U - Saff.ba
U - Saff.ba
U - Saff.ba
- No tags were found...
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
U PRODAJI<br />
INFORMACIJE NA TEL.:<br />
L.:<br />
061/515-515 i 061/736-651
SAFF broj 294<br />
Sadržaj<br />
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
Mekka: Usama b. Abdullah Hajjat<br />
Čovjek je na vjeri svoga druga<br />
8<br />
Polumjesec<br />
Sulejman Tihić<br />
Tihiću je SDP u srcu a SDA na reveru<br />
10<br />
Glas bošnjačke uleme<br />
Mr. Muharem ef. Omerdić, rukovodilac Vjerskoprosvjetne službe<br />
Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini<br />
Mnogi Bošnjaci rade u korist štete vlastitog naroda<br />
16<br />
Kolumna<br />
Bor<strong>ba</strong> za opstanak<br />
Nova bošnjačka energija<br />
20<br />
Duplerica<br />
Ekskurzija u Sandžak, 13.-15. maja 2011. godine<br />
Putovanje života<br />
34<br />
Pobožnost<br />
Putevi duhovnog uzdizanja – Smrt<br />
Sjećajte se onoga što će vam prekinuti dunjalučke užitke<br />
36<br />
Fetve<br />
Aktuelna pitanja i dileme<br />
Samo jaki i čvrsti vjernici redovno o<strong>ba</strong>vljaju namaz u džematu<br />
42<br />
Islambosna<br />
Politika<br />
“Nagovorite se ljudima” opravdala očekivanja<br />
56<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
3
Uvodnik<br />
Svjetionik bošnjačkog opstanka<br />
Glavni problem u aferi oko<br />
pokušaja diskreditacije<br />
vjeronauke od strane SDP-a<br />
predstavlja nepismenost širokih<br />
slojeva, sa kojima manipuliraju<br />
državni mediji, inače dokazani<br />
u lažnim konstrukcijama protiv<br />
Islamske zajednice i reisu-l-uleme<br />
Cerića. U bošnjačkoj javnosti je<br />
stvoren utisak kako je “vjeronauka<br />
kriva za rat”, a time i za genocid nad<br />
Bošnjacima, pa bi dikreditiranje<br />
ili ukidanje vjeronauke izvelo ovu<br />
zemlju na zelenu granu. Bošnjaci<br />
su u velikom broju ubijeđeni kako<br />
se ova priča tiče cijele<br />
Bosne i Hercegovine, a<br />
ne samo onih krajeva<br />
gdje su Bošnjaci u većini.<br />
E, to je ono što navodno<br />
multietnički SDP nema<br />
snage kazati ovdašnjoj<br />
javnosti – da se rat protiv<br />
vjeronauke vodi samo<br />
zbog islama i samo zbog<br />
Bošnjaka, a da pipci SDPovskog<br />
agresivnog ateizma<br />
ne mogu do<strong>ba</strong>citi ni do<br />
Republike Srpske, ni do kantona<br />
sa hrvatskom većinom, gdje je<br />
vjeronauka najvažniji poredmet, a<br />
gdje križevi i krstovi vise umjesto<br />
državnih obilježja. Široki narodni<br />
slojevi nisu krivi što ne znaju, jer<br />
se s njima manipulira, ali, oni koji<br />
bi morali znati jesu političari,<br />
pogotovo iz SDA. Znamo da<br />
su Suljagićevu odluku dokinuli<br />
ministri iz SDA u Vladi Kantona<br />
Sarajevo i natjerali SDP da pristane<br />
na izmjenu odluke, uprkos tome<br />
što su se Suljagić i većina birača<br />
i simpatizera SDP-a i ostalih<br />
ateista žestoko protivili tome. Sve<br />
dok oni nisu reagirali Suljagić<br />
se šepurio sa svojom odlukom,<br />
a masa ateista se iživljavala nad<br />
vjerom, vjeronaukom i reisul-ulemom.<br />
Dakle, bošnjački<br />
političari, u ovom slučaju iz SDA,<br />
imaju dovoljno moći da spriječe<br />
donošenje negativnih odluka<br />
vezano za položaj naše vjere i<br />
našeg naroda. Sada dolazimo do<br />
ključnog pitanja: Zašto su ministri<br />
iz SDA u Kantonu Sarajevo<br />
čekali više od mjesec dana da se<br />
pokrenu i da zaustave SDP? Zašto<br />
nisu odmah reagirali? Odmah<br />
su mogli raspoznati negativne<br />
posljedice odluke o diskriminaciji<br />
bošnjačke djece, tako da nije bilo<br />
potrebe za čekanjem naknadne<br />
pameti. Jasno je da su SDA-ovci,<br />
a tako se moglo razumjeti iz<br />
nekih reakcija rukovodstva SDA,<br />
reagirali tek onda kada su vidjeli<br />
da je Islamska zajednica uspjela<br />
spremno dočekati i odgovoriti<br />
na ovu kampanju za degradaciju<br />
vjeronauke u obrazovnom sistemu,<br />
i to kroz serije odličnih saopćenja<br />
i analiza kojima je SDP-ovska<br />
logika osramoćena kao glupa,<br />
primitivna i ekstremistička.<br />
Prepoznao je to i narod,<br />
pa čak i mnogi koji su do<br />
tada nasjedali na podvale<br />
islamofobičnih medija.<br />
Činjenica da je protiv<br />
Suljagićeve odluke ustalo<br />
i Međureligijsko vijeće,<br />
dakle, predstavnici svih<br />
konfesija, kao i nekoliko<br />
srpskih i hrvatskih<br />
analitičara, odriče ovom<br />
slučaju jednonacionalni<br />
aspekt. To znači da je<br />
SDP, kao navodna stranka koja<br />
se zalaže za multietničnost,<br />
upravo pretrpio poraz od strane<br />
multietničkog otpora degradaciji<br />
vjeronauke. Skontali su to poslije<br />
dugog čekanja funkcioneri SDA<br />
i razumjeli da bi ih politička<br />
pasivnost mogla koštati pozicija i<br />
karijera, te su odlučno krenuli u<br />
zaustavljanje Suljagića i na tjeranje<br />
SDP-a da uradi kako oni kažu.<br />
Ovo je veoma opasna poruka za<br />
Bošnjake, jer su došli u situaciju<br />
da ih predstavljaju političari<br />
kojima je svejedno šta se događa s<br />
narodom i njegovom vjerom, i koji<br />
navodno štite nacionalne interese<br />
tek kad se zaljuljaju njihove<br />
pozicije. Lider SDA Sulejman<br />
Tihić tu bestidnost čak nije znao<br />
ni sakriti, pa se javno ponosio<br />
onim čega bi se tre<strong>ba</strong>o stidjeti,<br />
jer je u jednom intervjuu kazao<br />
kako je SDA odlučila reagirati<br />
kada se digla frka. Dakle, da<br />
nije bilo frke, da nisu Islamska<br />
zajednica i reisu-l-ulema Cerić<br />
ustali u zaštitu vjeornauke, SDA<br />
bi pristala na odluku ministra<br />
Suljagića. Do daljnjeg, Islamska<br />
zajednica ostaje jedini svjetionik<br />
bošnjačkog opstanka.<br />
Impressum<br />
Izdavač<br />
GID SAFF<br />
Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica<br />
Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo<br />
mob: +387 61 255 322<br />
distribucija: +387 62 287 412<br />
Žiroračuni kod Raiffeisen <strong>ba</strong>nke dd BiH,<br />
Filijala Bugojno<br />
part br: 6764162000885351;<br />
transakcijski: 1613000022234395<br />
Glavni i odgovorni urednik<br />
Semir Imamović<br />
Redakcija<br />
Abdusamed Nasuf Bušatlić,<br />
Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz<br />
Hodžić<br />
DTP<br />
Semir Šišić<br />
Lektor<br />
Abdulmedžid Nezo<br />
Stalni saradnici:<br />
Su<strong>ba</strong>šić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho<br />
Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,<br />
Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />
Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,<br />
Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem<br />
Dizdar<br />
Ostali saradnici:<br />
Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz<br />
Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić,<br />
Adem Zalihić, Nedim Makarević<br />
Direktor<br />
Semir Mujić<br />
Direktor marketinga<br />
Semin Rizvić<br />
+387 62 343 635<br />
Koordinator za dijasporu<br />
Ramadan Rušid<br />
+386 41 255 239<br />
Štampa<br />
EMANET d.o.o., Zenica<br />
Časopis izlazi svakog drugog petka.<br />
Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />
vraćaju.<br />
ISSN 1512-651X<br />
redakcija@saff.<strong>ba</strong><br />
saffmagazin@yahoo.com<br />
www.saff.<strong>ba</strong><br />
Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila<br />
u Federalnom ministarstvu obrazovanja,<br />
nauke, kulture i sporta pod brojem 622<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
5
Iako bošnjački ateisti ne žele priznati<br />
i svim sredstvima to žele sakriti, Bošnjaci<br />
muslimani dobro znaju da oni neće<br />
prestati vodit svoj atesitički “džihad”<br />
protiv islama i njegovih sljedbenika i da<br />
će, ako im se ukaže prilika, najprljavijim<br />
i najokrutnijim metodama potisnuti<br />
vjeru iz javnog života i protjerati je<br />
unutar džamijskih zidova i privatnih<br />
kuća, a nakon toga će, jednog po jednog<br />
vjernika i muslimanskog intelektualca,<br />
koji im budu stajali na putu, najprije<br />
kompromitirati putem recentnih<br />
ateističkih medija, a zatim putem<br />
ispro<strong>ba</strong>nih montiranih procesa, odvoditi<br />
iz kuća i džamija i puniti njima zatvorske<br />
ćelije, kao što su to nekad činili.<br />
Međutim, vjerujemo da su bošnjački<br />
ateisti konačno shvatili da su Bošnjaci<br />
muslimani, a posebno naša omladina,<br />
učenici i studenti, mladi afirmirani<br />
intelektualci, profesori, književnici,<br />
novinari, publicisti i drugi, itekako<br />
svjesni da je bor<strong>ba</strong> protiv vjeronauke<br />
u školama zapravo bor<strong>ba</strong> protiv<br />
vjerujućeg bošnjačkog naroda, njihovog<br />
identiteta i svega onoga što im život čini<br />
smislenim i vrijednim. Zato su stali na<br />
branik uzvišenih vrijednosti, odlučni u<br />
namjeri da zaustave one koji, opsjednuti<br />
patološkom mržnjom i prezirom, žele da<br />
probuše lađu života na kojoj, Allahovom<br />
odredbom, svi zajedno plovimo iako<br />
nismo u istim taborima, i tako spase sve<br />
putnike od potopa i propasti.<br />
Fenomen bošnjačkog ateizma<br />
Druga stvar koju želimo spomenuti<br />
jeste fenomen koji je prisutan u<br />
bošnjačkom nacionalnom korpusu, a<br />
koji je posebno dolazi do izražaja onda<br />
kada SDP pobijedi na izborima i kada<br />
se domogne vlasti. Naime, radi se o<br />
fenomenu bošnjačkog ateizma.<br />
Nakon dugogodišnjeg iskustva sa<br />
Bošnjacima ateistima, i nakon svih<br />
pogroma i progona koje je bošnjački<br />
narod od njih doživio, slobodni<br />
smo ustvrditi da su bošnjački ateisti<br />
posebna sorta i da se uveliko razlikuju,<br />
naprimjer, od ateista iz srpskog i<br />
hrvatskog naroda. Zašto to kažemo?<br />
Pa, zato što oni, za razliku od ateista<br />
općenito, od<strong>ba</strong>cuju i napadaju samo<br />
vjeru islam. Logično bi bilo (ako se<br />
tu uopće može govoriti o bilo kakvoj<br />
logici) da, kad se već deklarišu i<br />
izjašnjavaju kao ateisti, od<strong>ba</strong>cuju samu<br />
ideju vjere u jednog Boga kao Stvoritelja<br />
svega postojećeg, bez obzira ko tu ideju i u<br />
kojoj varijanti afirmirao i promovirao.<br />
Evo naprimjer, Ivo Josipović je ateista,<br />
odnosno agnostik, ali se nije libio da<br />
prilikom davanja zakletve na predsjedničkoj<br />
inauguraciji zatraži pomoć od Boga, niti je<br />
preskočio dio teksta zakletve u kojem se ta<br />
rečenica spominje. Zatim, on ne napada svoj<br />
narod koji u većini ispovi<br />
ijeda kršćanstvo,<br />
odnosno katoličanstvo, i ne stidi se, niti se<br />
odriče cjelokupne vjersko-kulturne <strong>ba</strong>štine<br />
svoga naroda. O predsjedniku Srbije i<br />
njegovoj sprezi sa SPC-om da i ne govorimo.<br />
Zato nam se čini da je ateizam kod<br />
Bošnjaka, najbolje definisati<br />
kao munafikluk, licemjerstvo<br />
i hipokriziju, a ne ateizam u<br />
njegovom klasičnom obliku i<br />
značenju. To nikako ne znači da<br />
je termin munafik, eufemizam<br />
i da je preblag za one koji se<br />
izjašnjavaju kao ateisti. Ne, jer po<br />
islamskom učenju munafikluk<br />
(licemjerstvo) je vrhunac kufra i<br />
nevjerstva.<br />
A za takvu vrstu ateizma<br />
vezana je jedna negativna<br />
osobina koju Kur’an često<br />
spominje uz licemjere, a koja<br />
najbolje otkriva, ne samo<br />
dvoličnost, već obezličenost,<br />
duhovnu bijedu i kompleks<br />
manje vrijednosti, kod takvih<br />
ljudi. Kur’an za njih kaže:<br />
Neodlučni su kome će se privoljeti,<br />
da li ovima ili onima. (En-Nisa,<br />
143.). A Poslanik, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, ih je ovako opisao:<br />
“Primjer munafika je kao primjer<br />
ovce koja se našla između dva stada, pa ne<br />
zna kojem stadu bi se pridružila.” (Muslim) .<br />
E upravo je taj kompleks manje vrijednosti<br />
prisutan i na svakom koraku primjetan kod<br />
bošnjačkih ateista. Oni zbog toga osjećaju<br />
ogroman teret i frustraciju. Drugi ih neće,<br />
sami od sebe bježe, a za sve svoje, i neuspjehe<br />
naroda kojem pripadaju, krive islam. Zbog<br />
tog kompleksa, zbog krive predodžbe i silnog<br />
kukavičluka, sami sebe smatraju manje<br />
vrijednim, a u isto vrijeme pripadnike drugih<br />
naroda i vjera smatraju superiornim i boljim,<br />
a da ih upitate zašto, oni jednostavno ne bi<br />
imali odgovor. Oni najviše liče onom čovjeku<br />
koji je bio umislio da je zrno žita, pa je bježao<br />
od kokoši kao od lavova, bojeći se da ga ne<br />
pojedu. Nakon dužeg tretmana i liječenja kod<br />
psihijatra, izgledalo je da se izliječio. Sav sretan<br />
zbog toga, psihijatar mu je rekao:“Eto vidiš da<br />
Bošnjaci<br />
muslimani<br />
su, braneći<br />
svoje pravo na<br />
vjeronauku u<br />
školama i njen<br />
jednak tretman<br />
sa ostalim<br />
predmetima,<br />
pokazali visok<br />
nivo vjerničke<br />
svijesti i uvjerili<br />
se, da se može<br />
kad se hoće, da<br />
ne smiju šutiti<br />
pred tiranijom,<br />
diskriminacijom<br />
i napadima<br />
na islam i<br />
muslimane.<br />
je to bila samo obična bolest i da si se izliječio. i<br />
Sad se ne osjećaš kao zrno žita, je l’ tako?<br />
” Na<br />
to je taj psihički bolesnik odgovorio: “Tako je<br />
doktore, mene si ubi bjedio da nisam zrno žita,<br />
ali hajde sada ubi bjedi kokoši.”<br />
Zbijanje vjerničkih redova<br />
Bošnjaci muslimani su, braneći svoje<br />
pravo na vjeronauku u školama i njen jednak<br />
tretman sa ostalim predmetima, pokazali<br />
visok nivo vjerničke svijesti i uvjerili se, da<br />
se može kad se hoće, da ne smiju šutiti t i pred<br />
tiranijom, diskriminacijom i napadima na<br />
islam i muslimane, svejedno dolazili ti napadi<br />
od bošnjačkih ateista ili nekih<br />
drugih antiislamskih snaga. Mi<br />
moramo, isto kao i egipatski<br />
narod, kojeg ovih dana i američki<br />
predsjednik O<strong>ba</strong>ma uzima kao<br />
primjer civiliziranog, kulturnog,<br />
ali i hrabrog i ponosnog naroda<br />
u borbi protiv zuluma i tiranije,<br />
zbiti naše vjerničke redove,<br />
i hrabro i dostojanstveno<br />
se suprot<br />
staviti ateističkim<br />
napadima na našu vjeru i naš<br />
narod. U tome nam do<strong>ba</strong>r<br />
primjer može biti upravo reisul-ulema<br />
Mustafa ef. Cerić koji, i<br />
pored toga što je napadnut sa svih<br />
strana i što njegovu ličnost čereće<br />
raznorazne zloće i nikogovići sa<br />
ovih prostora, i pored toga što<br />
je kao vođa Islamske zajednice<br />
ostao praktično sam, u smislu da<br />
su ga bukvalno izdali bošnjački<br />
politički, a,<br />
Boga mi, i mnogi<br />
vjerski predstavnici, on je odolio<br />
tim napadima i sačuvao je svoje<br />
ljudsko i vjerničko dostojanstvo. I nikada ne<br />
smijemo smetnuti s uma da moramo slijediti<br />
imperative našeg lijepog islama, kako u<br />
hrabrom otporu ateističkim napadima, tako<br />
i u dostojanstvenom držanju i kulutrnom<br />
ponašanju, jer ćemo samo tako potvrditi našu<br />
dosljednost u vjeri i promovirati vrijednost<br />
uzvišene vjere islama. Kičmu ne smijemo<br />
povijati, ne smijemo se predati, ali ne smijemo<br />
ni vrijeđati drugog i drugačijeg, niti u odbrani<br />
naših svetinja koristiti t i metode i sredstva<br />
koje koriste protivnici islama. Jednostavno,<br />
moramo se brinuti o sebi na islamski način,<br />
onako kako nam je naredio naš Gospodar<br />
Allah,<br />
dž.š. , kada je objavio: O vjernici,<br />
brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu, neće<br />
vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ćete se<br />
svi vratiti i On će vas o<strong>ba</strong>vijestiti o onome što ste<br />
radili. (El-Maide, 105.).<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
7
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
Mekka: Dr. Usama el-Hajjat Medina: Husejn ibn Abdul-Aziz A<br />
Čovjek je na vjeri svoga druga Allah zahtijeva da se<br />
Preveo i sažeo: Semir<br />
Imamović<br />
Hvala Allahu koji čini<br />
da zrnje i košpice<br />
prokliju, koji iz neživa<br />
izvodi živo, iz živa neživo.<br />
Svjedočim da je samo Allah<br />
istinski Bog, koji nema sudruga,<br />
Stvoritelj Zemlje i<br />
uzvišenog nebeskog svoda,<br />
i svjedočim da je Muhammed,<br />
sallallahu alejhi ve sellem,<br />
Njegov rob i odabrani<br />
Poslanik. Bojte se Uzvišenog<br />
Allaha i bojte se Dana kada<br />
ćete se svi Allahu vratiti, kada<br />
će se svakome ono što je zaslužio<br />
isplatiti, - nikome krivo<br />
neće učinjeno biti. (El-Bekare,<br />
281.). Uzmemo li u obzir<br />
činjenicu da je uticaj i dojam<br />
kojeg prijatelji, sabesjednici i<br />
bliske i drage osobe ostavljaju<br />
na čovjeka jači i dublji<br />
nego bilo koji drugi uticaj i<br />
dojam, bit će nam u potpunosti<br />
jasno zbog čega islam<br />
insistira na opreznosti u<br />
odabiru prijatelja, i ukazivanju povjerenja<br />
oso<strong>ba</strong>ma koje ne poznajemo dovoljno,<br />
u čije se prijateljstvo i iskrenost<br />
nismo imali priliku uvjeriti na konkretnim<br />
djelima, i o čijoj vjeri i moralu<br />
znamo veoma malo. Da se radi o krajnje<br />
ozbiljnoj stvari, koja ne može biti<br />
predmetom kalkulacija, neodlučnosti<br />
i nečijeg prosuđivanja, potvrđuju riječi<br />
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
koje je izrekao u kontekstu upozorenja<br />
i poduke: “Čovjek je na vjeri svoga<br />
prijatelja, zato pazite koga uzimate za<br />
prijatelja i skim se družite.” (Ahmed,<br />
Ebu-Davud, Tirmizi od Ebu-Hurejre,<br />
sa dobrim lancem prenosilaca). Jedna<br />
narav krade potajno od druge, i čovjek<br />
veoma brzo i lahko krene putem kojeg<br />
je zacrtao njegov prijatelj. Upravo je to<br />
poruka jednog drugog hadisa u kojem<br />
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
dobrog prijatelja poredi sa prodavačem<br />
mirisa, od kojeg iako ne kupiš i<br />
ne dobiješ na poklon miris, u njegovom<br />
društvu ćeš se osjećati ugodno<br />
i prijatno, dok lošeg prijatelja poredi<br />
sa kovačem, u čijem društvu možeš<br />
samo osjećati neugodnost, zbog neu-<br />
Jedna narav<br />
krade potajno<br />
od druge, i<br />
čovjek veoma<br />
brzo i lahko<br />
krene putem<br />
kojeg je zacrtao<br />
njegov prijatelj.<br />
godnih mirisa koji se tokom<br />
taljenja i kovanja proizvode,<br />
a veoma je izvjesno da će<br />
te zakačiti i koja žeravica i<br />
progoriti ti odjeću. (Buharija,<br />
Muslim od Ebu-Musa<br />
el-Eš’arija). Do<strong>ba</strong>r prijatelj<br />
od čijeg prijateljstva samo<br />
možeš imati koristi na<br />
ovom i budućem svijetu je onaj koji<br />
popunjava prazninu, prašta grešku,<br />
pokriva sramotu, upućuje na dobro i<br />
pomaže u njemu, lijepim predstavlja<br />
dobra djela a od ružnih odvraća, otkrivajući<br />
njihovu suštinu, te ukazujući<br />
na njihovu ovosvjetsku i onosvjetsku<br />
pogubnost i štetu. S druge strane, loš<br />
prijatelj, zbog čijeg će se prijateljstva<br />
čovjek kajati na o<strong>ba</strong> svijeta, je onaj<br />
koji od zla pravi dobro, i od dobra pravi<br />
zlo, koji uljepšava vulgarne i proste<br />
riječi i postupke, poziva na krivi put<br />
i zabludu. Prihvatajući ovakvu osobu<br />
za prijatelja, čovjek se svjesno svrstava<br />
na stranu stranputice i nepokornosti,<br />
koja će završiti žestokim kajanjem na<br />
budućem svijetu, kada kajanje neće<br />
koristiti. Uzvišeni o tome kaže: Na<br />
Dan kada nevjernik prste svoje bude<br />
grizao govoreći: “Kamo sreće da sam se<br />
uz Poslanika pravog puta držao, kamo<br />
sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja<br />
nisam uzeo, on me je od Kur’ana<br />
odvratio nakon što mi je priopćen bio!”<br />
– a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu.<br />
(Prijevod značenja, El-Furkan,<br />
27. -29.).<br />
i da se dobro čini<br />
Preveo i sažeo: Abdusamed Nasuf<br />
Bušatlić<br />
