nad kojim je počinjeno niz ratnih zločina<br />

i zločin genocida.<br />

Valjda u cilju pokazivanja koliko nas<br />

prezire kao glupake i stoku za klanje, Koalicija<br />

za REKOM je drsko za svoj logotip<br />

odabrala ništa drugo do Eye of Horus<br />

(Horusovo oko), satanistički znak Masona<br />

i, još važnije, znak njihovih<br />

stvarnih gospodara, Isusovaca<br />

(Society of Jesuss<br />

), pravih “Gesta-<br />

povaca” Rima, a time i Zapada.<br />

To nam, k’o biva, ujedno<br />

govori i kome je, osim četnika,<br />

stalo do toga da se pravna i povijesna<br />

istina o genocidu nad<br />

Bošnjacima, sabotira i <strong>ba</strong>ci u<br />

kaljugu pored puta… da je niti<br />

Amor Mašović više ne može<br />

iskopati.<br />

Šta je koalicija za REKOM?<br />

Na Web strani sa Horusovim<br />

okom, piše, citat: “Koalicija<br />

za REKOM okuplja više<br />

od 1500 organizacija civilnog<br />

društva, pojedinaca/ki iz svih<br />

država nastalih raspadom bivše<br />

SFRJ. Među njima su i udruženja<br />

roditelja i porodica nestalih<br />

oso<strong>ba</strong>, veterana, novinara,<br />

predstavnika manjinskih etničkih<br />

zajednica, organizacija za<br />

zaštitu ljudskih prava i sl.<br />

Koalicija za REKOM predlaže<br />

da vlade (ili države) osnuju REKOM,<br />

nezavisnu, međudržavnu Regionalnu<br />

komisiju za utvrđivanje činjenica o svim<br />

žrtvama ratnih zločina i drugih teških kršenja<br />

ljudskih prava počinjenih na teritoriji<br />

bivše SFRJ u periodu od 1991.-2001.” –<br />

kraj citata.<br />

Ali, dame i gospodo, pardon! Dva suda<br />

u Den Haagu - Svjetski sud koji sudi državama<br />

i Tribunal koji sudi pojedincima - već<br />

su sa svojeg najvišeg, jedino važećeg svjetskog<br />

nivoa i statusa, utvrdila mnoge činjenice<br />

o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu,<br />

te uvelike i presudila republikama<br />

Srbiji, Crnoj gori i (još tek donekle) Hrvatskoj,<br />

njihovim surogatima u BiH i nekim<br />

Po svemu<br />

sudeći, namjera<br />

je redefiniranje<br />

uloga republika<br />

Srbije i Crne<br />

gore u agresiji,<br />

relativiziranje<br />

genocida i<br />

utvrđivanje<br />

Republike<br />

srpske,<br />

tvorevine<br />

nastale tim<br />

zločinom.<br />

njihovim liderima-zločincima i vojnicima,<br />

kao agresorima i počiniteljima mnogih teških<br />

krivičnih djela protiv odanih građana<br />

RBiH, naročito i ciljano onih iz bošnjačkog<br />

naroda. Iako sudovi nisu sasvim zadovoljili<br />

pravdu i žrtve (za što znatnu<br />

krivicu snose i tzv. bošnjački<br />

lideri!), njihove presude nikako<br />

ne tre<strong>ba</strong> ignorirati, a pogotovo<br />

se ti pravni predmeti ne smiju<br />

svoditi na vašarske, pijačne trgovine<br />

i manipulacije tipa ove<br />

Koalicije REKOM.<br />

Savez logoraša BiH protiv<br />

Nekoliko ključnih organizacija<br />

u BiH koje okupljaju<br />

preživjele žrtve agresije, ratnih<br />

zločina i zločina genocida, ne<br />

podržavaju osnivanje te Koalicije.<br />

Među njima je i Savez<br />

logoraša BiH, kojim predsjedava<br />

Murat Tahirović. On je pojasnio<br />

tu inicijativu i na pitanje<br />

koja bi njegova preporuka bila,<br />

odgovorio da Bošnjaci ne glasaju<br />

i ne potpisuju njenu peticiju!<br />

Ako ipak daju svoj glas, tre<strong>ba</strong>ju<br />

znati, naglasio je Tahirović, da<br />

će na kraju dobiti rezultat “da<br />

su na prostoru bivše Jugoslavije<br />

najviše stradali pripadnici srpskog<br />

naroda”! Tahirović, i sam<br />

žrtva agresije, bio je jasan: “Niko u svijetu<br />

neće pitati zašto, niti će ulaziti u analize ko<br />

je i koliko ratova pokrenuo, već će uzimati<br />

u obzir samo konačni broj stradalih, a to je<br />

očito cilj Koalicije za REKOM“.<br />

Inicijativu je pokrenula Nataša Kandić<br />

sa ciljem da na prostoru bivše SFRJ ustanovi<br />

ukupan broj stradalih za vrijeme, kako<br />

veli, jugoslovenskih ratova, kaže Tahirović,<br />

te dodaje da inicijativa od samog početka<br />

nema osnovne naučne istraživačke metode.<br />

Predsjednik Saveza logoraša BiH posebno<br />

naglašava da ona traži samo broj stradalih,<br />

i ništa više, te ističe da njegov savez neće<br />

u tome sudjelovati i da ovakav oblik djelovanja<br />

stvara zabludu o broju stradalih i<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

32


načinu njihovog stradanja, a vodi i ka nizu<br />

drugih izjednačavanja zločinca i žrtve. Tahirović<br />

svoja stajališta ilustrira jednim od<br />

mnogih primjera razvodnjavanja, a ustvari<br />

sabotiranja, cijele slike o zločinima: “Jedan<br />

primjer je i to da se u okviru rada REKOM-<br />

a predviđa i pitanje tzv. otpisanih - oso<strong>ba</strong><br />

koje su u Sloveniji ostale bez državljanstva.<br />

Poređenje jednog takvog kršenja ljudskih<br />

prava sa žrtvama torture u BiH je, u najmanju<br />

ruku, neozbiljno”.<br />

Uz Savez logoraša BiH, protiv<br />

Koalicije<br />

su i Majke Srebrenice i Žepe,<br />

Udruženje<br />

Prijedorčanki Izvor,<br />

Žene Srebrenice, dakle,<br />

organizacije prepoznatljive po njihovoj borbi<br />

za dokazivanje istine i postizanje pravde<br />

u BiH.<br />

(Spri ječiti) izjednačavanje agresora<br />

i žrtve<br />

Četiri organizacije u dijaspori, Kongres<br />

Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA),<br />

Institut za istraživanje genocida Kanada<br />

(IRGC), Bosanski američki institut<br />

za genocid i obrazovanje (BAGI) i Vijeće<br />

BiH organizacija Australije (VBHOA),<br />

nedavno su Koaliciji za REKOM poslale<br />

jedno pismo kojim su dale na znanje<br />

da smatraju poželjnim inicijative koje<br />

dovode do sveobuhvatnog saznanja o<br />

nivou zločina koji su rezultat velikosrpske<br />

agresije na susjedne države. Pišu da<br />

ne podržavaju izjednačavanje agresora<br />

i žrtve, te zahtijevaju da sva istraživanja<br />

uvaže naučni metodološki pristup i rezultate<br />

ranijih istraživanja o ratnim zločinima<br />

i zločinu genocida, kao i sudske<br />

presude. Te četiri organizacije, posebno<br />

je izjavio predsjednik KBSA Haris<br />

Ali<strong>ba</strong>šić, smatraju da Bošnjaci tre<strong>ba</strong>ju<br />

tražiti isto što su one tražile u svojemu<br />

pismu, naglašavajući da ne smije niti u<br />

kojem slučaju biti politizacije<br />

istraživanja i izjednačavanja<br />

žrtve i agresora. Iako<br />

je u svojem pismu četvorka<br />

očigledno odbila podržati to<br />

“osnivanje komisije koja bi<br />

tre<strong>ba</strong>la istraživati ratne zločine<br />

počinjene na području<br />

bivše Jugoslavije”, Koalicija<br />

za REKOM je na svojoj Web<br />

stranici slagala da je dobila<br />

“Pismo podrške KBSA,<br />

IRGC, BAGI i VBHOA”!<br />

Nota bene: U svojem reagiranju<br />

i objašnjavanju ove<br />

situacije, niti imenovana<br />

udruženja žrtava rata, niti<br />

četiri udruženja iz dijaspore, nisu <strong>ba</strong>š<br />

pokazala pravnu i političku pismenost,<br />

pa su načinila i neke nedopustive greške,<br />

ali pošto ipak nisu nasjele na glavnu<br />

podvalu, ovaj autor ovaj puta neće iznositi<br />

svoje zamjerke.<br />

Iako se u dokumentima i Statutu Koalicije<br />

za REKOM agresija na Republiku<br />

Bosnu i Hercegovinu niti ne spominje,<br />

a kamoli genocid nad Bošnjacima, ona<br />

upravo od Bošnjaka traži potpise peticije<br />

za podršku osnivanju komisije regionalnog<br />

profila – komisije koja u samom<br />

začetku ignorira, a time i prikriva, bitne<br />

činjenice o najvećim stradalnicima genocidne<br />

politike, dakle, zločincima pere<br />

krvave ruke. Zaključak se nameće da se<br />

komisija Koalicije za REKOM tre<strong>ba</strong> osnovati<br />

u cilju od<strong>ba</strong>civanja i zamagljivanja<br />

pravne i historijske istine, a vjerojatno<br />

time i rezultata sudskih procesa. A valjda<br />

je konačno poznato koliko je bošnjački<br />

narod skupo platio skrivanje činjenica o<br />

genocidima koji su do sada nad njim počinjeni<br />

i vode ga u nestanak.<br />

Valjda u cilju<br />

pokazivanja<br />

koliko nas<br />

prezire kao<br />

glupake i stoku<br />

za klanje,<br />

Koalicija za<br />

REKOM je drsko<br />

za svoj logotip<br />

odabrala ništa<br />

drugo do<br />

Eye of Horus<br />

(Horusovo oko),<br />

satanistički<br />

znak Masona.<br />

Na pomolu je, po svemu<br />

sudeći, far<strong>ba</strong>nje uloge republika<br />

Srbije, Crne gore i Hrvatske.<br />

Komisija bi napravila<br />

spisak žrtava i nestalih u<br />

svim državama. Ali pošto<br />

takva kvalitetna evidencija<br />

već postoji u Institutu za<br />

istraživanje ratnih zločina<br />

u Sarajevu, šta je onda cilj<br />

neke nove komisije pod patronatom<br />

Internacionalne<br />

zajednice i Republike Srbije?<br />

Po svemu sudeći, namjera<br />

je redefiniranje uloga republika<br />

Srbije i Crne Gore u<br />

agresiji, relativiziranje genocida i utvrđivanje<br />

Republike srpske, tvorevine<br />

nastale tim zločinom. Također se vidi<br />

i namjera Internacionalne zajednice i<br />

njene Koalicije za REKOM, da drugog<br />

agresora, Republiku Hrvatsku i njene<br />

surogate u BiH, što više izbriše iz pravnog<br />

slučaja i povijesti agresije na Republiku<br />

BiH. Takvo rješenje odgovara<br />

i glavnim glo<strong>ba</strong>lnim faktorima, čija je<br />

odgovornost za zločine protiv članice<br />

UN, Republike BiH, i njenog odanog<br />

stanovništva, posebno iz bošnjačkog<br />

naroda, veoma morbidna. Kažu da su<br />

iz inozemstva za ovaj projekt već dali<br />

oko tri miliona Eura. Uz glo<strong>ba</strong>lnu<br />

podršku, projekt Koalicija za REKOM<br />

ima i mig Beograda. Šta drugo poručiti<br />

Bošnjacima nego da ne dopuste da<br />

još jednom budu namagarčeni. Oni<br />

koji daju glas Koaliciji za REKOM,<br />

podržavaju negiranje genocida nad<br />

Bošnjacima i negiranje agresije i ratnih<br />

zločina počinjenih nad Republikom<br />

Bosnom i Hercegovinom i njenim odanim<br />

građanima.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

33


Duplerica<br />

Ekskurzija u Sandžak, 13.-15. maja 2011. godine<br />

Putovanje života<br />

Gostoprimstvo Sandžaklija je nadaleko čuveno,<br />

ali je doživljaj mnogo jači kada se to i na<br />

djelu osjeti i ostvari.<br />

70 džematlija iz Travnika putovalo je kroz gradove<br />

Sandžaka u Srbiji: Priboj, Prijepolje, Nova Varoš,<br />

Sjenica i Novi Pazar, a potom kroz gradove Sandžaka<br />

u Crnoj Gori: Rožaje, Berane i Bijelo Polje.<br />

Iskustvo je bilo prelijepo i nezaboravno. U svim<br />

gradovima susret sa domaćinima je ostavio neizbrisivo<br />

lijep dojam i na jedne i na druge. Musafiri<br />

su se plaho zaljubili u Sandžak, u ono što su tamo<br />

vidjeli i doživjeli, a jedan je konstatovao: “Ovo je<br />

najljepše putovanje moga života.”<br />

Bijelo Polje<br />

Bijelo Polje<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

34


Berane<br />

Berane, panorama<br />

Mehova dżamija u Novom Pazaru<br />

Džamija u Beranama<br />

Međeđa<br />

Mešihat, Novi Pazar<br />

Priboj<br />

Rožaje<br />

Ručak, Bijelo Polje<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

35<br />

Univerzitet, Novi Pazar


Islamska dawa<br />

Prepreke (pogreške) na putu poziva u Allahovu vjeru<br />

Očistite vaše nijjete,<br />

Allah će vam biti dovoljan protiv vašeg neprijatelja<br />

Napredak i poboljšanje<br />

se mogu očekivati onog<br />

momenta kada naše<br />

ponašanje i odnos prema<br />

ljudima budu zasnovani<br />

na najvećim moralnim<br />

kvalitetima: Istim onim<br />

kvalitetima koje je<br />

Hadidža, radijallahu<br />

anha, prepoznala kod<br />

Poslanika i prije nego je<br />

primio objavu, ali mu ih je<br />

spomenula nakon primanja<br />

prve objave, kada je sav<br />

preplašen i uznemiren<br />

dotrčao kući, rekavši mu:<br />

“Allah tebe neće poniziti,<br />

jer ti održavaš rodbinske<br />

veze, pomažeš slabe, hraniš<br />

gladne, plemenit si prema<br />

gostima i pomažeš ljudima<br />

u nevolji.” (Buhari)<br />

Piše: Hafiz Imad el-Misri<br />

Pomanjkanje iskrenosti<br />

Neko će reći iskrenost je<br />

skrivena od ljudskih<br />

očiju, i ne možemo je<br />

dokučiti. To je tačno, ali postoje<br />

vanjska djela koja nam oslikavaju<br />

stanje unutrine i stepen iskrenosti,<br />

a ona su:<br />

a) ustrajavanje u greškama<br />

Sasvim je prirodno da oni koji<br />

rade za islam u svom radu načine<br />

grešku ili propust, što je lahko<br />

uočiti na osnovu loših rezultata,<br />

ali je neprirodno i neprihvatljivo<br />

da kada im se ukaže na grešku,<br />

bez imalo samokritičnosti odbiju<br />

savjet i nastave djelovati na istim<br />

principima, kao da se ništa nije<br />

dogodilo. Vrlo rijetko ćeš vidjeti<br />

da su takvi ljudi spremni priznati<br />

grešku, a pogotovo onda kada iza<br />

sebe imaju veliki broj pobornika,<br />

jer smatraju da je to velika sramota<br />

za njih i da<br />

njihove slabosti i<br />

neznanja. Ukoliko žele<br />

sebi dobro na ovom i<br />

budućem svijetu, jedini<br />

put koji tome vodi jeste<br />

priznanje i ispravljanje<br />

vlastitih grešaka. Ako<br />

to ne budu učinili, a i<br />

pored toga budu tvrdili<br />

da žele pomoći vjeru,<br />

dozvoljeno ih je smatrati<br />

neiskrenim u njihovim<br />

je to pokazatelj<br />

namjerama. Ukoliko<br />

je njihov cilj ispravan,<br />

priznat će svoje greške i<br />

ravnati se prema Kur’anu<br />

i Sunnetu. Teško<br />

takvima na Sudnjem<br />

danu. Njihov primjer<br />

nalazimo u suri En-Nahl,<br />

25. ajet: da bi na sudnjem<br />

danu noslili čitavo breme<br />

svoje i dio bremena onih<br />

koji su, a da oni nisu bili<br />

svjesni, u zabludu doveli.<br />

b) Lju<strong>ba</strong>v prema<br />

liderstvu<br />

Organizacija ili<br />

udruženje može imati<br />

ispravan program, može<br />

biti dobro uređena, ali<br />

šta joj to koristi kada<br />

se među njenim članovima vodi<br />

tihi rat za prevlast i vođstvo.<br />

Odjednom se unutar organizacije<br />

pojavi manja grupa koja pokušava<br />

na sve moguće načine osporiti<br />

i ocrniti dotadašnje vođstvo i<br />

optužiti ga za izdaju principa i<br />

ideala. Na početku je to bila jedna<br />

skupina koja je funkcionirala kao<br />

jedno tijelo, onda su se unutar nje<br />

pojavili nezadovoljni pojedinci<br />

koji su oformili neku svoju grupu,<br />

zatim se javlja treća skupina, koja<br />

nije ni sa jednima ni sa drugima,<br />

pa onda idu prepirke, svađe,<br />

međusobna optuživanja i sukobi,<br />

i na kraju sve se završava totalnim<br />

krahom i podjelom. Allah, dželle<br />

šanuhu, nas je upozorio na to,<br />

rekavši u suri El-Enfal, 46. ajet:<br />

I pokoravajte se Allahu i Poslaniku<br />

Njegovom, i ne prepirite<br />

se da ne biste klonuli i<br />

bez borbenog duha ostali!<br />

c) Nezadovoljstvo<br />

Božijom presudom<br />

Neiskrenost se, između<br />

ostalog, manifestira i<br />

neprihvatanjem presude<br />

koja je donešena u skladu<br />

sa kur’anskim načelima<br />

i smjernicama, kao<br />

Sasvim je<br />

prirodno da oni<br />

koji rade za<br />

islam u svom<br />

radu načine<br />

grešku ili<br />

propust, što je<br />

lahko uočiti na<br />

osnovu loših<br />

rezultata, ali<br />

je neprirodno i<br />

neprihvatljivo<br />

da kada im<br />

se ukaže<br />

na grešku,<br />

bez imalo<br />

samokritičnosti<br />

odbiju savjet.<br />

pokušaj prevazilaženja<br />

novonastale situacije i<br />

rješavanja nesporazuma,<br />

samo za to što se to<br />

kosi sa nečijim ličnim<br />

interesima i ambicijama.<br />

Kako se neko nakon toga<br />

može pozivati na Kur’an,<br />

ako ga i sam ne poštuje.<br />

d) Fanatična vezanost<br />

za određenu grupu<br />

To je najbolja<br />

dijagnoza za većinu<br />

današnjih džemata i<br />

njihovih sljedbenika.<br />

Umjesto da postupaju po<br />

hadisu: “Najjača karika<br />

imana je lju<strong>ba</strong>v u ime<br />

Allaha i prezir u ime<br />

Allaha”, oni postupaju<br />

potpuno suprotno, vole<br />

one koji su zajedno sa njima u<br />

džematu, a preziru pripadnike<br />

drugih džemata. Kao da pameti<br />

nemaju. Allah, dželle šanuhu,<br />

kaže u suri Mulk, 10. ajet: I reći<br />

će: “Da smo slušali i razmišljali<br />

ne bi smo među stanovnicima<br />

Džehennema u ognju bili”. Allah,<br />

dželle šanuhu, daje Svoju pobjedu<br />

i pomoć ljudima koji su iskreni i<br />

koji preuzete o<strong>ba</strong>veze (emanete),<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