Draga braćo! Nema ništa ljepše od<br />
Ddruženja sa Kur’anom i razmišljanja<br />
Do njegovim veličanstvenim poruka- Dma i pouka<br />
ma. Kur’anski ajet koji je ujedno i<br />
moto naše hutbe, a koji je, rekli bismo, u sebi<br />
sublimirao cjelokupni islamski ahlak, zaslužuje<br />
da bude tematski obrađen u ovoj hutbi,<br />
kako bismo uzeli pouke iz njega i kako bi<br />
nam ova Božanska poruka bila svjetiljka koja<br />
će nam osvjetljavati životni put, i ideja vodilja<br />
na temelju koje ćemo urediti cjelokupni naš<br />
život i naše ponašanje. To je devedeseti ajet iz<br />
sure En-Nahl, a koji glasi: Allah zahtijeva da se<br />
svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjim<br />
udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje<br />
zabranjuje; da pouku primate, On vas savjetuje.<br />
Komentirajući ovaj ajet, Hasan Basri je rekao:<br />
“To je ajet koji nije izostavio ni jedno dobro<br />
djelo, a da ga nije naredio, niti i jedno zlo, a da<br />
ga nije zabranio.’’ A Katade je kazao: “Nema<br />
ni jedne osobine lijepog ahlaka niti pohvalnog<br />
svojstva, a da ovim ajetom nije naređeno, niti<br />
ima ijednog lošeg djela i pokuđenog svojstva, a<br />
da njegova zabrana nije sadržana u ovom kratkom<br />
ajetu.’’<br />
Citirani kur’anski ajet, prije svega sadrži načelo<br />
pravednosti i Allahovu naredbu njegove<br />
primjene u svim segmentima života i svim<br />
životnim situacijama. A pravednost u islamu<br />
podrazumijeva objektivnost i primjenu jednakih<br />
aršina prema svima, a izbjegavanje svakog<br />
oblika nepravde i pristrasnosti. Na pravednost<br />
ne smije utjecati strast, simpatija ili antipatija,<br />
niti se može mijenjati i prilagođavati s obzi-<br />
rom na rodbinske ili neke druge veze, niti s<br />
obzirom na bogatstvo t i siromaštv<br />
o, moć i slabost<br />
i sl. Na to aludira sljedeći ajet: O vjernici,<br />
dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno<br />
svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim<br />
ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni<br />
budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti.<br />
(El-Maide, 8.). A o nagradi za pravednost,<br />
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je<br />
rekao: “Pravedni će na Sudnjem danu biti na<br />
minberima od svjetla.’’ (Muslim).<br />
Drugo načelo koje je spomenuto u ajetu jeste<br />
dobročinstvo koje ovdje ima opće značenje i<br />
podrazumijeva ponajprije lijep odnos prema<br />
Allahu, kroz iskrenost u vjerovanju, i<strong>ba</strong>detu i<br />
potpunoj pokornosti Njegovim nared<strong>ba</strong>ma,<br />
ali također i lijep odnos i dobročinstvo prema<br />
ljudima. Dobročinstvo obuhvata i riječi<br />
27. april - 24. džumade-l-uhra<br />
8
Alu Šejh<br />
Kuds: Muhammed Selim<br />
svačije pravo poštuje Omladina je naša nada<br />
Pravednost<br />
u islamu<br />
podrazumijeva<br />
objektivnost<br />
i primjenu<br />
jednakih aršina<br />
prema svima,<br />
a izbjegavanje<br />
svakog oblika<br />
nepravde i<br />
pristrasnosti.<br />
i djela podjednako i<br />
sve osobine lijepog<br />
ahlaka, kao što je<br />
uzvraćanje na dobro,<br />
još ljepšim i<br />
boljim postupkom i<br />
djelom, kao i uzvraćanje<br />
na zlo, oprostom<br />
koji će osvojiti<br />
i najtvrdokornija<br />
srca i od neprijatelja<br />
učiniti prisnog prijatelja,<br />
kao što stoji u sljedećem ajetu: Dobro<br />
i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin<br />
tvoj odjednom prisni prijatelj postati.<br />
(Fussilet, 34.).<br />
Posebno je važno dobročinstvo prema rodbini<br />
i održavanje rodbinskih veza. U tom smislu<br />
je i hadis Allahovog, Poslanika, sallallahu<br />
alejhi ve sellem: “Ko želi da mu se poveća<br />
opskr<strong>ba</strong> i produži život, neka čuva rudbinske<br />
veze.’’ (Mutefekun alejhi).<br />
Nakon naredbe pravednosti i dobročinstva,<br />
u ajetu slijedi zabrana svih zala i grijeha, kao<br />
što je razvrat, u šta spada blud i sve vrste bludnih<br />
radnji, zatim griješenje i sve vrste grijeha,<br />
velikih i malih, koji znače suprotstavljanje<br />
Allahovim nared<strong>ba</strong>ma i nared<strong>ba</strong>ma Njegovog<br />
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.<br />
Zatim se u ajetu zabranjuje nasilje u svim<br />
njegovim oblicima.<br />
Kur’an na mnogo mjesta upozorava na sustezanje<br />
od činjenja grijeha i nasilja drugim<br />
ljudima, a posebno prijeti onima koji proliju<br />
nedužnu ljudsku krv,<br />
tj. onima koji napadaju<br />
na ono što je islam učinio svetim i nepovredivim;<br />
život, čast i imetak. U tom smislu je<br />
i hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, rekao: “Nema grijeha zbog kojeg<br />
čovjeka prije stiže kazna, još na dunjaluku,<br />
osim onoga što takve čeka na ahiretu, kao što<br />
je nasilje i kidanje rodbinskih veza.” (Hakim).<br />
Preveo i sažeo: Esad<br />
Mahovac<br />
Hvala Allahu koji<br />
nam je darovao<br />
vjeru islam i učinio<br />
nas čuvarima njegovih<br />
granica i podario nam<br />
vrijednost namaza u svetom<br />
mesdžidu. O mladići,<br />
ashabi i tabi’ini su željeli<br />
uspjeh, pa im je Allah<br />
darovao uspjeh. Željeli su ponos i<br />
dobili su ga. Njihova okupljanja<br />
nisu bila na stranicama Facebook-a<br />
nego na Kur’anu i Sunnetu.<br />
Kada su križari namjeravali saznati<br />
pogodan trenutak za napad na<br />
Andelus analizirali su stanje omladine.<br />
Mirovali su dok je omladina<br />
boravila u mesdžidima družeći se sa<br />
Kur’anom i hadisom, a kada su ovo<br />
stanje zamijenili ovosvjetskim uživanjima,<br />
uslijedio je napad kojem<br />
se nisu mogli oduprijeti.<br />
Zbog čega naša omladina danas<br />
trči za strastima i raznim zabludama<br />
koje im se plasiraju od strane<br />
njihovih neprijatelja?! Zbog čega<br />
se odriču svog islamskog indetiteta<br />
kako bi se dodvorili nevjernicima i<br />
licemjerima?! Zar nije došlo vrijeme<br />
da među našom omladinom poniknu<br />
omladinci poput Mus’a<strong>ba</strong> b.<br />
‘Umejra koji je uživanje i raskoš zamijenio<br />
žrtvovanjem za islam?! Ili<br />
omladinci poput Sejjida b. Hudajra<br />
O omladino,<br />
zar ne vidite<br />
da ste vi stub<br />
ove vjere i<br />
njena nada.<br />
Nekada je to<br />
bio Salahuddin<br />
el-Ejjubi i Kutuz<br />
koji je porazio<br />
Tatare, a danas<br />
je došao red na<br />
vas.<br />
kojem su silazili meleki<br />
dok je učio Kur’an ili<br />
poput Abdullaha b. Ez-<br />
Zubejra – mladića postača<br />
i onoga koji je noćima<br />
u namazu bdio.<br />
O omladino, zar ne vidite<br />
da ste vi stub ove vjere<br />
i njena nada. Nekada je<br />
to bio Salahuddin el-Ejjubi<br />
i Kutuz koji je porazio<br />
Tatare, a danas je<br />
došao red na vas. Zar ne volite da<br />
budete poput Jusufa, alejhi selam,<br />
koji, iako je bio tuđinac, nije želio<br />
sramotu i poniženje, već je izabrao<br />
zatvor. Šta reći za današnju<br />
omladinu koja na javnim mjestima<br />
do<strong>ba</strong>cuje muslimanskim djevojkama<br />
ili ih pokušavaju zavesti putem<br />
interneta, a Musa, alejhi selam,<br />
je svojim primjerom sa kćerima<br />
Šu’aj<strong>ba</strong>, alehi selam, iznio veliki<br />
dokaz protiv svih njih. Ili zašto<br />
ne razmisle o čednoj Merjemi<br />
koju je Allah počastio i uzdigao<br />
nad drugim ženama. Allahu moj,<br />
sačuvaj našu omladinu od razvrata<br />
i nereda!<br />
O muslimani, čuvajte svoju djecu,<br />
buduću nadu islama, od razvrata i<br />
raznih zabluda koje im se plasiraju<br />
putem satelitskih kanala i interneta.<br />
Budite njihovi prijatelji i pomagači<br />
kako ne bi morali tražiti sebi<br />
prijatelje u onima koji to zapravo<br />
nisu!<br />
27. april - 24. džumade-l-uhra<br />
9
Polumjesec<br />
Srpska pravoslavna crkva<br />
Mitropolit kojeg je i<br />
Ratko Mladić ponizno<br />
ljubio u ruku<br />
U<br />
četvrtak 26. maja konačno<br />
je uhapšen Ratko Mladić.<br />
Vijest o hapšenju Ratka Mladića<br />
objavljena je u jutarnjim satima.<br />
Nakon objavljivanja vijesti o<br />
hapšenju Ratka Mladića domaći<br />
i svjetski elektronski mediji su<br />
počeli sa emitiranjem vanrednog<br />
specijalnog programa. BHT1 i<br />
FTV su također emitirale skoro<br />
cjelodnevni specijalni program o<br />
hapšenju Ratka Mladića. Tokom<br />
emitiranja tog programa, najmanje<br />
desetak puta, na BHT1 i FTV-u<br />
su objavljeni video snimci na kojim<br />
se vidi kako Ratko Mladić sa<br />
velikim poštovanjem i poniznošću<br />
dočekuje mitropolita dabrobosankog<br />
Nikolaja kojeg ponizno ljubi<br />
u ruku. Nije ovo jedini snimak<br />
koji dokazuje da je mitropolit dabrobosanski<br />
Nikolaj imao veoma<br />
bliske odnose sa najokorjelim<br />
srpskim zločincima Radovanom<br />
Karadžićem, Ratkom Mladićem i<br />
drugima. Nažalost, mitropolit dabrobosanki<br />
Nikolaj nije se samo<br />
slikao sa ratnim zločincima, iz<br />
poštovanja zločinaca prema njemu<br />
vidi se da je mitropolit Nikolaj<br />
svoje zločinačko pastirsko stado<br />
aktivno upućivao u sve tajne dokusurivanja<br />
Bosne i Hercegovine<br />
i istrebljenje Bošnjaka. Naravno,<br />
mitropolit dabrobosanski Nikolaj<br />
se danas slobodno šetka po cijeloj<br />
Bosni i Hercegovini. Osim šetkanja<br />
mitropolit dabrobosanski Nikolaj<br />
često sebi daje za pravo da upućuje<br />
nekakve moralne poruke. Umjesto<br />
u zatvoru mitropolit dabrobosanski<br />
Nikolaj na miru uživa u svojim<br />
ratnim fotografijama i sjećanjima<br />
na svoju ratno – zločinačku ulogu.<br />
Jasmila Ž<strong>ba</strong>nić<br />
Jasmila, stidi se svojih riječi i svojih laži<br />
Suljagićev napad na vjeronauku dao<br />
nam je priliku da vidimo mnoga<br />
licu u njihovom pravom svjetlu. Jedno<br />
od tih lica koje se konačno pokazalo<br />
u svom pravom svjetlu je lice Jasmile<br />
Ž<strong>ba</strong>nić. Sve do ovog problema oko<br />
vjeronauke vjerovali smo da je Jasmila<br />
Ž<strong>ba</strong>nić jedna vrijedna i nadasve tole-<br />
rantna umjetnica kojoj je najviše stalo<br />
do njene umjetnosti. Nažalost, nakon<br />
njenog javnog očitovanja da je ateistkinja<br />
koja se izuzetno protivi vjeri<br />
moramo promijeniti mišljenje o njoj.<br />
Naročito, nikako ne možemo shvatiti<br />
potrebu Jasmile Ž<strong>ba</strong>nić da otvoreno<br />
laže da su vjeroučitelji u školama napastvovali<br />
djecu. Ovoj njenoj laži oglasili<br />
su se i vjeroučitelji. “Ono što je puno<br />
opasnije od ovoga prijedloga Jasmile<br />
Ž<strong>ba</strong>nić jeste to da je spomenuta optužila<br />
vjeroučitelje za pedofiliju. Kako<br />
bi imali potpunu sliku, citirat ćemo<br />
je: ‘Radije ću prihvatiti da moje dijete<br />
Zenica<br />
Bošnjak bez islama - Bosna bez Bošnjaka<br />
bude u školskom dvorištu sa svojim<br />
prijateljima i da ‘provjetrava’ mozak,<br />
dok druga djeca ‘deru svoje hlačice’ na<br />
času vjeronauke (nadam se Monsinjor<br />
nije mislio na ‘ono’ deranje hlačica i suknjica<br />
koje su mnogi vjeroučitelji primjenjivali<br />
na dječici.)”. Ne znamo da<br />
li je Jasmila svjesna šta je izrekla. Zato<br />
bih je zamolio da nam ubuduće, kada<br />
bude pisala ovakve gluposti napiše ime<br />
i prezime tog vjeroučitelja koji je pedofil.<br />
Nikad nijedan vjeroučitelj, bilo<br />
koje konfesije, u BiH nije bio, ni optužen,<br />
a kamoli osuđen za pedofiliju.<br />
Nikad. Nijedan. Zato, Jasmila, stidi se<br />
svojih riječi i svojih laži. Sram te bilo!<br />
U ovom trenutku, ja građanin Bosne i<br />
Hercegovine, vjeroučitelj, j <strong>ba</strong>rem znam<br />
suštinski važnu stvar: Jasmilu Ž<strong>ba</strong>nić<br />
više ne poštujem kao što sam je poštovao<br />
prije ove njene optužbe za pedofiliju,<br />
mene i svih mojih kolega vjeroučitelja<br />
u BiH”.<br />
U petak,<br />
27. maja<br />
2011., u 19<br />
sati, u velikoj<br />
sali Islamskog<br />
pedagoškog<br />
fakulteta u<br />
Zenici, mr. sc.<br />
Fatmir Alispahić<br />
je održao<br />
odlično<br />
predavanje na<br />
temu: BOŠ-<br />
NJAK BEZ ISLAMA = BOSNA<br />
BEZ BOŠNJAKA. Organizator<br />
predavanja bio je Kulturni centar<br />
“Karneol”. Ovo Fatmirovo sjajno<br />
predavanje možemo sažeti u sljedećih<br />
nekoliko jasnih i tačnih rečenica.<br />
“Ni jedan<br />
narod nije<br />
konstituiran<br />
na bezbožništvu,<br />
a to što<br />
se od Bošnjaka<br />
traži da<br />
žive bez islama,<br />
zapravo<br />
je genocidni<br />
zahtjev za samouništenjem<br />
bošnjačkog<br />
bića. Zašto se od Sr<strong>ba</strong> i Hrvata ne<br />
traži da žive bez pravoslavlja i katoličanstva?<br />
Zato što bi to značilo negaciju<br />
srpstva i hrvatstva. Negacija<br />
islama u Bošnjaka je negacija samih<br />
Bošnjaka.”<br />
10
Boris Dežulović<br />
Kratka povijest Borisovih besmislenih žalopojki<br />
edan dio bošnjačke javnosti oštro<br />
Jje reagirao na nedavne uvrede na<br />
račun islama i muslimana koje je izrekao,<br />
odnosno napisao hrvatski novinar<br />
Boris Dežulović kada je u sarajevskom<br />
Oslobođenju objavio vic o Allahu,<br />
dž.š. Nakon opravdanih reakcija na<br />
račun Borisa Dežulovića uslijedile su<br />
brojne kontrareakcije Dežulovićevih<br />
prijatelja ali i samog Dežulovića. U<br />
posljednjoj reakciji koja je također<br />
objavljena u sarajevskom Oslobođenju,<br />
Boris Dežulović se, na određeni način,<br />
žali što je izvrgnut rekacijama,<br />
kako on kaže, <strong>Saff</strong>a, Avaza, pa sve do<br />
raznih džematskih sajtova s portalom<br />
samog Rijaseta na čelu. U spomenutoj<br />
reakciji Boris Dežulović navodi svoje<br />
čuđenje kako su muslimani zaboravili<br />
njegov tekst “Što nam je katolički<br />
džihad donio osim zla?”, “poučnu<br />
priču o licemjerju pape Benedikta<br />
XVI, koji je islam brzopleto i sporomozgo<br />
optužio za širenje zla, zaboravivši<br />
podjednako i na veličanstveni<br />
doprinos islama zapadnoj civilizaciji<br />
i na doprinose katoličke conquiste<br />
u širenju zla po krajevima koje su<br />
osvajali Benediktovi prethodnici”.<br />
Misli Dežulović da je nama muslimanima<br />
ugodio i da nam je bio drag<br />
kada je napisao spomenuti tekst a<br />
sada nakon samo jednog ispričanog<br />
vica o Allahu, dž.š., sve smo odjednom<br />
zaboravili. Dakle, Dežulović<br />
nam poručuje da smo mi muslimani<br />
nezahvalni i da brzo zaboravljamo<br />
ljude kao što je on. Gospodine<br />
Dežuloviću, zar je moguće da na<br />
ovakav način opravdavate svoj neprimjereni<br />
čin vrijeđanja islama i muslimana?<br />
Nije valjda da mislite da ćete<br />
na račun jednog dobrog napisanog<br />
teksta tražiti da vam bude dozvoljeno<br />
sve pa i tako neprimjereno vrijeđanje<br />
naših islamskih vrijednosti. I na<br />
kraju, gospodine Dežuloviću, recite<br />
iskreno, jeste li prije nego što ste javno<br />
objavili uvrede na račun islama i<br />
muslimana ikada prozvani ili napadnuti<br />
i od jednog Bošnjaka muslimana.<br />
Naravno da niste.<br />
Sarajevo<br />
Galija u Sarajevu i<br />
Mostaru<br />
Proteklih dana dobili smo<br />
e-mail od jednog našeg čitaoca<br />
u kojem nas o<strong>ba</strong>vještava o<br />
sramnom organiziranju koncerta<br />
u Sarajevu i Mostaru srpske<br />
grupe Galija. U nastavku prenosimo<br />
spomenuti e-mail. “Volio<br />
bih da o<strong>ba</strong>vijestite bh. javnost<br />
da tzv. menadžer Mesud Rizvo<br />
iz Sarajeva, organizacijom koncerata<br />
grupe Galija iz Srbije 27/5<br />
u Sarajevu i 28/5 u Mostaru, na<br />
mala vrata u BiH uvodi ovu nacionalističku<br />
grupu, na čelu sa<br />
njihovim liderom Nešom, vrijeđajući<br />
time osjećaje svih nas koji<br />
vole ovu zemlju i koji su u proteklom<br />
ratu izgubili svoje najmilije.<br />
Osim što su taj Neša i njegova<br />
grupa Galija cijelo vrijeme<br />
rata i napada Srbije na BiH bili<br />
uz Miloševića otvoreno i javno,<br />
oni su poznati i po pjesmi “Na<br />
Drini ćuprija” u kojoj refren ima<br />
tekst “....da pijemo rakije i krvi”.<br />
Ako smo spremni svi skupa samo<br />
tako preći preko dolaska ovih<br />
fašista da nam pjevaju i uzimaju<br />
novac u BiH, onda stvarno<br />
ni ne zaslužujemo bolje. Želim<br />
da naglasim da nisam nikakav<br />
nacionalista, dijete sam iz miješanog<br />
braka i usprotivio bih<br />
se bilo kojim nacionalistima sa<br />
svake strane, ali što je previše,<br />
previše je..., s poštovanjem D.<br />
Brkić”. Za potvrdu ovih riječi<br />
navešćemo samo dio teksta navedene<br />
pjesme grupe Galija.<br />
Na Drini ćuprija (1991)<br />
Velike smo zapalili vatre<br />
Naš je plamen uvijek bio prvi<br />
Oko vatre razapeli šator<br />
Da pijemo rakije i krvi...<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
11
Emir Suljagić, ministar obrazovanja<br />
u Vladi Kantona Sarajevo<br />
Pećanin i Selimbegovićka<br />
su uspjeli isprati mozak i<br />
dušu Emiru Suljagiću i od<br />
njega stvoriti agresivnog<br />
ateistu<br />
Emir Suljagić, ministar obrazovanja<br />
u Kantonu Sarajevo je<br />
prije hapšenja Ratka Mladića bio<br />
glavna medijska zvijezda u našoj<br />
zemlji. Njegova sramna odluka o<br />
vjeronauci u školama izazvala je<br />
brojne reakcije. Mnogi su se pitali<br />
zašto je ovaj mladi čovjek toliko<br />
kidisao da dohaka vjeronauci u<br />
školama. Podsjetimo se da je Emir<br />
Suljagić nakon agresije na Bosnu i<br />
Hercegovinu, nakon preživljenog<br />
genocida došao u Sarajevo gdje se<br />
zaposlio u magazin Dani. Suljagić<br />
je u magazinu Dani radio dugo<br />
godina. Svoje najbolje mladalačke<br />
godine Suljagić je proveo u magazinu<br />
Dani. U ovoj informaciji leži<br />
odgovor na pitanje zašto Emir<br />
Suljagić danas tako agresivno napada<br />
vjeru i vjernike. Naime, poznato<br />
je da su Dane u to vrijeme<br />
vodili Senad Pećanin i Vildana<br />
Selimbegović. O njihovom agresivnom<br />
ateizmu i mržnji prema<br />
islamu i muslimanima ne tre<strong>ba</strong><br />
trošiti puno riječi. Emir Suljagić<br />
je, na njegovu žalost, radeći u<br />
magazinu Dani, korak po korak<br />
upadao u ateističku mrežu Senada<br />
Pećanina i Vildane Selimbegović.<br />
Pećanin i Selimbegovićka su<br />
uspjeli isprati mozak i dušu Emiru<br />
Suljagiću i od njega stvoriti agresivnog<br />
ateistu. Suljagićeve tehnike<br />
vlasti umnogome podsjećaju<br />
na njegove tekstove iz magazina<br />
Dani, odnosno na tehnike pisanja<br />
i razumijevanja stvari koje je<br />
usvojio od svojih uzora Pećanina<br />
i Selimbegovićke.<br />
Sulejman Tihić<br />
Tihiću je SDP u srcu a SDA na reveru<br />
Sulejman Tihić, predsjednik SDA u<br />
posljednje vrijeme a naročito nakon<br />
prošlogodišnjih okto<strong>ba</strong>rskih izbora<br />
dan i noć radi kako bi SDP dobio što<br />
bolje pozicije u vlasti. Bošnjaci danas<br />
Sulejmana Tihića uglavnom doživljavaju<br />
u tom pro – SDP-ovskom svjetlu.<br />
Također, članovi i većina simpatizera<br />
SDP-a imaju samo riječi<br />
hvale za Sulejmana Tihića<br />
i njegove aktivnosti<br />
na promoviranju SDP-a.<br />
SDP-vci ne kriju, odnosno<br />
javno ističu svoju zahvalnost<br />
Sulejmanu Tihiću<br />
što je od SDA napravio<br />
stranku koja se pretvorila<br />
u SDP-ov servis. U četvrtak<br />
26. maja u Sarajevu<br />
je obilježena 21. godišnjica<br />
od osnivanja i djelovanja<br />
Stranke demokratske<br />
akcije i održana svečana<br />
sjednica Predsjedništva<br />
i Glavnog odbora SDA. I tu priliku<br />
Sulejman Tihić je iskoristio da svojim<br />
stranačkim poslušnicima još jednom<br />
podcrta da je njihov glavni zadatak<br />
u narednom periodu pomoći SDP-u.<br />
“Neki među nama također nisu bili za<br />
koaliciju sa SDP, a neki nisu zadovoljni<br />
samo zato što nisu ostvarili lična očekivanja.<br />
Ako je sa SDP-om koalirao i<br />
rahmetli Alija Izetbegović, zašto bi to<br />
danas bio problem? Moramo sve učiniti<br />
da ova koalicija uspije jer ona je<br />
odraz volje građana iskazane na izborima,<br />
isto kao što je bio slučaj 1992.<br />
godine, kada je SDP bila u Vladi i<br />
Predsjedništvu BiH”. Neki će reći da<br />
Sulejman Tihić vješto politički<br />
iskorištava SDP da<br />
zadži SDA u vlasti. Nažalost,<br />
to nije istina. Istina je<br />
da Sulejman Tihić u svom<br />
srcu nosi istu idelogiju kao<br />
i SDP. Recimo, Sulejman<br />
Tihić nikada neće izreći<br />
nijednu kritiku na račun<br />
politike SDP-a, bez obzira<br />
koliko SDP bio u krivu.<br />
S druge strane, Sulejman<br />
Tihić uvijek spremno u<br />
medijima iznosi najoštrije<br />
kritike i počesto veoma<br />
neodmjerene izjave protiv<br />
reisa dr. Mustafe ef. Cerića i pritom ne<br />
pokazuje ni trunku zabrinutosti što bi<br />
takve njegove izjave mogle biti pogrešno<br />
protumačene i što bi takve izjave<br />
mogle unijeti nemir u naš narod. Jednostavno<br />
rečeno, Tihić ono što voli to i<br />
brani i promovira a što mu nije po volji<br />
to otvoreno napada.<br />
Valentin Inzko<br />
Inzko je lahak na o<strong>ba</strong>raču kada tre<strong>ba</strong> udariti na islam i muslimane<br />
Svojom skandaloznom izjavom da<br />
je govor reisu-l-uleme dr. Mustafe<br />
Cerića o problemu vjeronauke “protivan<br />
ljudskom dostojanstvu Valentin<br />
Inzko, visoki predstavnik u BiH još<br />
jednom je pokazao koliko je lahak na<br />
o<strong>ba</strong>raču kada tre<strong>ba</strong> udariti na muslimane.<br />
Nije ovo prvi put da se Valentin<br />
Inzko tako olahko upušta da sudi muslimanima<br />
u BiH. Sjetimo se kako je<br />
Valentin Inzko<br />
prije dvije godine<br />
u katoličkom<br />
časopisu Svjetlo<br />
riječi i govorio o<br />
islamu i muslimanima<br />
u BiH.<br />
Odgovarajući<br />
na pitanje “Ne<br />
ide li Europa<br />
sve više desno i<br />
zbog straha od<br />
mu slimana?”,<br />
Valentin Inzko<br />
je rekao: “Mislim da je Karadžić bio<br />
najveći prijatelj islama, on je najviše<br />
učinio da se ovdje širi radikalni<br />
islam. Da nije bile te agresije, mnogi<br />
muslimani bi ostali u svojoj tradiciji.<br />
Mislim da tre<strong>ba</strong> još neko vrijeme.<br />
Nedavno sam bio na Baščaršiji i vidio<br />
kako jedna fina djevojka jednog zaista<br />
pravog vjernika, koji ne propušta<br />
nijedno klanjanje, nije imala maramu.<br />
Rekla je: ‘Ja<br />
sam muslimanka i<br />
vjerujem u Allaha,<br />
ali to je u meni, a<br />
ne u marami’. Kao<br />
što neki kažu za<br />
alkohol: loše stvari<br />
izlaze iz usta, a ne u<br />
usta. Ima različitih<br />
ljudi koji su vjernici,<br />
ali taj bosanski<br />
islam za mene je<br />
sasvim prihvatljiv i<br />
sekularan.”<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
12
Goražde<br />
Formiram novi FK “Gazije Goražde”<br />
Grupa mladića koji su okupljeni<br />
oko BZK “Preporod” Goražde i<br />
Kayseri džamije u Goraždu formirali<br />
su FK pod nazivim “Gazije Goražde”.<br />
Ovo je prvi FK formiran od momaka<br />
koji svi klanjaju i redovne su džematlije<br />
u Kayseri džamiji. Posebno je interesantno<br />
što su u ovaj FK uključeni i<br />
imami pj pojedinih džemata iz Goražda<br />
i Čajniča. Formiranje ovog klu<strong>ba</strong> je<br />
izazvalo veliko interesovanje i podršku<br />
u gradu na Drini. Pored sportskog<br />
takmičenja ovo je jedan novi vid<br />
organiziranja mladih ljudi i njihova<br />
zajednička želja da i na ovaj način<br />
doprinose promociji dobra i zdravog<br />
života u skladu sa propisaima Islama.<br />
Prvi predsjednik ovog FK je Kurtović<br />
Nedžad, a trener je Senad Hubjer.<br />
Klub okuplja oko 50 članova. Pored<br />
seniorske ekipe tu su još i pioniri koji<br />
svojim radom postižu dobre rezultate<br />
kako u školi tako i u sportu. Sa<br />
ovim načinom organiziranja budućnost<br />
Goražda će biti svakim danom<br />
sve bolja.<br />
Ateisti vs. vjernici<br />
Vjernici muslimani i<br />
islamsko – muslimanske<br />
organizacije tre<strong>ba</strong>ju<br />
se ugledati na ateiste<br />
i na njihovo hrabro i<br />
jedinstveno društveno<br />
djelovanje<br />
SDP<br />
Na SDP-voj zvaničnoj web stranici otvoreno se poziva<br />
na smrt onima koji se protive Suljagićevoj odluci o<br />
vjeronauci<br />
Na SDP-voj zvaničnoj web stranici<br />
otvoreno se poziva na smrt<br />
onima koji se protive Suljagićevoj<br />
odluci o vjeronauci. Naime, ispod<br />
komentara “Društvo ‘Theoria’ dalo<br />
podršku ministru Suljagiću” nalaze<br />
se komentari na navedeni članak. U<br />
tim komentarima izvjesni Igor kaže<br />
“Emir Suljagić samo naprijed – smrt<br />
ovim primitivcima”. Ovaj opasni komentar<br />
uredništvo SDP-ve zvanične<br />
web stranice ne želi izbrisati.<br />
Javna rasprava o problemu vjeronauke<br />
u Kantonu Sarajevo proteklih<br />
dana na vidjelo je iz<strong>ba</strong>cila jednu veoma<br />
zanimljivu činjenicu. Naime, proteklih<br />
dana smo vidjeli kako i koliko su naši<br />
domaći ateisti i sekularisti jedinstveni i<br />
odlučni u svojoj borbi za sekularizaciju<br />
našeg društva. Iako je danas moderno,<br />
isplativo i potpuno bezopasno napadati<br />
islam i muslimane, iako za to ne tre<strong>ba</strong><br />
neka posebna hrabrost, ipak se mora<br />
priznati da su ateisti pokazali veliki<br />
stepen jedinstva i hrabrosti u borbi za<br />
svoje sekularističke ciljeve. To je jedan<br />
od razloga što oni uspijevaju da dominiraju<br />
našom javnom scenom. Za razliku<br />
od ateista vjernici muslimani djeluju<br />
potpuno nejedinstveno. Rijetki su oni<br />
vjernici muslimani koji imaju dovoljno<br />
hrabrosti da rade za islam i muslimane<br />
u BiH. Jedan od tih rijetkih i hrabrih<br />
vjernika muslimana je naš uvaženi reis<br />
dr. Mustafa ef. Cerić, koji je zbog te<br />
odvažnosti i odlučnosti izvrgnut stalnim<br />
napadima. Krajnje je vrijeme da<br />
vjernici muslimani u BiH shvate da<br />
se mora stvarati jedinstveni front i da<br />
je hrabrost i odlučna aktivnost u radu<br />
za islam osnovni uvjet za stvaranje bolje<br />
i sigurnije budućnosti za Bošnjake<br />
muslimane i Bosnu i Hercegovinu.<br />
Vjernici muslimani i islamsko – muslimanske<br />
organizacije se mogu ugledati<br />
na ateiste i na njihovu hrabrost i jedinstveno<br />
djelovanje.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
13
Zločin i kazna<br />
Reakcije Srebreničana na vijest o hapšenju ratnog zločinca<br />
Ratka Mladića<br />
Hapšenje Ratka Mladića samo je komadić<br />
pravde, konačna pravda je ukidanje RS-a<br />
Istupi ministra Ahmetovića su<br />
u najmanju ruku čudni. Ako za<br />
prvu tvrdnju da je “hapšenje<br />
Ratka Mladića najznačajniji<br />
događaj u postratnoj historiji<br />
ne samo Bosne i Hercegovine ili<br />
Srbije, nego i cijelog Balkana”<br />
možemo reći da je naivna jer<br />
je ovdje ipak riječ o trgovini<br />
srbijanskih vlasti sa Haškim<br />
tribunalom i Evropskom unijom,<br />
za njegovu čestitku srbijanskim<br />
vlastima, i Bezbjednosnoinformativnoj<br />
agenciji i Službi<br />
za otkrivanje ratnih zločina<br />
Ministarstva unutrašnjih poslova<br />
Srbije ne može se drugo reći<br />
već da je beskrajno glupa,<br />
nemoralna, da vrijeđa žrtve<br />
genocida. Zamislite, neko 16<br />
godina skriva ubicu vašeg oca,<br />
brata, sina, vaših najmilijih, i kad<br />
toga, nakon 16 godina, natjeraju<br />
i primoraju da konačno preda<br />
ubicu, vi mu – čestitate<br />
PIŠE: Fahrudin Sinanović<br />
Haški optuženik,<br />
monstrum, ratni zločinac<br />
Ratko Mladić konačno<br />
je uhapšen. Uhapšen je u četvrtak<br />
ujutro, oko 5,30 sati, u selu Lazarevo<br />
kod Zrenjanina, gdje je živio s lažnim<br />
imenom Milorad Komadić. Na ovaj<br />
način komadić pravde je zadovoljen.<br />
Teško da će na političkom planu ovo<br />
hapšenje nešto bitnije promijeniti,<br />
ali svakako predstavlja vijest kojoj<br />
su se obradovali svi pravdoljubivi<br />
ljudi, posebno članovi porodica<br />
nastradalih, porodice žrtava<br />
genocida. Srebreničani su Mladićevo<br />
hapšenje doživjeli s olakšanjem<br />
i s nadom da će pravda ipak biti<br />
zadovoljena.<br />
Abdurahman Malkić, bivši<br />
načelnik Općine Srebrenica, nam<br />
je kazao da ne može biti apsolutno<br />
zadovoljan jer je proteklo čak 16<br />
godina od kraja rata.<br />
“Ali, ipak pozdravljam ovu<br />
odluku i nadam se da će njegovim<br />
hapšenjem pravda biti dijelom<br />
zadovoljena. Srbija na doziran način<br />
pokazuje spremnost na saradnju<br />
sa Hagom, pa u tom svjetlu tre<strong>ba</strong><br />
gledati i ovo hapšenje. Naravno, za<br />
žrtve genocida je ipak olakšanje što<br />
je uhvaćen ovaj ratni zločinac, ali<br />
ovim još nije sve gotovo. Srbija je<br />
presudom Suda u Hagu proglašena<br />
odgovornom za nesprječavanje<br />
genocida i ona ima o<strong>ba</strong>veze prema<br />
žrtvama koje se ne završavaju samim<br />
hapšenjem”, kazao nam je Malkić.<br />
Duhovna satisfakcija<br />
Fahrudinu Hasanoviću,<br />
predsjedniku RVI TK-a, u<br />
Srebrenici su ubijena tri brata, tri<br />
sestrića i 40 bližih članova familije.<br />
Vijest o hapšenju Mladića zatekla ga<br />
je u Čeliću gdje je bio na Danima<br />
jagodastog voća i u obilsku kolega<br />
RVI iz Čelića.<br />
“Kao predsjednik RVI mogu<br />
reći da je ovo potvrda da smo mi,<br />
svi naši saborci, bili na pravom<br />
putu, a da oni protiv kojih smo se<br />
borili moraju da odgovaraju pred<br />
licem pravde. Sigruno je da je Srbija<br />
cijelo vrijeme znala gdje se Mladić<br />
krije, ali su ga sada uhapsili jer su<br />
procijenili da sada mogu dobiti<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
14<br />
najpovoljniju cijenu za njega. Naime,<br />
Serž Bramerc, glavni tužilac Haškog<br />
tribunala, ovih dana je napisao<br />
negativan izvještaj o saradnji Srbije<br />
sa Hagom pa će im ovo dobro doći<br />
da pokažu kooperativnost. Bilo kako<br />
bilo, važno je da mora u Hag. Što<br />
se mene lično tiče, ovo je za mene<br />
velika duhovna satisfakcija jer znam<br />
da će zločinac morati da odgovara<br />
i zbog moje ubijene braće, sestrića,<br />
rodbine, a i zbog svih drugih žrtava”,<br />
rekao je Fahrudin Hasanović.<br />
Književnik Mirsad Mustafić<br />
je napisao osam knjiga o svojoj<br />
Srebrenici. Još ne može da vjeruje da<br />
je vijest o hapšenju Mladića tačna.<br />
“Bojim se da to nije još jedan<br />
blef, trik srbijanskih vlasti. Tek<br />
kada ga vidimo iza rešetaka u Hagu<br />
povjerovat ću da je uhapšen. A,<br />
ako zaista jeste uhapšen, za svakog<br />
Srebreničanina to je u izvjesnom<br />
smislu satisfakcija, ali to ni u kom<br />
smislu ne može nadonaditi bol<br />
majkama. Opet kažem, ako jeste<br />
uhapšen, to je radosna vijest, ali<br />
je tre<strong>ba</strong>lo to i davno učiniti. Jedno<br />
je izvjesno: ovo hapšenje neće<br />
nimalo poboljšati status majki<br />
i djece svih žrtava. Sve je ovo<br />
lakirerka međunarodne zajednice<br />
kojoj mi, s pravom, ne možemo<br />
bezrezervno vjerovati. Hapšenje<br />
ratnog zločinca Ratka Mladića<br />
je samo komadić, djelić pravde,<br />
konačna pravda može biti jedino<br />
i isključivo ukidanje Republike<br />
Srpske”, govorio je književnik<br />
Mirsad Mustafić.<br />
Begija Smajić danas sa suprugom<br />
Senaidom živi u Potočarima. U<br />
tamošnjoj školi radi kao nastavnica<br />
matematike i fizike. Rodom je iz<br />
Osata kod Srebrenice. Njen otac<br />
Ramiz Vejzović je nestao u julu<br />
1995. godine. Još ništa za njega nije<br />
čula.
“Za vijest o hapšenju monstruma<br />
Mladića čula sam kad sam došla<br />
s posla oko pola dva popodne.<br />
Prvo sam pomislila na oca i<br />
zapitala se da li je živ. Još ništa za<br />
njega nismo čuli. Drago mi je da<br />
je uhapšen monstrum Mladić,<br />
ali i krivo zašto to nisu uradili<br />
ranije. Nama žrtvama, nama koji<br />
smo izgubili svoje najmilije ovo<br />
hapšenje posebno mnogo znači<br />
jer je ipak Mladić najodgovorniji<br />
za genocid. Kada je 11. jula 1995.<br />
godine ušao u Srebrenicu, rekao je<br />
da je Srebrenica ponovo srpska. E,<br />
mi smo svojim povratkom pokazali<br />
da je Srebrenica i bošnjačka”, s<br />
prkosom je kazivala Begija Smajić.<br />
Da hapšenje Mladića predstavlja<br />
olakšanje za porodice nastradalih<br />
izjavila je i predsjednica NVO<br />
“Majke Srebrenice” Hajra Čatić.<br />
“Kada su mediji objavili da je<br />
Ratko Mladić uhapšen u prvom<br />
trenutku nisam vjerovala. Tek<br />
kada je Boris Tadić objavio kako je<br />
istinita informacija o Mladićevom<br />
hapšenju odahnula sam. Hapšenje<br />
Mladića za nas mnogo znači.<br />
Napokon se isplatila naša bor<strong>ba</strong><br />
duga 16 godina. Što se tiče volje<br />
Srbije da uhapsi Mladića tu sam<br />
samo sumnjičava. Najoštriji<br />
Izvještaj Sergea Brammertza Vijeću<br />
sigurnosti o saradnji Srbije sa<br />
haškim Tribunalom vjerovatno je<br />
ubrzalo ovaj potez hapšenja”.<br />
Izjave kojima se vrijeđaju žrtve<br />
genocida<br />
Hasan Nuhanović je u<br />
Srebrenici za 20-ak minuta ostao<br />
bez oca, majke i brata. Nuhanović<br />
je tužio Kraljevinu Holandiju zato<br />
što holandski vojnici nisu zaštitili<br />
Bošnjake, već su ih hladnokrvno<br />
predali srpskim koljačima.<br />
“Hapšenje se tek desilo tako<br />
da je još rano za neke ocjene.<br />
Međutim, tre<strong>ba</strong> istaknuti kako je<br />
ovo prije svega spektakl za medije.<br />
Te<strong>ba</strong> postaviti pitanje da li ovo<br />
nekoga kao pojedinca mijenja?<br />
Ovo je bitnije za čovječanstvo<br />
i historiju nego za pojedinca”,<br />
izjavio je Hasan Nuhanović,<br />
bošnjački Vizental, kako su ga<br />
prozvali pojedini mediji zbog<br />
njegove uporne borbe da zločince<br />
dovede pred lice pravde.<br />
Hatidža Mehmedović, predsjednica<br />
Udruženja Srebreničke majke, je<br />
sretna, ali i svjesna da ovo hapšenje ne<br />
predstavlja kraj genocidne tvorevine<br />
Republike Srpske.<br />
“Uzbuđena sam i sretna, ipak<br />
smo mi majke dugo čekale na ovo.<br />
Šteta je samo što to nije bilo prije,<br />
mnogo je majki umrlo čekajući<br />
ovo hapšenje. To samo pokazuje<br />
da su i BiH i Srbija još uvijek pune<br />
‘mladića’. Ta politika još uvijek<br />
živi, to je najžalosnije, a najbolje<br />
je vidljiva u tome da još uvijek<br />
postoji tvorevina krvi i genocida<br />
Republika Srpska”, kazala je<br />
Hatidža Mehmedović.<br />
I<br />
zamjenik<br />
predsjedavajućeg Vijeća<br />
ministara i ministar<br />
sigurnosti BiH Sadik<br />
Ahmetović oglasio<br />
se povodom hapšenja<br />
Ratka Mladića. Ministar<br />
Ahmetović izjavio je da je<br />
hapšenje Ratka Mladića<br />
najznačajniji događaj u<br />
Tre<strong>ba</strong> postaviti<br />
pitanje da li<br />
ovo nekoga<br />
kao pojedinca<br />
mijenja? Ovo<br />
je bitnije za<br />
čovječanstvo i<br />
historiju nego<br />
za pojedinca,<br />
izjavio je Hasan<br />
Nuhanović.<br />
postratnoj historiji ne samo Bosne i<br />
Hercegovine ili Srbije, nego i cijelog<br />
Balkana i, uz to, čestitao Srbiji.<br />
“Srbija je to uvidjela i očigledno se<br />
odlučila da okrene novu stranicu u<br />
odnosima sa Evropskom unijom i<br />
regionom, što je dobra vijest. Dugo<br />
smo čekali takvu odluku i priliku<br />
da je pozdravimo. Sada se konačno<br />
nalazimo u toj poziciji i ovu<br />
priliku koristim kako bih čestitao<br />
srbijanskim vlastima na odlučnosti<br />
da ispune o<strong>ba</strong>veze prema Haškom<br />
tribunalu kao i Bezbjednosnoinformativnoj<br />
agenciji i Službi<br />
za otkrivanje ratnih zločina<br />
Ministarstva unutrašnjih poslova<br />
Srbije koja je tu volju provela u<br />
djelo”, izjavio je Ahmetović.<br />
Istupi ministra Ahmetovića su<br />
u najmanju ruku čudni. Ako za<br />
prvu tvrdnju da je “hapšenje Ratka<br />
Mladića najznačajniji događaj<br />
u postratnoj historiji ne samo<br />
Bosne i Hercegovine ili Srbije,<br />
nego i cijelog Balkana” možemo<br />
reći da je naivna jer je ovdje<br />
ipak riječ o trgovini srbijanskih<br />
vlasti sa Haškim tribunalom i<br />
Evropskom unijom, za njegovu<br />
čestitku srbijanskim vlastima,<br />
i Bezbjednosno-informativnoj<br />
agenciji i Službi za otkrivanje ratnih<br />
zločina Ministarstva unutrašnjih<br />
poslova Srbije ne može se drugo reći<br />
već da je beskrajno glupa,<br />
nemoralna, da vrijeđa<br />
žrtve genocida. Zamislite,<br />
neko 16 godina skriva<br />
ubicu vašeg oca, brata,<br />
sina, vaših najmiliji, i kad<br />
toga, nakon 16 godina,<br />
natjeraju i primoraju da<br />
konačno preda ubicu, vi<br />
mu – čestitate.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
15
Glas bošnjačke uleme<br />
Mr. Muharem ef. Omerdić, rukovodilac Vjerskoprosvjetne službe<br />
Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini<br />
Mnogi Bošnjaci rade<br />
u korist štete vlastitog naroda<br />
Islamski alimi su stub<br />
muslimanskih zajednica.<br />
BiH, odnosno bošnjački<br />
narod ima veliki broj<br />
islamskih alima, nažalost<br />
njihov glas nije dovoljno<br />
prisutan u našoj javnosti.<br />
<strong>Saff</strong> je uveo novu redovnu<br />
rubriku “Glas bošnjačke<br />
uleme”, u kojoj tretiramo<br />
najvažnije društveno –<br />
političke aktuelnosti iz BiH<br />
i islamskog svijeta. Naš<br />
sagovornik je mr. Muharem<br />
ef. Omerdić, rukovodilac<br />
Vjerskoprosvjetne<br />
službe Rijaseta Islamske<br />
zajednice u Bosni i<br />
Hercegovini<br />
RAZGOVARAO: Ezher Beganović<br />
Muftijsko<br />
M<br />
vijeće Islamske<br />
Mzajednice u Bosni i<br />
MHercegovini prije nekoliko<br />
mjeseci je upozorilo našu javnost da<br />
su muslimani Bošnjaci pod stalnim<br />
napadima na vjerskoj, nacionalnoj,<br />
kulturnoj i institucionalnoj osnovi.<br />
Nažalost, posljednjih dana Islamska<br />
zajednica u BiH i njeno rukovodstvo<br />
izloženi su žestokom napadu od strane<br />
pojedinih političkih opcija, od medija<br />
i nevladinih organizacija. Kako biste<br />
opisali trenutni položaj Bošnjaka<br />
muslimana?<br />
Omerdić: Brojni Bošnjaci rade<br />
u korist štete vlastitog naroda i BiH.<br />
Razlozi su mnogi i svi neopravdani.<br />
Njihov osobni interes potisnuo je<br />
borbu za opće dobro svoga naroda,<br />
svoje države i svoje vjere. Opravdanje<br />
ne mogu naći. Ne mogu reći da<br />
nisu znali šta nas čeka. Morali su<br />
razmisliti da li mogu nositi emanet<br />
koji će im se staviti na pleća. Konačno,<br />
dužnost im je bila da razmisle da li su<br />
kompetentni da obnašaju pozicije koje<br />
su im date. Islamska zajednica je dio<br />
ovoga naroda. Ona BiH osjeća svojom<br />
domovinom i bori se za nju. Od nje<br />
se očekuje puno, a mogućnosti joj nisu<br />
velike. Ako se pogleda njezin položaj<br />
u proteklome režimu i danas, skoro da<br />
je mala razlika. Sve ono što je važilo<br />
prije, važi i danas. Nepravda koja joj se<br />
činila tada, čini se i sada. Raniji režimi<br />
su Islamskoj zajednici oduzeli skoro<br />
sve i do danas joj nije vraćeno ono što<br />
joj pripada.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
16<br />
Eto, poboljšanja su se nazirala sa<br />
uvođenjem vjeronauke u osnovne<br />
i srednje škole. Oko toga je prvo<br />
bilo “potegni – povuci”. Nakon<br />
što je vjeronauka uvedena u škole,<br />
u Sarajevu nam nisu dali da se<br />
ona izvodi u srednjim škola, a u<br />
osnovnim je bilo samo po jedan<br />
sat i to sa najlošijim statusom,<br />
fakultativna. Sami vjeroučitelji su<br />
imali radni odnos samo u mjesecima<br />
izvođenja nastave, a onda, ponovo,<br />
na čekanje i u neizvjesnost. Mali<br />
pomaci u poboljšanju statusa ovoga<br />
predmeta i radno-pravnog odnosa<br />
vjeročitelja bili su vrlo spori. Pored<br />
nerazumijevanja Kantonalnog<br />
ministarstva obrazovanja i nauke<br />
stalno nam je za vratom bio OSCE.<br />
Ta međunarodna organizacija je<br />
stalno nadolijevala ulje na vatru.