36


onako kako tre<strong>ba</strong> izvršavaju. Oni<br />

su čistih srca, i u vezi s njima<br />

Allah, dželle šanuhu, je kazao u<br />

suri El-Feth, 18. ajet: On je znao<br />

šta je u srcima njihovim, pa je<br />

spustio smirenost na njih, i nagradit<br />

će ih skorom pobjedom. Fanatizam<br />

je najbolji pokazatelj da neki,<br />

umjesto u islam, ustvari pozivaju<br />

sebi, kako bi ostvarili neki<br />

dunjalučki interes, oni uistinu<br />

nisu iskreni. Allah, dželle šanuhu,<br />

je opisao sljedbenike Poslanika<br />

kao one koji pozivaju iskreno i sa<br />

jasnim dokazima: Reci: “Ovo je put<br />

moj, ja pozivam k Allahu, imajući<br />

jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji<br />

me slijedi, i neka je hvaljen Allah,<br />

ja Njemu ne smatram nikoga<br />

ravnim.” (Jusuf, 108.). Ako zaista<br />

žele pozivati ljude ka Allahu i<br />

Njegovoj istini, onda prvo tre<strong>ba</strong>ju<br />

naučiti istinu, na ispravan način, a<br />

zatim se okupiti oko nje. Historija<br />

Endelusa nam je najbolji primjer<br />

za to. Konačnom vojnom porazu<br />

muslimana u Endelusu prethodile<br />

su podjele i rascjepkanost, nekada<br />

jake i jedinstvene islamske<br />

imperije, na male državice, koje<br />

su jedne protiv drugih ratovale<br />

do istrebljenja. Ovakva situacija<br />

najviše je pogodovala kršćanima,<br />

koji su iskoristili slabost<br />

muslimana, i u potpunosti zauzeli<br />

Endelus. Muslimanima je u pomoć<br />

pritekao vladar Magri<strong>ba</strong> Jusuf<br />

ibn Tašfin, koji je uspio poraziti<br />

kršćansku vojsku, ali kada je vidio<br />

kolika je razjedinjenost endeluških<br />

muslimana,<br />

njihovu molbu da ostavi<br />

dio svojih snaga kako bi<br />

ih štitili od ponovnih<br />

povukao se, a na<br />

kršćanskih napada,<br />

rekao je: “Očistite vaše<br />

nijjete, Allah će vam bit<br />

dovoljan protiv vašeg<br />

neprijatelja.” Ovaj savjet<br />

važi za svakoga ko bude<br />

radio za islam do Sudnjeg<br />

dana.<br />

Neprimjerno ponašanje,<br />

nedostatak kulture i<br />

nepoštivanje islamskih<br />

principa u ophođenju<br />

prema muslimanima<br />

Konačnom<br />

vojnom porazu<br />

muslimana<br />

u Endelusu<br />

prethodile<br />

su podjele i<br />

rascjepkanost,<br />

nekada jake<br />

i jedinstvene<br />

islamske<br />

imperije, na male<br />

državice, koje<br />

su jedne protiv<br />

drugih ratovale<br />

do istrebljenja.<br />

To je jedan od najvećih uzroka<br />

stagnacije i dekadence islamskog<br />

ummeta. Napredak i poboljšanje<br />

se mogu očekivati onog momenta<br />

kada naše ponašanje i odnos<br />

prema ljudima budu zasnovani na<br />

najvećim moralnim kvalitetima:<br />

Istim onim kvalitetima koje<br />

je Hadidža, radijallahu anha,<br />

prepoznala kod Poslanika i prije<br />

nego je primio objavu, ali mu<br />

ih je spomenula nakon primanja<br />

prve objave, kada je sav<br />

preplašen i uznemiren<br />

dotrčao kući, rekavši<br />

mu: “Allah tebe neće<br />

poniziti, jer ti održavaš<br />

rodbinske veze, pomažeš<br />

slabe, hraniš gladne,<br />

plemenit si prema<br />

gostima i pomažeš<br />

ljudima u nevolji.”<br />

(Buhari).<br />

Molim Allaha da<br />

popravi naše stanje, da<br />

nas uputi na ono sa čime<br />

će biti zadovoljan, i da<br />

spusti Svoju<br />

pobjedu.<br />

pomoć i<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

37


Pobožnost<br />

Putevi duhovnog uzdizanja – Smrt<br />

Sjećajte se onoga što će vam<br />

prekinuti dunjalučke užitke<br />

A zatim upitaj samog sebe,<br />

kako ćeš dočekati Meleka smrti<br />

i šta si pripremio za putovanje<br />

sa dunjaluka na ahiret? Kako<br />

ćeš se ponašati kad ti smrtni<br />

čas dođe, kad uslijede pitanja<br />

na koja ti nemaš pravi odgovor?<br />

Jesi li spreman za susret sa<br />

Allahom, dž.š., na Sudnjem<br />

danu? Ako jesi, blago tebi! Ako<br />

nisi, onda se pripremaj i čini<br />

dobro prije nego ti smrt pokuca<br />

na vrata i uništi svaku nadu<br />

Piše: Muhamed Nasirudin<br />

el-Uvejd<br />

Preveo i prilagodio: Abdusamed<br />

Nasuf Bušatlić<br />

Smrt je jedna od najvećih nedaća<br />

koje mogu zadesiti čovjeka,<br />

i Allah je u Kur’anu<br />

upravo naziva nedaćom -musibetulmevti.<br />

(El-Maide, 106.). Međutim,<br />

veća nedaća od same smrti je nemaran<br />

odnos ljudi prema smrti, nerazmišljanje<br />

o smrti i nepripremanje za<br />

taj strašni događaj.<br />

Krupnu pogrešku prave oni koji<br />

misle da je smrt konačni nestanak,<br />

nakon kojeg je nezamisliv bilo kakav<br />

novi život, obračun, nagrada, kazna,<br />

Džennet i Džehennem. Kada bi uistinu<br />

bilo tako, onda ne bi bilo nikakve<br />

mudrosti u stvaranju i u životu<br />

općenito, i u tom slučaju bi se svi<br />

ljudi nakon smrti izjednačili, vjernici<br />

i nevjernici, ubice i ubijeni, zulumćari<br />

i potlačeni, razvratnici i moralni<br />

ljudi. Tako nešto mogu tvrditi samo<br />

bezbožnici, a njihova tvrdnja je ravna<br />

ludosti. Kur’an o takvima veli:<br />

Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni.<br />

Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga,<br />

sigurno ćete biti oživljeni, pa ćete o<br />

onome što ste radili, doista, biti o<strong>ba</strong>viješteni!”<br />

(Et-Tegabun, 7.); I Nama<br />

navodi primjer, a zaboravlja kako je<br />

stvoren, i govori: “Ko će oživjeti kosti,<br />

kad budu trule?” Reci: “Oživjet će ih<br />

Onaj koji ih je prvi put stvorio; On<br />

dobro zna sve što je stvorio.” (Jasin,<br />

78.-79.). Govoreći o smrti, Imam<br />

Kurtubi je u svom djelu Et-Tezkire,<br />

rekao: “Jednoglasan je stav islamskih<br />

učenjaka da smrt nije potpuni<br />

nestanak, već je to<br />

samo prekid veze između<br />

duše i tijela i njihovo rastavljanje,<br />

što za posljedicu<br />

ima jedno sasvim novo<br />

stanje i preseljenje iz jedne<br />

‘kuće’ (dunjaluk) u drugu<br />

‘kuću’ (ahiret).”<br />

Pjesnik je dobro rekao:<br />

“Ako je nakon smrti nemoguće<br />

bilo kakvo življenje<br />

onda bi smrt bila krajnji<br />

cilj svakog čovjeka.<br />

Međutim, nakon smrti<br />

dolazi proživljenje<br />

i obračun za ono što smo<br />

radili, sviju nas čeka.”<br />

Prenosi se da je Omer ibn Abdul-<br />

Aziz govorio: “O stanovnici dunjaluka,<br />

vi niste stvoreni zbog nestanka,<br />

već zbog vječnosti i ostanka. Vi samo<br />

prelazite iz jedne u drugu kuću.”<br />

Svako živo biće će smrt okusiti<br />

Kur’an nas uči da će svako<br />

živo biće smrt okusiti i da od toga<br />

niko ne može pobjeći. Svako živo<br />

biće je zapravo mrtvac koji hoda i<br />

čeka samo svoj trenutak odlaska.<br />

Uzvišeni Allah je objavio: Sve što<br />

je na Zemlji prolazno je, ostaje samo<br />

Lice tvoga Gospodara (Gospodar tvoj),<br />

Veličanstvenog i Plemenitog.“<br />

(Er-<br />

Rahman, 26.-27.); Svako živo biće će<br />

smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu<br />

dobit ćete u potpunosti plate vaše, i ko<br />

Kur’an nas uči<br />

da će svako<br />

živo biće<br />

smrt okusiti<br />

i da od toga<br />

niko ne može<br />

pobjeći. Svako<br />

živo biće je<br />

zapravo mrtvac<br />

koji hoda i<br />

čeka samo<br />

svoj trenutak<br />

odlaska.<br />

bude od Vatre udaljen i u Džennet<br />

uveden – taj je postigao što je želio; a<br />

život na ovom svijetu je samo varljivo<br />

naslađivanje. (Ali Imran, 185.).<br />

Trenutak ispijanja čaše smrti je<br />

tačno određen i niko ga ne može ni<br />

za tren odgoditi niti ubrzati. Na to<br />

upućuje i sljedeći ajet: Svaki narod<br />

ima svoj kraj, i kada dođe njegov kraj,<br />

neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti<br />

ni ubrzati. (El-‘Araf, 34.). Smrt<br />

je najveće iskušenje, ali bi tre<strong>ba</strong>la<br />

biti i najveća pouka ljudima,<br />

jer to iskušenje ljudi<br />

svojim očima svakodnevno<br />

gledaju.<br />

Prenosi se da je neki<br />

beduin jahao na devi kroz<br />

pustinju i u jednom trenutku<br />

deva je pala i na licu<br />

mjesta uginula. On je sjahao<br />

s deve, zatim je obilazio<br />

oko nje, čudeći se onome<br />

što se desilo. Govorio<br />

je: “Šta ti je, zašto ne ustaneš?<br />

Zašto se ne probudiš i<br />

ne osvijestiš? Svi tvoji udovi<br />

su čitavi i zdravi! Šta se<br />

to desilo s tobom? Šta te to<br />

srušilo na zemlju? Ko je taj<br />

koji ti je oduzeo život i spriječio tvoje<br />

kretanje u jednom trenu?” Zatim<br />

je zabrinut otišao razmišljajući o tom<br />

događaju.<br />

Ibn Semak je spomenuo čovjeka<br />

koji je stalno lovio ribu na rijeci,<br />

pa je jedne prilike umjesto ribe<br />

izvukao ljudsku lu<strong>ba</strong>nju. Posmatrao<br />

je lu<strong>ba</strong>nju i plačući govorio: “Ako<br />

si bio ugledan, gdje je nestao tvoj<br />

ugled? Ako si bio bogat, gdje ti je<br />

sada bogatstvo? Ako si bio plemenit,<br />

gdje je sada tvoja plemenitost? Ako<br />

si bio učenjak, šta je bilo s tvojim<br />

znanjem? Ako si bio zulumćar, šta je<br />

bilo s tvojom silom i zulumom?“<br />

Ma kako čovjek živio na dunjaluku,<br />

ma koliko bogatstvo i<br />

ugled posjedovao, na kraju će sresti<br />

Meleka smrti koji će ga rastaviti sa<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

38


dunjalučkim životom. I svaki čovjek<br />

će se kajati kada mu smrt dođe u pohode.<br />

Ako je bio vjernik, kajat će se<br />

što se bolje nije pripremio za taj trenutak,<br />

a ako je bio nevjernik ili veliki<br />

griješnik, poželjet će da mu se smrt<br />

odgodi ili da se nakon smrti vrati na<br />

dunjaluk, pa da se pokaje i radi dobra<br />

djela. No, tada je kasno i svako<br />

kajanje je uzaludno, kao što stoji u<br />

ajetu: Pa i ako budu trpjeli, njihovo<br />

boravište će Vatra biti; a ako budu<br />

tražili naklonost Allahovu, njihovoj<br />

molbi neće se udovoljiti. (Fussilet,<br />

24.). Zatim: Kad nekome od njih smrt<br />

dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj,<br />

povrati me da uradim kakvo dobro u<br />

onome što sam ostavio!” Nikada! To su<br />

riječi koje će on uzalud govoriti, - pred<br />

njima će prepreka biti sve do dana<br />

kada će oživljeni biti. (El-Mu’minun,<br />

99.-100.).<br />

Kada je halifa Harun er-Rešid<br />

sagradio svoj kraljevski dvorac, na<br />

proslavu otvaranja dvorca pozvao je<br />

mnoge ljude, a među njima i učenjaka<br />

Ebu Atahiju. U jednom trenutku<br />

Harun er-Rešid je prišao Ebu Atahiji<br />

i upitao ga: “Kako ti sve ovo vidiš?”<br />

Ebu Atahije je svoj dojam i ujedno<br />

savjet halifi, opisao u stihovima:<br />

“Živi i uživaj u dvorcima koji su<br />

obilja i raskoši puni,<br />

U koje ti je jutrom i večerom sve što<br />

si poželio dolazilo.<br />

Al’ kad ti duša do grla dođe i smrtni<br />

hropac grudi ispuni,<br />

Saznat ćeš tada sigurno da si sam<br />

sebe obmanuo.”<br />

Vijesnici smrti<br />

U nekim predajama<br />

se spominje da je jedan<br />

Allahov poslanik, a.s., rekao<br />

Meleku smrti: “Zar ti<br />

nemaš neke izaslanike ili<br />

vijesnike koji će ljudima<br />

nagovijestiti blizinu smrti i<br />

koji će ih upozoriti na tvoj<br />

dolazak?” Melek smrti mu<br />

je odgovorio: “Kako da ne!<br />

Tako mi Allaha, ja imam<br />

mnogo vijesnika smrti, a<br />

neki od njih su: starost,<br />

bolest, sijede vlasi, iznemoglost,<br />

slabljenje sluha i<br />

vida i potpuna oronulost.”<br />

A Muhammed, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, rekao<br />

je: “Neće ni jedan čovjek,<br />

koji doživi šezdeset godina<br />

imati ispriku kod Allaha.”<br />

(Buharija). To znači da onaj<br />

ko je živio šezdeset godina<br />

neće imati opravdanje kod<br />

Allaha, niti će moć kazati: “Da sam<br />

malo duže živio sigurno bih se popra-vio<br />

i radio dobra djela.” Šezdeset godi-<br />

na je upravo taj period koji je dovoljan<br />

svakom čovjeku da shvati suštinu života<br />

i da se pokaje i pripremi za smrt.<br />

Smrtne muke<br />

Osim što je smrt veliko iskušenje i<br />

što dolazi iznenada, ona je i vrlo bolna i<br />

mučna. O smrtnim mukama, Uzvišeni<br />

Ibn Semak<br />

je spomenuo<br />

čovjeka koji<br />

je stalno<br />

lovio ribu na<br />

rijeci, pa je<br />

jedne prilike<br />

umjesto ribe<br />

izvukao ljudsku<br />

lu<strong>ba</strong>nju.<br />

Posmatrao<br />

je lu<strong>ba</strong>nju<br />

i plačući<br />

govorio: “Ako<br />

si bio ugledan,<br />

gdje je nestao<br />

tvoj ugled? Ako<br />

si bio bogat,<br />

gdje ti je sada<br />

bogatstvo?<br />

Ako si bio<br />

plemenit, gdje<br />

je sada tvoja<br />

plemenitost?”<br />

je objavio: Smrtne muke će<br />

zbilja doći – to je nešto od čega<br />

ne možeš pobjeći. (Kaf, 19.).<br />

A u predaji od majke vjernika,<br />

Aiše, r.a., stoji da je ona<br />

rekla: “Muhammed, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, je u smrtnoj<br />

bolesti pored sebe imao<br />

posudu sa vodom i stavljao<br />

je ruku u posudu, a zatim bi<br />

pokvasio lice, govoreći: ‘La<br />

ilahe illallah! Zaista su smrtne<br />

muke teške!’” (Buharija).<br />

Nakon toga, Aiša, r.a., je<br />

govorila: “Nemam razloga<br />

da ikome zavidim na lahkoj<br />

smrti, nakon što sam bila<br />

svjedok težine Poslanikove,<br />

sallallahu alejhi ve sellem,<br />

smrti.” (Buharija). Htjela je<br />

reći, da zapravo “lahkoća”<br />

smrti nije dokaz nečije dobrote<br />

i posebnog stepena kod<br />

Allaha, jer da se po tome mjeri<br />

vrijednost čovjeka, onda bi<br />

Muhammed, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, imao najlakšu smrt.<br />

Prenosi se da je Allah, dž.š., pitao<br />

Ibrahima, a.s., nakon što ga je usmrtio:<br />

“Kako si doživio smrt?” Ibrahim, a.s., je<br />

odgovorio: “Poput žeravice koja se stavi<br />

u sirovu vunu, pa se onda izvadi.” Na<br />

to mu je Allah rekao: “Mi smo tebi još i<br />

olakšali smrtne muke.” A kada je Allah<br />

uzeo dušu Musau, a.s., pitao ga je kako<br />

je doživio smrt, na šta je on odgovorio:<br />

“Osjećao sam se poput ovce u rukama<br />

kasapina koji joj živoj guli kožu.”<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

39


Poznati ashab Amr ibn As, govorio<br />

je: “Volio bih sresti prisebnog i inteligentnog<br />

čovjeka na samrti, pa da<br />

mi opiše smrtne muke.” Međutim,<br />

nije mu to pošlo za rukom, ali kada je<br />

on bio na samrti, pitali su ga kako se<br />

osjeća, a on je odgovorio: “Osjećam<br />

kao da su nebesa pala na Zemlju i<br />

da sam ja između njih, ili kao da me<br />

provlače kroz iglene uši.”<br />

Smrt je odmor za vjernika, a kazna<br />

za nevjernika<br />

Bez obzira na težinu smrtnih<br />

muka, smrt je ipak odmor za vjernike,<br />

a kazna za nevjernike, što potvrđuje<br />

i sljedeća predaja. Naime, Ebu<br />

Katade prenosi da je Muhammed,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, prošao<br />

pored dženaze, pa je rekao: “Onaj<br />

koji se odmorio i onaj od koga su se<br />

odmorili!” Prisutni ashabi su upitali:<br />

“Allahov Poslaniče, ko je taj koji<br />

se odmorio, a ko onaj od koga su se<br />

odmorili?” Odgovorio je: “Kad umre<br />

vjernik, on se odmori od svih dunjalučkih<br />

iskušenja i vraća se u okrilje<br />

Allahove milosti, a kad umre nevjernik,<br />

od njega se odmore ljudi, životinje<br />

i biljke.” (Buharija i Muslim).<br />

Tre<strong>ba</strong> napomenuti da vjerniku<br />

nije dozvoljeno da traži i priziva<br />

smrt. U tom smislu su Poslanikove<br />

riječi: “Neka niko od vas ne priziva<br />

smrt zbog iskušenja i nedaće koja ga<br />

je snašla, već neka kaže: ‘Gospodaru<br />

moj, ostavi me u životu dok je život<br />

bolji za mene, a usmrti me onda kada<br />

smrt bude bolja za mene.’” (Buharija<br />

i Muslim). Međutim, ako se čovjek<br />

boji iskušenja za svoju vjeru, onda<br />

mu je dozvoljeno moliti za smrt da<br />

bi sačuvao vjeru i umro kao musliman.<br />

Abdullah ibn Ab<strong>ba</strong>s prenosi<br />

da je Poslanik, sallallahu alejhi ve<br />

sellem, učio ovu dovu: “Gospodaru<br />

moj, ja Te molim da mi omogućiš da<br />

činim dobra djela, a da ostavim hrđava<br />

djela! Molim Te da mi podariš<br />

lju<strong>ba</strong>v prema siromasima i da me uzmeš<br />

Sebi onda kada budeš htio spustiti<br />

iskušenje na Tvoje robove, kako<br />

bih spasio sebe i svoju vjeru od tog<br />

iskušenja.” (Tirmizi). Kako god ne<br />

tre<strong>ba</strong> prizivati smrt zbog dunjalučkih<br />

iskušenja, isto tako, vjernik ne tre<strong>ba</strong><br />

mrziti smrt. Na to aludira hadis koji<br />

prenosi U<strong>ba</strong>de ibn Samit, u kojem je<br />

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

rekao: “Ko želi susret sa Allahom, i<br />

Allah želi susret s njim, a ko mrzi susret<br />

sa Allahom i Allah mrzi susret<br />

s njim.” (Buharija i Muslim). Jedna<br />

od Poslanikovih žena je rekla: “Ali,<br />

Allahov Poslaniče, mi mrzimo smrt.”<br />

On joj je odgovorio: “Nije tako! (tj.<br />

nije to mržanja što vi osjećate), već,<br />

kada se vjerniku približi trenutak<br />

smrti on bude obradovan Allahovim<br />

zadovoljstvom i plemenitošću, i u<br />

tom trenutku njemu nema ništa draže<br />

od onoga što je pred njim. On želi<br />

susret sa Allahom i Allah želi susret<br />

s njim. A kada nevjerniku dođe trenutak<br />

smrti, on bude ‘obradovan’<br />

Allahovom kaznom i nema mu ništa<br />

mrže od onoga što je pred njim. On<br />

mrzi susret sa Allahom i Allah mrzi<br />

susret s njim.”<br />

Sjećanje na smrt<br />

Iako je smrt nešto od čega se ne<br />

može pobjeći i izvjesnost koju niko ne<br />

može zanegirati, mnogo je ljudi koji<br />

su zaboravili na tu izvjesnost i koji se<br />

ponašaju kao da im smrt nikada neće<br />

doći. Muhammed, sallallahu alejhi ve<br />

sellem, često puta je govorio o smrti i<br />

podsticao ashabe da se sjećaju smrti.<br />

Govorio je:<br />

“Često se sjećajte onoga što će<br />

vam prekinuti sve slasti dunjaluka, tj.<br />

smrt.” (Ibn Madže, Tirmizi). Abdullah<br />

ibn Omer prenosi sljedeću<br />

predaju: “Posjetio<br />

sam Poslanika, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, i<br />

upitao sam ga: ‘Allahov<br />

Poslaniče, koji vjernik je<br />

najbolji?’ Odgovorio je:<br />

‘Onaj koji je najljepšeg<br />

ahlaka.’ ‘A koji vjernik<br />

je najpametniji’, upitao<br />

sam? ‘Onaj koji se najviše<br />

sjeća smrti i koji se<br />

za nju najbolje priprema’,<br />

odgovorio je.” (Ibn<br />

Madže).<br />

Prenosi se da je<br />

Ibrahim et-Tejmi rekao:<br />

“Dvije stvari mi u potpunosti<br />

kvare slast dunjaluka:<br />

sjećanje na smrt<br />

i stajanje pred Allahom<br />

na Sudnjem danu.”<br />

Mudar čovjek je<br />

pisao svom prijatelju:<br />

“Prijatelju, čuvaj se smrti<br />

i misli na nju u ovoj prolaznoj<br />

dunjalučkoj kući,<br />

prije nego preseliš u<br />

kuću u kojoj ćeš poželjeti<br />

smrt, ali je tamo neće<br />

biti.” Malik ibn Dinar je<br />

govorio: “Kada bi ljudi<br />

znali šta ih sutra čeka,<br />

ne bi uživali u dunjaluku<br />

nikada.” Mudri Lukman<br />

je govorio svome sinu:<br />

“Sinko moj, smrt je stvar<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

40<br />

za koju ne znaš kada će te sresti, zato se<br />

za nju pripremi prije nego te iznenadi.”<br />

Neki učenjaci su govorili: “Znaj, kada<br />

čovjek ne bi imao drugog iskušenja<br />

osim smrti, to je dovoljno da ga podstakne<br />

na razmišljanje i pripremanje za<br />

taj veliki trenutak.”<br />

Jezid er-Rekaši je korio samog<br />

sebe, govoreći: “Teško tebi Jezide, ko<br />

će za tebe klanjati nakon tvoje smrti?<br />

Ko će za tebe postiti nakon tvoje smrti?<br />

Ko će za tebe tražiti zadovoljstvo<br />

tvoga Gospodara nakon tvoje smrti?”<br />

Zatim bi rekao: “O ljudi! Zašto cijeli<br />

život ne plačete nad vašim dušama?<br />

Onaj koga smrt traži, kome je kabur<br />

stanište, zemlja postelja, a crvi prve<br />

komšije, i ko pored svega toga očekuje<br />

Dan najvećeg straha …. kakvo bi<br />

njegovo stanje tre<strong>ba</strong>lo biti?” Nakon<br />

toga je dugo plakao. Hasan Basri je<br />

govorio: “Zaista smrt upropasti užitak<br />

onima koji vole dunjalučke užitke,<br />

pa se držite života u kojem nema<br />

smrti.” Jezid ibn Temim je govorio:<br />

“Koga smrt i Kur’an ne opamete i ko<br />

od to dvoje ne uzme pouku, kada bi<br />

se na njega planina svalila on pouku<br />

primiti neće.”