Održano je <strong>ba</strong>r desetak naučnih<br />
skupova i savjetovanja (Sarajevo,<br />
Fojnica, Mostar...), naučnih<br />
skupova na kojima se nametnula<br />
kultura religija na račun vjeronauke.<br />
Tri puta je u KS vršen udar na<br />
vjeronauku, računajući u taj broj i<br />
ovaj posljednji.<br />
Većina medija u BiH su to pitanje<br />
uzimali kao problem i imali potpuno<br />
negativan stav o mjestu vjeronauke u<br />
školi. Neke nevladine organizacije su<br />
vodile neprincipijelnu propagandu,<br />
među kojima je bio i Helsinški<br />
komitet u Sarajevu. Ovaj Komitet<br />
nije stao u zaštitu prava učenika<br />
koji su se opredijelili za pohađanje<br />
nastave vjeronauke i njihovih<br />
roditelja već je podržao na zakonu<br />
neutemeljenu odluku po kojoj<br />
ocjena iz vjeronauke ne bi ulazile u<br />
prosjek. To je neprihvatljivo i IZ-a<br />
se tome suprotstavila. Međutim,<br />
dočekana je uvredama, napadima,<br />
osporavanjem i najružnijom<br />
propagandom. Reisu-l-ulemi se u<br />
grijeh ubrojao protivljenje takvoj<br />
odluci ministra i svaka njegova riječ<br />
je stavljana u kontekst pobune i<br />
neprijateljstva.<br />
SDP je agresivno i veoma<br />
drsko udario na vjeronauku u<br />
Kantonu Sarajevo. Istovremeno<br />
druge bošnjačke političke opcije<br />
uglavno su pasivno posmatrali<br />
šta se dešava oko navedenog<br />
problema sa vjeronaukom i to sve<br />
dok nisu shvatili da bi reakcije<br />
koje su uslijedile protiv odluka<br />
SDP-vog ministra mogle naštetiti<br />
njihovim političkim karijerama,<br />
a onda su na kraju reagirali i<br />
natjerali Vladu Kantona Sarajevo<br />
da ukine odluku ministra Emira<br />
Suljagića. Kako komentirate<br />
ponašanje SDP-ve vlasti po<br />
ovom pitanju, odnosno kako<br />
komentirate očiglednu pasivnost<br />
i nebrigu bošnjačke politike<br />
spram navedenog problema i kako<br />
generalno vidite aktuelno stanje<br />
bošnjačke politike?<br />
Omerdić: Svaka politička partija<br />
ima svoj program. Iza tog programa<br />
stoje njihovi glasači. Sve što, potom,<br />
urade odgovorni su i oni koji su ih<br />
učinili legitimnim. I partije i glasači<br />
tako polažu ispit. I spomenuta<br />
partija ima svoj program. Na<br />
početku novog mandata ne vidi se<br />
naklonost vjerskim zajednicama.<br />
Ekletantan primjer je posljednji<br />
slučaj donošenja sporne odluke<br />
vezan za vjeronauku u školama.<br />
Neću na teret ovaj, hvala Bogu<br />
već prevaziđeni, problem stavljati<br />
ni jednome političkome<br />
subjektu u našoj zemlji, ali<br />
smatram da se svi tre<strong>ba</strong>ju<br />
zapitati zašto je i dalje<br />
maćehinski odnos prema<br />
vjerskim zajednicama.<br />
Spominjani problem oko<br />
vjeronauke je uznemirio<br />
sve vjerske zajednice i<br />
crkve u BiH, kao i svu<br />
našu mladost koja je ovaj<br />
predmet dragovoljno<br />
odabrala uz saglasnost<br />
njihovih roditelja. Ne<br />
samo nosioci vlasti, nego i<br />
njihovi koalicioni partneri<br />
moraju više voditi računa da se nešto<br />
slično više ne ponovi.<br />
Politička situacija u Bosni<br />
i Hercegovini svakodnevno se<br />
usložnjava. Jeste li zabrinuti<br />
aktuelnom političkom situacijom<br />
u našoj zemlji, odnosno kako<br />
komentirate aktuelnu političku<br />
situaciju u BiH?<br />
Omerdić: Kako se vidi i da<br />
zaključiti, stanje u BiH i dalje nije<br />
dobro. Nema sredine. Sredina je<br />
najbolja. Jedni imaju više nego što<br />
im tre<strong>ba</strong> i uzimaju što nisu zaradili,<br />
a većina građana nemaju ni ono<br />
najosnovnije. Obespravljenost i<br />
kršenje prava je na svim razinama<br />
društva. Uzvišeni Bog je protiv<br />
svake vrste zuluma i nepravde. To<br />
se dobrim ne može vratiti. U toj<br />
raboti učestvuju i mnogi bošnjački<br />
predstavnici. S kim si – onakav si!<br />
Ne mogu kazati da nisu znali, niti<br />
se pravdati da nisu ništa mogli<br />
poduzeti. I te kako su mogli! Ali,<br />
time bi se izložili kritici, pritiscima,<br />
mogućim gubitkom prinadležnosti.<br />
E, tada se ruše principi i traži<br />
izgovor, opravdanje, ovo – ono.<br />
Ne, neće moći naći opravdanje, ni<br />
pred Bogom, ni pred građanima.<br />
Zapravo,<br />
ovo stanje<br />
bi najbolje<br />
bilo opisati<br />
kao stanje<br />
dekadence.<br />
Stvari se<br />
gi<strong>ba</strong>ju, ali<br />
procesi koji<br />
bi se mogli<br />
završiti za šest<br />
mjeseci traju<br />
po šezdeset i<br />
šest mjeseci.<br />
Zašto se ne suprotstave, ne<br />
kažu istinu, ne o<strong>ba</strong>vijeste<br />
o<strong>ba</strong>spravljene građane, ne<br />
kažu javnosti svoj stav,<br />
odluku? Neka to urade<br />
radi sebe i svoje porodice,<br />
radi svojih birača, radi<br />
svoje duše, radi spasa<br />
obraza, radi vječnosti<br />
kojoj svi idemo.<br />
Što se ne ugledaju u<br />
onoga ponosnog Al<strong>ba</strong>nca<br />
koji je sa kuburom<br />
krenuo da se suprotstavi<br />
italijanskom okupatoru<br />
koji je porobljavao njegovu<br />
domovinu na početku 2. sv. rata.<br />
Rekli su mu u kući da je on slab i<br />
nenaoružan, a naspram njega je<br />
velika vojna sila. On je svojoj čeljadi<br />
tada rekao jednu veliku istinu: “Što<br />
je tamo sila veća – to je meni počast<br />
bolja”.<br />
To tre<strong>ba</strong> da bude pravilo<br />
ponašanja i našim političarima:<br />
da ne stoje iza kršenja zakona, iza<br />
nepravde, iza korupcije, iza rušitelja<br />
prava i vječitih vrijednosti.<br />
Islamofobija je jedna od onih<br />
tema koja se u našoj zemlji tumači<br />
na različite načine. Ima li po vama<br />
islamofobije u BiH i ako je ima<br />
molimo Vas recite nam nešto više<br />
o tom fenomenu?<br />
Omerdić: Jedni mrze islam,<br />
a drugi ga se boje. Bilo iz jednog<br />
ili drugog razloga javljaju se<br />
svakodnevni napadi na islam<br />
i muslimane. Jedni to rade iz<br />
strateških razloga i to nije tajna,<br />
ali zašto se boje Istine koja najviše<br />
dobra može učiniti čovječanstvu.<br />
Mnoge probleme današnjice moguće<br />
je riješiti onim rješenjem koje je<br />
islam ponudio. Ovdje ne spominjem<br />
muslimane. Zašto? Zato što mnogo<br />
muslimana nanosi veću štetu islamu<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
17
nego svi njegovi neprijatelji i što<br />
je veliki broj muslimana koji se<br />
boje islama. Vidjet ćete u mnogim<br />
mjestima gdje ne žive muslimani<br />
sjajne stvari koje zagovara i islam, a<br />
isto tako, u mnogim muslimanskim<br />
mjestima i gradovima primjećujemo<br />
praksu potpuno suprotnu islamu, a<br />
svi govore da su muslimani. Ali, bez<br />
obzira na nas, takvima kakvi jesmo,<br />
Svemilosti Gospodar čuva Vjeru i<br />
bit će onako kako je On odredio.<br />
Zato, da završim, nisu li nekada<br />
sami muslimani krivci za ono što se<br />
govori o nama i našoj vjeri?!<br />
Kako komentirate stalne<br />
napade pojedinih medija,<br />
političkih opcija i dijela<br />
nevladinog sektora u BiH na<br />
Islamsku zajednicu u BiH i<br />
naročito na reisa dr. Mustafu ef.<br />
Cerića?<br />
Omerdić: Neki to rade iz mržnje<br />
i averzije prema istini, drugi jer im je<br />
neko izdao takav zadatak, kako se to<br />
i nekada radilo. Međutim, autoriteti<br />
IZ na čelu sa reisu-l-ulemom će<br />
braniti interese muslimana i IZ-e<br />
i insistirati na slobodi vjerskoga<br />
djelovanja i ostvarivanju svih prava.<br />
I ranije su mnoge naše velikane<br />
pribijali na zid srama (Čaušević,<br />
Handžić, Dobrača, Đozo, Smajlović<br />
i mnoge druge), oni su podnosili<br />
uvrede, trpjeli i hrabro govorili. Na<br />
prečac su odlazili iz ovoga prolaznoga<br />
Najružnije riječi na adresu reisu-l-uleme i Islamske<br />
zajednice su došle od nekih Bošnjaka političara<br />
P<br />
ojedini bošnjački političari i pojedini funkcioneri često i veoma<br />
žestoko vode kampanju protiv Islamske zajednice i reisu-l-uleme<br />
dr. Mustafe ef. Cerića. Kako komentirate odnos bošnjačke politike<br />
prema Islamskoj zajednici i njenom rukovodstvu?<br />
Omerdić: Žao mi je je što ću ovo kazati, ali moram: Neka bošnjački<br />
političari, čast izuzecima, pogledaju odnos svojih kolega, političara iz<br />
drugih naroda prema njihovim crkvama i vjerskim zajednicama, posebice,<br />
prema vjerskim velikodostojanstvenicima. Oni, svi, veoma respektiraju<br />
svoje vjerske predstavnike, ljube im ruku, brinu se o njima, štite ih,<br />
savjetuju se i konsultiraju sa njima, uvijek im idu na noge. Ja im čestitam<br />
i podržavam takav odnos. Kod nas je jako loše, sve naopačke okrenuto.<br />
Islamska zajednica, posebno njezini prvi autoriteti najveće napade i<br />
uvrede dobivaju od “svojih” ljudi. Najružnije riječi na adresu reisu-luleme<br />
i Islamske zajednice su došle od nekih Bošnjaka. Neki bi želili da<br />
im Islamska zajednica bude sluškinja i da se ponaša prema njihovome<br />
diktatu, umjesto da shvate da je Islamska zajednica bila i ostaće najvjerniji<br />
čuvar vrijednosti svoga naroda i Domovine. Ljubomora na ugled koji<br />
imaju autoriteti Islamske zajednice u svome narodu, i šire, ničim se ne<br />
može opravdati. Ja to ne mogu razumjeti.<br />
života poniženi i neshvaćeni. Danas,<br />
kada slobodno proučavamo njihovu<br />
ulogu i doprinos, vidimo da su<br />
to činili u interesu općeg dobra i<br />
iz dužnosti da budu takvi kakvi<br />
jesu bili. I aktuelni reisu-l-ulema<br />
preživljava teške napade, uvrede,<br />
osporavanja, podvale itd., ali on će<br />
istrajati u zaštiti islama i Islamske<br />
zajednice.<br />
Možete li nam reći nešto više<br />
o stanju islamske vjeronauke<br />
u Federaciji BiH, naročito u<br />
Kantonu Sarajevo i RS-u?<br />
Omerdić: Nastava islamske<br />
vjeronauke realizira se u cijeloj<br />
BiH gdje ima učenika muslimana.<br />
Na području RS i Brčko Distrikta<br />
nema vjeronauke, a samim tim ni<br />
islamske vjeronauke u srednjim<br />
školama. Opća ocjena je da se<br />
nastava vjeronauke na cijelom<br />
prostoru naše domovine odvija<br />
bez posebnih teškoća. Nastava<br />
iz ovog predmeta izvodi se po<br />
jedinstvenom Nastavnom planu i<br />
programu i udžbenicima. Na nivou<br />
BiH polaznost islamske vjeronauke<br />
u osnovnim školama je 96% i taj<br />
procenat je konstantan nekoliko<br />
posljednjih godina. On je ranije bio<br />
nešto manji ali je, nakon usvajanja<br />
Okvirnog zakona o osnovnom i<br />
srednjem obrazovanju u BiH i Zakona<br />
o slobodi vjere i položaju vjerskih<br />
zajednica i crkava u BiH procenat<br />
nešto porastao i, moglo bi se kazati,<br />
stao na 96%. U osnovnim školama<br />
islamsku vjeronauku predaje<br />
ukupno 894 vjeroučitelja. Polaznost<br />
islamske vjeronauke u srednjim<br />
školama je 79%. U srednjim školama<br />
ovaj predmet predaje 165 profesora<br />
islamske vjeronauke. Islamska<br />
vjeronauka u srednjim školama u<br />
KS prisutna je tek četiri godine i<br />
u njenoj realizaciji profesori ovog<br />
predmeta imaju stanovite poteškoće,<br />
a ponekad i opstrukcije nekih<br />
direktora. Anketiranje učenika se<br />
ne provodi u skladu sa zahtjevima<br />
PPZ, ponegdje se u anketiranju<br />
zaobiđu čitava odjeljenja, da bi se<br />
smanjio fond časova vjeroučiteljima<br />
učenici se iz više odjeljenja spajaju<br />
u jedno pa se nastava održava u<br />
učionici i sa 40 učenika, nastava se<br />
zakazuje predčas i sedmi čas, itd.<br />
Smatramo da će ovi problemi u<br />
narednom periodu biti riješeni i da<br />
će vjeronauka u srednjim školama u<br />
KS biti tretirana kao i na području<br />
drugih kantona. Nije nam praksa<br />
da, kada je u pitanju vjeronauka,<br />
dijelimo BiH po bilo kom osnovu pa<br />
smatram da nema potrebe posebno<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
18
Ulema mora imati stav o svemu što se događa kod nas i u svijetu<br />
U<br />
lema mora imati stav o svemu što se događa kod nas i u svijetu ne smije biti u zapećku života i šutjeti<br />
BiH, odnosno bošnjački narod ima veliki broj alima, nažalost njihov glas nije u dovoljnoj mjeri prisutan<br />
u našoj javnosti, naročito je to tako kada su u pitanju društveno-političke teme kao što je aktuelni problem<br />
sa vjeronaukom. Tre<strong>ba</strong> li bošnjačka ulema biti glasnija i više prisutna u javnosti, odnosno kako biste opisali<br />
aktuelnu ulogu i angažiranost bošnjačke uleme u životu Bošnjaka muslimana i Bosne i Hercegovine?<br />
Omerdić: Prvo, odnos prema ulemi je jako loš. Oni nemaju uvažavanje koje im pripada. Pogledajte neprihvatljivo<br />
ponašanje prema imamima, pa do reisu-l-uleme. Ja sam se u to uvjerio mnogo puta. Iz incidentnih situacija se kod<br />
naših ljudi stvari generaliziraju, što je zabrinjavajuće. Ja znam da se autoritet uleme permanentno ruši. Razni režimi<br />
su to svjesno radili, a vremenom je to postalo mišljenje i mnogih ljudi. Navest ću dva primjera: na jednom velikom<br />
javnom skupu prije nekoliko godina, reisu-l-ulemi je dodijeljeno mjesto u drugome redu, a muftiji u desetom, dok to<br />
čelnik iz drugog naroda nije dopustio za svoga prisutnog vjerskog predstavnika iako je bio obični vjerski službenik<br />
i posadio ga do sebe u prvi red. Za jednu stranu sramota, a drugoj svaka čast! Drugi primjer je vezan za jednog od<br />
ranijih reisu-l-ulema. On je došao sam na ramazansku mukabelu u Begovu džamiju. To je redovno činio. Sam je<br />
nosio svoje cipele i na vratima mu se nisu htjeli sklonuti da normalno uđe, već se tiskao i provlačio. Srećom, jedna<br />
mlada žena, kćerka imama je to primijetila, skočila je na noge, uzela mu cipele i čuvala ih do njegovog izlaska.<br />
Naizgled sitnica, a nije. Ima li među nama iko kog poštujemo?<br />
Iz tih razloga je i sla<strong>ba</strong>šan glas uleme u javnosti. Konkretno, u posljednjih događanjima oko vjeronauke na području<br />
KS imaju tri razloga što su se u javnosti pojavljivali pojedinci, a na drugoj strani se napravio pravi front protivnika<br />
vjeronauke. Prvo, htjeli smo o nastalom problemu govoriti samo onoliko koliko je neophodno, mirno i sa argumentima.<br />
Ukazivali smo iz Rijaseta da je vjeronauka pravo djece i njihovih roditelja i da se to mora poštovati. Namjera nam je<br />
bila da ukažemo na napravljenu grešku i insistiranje da se ona otkloni tamo gdje je i napravljena, a ne da se bilo ko<br />
stavlja na rub srama. Međutim, neki su od toga pravili slučaj. Drugo, značajan broj je bio onih koji su znali i tre<strong>ba</strong>li<br />
da iznesu svoje mišljenje ili stav svoje institucije, a nisu. Treći su na to gledali ravnodušno, smatrajući da to nije njihov<br />
problem i da ih se pitanje vjeronauke uopće ne tiče.<br />
Neovisno od spominjanog pitanja vjeronauke, smatram da ulema mora imati stav o svemu što se događa kod nas<br />
i u svijetu. Ne smije biti u zapećku života i šutjeti. Tre<strong>ba</strong> iznositi stavove radi sebe, radi istine, porad općeg dobra i<br />
interesa, a zanemarujući eventualne kritike ili moguće posljedice. Učen čovjek je dužan do kraja svoga života biti<br />
svjedok događaja, njihov korektor i tumač. Biti po strani života je dokaz da se nije ispunila uloga, niti je udovoljeno<br />
zadatku svoje misije.<br />
tretirati bilo koji dio BiH. Mi ćemo<br />
kroz rad Vjerskoprosvjetne službe<br />
Rijaseta i dalje nastojati da vjeronauka<br />
na cijelom području BiH bude tretirana<br />
kao redovni i izborni školski predmet u<br />
svemu izjednačen sa ostalim redovnim<br />
predmetima. To nam zakoni ove<br />
države omogućavaju, a zadaća Islamske<br />
zajednice je da bude na usluzi svima<br />
onima koji žele učiti o svojoj vjeri.<br />
Zanimljivo je primijetiti da je<br />
SDP-ov ministar za obrazovanje<br />
u Kantonu Sarajevo pošto-poto<br />
insistirao da se <strong>ba</strong>š sada, na kraju<br />
školske godine i u ovom vremenu<br />
sprovede njegova odluka oko<br />
vjeronauke u školama. Šta je bila<br />
suština udara na vjeronauku u<br />
školama, je li to bilo tek puko<br />
izjednačavanje prava djece ili je u<br />
pitanju nešto drugo?<br />
Omerdić: Sada ne bih govorio o<br />
onome što je bio direktni povod ministru<br />
da pokrene pitanje neulaska ocjene iz<br />
vjeronauke u opći uspjeh učenika. U svojoj<br />
pisanoj odluci je to kazao. Međutim,<br />
nekoliko direktora srednjih sarajevskih škola<br />
na zajedničkom sastanku s ministrom,<br />
među kojima je bila i direktorica Dobrinjske<br />
gimnazije, potezalo je to pitanje. Mi znamo<br />
da se vjeronauka u toj školi “guši” i da<br />
se učenici odvraćaju od izjašnjavanja za<br />
pohađanje vjeronauke. Procijenit ćemo<br />
da li da se nadležnom Ministarstvu<br />
požalimo na takvo ponašanja ili ćemo<br />
o<strong>ba</strong>vijestiti javnost o našim saznanjima.<br />
Budući da je kantonalna Vlada zauzela<br />
pravilan stav o vjeronauci, da će ocjena<br />
iz vjeronauke ulaziti u prosjek, te<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
19<br />
da će se u narednoj školskoj godini<br />
riješiti pitanje alternativnog predmeta,<br />
očekujemo da više neće biti problema i<br />
da će se dalje strane dogovarati u duhu<br />
međusobnog uvažavanja i poštivanja<br />
prava i zakona. Gospodinu ministru<br />
želimo dobro zdravlje i uspjeh u radu.