Često sjećanje na smrt donosi sljedeće<br />

koristi: ubrzava tevbu i pokajanje,<br />

čini čovjeka zadovoljnim sa malo<br />

imetka i ne dozvoljava mu da se natječe<br />

s ostalim ljudima u dunjaluku<br />

i dunjalučkim blagodatima. Zatim,<br />

sjećanje na smrt podstiče čovjeka da<br />

se priprema za odlazak sa dunjaluka,<br />

skraćuje nadu, jer duga nada je jedan<br />

od najvećih razloga za nemarnost i<br />

zaborav na smrt, čini čovjeka<br />

zadovoljnim sa malo<br />

nafake, budi želju za ahiretom<br />

i podstiče na i<strong>ba</strong>det,<br />

olakšava vjerniku dunjalučka<br />

iskušenja, raznježuje<br />

srca i tjera na plakanje,<br />

ukroćuje strast, podstiče<br />

na poniznost i od<strong>ba</strong>civanje<br />

oholosti i zuluma, zahtjeva<br />

lijepo ophođenje prema<br />

ljudima, praštanje i nalaženje<br />

isprike. A zaborav<br />

na smrti donosi najmanje<br />

tri štete: srce čini grubim,<br />

zbog zaborava na smrt čovjek<br />

odgađa tevbu i srce<br />

mu se veže za prolazne dunjalučke<br />

užitke.<br />

Prenosi se da<br />

je Allah, dž.š.,<br />

pitao Ibrahima,<br />

a.s., nakon što<br />

ga je usmrtio:<br />

“Kako si<br />

doživio smrt?”<br />

Ibrahim, a.s.,<br />

je odgovorio:<br />

“Poput žeravice<br />

koja se stavi<br />

u sirovu vunu,<br />

pa se onda<br />

izvadi.” Na to<br />

mu je Allah<br />

rekao: “Mi<br />

smo tebi još i<br />

olakšali smrtne<br />

muke.”<br />

Kako se pripremiti za smrt<br />

Imam Kurtubi je rekao: “Islamski<br />

učenjaci su složni u tome da smrt ne<br />

poznaje i ne bira godine, niti određeno<br />

vrijeme, niti zavisi od određene<br />

bolesti, zbog toga se vjernik mora<br />

stalno pripremati za smrt.”<br />

Ibnul-Dževzi u svom djelu<br />

Sajdul-hatir, veli: “O<strong>ba</strong>veza je razumnog<br />

čovjeka da pripremi<br />

poputninu za dugo i neizvjesno<br />

putovanje, jer on<br />

ne zna kada će ga iznenaditi<br />

Allahova odred<strong>ba</strong> i ne<br />

zna kada će biti pozvan. Ja<br />

sam zapamtio mnoge ljude<br />

koje je mladost obmanula<br />

i duga nada zavela, pa su<br />

zaboravili na smrt i na prijatelje<br />

koji su već otišli sa<br />

dunjaluka.”<br />

Imam Ibnul-Kajjim<br />

el-Dževzije u svom djelu<br />

Udetus-sabirin, spominje<br />

predaju od Jezida ibn<br />

Mejsere, koji je rekao: “U<br />

jednom od prijašnjih naroda<br />

bio je čovjek koji je<br />

zaradio i uštedio ogromni<br />

imetak, pa je, dok<br />

je sjedio sa svojom porodicom,<br />

govorio: ‘Sad<br />

ću da uživam u ovom<br />

bogatstvu godinama.’<br />

Međutim, uskoro mu<br />

je došao Melek smrti u<br />

liku siromaha i pokucao<br />

na vrata. Neko od njegovih<br />

je izašao da vidi<br />

ko je, pa kad je otvorio<br />

vrata, Melek smrti mu<br />

je rekao: ‘Zovite mi vlasnika<br />

ove kuće.’ Čovjek<br />

mu je odgovorio: ‘Zar<br />

misliš da će vlasnik ove<br />

kuće izaći zbog jednog<br />

bijednika kao što si ti?!’<br />

Zatim je malo sačekao,<br />

a onda je ponovo zakucao<br />

na vrata i rekao:<br />

‘Zovite mi vlasnika<br />

kuće, ja sam Melek smrti.’<br />

Kada je vlasnik kuće<br />

čuo taj glas, od straha je<br />

sjeo, i rekao ukućanima:<br />

‘Budite blagi i susretljivi<br />

prema njemu.’ Oni su<br />

izašli i rekli mu: ‘Zašto<br />

ne ideš nekom drugom<br />

i ne ostaviš našeg <strong>ba</strong>bu<br />

na miru?’ Melek smrti<br />

je rekao: ‘Ne!’, zatim je<br />

ušao u kuću i vlasniku<br />

kuće rekao: ‘Ustani i<br />

ako hoćeš ostavi svoju<br />

posljednju oporuku, jer ja ću ti uzeti<br />

dušu prije nego napustim ovu kuću.’<br />

Njegovi ukućani su počeli plakati, a<br />

on je naredio da mu se otvore hazne<br />

u kojima je čuvao svoje blago. Kada<br />

su mu otvorili haznu, on je počeo<br />

proklinjati sakupljeno blago, govoreći:<br />

‘Propao sam zbog tebe, ti si kriv<br />

što sam zaboravio na Allaha i ti si me<br />

odvratio da ne radim ništa za ahiret,<br />

sve dok mi smrt nije došla.’ Tada je<br />

njegov imetak progovorio, rekavši:<br />

‘Ne proklinji mene! Zar nisi bio prezren<br />

u očima ljudi, pa sam te ja učinio<br />

uglednim. Zar nisi bio u društvu<br />

vladara i zar nisi priređivao gozbe u<br />

njihovu čast, a s dobrim i pobožnim<br />

ljudima se nisi družio niti si ih ugošćavao?!<br />

Za sinove vladara i bogataša<br />

udavao si svoje kćeri, a kada su ti dobri<br />

vjernici prosili kćerke, ti si ih odbijao.<br />

Zar me nisi trošio u grijehu, a ja<br />

ti se nisam protivio? Da si me trošio<br />

na Allahovom putu, također ti se ne<br />

bih protivio…. i ti opet mene kriviš. I<br />

ja i vi, o sinovi Ademovi, stvoreni smo<br />

od zemlje, i bili ste slobodni da činite<br />

i dobro i zlo.’” Ibnul-Dževzi prenosi u<br />

djelu Et-Tebsire e predaju u kojoj stoji da<br />

je Ebu Hazim rekao: “Ko bi mi smio<br />

garantirati dvije stvari, ja bih njemu<br />

smio garantirati Džennet: da će raditi<br />

djelo koje mrzi i prezire, samo zato<br />

što Allah voli to djelo, i da će ostaviti<br />

djelo koje voli, ukoliko Allah mrzi to<br />

djelo.”<br />

Zato, o smrtni čovječe, kad naiđeš<br />

pored mezaristana, zastani i zagledaj<br />

se na trenutak u kaburove i pogledaj<br />

koliko su blizu jedni drugih. Razmisli<br />

o njihovom stanju. Zar za njih noći<br />

i dani nisu jednaki, zar ih stalno ne<br />

prekriva tmina u dubini zemlje, zar se<br />

nije prekinula svaka veza između njih<br />

i mogućnosti da rade i da poprave što<br />

su pokvarili?! A zatim ih slobodno<br />

dozovi i upitaj njihove bogataše, šta<br />

je ostalo od njihovog bogatstva, i njihove<br />

vladare, šta je ostalo od njihove<br />

vlasti? Pitaj ih šta se desilo sa njihovim<br />

jezicima kojima su govorili, sa njihovim<br />

očima kojima su gledali i sa njihovim<br />

lijepim licima? Upitaj ih šta su<br />

s njima crvi uradili i kako su im tijela<br />

uništili i pojeli?<br />

A zatim upitaj samog sebe, kako<br />

ćeš dočekati Meleka smrti i šta si pripremio<br />

za putovanje sa dunjaluka na<br />

ahiret? Kako ćeš se ponašati kad ti<br />

smrtni čas dođe, kad uslijede pitanja<br />

na koja ti nemaš pravi odgovor? Jesi<br />

li spreman za susret sa Allahom, dž.š.,<br />

na Sudnjem danu? Ako jesi, blago<br />

tebi! Ako nisi, onda se pripremaj i čini<br />

dobro prije nego ti smrt pokuca na<br />

vrata i uništi svaku nadu.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

41


Fetve<br />

Aktuelna pitanja i dileme<br />

Samo jaki i čvrsti vjernici<br />

redovno o<strong>ba</strong>vljaju namaz u džematu<br />

<strong>Saff</strong> redovno prenosi fetve<br />

eminentnih islamskih<br />

učenjaka iz različitih pravnih<br />

i drugih islamskih naučnih<br />

oblasti i cjelina<br />

Izostavljanje namaza u džematu<br />

Kada<br />

K<br />

i pod kojima uvjetima<br />

Kje namaz u džematu<br />

Ko<strong>ba</strong>vezan? Ovo pitam iz<br />

prostog razloga što se u mojoj blizini,<br />

nekih desetak minuta pješice,<br />

nalazi džamija, ali zbog specifičnog<br />

geografskog položaja, često nisam u<br />

prilici čuti ezan. Da li se to smatra<br />

opravdanim razlogom za izostanak<br />

sa zajedničkog namaza?<br />

Dr. Muhammed ibn Salih el-<br />

Munedžid<br />

O<strong>ba</strong>vljanje zajedničkog namaza u<br />

džamiji spada u najvažnija obilježja<br />

islama i o<strong>ba</strong>veza je svakog punoljetnog,<br />

fizički sposobnog muškarca, koji čuje<br />

ezan (poziv na namaz). Na to ukazuju<br />

mnogobrojni dokazi, od kojih bi<br />

posebno izdvojio dva hadisa. U prvom<br />

hadisu se kaže: “Ko bude čuo poziv<br />

na namaz (ezan) i ne dođe u džamiju,<br />

nema mu namaza (njegov namaz je<br />

manjkav, nepotpun), osim ako za to<br />

postoji opravdanje.” (Ibn Madže, 793.,<br />

Darekutni i Hakim, a vjerodostojnim<br />

ga je ocijenio El-Al<strong>ba</strong>ni u Sahihu<br />

Ibn Madže). Drugi hadis, kojeg je<br />

zabilježio Muslim u svom Sahihu,<br />

govori o slijepcu koji je došao kod<br />

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

i požalio mu se da nema vodiča koji<br />

bi ga odveo do džamije, ne bi li na<br />

taj način izmolio njegovu dozvolu<br />

za izostanak sa zajedničkog namaza.<br />

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

mu je prvo rekao da ima dozvolu, a<br />

zatim ga je, pošto se ovaj okrenuo<br />

da ide kući, upitao: “A čuješ li ezan?”<br />

“Da”, odgovorio je. “Onda ti je o<strong>ba</strong>veza<br />

da se odazoveš na poziv” – izričit je bio<br />

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.<br />

U o<strong>ba</strong> hadisa spominje se o<strong>ba</strong>veza<br />

odazivanja na poziv (ezan), a ona<br />

se prema hadiskim komentatorima,<br />

odnosi na ezan proučen u normalnim<br />

vremenskim prilikama, prirodnim<br />

glasom, bez dodatnih pomagala<br />

(mikrofona, razglasnih uređaja) i u<br />

uvjetima nepostojanja bilo kakvih<br />

smetnji i zapreka (zvučnih, geografskih<br />

i sl.). Tre<strong>ba</strong> imati na umu činjenicu<br />

da su meuezzini u vrijeme Poslanika,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, običavali<br />

učiti ezan na uzdignutom mjestu,<br />

kao što je bio krov džamije i slično, a<br />

način gradnje, korišten u to vrijeme,<br />

jednostavno je omogućavao prodor i<br />

prostiranje ezana i do najudaljenijih<br />

dijelova Medine. Prema tome, ezan<br />

proučen u navedenim okolnostima<br />

i na način kako su to precizirali<br />

islamski učenjaci, moguće je čuti sa<br />

spomenute udaljenosti (deset minuta<br />

hoda), pa čak i sa veće udaljenosti,<br />

tako da si dužan namaz o<strong>ba</strong>vljati<br />

u džematu. S druge strane, fizička<br />

udaljenost ili neki drugi opravdan<br />

razlog (slijeđenje pravnog mišljenja po<br />

kojem je namaz u džematu pohvalan<br />

a ne o<strong>ba</strong>vezan čin), ne bi se, niukom<br />

slučaju, tre<strong>ba</strong>li shvatiti kao alibi za<br />

izostanak sa ovog uzvišenog i<strong>ba</strong>deta,<br />

niti bi to tre<strong>ba</strong>lo oslabiti našu volju i<br />

želju za postizanjem visokih deredža<br />

kod Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, i<br />

uspjeh na putu uzvišenih težnji. Kakva<br />

i kolika nagrada čeka onoga koji o<strong>ba</strong>vi<br />

namaz u džematu, pojašnjava nam<br />

sljedeći hadis. Poslanik, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, je rekao: “Namaz kojeg<br />

čovjek o<strong>ba</strong>vi u džematu vrjedniji je od<br />

namaza o<strong>ba</strong>vljenog na tržnici ili kod<br />

kuće za dvadeset i nekoliko stepeni.<br />

Onaj ko iziđe iz kuće sa namjerom<br />

o<strong>ba</strong>vljanja namaza u džematu, neće<br />

učiniti niti jedan korak, a da mu zbog<br />

toga neće biti podignut stepen kod<br />

Allaha, dželle šanuhu, i oprošten jedan<br />

grijeh, sve dok ne dođe u džamiju.<br />

Kada dođe u džamiju, ima nagradu<br />

namaza, sve dok je namaz razlog<br />

njegovog boravka u njoj, a meleci<br />

od Allaha mole blagoslov za njega i<br />

govore: “Gospodaru, smiluj mu se!<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

42<br />

Gospodaru, oprosti mu! Gospodaru,<br />

primi njegovo pokajanje”. I tako sve<br />

dok ne izgubi abdest, ili ne uznemiri<br />

nekoga. (Buharija, 465., Muslim,<br />

649.). Ko to od nas ne želi povećanje<br />

deredže, oprost grijeha i zauzimanje<br />

meleka kod Milostivog? Također, otac<br />

koji ne o<strong>ba</strong>vlja namaz u džematu, ili<br />

rijetko ide u džemat (kada ga na to<br />

natjeraju dunjalučke potrebe i interesi),<br />

predstavlja loš uzor svojoj djeci, i šalje<br />

jako ružnu poruku o sebi i svojim<br />

ambicijama. Kako će njegova djeca<br />

zavoljeti ovaj časni i<strong>ba</strong>det i naviknuti<br />

se na njega, kada kod oca vide da je<br />

potpuno ravnodušan prema tome,<br />

nezainteresiran i nemaran? Jedno je<br />

sigurno, u Allahovim kućama borave<br />

i održavaju ih u “životu” (svojim<br />

prisustvom, brigom o njima), samo<br />

oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju<br />

i koji molitvu o<strong>ba</strong>vljaju i zekat daju i<br />

koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni<br />

su, nadati se je, na Pravom putu. (Et-<br />

Tevbe, 18.). Dakle, nije suština u tome<br />

da li je namaz u džematu o<strong>ba</strong>vezan<br />

ili ne, nego u tome koliko je uistinu<br />

jako i čvrsto naše vjerovanje, i do<br />

koje mjere smo se spremni žrtvovati<br />

za plemenite ideale, i slijediti primjer<br />

Poslanika i njegovih ashabe, koji su<br />

težili samo najuzvišenijim deredžama.<br />

Tre<strong>ba</strong> li nam veći dokaz od toga da<br />

su i oni najbolesniji i fizički najslabiji<br />

među njima, redovno dolazili u<br />

džemat, oslanjajući se na dvojicu ljudi,<br />

kako bi izbjegli bilo kakvu sličnost sa<br />

munaficima (licemjerima). O tome<br />

Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže:<br />

“U Poslanikovo vrijeme, namaz u<br />

džematu su ostavljali samo licemjeri,<br />

čije je licemjerje bilo jasno i očito.”<br />

(Muslim, 654.). (www.islam-qa.com)<br />

Određenje sudbine<br />

Selamun alejkum! Ako mogu,<br />

postavio bih par pitanja u vezi<br />

naše vjere na koje bi volio dobiti<br />

odgovore. Neka su teoretska i tiču<br />

se filozofije vjere a druga se tiču<br />

prakticiranja vjere. Zanima me do


koje mjere nam je sudbina odredila<br />

život? Vjerujem u sudbinu i ono što<br />

nam je dragi Allah odredio ali me<br />

buni do koje mjere nam je sudbina<br />

određena. Jer npr. ako je nekome<br />

suđeno da npr. izvrši preljub ili<br />

propusti namaz ili popije alkohol,<br />

kako onda se oduprijeti tome...<br />

ako je to sudbina tog pojedinca?<br />

Razumijem da je upravo stvar u<br />

tome što NE znamo šta nam je<br />

sudbina i da donesemo sud o tome<br />

šta tre<strong>ba</strong> a šta ne tre<strong>ba</strong> da radimo,<br />

ali opet mi se postavlja pitanje kako<br />

donijeti sud da nešto ne uradimo<br />

ako nam je suđeno da to uradimo,<br />

ništa nije jače od Božije sudbine, zar<br />

ne?<br />

Dr. Enes Ljavković, fetva-i-emin<br />

Pitanje kadaa i kadera, ili kako<br />

se to u narodu kaže: sudbine,<br />

nerazrješiva je enigma za ljudski<br />

razum. Nema zadovoljavajućeg<br />

odgovora na to pitanje, pa se njime i<br />

ne tre<strong>ba</strong> opterećavati. Poslanik, a.s., se<br />

naljutio kada je jedne prilike čuo da<br />

ashabi raspravljaju o tom pitanju. U<br />

vezi tog pitanja i na temelju različitog<br />

shvatanja nastale su neke sekte u<br />

islamu (kaderije i džebrije, npr.).<br />

Ono što smatramo bitnim naglasiti u<br />

vezi toga pitanja jesu dvije postavke:<br />

1. o<strong>ba</strong>veza vjerovanja da sve što<br />

se događa biva Božijom voljom i<br />

određenjem;<br />

2. o<strong>ba</strong>veza vjerovanja da čovjek<br />

ima slobodan izbor da čini dobro ili<br />

zlo i da će odgovarati i biti nagrađen<br />

ili kažnjen za svoje djelo. I sloboda<br />

ljudskog izbora je u skladu s Božijom<br />

voljom i određenjem. Obje postavke<br />

imaju potvrdu u više kur’anskih<br />

ajeta. Način djelovanja Božije volje i<br />

određenja nije nam poznat, osim po<br />

spoljnim manifestacijama, ali nam je<br />

dobro poznato da nas ništa ne prisiljava<br />

da odaberemo dobro ili zlo mimo naše<br />

slobodne volje. Uzvišeni je rekao: I<br />

reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg,<br />

pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće -<br />

neka ne vjeruje!”. (El-Kehf, 28.); Mi<br />

mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo<br />

je da li će zahvalan ili nezahvalan biti.<br />

(Ed-Dehr, 3.). Božija univerzalna<br />

volja (irade kevnijje) obuhvata sve,<br />

a Njegova šerijatska volja usmjerena<br />

je na ljudska djela sa zahtjevom da<br />

čine samo ono što je dobro. Niko<br />

nema pravo da se poziva na sudbinu<br />

opravdavajući svoja loša djela. To<br />

je pokušaj bijega od odgovornosti<br />

za njih, koji je unaprijed osuđen na<br />

neuspjeh. Ko uradi koliko trun dobra<br />

vidjet će ga, a ko uradi koliko trun zla<br />

vidjet će ga, kaže Uzvišeni u suri Ez-<br />

Zilzal. Opširnije razmatranje ove teme<br />

možete naći u Đozinom<br />

djelu Islam u vremenu.<br />

(Vidi: Đozo, Sabrana djela,<br />

1/434-445) (www.rijaset.<br />

<strong>ba</strong>, Pitanja i odgovori)<br />

Gusul (kupanje) i istek<br />

namaskog vremena<br />

Kako će postupiti oso<strong>ba</strong><br />

koja je džunup, ako se<br />

probudi u sa<strong>ba</strong>hsko vrijeme,<br />

da li će dati prednost gusulu<br />

(kupanju) ili namazu u<br />

propisanom vremenu?<br />

Dr. Muhammed ibn<br />

Salih el-Munedžid<br />

Hvala Allahu i neka je<br />

mir i spas na posljednjeg<br />

Poslanika, Muhammda,<br />

sallallahu alejhi ve sellem,<br />

na njegovu časnu porodicu<br />

i vjerne drugove (ashabe).<br />

Kupanje poslije džunupluka, odnosno<br />

pravna čistoća, jedan je od temeljnih<br />

uvjeta ispravnosti namaza. Sam abdest,<br />

bez gusula, nije dovoljan kako bi se<br />

izvršila ova vjerska dužnost i propisno<br />

o<strong>ba</strong>vio namaz. Pri tome tre<strong>ba</strong> naglasiti da<br />

se kupanju daje prednost nad namazom<br />

u džematu, štaviše, prema pretežnom<br />

mišljenu islamskih pravnika kupanje, u<br />

ovoj situaciji, je prioritenije i o<strong>ba</strong>veznije<br />

od pravovremenog o<strong>ba</strong>vljanja namaza.<br />

Hoću reći, ukoliko bi se džunup kasno<br />

probudio, pred sam izlazak sunca, o<strong>ba</strong>veza<br />

mu je da se prvo okupa, a zatim klanja<br />

sa<strong>ba</strong>h-namaz, makar u međuvremenu<br />

izišlo sunce. U ovom slučaju radi se o<br />

opravdanom odgađanju namaza van<br />

njegovog propisanog vremena. Ustvari,<br />

za onoga koji se kasno probudi namasko<br />

vrijeme se počinje računati od momenta<br />

Nije suština<br />

u tome da<br />

li je namaz<br />

u džematu<br />

o<strong>ba</strong>vezan ili<br />

ne, nego u<br />

tome koliko<br />

je uistinu jako<br />

i čvrsto naše<br />

vjerovanje, i<br />

do koje mjere<br />

smo se spremni<br />

žrtvovati za<br />

plemenite<br />

ideale, i<br />

slijediti primjer<br />

Poslanika<br />

i njegovih<br />

ashabe, koji<br />

su težili samo<br />

najuzvišenijim<br />

deredžama.<br />

budnosti, a o čemu jasno<br />

govori sljedeći hadis. Naime,<br />

neki ljudi su spomenuli<br />

Poslaniku, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, da povremeno<br />

prespavaju namaz, a on im<br />

je rekao: “Ono što propustite<br />

zbog sna, ne smatra se<br />

namarnošću (nebrigom),<br />

nemarnost je samo ono što<br />

uradite (propusite) kada ste<br />

budni. Kada neko od vas<br />

zaboravi ili prespava namaz,<br />

nega ka klanja čim se sjeti<br />

(probudi).’’ (Tirmizi, 177.,<br />

Nesai, 615., Ebu-Davud,<br />

437., Ibn Madže, 698. od<br />

Ebu-Katade. Vjerodostojnim<br />

ga je ocijenio El-Al<strong>ba</strong>ni u<br />

Sahihu-t-Tirmizi). i Evo<br />

šta o ovom mišljenju kaže<br />

poznati hanbelijski pravnik<br />

Ibn Kudame, Allah mu se<br />

smilovao: “Ako oso<strong>ba</strong> koja je džunup<br />

u svojoj blizini (posjedu) ima vodu,<br />

upotrijebit će je (o<strong>ba</strong>vit će gusul), ne<br />

osvrćući se pri tome da li je ostalo dovoljno<br />

vremena za o<strong>ba</strong>vljanje namaza ili je, u<br />

međuvremenu, vrijeme predviđeno za<br />

sa<strong>ba</strong>h-namaz isteklo, i nije mu dozvoljeno<br />

da u toj situaciji posegne za alternativnim<br />

čišćenjem (tejemmumom). Ovaj propis<br />

podjednako se odnosi na domaćina<br />

i putnika. To je stav većine islamskih<br />

učenjaka, među kojima su Šafija, Ebu-<br />

Sevr, Ibn El-Munzir i hanefijski pravnici.<br />

Od Evzaija i Es-Sevrija se prenosi da je<br />

u spomenutoj situaciji dozvoljeno uzeti<br />

tejemmum i o<strong>ba</strong>viti namaz u njegovom<br />

vremenu. Njihovo mišljenje zabilježio<br />

je El-Velid ibn Muslim.’’ (El-Mugni,<br />

1/166.). A Allah najbolje zna! (www.<br />

islam-qa.com)<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

43


Zelena transferzala<br />

Otvaranje mesdžida u Zadru<br />

Prvi islamski vjerski objekat<br />

od postojanja grada Zadra<br />

U prošlom broju smo najavili<br />

otvaranje prvog mesdžida<br />

u Zadru. Zbog ovog važnog<br />

događaja za muslimane<br />

u Hrvatskoj, a naročito<br />

za muslimane u Zadru<br />

prenosimo veoma zanimljiv<br />

govor muftije Ševke ef.<br />

Omer<strong>ba</strong>šića<br />

Pripremio: Ramiz Hodžić<br />

Poštovani domaćini!<br />

Ovaj je dan za vas,<br />

muslimane Zadra, kao i za<br />

Islamsku zajednicu u Hrvatskoj u<br />

cjelini, doista je velik i povijesni.<br />

Prije otprilike pet godina Mešihat<br />

je donio čvrstu odluku da organizira<br />

vjerski život muslimana u Zadru.<br />

Svake godine po nekoliko puta smo<br />

se nalazili na raznim mjestima u<br />

gradu i dogovarali kako riješiti pitanje<br />

prostora u kome ćete se okupljati na<br />

namazima i drugim aktivnostima.<br />

Ponekad mi se činilo da je ostvarenje<br />

želje daleko i da će proći dosta<br />

vremena da je ostvarimo. Sretna je<br />

okolnost što smo u našim naporima<br />

susreli nasljednike rahmetli Derviša<br />

jednog od najznačajnijih i najbogatijih<br />

oso<strong>ba</strong> u Kataru koji su razumjeli naše<br />

potrebe i nesebično darovali sredstva<br />

za izgradnju ovoga objekta. Na svima<br />

nama je da očuvamo uspomenu na<br />

njegovo plemenito djelo i hatmom i<br />

drugim prigodama sjećamo ga se kao<br />

vakifa i dobrotvora.<br />

Ovaj objekt u kome se nalaze<br />

potrebni prostori za vjerske aktivnosti<br />

prvi je od postojanja grada Zadra, iako<br />

je u Zemuniku za vrijeme osmanske<br />

vlasti Ferhat paša Sokolović sagradio<br />

džamiju sličnu onoj u Banjaluci, koja<br />

je na žalost u nedavnoj agresiji na BiH<br />

srušena i čija se obnova bliži kraju.<br />

Gazi Husrev-beg je u Suhovarama<br />

imao svoj vakuf koji je nestao u vrtlogu<br />

vremena.<br />

Neka povijesna istraživanja govore<br />

da je i prije osvajačkih pohoda Osmanlija<br />

bilo muslimana u ovom kraju. Tu se prije<br />

svega misli na Islam Latinski i Islam<br />

Grčki, zatim na Sukošan i Biograd. U<br />

jednom dokumentu s otoka Sicilije piše<br />

da je ugarski kralj Koloman oženio<br />

sestru sicilijanskoga kralja Rodžera<br />

Drugog koja je sa sobom u Biograd<br />

dovela poslugu od preko<br />

stotinu sluga i radnika koji su<br />

svi odreda bili muslimani.<br />

Hrvatski povjesničar<br />

i predsjednik Hrvatske<br />

akademije znanosti i<br />

umjetnosti Vladimir<br />

Mažuranić u svom djelu<br />

Uspomene na prvoga hrvatskog<br />

kralja Tomislava piše da<br />

je ovim krajem od rijeke<br />

Zrmanje do Krke vladao<br />

Melduk sin Saracene i to u<br />

do<strong>ba</strong> prije napada križara na<br />

Zadar za vrijeme Četvrtog<br />

križarskoga rata. Navodno<br />

je starješina samostana<br />

sv. Keršovana izašao pred<br />

potkralja Ugarskoga Andriju<br />

Drugog u Ostrovicama i<br />

zatražio od njega da oduzme<br />

Melduku neka imanja u<br />

Suhovarama koja je ovaj<br />

prisvojio od crkve.<br />

Za poznatoga zapovjednika<br />

garde halife Abdurahmana<br />

Trećega en-Nasira Faika Zare,<br />

koji je zapovijedao gardom u<br />

kojoj je bilo tisuću Sklabusa,<br />

tvrdi se da je odavde, iz Zadra.<br />

Veliki putopisac i geograf Eš-Šerif<br />

el-Idrisi u svojoj poznatoj karti upisao<br />

je Zadar kao Jadru u svom djelu<br />

Nuzhatul-muštak fihtirakil Afak čiji se<br />

original čuva na sveučilištu Oxford. To<br />

je prvo spominjanje države Džervasije,<br />

odnosno Hrvatske i to 1136. godine.<br />

Bile su to samo izblijedjele uspomene<br />

Ovaj objekt<br />

u kome se<br />

nalaze potrebni<br />

prostori<br />

za vjerske<br />

aktivnosti prvi<br />

je od postojanja<br />

grada Zadra,<br />

iako je u<br />

Zemuniku<br />

za vrijeme<br />

osmanske<br />

vlasti Ferhat<br />

paša Sokolović<br />

sagradio<br />

džamiju<br />

sličnu onoj u<br />

Banjaluci, koja<br />

je na žalost<br />

u nedavnoj<br />

agresiji na BiH<br />

srušena i čija<br />

se obnova bliži<br />

kraju.<br />

na prošla vremena. Sarajevski profesor<br />

na Orijentalistici, rahmetli Šakir Sikirić,<br />

pisao je u nekim svojim radovima da<br />

je Zadar opisan u pričama iz Tisuću i<br />

jedne noći, glasovitog književnog djela<br />

nepoznatog autora, u kojoj je pored<br />

Bagdada i drugih gradova Bliskoga<br />

istoka svoje mjesto našao i Zadar.<br />

Masovniji dolazak muslimana u<br />

Zadar u ovome vremenu počeo je<br />

svršetkom Drugog svjetskog rata. Zadar<br />

je bio najbliži jadranski grad Bosanskoj<br />

krajini otkuda i danas ima<br />

najviše muslimana. Sve do<br />

nezavisnosti Hrvatske nije<br />

bilo pokušaja da se u ovom<br />

gradu osnuje zajednica<br />

jer nitko za to nije niti<br />

pokazivao interes. Ja sam kao<br />

zagre<strong>ba</strong>čki imam nekoliko<br />

godina zaredom ljetovao<br />

na zadarskom području u<br />

Starigradu-Paklenici i tu se<br />

jedne godine u kući moga<br />

prijatelja Smaje Tataragića<br />

začela ideja oko osnutka<br />

Islamske zajednice. Nismo<br />

međutim mogli ništa<br />

poduzeti tih godina jer kod<br />

samih muslimana u Zadru<br />

nije bilo interesa.<br />

Zadar je petnaesti<br />

medžlis Islamske zajednice u<br />

Hrvatskoj u kome će pored<br />

imama od danas djelovati<br />

i izvršni odbor i džemat.<br />

U mesdžidu će muslimani<br />

i muslimanke moći<br />

zadovoljiti sve svoje vjerske<br />

i duhovne potrebe. Moći će<br />

o<strong>ba</strong>vljati namaze, djeca će<br />

moći pohađati vjeronauk, moći ćete<br />

obilježavati vjerske blagdane i sve ono<br />

što do sada niste mogli prakticirati zbog<br />

nedostatka imama i prostora.<br />

Mešihat se odlučio postaviti za<br />

imama Ćamila ef. Bašića, iskusnog<br />

imama, koji će, nadamo se, zadovoljiti<br />

odredbe uzvišene vjere i znati prepoznati<br />

vjerske i duhovne potrebe muslimana<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

44


Zadra i Zadarske županije. Nama u<br />

Mešihatu veoma je stalo da na samom<br />

početku djelovanja ovoga mesdžida<br />

vjerski život bude uspješan. I imam, ali<br />

i izvršni odbor i vi, draga braćo i sestre,<br />

imat ćete našu punu pomoć i podršku.<br />

Na početku će možda biti nesnalaženja,<br />

jer vjerski život i duhovne aktivnosti<br />

nas muslimana zahtjevne su i traže<br />

odricanje. Uostalom, mi to svi dobro<br />

znamo.<br />

Vrlo je važno, braćo i sestre, da<br />

svojim radom i aktivnostima ne budete<br />

nikome prepreka i smetnja. Svevišnji u<br />

Kur’anu traži da kod o<strong>ba</strong>vljanja poslova<br />

i aktivnosti ne budemo ni napadni<br />

niti da tajimo vjeru. Vjerujem da će<br />

imam i izvršni odbor uspostaviti dobre<br />

odnose sa Crkvom i ostalim vjerskim<br />

zajednicama i dati puni doprinos<br />

razvoju tolerancije i mira. Glavni riječki<br />

imam bit će duhovno i vjerski nadležan<br />

medžlisu u Zadru, sve dok ova vjerska<br />

zajednica ne ostvari punu samostalnost<br />

u vođenju poslova i aktivnosti.<br />

Ne sumnjamo da će izvršni odbor,<br />

na čelu s predsjednikom, uspostaviti<br />

dobre odnose s vlastima u gradu i<br />

Županiji.<br />

Koristim ovu priliku da pozovem<br />

sve vas muslimane i muslimanke Zadra<br />

da svojim aktivnostima i ponašanjem<br />

čuvate jedinstvo i slogu Zajednice.<br />

Ovom bi se prigodom zahvalio<br />

svima koji su svojim donacijama,<br />

radom i aktivnostima doprinijeli da<br />

danas možemo svečano otpočeti s<br />

radom najmlađe islamske zajednice u<br />

Hrvatskoj.<br />

Iskreno se zahvaljujem predsjedniku<br />

i članovima Sabora Islamske zajednice<br />

u Hrvatskoj, članovima Mešihata,<br />

predsjednicima i glavnim imamima,<br />

imamima i vjernicima koji su danas<br />

došli na ovu dragu svečanost Zadrana.<br />

Hvala vama, braćo i sestre iz Bosne i<br />

Hercegovine, koji ste svojim dolaskom<br />

ohrabrili zadarske muslimane.<br />

Posebno se zahvaljujemo<br />

predstavnicima Katoličke crkve<br />

i ostalih vjerskih zajednica, te<br />

predstavnicima gradske i županijske<br />

vlasti koji su došli na ovu svečanost.<br />

Koristim prigodu da se zahvalim<br />

svojim suradnicima u Mešihatu koji<br />

su zajedno samnom radili na kupnji<br />

i dovršenju ovog objekta, dr. Azizu<br />

ef. Hasanoviću, hadži Mirsadu<br />

Srebrenikoviću, hadži Ahmedu<br />

Ikanoviću i, posebno, Khalidu<br />

Yassinu.<br />

Po našim običajima čast da otvori<br />

ovu Božju kuću ima onaj donator<br />

koji ponudi najveću donaciju, a to je:<br />

Alija Mušić koji donira 2.000 eura, pa<br />

mu želimo od Svevišnjega¸ svu sreću<br />

obilatu nagradu.<br />

Zadarski mesdžid nalazi se u gradskom predjelu<br />

Vidikovac<br />

Z<br />

adarski mesdžid nalazi se u gradskom predjelu Vidikovac, u blizini<br />

Osnovne škole “Bartola Kašića”. Novi medžlis smješten je u dvoetažnoj<br />

zgradi površine 200 metara četvornih, Kupljen je i opremljen donacijom<br />

iz Katara u iznosu od oko 250.000 eura. U prizemlju zadarskoga medžlisa<br />

smješten je mesdžid-molitveni prostor u kojem vjernici svakoga petka<br />

o<strong>ba</strong>vljaju džumu, a također u prizemlju nalazi se i divanhana, odnosno<br />

prostorija za druženje. Na katu zgrade smješteni su uredi i stan za prvog<br />

stalnog zadarskog imama, Ćamila ef. Bašića, koji je u Zadar došao iz Velike<br />

Kladuše, Bosne i Hercegovine. Brigu o dosadašnjim vjersko-prosvjetnim<br />

a i drugim aktivnostima vodio je glavni imam riječki, Hajrudin ef.<br />

Mujkanović pod ingerencijom MIZ Rijeka, kojem je zadarski džemat i<br />

pripadao i hvala Svevišnjem Bogu da se trud i napor zadarskih muslimana<br />

u protekle dvije godine isplatio i urodio plodom. Molimo Uzvišenog da<br />

im dadne snage da ustraju u daljnjem hodu na dobrobit musliamana i svih<br />

ljudi.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

45


Sandžak - Pravosuđe diskriminira Bošnjake<br />

Suđenja se gotovo svaki put<br />

zakazuju u vrijeme džume<br />

Predsjednik IO BNV Samir<br />

Tandir je podsjetio da je<br />

jedna od deset zapovijedi<br />

koje je Brisel postavio<br />

Vladi R. Srbije kao nešto<br />

što se mora izvršiti kao<br />

preduslov daljih evroatlanskih<br />

integracija<br />

reforma pravosuđa i situcija<br />

i stabilizacija prilika u<br />

Sandžaku. U tom smislu<br />

BNV zahtjeva da se reforma<br />

pravosuđa izvrši onako kako<br />

tre<strong>ba</strong>, po ustavu i zakonu<br />

Republike Srbije<br />

Predsjednik Izvršnog odbora<br />

BNV-a Samir Tandir<br />

upozorio je ovih dana na<br />

tešku, odnosno diskriminirajuću<br />

situaciju u sandžačkim pravosuđima.<br />

Time je po ko zna koji put, kako je<br />

istaknuto, potvrđen diskriminatorski<br />

odnos države prema sandžačkim<br />

Bošnjacima. Samir Tandir,<br />

predsjednik IO BNV-a također ističe<br />

da osim što je nepravedno izvršena<br />

reforma sudstva u Sandžaku, Bošnjaci<br />

su izloženi rigoroznim i strogim<br />

kaznama, samo zato jer su Bošnjaci.<br />

Sa konferencije za štampu IO BNV<br />

upućeno je upozorenje predsjednici<br />

Visokog savjeta sudstva g-đi Nati<br />

Mesarević da ukoliko se u narednom<br />

periodu ne ispita kredibilitet sudija u<br />

Sandžaku da će BNV i ovaj problem<br />

internacionalizovati.<br />

Predsjednik IO BNV Samir Tandir<br />

je podsjetio da je jedna od deset<br />

zapovijedi koje je Brisel postavio Vladi<br />

R. Srbije kao nešto što se mora izvršiti<br />

kao preduslov daljih evro-atlanskih<br />

integracija, reforma pravosuđa i situcija<br />

i stabilizacija prilika u Sandžaku.<br />

U tom smislu BNV zahtijeva da se<br />

reforma pravosuđa izvrši onako kako<br />

tre<strong>ba</strong>, po Ustavu i zakonu Republike<br />

Srbije. Sloboda medijskog izražavanja<br />

također je izložena stalnim sudskim<br />

optuž<strong>ba</strong>ma, rečeno je na konferenciji,<br />

pa tako redakcija Glasa<br />

islama a čiji je urednik Sead<br />

ef. Šaćirović, nalazi se<br />

stalno na meti pravosuđa<br />

u Sandžaku. Uzimajući<br />

u obzir da u pravosuđu<br />

širom Sandžaka i poslije<br />

reforme nema dovoljno<br />

zaposlenih Bošnjaka, država<br />

i dalje vrši opstrukciju<br />

i diskriminaciju u svim<br />

životnim segmentima.<br />

Niti jedan sudija, kako<br />

su rekli na konferenciji, nije<br />

bošnjačke nacionalnosti, a i<br />

suđenja se gotovo svaki put<br />

zakazuju u vrijeme džume,<br />

vjerskog obreda značajnog<br />

za muslimane, koji je poznat<br />

svim državnim organima i<br />

Sudu.<br />

Advokat<br />

Sa<strong>ba</strong>hudin<br />

Hajdarević<br />

kaže da ni<br />

jedan krivični<br />

sudski<br />

postupak<br />

nije na<br />

zakonit način<br />

sproveden<br />

prema<br />

Bošnjacima, jer<br />

osim različitih<br />

nezakonitih<br />

malverzacija<br />

i zakazivanja<br />

suđenja u<br />

nevrijeme,<br />

Bošnjaci<br />

nemaju prava<br />

ni na svoj jezik.<br />

Advokat Sa<strong>ba</strong>hudin Hajdarević<br />

kaže da ni jedan krivični sudski<br />

postupak nije na zakonit način<br />

sproveden prema Bošnjacima, jer<br />

osim različitih nezakonitih<br />

malverzacija i zakazivanja<br />

suđenja u nevrijeme,<br />

Bošnjaci nemaju prava ni na<br />

svoj jezik. Na konferenciji se<br />

govorilo i o procentualnoj<br />

zastupljenosti Bošnjaka<br />

u sudovima u Sandžaku<br />

koja je poražavajuća, i<br />

koja na najbolji način<br />

oslikava diskriminaciju<br />

koja se sprovodi nad<br />

Bošnjacima u Sandžaku u<br />

svim segmentima života.<br />

Konferencija je završena<br />

obećanjem da će BNV sve<br />

učiniti da se Republika Srbija<br />

ponaša prema svim njenim<br />

građanima isto i da na<br />

Bošnjake gleda ravnopravno<br />

sa ostalim njenim građanima.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

46


Zločin<br />

Uloga Srpske pravoslavne crkve u agresiji na BiH<br />

Sramotu srpskom narodu nanosi<br />

crkvena vlast iz vladičanskih dvorova<br />

Nakon što smo u više<br />

brojeva obradili ratne<br />

zločine protiv Bošnjaka<br />

u općinama Pounja i u<br />

općini Kotor Varoš napravit<br />

ćemo malo zaokret i<br />

početi se <strong>ba</strong>viti ulogom<br />

Srpske pravoslavne crkve u<br />

zločinima i agresiji u BiH<br />

Pripremio: Ramiz Hodžić<br />

Iako je Srpska pravoslavna crkva<br />

imala veliku ulogu u pripremama<br />

i izvođenju agresije na Republiku<br />

Bosnu i Hercegovinu ova tema je do<br />

sada veoma malo obrađena. Također,<br />

ni nadležne sudske institucije u BiH se<br />

uopće ne <strong>ba</strong>ve ulogom SPC u agresiji na<br />

BiH, odnosno ni jedan “velikodostojnik”<br />

SPC-a nije pozvan na odgovornost niti je<br />

potezano pitanje njihove odgovornosti.<br />

Najpotpunije istraživanje o zločinačkoj<br />

ulozi Srpske pravoslavne crkve u<br />

huškanju srpskog naroda na borbu<br />

za “Veliku Srbiju” uradio je Milorad<br />

Tomanić, koji je svoja istraživanja sabrao<br />

u djelo naslovljeno “Srpska crkva u ratu<br />

i ratovi u njoj”... U nastavku prenosimo<br />

najzanimljivije dijelove Tomanićevog<br />

istraživačkog djela, dijelove koji su vezani<br />

za agresiju na BiH.<br />

Čuvari srpskog obraza i duše<br />

Umjesto da zamole rukovodstvo<br />

bosanskih Srha da ukloni tenkove,<br />

topove i drugo teško naoružanje oko<br />

Sarajeva, episkopi SPC su od njih<br />

tražili upravo suprotno. Na zasjedanju<br />

Skupštine Republike Srpske na kome<br />

se u julu 1994. godine odlučivalo o<br />

prihvatanju mirovnog plana Kontakt<br />

grupe o BiH, episkop Atanasije Jevtić<br />

prenio je poslanicima poruku SPC<br />

da se ne može ponovo pristati na<br />

“desetkovanje srpskog naroda” i da<br />

ne tre<strong>ba</strong> prihvatiti ponuđeni plan.<br />

Mitropolit Amfilohije je tom prilikom<br />

uputio telegram podrške u kojem je<br />

stajalo: “Obnovivši u sebi vjeru u pravdu<br />

Božiju, obnovili ste Svetu Lazarevsku<br />

vjernost narodu, uspravili dostojanstvo<br />

srpskog naroda. Vaša odluka razobličiće<br />

svu lažljivost demokratije takozvanog<br />

‘Novog Svjetskog Poretka’, ali i otkriti ko<br />

stvarno skriva svoje vlastoljublje iza brige<br />

o narodu i pozivanja na narod. Neka vam<br />

Bog bude na pomoći.” Srpski episkopi su<br />

izgleda vjerovali (pokazalo se pogrešno)<br />

da će Srbi iz Srbije i Crne Gore na njihov<br />

mig pojuriti u pomoć Srbima u Bosni.<br />

“Sa punom odgovornošću pred Bogom<br />

i svojim narodom i ljudskom istorijom<br />

pozivamo sav srpski narod da stane<br />

u odbranu vjekovnih prava i sloboda,<br />

svojih vitalnih interesa nužnih za fizički<br />

i duhovni opstanak i opstanak na svojoj<br />

očevini i djedovini”, kaže se u Apelu<br />

upućenom sa episkopske konferencije<br />

SPC od 5. jula 1994. godine. Srbi se,<br />

međutim, nisu odazvali na ovaj pastirski<br />

poziv. Pošto je bilo ljeto, ogromnoj većini<br />

bilo je važnije razmišljanje o tome kako<br />

provesti godišnji odmor sa ono malo<br />

novca što se ima. Zbog toga je mitropolit<br />

Amfilohije, u svom žestokom saopštenju<br />

od 8. avgusta 1994. godine, kritikovao<br />

Srbe što su “već brigu na veselje udarili”,<br />

i što su se hvalili “turistima po primorju<br />

i <strong>ba</strong>njama, koje odjekuju od našeg<br />

lakoumlja i bezumnih naših za<strong>ba</strong>va”. Za<br />

razliku od ovih i ovakvih Sr<strong>ba</strong>, kaže dalje<br />

mitropolit Amfilohije, “narod i Skupština<br />

Republike Srpske danas čuvaju i obraz<br />

i dušu srpskoga naroda pravoslavnog,<br />

ne praznim riječima i nečasnim<br />

kompromisima, nego sopstvenom<br />

krvlju i sopstvenim životima, koje<br />

zalažu pred čitavim svijetom za odbranu<br />

svega čestitoga i svetog u ovom narodu,<br />

za odbranu svekolikog Pravoslavlja.<br />

U Bosni i Hercegovini danas se bije<br />

bitka za slobodu zlatnu i obraz časni<br />

čitavog Pravoslavlja, za pravdu i dušu<br />

čitavog svijeta, za svetinju bogolikog<br />

ljudskog dostojanstva. (...) Neka našoj<br />

braći u Bosni i Hercegovini Bog poda<br />

svaku pomoć u dobru i snagu da odole<br />

pritiscima svijeta, koji je naš Gospod Isus<br />

Hristos već pobijedio. Nek takvu pomoć<br />

i snagu poda i braći našoj u Republici<br />

Srpskoj Krajini, a nama nek daruje snagu<br />

i mudrost da dušu zauvijek ne izgubimo.”<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