Kolumna<br />
Bor<strong>ba</strong> za opstanak<br />
Nova bošnjačka energija<br />
Uopće je nebitno da li će<br />
fašisti-antiislamisti iz SDP-a<br />
vršiti još neke udare na<br />
identitet u Bošnjaka, jer<br />
ti udari odsad imaju rok<br />
trajanja. Izbori su 2014.<br />
i dotad će probuđena i<br />
ojačala bošnjačka javnost<br />
izgraditi kriterije o vlasti<br />
koja mora ličiti na svoj<br />
narod<br />
Piše: Fatmir Alispahić<br />
Pokušaj SDP-ovog ministra<br />
za nauku i obrazovanje<br />
Emira Suljagića da<br />
u Kantonu Sarajevo diskiriminira<br />
bošnjačku većinu i djecu koja<br />
pohađaju vjeronauku, ostat će<br />
upamćen kao historijski događaj<br />
u odrastanju bošnjačkog naroda,<br />
jer će se vrijeme dijeliti na prije<br />
i poslije, budući da Bošnjaci više<br />
neće biti onaj isti narod, izgubljen<br />
i mlitav, kakav su bili do<br />
maja 2011. godine. Ovaj događaj<br />
je po dugoročnim refleksijama<br />
i značaju usporediv za protestima<br />
mostarskih Bošnjaka 5. maja<br />
1899., u povodu otmice djevojčice<br />
Fate Omanović iz zaseoka Kuti,<br />
koju su katolički misionari odveli<br />
u jedan samostan i pokrstili.<br />
Katolička otmica Fate Omanović<br />
je prelila čašu gorčine u povodu<br />
višegodišnjeg maltretiranja i ponižavanja<br />
Bošnjaka, koji su do<br />
tada šutjeli i trpjeli. Formiran je<br />
odbor na čelu sa mostarskim muftijom<br />
Ali Fehmi ef. Džabićem,<br />
koji je bošnjačkom protestu protiv<br />
politike pokrštavanja dao organiziran<br />
karakter. Iz ovog protesta je<br />
nastao pokret za vakufsko-mearifsku<br />
autonomiju, kojim je začeto<br />
moderno političko djelovanje u<br />
Bošnjaka. Kako tada, tako i sada,<br />
sam događaj ostaje manje bitan od<br />
onoga što je proizveo, a danas su<br />
to sjedinjeni bošnjački glasovi koji<br />
kao nikad u dejtonskom periodu<br />
- razumiju stvarnost, osjete neprijateljstvo<br />
i odlučno se suprotstavljaju<br />
bestidnim udarima na vjeru<br />
u Bošnjaka. Niti bi katolički misionari<br />
u maju 1899. otimali Fatu<br />
Omanović, niti bi SDP-ovi antiteistički<br />
ekstremisti u maju 2011.<br />
udarili na vjeronauku u Bošnjaka<br />
da su znali kako će to<br />
probuditi, objediniti i<br />
ojačati Bošnjake, u onoj<br />
mjeri u kojoj je više nemoguće<br />
ponižavati ovaj<br />
narod, čija je tolerancija<br />
pogrešno shvaćena i korištena<br />
kao kukavičluk i<br />
kao glupost.<br />
Bošnjaci su, eto, otrpjeli<br />
stotine medijskih<br />
uvreda na islam, na<br />
Časni Kur’an, na instituciju<br />
Islamske zajednice<br />
i ličnost reisu-l-uleme,<br />
i to od medija, organizacija<br />
i pojedinaca koji<br />
se predstavljaju kao tumači<br />
demokratije (FTV,<br />
Oslobođenje, Slobodna<br />
Bosna, Dani, Depo.<strong>ba</strong>,<br />
Helsinški komitet, PEN<br />
centar, itd.), a riječ je o<br />
prostacima i fašistimaantiislamistima<br />
(kako ih<br />
naziva Željko Komšić);<br />
no, Bošnjaci, najednom,<br />
nisu htjeli otrpjeti diskriminaciju<br />
svoje djece<br />
koja pohađaju vjeronauku,<br />
iako je atmosfera<br />
ukazivala da jedna takva<br />
segregacijska odluka, inspirirana<br />
antivjerskim<br />
<strong>ba</strong>r<strong>ba</strong>rizmom, može proći<br />
bez problema. Otud je<br />
SDP-ov ministar Suljagić<br />
ispravno procijenio šansu da se uliže<br />
velikosrbima i velikohrvatima,<br />
koje isključivo zanima uništenje<br />
vjere u Bošnjaka - jer znaju da bez<br />
islama nema Bošnjaka, a da bez<br />
Bošnjaka nema Bosne. Ministar<br />
Suljagić očito nema te antifašističke<br />
kapacitete da razumije kako<br />
pomaže genocid nad Bošnjacima,<br />
jer je potopljen ambicijom da ga<br />
Desetine<br />
autorskih<br />
reakcija na<br />
ovaj slučaj,<br />
uvjeravaju nas<br />
da je bošnjačka<br />
javnost izronila<br />
iz potištenosti i<br />
depresije, da je<br />
sazrela u svojoj<br />
povrijeđenosti,<br />
da je<br />
umrežena, da<br />
prati stvarnost i<br />
na nju reagira,<br />
svjedočeći<br />
poznavanje<br />
praga<br />
nacionalnih<br />
interesa.<br />
po glavi tapšu likovi poput Vere<br />
Jovanović. No, bezličnost je svakako<br />
bespredmetna, izuzev konstatacije<br />
da je u nas uvijek bilo<br />
moralnih i mentalnih gmizavaca,<br />
k’o haluge. Suljagić će se rastopiti<br />
u povijesti kao i nekakvi kršćanski<br />
misionari koji su 1899.<br />
oteli Fatu Omanović. Važni su<br />
nam dugoročni efekti<br />
koji proizilaze iz ovih<br />
događaja.<br />
Prvo, saznali smo da<br />
bošnjački narod ima bošnjačku<br />
javnost, desetine<br />
autora i asocijacija koji<br />
znaju tačno detektirati<br />
problem. Kod njih se<br />
akumulirao osjećaj povrijeđenosti<br />
i spremnost<br />
da se bošnjaštvo brani, a<br />
do unazad nekoliko mjeseci<br />
činilo se kako je tišina<br />
realan eho kolektivne<br />
indolencije. Ova pojava<br />
je poput ponornice, koju<br />
smo ugledali, i koja sada<br />
teče ka jednom cilju.<br />
Drugo, ne samo da se<br />
naziru obrisi oslobođenog<br />
bošnjačkog fronta,<br />
spremnog da se nosi sa<br />
udarima islamofobične<br />
dejtonske stvarnosti, već<br />
je u skladu sa uspostavljanjem<br />
vertikale vrijednosti<br />
i ciljeva u Bošnjaka<br />
otvoren i kritički front<br />
prema Bošnjacima<br />
koji nam se prikazuju<br />
kao naši, ali rade protiv<br />
nas, ili, u najmanju<br />
ruku, proračunato šute<br />
u ovakvim povodima.<br />
Popadale su i maske i<br />
maskare, jer je nastupilo<br />
vrijeme u Bošnjaka koje će priznavati<br />
otvorene oči i dlanove.<br />
Vlast moralnih propalica<br />
Proteklih godina smo mnogo<br />
govorili o informativnoj blokadi,<br />
u koju nas je stjerala što zakupljena,<br />
što zaglupljena bošnjačka<br />
politika, jer je medije prepustila<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
20
velikosrbima i velikohrvatima,<br />
koji su izračunali<br />
da je Bošnjake najlakše<br />
dokrajčiti preko SDP-a<br />
i Zlatka Lagumdžije.<br />
Računali su da SDP neće<br />
oskudjevati sa legitimitetom,<br />
jer u Bošnjaka ima<br />
podosta razbošnjačenih<br />
ljudi koji misle kako će ih<br />
odricanje od muslimanskog<br />
identiteta približiti<br />
Evropi, a sama trgovina u<br />
kojoj te neko voli zato što<br />
se odričeš sebe, ponižavajuća<br />
je. Tre<strong>ba</strong>lo je samo<br />
omasoviti tu podvalu<br />
Bošnjacima o lažnoj demokratskoj<br />
alternativi, a zašta su<br />
korišteni vagoni laži i konstrukcija<br />
o bošnjačkim vezama sa tzv. islamskim<br />
terorizmom i Al-Kaidom, o<br />
korumpiranosti Islamske zajednice<br />
koja troši pare na izgradnju džamija,<br />
umjesto da pare dadne penzionerima,<br />
napose, o bratstvu i jedinstvu<br />
koje će nastupiti kad pobijedi<br />
SDP. U ime tog cilja je u posljednjih<br />
desetak godina u Sarajevu instalirano<br />
lažno tzv. civilno društvo<br />
(Krug 99, Helsinški komitet, tzv.<br />
nezavisni mediji, pokret Dosta,<br />
tzv. Antifašistička akcija, itd.),<br />
koje je činilo ideološku mrežu<br />
SDP-a, a zapravo mrežu beogradskih<br />
i zagre<strong>ba</strong>čkih velikodržavnih<br />
ambicija. Da bi se ova shema razumjela,<br />
valja imati na umu da ni<br />
međunarodna zajednica, a pogotovo<br />
ne srpsko-hrvatski partneri iz<br />
Karađorđeva, nikada nisu odustali<br />
od komadanja Bosne i uništenja<br />
Bošnjaka. Budući da je ratni zločin<br />
SDP-ov ministar<br />
Suljagić je<br />
ispravno<br />
procijenio šansu<br />
da se uliže<br />
velikosrbima i<br />
velikohrvatima,<br />
koje isključivo<br />
zanima<br />
uništenje vjere<br />
u Bošnjaka - jer<br />
znaju da bez<br />
islama nema<br />
Bošnjaka, a da<br />
bez Bošnjaka<br />
nema Bosne.<br />
kriminalno očit, pristupilo<br />
se suptilnijim metodama,<br />
kakve su opro<strong>ba</strong>ne<br />
u mnogim koloniziranim<br />
društvima. Stoga je realna<br />
s&h ambicija da se<br />
nad Bošnjacima uspostavi<br />
kvislinška vlast, a zašta<br />
je napodesniji SDP i<br />
njegov iskompleksirani<br />
lider. Razultat je politika<br />
koja tjera Hrvate u hrvatski<br />
entitet, uspostavlja<br />
srpsko-hrvatsku koloniju<br />
u ovom findžanistanu i<br />
blokira uspostavu državne<br />
vlasti, kao dokaz da je<br />
Republika Srpska jedini<br />
ozbiljan državni aparat, i kao slutnju<br />
da je BiH neodrživa. Kome to<br />
može odgovarati, izuzev Beogradu<br />
i Zagrebu, a ko to može realizirati,<br />
izuzev beogradske i zagre<strong>ba</strong>čke<br />
sluge u bošnjačkom narodu. Šta<br />
može na ideološkom planu proizaći<br />
u ovakvoj antiZAVNOBIHskoj<br />
konfiguraciji osim zamisli kakva je<br />
diskriminacija bošnjačke djece koja<br />
pohađaju vjeronauku u Kantonu<br />
Sarajevu. Činjenica da taj segre-<br />
gacijski projekat realizira SDP, da<br />
ne namjerava ustuknuti, uprkos<br />
svemu što se dogodilo, ukazuje na<br />
ambiciju da se u budućnosti nastavi<br />
sa progonima vjere u Bošnjaka.<br />
Zašto bi ma ko diskriminirao djecu<br />
koja pohađaju vjeronauku, i to<br />
pred kraj školske godine, ako mu<br />
nije stalo da se što prije kod beogradskih<br />
i zagre<strong>ba</strong>čkih šefova<br />
prikaže kao nagodan i podo<strong>ba</strong>n,<br />
a zapravo, gmizav i gnjecav?! O<br />
ovom slučaju mnogo je napisano,<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
21
ošnjački su autori logički razobličili<br />
lažnu brigu SDP-ovog ministra<br />
za djecu koja ne pohađaju vjeronauku,<br />
tako da je posve jasno kako<br />
je isključivi motiv za ovu odluku<br />
u iskazivanju antiislamskog stava<br />
i obznanjivanju da će se SDPova<br />
vlast u Sarajevu boriti protiv<br />
islama. Dokaz za to su i sramne<br />
reakcije tog lažnog Helsinškog komiteta<br />
za ljudska prava, tog ideološkog<br />
PEN centra, kao i drugih<br />
SDP-ovskih prirepaka, koji su u<br />
islamofobičnoj ostrašćenosti orkestrirano<br />
potvrdili da im je cilj bor<strong>ba</strong><br />
za uništenje islama u Bošnjaka,<br />
a time i samih Bošnjaka. Dokaz je<br />
da sva tri Lagumdžijina tzv. nezavisna<br />
udruženja nikada nisu tako<br />
složno ustala da govore o stvarnim<br />
problemima omladine, kao što su<br />
droga i nasilje u školama, ali da su<br />
vojnički ustala da brane SDP-ovog<br />
ministra i da optužuju reisu-l-ulemu<br />
dr. Mustafu Cerića da “ruši<br />
ustavni poredak”, jer se usudio pozvati<br />
na demokratski otpor protiv<br />
diskriminirajuće odluke. Doduše,<br />
samo još jednom bila je takva orkestrirana<br />
hajka, i to za rušenje<br />
vlasti u Kantonu i Gradu Sarajevo,<br />
kada su bezmalo svi ovi subjekti<br />
zloupotrijebili tragediju dječaka<br />
Denisa Mrnjavca kako bi na ostavke<br />
prisilili lokalne zvaničnike, u<br />
čijoj j nadležnosti nije pitanje bezbjednosti.<br />
Činjenica da je danas<br />
mnogo teža sigurnosna situacija,<br />
a da tzv. nevladin sektor ne traži<br />
ostavke gradonačelnika Behmena<br />
i kantonalnih čelnika, ukazuje da<br />
u Danima i Oslobođenju, u tim<br />
lažnim pokretima i nevladinim<br />
organizacijama, sjede moralni propaliteti<br />
i profesionalna spadala,<br />
kojima je kriminalni kontekst prirodni<br />
ambijent djelovanja. Stoga<br />
je očekivano da takvi primitivci<br />
ne vide ničeg problematičnog u<br />
diskriminaciji bošnjačke djece, jer<br />
oni nisu plaćeni da uočavaju i kritikuju<br />
probleme, već da probleme<br />
prave.<br />
zatočen bošnjački narod, prevaziđena<br />
je ekspanzijom interneta,<br />
koji sada nadjačava sve signale i<br />
tiraže. Više ne postoji šansa da ta<br />
bošnjačka javnost urone u depresiju,<br />
samim tim što joj se osladilo<br />
postojanje i što su njome prostrujali<br />
fluidi časti i dostojanstva, koji<br />
su posvjedočili jedinstvo, pamet,<br />
slogu. Uopće je nebitno da li će<br />
fašisti-antiislamisti iz SDP-a vršiti<br />
još neke udare na identitet u<br />
Bošnjaka, jer ti udari odsad imaju<br />
rok trajanja. Izbori su 2014. i<br />
dotad će probuđena i ojačala bošnjačka<br />
javnost izgraditi kriterije<br />
o vlasti koja mora ličiti na svoj<br />
narod. Neće više biti šanse da se<br />
Bošnjacima poture kukavičija jaja,<br />
samo zato što bošnjačka inteligencija<br />
nije odgovorila na povijesne<br />
izazove i demaskirala podvale.<br />
Oslanjali smo se na Bošnjačku zajednicu<br />
kulture “Preporod”, Vijeće<br />
kongresa bošnjačkih intelektualaca,<br />
na intelektualnu <strong>ba</strong>zu sa Fakulteta<br />
islamskih nauka, da bismo<br />
se na kraju uvjerili kako<br />
tamošnji autoriteti ako ne<br />
napadaju na reisu-l-ulemu<br />
dr. Cerića, ako po SDPovskim<br />
medijima ne blate<br />
Islamsku zajednicu, onda,<br />
šute i u šutnji mudruju.<br />
Novo vrijeme će definitivno<br />
diskreditirati takav<br />
dvolični odnos i neminovno<br />
s druge strane linije<br />
svrstati one koji se udružuju<br />
sa prokazanim bošnjačkim<br />
progoniteljima, ili,<br />
koji šute u vremenu kada<br />
je šutnja nedopustiva.<br />
Nova,<br />
probuđena,<br />
neiskompleksirana<br />
generacija<br />
Bošnjaka, bez<br />
ikakve euforije,<br />
planski i<br />
proračunato,<br />
uspostavlja<br />
novi sistem<br />
vrijednosti<br />
na koji će<br />
se morati<br />
navikavati<br />
s&h šovinisti<br />
i bošnjački<br />
autodestruktivci.<br />
Draga nam je pismenost Enesa<br />
Karića, ali, šta mi imamo od te<br />
pismenosti kad se on udružuje sa<br />
Enverom Kazazom koji izmišlja<br />
neizvodljivi “bošnjački fašizam”, i<br />
sa Hadžemom Hajdarevićem, koji<br />
javno vrijeđa reisu-l-ulemu, i kad<br />
se Hadžem Hajdarević udružuje<br />
sa Markom Vešovićem koji javno<br />
vrijeđa Muhameda Filipovića.<br />
Ovo je vrijeme u kome će se bilježiti<br />
i pamtiti na kojoj je strani<br />
ko bio, računajući i lažnu neutralnost<br />
kao stranu onih koji podstrekavaju<br />
genocid nad Bošnjacima.<br />
Naš nije niko ko je s njima, i naš<br />
nije niko ko u ovom vremenu bošnjačkog<br />
buđenja šuti, vaga, mjeri<br />
i računa. Nama ne tre<strong>ba</strong>ju šićardžije<br />
i račundžije, već nam tre<strong>ba</strong>ju<br />
ljudi koji se neće stidjeti svjedočiti<br />
da će zauvijek više voljeti<br />
Muhameda, nego Marka, ali da će<br />
zauvijek biti spremni da sa svakim<br />
Markom grade bosansko zajedništvo<br />
po mjeri jednakopravnosti<br />
i jednake uspravnosti.<br />
Nova, probuđena, neiskompleksirana<br />
generacija<br />
Bošnjaka, bez ikakve<br />
euforije, planski i proračunato,<br />
uspostavlja novi<br />
sistem vrijednosti na koji<br />
će se morati navikavati<br />
s&h šovinisti i bošnjački<br />
autodestruktivci. Odsad<br />
oni moraju računati da<br />
Bošnjaci ne daju na sebe,<br />
da znaju šta su im vrijednosti,<br />
i šta su im prava,<br />
i da su spremni braniti<br />
ono što bi branio svaki<br />
normalan narod. A svaki<br />
narod prvo voli sebe, pa<br />
onda druge.<br />
Prvo volimo sebe, pa druge<br />
Desetine autorskih reakcija na<br />
ovaj slučaj, kao i stotine nepotpisanih<br />
komentara, uvjeravaju nas<br />
da je bošnjačka javnost izronila iz<br />
potištenosti i depresije, da je sazrela<br />
u svojoj povrijeđenosti, da<br />
je umrežena, da prati stvarnost i<br />
na nju reagira, svjedočeći poznavanje<br />
praga nacionalnih interesa.<br />
Medijska blokada u koju je bio<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
22
Apel za pomoć<br />
Mahiru Ramić<br />
amiću potrebno o 20 000<br />
eura za liječenje u Švicarsko<br />
vicarskoj<br />
Navedeni je bio liječen<br />
u našim ustanovama<br />
gdje je operisan 2003<br />
godine u Sarajevu. Poslije operacije<br />
je vidio samo na jedno oko,<br />
i to svega 3 %. Početkom 2011.<br />
godine, stanje mu se naglo pogoršava<br />
i od tada ne vidi nikako.<br />
Nakon konsultovanja naših doktora,<br />
predloženo mu je liječenje<br />
u Švicarskoj. Pregledom o<strong>ba</strong>vljenim<br />
u Švicarskoj ustanovljena je<br />
mogućnost operacije. Za navedenu<br />
operaciju Mahiru je potrebno<br />
20 000 eura, što on sam nije u<br />
mogućnosti obezbijediti. Ovim<br />
putem pozivamo sve dobre ljude<br />
da mu iziđu u suret i uzmu učešće<br />
u akciji ‘’Pomozimo da se našem<br />
Mahiru vrati vid’’.<br />
Broj žiroračuna na koji se<br />
mogu vršiti uplate u KM je:<br />
3386702502624860<br />
Broj deviznog žiroračuna je:<br />
3386702833385645<br />
Kontakt telefon: 00387 61<br />
605 773<br />
‘’Ko učini dobro djelo, dobit će<br />
veliku nagradu za njega i bit će<br />
straha na Sudnjem danu pošteđen’’.<br />
(Prijevod značenja, En-neml, 89.).<br />
29. april - 26. džumade-l-ula<br />
23
Politika i društvo<br />
Antiislamizam kao fašizam, islamofobija kao reisofobija<br />
Napad na<br />
reisu-l-ulemu<br />
napad je na<br />
Bošnjake<br />
Na obraz onih koji finansiraju i<br />
kreiraju medijske i političke napade<br />
na reisu-l-ulemu dr. Mustafu ef.<br />
Cerića, a pogotovo na intelektualnu<br />
čast onih proračunatih Bošnjaka koji<br />
su se podali zluradosti i povjerovali u<br />
te laži i klevete, šaljemo ovaj tekst u<br />
kome predstavljamo dr. Mustafu ef.<br />
Cerića, kao jednog od najuglednijih<br />
Bošnjaka u povijesti, koji je odavno<br />
nadišao međunarodne domete<br />
bošnjačkog naroda. U Bošnjaka<br />
postoji kritična intelektualna masa<br />
koju više ništa ne može poremetiti<br />
u uvjerenju da je bošnjački narod<br />
počašćen ličnošću dr. Mustafe ef.<br />
Cerića, i da je napad na reisu-lulemu<br />
napad na bošnjački narod<br />
Piše: Fatmir Alispahić<br />
Već desetak godina reisu-l-ulema dr.<br />
VMustafa ef. Cerić je ličnost o kojoj se<br />
Vnajobilnije i najnegativnije piše i govo- Vri u dejtonskim medijima. Ne radi se o stvarnoj<br />
informativnoj potrebi, već o nastojanju da<br />
se od reisu-l-uleme, a time i od Islamske zajednice,<br />
stvori centar svih problema. Stotine<br />
su uvreda, kleveta, bezočnih konstrukcija rečenih<br />
na adresu reisu-l-uleme, i bezmalo isto<br />
toliko je šutnji bošnjačkih intelektualaca koji<br />
nisu detektirali i osudili ovu islamofobijsku<br />
pomamu. Pokušaj SDP-a da diskriminira<br />
djecu koja pohađaju vjeronauku u Kantonu<br />
Sarajevo, potakli su reisu-l-ulemu da najavi<br />
mogućnost protesta, zbog čega je iz SDPovskih<br />
političkih i medijskih jazbina izmišljeno<br />
da “reis poziva na rušenje ustavnog poretka”,<br />
pa se čak i visoki predstavnik Valentin<br />
Inzko osmjelio da izmisli kako reisu-l-ulema<br />
podriva mir i “govori protivno ljudskom dostojanstvu”.<br />
Poruka svih ovih napada je da bi<br />
reisu-l-ulema tre<strong>ba</strong>o zašutjeti za sva vremena,<br />
kako bi ugodio “ljudskom dostojanstvu”,<br />
lažnom miru i toleranciji, a zapravo društvenom<br />
poretku u kojem bi Bošnjaci živjeli kao<br />
drugorazredni građani. Jer narod koji pristane<br />
da mu se odrekne pravo na njegovu vjeru,<br />
pristao je na svoj nestanak, budući da je vjera<br />
fundament svake nacionalne kulture, ali i<br />
kompas svake sadašnjosti. Ako bi Bošnjaci<br />
prihvatili podvalu o “sekularnom društvu”<br />
(Sekularna je država, jer njome ne upravljaju<br />
vjerske zajednice, a ne društvo koje poštuje<br />
slobodu vjerskih zajednica i vjersku okosnicu<br />
kulturne <strong>ba</strong>štine!), to bi značilo da pristaju<br />
živjeti kao ateisti, čime bi prestali postojati<br />
kao Bošnjaci. Napose, može li se srpstvo i<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
24<br />
hrvatstvo vidjeti izvan pravoslavlja i katoličanstva?!<br />
Naravno da ne može! Zašto se onda<br />
Bošnjacima nameće ateizacija i demuslimanizacija<br />
kao demokratski standard, i zašto<br />
se reisu-l-ulema Islamske zajednice progoni<br />
i vrijeđa na najprizemniji način? Zato što je<br />
postojanje islama u Bosni i Hercegovini motiv<br />
genocida nad Bošnjacima, u svim historijskim<br />
etapama, pa i u ovoj dejtonskoj, u kojoj<br />
taj genocid ima oblik uništavanja bošnjačkog<br />
identiteta, temeljenog na vjeri u Bošnjaka, i<br />
ukičmljenog u Islamskoj zajednici.<br />
U projektu takvog nastavka genocida<br />
nad Bošnjacima, Islamska zajednica, ovakva<br />
kakva jeste, koju simbolizira uspravnost<br />
i slobodoumnost sadašnjeg reisu-l-uleme<br />
dr. Mustafe Cerića – najveća je smetnja.<br />
Umrtvljivanje Islamske zajednice, njeno<br />
udaljavene od bošnjačkih problema, tjeranje<br />
u intelektualni i patriotski kukavičluk – <strong>ba</strong>š<br />
onako kako to radi Fakultet islamskih nauka<br />
u Sarajevu – krajnji je cilj ovih napada na reisu-l-ulemu<br />
Cerića.<br />
U ovom tekstu mi nećemo ulaziti u analizu<br />
svih tih napada i kleveta na reisu-l-ulemu<br />
Cerića, kakvim nije izložena ni jedna javna<br />
ličnost u BiH. Na obraz onih koji finansiraju i<br />
kreiraju te medijske i političke napade na reisul-ulemu<br />
Cerića, a pogotovo na intelektualnu<br />
čast onih proračunatih Bošnjaka koji su se podali<br />
zluradosti i povjerovali u te laži i klevete,<br />
šaljemo ovaj tekst u kome predstavljamo dr.