48<br />

Dakle, po mišljenju srpskih pravoslavnih<br />

duhovnih pastira, patnje ljudi u Sarajevu<br />

i po drugim mjestima BiH bile su<br />

opravdane i tre<strong>ba</strong>lo ih je produžavati sve<br />

do postignuća onoga što su oni smatrali<br />

ciljevima srpskog naroda, države i Crkve.<br />

Sve srpske crkve<br />

Zašto episkopi SPC nisu mogli<br />

da pristanu na plan Kontakt grupe?<br />

Zašto je po njihovom mišljenju i dalje<br />

tre<strong>ba</strong>lo ratovati i žrtvovati živote i svog<br />

i drugih naroda? Odgovor se nalazio u<br />

istom onom apelu koji je 5. jula 1994.<br />

srpskom narodu i svjetskoj javnosti<br />

poslala episkopska konferencija Srpske<br />

patrijaršije. U tom apelu se između ostalog<br />

kaže: “... kao narod i Crkva, duboko<br />

ukorijenjeni u mučeničkoj zemlji Bosni<br />

i Hercegovini, mi danas ne možemo<br />

pristati, niti možemo nametnute nam u<br />

Ženevi odluke o procentima i mapama<br />

prihvatiti, te da ostanemo bez svojih:<br />

Žitomislića na Neretvi ili Saborne crkve<br />

u Mostaru ili crkve Sopotnice na Drini,<br />

Manastira Krke ili Krupe u Dalmaciji,<br />

Ozrena ili Vozuće u Bosni, Prebilovaca<br />

u Hercegovini ili Jasenovca u Slavoniji.”<br />

Šta li su to episkopi mislili tvrdeći da<br />

ne mogu da ostanu bez svojih crkava<br />

i manastira? Da li se ostaje bez nekog<br />

hrama samo zato što se on nalazi u drugoj<br />

državi koja se ne zove Srbija; Republika<br />

Srpska ili Republika Srpska Krajina?<br />

Da li je SPC danas ostala bez crkava i<br />

manastira koji nisu porušeni, a koji se<br />

nalaze u Republici Hrvatskoj i Bosni<br />

i Hercegovini, ili su to još uvijek njene<br />

crkve i njeni manastiri? I, naravno, kako<br />

riješiti taj problem ako i Hrvati ne mogu<br />

da ostanu bez svojih crkava i manastira,<br />

a Muslimani bez svojih džamija na<br />

prostorima koji pripadaju srpskoj državi?<br />

Za svaki slučaj, dvije godine kasnije, na<br />

svom redovnom zasjedanju održanom<br />

u maju 1996., Sveti arhijerejski sabor je<br />

donio sljedeću odluku: “Bez obzira na<br />

raspad versajske, odnosno Socijalističke<br />

Federativne Republike Jugoslavije,<br />

jurisdikcija Srpske pravoslavne crkve<br />

i dalje se prostire na sve pravoslavne<br />

na toj teritoriji.” Znači, bila je dovoljna<br />

samo jedna rečenica da bi SPC i dalje


imala sve svoje crkve i manastire u bivšoj<br />

Jugoslaviji. Nije li onda logično pitanje:<br />

zašto ta rečenica nije izgovorena i ispisana<br />

mnogo ranije. Na taj način bili bi spaseni<br />

životi velikog broja ljudi koji su stradali<br />

radi postizanja ciljeva postavljenih od<br />

strane Srpske pravoslavne crkve.<br />

Ali, nisu crkve i manastiri bili jedino<br />

o čemu su brinuli srpski episkopi, jer<br />

kao što smo vidjeli, i pored onako<br />

dramatičnih izjava, SPC nije ostala bez<br />

njih. Po planu Kontakt grupe tre<strong>ba</strong>lo je da<br />

se ostane bez nečega drugog o čemu nije<br />

bilo umjesno da govore duhovni pastiri.<br />

Zato je na naslovnoj strani “Pravoslavlja”,<br />

u broju od 1. februara 1995. godine, dato<br />

objašnjenje ministarstva informacija<br />

Republike Srpske u kojem se navodi da bi<br />

po planu Kontakt grupe Muslimanskohrvatskoj<br />

Federaciji tre<strong>ba</strong>lo da pripadne<br />

100 odsto ruda olova i cinka, 62 odsto<br />

boksita, 68 odsto rude gvožđa, 100<br />

odsto ležišta žive itd. Zatim, 78 odsto<br />

hidroenergetskih potencijala, a pripalo bi<br />

joj i 13 gradova koji su se u tom trenutku<br />

nalazili u RS. Tu su i ozrenska i kupreška<br />

visoravan, koje su Srbima bile bitne zbog<br />

dominantnog vojno-strateškog položaja,<br />

čistih voda i stoljetnih šuma. Možda i<br />

zbog ovih materijalnih vrednosti, a ne<br />

samo duhovnih, episkopi su i svijetu i<br />

svom narodu odrješito dali do znanja:<br />

“Svjesno i odgovorno izjavljujemo da<br />

ćemo rađe pristati i da ne živimo, nego<br />

da svoj narod, koji vjekovima duhovno<br />

vodimo krstonosnim putem Hristovim,<br />

izdamo i od njegove današnje i sutrašnje<br />

sudbine ruke peremo.” Najžešći među<br />

episkopima vladika Atanasije Jevtić u<br />

onom svom legendarnom intervjuu na<br />

NTV Studio-B, rekao je i ovo: “Čast<br />

onima koji su poginuli. Daj Bože da sam<br />

poginuo. Išao sam do prve linije fronta, i<br />

sutra ću ići. Daj Bože da me pogodi, bilo<br />

šta. Ne što sam sadista i mazohista, nego<br />

što ne mogu da podnesem stradanja ovog<br />

naroda.” Dvije godine kasnije, u avgustu<br />

1994., vladika Atanasije je na svoj<br />

herojski način dao komentar povodom<br />

plana Kontakt grupe: “Suverenitet<br />

Republike Srpske se mora ostvariti, a dok<br />

se to ne desi moramo trpjeti. Neka nas<br />

i bom<strong>ba</strong>rduju, ali ne možemo potpisati<br />

presudu i nećemo prihvatiti karte<br />

Kontakt grupe koje predstavljaju novo<br />

sakaćenje srpskog naroda.”<br />

Siroti vladika Atanasije Jevtić<br />

Što je rat u Bosni više odmicao,<br />

postajalo je sve jasnije da se ciljevi ne<br />

ostvaruju nimalo časnim i humanim<br />

sredstvima. I pored toga što su državni<br />

mediji Srbije prikrivali zločine i progone<br />

nad muslimanskim stanovništvom<br />

u Bosni i Hercegovini,<br />

u čemu su imali iskrenu<br />

i zdušnu pomoć Srpske<br />

pravoslavne crkve, istina<br />

je na kraju morala izaći na<br />

vidjelo. Dešavanja u BiH<br />

početkom 1993. godine,<br />

rušenje džamija, pljačke,<br />

izgoni i pokolj Muslimana,<br />

bili su povod za sukobe<br />

između vladike Atanasija<br />

Jevtića i onih sa kojima su<br />

se on i još neki značajni<br />

ljudi iz SPC tokom 80-<br />

ih upustili “u jeftinu<br />

dnevnopolitičku avanturu”,<br />

kako je to rekao mitropolit Jovan.<br />

Dobrica Ćosić, tadašnji predsjednik<br />

SR Jugoslavije, koji je još 1991. godine<br />

sam predložio “planska preseljenja i<br />

razmjenu stanovništva”, objasnivši<br />

da je to “najteže, najbolnije, ali je i to<br />

bolje od života u mržnji i međusobnom<br />

ubijanju”, valjda nezadovoljan<br />

načinom na koji su neki shvatili ovu<br />

njegovu ideju, posebno onaj dio o<br />

bolnosti, tražio je od vladike Atanasija<br />

Jevtića da mu razjasni šta to Srbi<br />

rade tamo u Hercegovini (konkretno<br />

Trebinju). Zahtjev za objašnjenjem o<br />

hercegovačkim dešavanjima vladici<br />

nije podnio lično predsjednik Ćosić,<br />

nego ministar Momčilo Gru<strong>ba</strong>č. Na<br />

samo sebi svojstven način, izbjegavši<br />

da precizno i detaljno odgovori na<br />

pitanje o zločinima nad muslimanima<br />

u Trebinju, vladika je ministru<br />

Gru<strong>ba</strong>ču rekao: “Vas ne poznajem.<br />

Gospodina predsjednika dobro<br />

A sramotu<br />

srpskom narodu<br />

ne nanosi<br />

samo njegova<br />

politička vlast<br />

sa Dedinja, Pala<br />

i Trebinja, kako<br />

kažete, nego i<br />

crkvena vlast<br />

iz vladičanskih<br />

dvorova i<br />

domova, kako<br />

ne govorite.<br />

Znamo takvu<br />

vlast obojica.<br />

poznajem, kao i on mene.<br />

Gospodin predsjednik je<br />

u jednoj svojoj izjavi, ne<br />

tako davno, rekao da mi iz<br />

Crkve ne tre<strong>ba</strong> da se <strong>ba</strong>vimo<br />

politikom. Zašto gospodin<br />

predsjednik sada mene pita<br />

u ovoj ne jedinoj sramoti<br />

nanijetoj srpskom narodu<br />

odozgo, sa Dedinja, Pala i<br />

Trebinja? Ko pita sirotog<br />

vladiku hercegovačkog za<br />

bilo šta o srpskom narodu u<br />

Hercegovini?”<br />

Odgovor predsjednika<br />

Jugoslavije nije tre<strong>ba</strong>lo<br />

p<br />

dugo čekati. U svom pismu od 16.<br />

februara 1993. godine Dobrica Ćosić<br />

se ovako obratio svome kolegi po<br />

peru: “Sirotom vladici zahumskohercegovačkom<br />

gospodinu Atanasiju<br />

Jevtiću. Učiniti nedostojno djelo,<br />

može biti lakomislenost, trenutna<br />

slabost i grijeh; hvalisati se takvim<br />

činom kako se Vi, Siroti Vladiko, u<br />

“NIN”-u hvališete svojom hrabrošću<br />

za nesavjesnost i dostojnost jednog<br />

vladike, odista je i sramota. A sramotu<br />

srpskom narodu ne nanosi samo<br />

njegova politička vlast sa Dedinja, Pala<br />

i Trebinja, kako kažete, nego i crkvena<br />

vlast iz vladičanskih dvorova i domova,<br />

kako ne govorite. Znamo takvu vlast<br />

obojica. Žalim samo što se Vi u<br />

monaškoj bogougodnosti ne upitate:<br />

niste li i Vi među takvim griješnicima<br />

i nesrećnicima? Ja bezbožnik, moliću<br />

se Tvorcu da se u Vašem srcu mržnja<br />

potisne lju<strong>ba</strong>vlju i oholost smernošću.”<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

49


Svijet medija<br />

O<strong>ba</strong>ma i Usama<br />

Stvaranje Bin Ladenove stvarnosti<br />

Za nas proletere je<br />

vlada stvorila novu<br />

realnost. Opet smo<br />

pobijedili. Mi pristojni<br />

ljudi smo uhvatili<br />

zločinca, <strong>ba</strong>š kao u<br />

western filmu. Ali<br />

fantazija je bolja od<br />

činjenica, i mi “dobri”<br />

to možemo. I svi smo<br />

sretni, čak i oni što su<br />

ostali bez posla, što<br />

su izgubili svoje kuće<br />

i penzije. Da, ali ko je<br />

sljedeći zločinac? Vojni<br />

i siguronosni kompleksi<br />

ne mogu opstati bez<br />

nekog zločinca, jer bi<br />

tada njihov budžet bio<br />

smanjen a milijarde<br />

dolara profita bi<br />

bile izgubljene. Jer<br />

Amerikancima se mora<br />

neko predstaviti kao<br />

neprijatelj, inače bi<br />

predstava morala biti<br />

prekinuta<br />

Piše: Paul Craig Roberts<br />

Izvor: www.infowars.<br />

com/creating-the-bin-laden,<br />

15.maj 2011.<br />

Prijevod: Senada Mešanović<br />

Tog 13. maja sam sigurno<br />

više od deset puta<br />

čuo vijest da su SAD<br />

u Pakistanu ubile Osamu bin<br />

Ladena. Samo tri puta sam to<br />

čuo na na radiju NPR (National<br />

Public Radio – emisija iz kulture),<br />

dva puta na BBC-ju, ali i<br />

na svakoj tv- i radio stanici koju<br />

sam upalio, čak i na stanicama<br />

koje inače puštaju rock muziku<br />

iz 50-ih i 60-ih godina. Ubistvo<br />

Bin Ladena predstavlja legendu<br />

našeg do<strong>ba</strong> i, bez sumnje, ulazi<br />

u historijske knjige.<br />

Vlada SAD-a, koja<br />

nam je stavila do znanja<br />

da Sadam Husein ima<br />

kako oružje za masovno<br />

uništenja tako i vezu<br />

s El-Kaidom, te da Iran<br />

ima nuklearne rakete,<br />

što naravno opravdava<br />

njihovu potrebu da opkole<br />

Rusiju s “odbrambenim”<br />

raketnim sistemima,<br />

konačno je rekla<br />

istinu.<br />

Nova realnost<br />

O<strong>ba</strong>ma je našao<br />

Osamu, i dopustio je<br />

da ga ubiju, nenaoružanog,<br />

u donjem vešu,<br />

bez zaštite El-Kaide,<br />

“najopasnijih, najbolje<br />

O<strong>ba</strong>ma je<br />

napravio<br />

fundamentalnu<br />

grešku. Ubio<br />

je Emanuela<br />

Goldsteina<br />

(Bin Laden),<br />

neprijatelja<br />

broj jedan,<br />

što opravdava<br />

milione dolara<br />

s kojima smo<br />

se raz<strong>ba</strong>civali<br />

da bismo ga<br />

uhvatili.<br />

obučenih i najokrutnijih ubica na<br />

svijetu”, već pred dvije nenaoružane<br />

žene.<br />

Za one koji vjeruju u to:<br />

Posjedujem most u Brooklynu<br />

kojeg vam veoma povoljno mogu<br />

ustupiti.<br />

Za nas proletere je vlada<br />

stvorila novu realnost.<br />

Opet smo pobijedili. Mi<br />

pristojni ljudi smo uhvatili<br />

zločinca, <strong>ba</strong>š kao u<br />

western filmu. Ali fantazija<br />

je bolja od činjenica,<br />

i mi “dobri” to možemo.<br />

I svi smo sretni, čak i oni<br />

što su ostali bez posla, što<br />

su izgubili svoje kuće i<br />

penzije.<br />

Da, ali ko je sljedeći<br />

zločinac? Vojni i siguronosni<br />

kompleksi ne<br />

mogu opstati bez nekog<br />

zločinca, jer bi tada njihov<br />

budžet bio smanjen<br />

a milijarde dolara profita<br />

bi bile izgubljene. Jer<br />

Amerikancima se mora<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

50


neko predstaviti kao neprijatelj,<br />

inače bi predstava morala<br />

biti prekinuta.<br />

Domaće sigurnosne snage<br />

već znaju da će sljedeći zločinci<br />

biti “ekstremisti unutar<br />

zemlje”. CIA opet kaže da će<br />

to biti sljedeći vođa El-Kaide,<br />

nasljednik Bin Ladena, i oni će<br />

nas terorizirati jer smo mi ubili<br />

Bin Ladena. Neokonzervativni<br />

“smeđokošuljaši” kažu da je<br />

Pakistan taj koji je skrivao Bin<br />

Ladena od nas i štitio od onog<br />

što zaslužuje. Hillary opet kaže<br />

da je Kina krivac za to, i dok<br />

se američki ekonomski sistem i<br />

dalje ruši, sve će se više i više<br />

uperivati prst na Kinu.<br />

Obezbjeđenja na aerodromima<br />

će prepipati više be<strong>ba</strong> i više<br />

spolnih organa, i ozračiti više<br />

putnika.<br />

Ali bez Bin Ladena ćemo se<br />

osjećati sigurnije i manje ugroženo,<br />

što je za vojne i sigurnosne<br />

komplekse kontraproduktivno.<br />

O<strong>ba</strong>ma je napravio<br />

fundamentalnu grešku. Ubio<br />

je Emanuela Goldsteina (Bin<br />

Laden), neprijatelja broj jedan,<br />

što opravdava milione dolara<br />

s kojima smo se raz<strong>ba</strong>civali da<br />

bismo ga uhvatili.<br />

Kad domaće sigurnosne<br />

snage, CIA i Bijela kuća<br />

odrede ko bi tre<strong>ba</strong>o biti sljedeći<br />

neprijatelj broj jedan,<br />

tek tada ćemo se i mi pokrenuti<br />

dalje.<br />

Da se dođe do Bin Ladena<br />

tre<strong>ba</strong>lo je 10 godina. To samo<br />

dokazuje da svi stručnjaci za<br />

sigurnost, koji govore da će<br />

rat trajati najmanje 30 godina,<br />

najvjerovatnije podcjenjuju vrijeme<br />

koje će taj nužni zadatak<br />

na kraju zaista zahtijevati. Ako<br />

je i za obojicu narednih vođa El<br />

-Kaide potrebno po deset godina<br />

da se nađu i budu ubijeni,<br />

onda se ovdje radi o konfliktu<br />

koji će trajati generacijama.<br />

Druga strana priče<br />

Već ranije sam pisao o tome da<br />

ubistvo Bin Ladena služi raznim<br />

planovima, tako da čak i oni koji ne<br />

vjeruju da se sve zaista desilo bivaju<br />

umiješani u to. El-Kaida više ne<br />

može prihvatati terorističke napade<br />

nazivajući ih svojima, a da<br />

ne objavi da su napadi izvršeni<br />

kao osveta za Bin<br />

Ladena.<br />

Priča o Bin Ladenu je<br />

sada uklesana u kamen,<br />

imuna na činjenice. Glo<strong>ba</strong>l<br />

Research nam je omogućio<br />

pristup poslednjem<br />

intervjuu s Bin Ladenom,<br />

objavljenog 28. septembra<br />

2001. godine u pakistanskim<br />

dnevnim novinama,<br />

kojeg je World Monitoring<br />

Service BBC-a preveo i na<br />

zapadu objavio 29. septembra.<br />

U intervjuu, Usama Bin Laden<br />

kaže: “Već sam rekao da ja nemam<br />

ništa s napadom 11. septembra u<br />

SAD-u... Ko god je izvršio napad, to<br />

nisu prijatelji američkog naroda. Već<br />

sam rekao da mi jesmo protiv američkog<br />

sistema, ali ne i protiv američkog<br />

naroda, i u ovom napadu su poginuli<br />

Svi mi znamo<br />

da američka<br />

vlada radi<br />

samo ono što<br />

je najbolje za<br />

obični narod<br />

i da im uvijek<br />

govori samo<br />

istinu, zar<br />

ne?! Ako ne<br />

vjerujete u<br />

to, onda ste<br />

antiamerički<br />

nastrojeni.<br />

obični ljudi, Amerikanci.<br />

Zapadnjački mediji raspiruju<br />

tako neutemeljenu<br />

propagandu koja nas iznenađuje,<br />

ali i koja pokazuje<br />

šta oni nose u srcima i da su<br />

korak po korak postali zarobljenici<br />

te propagande...<br />

Terorizam je najstrahovitije<br />

oružje modernog do<strong>ba</strong>, a<br />

zapadnjački mediji ga nemilosrdno<br />

koriste protiv<br />

svog naroda.”<br />

Ali ko će već povjerovati<br />

ionako demoniziranom Bin Ladenu<br />

kad to automatski znači nevjerovanje<br />

jednom Georgu Bushu, Dicku<br />

Cheneyju i zapadnjačkim medijima?<br />

Svi mi znamo da američka vlada<br />

radi samo ono što je najbolje za<br />

obični narod i da im uvijek govori<br />

samo istinu, zar ne?! Ako ne<br />

vjerujete u to, onda ste antiamerički<br />

nastrojeni.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

51


Islamnet<br />

Egipat<br />

Kršćanski intelektualac<br />

zamjenik predsjednika<br />

stranke Muslimanske<br />

braće<br />

Pokret “Muslimanske braće”<br />

koji su nedavno osnovali<br />

političku stranku pod nazivom<br />

“Stranka slobode i pravde”<br />

izabrali su dopredsjednika<br />

stranke poznatog kršćanskog<br />

intelektualca Refika Habi<strong>ba</strong>,<br />

javlja egipatski dnevnik El-<br />

Ahram.<br />

Njegov izbor za dopredsjednika<br />

čiste muslimanske stranke<br />

bio je prilično iznenađenje, s<br />

obzirom da su isključivi osnivači<br />

iz pokreta “Muslimanske<br />

braće”. Nakon što je izabran<br />

za dopredsjednika, Refik je<br />

izjavio da se ne osjeća ni malo<br />

neugodno jer vjeruje da će<br />

odnosi i suradnja stranke i<br />

pokreta “Muslimanske braće”<br />

biti dobra i kvalitetna.<br />

Povjerenik novoosnovane<br />

stranke, dr. Muhammed Sa’d<br />

El-Ketatini, izjavio je da je<br />

dokumente stranke predao<br />

19. 5. 2011. Povjerenstvu za<br />

stranke pri Vrhovnom vojnom<br />

vijeću Egipta.<br />

Ovim je konačno okončana<br />

priča oko pitanja hoće li pokret<br />

“Muslimanske braće” ući<br />

izravno u politički život, što<br />

je u svijetu izazivalo različite<br />

komentare, uglavnom dozu<br />

straha zbog sumnji u njegovu<br />

islamsku opredijeljenost.<br />

Saudijska Arabija<br />

Tri i po miliona Saudijaca prima socijalnu pomoć za nezaposlene<br />

Visoki službenik ministarstva rada i<br />

Vsocijalne skrbi Kraljevine Saudijske<br />

VArabije, Abdullah Huk<strong>ba</strong>ni, izjavio je<br />

da 3,5 milijuna Saudijaca prima pomoć<br />

za nezaposlene. On je izjavio da ovo nije<br />

konačna brojka jer najvjerojatnije ima veliki<br />

broj onih koji nikada nisu ni tražili posao.<br />

Postavlja se pitanje zašto ima toliko<br />

nezaposlenih ako se zna da je država samo<br />

početkom ove godine uložila oko 104<br />

milijarde dolara u 4.000 projekata. U martu<br />

ove godine saudijski kralj Abdullah objavio<br />

je da će vlada uložiti 93 milijarde dolara u<br />

povećanje plaća, školovanje kadrova i pomoć<br />

nezaposlenima. Unatoč svim tim naporima<br />

broj nezaposlenih dosegao je kritičnu tačku<br />

za saudijske prilike.<br />

Ekonomska kriza u Saudijskoj Arabiji<br />

prisilila je vlasti da sva državna i privatna<br />

Italija<br />

Prva halal klaonica i prerada mesa<br />

Uitaliji je otvorena prva halal klaonica<br />

Ui prerada mesa koja će halal mesnim<br />

Uproizvodima snadbijevati italijanske<br />

restorane. Vlasnik ove prve halal prerade<br />

mesa je Italijan Hamza Piccardo.<br />

Hamza Piccardo koji je prije nekoliko<br />

godina prihvatio islam kaže da mu je<br />

cilj da na ovaj<br />

način pomogne<br />

integ racij u<br />

m u slimana<br />

u italijansko<br />

društvo. “Naša<br />

kompanij a<br />

će pomoći<br />

integracijskim<br />

procesima. Mi<br />

poduzeća svrstaju u tri kategorije: zelenu,<br />

ružičastu i crvenu po tomu koliko zapošljavaju<br />

Saudijaca, Arapa i stranaca. U Saudijskoj<br />

Arabiji radi osam miliona stranaca, prema<br />

podacima koje je dala Centralna saudijska<br />

<strong>ba</strong>nka. Godišnje strani radnici transferiraju<br />

25 milijardi dolara. U privatnim<br />

poduzećima radi samo 10% Saudijaca, a<br />

od ukupnog broja stranih radnika njih 84%<br />

ima samo srednju stručnu spremu.<br />

Vlada Saudi<br />

jske<br />

Arabije donijela je odluku<br />

da će poslove, u ime države, od sada<br />

davati onim poduzećima koja u procentu<br />

zaposlenih budu imali više Saudijaca nego<br />

stranaca. Prema informacijama koje daje<br />

El-Džezira Net, Saudijska Arabija unatoč<br />

najvećim prihodima od nafte u svojoj<br />

povijesti doživljava najgoru ekonomsku<br />

krizu u svom postojanja.<br />

ćemo olakšati spajanje kombinacija<br />

italijanske velike tradicije i islamskih<br />

propisa.” Muslimani u Italiji postaju sve<br />

uspješniji i organiziraniji. Uzaludna su<br />

upozorenja Silvia Berlusconia da Italija<br />

ne smije postati muslimanska. Očito je<br />

da Italija postaje i muslimanska.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

52


Sudan<br />

Počinje rat za naftu<br />

Nakon januarske referendumske<br />

odluke da jug Sudana postane<br />

nezavisna država u Sudanu se<br />

počinju svoditi računi. Nažalost, sve<br />

upućuje da će Sudan zapasti u još<br />

jedan težak građanski rat. Naravno,<br />

problem nije u samoj nezavisnosti<br />

juga Sudana, problem je kome će<br />

pripasti regija Abeyi, regija koja<br />

dijeli jug i sjever Sudana i u kojoj se<br />

nalazi svo naftno bogatstvo Sudana.<br />

Nafta je problem koji nije riješen<br />

referendumom. Još uvijek se ne zna<br />

kome će šta pripasti, odnosno jasno<br />

je da i sjever i jug žele za sebe zadržati<br />

kompletna naftna polja u regiji<br />

Abeyi. Prije nekoliko dana počeli<br />

su oružani sukobi između vojnih<br />

snaga sjevernog i južnog Sudana.<br />

Vojne snage sjevernog Sudana krajem<br />

prošle sedmice napali su vojne snage<br />

južnog Sudana i zauzeli regiju Abeyi.<br />

I jedna i druga strana imaju svoje<br />

razloge za vojne intervencije u regiji<br />

Abeyi. Svjetske sile također imaju<br />

svoj interes u ovoj naftom bogatoj<br />

regiji. Sve su to ozbiljne najave da je<br />

u Sudanu već počeo rat za naftu.<br />

Tunis<br />

Proislamska partija<br />

Ennahda ima velike šanse<br />

da pobijedi na izborima<br />

24. jula<br />

Moldavija<br />

Pravoslavna crkva bijesna zbog registracije prve<br />

organizacije moldavskih muslimana<br />

Malobrojna muslimanska zajednica<br />

u Moldaviji ovih dana prolazi<br />

kroz važan period. Naime, krajem<br />

prošlog mjeseca Ministarstvo pravde<br />

Moldavije odobrilo je registraciju<br />

Islamske lige, prve i jedine organizacije<br />

koja predstavlja muslimane u<br />

Moldaviji. Ova<br />

organizacija na<br />

registraciju čeka<br />

još od 2008.<br />

godine. “Mi<br />

smo prakticirali<br />

islam i prije<br />

reg istracij e,<br />

međutim<br />

moram priznati<br />

da se nismo<br />

ugodno osjećali<br />

kada nismo bili<br />

reg istrirani.<br />

Sada kada imamo registraciju možemo<br />

se slobodno okupljati na našim<br />

molitvama”, kaže Abdel Wahab,<br />

predsjednik Islamske lige. Nažalost,<br />

nakon odobrene registracije Islamskoj<br />

ligi u Moldaviji su održani protesti<br />

koje je organizirala Pravoslavna crkava,<br />

koja traži da se<br />

poništi i zabrani<br />

rad Islamske<br />

lige. Vođa<br />

P rav oslav ne<br />

crkve mitropolit<br />

Vladimir kaže<br />

da je za njih<br />

poniženje da<br />

M oldavij a<br />

kao većinski<br />

k ršćanska<br />

zemlja priznaje<br />

muslimane.<br />

julu mjesecu ove godine,<br />

U odnosno 24. jula u Tunisu će<br />

biti održani prvi slobodni izbori<br />

nakon pada diktatorskog režima<br />

omraženog Ben Alija. Jedan od<br />

ozbiljnih izbornih takmaca bit<br />

će i nekada zabranjena islamska<br />

partija Ennahda. Najavljeno<br />

učešće Ennahde na izborima u<br />

Tunisu izaziva intezivnu javnu<br />

polemiku o opravdanosti učešća<br />

ove partije na julskim izborima.<br />

Politički protivnici ove partije<br />

javnost u Tunisu plaše da će<br />

Ennahda u slučaju ozbiljnog<br />

izbornog uspjeha nastojati od<br />

Tunisa napraviti drugi Afganistan.<br />

Istovremeno, predstavnici partije<br />

Ennahda od<strong>ba</strong>cuju ovakve<br />

navode i odgovorno tvrde da se<br />

Ennahda zalaže da Tunis bude<br />

moderna zemlja u kojoj će svi<br />

ljudi imati ista ljudska i sva druga<br />

prava. Glasnogovornik Ennahde<br />

gospodin Abdallah Zouri ističe<br />

da će ova partija slijediti politički<br />

put turske Partije pravde i<br />

razvoja, partije na čijem čelu je<br />

Tayyip Erdogan. Prema svim<br />

pokazateljima Ennahda ima velike<br />

šanse da na najavljenim izborima<br />

postigne veoma do<strong>ba</strong>r rezultat.<br />

Prema ispitivanju mišljenja<br />

javnosti Ennahda za sada ima<br />

najveću podršku u odnosu na<br />

ostale prosekularističke političke<br />

partije.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

53


Belgija<br />

Evropska (ne)kultura:<br />

Toaletni papir na kojem<br />

je ispisano Allah i<br />

Muhammed, a.s.<br />

Evropljani se vole hvaliti svojom<br />

kulturom i tolerancijom.<br />

Međutim, u posljednje vrijeme<br />

često smo u prilici svjedočiti<br />

kako se Evropljani ponašaju<br />

sasvnim drukčije. U pojedinim<br />

evropskim zemljama događaju<br />

su nevjerovatne stvari. Tako su<br />

belgijski mediji ovih dana otkrili<br />

nevjerovatan vid vrijeđanja<br />

islamskih vrijednosti. Takav vid<br />

vrijeđanja islama i muslimana<br />

može naumpasti samo bolesnim<br />

mozgovima. Naime, radi se o<br />

toalet papiru na kojem je ispisano<br />

Allah i Muhammed, a.s. Da<br />

stvar bude još gora takav toaletni<br />

papir se slobodno prodavao<br />

u belgijskim veleprodajama.<br />

Izvjesna belgijska firma Renova je<br />

proizvela navedeni toaletni papir<br />

koji se prodavao u veleprodajama<br />

kompanije Carrefour. Nakon što<br />

su muslimani u Belgiji podigli<br />

svoj glas i zatražili da se prestane<br />

sa prodajom ovakvog toaletnog<br />

papira, kompanija Carrefour<br />

je povukla toaletni papir iz<br />

prodaje. A onda na scenu stupa<br />

belgijska policija koja, umjesto<br />

da procesuira proizvođača i<br />

prodavača spomenutog toaletnog<br />

papira zbog očitog i namjernog<br />

vrijeđanja vjerskih osjećanja<br />

muslimana, započinje istragu<br />

koliko će ovaj slučaj pobuditi<br />

fundamentalistička osjećanja kod<br />

belgijskih muslimana.<br />

Švicarska<br />

Švicarci se ne žele odreći turističkih samoubistava<br />

Oko 80 posto glasača koji su<br />

u prošlu nedjelju izašli na<br />

referendum od<strong>ba</strong>cilo je prijedlog<br />

o zabrani<br />

potpomognutog<br />

samoubistva i tzv.<br />

“samoubilačkog<br />

tur i zma” ,<br />

odnosno zabranu<br />

str a n cim a<br />

da dolaze u<br />

Švicarsku kako bi<br />

im se omogućilo<br />

da se ubiju.<br />

Evangel ističk a<br />

d emok ratsk a<br />

unija je predložila<br />

da se uvede<br />

potpuna zabrana<br />

o moguć avanja<br />

s trancima<br />

da dolaze u<br />

Švicarsku radi<br />

samoubistava. Švicarci imaju i<br />

registrirana udruženja koja pružaju<br />

usluge samoubistava strancima<br />

i svojim<br />

sugrađ anima.<br />

Jedno od takvih<br />

udruženja je<br />

Dignitas koje<br />

je osnovno<br />

1998. godine.<br />

Po podacima<br />

Dignitasa tokom<br />

2010. njihove<br />

usluge iskoristilo<br />

je 1.138 oso<strong>ba</strong>,<br />

među kojima<br />

je bilo najviše<br />

Nijemaca (592),<br />

zatim Francuza<br />

(102), te nekoliko<br />

desetaka oso<strong>ba</strong> iz<br />

Italije, Španjolske<br />

i SAD-a.<br />

Arapski svijet<br />

Međumuslimanski ratovi se rasplamsavaju<br />

Dok pišemo ovu vijest u glavnom<br />

gradu Jemena Sani vode se<br />

teške borbe između vladinih snaga i<br />

pripadnika pojedinih plemena. Ovo<br />

je je bez ikakve sumnje početak još<br />

jednog građanskog rata. Tako danas,<br />

osim u Jemenu muslimani ubijaju<br />

jedni druge, odnosno muslimani vode<br />

međusobni rat još u Libiji, Somaliji,<br />

Siriji, Afganistanu, Pakistanu i Iraku.<br />

Nažalost, postoji velika opasnost da<br />

se međumuslimanski rat proširi na još<br />

koju arapsku zemlju. Pored ovih suko<strong>ba</strong><br />

s ituacij a<br />

između<br />

P alestine<br />

i Izraela<br />

postaje sve<br />

zategnutija.<br />

Po mnogima<br />

Izrael i<br />

Palestinci<br />

su na pragu<br />

još jednog<br />

o ruž anog<br />

suko<strong>ba</strong>.<br />

Ako cionisti<br />

krenu u<br />

napad na<br />

Palestince<br />

to može otvoriti nova krizna žarišta,<br />

tj. moguće je očekivati proširenje<br />

oružanih suko<strong>ba</strong> u regiji. Sumnjamo<br />

da bi Egipćani danas na miru<br />

posmatrali još jednu agresiju cionista<br />

na palestinski narod. Svi ovi sukobi<br />

vode ka jednom. Hiljade muslimana<br />

svakodnevno gine u ovim brojnim<br />

ratovima. Međumuslimansko ubijanje<br />

svakim danom postaje sve obimnije<br />

i opasnije. Više nisu bitni razlozi tih<br />

suko<strong>ba</strong>, nije važno ko je kriv, važna je<br />

posljedica.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

54


Iran<br />

Bokserska legenda Muhamed Ali traži od<br />

Irana da oslobodi dva Amerikanca<br />

Bokserska legenda iz SAD<br />

Muhamed Ali tražio je od<br />

Irana da oslobodi dva američka<br />

planinara koja se skoro dvije godine<br />

nalaze u zatvoru u toj zemlji. Bivši<br />

trostruki šampion svijeta nalazi<br />

se na čelu istaknute muslimanske<br />

organizacije u SAD koja je tražila<br />

oslo<strong>ba</strong>đanje Šona Bauera i Džoša<br />

Fatala. Oni su pritvoreni pošto<br />

su uhvaćeni na granici Irana i<br />

Iraka jula 2009. godine. Bauerova<br />

vjerenica, Sara Šurd, koja je bila<br />

s njima, oslobođena je uz kauciju<br />

prošle godine. Bauer, Fatal i Šurd su<br />

optuženi za špijunažu, što negiraju.<br />

Ranije je portparol iranskog<br />

ministarsta spoljnih poslova rekao<br />

da je “šala” nazivati uhapšene<br />

planinarima.<br />

Turska<br />

Ihsanoglu: Mediji tre<strong>ba</strong>ju<br />

više izvještavati o izraelskoj<br />

okupaciji Palestine i patnjama<br />

palestinskog naroda<br />

Foto islamneta<br />

Otvorena granica zatvara tunele<br />

Gaza: Na ovoj fotografiji vidimo Palestinca iz pojasa Gaze kako kroz<br />

tunel gura malo tele koje je kupio u Egiptu i vodi ga u Gazu. Nakon<br />

odluke Egipta da otvori granice prema Gazi ovi tuneli više neće biti u<br />

upotrebi.<br />

Dr. Ekmeleddin Ihsanoglu,<br />

generalni sekretar Organizacije<br />

islamske konferencije pozvao je medije<br />

iz zemalja članica ove organizacije<br />

da u narednom periodu intezivno<br />

izvještavaju o izraelskoj okupaciji<br />

Palestine i o patnjama palestinskog<br />

naroda. Dr. Ekmeleddin Ihsanoglu<br />

je pozvao medije da u saradnji sa<br />

kolegama iz palestinskog naroda<br />

porade na proizvodnji medijskih<br />

izvještaja koji će svijetu otkriti sve ono<br />

što Izrael radi na palestinskoj zemlji.<br />

Također, dr. Ekmeleddin Ihsanoglu je<br />

pozvao javnost, naročito palestinski<br />

narod da pomogne medijima u<br />

pri<strong>ba</strong>vljanju i obznanjivanju dokaza<br />

koji razotkrivaju sve aspekte izraelske<br />

okupacije Palestine. Ovakav zahtjev<br />

Organizacije islamske konferencije<br />

došao je odmah nakon što je Barack<br />

O<strong>ba</strong>ma pozvao Izrael da se povuče<br />

na granice iz 1967. godine i otpočne<br />

mirovni sporazum sa palestinskim<br />

narodom. Ovakva američka<br />

inicijativa dala je krila arapsko –<br />

muslimanskim organizacijama kao<br />

što je OIC da se direktnije uključe u<br />

borbu za prava palestinskog naroda.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

55


Islamske teme<br />

Miris učača Kur’ana<br />

Primjer<br />

P<br />

vjernika koji<br />

Puči Kur’an je kao<br />

Pprimjer utrudždžeta<br />

(vrsta voća nepoznata na našim<br />

prostorima, po nekima je to<br />

mango), njen miris je lijep, a i<br />

okus joj je lijep. Primjer vjernika<br />

koji ne uči Kur’an je kao primjer<br />

datule, ona nema mirisa, a okus<br />

joj je sladak. Primjer munafika<br />

koji uči Kur’an je kao primjer<br />

rejhana (bosiljka), njen miris je<br />

lijep, a okus joj je gorak, a primjer<br />

munafika koji ne uči Kur’an je<br />

kao primjer hanzale (gorke divlje<br />

tikvice čija je stabljika ružnog<br />

izgleda), ona nema mirisa, a okus<br />

joj je gorak.’’ (Buhari, 5020,<br />

Muslim, 797-243).<br />

U hadisu Ebu Musaa el-Ešarija,<br />

radijallahu anhu, koji bilježe Buharija<br />

i Muslim, Poslanik, sallallahu alejhi ve<br />

sellem, rekao je: “Primjer vjernika koji uči<br />

Kur’an je kao primjer utrudždžeta (vrsta voća<br />

nepoznata na našim prostorima, po nekima<br />

je to mango), njen miris je lijep, a i okus joj<br />

je lijep. Primjer vjernika koji ne uči Kur’an<br />

je kao primjer datule, ona nema mirisa, a<br />

okus joj je sladak. Primjer munafika koji uči<br />

Kur’an je kao primjer rejhana (bosiljka), njen<br />

miris je lijep, a okus joj je gorak, a primjer<br />

munafika koji ne uči Kur’an je kao primjer<br />

hanzale (gorke divlje tikvice čija je stabljika<br />

ružnog izgleda), ona nema mirisa, a okus<br />

joj je gorak.’’ (Buhari, 5020, Muslim, 797-<br />

243).<br />

Ovaj hadis koji nam je vjerodostojno<br />

prenesen od najdražeg poslanika<br />

Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

ima mnoga i raznovrsna značenja, te jasne<br />

i nedvosmislene pouke i poruke.<br />

Učenje – kur’anski imperativ<br />

Islam je vjera utemeljena na čitanju i<br />

pomnom proučavanju Kur’ani-kerima,<br />

Allahove, azze ve dželle, objave koju je melek<br />

Džibril prenio poslaniku Muhammedu,<br />

sallallahu alejhi ve sellem. Na ovo upućuju<br />

prvi objavljeni j kur’anski ajeti:<br />

Čitaj u ime Gospodara tvoga koji<br />

stvara! Stvara čovjeka od zakvačka. Čitaj,<br />

plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava<br />

peru, koji čovjeka poučava onome što ne<br />

zna! (Prijevod značenja El-Alak, 1.-5.).<br />

Naravno, čitanje je najveći i<br />

najrasprostranjeniji put traženja znanja, bilo<br />

da se radi o islamskom ili nekom drugom<br />

znanju, pa čak i saznavanju bitnih ili manje<br />

bitnih informacija. Međutim, Poslanik,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu<br />

izdvaja čitanje – učenje Kur’ani-kerima<br />

nad drugim knjigama ili drugim naukama.<br />

Pored ovoga, brojni su hadisi u kojima<br />

Poslanik, alejhis-selam, uopćeno podstiče<br />

na učenje Kur’ana ili direktno savjetujući<br />

ashabe, radijallahu anhum. U ovome<br />

hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

poredi učače Kur’ana sa nečim mirisnim,<br />

pa makar učač Kur’ana dolazio iz reda<br />

munafika, dok sa druge strane, one koji ne<br />

uče Kur’an, Poslanik poredi sa nečim što ne<br />

posjeduje nikakav miris, pa makar se radilo<br />

i o vjerniku!<br />

“Primjer vjernika koji uči Kur’an je<br />

kao primjer utrudždžeta...”: Poslanikov<br />

govor krasile su jezgrovitost i jasnoća, sjajna<br />

i slikovita moć usporedbe, što se jasno<br />

može vidjeti iz ovog hadisa. Često ćemo<br />

naći da ljudi ne razumiju ili na najbolji<br />

način ne shvate određene stvari sve dok<br />

im se ne dadne uspored<strong>ba</strong> sa nečim što im<br />

je bliže i jasnije. Ovu tvrdnju potkrijepit<br />

ćemo jednostavnim primjerom upotrebe<br />

stranih valuta. Naprimjer, kada čovjek ode<br />

u drugu državu u kojoj se koristi druga<br />

novčana valuta, troši novac ne osjećajući<br />

koliku je sumu potrošio, ali kada potrošeni<br />

iznos pretvori u svoju domaću valutu, onda<br />

postane svjestan količine potrošenog novca.<br />

Imajući u vidu ovu činjenicu,<br />

upotrebom stilske figure poređenja Poslanik<br />

pojašnjava razlike između onih koji uče<br />

i onih koji ne uče Kur’an. “Utrudždže” je<br />

voće koje svojim izgledom podsjeća na<br />

mango, s tim da je zaobljeniji i veći. Njegov<br />

okus je sladak i lijep, a i miris je lijep. Ovim<br />

primjerom Poslanik želi pojasniti da vjernik<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