Mustafu ef. Cerića, kao jednog od najuglednijih<br />
Bošnjaka u povijesti, koji je odavno nadišao<br />
međunarodne domete bošnjačkog naroda.<br />
Reisu-l-ulema Cerić je na najuglednijim<br />
svjetskim adresama odavno ispred mnogih<br />
vjerskih poglavara koji zastupaju nacije od po<br />
80 miliona ljudi, iz čega proizilazi zaključak<br />
da su ti dometi isključiva zasluga dr. Mustafe<br />
Cerića. Pri tome napominjemo da u Bošnjaka<br />
postoji kritična intelektualna masa koju više<br />
ništa ne može poremetiti u uvjerenju da je bošnjački<br />
narod počašćen ličnošću dr. Mustafe ef.<br />
Cerića, i da je napad na reisu-l-ulemu napad<br />
na bošnjački narod.<br />
U nastavku teksta ćemo iznijeti biografske<br />
podatke o reisu-l-ulemi Islamske zajednice<br />
u Bosni i Hercegovini dr. Mustafi ef.<br />
Ceriću, a to su činjenice koje govore same za<br />
sebe i kojima je suvišan komentar.<br />
Biografija i aktivnosti<br />
Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je rođen<br />
1952. godine. Završio je Gazi Husrev-begovu<br />
medresu. Diplomirao na Univerzitetu al-Azhar<br />
u Kairu. Radio je kao imam u Gračanici, a potom<br />
u Islamskom kulturnom centru u Čikagu.<br />
U Čikagu je završio postdiplomske studije iz<br />
islamske teologije na Odsjeku za bliskoistočne<br />
jezike i civilizacije, gdje je i doktorirao pred<br />
poznatim muslimanskim učenjakom Fazlur<br />
Rahmanom. Uporedo s imamskim poslom<br />
predavao je na Američkom koledžu u Čikagu.<br />
Nakon petogodišnjeg imamskog rada<br />
i studiranja u Čikagu, radio je kao glavni<br />
imam u Zagre<strong>ba</strong>čkoj džamiji. Njegovim<br />
dolaskom Islamska zajednica u Zagrebu je<br />
osavremenila oblike rada koji su dotad bili<br />
nepoznanica za Islamsku zajednicu, posebno<br />
u pogledu otvorenosti i komunikativnosti.<br />
Pod njegovim vođstvom Islamska zajednica<br />
u Zagrebu je organizirala tri znanstvena simpozija.<br />
Ovakav vid aktivnosti u kreaciji dr.<br />
Cerića, Zagre<strong>ba</strong>čku džamiju svrstava u sam<br />
vrh znanstveno-kulturnog života Islamske<br />
zajednice u bivšoj Jugoslaviji, a čini je sve prisutnijom<br />
i u tokovima razvoja islamske misli<br />
u svijetu.<br />
Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je bio<br />
docent na Islamskom teološkom fakultetu<br />
u Sarajevu. Od 1991. do 1993. godine bio je<br />
profesor na Institutu za islamsku misao i civilizaciju<br />
u Kuala Lumpuru, Malezija. Izabran<br />
je 1993. godine za naibu reisa, a 1996. godine<br />
primio je Menšuru za vršenje dužnosti reisul-uleme.<br />
Za reisu-l-ulemu Islamske zajednice<br />
u Bosni i Hercegovini izabran je 1998. godine,<br />
a ponovo je izabran na ovaj položaj 2005.<br />
godine. Bio je predsjednik Udruženja ilmije u<br />
Hrvatskoj i Sloveniji, član redakcija Islamske<br />
misli i Glasnika i suradnik Opće enciklopedije<br />
Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.<br />
Objavio je više tekstova u glasilima Islamske<br />
zajednice i u drugim stručnim časopisima<br />
iz područja islamistike, teologije i islamske<br />
kulture, objavio je knjigu na engleskom<br />
Roots of Synthetic Theology in Islam u Kuala<br />
Lumpuru, 2002. godine i knjigu Vjera, narod<br />
i domovina. Govori i piše arapski i engleski<br />
jezik.<br />
Priznanja<br />
1997. Dobio najviše egipatsko odlikovanje<br />
za doprinos u širenju islamske misli.<br />
2003. Dobio UNESCO-vu nagradu<br />
za mir Felix Houphouet-Boigny za pose<strong>ba</strong>n<br />
doprinos međureligijskom dijalogu,<br />
toleranciji i miru u svijetu. Među dobitnicima<br />
ove Nagrade su velika svjetska imena,<br />
od Nelsona Mandele (1991.) do Jasara<br />
Arafata (1993.), Džimi Kartera (1994.) do<br />
Luiza Lule Da Silvija (2008.).<br />
2004. Dobio Sir Sternbergovju nagradu<br />
koju dodjeljuje Međureligijsko vijeće kršćana<br />
i Jevreja za doprinos međuvjerskom<br />
razumijevanju.<br />
2005. Dobio Plaketu za doprinos i afirmaciju<br />
Gazi Husrev-begove medrese.<br />
2007. Nagrađen kraljevskim Ordenom<br />
el-Husein prvoga reda Hašemitske<br />
Kraljevine Jordan za osobitu predanost u<br />
radu, zajedno sa jordanskim, egipatskim i<br />
azarbejdžanskim muftijom.<br />
2007. Dobio Nagradu njemačke<br />
Fondacije Teodor Hojs (Theodor-Heuss-<br />
Stiftung) za 2007. godinu, zajedno sa<br />
gospođom Ritom Süssmuth, bivšom predsjednicom<br />
njemačkog Parlamenta.<br />
2008. Dobio Nagradu za životno djelo<br />
za 2007. godinu Asocijacije muslimanskih<br />
društvenih naučnika u Velikoj Britaniji.<br />
O značaju ove Nagrade za životno djelo<br />
AMSS-a u Londonu najbolje svjedoče<br />
imena dosadašnjih dobitnika: Ali Mazrui<br />
(2000.), Alija Izetbegović (2001.), Zaki<br />
Badawi (2002.), Edward Said (2003.),<br />
Martin Lings (2004.), Fuat Sezgin (2005.)<br />
i Muhamed Abdul-Halim (2006.).<br />
2008. Dobio prestižnu međunarodnu<br />
Nagradu Eugen Biser, u Minhenu<br />
(Njemačka), zajedno sa Princom Gazijem<br />
bin Muhammedom bin Talalom iz<br />
Jordana i Šejhom el-Habibom Alijem<br />
Zejnulabidinom el-Džifrijem iz Emirata.<br />
2009. Uvršten u knjigu Petsto najuticajnijih<br />
muslimana u svijetu. Od tih<br />
500 napravljen je uži izbor od 50 najuticajnijih<br />
među kojima je i reisu-l-ulema<br />
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini,<br />
dr. Mustafa ef. Cerić. Da bi se shvatila<br />
vrijednost selekcije 50 najuticajnijih muslimana<br />
u svijetu dovoljno je spomenuti<br />
imena kao što su saudijski kralj Abdulah<br />
bin Ali Saud koji je na prvom mjestu, te<br />
jordanski kralj Abdulah i marokanski<br />
kralj Muhamed VI, zatim državnici kao<br />
što su turski premijer Redžep Erdoan, te<br />
duhovni autoriteti kao što su ajatullah Ali<br />
Hamenei, šejh Jusuf Karadavi, ajatullah<br />
Husein Sistani, te egipatski muftija Ali<br />
Džuma i mnogi drugi.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
25<br />
Utemeljitelj, suosnivač i član<br />
1997. Osnivač i punopravni član<br />
Evropskog vijeća za fetve na čijem<br />
čelu je šejh Karadavi.<br />
1997. Jedan od idejnih kreatora i<br />
utemeljitelja Međureligijskog vijeća Bosne<br />
i Hercegovine.<br />
2000. Izabran za redovnog člana Fikhske<br />
akademije za fetve pri Rabiti (Svjetska<br />
muslimanska liga) u Mekki.<br />
2001. Jedan od osnivača i punopravni<br />
član Fondacije za mezarje i uprave<br />
Memorijalnog centra u Potočarima.<br />
2001. Jedan od osnivača Islamskog<br />
evropskog vijeća sa sjedištem u Parizu.<br />
2004. Postao dopisni član Kraljevske<br />
akademije Muesset Al Bejt u Ammanu<br />
(Jordan).<br />
2004. Postao član Svjetskog vijeća za<br />
islamsko misionarsvo (Libija).<br />
2006. Izabran među deset članova Izvršnog<br />
vijeće Svjetskog foruma uleme.<br />
2006. Na 8. zasjedanju Svjetske konferencije<br />
religija za mir u Kjotu (Japan) izabran u<br />
najviše tijelo Konferencije - Svjetsko vijeće<br />
religija za mir, kao predstavnik sunnitskog<br />
islama.<br />
2007. Jordanski princ Gazi bin Muhammed<br />
uručio mu diplomu redovnog člana<br />
Kraljevske akademije za islamsku misao.<br />
2009. Učesnik konstituirajuće sjednice<br />
Međunarodnog vijeća C-1 for the Common<br />
Good (C-1 za zajedničko dobro) u<br />
Londonu. Riječ je o vijeću za unapređenje<br />
odnosa između Zapada i muslimanskog<br />
svijeta, kao nasljednika Vijeća C-100,<br />
kojeg je ustanovio Svjetski ekonomski<br />
forum u Davosu 2001. godine.<br />
Istaknuti muslimani: Reisu-lulema<br />
među 100 najuglednijih<br />
I<br />
zdavačka kuća Oneworld Publications<br />
iz Oxforda (Velika Britanija), izdala<br />
je knjigu autorice Natana J. DeLong-<br />
Bas Istaknuti muslimani: Muslimani<br />
graditelji svjetske civilizacije i kulture.<br />
U knjizi su donesene biografije i<br />
najznačajnija postignuća stotinu<br />
najuglednijih muslimana u povijesti,<br />
po izboru autorice DeLong-Bas. U<br />
knjizi su odabrana imena ličnosti koje<br />
su učinile značajan doprinos razvoju<br />
svojih društava, ali i glo<strong>ba</strong>lne zajednice.<br />
Uz imena NBA zvjezde Kareema Abdul<br />
Jab<strong>ba</strong>ra, preko dobitnice Nobelove<br />
nagrade za mir Shirin E<strong>ba</strong>di, hiphop<br />
umjetnika Mosa Defa, svjetskog<br />
bokserskog šampiona Muhammada<br />
Alija, nagrađivanog novinara i<br />
najprodavanijeg pisca Ahmeda<br />
Rashida, popularnog muzičara i<br />
dobrotvora Yusufa Islama, dobitnika<br />
Nobelove nagrade za hemiju Ahmeda<br />
Zewaila - nalazi se i ime reisu-l-uleme<br />
dr. Mustafe Cerića.
Učešće na međunarodnim forumima i inicijative<br />
Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je učestvovao<br />
na brojnim međunarodnim konferencijama,<br />
sastancima i seminarima i svojim predavanjima i<br />
idejama pobuđivao veliku pažnju međunarodne<br />
intelektualne, vjerske i političke javnosti. Zbog toga je<br />
dobijao brojne pozive od relevantnih međunarodnih<br />
organizacija koje imaju glo<strong>ba</strong>lni karakter i uticaj.<br />
Većem broju tih poziva nije se mogao odazvati.<br />
2001. - 2009. Redovan sudionik na Svjetskom<br />
ekonomskom forumu u Davosu i član Grupe 100 za<br />
odnose između islama i Zapada.<br />
2002. Sudionik konferencije Evro-atlantskog<br />
partnerskog vijeća, gdje je održao predavanje o temi:<br />
Islam protiv terorizma.<br />
2003. Učestvovao na OSCE-ovoj konferenciji u<br />
Beču sa predavanjem o temi: Rasizam, ksenofobija i<br />
diskriminacija.<br />
2006. U okviru rasprave o temi Jedno more -<br />
tri vjere, u Rimu govorio na simpoziju u sklopu<br />
internacionalnog skupa Mediteran na pragu novog<br />
milenija.<br />
2006. Održao predavanje na susretu Židova i<br />
muslimana, koji je pod nazivom Bejahad održan<br />
na Hvaru, kada je usvojen i Apel Kulturom do<br />
zajedništva.<br />
2006. Na inicijativu Madelin Albright, bivše državne<br />
sekretarice Sjedinjenih Američkih Država, govorio je<br />
na prestižnoj međunarodnoj konferenciji Brainstorm<br />
2006. u Aspenu (Kolorado, SAD).<br />
2006. Na poziv federalne ministrice unutarnjih<br />
poslova Austrije Lize Prokop prisustvovao je<br />
međunarodnoj konferenciji o temi Dijalog kultura i<br />
religija, koja je održana u Beču. U prisustvu velikog<br />
broja svjetskih i evropskih stručnjaka u oblasti<br />
kulture i religije, reisu-l-ulema je govorio na trećoj<br />
sesiji o temi: Evropa - društvo zajedničke <strong>ba</strong>štine<br />
(Europe - A Community of Common Heritage).<br />
2006. Održao govor na Univerzitetu Viskonsin<br />
(Madisonu, SAD) u okviru međunarodne konferencije<br />
o temi: Deset Božijih zapovijedi i njihova aplikacija<br />
u judaizmu, kršćansvu i islamu. U Bostonu je 3.<br />
aprila 2006., na MIT (Massachusetts Institute of<br />
Technology), održao predavanje o temi: Identitet<br />
evropskih muslimana.<br />
2006. U Evropskom parlamentu predstavio<br />
Deklaraciju evropskih muslimana.<br />
2006. Na međunarodnoj konferenciji u Kuala Lupuru<br />
(Malezija), pod nazivom Dijalozi: Islamski svijet-<br />
SAD-Zapad - Ko govori u ime islama? Ko govori u<br />
ime Zapada?, obratio se predavanjem na temu Izazovi<br />
koji su nametnuti naukom i tehnologijom na relaciji<br />
muslimani-Zapad.<br />
2006. Objavljena i na četiri jezika prevedena<br />
(engleski, arapski, njemački, francuski) Deklaracija<br />
evropskih muslimana, koja je nastala povodom<br />
tragičnih događaja od 11. septembra 2001. u Nju<br />
Jorku, 11. marta 2004. u Madridu te 7. jula 2005. u<br />
Londonu.<br />
2006. Na poziv generalnog direktora ISESCO<br />
(Islamska organizacija za odgoj, obrazovanje i<br />
kulturu) dr. Abdulaziza Tverdžia, sudjeluje u<br />
radu međunarodne konferencije u Tunisu o temi<br />
Civilizacije i kulture: od dijaloga do saveza.<br />
2006. Jedan je od potpisnika pisma 138 muslimanskih<br />
čelnika i intelektualaca upućenog kršćanskim<br />
poglavarima, s pozivom na dijalog, a povodom<br />
papinog predavanja na Regensburškom univerzitetu.<br />
2007. U Vašingtonu održao predavanje u prestižnom<br />
međunarodnom centru Woodrow Wilson za učenjake<br />
o temi Umijeće tolerancije.<br />
2007. U prisustvu Šejhu-l-Azhara Muhammeda el-<br />
Tantavija i velikog broja uleme iz cijelog svijeta,<br />
govorio na četvrtoj sesiji u okviru Drugog svjetskog<br />
susreta svršenika univerziteta Al-Azhar u Kairu o<br />
temi Umijeće tolerancije u islamu.<br />
2007. Govorio na konferenciji Akademska sloboda<br />
i sloboda religije – tenzije i kompromisi dvaju<br />
koegzistentnih i fundamentalnih prava na Leiden<br />
univerzitetu u Holandiji.<br />
2007. U Dohi (Katar) učestvovao na konferenciji<br />
Dohska konferencija za međuislamski dijalog i govorio<br />
na temu Značaj zbližavanja mišljenja za jedinstvo<br />
muslimana, u prisustvu više od dvije stotine delegata<br />
iz muslimanskog svijeta.<br />
2008. Učestvovao na trodnevnoj konferenciji na<br />
Jelskom univerzitetu (SAD) o temi Lju<strong>ba</strong>v prema<br />
Bogu i komšiji u riječi i djelu - pretpostavke za<br />
muslimane i kršćane, koju su inicirali muslimanska<br />
ulema i intelektualci a podržali kršćani sa Jelskog<br />
univerziteta.<br />
2008. Učesnik Međucivilizacijskog dijaloga koji se<br />
vodi između Japana i islamskog svijeta u Rijadu.<br />
2007. Na poziv Liz Mohn, predsjednice Bertelsmann<br />
fondacije iz Njemačke i dr. Volganga Šusela, bivšeg<br />
austrijskog kancelara, prisustvovao evropskom susretu<br />
Trilogija Salzburga.<br />
2008. U gradu Saporo u Japanu učestvovao na<br />
samitu vjerskih autoriteta svijeta za mir, a u povodu<br />
održavanja Hokaido samita Grupe osam (G8).<br />
2008. Predvodio delegaciju muslimanskih<br />
intelektualaca iz cijelog svijeta na prvom povijesnom<br />
seminaru Katoličko-muslimanskog foruma Lju<strong>ba</strong>v<br />
prema Bogu, lju<strong>ba</strong>v prema komšiji.<br />
2008. Na poziv Svjetske konferencije religija za mir<br />
(WCRP), prisustvovao Međunarodnoj diplomatskoj<br />
konferenciji o kasetnom naoružanju, u Dablinu<br />
(Irska).<br />
2009. U Evropskom parlamentu (EP), na plenarnom<br />
zasjedanju u Strasburu, 15. januara, usvojena<br />
Rezolucija o Srebrenici, čiji je jedan od inicijatora i<br />
promotora bio bosanski reisu-l-ulema Cerić.<br />
2009. Predvodio visoke muslimanske autoritete u<br />
Evropi u dizanju glasa protiv nasilja u Pakistanu.<br />
2009. Sudjelovao u jedinstvenoj međureligijskoj<br />
ceremoniji, koja je održana u Kopenhagenu pod<br />
pokroviteljstvom švedskog nadbiskupa dr. Andresa<br />
Vedžrida i Svjetske konferencije religija za mir, a u<br />
okviru događaja od posebne važnosti za budućnost<br />
čovječanstva - Konferencije o klimatskim promjenama<br />
Ujedinjenih naroda. U svojstvu dopredsjednika<br />
Konferencije religija za mir, pročitao Bosansku<br />
dovu u kojoj se govori o miru, toleranciji te ljudskoj<br />
odgovornosti i savjesti čovječanstva koju tre<strong>ba</strong><br />
probuditi radi zaštite prirode i spasa od glo<strong>ba</strong>lnog<br />
zagrijavanja koje prijeti da ugrozi život na Zemlji.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
26
Društvo<br />
Tragom američke “Balkanske jezičke problematike”<br />
Udar na bosanski jezik<br />
I zato bosanski jezik kao<br />
zvanični standardizirani jezik<br />
zemlje i naroda Bosne, koji<br />
uključuje i sve specifične<br />
nacionalne tradicije, tre<strong>ba</strong><br />
biti službeni jezik trihu<br />
zapadno<strong>ba</strong>lkanskih država<br />
kao “opipljiv dokaz američke<br />
podrške za jačanje saradnje<br />
među narodima bivše<br />
Jugoslavije”. Jer, ko zna<br />
bosanski, zna i hrvatski i<br />
srpski, ali ne i obratno! Iz<br />
navedene argumentacije<br />
slijedi da ovaj zakon nipošto<br />
ne smije biti proveden i da<br />
se mora vratiti u parlamenat<br />
na izmjene i dopune, a ko<br />
je sve ovo zakuhao, neka<br />
sam pokusa tu vruću kašu.<br />
To je zadatak političkih<br />
partija i pojedinaca koji su<br />
dobili glasove Bošnjaka na<br />
izborima<br />
Piše: Safet Kadić (safetkadic@hotmail.com)<br />
Hoće li se ponovo ukinuti<br />
ime bosanskoga jezika<br />
kao što je to uradila<br />
Austro-Ugarska početkom prošlog<br />
stoljeća u vrijeme svoga protektorata<br />
u Bosni i Hercegovini, a Bosna je<br />
krajem toga istog dvadesetog vijeka,<br />
nakon srpsko-hrvatske agresije, ponovo<br />
postala protektorat međunarodne<br />
zajednice, pod dominantnim<br />
uticajem Amerike, a upravo Amerika<br />
ponovo nameće Bošnjacima srbskohrvatski<br />
jezik mimo sadašnjeg ustavnog<br />
rješenja po kojem su u službenoj<br />
upotrebi bosanski, hrvatski i srpski<br />
jezik?<br />
Tri regionalne varijante bosnaskog jezika<br />
U bosanskoj javnosti, za<strong>ba</strong>vljenoj raznim<br />
Dodikovim političkim egzibicijama,<br />
prošao je još u septembru 2009. godine<br />
sasvim nezapaženo jedan simptomatičan<br />
dokumenat američkog Državnog sekretarijata<br />
pod nazivom “Balkanska jezička<br />
problematika”, u kojem se kaže da bi “bosanski,<br />
hrvatski, srpskohrvatski i srpski<br />
tre<strong>ba</strong>li biti grupirani zajedno i tretirani kao<br />
jedinstven jezik”, odnosno kao<br />
“tri regionalne varijante srpskohrvatskog<br />
jezika, što bi pružalo<br />
opipljiv dokaz američke podrške<br />
za jačanje saradnje među<br />
narodima bivše Jugoslavije” i<br />
zaključuje da “svi veći američki<br />
univerziteti s dobro ustrojenim<br />
programima slavenskih jezika,<br />
uključujući Havard i UCLA-u,<br />
tretiraju ova tri dijalekta kao<br />
jedan jezik”. Na nivou standardnog<br />
idioma stav o “jednom<br />
jeziku” nije sporan za “tradicionalnu<br />
serbokroatistiku” pa,<br />
djelimično, i za bosnistiku, ali<br />
je potpuno neprihvatljiv i sociolingvistički<br />
neutemeljen stav o<br />
“tri regionalne varijante srpskohrvatskog<br />
jezika”, odnosno svođenje<br />
“tri regionalne varijante”<br />
na dvočlani naziv prema nacionalnom<br />
imenu dva naroda,<br />
gdje je eliminisan treći.<br />
Kako o ovim pitanjima i<br />
svome jeziku razmišljaju neki<br />
bosanski intelektualci?<br />
Da je tadašnji zamjenik<br />
glavnog inspektora američkog<br />
Državnog sekreterijata, Harold<br />
W. Geisel, naveo izpravan bosnistički<br />
stav o “tri regionalne<br />
varijante bosanskog jezika”<br />
bilo bi to i lingvistički utemeljeno<br />
i politički prihvatljivo. Taj<br />
bosnistički stav niko dosad nije<br />
eksplicitnije izrazio kao jedan<br />
bosanski lingvista srednje generacije, odnosno<br />
predvodnik “nove garde” bosanskih<br />
lingvista, inače profesor na sarajevskom<br />
Filozofskom fakultetu, Ismail Palić, koji<br />
nedvosmisleno tvrdi da “bosanskim jezikom<br />
govore Bošnjaci, Crnogorci, Hrvati i Srbi”<br />
naglašavajući da “nacionalna pripadnost<br />
na našem terenu ne može biti kriterij jezičke<br />
U bosanski<br />
jezik su<br />
nesmetano<br />
ulazile riječi<br />
i sa iztoka<br />
i sa zapada<br />
i zato je<br />
bosanski jezik<br />
najbogatiji.<br />
Tome je svoj<br />
doprinos dao<br />
svaki narod<br />
pojedinačno<br />
i svi zajedno,<br />
njegujući i<br />
razvijajući,<br />
pored<br />
zajedničke,<br />
i svoju<br />
specifičnu<br />
tradiciju.<br />
diferencijacije”. U intervjuu sarajevskom listu<br />
“Preporod” Palić ovako razvija ovu tezu:<br />
“Ako ja, na primjer, slušam ili čitam ono što<br />
neko govori ili piše, pa zapažam da se on kao<br />
i ja stopostotno koristi istim gramatičkim pravilima<br />
u oblikovanju rečenica, istim riječima,<br />
da ima, npr. sedam padeža i da ih koristi kao<br />
i ja, da mu je riječ ‘kuća’ ženskog roda, da uz<br />
nju mora i pridjev biti u ženskom rodu itd.<br />
itd. – šta mi ostaje nego da zaključim da taj<br />
i taj govori bosanskim jezikom. Zar je pritom<br />
važno kako se taj zove, koje je nacionalnosti,<br />
gdje živi, pa čak i to<br />
kako on lično naziva svoj jezik.<br />
Ne radi se tu o njegovom imenovanju<br />
jezika, nego o mome, a ja<br />
ga imenujem bosanskim, nemam<br />
kako drukčije. Meni ne tre<strong>ba</strong><br />
naziv srpski, hrvatski niti crnogorski,<br />
to mi je viška. Ako Hrvati<br />
svoj jezik zovu hrvatskim ili Srbi<br />
srpskim, zašto bih ga ja tako zvao<br />
kad je isti kao i moj – bosanski.<br />
Za mene je bosanski jezik sve ono<br />
što ja kao govornik gramatički<br />
i leksički prepoznajem kao svoj<br />
vlastiti jezik.” Palićevo shvaćanje<br />
dijeli i bosanski akademik i<br />
iztraživač na polju filozofije jezika,<br />
Muhamed Filipović, kada<br />
se u jednoj emisiji sarajevske televizije<br />
pita: “Može li iko reći da<br />
govorimo tri jezika?” Filipović,<br />
međutim, odmah dodaje jednu<br />
vrlo bitnu napomenu: “Drugo<br />
je pravo normiranja.” Na<br />
Filipovićev stav “drugo je pravo<br />
normiranja” dodao bih i svoj, u<br />
saglasnosti sa Palićem: pa, tako,<br />
i imenovanja.<br />
Jedan sarajevski portal u<br />
januaru tekuće godine donosi<br />
tekst poznatog bosanskog<br />
animatora i karikaturiste, od<br />
kraja rata izbjeglice i azilanta<br />
u Skandinaviji, Midhata<br />