56<br />

koji uči Kur’an ima lijepu i<br />

nutrinu i spoljašnjost. Njegova<br />

nutrina veoma je bitna za njega<br />

samog, ali i za druge, jer, ako je<br />

njegova nutrina zdrava i čista,<br />

kad-tad će polučiti hajr i ljepotu.<br />

Plodovi učenja Kur’ana<br />

Komentatori ovog hadisa<br />

smatraju da se miris učača<br />

Kur’ana ogleda u slijeđenju<br />

i sprovođenju kur’anskih<br />

naredbi, kako akidetske<br />

prirode tako i pravnošerijatske.<br />

Učenje Kur’ana<br />

neizostavno ostavlja utisak<br />

na osobu koja ga uči, a<br />

plodovi učenja ogledaju se u<br />

sljedećem:<br />

● jačanju vlastitog imana i imana<br />

onih koji slušaju učenje;<br />

● utječe na smirenost srca, kao<br />

što Allah, azze ve dželle, kaže: ...a srca<br />

se doista, kad se Allah spomene,<br />

smiruju! (Prijevod značenja Er-Ra’d,<br />

28.);<br />

● osvježava dušu i tijelo, odnosno<br />

vjernik se Allahovim govorom vraća iz<br />

najdubljih depresija, tuge i zabrinutosti.<br />

Učenje Kur’ana je svojevrstan miris za<br />

čovjekovu dušu koji je oplemenjuje<br />

i čini boljom, te podiže njene<br />

sposobnosti na visoki nivo;<br />

● podiže čovjeku deredže (stepene)<br />

kod Allaha, azze ve dželle, onoliko<br />

koliko On Svevišnji to odredi.<br />

Imanska snaga<br />

Govoreći o učenju Kur’ana, Poslanik<br />

je vjernika koji uči Kur’an spomenuo<br />

prije vjernika koji ga ne uči, što samo po<br />

sebi ukazuje na prednost i bolji položaj<br />

koji učač Kur’ana zauzima kod Allaha<br />

i Njegovog Poslanika. Stoga, vjernik i<br />

vjernica moraju svakodnevno i ustrajno<br />

učiti Kur’an. Kako bi se to realiziralo,<br />

pohvalno je da svaki vjernik sebi odredi<br />

dio stranica koje će redovno učiti u toku<br />

dana.<br />

S obzirom na hronično nepoznavanje<br />

arapskog jezika na našim prostorima,<br />

potrebno je pročitati i prijevod značenja<br />

ajeta koji se prouče na izvornom<br />

kur’anskom jeziku, jer ovakav način<br />

učenja Kur’ana, provjereno višestruko<br />

utječe na jačanje imana i doprinosi


ljepšem i slađem doživljaju kur’anskih<br />

propisa, a samim tim i ljepšem življenju<br />

u okrilju islama i imana! Pravi okus<br />

imana nemoguće je osjetiti bez učenja<br />

Kur’ana!<br />

Loše posljedice ostavljanja Kur’ana<br />

S druge strane, ukoliko vjernik ostavi<br />

učenje Kur’ana, osudio je sebe, svoj<br />

iman i moral na totalni krah i srozavanje<br />

na najniže grane, kako na dunjaluku,<br />

tako i na ahiretu! Stoga, vjernik se<br />

boji udaljavanja od Kur’ana, jer zna da<br />

ukoliko se on udalji od Kur’ana, utoliko<br />

se i Kur’an udaljava od njega. Ako nam<br />

se desi, ne dao Allah, da se udaljimo od<br />

Kur’ana, povratak njemu je težak i jako<br />

naporan! Onaj ko zanemari Kur’an na<br />

jedan kratak period, a zatim ga ponovo<br />

uzme iščitavati, naći će da nakon pola<br />

pročitane stranice osjeća umor i potrebu<br />

da odahne kao da je dizao neki teret.<br />

Šta reći onda za one koji ga ostave i<br />

zanemare na duži period?<br />

Zato, brate i sestro, proširi svoje<br />

vidike učenjem Kur’ana, raširi svoja prsa<br />

njegovim univerzalnim značenjima,<br />

poukama i porukama, ukrasi svoj život<br />

slijeđenjem njegovih propisa, kako<br />

naredbi, tako i zabrana, namiriši svoju<br />

dušu tim ruhanijetom koji nigdje drugo<br />

osim u njemu nećeš naći. Svoj govor<br />

obogati njegovim citatima i prelijepim<br />

izrazima! Ako postigneš <strong>ba</strong>rem dio<br />

ovoga, znaj da je tvoja bliska i daleka<br />

budućnost svijetla i blistava, znaj da si<br />

ti onaj koga je Gospodar iznad sedam<br />

nebesa zavolio i čije ime spominje<br />

u uzvišenom društvu! A velika je to<br />

nagrada! Međutim, ako ostaviš Kur’an,<br />

zaboraviš na njega, udaljiš se od njegovih<br />

principa, boj se Dana na kojem ćemo se<br />

svi okupiti!<br />

Dana na kojem će mala djeca<br />

osijediti! Boj se Dana za koji Allah, azze<br />

ve dželle, kaže:<br />

A na Dan kada se nebo rastvori<br />

i samo tanak oblak pojavi i kada<br />

se meleki sigurno spuste. Toga<br />

Dana će istinska vlast biti samo<br />

u Milostivoga, a bit će to mučan<br />

Dan za nevjernike. Na Dan kada<br />

nevjernik prste svoje bude grizao<br />

govoreći: “Kamo sreće da sam se<br />

uz Poslanika Pravoga puta držao,<br />

kamo sreće, teško meni, da toga i<br />

toga za prijatelja nisam uzeo, on<br />

me je od Kur’ana odvratio nakon<br />

što mi je priopćen bio!” – a šejtan<br />

čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu.<br />

Poslanik je rekao: “Gospodaru<br />

moj, narod moj ovaj Kur’an<br />

izbjegava!” (Prijevod značenja, El-<br />

Furkan, 25.-30.).<br />

Piše: Haris Hećimović<br />

Politika<br />

“Nagovorite se ljudima”<br />

opravdala očekivanja<br />

IslamBosna.<strong>ba</strong> a - Ne postoji ni<br />

jedna zemlja na svijetu u ovom<br />

Imomentu u čijim se medijima i<br />

glasilima muslimani tretiraju na gori način<br />

kao što je to Bosna i Hercegovina. Tolika<br />

hajka, linč, govor mržnje, netolerancija<br />

i prostakluk kao od Sarajevskog paš(nj)<br />

aluka prema vjeri nije izgovorena i upućena<br />

ni u jednoj zemlji. Svi znamo kroz kakve<br />

su sve golgote prolazili muslimani nakon<br />

terorističkog napada na SAD, oni koji<br />

nisu imali nikakve veze sa navodnim<br />

počiniocima osim što dijele istu vjeru, ali<br />

vjerujem da su ovih petnaestak dana za<br />

Bošnjake bili teži od svih dosadašnjih.<br />

Sloboda medija na pose<strong>ba</strong>n način<br />

Emisija “Odgovorite ljudima” ili bolje<br />

rečeno “Nagovorite se ljudima” koja je<br />

emitovana u četvrtak, 19.5.2011. je<br />

koncipirana da su vjerske zajednice krive<br />

za sve probleme u BiH i da je jedini koji<br />

te probleme rješava od kako je svijeta<br />

ministar obrazovanja i nauke KS-a<br />

Emir Suljagić. Prije njega je bila samo<br />

diskriminacija, a od kako je on došao<br />

počelo je biti med i mlijeko. Gost je bio<br />

i Dino Mustafić, režiser. Pitam se šta ima<br />

režiser govoriti o vjeronauci? Drugi put<br />

kada budu govorili o poljoprivredi tre<strong>ba</strong><br />

da pozovu kustosa muzeja da i on nešto<br />

kaže na tu temu, ali podobni uvijek zovu<br />

sebi ravne – podobne.<br />

U ovoj emisiji su izrečene takve<br />

zamjene teza da ni sami ne mogu otpetljati<br />

šta su rekli slijepi i nijemi štovatelji lika i<br />

djela Emira Suljagića. Prilog je bio tako<br />

koncipiran da je Islamska zajednica i njen<br />

Čitajte i gledajte na IslamBosna.<strong>ba</strong><br />

Aktuelno iz BiH i svijeta<br />

U teškom psihofizičkom stanju:<br />

Prekinuto saslušanje<br />

Ratko Mladić ponavljao da ne priznaje<br />

Haški sud<br />

Haris Silajdžić o hapšenju Mladića<br />

Tekstovi<br />

Samo cepaj, šefe! U živo meso samo!<br />

Blagodat iskušenja<br />

poglavar Mustafa ef. Cerić neprijatelj<br />

svakom živom biću. Uzeli su tekst kolege<br />

Muhameda Velića i pretresali ga na sebi<br />

svojtven način i pitali se: Odakle pravo<br />

nekome da ovako govori? A kada taj<br />

primitivni karikaturista Mirza Ibrahimpašić<br />

naslika homofobnu karikaturu gdje su<br />

pas i hodža potpuno iste opasnosti za<br />

kantonalno ministarstvo, onda je to pravo<br />

umjetnika na vlastito izražavanje. Kada<br />

Boris Deložirani (deložiran iz Hrvatske<br />

i skrasio se u prijestolnicu islamofobije –<br />

Sarajevski paš(nj)aluk) napiše uvredu na<br />

račun Uzvišenog Gospodara Allaha, dž.š., i<br />

time uvrijedi milijardu i pol muslimana, sa<br />

svojim tekstom: “Reisu-l-ulema Chuck ef.<br />

Norris: Znaš li, kaže, da je Chuck Norris<br />

oborio Allaha iz vjeronauka?”, onda je to<br />

sasvim normalno i prihvatljivo književno<br />

otkriće... i da ne citiramo više te strašne,<br />

homofobične, islamofobične i svakojake<br />

prostakluke koje su prezentirane javnosti<br />

ovih dana. I što je najvažnije, nikada nisam<br />

gledao ove jadnike da govore u prazno, bez<br />

ikakvih argumenata, kao što sam ih gledao<br />

ovih dana. I nikada Islamska zajednica nije<br />

bila u argumentima toliko moćna kao što<br />

je ovih dana.<br />

Bankrot Kantona Sarajevo zbog<br />

vjeroučitelja<br />

Drugi gost spomenute emisije je bio<br />

anonimni Adnan Huskić, predstavnik,<br />

bh. javnosti nepoznate, fondacije<br />

Friedrich Naumann, koja očito radi<br />

neke “više” stvari i nema je na “terenu”,<br />

kao i većina tih organizacija potpisnica<br />

famozne izjave protiv reisu-l-uleme.<br />

Nauka i zanimljivo<br />

Čudno vrijeme bi tre<strong>ba</strong>lo postati<br />

normalno vrijeme<br />

Ovo sigurno niste znali: Deset<br />

nevjerovatnih činjenica<br />

IB TV<br />

IslamBosna TV: Ba<strong>ba</strong> Ali o oholosti<br />

IslamBosna TV: Sjećaš li se<br />

Bužimljana, Ratko?<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

57


Ili se i u nju uhljebljavaju dušebrižnici<br />

djece koja ne idu na vjeronauku. On<br />

je na jedan izuzetno bezobrazan način<br />

bukvalno rekao: Vjeroučiteljske plaće<br />

se “otkidaju” od penzionera i socijalno<br />

ugroženih!!! Nevjerovatno koja drskost<br />

i bezobrazluk. Pa, anonimusu jadni, zar<br />

na vjeronauku u KS-u i po statistikama<br />

Vlade ne ide oko 90 % djece? Zar i njihovi<br />

roditelji, uključujući i vjeroučitelje, ne<br />

plaćaju porez državi? Zar i njima država<br />

ne tre<strong>ba</strong> obezbijediti ono što po svim<br />

zakonima zaslužuju? Zar ministrovo auto,<br />

sekretarice, telefon... i takvih desetak<br />

ministara u vladi nije više od dva miliona?<br />

I to je sasvim normalno, a nije normalno<br />

da se vjeroučitelji finansiranju iz budžeta.<br />

Provjeri koliki je ministrov finansijski<br />

kod? U prosjeku je to nekih 100.000 KM.<br />

Zašto? Za ministrove namjene!<br />

Ispada da su vjeroučitelji najveći<br />

teret budžeta Kantona Sarajevo, a<br />

da zapošljavanje raznih Pejovića na<br />

mjesta raznih, u zakonu, nepostojećih<br />

glasnogovornika ministarstava nije<br />

nikakav trošak za kantonalno ministarstvo.<br />

Skupocjena auta, neograničeno<br />

telefoniranje, finansiranje podobnih<br />

nevladinih ogranizacija... sve je to<br />

opravdano samo ne i plaća vjeroučiteljima.<br />

I pored svega toga zlonamjerno izaziva<br />

emocije penzionera i socijalno ugroženih<br />

tako da se stiče dojam da bi svima bilo bolje<br />

da nema vjeroučitelja na budžetu. I onda<br />

se postavlja pitanje: pa ko bi finansirao te<br />

nastavnike i nakon što ocjena ne bi ulazila<br />

u prosjek? To znači da se ipak iza brda valja<br />

puno toga što samo slijepac ne može da<br />

vidi, a to je očito ukidanje vjeronauke!<br />

Islamska zajednica neka radi ministrov<br />

posao<br />

Gost spomenute emisije je bila i<br />

Vera Jovanović, predsjednica Helsinškog<br />

komiteta za BiH kojoj je ministar Suljević<br />

opsesija do te mjere da ga citira sa posebnim<br />

oduševljenjem. Citirala je ministrovu<br />

izjavu da ne može vlast obezbijediti sve što<br />

traže vjerske zajednice bez protuusluge.<br />

Vjerske zajednice su izradile Nastavne<br />

planove i programe,<br />

p rip remile<br />

udžbenike, iškolovali<br />

kadar koji predaje<br />

vjeronauku i<br />

redovno vrše<br />

internu kontrolu,<br />

te razne seminare<br />

za edukaciju<br />

vjeroučitelja... i šta<br />

još tre<strong>ba</strong>? Tre<strong>ba</strong><br />

da plate ministru<br />

i unajmljivanje<br />

prostora škola,<br />

možda?<br />

Neke besmislice OSCE-ovog dopisa<br />

Dotična gospođa je u ruci držala, za<br />

nu, svete spise OSCE-a u kojima stoji<br />

direktiva ministrima obrazovanja svih<br />

nivoa vlasti da ukinu diskriminaciju prema<br />

djeci koja ne idu na vjeronauku. Svako<br />

iole pismen koji pročita dopis OSCE-a<br />

može zaključiti sljedeće:<br />

1. Dopisi OSCE-a nisu zakon! Je li<br />

OSCE mjerodavan da diktira i naređuje<br />

ili da savjetuje i pruža pomoć organima<br />

vlasti i drugima. U njegovom opisu posla<br />

na zvaničnoj web stranici stoji da se ipak<br />

radi o ovome drugome.<br />

2. OSCE sugerira ministrima da iznađu<br />

alternativni predmet za vjeronauku, što<br />

apsolutno podržavaju i vjerske zajednice<br />

i svi normalni ljudi. Suljagić nije želio<br />

ispoštovati ovaj dio u kojem OSCE<br />

“nalaže” da se iznađe alternativni predmet.<br />

Suljagić je rekao: “Za to nema para.”<br />

3. U OSCE-ovoj preporuci stoji da<br />

učenik koji ide na vjeronauku i bude<br />

kandidat za učenika generacije, njegova<br />

prednost ne bi tre<strong>ba</strong>la biti to što je<br />

išao na vjeronauku. Molim vas lijepo,<br />

paradoksalno je da ovo neko napiše i<br />

ostane pri pameti. Zamislite kandidata<br />

za učenika generacije kojeg bi vjeronauka<br />

“progurala” da postane učenik generacije.<br />

Ako je vjeronauka predmet kao i svaki<br />

drugi, učenik generacije nema potrebe da<br />

se posebno ističe da je pohađao vjeronauku.<br />

Kao kada bi se nekome kandidatu za<br />

učenika generacije dala prednost jer ima<br />

odličnu ocjenu iz matematike, ili historije,<br />

ili nekog drugog predmeta. Međutim,<br />

ako vjeronauku ne doživljavaju jednako<br />

sa ostalim predmetima zar nije i to<br />

diskriminirajuće da se vjeronauka ističe<br />

kao nešto potpuno nebitno, čak manje<br />

vrjednije i od samih sekcija. Onaj ko je<br />

uključen u sistem obrazovanja zna da kada<br />

se bira učenik generacije da mu dobro<br />

dođu aktivnosti u svim sekcija u kojima je<br />

bio aktivan i da ima prednost učenik koji<br />

je išao na sekcije, a ima odličan uspjeh,<br />

nad učenikom koji nije išao na sekcije, a<br />

ima iste ocjene kao i njegov konkurent.<br />

Nebuloza i traženje dlake u jajetu.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

58<br />

4. OSCE nigdje ne poziva vjerske<br />

zajednice da odlučuju i da uzvrate<br />

ministarstvu neku protuuslugu, niti<br />

proziva vjerske zajednice da moraju<br />

biti sufinansijeri onoga što je zakon<br />

propisao. Međutim, cijelu emisiju su<br />

ovo troje Suljagićevih mušketira stavljalo<br />

odgovornost na vjerske zajednice, a ne na<br />

ministrovu izjavu da “zato nema para”. Ne<br />

govori se ni o tome u čemu će ministrova<br />

odluka promijeniti kod učenika koji ne<br />

slušaju vjeronauku u kontekstu “čekanja<br />

u hodnicima”? Da, čekat će, ali sada će<br />

im možda samo biti drago da nisu više<br />

diskriminirana (parodija).<br />

Ex-Hayatovica postala Hadžemovka<br />

I na kraju, ne mogu se načuditi da<br />

je “Hadžem – metoda” nevjerovatno<br />

uzela maha kod ljudi koji sve svoje što<br />

vrijedi dadoše za slavu i još ponešto.<br />

Novinarka Elma Kazagić, kada je bila<br />

na Hayat tv je bila veoma odmjerena,<br />

izuzetno profesionalna novinarka.<br />

Pamtim je sa kojim žarom je izvještavala<br />

sa demonstracija palestinske dijaspore u<br />

Sarajevu protiv izraelske agresije na Gazu.<br />

Međutim, dres je promijenila i odmah<br />

počela igrati drugačijom igrom. Muftiju<br />

Zukorlića samo što nije pljunula, koliko<br />

je bila “lju<strong>ba</strong>zna”, a vođenje ove emisije<br />

o vjeronauci je bilo za udžebenike<br />

o cinizmu, neprofesionalizmu i<br />

pristrasnosti... što se osjetilo i na tonu<br />

postavljanja pitanja. Možete li zamisliti<br />

da voditeljica emisije cijelih sat vremena<br />

nije postavila ni jedno ozbiljno pitanje<br />

onima koji su govorili u korist ministra<br />

Suljagića, tj. ni u jednom pitanju ili<br />

konstataciji (jer često uzima sebi za pravo<br />

da konstatuje i ono što niko rekao nije)<br />

nije zastupala onu stranu koja se ne slaže<br />

sa ministrom, a to je 90 % roditelja<br />

čija djeca idu na vjeronauku i više od<br />

60% državljana BiH koji se ne slažu sa<br />

ministrovom odlukom i podržavaju<br />

vjeronauku. I tako bih sugerisao sestri<br />

Elmi da sebi predije ime u Hadžema, pa<br />

tako da i slikom i prilikom liči na svoga<br />

mentora Hadžema Hajdarevića sa kojim<br />

se slaže u tome da<br />

je princip “ima li<br />

mene tu?”, a da je<br />

sve ostalo nijansa!<br />

Trojici ostalih<br />

učesnika u emisiji sve<br />

pohvale, prije svega,<br />

za kulturu dijaloga i<br />

dostojanstvo!<br />

Piše: Nazif<br />

Horozović<br />

E - m a i l :<br />

n.horozovic@gmail.<br />

com<br />

IslamBosna.<strong>ba</strong>


Pisma čitalaca<br />

Cijenjena redakcijo<br />

<strong>Saff</strong>-a, es-selamu<br />

alejkum!<br />

Ovo je e-mail kojeg sam upravo<br />

poslala na adresu g. ministra<br />

Suljagića, jg a koji ukratko objašnjava<br />

j<br />

kako se tretira predmet “vjeronauka”<br />

u austrijskim školama, znači u<br />

školama jedne evropske zemlje,<br />

a naši političari stalno nam<br />

pričaju kako hoće u Evropu,<br />

pa vas molim da ga objavite<br />

u narednom broju <strong>Saff</strong>-a:<br />

Poštovani g.<br />

ministre, ne želim kritikovati ni<br />

Vas niti Vaše<br />

postupke vezane<br />

za tretiranje<br />

vjeronauke<br />

u školama<br />

K antona<br />

S arajevo.<br />

V i<br />

vjeronauku mogu jedan čas ranije<br />

kući. A ako je čas vjeronauke negdje<br />

u sredini, onda ti učenici imaju<br />

slobodan čas, i ovisno o starosnoj<br />

dobi, oni su pod nadzorom učitelja/ nastavnika ili ne, a mogu i da<br />

prisustvuju času vjeronauke bilo<br />

koje vjeroispovijesti, j da aktivno<br />

participiraju p u diskusijama ili da se<br />

sami tiho nečim poza<strong>ba</strong>ve (čitaju,<br />

rade zadaću, ponavljaju gradivo<br />

itd.).<br />

3. Predmet “vjeronauka”<br />

se u školskim<br />

svjedočanstvima<br />

navodi na<br />

p r v o m<br />

iz matematike 5? Da li će mu ta<br />

matematika biti od koristi u daljem<br />

obrazovanju? I da li taj učenik<br />

sa svojom dvojkom iz muzičkog<br />

ima osnovo muzičko obrazovanje?<br />

Mislim, g. ministre, da morate<br />

poraditi na otklanjanju j<br />

ove vrste<br />

nepravde. Uz to bi me interesovalo<br />

sljedeće: Kako se u BiH postupa p<br />

sa<br />

učenicima koji imaju isti prosjek, a<br />

ne mogu biti svi primljeni na dalje<br />

školovanje?<br />

6. Kad znam sve ovo gore<br />

navedeno, čini mi se pomalo<br />

licemjeran taj dopis (koje već vrste)<br />

OSCE-a od prije nekoliko godina u<br />

kojem se traži da se iznađe rješenje<br />

j<br />

kako ne bi dolazilo do diskriminacije<br />

djece koja ne pohađaju vjeronauku,<br />

te da im se obezbijedi “alternativni<br />

predmet”.<br />

Eh da ne zaboravim<br />

još jedno, sedmo:<br />

Možete li<br />

zamisl iti<br />

učenika<br />

č i j e<br />

sami najbolje<br />

j<br />

znate gdje ste sve<br />

pogriješili.<br />

Želim, g. ministre, da Vam<br />

ukratko predočim kako se predmet<br />

“vjeronauka” tretira u Austriji,<br />

zemlji u kojoj jjj<br />

sam završila osnovnu<br />

i srednju školu, a i sama danas<br />

radim u jednoj privatnoj školskoj<br />

ustanovi.<br />

1. U slučaju da ne želite da vaše<br />

dijete pohađa časove vjeronauke u<br />

školi, kao roditelj ste dužni da vaše<br />

dijete u određenom roku na početku<br />

školske godine ODJAVITE sa<br />

vjeronauke. Da, tačno ste pročitali,<br />

da odjavite, što znači da će dijete<br />

automatski pohađati ovu nastavu<br />

ako ne bude odjavljeno.<br />

2. Oni učenici, koji se odjave i ne<br />

pohađaju vjeronauku, ne pohađaju<br />

nikakav alternativni predmet. U<br />

slučaju da je vjeronauka na početku<br />

nastave, tim učenicima nastava<br />

počinje tek drugi čas. Isto važi i za<br />

zadnji čas – učenici koji ne pohađaju<br />

m jestu,<br />

p r i j e<br />

njemačkog jezika<br />

i ostalih predmeta.<br />

4. U Austriji je sasvim<br />

normalno da učenik maturira<br />

iz predmeta “vjeronauka” kao<br />

izbornog predmeta pored onih<br />

o<strong>ba</strong>veznih predmeta koji su sastavni<br />

dio diplomskog ispita.<br />

5. U Austriji prosjek ocjena nije<br />

bitan. Jer šta vrijedi jednom učeniku<br />

koji upisuje neku tehničku školu<br />

prosjek 4, ako iz matematike ima 2,<br />

ali zato iz muzičkog, fizičkog, i npr.<br />

likovnog 5 i time “izvuče prosjek”?<br />

Obratno, šta vrijedi isti uspjeh<br />

učeniku koji upisuje muzičku<br />

školu, a iz muzičkog ima 2, ali zato<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

59<br />

svjedočanstvo<br />

počinje sa<br />

ocj enama:<br />

vjeronauka<br />

3, njemački<br />

5, engleski 5,<br />

francuski 5… a onda<br />

se redaju još poneke<br />

četvorke i trojke, pa i<br />

dvojke? Desilo se meni<br />

školske 1996./97. Toliko<br />

o “izvlačenju” prosjeka<br />

pomoću vjeronauke.<br />

V.I.<br />

S poštovanjem,<br />

PS: Ne mogu a da Vas ne<br />

upitam nešto što nema direktne<br />

veze sa ovim gore. I Vi ste,<br />

ministre, za multietničko drustvo,<br />

ako se ne varam. Multietničnost je<br />

raznolikost. Zašto je onda toliko<br />

strašno da djeca primijete da su<br />

drugačija ako idu na ovu ili onu<br />

vjeronauku ili pak ne idu ni na<br />

jednu? Otkuda ideja da moramo<br />

biti svi isti?