Ajanovića, u kojem se kaže:<br />
“Mnogima od nas Bosanaca<br />
ostajanje u maternjem jeziku je utočište<br />
i način da ne izgubimo našu virtualnu<br />
‘kuću’. Zanimljivo je da jezik funkcionira<br />
slično i u slučaju onih koji malo, ako imalo,<br />
mare za tu ‘kuću’, kao što je to, nažalost,<br />
slučaj kod većine stanovnika Bosne i<br />
Hercegovine koja sebe u nacionalnom smislu<br />
doživljava Srbima. Nikad nisam uspio<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
27
shvatiti šta je to što čini da se ljudi istog<br />
korijena i jezika međusobno toliko mrze, a<br />
pogotovo da veliki dio bosanskog stanovništva<br />
svim silama nastoji razoriti vlastitu<br />
domovinu. Pretpostavljam da smo mi, koji<br />
sebe doživljavamo Bosancima, još čudniji<br />
onim drugima pa je, dakle, riječ o fundamentalnom<br />
nesporazumu.”<br />
Šiberove jezičke dileme<br />
Kontroverzni bosanski ratni general<br />
Stjepan Šiber, u jednoj tipičnoj samoreklamerskoj<br />
izpovijesti “generala poslije bitke”,<br />
prije tri-četiri godine na Federalnoj televiziji<br />
upetljao se u stvari koje, očigledno, ne<br />
razumije, unoseći pravu konfuziju u davno<br />
razsvijetljene pojmove. I njemu “smeta što<br />
imaju tri jezika... u školama tri udžbenika...”,<br />
ali su njegovi argumenti zapanjujući:<br />
“Stvara se neki jezik bosanski, kažu da je već<br />
stvoren, koji nije ni srpski, ni hrvatski, pa ni<br />
bošnjački, a ja znam svaki, znam i bošnjačko<br />
‘h’... znam kao i Srbi reći: Šta je, bre, budalo!<br />
Po Gradačanliji Šiberu izpada, da nema tri<br />
jezika, nego jedan, ali to nije bosanski, jer<br />
bosanski jezik nije postojao i on se tek stvara,<br />
a već u slijedećoj rečenici demantuje sam<br />
sebe, jer upravo govori tim jezikom Bosne<br />
i svoga rodnog Gradačca, brkajući, očito,<br />
standarni i organski idiom: “A ja govorim<br />
maternji, jer je to najbolji jezik kojim te je<br />
majka naučila. U mojoj čaršiji, u Gradačcu,<br />
je bilo 98 posto (?) Muslimana... “ (Bošnjaka,<br />
op.a.) Kad se radi o prirodnom, materinskom<br />
jeziku, sa Šiberom se slaže i bosanski<br />
anglista, profesor emeritus, Midhat<br />
Riđanović, kada kaže da “jedini prirodni<br />
jezik je materin jezik” iznoseći, pritom, zanimljivu<br />
ilustraciju toga stava: “Godinama<br />
se forsira telèvīzija (tzv. Maretićev akcenat,<br />
op.a.), a otiđi pred Skenderiju, svako će reći<br />
televîzija...” I <strong>ba</strong>njalučki sociolog, Miodrag<br />
Živanović, također smatra da je jezik “prirodno<br />
stvorena vrijednost”, što, naravno,<br />
nije sporno, ali je više nego sporan njegov<br />
stav da “problem nije u nazivu”. Upravo je<br />
u nazivu ključ problema, jer se u nacionalističkim<br />
posesivnostima sve stvari nastoje<br />
imenovati svojim nacionalnim imenom<br />
i proglasiti svojim ekskluzivitetom, a eliminirati<br />
druge. U spomenutoj američkoj<br />
studiji se upravo to zagovara. “Možemo ga<br />
ponovo zvati srpskohrvatski”, nonšalantno<br />
u dosluhu sa tom studijom, heretički<br />
predlaže Živanović i, ipak, tolerantno<br />
ostavlja prostor za dogovor: “Možemo ga i<br />
drukčije zvati”. Istaknuti postratni politički<br />
predstavnik Sr<strong>ba</strong> u Hrvatskoj i profesor<br />
lingvistike na zagre<strong>ba</strong>čkom Filozofskom<br />
fakultetu, Milorad Pupovac, ide i dalje pa<br />
na RTRS-u kaže da je jezik kojim on govori<br />
“ jedan jezik koji u Srbiji zovu srpski, a<br />
u Hrvatskoj hrvatski”, ponavljajući tako stav<br />
podpisnika “bečkog književnog dogovora”<br />
iz polovine 19. stoljeća, kada su za osnov<br />
norme uzeli (i) bosanski jezik, a Bošnjake<br />
ignorisali kao da i ne postoje. Budući da je<br />
Pupovac i lingvista i političar, on nas lingvistički<br />
vraća u 19. stoljeće, kada je jezik<br />
smatran ključnim faktorom etno-nacionalnog<br />
identiteta, a politički na cvetković-mačekovsku<br />
i tuđman-miloševićevsku<br />
ideju dvojne polarizacije bosanskog jezika i<br />
razpolučivanja zemlje Bosne. Ovaj rasistički<br />
stav najbolje ilustruju riječi M. Ajanovića<br />
iz citiranog teksta da “oni ne samo da nas ne<br />
razumiju, nego uopće ni ne prihvaćaju naše<br />
postojanje, pogotovo to da bi i mi morali uživati<br />
nekakva temeljna ljudska prava kakva<br />
su prava na domovinu, rodni<br />
grad, matičnu kulturu…” Gdje<br />
spada i jezik, dodajem.<br />
Obrtanje zanata<br />
Ali ovdje se ne radi o prirodnom,<br />
organskom jeziku, nego o<br />
standardnom jeziku u službenoj<br />
upotrebi. Standardiziranje<br />
jezika nije samo stručni, nego<br />
društveni čin. Osim što strukturno<br />
izražava ukupno jezičko<br />
naslijeđe, normom se čine i<br />
funkcionalne i stilske intervencije,<br />
a radi veće komunikativne<br />
prohodnosti protežiraju najfrekventnije<br />
riječi i oblici. Općepoznato je da<br />
standardnojezička norma znatno utiče na<br />
tokove jezičkog razvoja, jer norma itekako<br />
može sputavati jezičke procese i usmjeravati<br />
jezičke promjene. U jednom intervjuu bosanski<br />
pjesnički akademik Sidran se ibreti:<br />
“Nije mi jasno zašto urednici ne insistiraju<br />
na ljepoti bosanskog standardnog jezika. Naš<br />
je najljepši od svih južnoslavenskih jezika.<br />
Ono kako govori naš narod je udlaku kako<br />
propisuje standard i ne znam zašto mi to ne<br />
Riječ obrt je<br />
lijepa riječ<br />
i nemam<br />
ništa protiv<br />
obrtničkih<br />
komora, protiv<br />
muzeja obrta<br />
u Zagrebu.<br />
To je lijepo!<br />
Međutim,<br />
nipošto se ne<br />
bi smjelo na taj<br />
način ponašati,<br />
progoniti<br />
tradicionalnu,<br />
lijepu riječ<br />
zanat.<br />
poštujemo, nego uzimamo od hrvatskog ili<br />
srpskog ono što u njemu ne valja.” I dok bosanski<br />
lingvisti samozadovoljno i hvalisavo<br />
uzdižu svoju bosansku standardnojezičku<br />
bezprijekornost, odnosno normativnu<br />
ekskluzivnost, dotle se u praksi nameće<br />
sasvim druga, antibosanska norma. Kada<br />
se Sidran nedavno, gotovo panično obratio<br />
javnosti, uključujući se uživo iz Goražda<br />
u program sarajevske televizije da bi izrazio<br />
svoje ogorčenje postupkom vlasti u<br />
Sarajevu, koje nagone sarajevske zanatlije<br />
da mijenjaju registraciju firmi da bi zamijenili<br />
riječ zanat u riječ obrt, on nije rekao<br />
da riječ obrt ne valja, ali je rekao<br />
ključnu stvar za bosanski<br />
standardnojezički identitet: da<br />
se ne smiju izgoniti jedne riječi,<br />
a namjesto njih u<strong>ba</strong>civati druge,<br />
nego da se njeguje leksički<br />
pluralitet, pogotovo ako će to<br />
proizvesti i praktične, političke<br />
i psiholožke probleme.<br />
“Sarajevske zanatlije moraju,<br />
s obzirom na takav zakon,<br />
praviti nove preregistracije<br />
svojih dućana, radnji, da<br />
bi promijenili riječ zanat u<br />
riječ obrt. Dakle, nije mu validan<br />
nijedan dokument, nijedan<br />
papir, nijedna dozvola za<br />
rad, riječ zanat mora promijeniti u riječ<br />
obrt. Riječ obrt je lijepa riječ i nemam<br />
ništa protiv obrtničkih komora, protiv<br />
muzeja obrta u Zagrebu. To je lijepo!<br />
Međutim, nipošto se ne bi smjelo na taj<br />
način ponašati, progoniti tradicionalnu,<br />
lijepu riječ zanat. Takve stvari se događaju,<br />
a mi tobože imamo svoje političke<br />
partije, tobože imamo svoje zastupnike<br />
u tobožnjim parlamentima” – zavapio je<br />
gotovo očajno Sidran.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
28
U čemu je problem? Ovaj postupak<br />
zakonodavne vlasti da se u zakonu koristi<br />
izključivo termin obrt, a ne (i) zanat, suprotan<br />
je i normi i duhu bosanskog jezika.<br />
Zašto? Riječ zànāt (< zanât: ar. sanaat=<br />
“vještina, znanje”) je <strong>ba</strong>lkanski turcizam,<br />
arapskog porijekla iz esnafske terminologije,<br />
a ima značenje, prema institutskom<br />
Rječniku bosanskog jezika, “obrt, izučena<br />
proizvodna, prerađivačka, obrađivačka<br />
ili uslužna djelatnost; zanimanje, struka”.<br />
Pored mnogih drugih civilizacijskih tekovina,<br />
sa turskom upravom na Balkan je stigla<br />
dotad nepoznata zanatska proizvodnja<br />
i sa njom riječ zanat, koja već pet vijekova<br />
funkcioniše bez ikakvih zapreka u svim<br />
<strong>ba</strong>lkanskim jezicima.<br />
Zanat je tradicionalna riječ u Bosni<br />
(tako je tretira i Vuk) i ima leksički mnogo<br />
šire i razvijenije značenje od riječi obrt, koja<br />
je manje poznata u BiH, a predstavlja, kako<br />
tumači najautoritativniji srbsko-hrvatski<br />
etimolog Petar Skok, hrvatski neologizam,<br />
koji on i ne tumači, a prema Rječniku hrvatskoga<br />
jezika V. Anića, znači “djelatnost izučenih<br />
majstora za što je potrebno vladanje posebnim<br />
vještinama, umijećima i znanjima,<br />
sinonim zanat”. Anić i riječ zanat primarno<br />
tumači sinonimom obrt, a u razgovornom<br />
jeziku iznosi čitavu lepezu značenja: “a. zanimanje,<br />
struka, zvanje, profesija, b. vještina,<br />
umješnost, znanje, majstorija”.<br />
Kao što vidimo, riječnici ih navode<br />
kao dvije posebne leksičke jedinice i<br />
tretiraju kao sinonime, što u praktičnoj<br />
primjeni u bosanskom standardu znači<br />
slobodan izbor, pa čak i preferenciju u<br />
individualnoj upotrebi, ali u zakonu ima<br />
ulogu i značenje termina, a ne riječi obćeg<br />
značenja i zato se mora koristiti kao dublet.<br />
Dakle, leksički su sinonimi, terminoložki<br />
su dubleti. Da je zakonodavac tako<br />
postupio, ne bi bilo potrebe za obrtanjem<br />
sarajevskih zanatlija, odnosno zakonskim<br />
“pohrvaćivanjem” i grubim ponižavanjem.<br />
Ali oni su, haman, naučili “mudro”<br />
šutiti i sitnosopstvenički mutiti, u skladu<br />
sa onom nakaradnom podaničkom uzrečicom:<br />
zovi me i <strong>ba</strong>rdakom, samo me nemoj<br />
razbit. Nije problem u tome što se jedna<br />
riječ (sinonim) preferira u odnosu na drugu,<br />
nego što se jedna nasilno iztjeruje, a u<br />
glavu se ugoni druga. Nije tu samo bitno<br />
što se od<strong>ba</strong>cuje jedna bosnizirana orijentalna<br />
riječ, kao znak bošnjačkog jezičkog<br />
naslijeđa orijentalnog porijekla (Sidran je<br />
mislio da je domaća, od znati), nego što<br />
se uvodi antibosanski princip jezičke varijantske<br />
polarizacije umjesto koegzistencije<br />
različitosti, odnosno što se nameće razlučujuća<br />
(disjunktivna) norma, umjesto<br />
sdružene (konjunktivne).<br />
U bosanski jezik su nesmetano ulazile<br />
riječi i sa iztoka i sa zapada i zato je bosanski<br />
jezik najbogatiji. Tome je svoj doprinos<br />
dao svaki narod pojedinačno i svi<br />
zajedno, njegujući i razvijajući,<br />
pored zajedničke, i svoju specifičnu<br />
tradiciju. Zato bosanski<br />
jezik nije prosti, mehanički<br />
zbir tih tradicija i pojedinačnih<br />
identiteta nego izraz, na<br />
tome stvorenog, specifičnog<br />
bosanskog duha. Bosanski<br />
jezik je jedan za sve, ali, zavnobihovskim<br />
jezikom kazano,<br />
“nije ni bošnjački, ni hrvatski,<br />
ni srpski”, nego “i bošnjački, i<br />
hrvatski, i srpski”. Zato Palić<br />
s pravom tvrdi: “Oni koji bosanski<br />
jezik sužavaju i svode<br />
samo na Bošnjake čine veliku<br />
štetu tome jeziku.” U bosanskom<br />
jeziku nijedna riječ nije<br />
varijantski polarizirana, one<br />
su varijantski polarizirane<br />
samo između hrvatskog i srbskog jezika,<br />
na hrvatskom i srbskom terenu, a u bosanskom<br />
funkcioniraju kao naporednosti<br />
i sinonimi. I zato bosanski jezik kao zvanični<br />
standardizirani jezik zemlje i naroda<br />
Bosne, koji uključuje i sve specifične nacionalne<br />
tradicije, tre<strong>ba</strong> biti službeni jezik<br />
trihu zapadno<strong>ba</strong>lkanskih država kao “opipljiv<br />
dokaz američke podrške za jačanje<br />
Standardiziranje<br />
jezika nije<br />
samo stručni,<br />
nego društveni<br />
čin. Osim što<br />
strukturno<br />
izražava<br />
ukupno jezičko<br />
naslijeđe,<br />
normom<br />
se čine i<br />
funkcionalne<br />
i stilske<br />
intervencije,<br />
a radi veće<br />
komunikativne<br />
prohodnosti<br />
protežiraju<br />
najfrekventnije<br />
riječi i oblici.<br />
Hadžifejzovićeva “dvojezičnost”<br />
saradnje među narodima bivše<br />
Jugoslavije”. Jer, ko zna bosanski,<br />
zna i hrvatski i srpski, ali<br />
ne i obratno! Iz navedene argumentacije<br />
slijedi da ovaj zakon<br />
nipošto ne smije biti proveden<br />
i da se mora vratiti u parlamenat<br />
na izmjene i dopune, a ko<br />
je sve ovo zakuhao, neka sam<br />
pokusa tu vruću kašu. To je<br />
zadatak političkih partija i pojedinaca<br />
koji su dobili glasove<br />
Bošnjaka na izborima.<br />
Je li ovaj zakon praktična<br />
primjena one američke<br />
ocjene o jednom<br />
jeziku sa dvočlanim (nacionalnim)<br />
imenom za tri kontitutivna<br />
naroda u Bosni i<br />
Hercegovini? Bošnjaci doživljavaju<br />
negiranje bosanskog jezika, odnosno<br />
terminoložko unificiranje svoga<br />
jezika pod tuđim imenom kao njegovo<br />
siromašenje i kao ponovno negiranje<br />
svoga etničkog, nacionalnog i kulturnog<br />
identiteta te kao neizbježni uvod u<br />
novi hegemonistički džehenem koji su<br />
proživili tokom posljednja dva stoljeća.<br />
I uvod u novi genocid.<br />
Povodom Europskog dana jezika tv-urednik i voditelj Senad<br />
Hadžifejzović, ovako je u svojoj emisiji ver<strong>ba</strong>lno obilježio taj dan.<br />
“Evo jednog čovjeka koji je dva jezika nerazumijevanja preko noći pretvorio<br />
u jedan jezik: bosansko-hrvatski. On se zove Vaha Halilhodžić i postao je<br />
idol u Hrvatskoj. Na bosansko-hrvatskom najava bi, možda, ovako mogla<br />
da zvuči: Glede nogometa haman nejma većeg meraka od hloptanja. Insani<br />
podijeljeni u dvije momčadi po sahat i više jarcaju od kapije do vratnice,<br />
s vakta na vakat upadnu u zaleđe, a džahkad ga i zabiju. Na Maksimiru<br />
je bilo sve rahmetli dok se nije pojavio gospon Vaha-efendija i od modrih<br />
napravio mavi. Sad se svi ibrete tom uskrsnuću. Mašala i srećan put.”<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
29
Društvo<br />
Anto Nobilo, poznati zagre<strong>ba</strong>čki odvjetnik:<br />
Herceg-Bosna je faktički djelovala<br />
kao agent Republike Hrvatske<br />
Mate Bo<strong>ba</strong>n koji je bio na<br />
čelu Hrvatske zajednice<br />
Herceg-Bosna, u više<br />
navrata je govorio da on<br />
nema svoje politike već da<br />
provodi politiku dr. Franje<br />
Tuđmana. Sve to ukupno i<br />
mnogo drugih detalja govore<br />
da je Herceg-Bosna faktički<br />
djelovala u ime i za račun<br />
Republike Hrvatske, pa je<br />
stoga očigledno opravdano<br />
tretirati sukob između<br />
HVO-i Armije Republike<br />
Bosne i Hercegovine kao<br />
internacionalni. Kako se taj<br />
sukob dešavao na tlu Bosne<br />
i Hercegovine, očigledno<br />
je Hrvatska tu djelovala<br />
kao strana sila na tlu druge<br />
države<br />
Razgovarao: Bedrudin Gušić<br />
Upovodu predstojeće presude<br />
Jadranku Prliću i<br />
drugim čelnicima nekadašnje<br />
“HZ Herceg-Bosne” izjavili<br />
ste da bi ista mogla prouzrokovati<br />
da Hrvatska bude označena kao<br />
agresor na BiH. Hoćete li i za naše<br />
čitaoce obrazložiti tu tezu?<br />
Nobilo: Ukoliko dođe do osuđujuće<br />
presude onda će se zasigurno<br />
utvrditi da su zločini počinjeni u okolnostima<br />
internacionalnog oružanog<br />
suko<strong>ba</strong>. Takav zaključak izvodim iz<br />
već postojećih presuda u Haagu niže<br />
rangiranim zapovjednicima Herceg-<br />
Bosne i dokazima koje Haški tribunal<br />
ima već više od desetak godina. Iz tih<br />
dokaza nedvojbeno proizlazi da su s<br />
jedne strane elementi Hrvatske vojske<br />
ratovali u Bosni i Hercegovini protiv<br />
Armije Bosne i Hercegovine, a s druge<br />
strane da je Herceg-Bosna kao jedna<br />
paradržavna tvorevina i HVO kao njena<br />
oružana sila bili u potpunosti organizirani,<br />
financirani i kontrolirani od<br />
strane Republike Hrvatske.<br />
Herceg-Bosna je faktički djelovala<br />
kao agent Republike Hrvatske i djelovala<br />
je u cilju ostvarivanja političkih interesa<br />
Republike Hrvatske. Međutim,<br />
po internacionalnom pravu dovoljno<br />
je da strana država ima kontrolu<br />
nad postupcima paradržave u susjednoj<br />
državi da bi se taj oružani sukob<br />
smatrao internacionalnim. U slučaju<br />
Herceg-Bosne postoji daleko više toga.<br />
Svi ključni zapovjednici HVO-a bili<br />
su časnici Hrvatske vojske. Dok su bili<br />
zapovjednici u Bosni i Hercegovini<br />
u postroj<strong>ba</strong>ma HVO-a, nisu prekidali<br />
radni odnos sa Hrvatskom vojskom<br />
u RH, tu su dobivali plaće i tu<br />
im je tekao mirovinski staž. Faktički<br />
HVO se unutar Hrvatske vojske tretirao<br />
kao jedno zborno područje.<br />
Logistički je u potpunosti bio oslonjen<br />
na Hrvatsku. Svi statutarni i zakonski<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
30<br />
akti Herceg-Bosne napisani su od strane<br />
pravnih stručnjaka u Hrvatskoj po<br />
narudžbi hrvatskog političkog vodstva,<br />
a HDZ BiH je faktički predstavljao<br />
samo dio HDZ-a Republike<br />
Hrvatske. Mate Bo<strong>ba</strong>n koji je bio na<br />
čelu Hrvatske zajednice Herceg-Bosna<br />
u više navrata je govorio da on nema<br />
svoje politike već da provodi politiku<br />
dr. Franje Tuđmana. Sve to ukupno<br />
i mnogo drugih detalja govore da je<br />
Herceg-Bosna faktički djelovala u ime<br />
i za račun Republike Hrvatske, pa je<br />
stoga očigledno opravdano tretirati sukob<br />
između HVO-i Armije Republike<br />
Bosne i Hercegovine kao internacionalni.<br />
Kako se taj sukob dešavao na<br />
tlu Bosne i Hercegovine, očigledno je<br />
Hrvatska tu djelovala kao strana sila<br />
na tlu druge države.<br />
Da li je relevantno ko je iz<br />
Hrvatske predao famozne stenograme<br />
Haškom tribunalu a koji su korišćeni<br />
kao dokazni materijal protiv<br />
nepravomoćno osuđenih generala?<br />
Nobilo: Apsolutno je nerelevantno<br />
tko je predao zapisnike sa brijunskog<br />
sastanka kao i druge transkripte.<br />
Bitno je što ti transkripti u sebi sadrže.<br />
Hrvatska je imala zakonsku obvezu
suradnje sa Haškim tribunalom i kao<br />
svaka pravna država tu svoju zakonsku<br />
obvezu je morala ispuniti. Puno je<br />
važnije što piše u tim transkriptima jer<br />
su to činjenice s kojima bi se Hrvatska<br />
tre<strong>ba</strong>la za<strong>ba</strong>viti. Inzistiranje na traženju<br />
“krivca” koji je dostavi transkripte<br />
u Haag a zanemarivanje činjenica koje<br />
se nalaze u tim transkriptima politički<br />
je sasvim pogrešno jer ispada da se<br />
mirimo sa zločinima, kao da su zločini<br />
razumljivi sami po sebi i da je jedino<br />
problem tko je otkrio tajnu, tko<br />
je pomogao haškom tužiteljstvu da se<br />
utvrdi krivica. Na taj način se diskreditiramo<br />
kao pravna država.<br />
Ako je postojala nagod<strong>ba</strong> bivše<br />
haške tužiteljice Carle del Ponte sa<br />
Beogradom vezano za transkripte<br />
sa sjednica Vrhovnog vijeća odbrane,<br />
a mnogi tvrde da jeste postojala,<br />
da li je time devalviran kredibilitet<br />
Tribunala i da li su na taj način u<br />
neravnopravnom položaju Hrvatska<br />
i Srbija i njihovi optuženici kod tog<br />
istog Haaga?<br />
Nobilo: Ako je tačno da se Carla<br />
del Ponte nagodila sa Beogradom i da<br />
je Beograd mogao redigirati i zacrniti,<br />
tj. učiniti nečitkim bitne dijelove<br />
transkripata sa sjednice Vrhovnog<br />
vijeća obrane onda je to nedopustivo.<br />
Naime, Srbija je nedvojbeno bila<br />
strana u sukobu i ona je morala bezuvjetno<br />
surađivati sa Haškim tribunalom.<br />
Takve nagodbe zasigurno nisu<br />
pomogle u ostvarivanju pravde. Tim<br />
se na neki način može tumačiti da su<br />
Hrvatska i Srbija ispale neravnopravne<br />
jer Hrvatska je morala surađivati apsolutno<br />
i bespogovorno.<br />
Da li je Tribunal u Haagu pod<br />
političkim utjecajima nekih centara<br />
moći u svijetu?<br />
Nobilo: Zasigurno je Haški tribunal<br />
pod stanovitim utjecajima prije<br />
svega velikih sila. Međutim, ja ne<br />
bih rekao da se taj utjecaj proteže i na<br />
samo suđenje i prosuđivanje u konkretnim<br />
slučajevima po pitanju krivice<br />
ili nevinosti određenih fizičkih oso<strong>ba</strong>.<br />
Glo<strong>ba</strong>lni politički utjecaj na Haag po<br />
meni se više ogleda u izboru prioriteta<br />
kod optuživanja Haškog tribunala.<br />
Zatim u obimu optuživanja, odnosu<br />
koliko će optužnica biti prema pojedinom<br />
narodu ili pojedinoj državi.<br />
Dakle, na pitanjima glo<strong>ba</strong>lne strategije<br />
Tribunala. Međutim, kad optužnica<br />
stupi na pravnu snagu i započne suđenje<br />
mislim da suci onda sude samostalno<br />
i da se nitko ne upliće u njihov<br />
rad.<br />
Kako Vi kao odvjetnik tumačite<br />
neke maratonske procese u Haškom<br />
tribunalu, kao naprimjer Šešelju?<br />
Nobilo: Haški tribunal nije savršen.<br />
On ima dosta ograničenja. Jedno<br />
od ograničenja je nedostatak broja<br />
dvorana i nedostatak kapaciteta da<br />
se u jednom primjerenom vremenu<br />