Pisma čitalaca<br />

Tražili smo – gledajmo<br />

Pokušaj ukidanja vjeronauke,<br />

bošnjački izborni rezultat<br />

Iponajbolji komunistički<br />

jurišnici bi pozavidjeli na<br />

ud<strong>ba</strong>škoj depeši kantonalnog<br />

ministra za obrazovanje, kojom<br />

je htio obezvrijediti i devalvirati<br />

vjersku pouku u Kantonu<br />

Sarajevo. Kako drugačije nazvati<br />

pokušaj ukidanja vrednovanja i<br />

društvene valorizacije truda i rada<br />

djece koja ne žele da se odreknu<br />

svog vjerskog identiteta i koja drže<br />

da bez vrijednosti kojim ih uči vjera<br />

društvo može samo srljati u moralni<br />

sunovrat, bez obzira koliko<br />

bili obrazovani. Potvrda ovoj tezi<br />

je moralno dno zapadnog čovjeka<br />

iako svi potvrđuju naučno-tehnološki<br />

vrhunac zapadnog svijeta. Jer<br />

čovjeku je potre<strong>ba</strong>n pored obrazovanja<br />

i odgoj koji mu, da ne kažem<br />

jedino ali sigurno ponajbolje,<br />

može pružiti vjera. Inače je zagarantovano<br />

dobijanje nemoralnih<br />

stručnjaka u svim oblastima a to<br />

opet zasigurno vodi devijantnom i<br />

kriminalnom ponašanju koje, složit<br />

ćemo se, nikom nije u cilju.<br />

Ali da krenemo redom sa analizom<br />

nemilih dešavanja oko pokušaja<br />

ukidanja vjeronauke u školama.<br />

Ne možemo se oteti utisku<br />

tolikog, euforičnog zalaganja ateista<br />

da podrže ministrovu odluku,<br />

a da ih ne upitamo: Gospodo<br />

“drugovi”, objasnite nam šta je to<br />

prije svega crno, negativno, nehumano<br />

u vjerskoj pouci da zaslužuje<br />

toliko vaše angažiranje oko svega<br />

ovoga. Jer, na mnogim portalima<br />

vaše perjanice iz javnog i kulturnog<br />

života, sami priznaju da je previše<br />

velikih problema u BIH, da se<br />

sada <strong>ba</strong>vimo vjeronaukom. A onda<br />

se sami sapliću podržavajući ministra<br />

u njegovoj nakani. Pa kada<br />

nije važno zašto je uopšte i pokretao<br />

ovaj skandal, a složit ćemo se<br />

svi da je on taj koji je pokrenuo<br />

ove nemile događaje. Meni se nameću<br />

dva odgovora na ovo pitanje.<br />

Ili je izašla na vidjelo bolest vaših<br />

srca, ili ste dobro plaćeni za takva<br />

reagiranja, a naravno moglo bi itekako<br />

ovdje vrijediti pravilo “spoji<br />

ugodno sa korisnim” pa da je oboje<br />

istina. Takođe u medijskim istupima<br />

protivnika vjeronauke primjetan<br />

je jedan paradoks. Ljudi očito<br />

ne vole vjeru, prije svega Islam<br />

a onda istovremeno daju savjete<br />

vjernicima šta je to vjera, kako bi<br />

se to tre<strong>ba</strong>lo vjerovati, ovo i ovo<br />

je vjerski ispravno a ovo i ono nije<br />

itd. Pa gdje su to ini suljagići, mustafići,<br />

pašovići, tanovići, gratzići<br />

i šahinpašići studirali islamske nauke,<br />

ili im je možda došla objava<br />

sa nebesa. Može biti ovo drugo, ali<br />

od drugova iblisa.<br />

Sa druge strane mora da se i vi<br />

pitate odakle ovolika naša, vjernička<br />

reakcija na ovu odluku. Pa<br />

moramo vam odgovoriti da ste<br />

dirnuli u nešto što je nama najvrjednije<br />

– vjeru Islam. Naša vjera<br />

je naš život, ali život dostojan<br />

čovjeka, visoko iznad animalnih<br />

poriva, a čovjek bez vjere se srozava<br />

na nivo animalnog, ili još gore<br />

od toga, zato što bez vjere čovjek<br />

sve svoje kapacitete, intelektualne<br />

i materijalne, podređuje zadovoljavanju<br />

svoja dva nagona – onaj za<br />

hranom i polnim općenjem.<br />

Takođe, ne možemo prihvatiti<br />

da dojučerašnji zagovornici jednoumlja<br />

i totalitarnog režima, pod<br />

maskama kvazi demokrata, tumače<br />

pojam sekularne države. Jer<br />

očigledno je da to po njima znači<br />

da vjernici svoja prava mogu tražiti<br />

samo na onom svijetu, a ovaj je<br />

rezervisan samo za njih. Moramo<br />

vam odgovoriti, “drugovi i drugarice”,<br />

da vi niste kompetentni<br />

tumači demokratskih principa, a<br />

pogotovu ne islamskog prava, jer<br />

se nerijetko čuje da ovo nije šerijatska<br />

država. Naravno da nije jer<br />

ne vladaju šerijatski zakoni, po kojima<br />

bi se sudilo ljudima za njihove<br />

prestupe, ali to ni u kom slučaju<br />

ne znači da vjernici nemaju sva<br />

ona prava koja pripadaju i drugima<br />

i drugačijima, kao što vi to želite,<br />

obmanjujući javnost, nametnuti.<br />

Kako rekoh ministar je poslao<br />

depešu, a onda je u medijima<br />

izjavio da je spreman za dijalog,<br />

a što su njegove ideološke pristaše<br />

svojski koristile kao argument<br />

u njegovoj odbrani. Ovaj stil nuđenja<br />

dijaloga je vjerovatno odraz<br />

komunističko-ateističkog ubjeđenja<br />

ministra, jer to je prepoznatljiv<br />

način dijaloga koji se vodio<br />

u prošlom režimu koji je pedeset<br />

godina zatirao vjeru. Da li i gdje<br />

u demokratskom svijetu na kojeg<br />

se poziva ateistička masa, važi pravilo<br />

prvo ću ti udariti šamar, pa<br />

ću te onda pozvati na dijalog. Ako<br />

je toliki social-demokrata, ministar<br />

je valjda tre<strong>ba</strong>o poslati poziv<br />

na razgovor svim zainteresovanim<br />

stranama, od vjerskh zajednica,<br />

roditelja djece koja žele ali i koja<br />

ne žele vjeronauku da se zajednički<br />

sa ministarstvom pokuša doći do<br />

prihvatljivog rješenja. No međutim<br />

bolesna mržnja prema vjeri, ali<br />

moramo reći prvenstveno prema<br />

Islamu, jer u KS je većinsko stanovništvo<br />

bošnjačko i većinom su<br />

bošnjačka djeca ta koja su pogođena<br />

ministrovom odlukom, zaslijepila<br />

je pamet ministru te je poput<br />

krvoločne zvijeri kada osjeti da je<br />

trenutak da svoju žrtvu dokrajči, a<br />

ministar je sada vlast i samim tim<br />

u poziciji da to uradi, jednostavno<br />

i arogantno, ud<strong>ba</strong>ški šalje depešu<br />

školama da ocjena iz vjeronauke<br />

neće više ulaziti u prosjek. Ista se<br />

ima primijeniti retroaktivno čime<br />

se obezvređuje već utrošeni trud<br />

djece, ali i vjeroučitelja i roditelja<br />

tokom čitave školske godine. To<br />

su demokratske slobode i prava u<br />

interpretaciji neokomunističkih<br />

sljedbenika.<br />

Sve ovo se opravdava navodnom<br />

diskriminacijom nad djecom koja<br />

ne žele vjeronauku. Mislim da svakom<br />

normalnom i nepristrasnom<br />

promatraču ovaj argument izgleda<br />

smiješan i besmislen. Naime,<br />

mi imamo sljedeću situaciju u KS.<br />

Veliku većinu djece koja želi vjersku<br />

pouku i manjinu koja ne želi<br />

vjeronauku, ali istovremeno predstavnici<br />

te manjinske skupine na<br />

čelu sa ministrom niti želi da ima<br />

neki alternativni predmet niti da<br />

ostala većina djece ima ocjenu iz<br />

predmeta vjeronauka. Pa gospodo<br />

“drugovi” što je previše previše. Uz<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

60


to bio je i argument da djeca koja<br />

pohađaju vjeronauku imaju veći<br />

prosjek jer se uglavnom na vjeronauci<br />

dobijaju petice. Uvođenjem<br />

adekvatnog predmeta za djecu koji<br />

bi njima bio po volji ministar je<br />

mogao riješti o<strong>ba</strong> problema. Stoga<br />

mu predlažemo predmet “Titovim<br />

stazama revolucije”, gdje bi mogli<br />

do mile volje proučavati svoje<br />

božanstvo, i usput dijeliti petice<br />

svojoj djeci, te ne bi više bila diskriminisana,<br />

a i prosjek bi im bio<br />

“puno, puno” veći.<br />

Moramo se zapitati, zašto njegov<br />

mentor, gospodin Zlatko<br />

Lagumdžija, nije krenuo iz recimo<br />

Širokog Brijega ili zapadnog<br />

Mostara, sa zabranom vjeronauke<br />

pa da mu povjerujemo da ovo<br />

nije prije svega upereno protiv<br />

muslimana, s obzirom da<br />

ima vlast na nivou F BIH.<br />

Naravno da u dodvoravanju<br />

svojim islamofobičnim<br />

nalogodavcima<br />

sa zapada, ne bi imao<br />

podršku, ili bolje rečeno<br />

bio bi žestoko<br />

ukoren. A kada je<br />

u pitanju vlast,<br />

kod njega<br />

važi staro,<br />

nama dobro<br />

poznato,<br />

zlaji<br />

n o<br />

p ravilo:<br />

dozvoljeno<br />

je<br />

činiti sve što će<br />

te dovesti i održati<br />

na vlasti, pa makar i<br />

najsvetije među svojim sunarodnicima<br />

morao pogaziti.<br />

Naravno, nezaobilazna ličnost<br />

kada je ateističi napad na muslimane<br />

u pitanju je uvaženi reis-ulema<br />

dr. Mustafa Cerić, personifikacija<br />

islama i muslimana u BIH.<br />

Stoga su se svom svojom žestinom<br />

patološke mržnje prema vjernicima<br />

obrušili na čovjeka, koji je jedini<br />

između političkih i vjerskih<br />

predstavnika hrabro istupio, kao<br />

mnogo puta do sada u odbrani vjere<br />

i vjernika. Primjenjujući svoje<br />

dobro opro<strong>ba</strong>no pravilo zamjene<br />

teza, oni su optužili uvaženog reisa<br />

da je vrijeđao roditelje dotičnog<br />

ministra koji su nepravedno<br />

ubijeni i pokopani u Srebrenici,<br />

kada je rekao da vjeronauka nije<br />

ministrova <strong>ba</strong>bovina. Svima je jasno<br />

da riječ <strong>ba</strong>bovina u ovom kontekstu<br />

odražava nasljednu kategoriju,<br />

i apsolutno joj odgovara i riječ,<br />

djedovina, stričevina itd., koje<br />

se upotrebljavaju bez ikakve tendencije<br />

vrijeđanja očeva, stričeva<br />

djedova itd. A sa druge strane ministar<br />

se sjedanjem u ministarsku<br />

fotelju upravo ponašao kao da je<br />

dozvolu prava na vjeronauku dobio<br />

nasljeđem. Isto tako su pokušali,<br />

poigravajući se sa osjećanjima rodbine<br />

žrtava genocida u Srebrenici,<br />

obmanuti javnost da reis efendija,<br />

i preko njega vjernici, omalovažavaju<br />

srebreničku tragediju poput<br />

onih koji su za to odgovorni<br />

i koji to i dan-danas poriču.<br />

Izgleda da samo “drugarice<br />

i drugovi” ne žele<br />

priznati sve ono što<br />

je za Srebrenicu,<br />

deklaraciju o<br />

genocidu u<br />

Srebrenici<br />

i za Majke<br />

Srebrenice uradio<br />

i radi uvaženi reis<br />

efendija.<br />

Naravno da je svima nama<br />

žao srebreničkih žrtava, među<br />

kojima su i ministrovi roditelji,<br />

međutim jako je jadno kada neko<br />

koristi i žrtvu svojih roditelja da<br />

napadne svoje neistomišljenike i<br />

da mu to bude štit u borbi protiv<br />

vjere. To samo govori o moralnom<br />

kapacitetu same osobe.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

61<br />

I za kraj želim se osvrnuti i<br />

na sav jad i bijedu bošnjačkih<br />

političkih predstavnika koji se<br />

nijednom riječju nisu oglasili po<br />

ovom pitanju. To što je lider SDA<br />

gospodin Sulejman Tihić, našao<br />

jedino za shodno da ljigavo uputi<br />

kritiku na adresu uvaženog reis<br />

efendije, nimalo i ne čudi, <strong>ba</strong>rem<br />

ne one koji su svjesni prikrivenog<br />

revolucinara, i njegovog gro<strong>ba</strong>rskog<br />

posla svih ovih godina u nekada<br />

najjačoj bošnjačkoj partiji.<br />

Ali gdje su ostali muslimani iz<br />

SDA, i drugih partija da artikuliraju<br />

volju većine bošnjačke djece<br />

i njihovih roditelja u KS, kada je<br />

u pitanju vjeronauka u školama.<br />

Eno ih u mišjim rupama, ministarskim<br />

foteljama i poslaničkim<br />

klupama, čekaju da narod sam<br />

kao “jaka kobila” iznese ovaj teret<br />

i izbori svoja prava.<br />

Stoga i ne čudi što su pojedini<br />

Bošnjaci koji su branili vjeronauku<br />

u svojim medijskim istupima kao<br />

argument posezali za sporazumom<br />

između BiH i Vatikana, jer nisu<br />

imali ništa, niti koga svoga da<br />

bi se oslonili u svojoj odbrani<br />

od pokušaja ukidanja<br />

vjeronauke. Očito je<br />

da Bošnjaci muslimani<br />

nemaju<br />

niti<br />

pol i-<br />

t i č -<br />

k i h<br />

p red -<br />

s tavnik a<br />

niti političkih<br />

ins<br />

tru menata<br />

kojima bi branili<br />

svoju vjeru.<br />

To je zasigurno<br />

posljedica rezultata<br />

posljednjih izbora<br />

koji se mogu rezimirati<br />

u sljedeće:<br />

Bošnjaci su dali povjerenje<br />

SDP-u koji želi potisnutu<br />

vjeru Islam iz javnog<br />

života, kako to oni vole reći u<br />

džamije, i za one beskičmenjake<br />

i karijeriste iz ostalih partija<br />

koji ne nalaze za shodno da brane<br />

svetinje svoga naroda, koji im<br />

je dao povjerenje. Stoga, moji<br />

dragi Bošnjaci, mogu vam samo<br />

poručiti: Do sljedećih izbora<br />

TRAŽILI SMO-GLEDAJMO.<br />

Dr. Adem Zalihić


No comment<br />

Asim Pilavdžić zaklao<br />

svoju suprugu Ajku<br />

Šezdesetosmogodišnji Asim Pilavdžić<br />

iz Poljica kod Lukavca jučer oko 13<br />

sati zaklao je u porodičnoj kući dvije<br />

godine mlađu suprugu Ajku.<br />

San, 18. maj 2011.<br />

96-ogodišnjak osniva<br />

studentsku partiju<br />

Izraelac Dov Perlman (96), student informatike,<br />

najavio je da osniva partiju<br />

koja se zalaže za prava studenata za šta<br />

je već je prikupio 759 potpisa.<br />

Večernje novosti, 24. maj 2011.<br />

Srebrenica: Upisano<br />

samo 36 prvačića<br />

Svega 36 prvačića krenuće na jesen<br />

u srebreničku Osnovnu školu “Petar<br />

Petrović Njegoš”, a od toga samo 16 u<br />

centralnu gradsku školu, a ostalih 20 u<br />

seoska područna odjeljenja.<br />

Nezavisne novine, 26. maj 2011.<br />

Omladinci proslavili<br />

Titov rođendan<br />

U sarajevsku caffeu Tito sinoć je organizovana<br />

proslava 25. maja, nekadašnjeg<br />

Dana mladosti. Svake godine tu<br />

se okupi nekoliko hiljada omladinaca<br />

koji slave jedno prošlo i nezaboravljeno<br />

vrijeme bivše Jugoslavije, kao i rođendan<br />

druga Tita.<br />

Sarajevo-x, 26. maj 2011.<br />

Žele spomenik Lepoj<br />

Breni u centru grada,<br />

gradonačelnik se protivi<br />

Građani Tuzle, njih pedesetak, obratilo<br />

se pismom načelniku opštine,<br />

Jasminu Imamoviću, u kome su iznijeli<br />

inicijativu da se Lepoj Breni podigne<br />

spomenik u centru grada.<br />

Depo.<strong>ba</strong>, 22. maj 2011.<br />

Nasmijao čak i policiju -<br />

umjesto na mobitel ‘mrtav<br />

pijan’ pričao u cigarete<br />

Jedan pijani ruski vozač postao je predmet<br />

smijeha u cijelom svijetu. Na YouTubeu<br />

je, naime, osvanuo video koji je snimila<br />

moskovska prometna policija, a u kojem<br />

mladić nakon što su ga zaustavili pokušava<br />

nekoga nazvati. Ne bi to bilo čudno da<br />

umjesto na mobitel nije pričao sa svojim<br />

dlanom i kutijom cigareta.<br />

Dnevnik.hr, 25. maj 2011.<br />

Rogatičane napadaju vukovi!<br />

Više nema nijednog dana u kojem vukovi<br />

u rogatičkim selima ne napadnu<br />

stada ovaca.<br />

San, 23. maj 2011.<br />

U svojoj avliji u Vogošći,<br />

postavio bistu Josipa<br />

Broza Tita<br />

U Vogošći nadomak Sarajeva otrkivena<br />

je nova Titova bista. Ne pod pokroviteljstvom<br />

države već na privatnom<br />

imanju Mehmeda Mehića.<br />

FTV, 25. maj 2011.<br />

Penzije za zločince<br />

Ako posljednjeg dana maja zastupnici<br />

Narodne skupštine RS usvoje predložene<br />

izmjene Zakona o odlikovanjima i<br />

priznanjima u RS, tzv. izuzetne penzije,<br />

uz ostale, iz entitetskog budžeta dobivat<br />

će i zločinački trio - Radovan Karadžić,<br />

Biljana Plavšić i Nikola Koljević,<br />

odnosno njegova supruga.<br />

Avaz, 26. maj 2011.<br />

Zagreb oblijepljen plakatima<br />

“Joseph Ratzinger -<br />

oso<strong>ba</strong> sumnjivog morala”<br />

Građanska inicijativa “Nisam vjernik”<br />

oblijepila je Zagreb plakatima na kojima<br />

poručuje da papa Benedict XVI<br />

nije dobrodošao u Hrvatsku.<br />

Hina, 26. maj 2011.<br />

Slijepi dječak postao<br />

šampion u džudou<br />

Desetogodišnji dječak koji je izgubio<br />

vid nakon rijetke reakcije na<br />

penicilin postao je prvak u džudou.<br />

Kieran Clarke pobijedio je<br />

konkurente na osnovu instinka i<br />

sposobnosti da se fokusira na pokrete.<br />

Dobio je i nadimak “Slijepi<br />

bijes”.<br />

Sarajevo-x, 26. maj 2011.<br />

Službeni Beograd ponudio<br />

azil Gadafiju i njegovoj<br />

porodici<br />

Vijesti, 22. maj 2011.<br />

Demografska slika BiH:<br />

Sve manje stanovnika,<br />

sve više razvoda<br />

U BiH je za prva tri mjeseca 2011.<br />

godine registrirano 7.176 živorođene<br />

djece, što je za 6,89 posto manje nego<br />

u istom razdoblju lani. U periodu januar<br />

- mart, u našoj zemlji sklopljeno<br />

je 3.350, a razvedeno 365 brakova. U<br />

poređenju s istim periodom 2010. godine,<br />

broj sklopljenih brakova manji je<br />

za 0,98 posto, a razvedenih veći za čak<br />

42,02 posto.<br />

Avaz, 26. maj 2011.<br />

Slaviša Pajkić se želi<br />

“napuniti” na trafostanici<br />

od milion volti<br />

Slaviša Pajkić iz Požarevca s razlogom<br />

nosi nadimak “čovjek <strong>ba</strong>terija”.<br />

Njemu struja ne može ništa. Kroz<br />

svoje tijelo proveo je 20.000 volti,<br />

dva puta se upisao u Guinnesovu<br />

knjigu jg rekorda i sada namjerava po<br />

treći put postati rekorder. Želja mu<br />

je da naprave trafostanicu od milion<br />

volti na kojoj će se “napuniti”, a zatim,<br />

poput lasera, bežično prenijeti<br />

struju.<br />

Sarajevo-x, 26. maj 2011.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

64


Nauka<br />

Jagode pomažu u prevenciji raka<br />

agode su idealne kao dio<br />

Jsvakodnevne<br />

dijete za one koji žele<br />

povećati unos svježeg<br />

voća i povrća, ali i<br />

onih koji kubure sa<br />

viškom kilograma.<br />

Eksp erimentalna<br />

ispitivanja u<br />

posljednjih 15<br />

godina pomogla su<br />

Kahva štiti od raka prostate<br />

San utiče na rast djece<br />

u dobijanju ubjedljivih dokaza da<br />

jagode mogu pomoći<br />

u prevenciji raka.<br />

Pokazalo se da su<br />

jagode i sastojci u njima<br />

u stanju spriječiti razvoj<br />

ćelija raka u oglednoj<br />

kulturi ćelija in vitro<br />

utičući na gene koji<br />

su potvrđeno u vezi sa<br />

razvojem raka.<br />

Zahvaljujući još nepoznatom sastojku ili kombinaciji materija koje sadrži,<br />

Zkahva može smanjiti rizik od razvoja raka prostate. Prema tvrdnjama<br />

naučnika sa Univerziteta Harvard, za djelotvorniju zaštitu neophodne su<br />

svakodnevno veće količine napitka. Naučnici su ustanovili da muškarci koji piju<br />

šest ili više šoljica<br />

kahve dnevno<br />

imaju 20 posto<br />

manje šanse<br />

za razvijanje<br />

bilo kog oblika<br />

raka prostate,<br />

oboljenja koje je<br />

jako često među<br />

jačim polom. Čak<br />

i male količine<br />

ovog čarobnog<br />

crnog napitka<br />

su se pokazale<br />

d jel otvornim<br />

u sprječavanju<br />

te smrtonosne<br />

bolesti.<br />

San utiče na rast dece, pokazali su rezultati istraživanja grupe<br />

američkih naučnika sa Univerziteta Emori u Atlanti. Primijećeno je<br />

da djeca više rastu ukoliko se povećava broj dužih perioda sna tokom dana.<br />

Tačna priroda<br />

povezanosti sna<br />

i koštanog rasta,<br />

međutim, još<br />

nije utvrđena.<br />

Ipak, rezultati<br />

do kojih su<br />

došli su korisni<br />

za roditelje,<br />

jer mogu<br />

lahko da se<br />

uznemire zbog<br />

promjenjive i<br />

nepredvidljive<br />

prirode sna<br />

njihove djece.<br />

Pripremio: Saladin Kovačević<br />

Satelit otkrio 17 piramida<br />

u Egiptu<br />

Čak sedamnaest piramida<br />

i više od 1.000 grobnica<br />

i 3.000 naselja otkriveno je<br />

u nalazištu Sakara u Egiptu<br />

uz pomoć novog satelitskog<br />

ispitivanja terena. Tim je<br />

analizirao slike sa satelita<br />

koji kruže 700 km iznad<br />

Zemlje, opremljenih moćnim<br />

kamerama. Infracrvene slike<br />

korišćene su za otkrivanje<br />

različitih materijala ispod<br />

površine Zemlje. Egipatske<br />

vlasti, koje prvobitno nisu bile<br />

zainteresovane za infracrvene<br />

snimke, sada planiraju da<br />

upotrebe tehnologiju kako bi<br />

pomogle u zaštiti antikviteta,<br />

budući da su u nedavnim<br />

neredima pljačkaši opustošili<br />

nekoliko nalazišta.<br />

Analizom DNK do<br />

adekvatne terapije<br />

Rješenje za problem<br />

Rneefikasn osti Rlijekova, kao i ozbiljnijih<br />

reakcija na njih kod<br />

pojedinih pacijenata,<br />

je usklađivanje terapije<br />

na osnovu analize<br />

DNK molekula.<br />

Istraživanja pokazuju<br />

da u određenim<br />

situacijama lijekovi ne<br />

samo da nisu efikasni,<br />

nego su toksični,<br />

čak i smrtonosni.<br />

Bezopasno po pacijenta, a sa druge<br />

strane količina informacija koje može<br />

taj pacijent dobiti je impresivna i veoma<br />

često značajna po život. Ocjenjuje se da<br />

korist neće imati samo pacijenti, već i<br />

države koje će uštedjeti na liječenju.<br />

27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />

65

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!