dovrše svi započeti postupci. S druge<br />
strane Haški tribunal želi ostaviti što<br />
bolji dojam u povijesti i očigledno ne<br />
želi pojedine predmete lomiti preko<br />
koljena pa kad se suoči sa opstrukcijama<br />
postupka, sa skribomanskim<br />
istupima pojedinih okrivljenika onda<br />
njihova nastojanja ne lomi već u jednoj<br />
dugotrajnoj i sporoj proceduri pokušava<br />
sve riješiti kako bi u konačnici<br />
izbjegao prigovore da nije organizirao<br />
pošteno suđenje. Onima koji su više<br />
na strani žrtve sve to izgleda presporo<br />
i nekada kao bespotrebno odugovlačenje,<br />
ali uvjeravam vas kad bi se organizirali<br />
brzi prijeki sudovi zasigurno<br />
bi pravda daleko više trpila nego<br />
danas.<br />
Šta mislite koliko može potrajati<br />
proces protiv Karadžića i šta bi<br />
pravosnažna presuda u tom predmetu<br />
eventualno mogla značiti za<br />
daljnji status Republike<br />
Srpske?<br />
Nobilo: Teško je predvidjeti<br />
trajanje procesa u<br />
Haagu. Oni su za naše<br />
pojmove izuzetno dugi.<br />
Međutim, bez obzira kakva<br />
presuda bila Karadžiću<br />
to neće utjecati na status<br />
Republike Srpske jer je<br />
Republika Srpska ustanovljena<br />
Dejtonskim sporazumom,<br />
dakle faktički voljom<br />
velikih sila i svih zaraćenih<br />
strana u BiH. Ništa presuda<br />
Karadžiću neće otkriti što<br />
se već otprije ne bi znalo.<br />
Kakva je aktuelna situacija<br />
u hrvatskom pravosuđu?<br />
Miješa li se politika<br />
u njihov rad?<br />
Svi ključni<br />
zapovjednici<br />
HVO-a bili<br />
su časnici<br />
Hrvatske<br />
vojske.<br />
Dok su bili<br />
zapovjednici<br />
u Bosni i<br />
Hercegovini u<br />
postroj<strong>ba</strong>ma<br />
HVO-a, nisu<br />
prekidali<br />
radni odnos<br />
sa Hrvatskom<br />
vojskom u<br />
RH, tu su<br />
dobivali plaće<br />
i tu im je tekao<br />
mirovinski staž.<br />
Nobilo: Hrvatska je u tranzicijskoj<br />
fazi. Zakonskim i drugim mjerama<br />
pokušava se uspostaviti što je više moguća<br />
nezavisnost hrvatskog pravosuđa.<br />
U redovnim predmetima zasigurno<br />
hrvatsko pravosuđe odavno djeluje<br />
samostalno. Problem su oni predmeti<br />
koji imaju određene političke implikacije<br />
ili širi društveni utjecaj. Tada politika<br />
nekad ispod žita direktno, a nekad<br />
indirektno ipak pokušava utjecati na<br />
pravosuđe. Proces ostvarivanja samostalnosti<br />
pravosuđa je dug i vjerojatno<br />
nikada neće biti do kraja završen.<br />
Da li biste se mogli odrediti prema<br />
činjenici da Aneks 4 (Dejtonski<br />
ustav BiH), proizišao iz Dejtonskog<br />
sporazuma, nikada nije usvojen<br />
u Parlamentu Republike Bosne i<br />
Hercegovine, dok je, s druge strane,<br />
Ustav RBiH iz 1974. de facto<br />
derogiran?<br />
Nobilo: Nažalost, Bosna i<br />
Hercegovina još uvijek u potpunosti<br />
ne funkcionira kao samostalna država.<br />
U Bosni i Hercegovini imamo značajne<br />
primjese protektorata i vjerojatno<br />
je to u jednom trenutku<br />
bilo nužno kako bi se zaustavio<br />
rat i započeo proces<br />
izgradnje institucija Bosne i<br />
Hercegovine. Osobno mi se<br />
čini da mnoga rješenja koja<br />
su donesena iz nužde kako bi<br />
se završio rat i nisu se u životu<br />
pokazala osobito dobrim.<br />
Međutim, kako će Bosna i<br />
Hercegovina ubuduće funkcionirati<br />
tre<strong>ba</strong>li bi odlučiti<br />
narodi Bosne i Hercegovine<br />
demokratskim putem, i što<br />
se brže i kvalitetnije narodi<br />
Bosne i Hercegovine dogovore<br />
vjerujem da će biti<br />
u mogućnosti eliminirati<br />
sve elemente protektorata<br />
iz državnog ustroja Bosne i<br />
Hercegovine.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
31
Pogledi<br />
Koalicija za REKOM<br />
Sabotaža pravnog slučaja agresije<br />
na RBiH i genocida nad Bošnjacima<br />
Uz Savez logoraša BiH, protiv<br />
Koalicije su i Majke Srebrenice<br />
i Žepe, Udruženje Prijedorčanki<br />
Izvor, Žene Srebrenice, dakle,<br />
organizacije prepoznatljive po<br />
njihovoj borbi za dokazivanje<br />
istine i postizanje pravde u BiH<br />
Piše: Sven Rustempašić<br />
Sarajevo, 23.5.2011.<br />
Taraaaa!<br />
T<br />
Pojavila se nova verzija<br />
Tveć desetak godina svakojakim<br />
Tlukavstvima i pritiscima nametane<br />
(ali, na svu sreću, još nenametnute)<br />
Komisije za istinu i pomirenje e – ideološko-<br />
prevarantskog karaktera. Nova inkarnacija<br />
se zove Koalicija za REKOM. Ovaj<br />
puta projekt nije samo za BiH, nego “za<br />
sve prostore bivše Jugoslavije”. Baš je u<br />
toku njegova kampanja prikupljanja potpisa<br />
na peticiju podrške osnivanju regionalne<br />
komisije koja bi, navodno, utvrdila<br />
činjenice o ratnim zločinima i rasvijetlila<br />
sudbinu nestalih u ratovima u periodu<br />
1991-2001 na području bivše SFRJ.<br />
Tako saopćavaju mediji, sa naglaskom<br />
na planu “sakupljanja milion potpisa”.<br />
“Opa, <strong>ba</strong>to!”, zar ništa manje od miliona?<br />
Ali, bez šale, milion potpisa nije veliki<br />
problem ako je (iole politički obrazovani)<br />
četnici potpišu.<br />
I dok se potpisi redaju, dobro upućeni<br />
sagledavaju manipulacije i velike novce<br />
sa kojim raspolaže par ljudi u vrhu te<br />
organizacije pod rukovodstvom Nataše<br />
Kandić. Cilj je, dakle, prikupljanje podataka<br />
o broju žrtava, ali ne i utvrđivanje<br />
činjenica o tome ko je, gdje je, zašto, kako<br />
i nad kim počinio agresiju, ratne zločine<br />
i genocid. Zato nije iznenađenje to da<br />
projekt porijeklom iz “belog sveta i belog<br />
grada”, najjače djeluje u agresijom razorenoj<br />
Bosni i Hercegovini, gdje iznuđuje<br />
potpise pripadnika bošnjačkog naroda,<br />
nad kojim je počinjeno niz ratnih zločina<br />
i zločin genocida.<br />
Valjda u cilju pokazivanja koliko nas<br />
prezire kao glupake i stoku za klanje, Koalicija<br />
za REKOM je drsko za svoj logotip<br />
odabrala ništa drugo do Eye of Horus<br />
(Horusovo oko), satanistički znak Masona<br />
i, još važnije, znak njihovih<br />
stvarnih gospodara, Isusovaca<br />
(Society of Jesuss<br />
), pravih “Gesta-<br />
povaca” Rima, a time i Zapada.<br />
To nam, k’o biva, ujedno<br />
govori i kome je, osim četnika,<br />
stalo do toga da se pravna i povijesna<br />
istina o genocidu nad<br />
Bošnjacima, sabotira i <strong>ba</strong>ci u<br />
kaljugu pored puta… da je niti<br />
Amor Mašović više ne može<br />
iskopati.<br />
Šta je koalicija za REKOM?<br />
Na Web strani sa Horusovim<br />
okom, piše, citat: “Koalicija<br />
za REKOM okuplja više<br />
od 1500 organizacija civilnog<br />
društva, pojedinaca/ki iz svih<br />
država nastalih raspadom bivše<br />
SFRJ. Među njima su i udruženja<br />
roditelja i porodica nestalih<br />
oso<strong>ba</strong>, veterana, novinara,<br />
predstavnika manjinskih etničkih<br />
zajednica, organizacija za<br />
zaštitu ljudskih prava i sl.<br />
Koalicija za REKOM predlaže<br />
da vlade (ili države) osnuju REKOM,<br />
nezavisnu, međudržavnu Regionalnu<br />
komisiju za utvrđivanje činjenica o svim<br />
žrtvama ratnih zločina i drugih teških kršenja<br />
ljudskih prava počinjenih na teritoriji<br />
bivše SFRJ u periodu od 1991.-2001.” –<br />
kraj citata.<br />
Ali, dame i gospodo, pardon! Dva suda<br />
u Den Haagu - Svjetski sud koji sudi državama<br />
i Tribunal koji sudi pojedincima - već<br />
su sa svojeg najvišeg, jedino važećeg svjetskog<br />
nivoa i statusa, utvrdila mnoge činjenice<br />
o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu,<br />
te uvelike i presudila republikama<br />
Srbiji, Crnoj gori i (još tek donekle) Hrvatskoj,<br />
njihovim surogatima u BiH i nekim<br />
Po svemu<br />
sudeći, namjera<br />
je redefiniranje<br />
uloga republika<br />
Srbije i Crne<br />
gore u agresiji,<br />
relativiziranje<br />
genocida i<br />
utvrđivanje<br />
Republike<br />
srpske,<br />
tvorevine<br />
nastale tim<br />
zločinom.<br />
njihovim liderima-zločincima i vojnicima,<br />
kao agresorima i počiniteljima mnogih teških<br />
krivičnih djela protiv odanih građana<br />
RBiH, naročito i ciljano onih iz bošnjačkog<br />
naroda. Iako sudovi nisu sasvim zadovoljili<br />
pravdu i žrtve (za što znatnu<br />
krivicu snose i tzv. bošnjački<br />
lideri!), njihove presude nikako<br />
ne tre<strong>ba</strong> ignorirati, a pogotovo<br />
se ti pravni predmeti ne smiju<br />
svoditi na vašarske, pijačne trgovine<br />
i manipulacije tipa ove<br />
Koalicije REKOM.<br />
Savez logoraša BiH protiv<br />
Nekoliko ključnih organizacija<br />
u BiH koje okupljaju<br />
preživjele žrtve agresije, ratnih<br />
zločina i zločina genocida, ne<br />
podržavaju osnivanje te Koalicije.<br />
Među njima je i Savez<br />
logoraša BiH, kojim predsjedava<br />
Murat Tahirović. On je pojasnio<br />
tu inicijativu i na pitanje<br />
koja bi njegova preporuka bila,<br />
odgovorio da Bošnjaci ne glasaju<br />
i ne potpisuju njenu peticiju!<br />
Ako ipak daju svoj glas, tre<strong>ba</strong>ju<br />
znati, naglasio je Tahirović, da<br />
će na kraju dobiti rezultat “da<br />
su na prostoru bivše Jugoslavije<br />
najviše stradali pripadnici srpskog<br />
naroda”! Tahirović, i sam<br />
žrtva agresije, bio je jasan: “Niko u svijetu<br />
neće pitati zašto, niti će ulaziti u analize ko<br />
je i koliko ratova pokrenuo, već će uzimati<br />
u obzir samo konačni broj stradalih, a to je<br />
očito cilj Koalicije za REKOM“.<br />
Inicijativu je pokrenula Nataša Kandić<br />
sa ciljem da na prostoru bivše SFRJ ustanovi<br />
ukupan broj stradalih za vrijeme, kako<br />
veli, jugoslovenskih ratova, kaže Tahirović,<br />
te dodaje da inicijativa od samog početka<br />
nema osnovne naučne istraživačke metode.<br />
Predsjednik Saveza logoraša BiH posebno<br />
naglašava da ona traži samo broj stradalih,<br />
i ništa više, te ističe da njegov savez neće<br />
u tome sudjelovati i da ovakav oblik djelovanja<br />
stvara zabludu o broju stradalih i<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
32
načinu njihovog stradanja, a vodi i ka nizu<br />
drugih izjednačavanja zločinca i žrtve. Tahirović<br />
svoja stajališta ilustrira jednim od<br />
mnogih primjera razvodnjavanja, a ustvari<br />
sabotiranja, cijele slike o zločinima: “Jedan<br />
primjer je i to da se u okviru rada REKOM-<br />
a predviđa i pitanje tzv. otpisanih - oso<strong>ba</strong><br />
koje su u Sloveniji ostale bez državljanstva.<br />
Poređenje jednog takvog kršenja ljudskih<br />
prava sa žrtvama torture u BiH je, u najmanju<br />
ruku, neozbiljno”.<br />
Uz Savez logoraša BiH, protiv<br />
Koalicije<br />
su i Majke Srebrenice i Žepe,<br />
Udruženje<br />
Prijedorčanki Izvor,<br />
Žene Srebrenice, dakle,<br />
organizacije prepoznatljive po njihovoj borbi<br />
za dokazivanje istine i postizanje pravde<br />
u BiH.<br />
(Spri ječiti) izjednačavanje agresora<br />
i žrtve<br />
Četiri organizacije u dijaspori, Kongres<br />
Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA),<br />
Institut za istraživanje genocida Kanada<br />
(IRGC), Bosanski američki institut<br />
za genocid i obrazovanje (BAGI) i Vijeće<br />
BiH organizacija Australije (VBHOA),<br />
nedavno su Koaliciji za REKOM poslale<br />
jedno pismo kojim su dale na znanje<br />
da smatraju poželjnim inicijative koje<br />
dovode do sveobuhvatnog saznanja o<br />
nivou zločina koji su rezultat velikosrpske<br />
agresije na susjedne države. Pišu da<br />
ne podržavaju izjednačavanje agresora<br />
i žrtve, te zahtijevaju da sva istraživanja<br />
uvaže naučni metodološki pristup i rezultate<br />
ranijih istraživanja o ratnim zločinima<br />
i zločinu genocida, kao i sudske<br />
presude. Te četiri organizacije, posebno<br />
je izjavio predsjednik KBSA Haris<br />
Ali<strong>ba</strong>šić, smatraju da Bošnjaci tre<strong>ba</strong>ju<br />
tražiti isto što su one tražile u svojemu<br />
pismu, naglašavajući da ne smije niti u<br />
kojem slučaju biti politizacije<br />
istraživanja i izjednačavanja<br />
žrtve i agresora. Iako<br />
je u svojem pismu četvorka<br />
očigledno odbila podržati to<br />
“osnivanje komisije koja bi<br />
tre<strong>ba</strong>la istraživati ratne zločine<br />
počinjene na području<br />
bivše Jugoslavije”, Koalicija<br />
za REKOM je na svojoj Web<br />
stranici slagala da je dobila<br />
“Pismo podrške KBSA,<br />
IRGC, BAGI i VBHOA”!<br />
Nota bene: U svojem reagiranju<br />
i objašnjavanju ove<br />
situacije, niti imenovana<br />
udruženja žrtava rata, niti<br />
četiri udruženja iz dijaspore, nisu <strong>ba</strong>š<br />
pokazala pravnu i političku pismenost,<br />
pa su načinila i neke nedopustive greške,<br />
ali pošto ipak nisu nasjele na glavnu<br />
podvalu, ovaj autor ovaj puta neće iznositi<br />
svoje zamjerke.<br />
Iako se u dokumentima i Statutu Koalicije<br />
za REKOM agresija na Republiku<br />
Bosnu i Hercegovinu niti ne spominje,<br />
a kamoli genocid nad Bošnjacima, ona<br />
upravo od Bošnjaka traži potpise peticije<br />
za podršku osnivanju komisije regionalnog<br />
profila – komisije koja u samom<br />
začetku ignorira, a time i prikriva, bitne<br />
činjenice o najvećim stradalnicima genocidne<br />
politike, dakle, zločincima pere<br />
krvave ruke. Zaključak se nameće da se<br />
komisija Koalicije za REKOM tre<strong>ba</strong> osnovati<br />
u cilju od<strong>ba</strong>civanja i zamagljivanja<br />
pravne i historijske istine, a vjerojatno<br />
time i rezultata sudskih procesa. A valjda<br />
je konačno poznato koliko je bošnjački<br />
narod skupo platio skrivanje činjenica o<br />
genocidima koji su do sada nad njim počinjeni<br />
i vode ga u nestanak.<br />
Valjda u cilju<br />
pokazivanja<br />
koliko nas<br />
prezire kao<br />
glupake i stoku<br />
za klanje,<br />
Koalicija za<br />
REKOM je drsko<br />
za svoj logotip<br />
odabrala ništa<br />
drugo do<br />
Eye of Horus<br />
(Horusovo oko),<br />
satanistički<br />
znak Masona.<br />
Na pomolu je, po svemu<br />
sudeći, far<strong>ba</strong>nje uloge republika<br />
Srbije, Crne gore i Hrvatske.<br />
Komisija bi napravila<br />
spisak žrtava i nestalih u<br />
svim državama. Ali pošto<br />
takva kvalitetna evidencija<br />
već postoji u Institutu za<br />
istraživanje ratnih zločina<br />
u Sarajevu, šta je onda cilj<br />
neke nove komisije pod patronatom<br />
Internacionalne<br />
zajednice i Republike Srbije?<br />
Po svemu sudeći, namjera<br />
je redefiniranje uloga republika<br />
Srbije i Crne Gore u<br />
agresiji, relativiziranje genocida i utvrđivanje<br />
Republike srpske, tvorevine<br />
nastale tim zločinom. Također se vidi<br />
i namjera Internacionalne zajednice i<br />
njene Koalicije za REKOM, da drugog<br />
agresora, Republiku Hrvatsku i njene<br />
surogate u BiH, što više izbriše iz pravnog<br />
slučaja i povijesti agresije na Republiku<br />
BiH. Takvo rješenje odgovara<br />
i glavnim glo<strong>ba</strong>lnim faktorima, čija je<br />
odgovornost za zločine protiv članice<br />
UN, Republike BiH, i njenog odanog<br />
stanovništva, posebno iz bošnjačkog<br />
naroda, veoma morbidna. Kažu da su<br />
iz inozemstva za ovaj projekt već dali<br />
oko tri miliona Eura. Uz glo<strong>ba</strong>lnu<br />
podršku, projekt Koalicija za REKOM<br />
ima i mig Beograda. Šta drugo poručiti<br />
Bošnjacima nego da ne dopuste da<br />
još jednom budu namagarčeni. Oni<br />
koji daju glas Koaliciji za REKOM,<br />
podržavaju negiranje genocida nad<br />
Bošnjacima i negiranje agresije i ratnih<br />
zločina počinjenih nad Republikom<br />
Bosnom i Hercegovinom i njenim odanim<br />
građanima.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
33
Duplerica<br />
Ekskurzija u Sandžak, 13.-15. maja 2011. godine<br />
Putovanje života<br />
Gostoprimstvo Sandžaklija je nadaleko čuveno,<br />
ali je doživljaj mnogo jači kada se to i na<br />
djelu osjeti i ostvari.<br />
70 džematlija iz Travnika putovalo je kroz gradove<br />
Sandžaka u Srbiji: Priboj, Prijepolje, Nova Varoš,<br />
Sjenica i Novi Pazar, a potom kroz gradove Sandžaka<br />
u Crnoj Gori: Rožaje, Berane i Bijelo Polje.<br />
Iskustvo je bilo prelijepo i nezaboravno. U svim<br />
gradovima susret sa domaćinima je ostavio neizbrisivo<br />
lijep dojam i na jedne i na druge. Musafiri<br />
su se plaho zaljubili u Sandžak, u ono što su tamo<br />
vidjeli i doživjeli, a jedan je konstatovao: “Ovo je<br />
najljepše putovanje moga života.”<br />
Bijelo Polje<br />
Bijelo Polje<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
34
Berane<br />
Berane, panorama<br />
Mehova dżamija u Novom Pazaru<br />
Džamija u Beranama<br />
Međeđa<br />
Mešihat, Novi Pazar<br />
Priboj<br />
Rožaje<br />
Ručak, Bijelo Polje<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
35<br />
Univerzitet, Novi Pazar
Islamska dawa<br />
Prepreke (pogreške) na putu poziva u Allahovu vjeru<br />
Očistite vaše nijjete,<br />
Allah će vam biti dovoljan protiv vašeg neprijatelja<br />
Napredak i poboljšanje<br />
se mogu očekivati onog<br />
momenta kada naše<br />
ponašanje i odnos prema<br />
ljudima budu zasnovani<br />
na najvećim moralnim<br />
kvalitetima: Istim onim<br />
kvalitetima koje je<br />
Hadidža, radijallahu<br />
anha, prepoznala kod<br />
Poslanika i prije nego je<br />
primio objavu, ali mu ih je<br />
spomenula nakon primanja<br />
prve objave, kada je sav<br />
preplašen i uznemiren<br />
dotrčao kući, rekavši mu:<br />
“Allah tebe neće poniziti,<br />
jer ti održavaš rodbinske<br />
veze, pomažeš slabe, hraniš<br />
gladne, plemenit si prema<br />
gostima i pomažeš ljudima<br />
u nevolji.” (Buhari)<br />
Piše: Hafiz Imad el-Misri<br />
Pomanjkanje iskrenosti<br />
Neko će reći iskrenost je<br />
skrivena od ljudskih<br />
očiju, i ne možemo je<br />
dokučiti. To je tačno, ali postoje<br />
vanjska djela koja nam oslikavaju<br />
stanje unutrine i stepen iskrenosti,<br />
a ona su:<br />
a) ustrajavanje u greškama<br />
Sasvim je prirodno da oni koji<br />
rade za islam u svom radu načine<br />
grešku ili propust, što je lahko<br />
uočiti na osnovu loših rezultata,<br />
ali je neprirodno i neprihvatljivo<br />
da kada im se ukaže na grešku,<br />
bez imalo samokritičnosti odbiju<br />
savjet i nastave djelovati na istim<br />
principima, kao da se ništa nije<br />
dogodilo. Vrlo rijetko ćeš vidjeti<br />
da su takvi ljudi spremni priznati<br />
grešku, a pogotovo onda kada iza<br />
sebe imaju veliki broj pobornika,<br />
jer smatraju da je to velika sramota<br />
za njih i da<br />
njihove slabosti i<br />
neznanja. Ukoliko žele<br />
sebi dobro na ovom i<br />
budućem svijetu, jedini<br />
put koji tome vodi jeste<br />
priznanje i ispravljanje<br />
vlastitih grešaka. Ako<br />
to ne budu učinili, a i<br />
pored toga budu tvrdili<br />
da žele pomoći vjeru,<br />
dozvoljeno ih je smatrati<br />
neiskrenim u njihovim<br />
je to pokazatelj<br />
namjerama. Ukoliko<br />
je njihov cilj ispravan,<br />
priznat će svoje greške i<br />
ravnati se prema Kur’anu<br />
i Sunnetu. Teško<br />
takvima na Sudnjem<br />
danu. Njihov primjer<br />
nalazimo u suri En-Nahl,<br />
25. ajet: da bi na sudnjem<br />
danu noslili čitavo breme<br />
svoje i dio bremena onih<br />
koji su, a da oni nisu bili<br />
svjesni, u zabludu doveli.<br />
b) Lju<strong>ba</strong>v prema<br />
liderstvu<br />
Organizacija ili<br />
udruženje može imati<br />
ispravan program, može<br />
biti dobro uređena, ali<br />
šta joj to koristi kada<br />
se među njenim članovima vodi<br />
tihi rat za prevlast i vođstvo.<br />
Odjednom se unutar organizacije<br />
pojavi manja grupa koja pokušava<br />
na sve moguće načine osporiti<br />
i ocrniti dotadašnje vođstvo i<br />
optužiti ga za izdaju principa i<br />
ideala. Na početku je to bila jedna<br />
skupina koja je funkcionirala kao<br />
jedno tijelo, onda su se unutar nje<br />
pojavili nezadovoljni pojedinci<br />
koji su oformili neku svoju grupu,<br />
zatim se javlja treća skupina, koja<br />
nije ni sa jednima ni sa drugima,<br />
pa onda idu prepirke, svađe,<br />
međusobna optuživanja i sukobi,<br />
i na kraju sve se završava totalnim<br />
krahom i podjelom. Allah, dželle<br />
šanuhu, nas je upozorio na to,<br />
rekavši u suri El-Enfal, 46. ajet:<br />
I pokoravajte se Allahu i Poslaniku<br />
Njegovom, i ne prepirite<br />
se da ne biste klonuli i<br />
bez borbenog duha ostali!<br />
c) Nezadovoljstvo<br />
Božijom presudom<br />
Neiskrenost se, između<br />
ostalog, manifestira i<br />
neprihvatanjem presude<br />
koja je donešena u skladu<br />
sa kur’anskim načelima<br />
i smjernicama, kao<br />
Sasvim je<br />
prirodno da oni<br />
koji rade za<br />
islam u svom<br />
radu načine<br />
grešku ili<br />
propust, što je<br />
lahko uočiti na<br />
osnovu loših<br />
rezultata, ali<br />
je neprirodno i<br />
neprihvatljivo<br />
da kada im<br />
se ukaže<br />
na grešku,<br />
bez imalo<br />
samokritičnosti<br />
odbiju savjet.<br />
pokušaj prevazilaženja<br />
novonastale situacije i<br />
rješavanja nesporazuma,<br />
samo za to što se to<br />
kosi sa nečijim ličnim<br />
interesima i ambicijama.<br />
Kako se neko nakon toga<br />
može pozivati na Kur’an,<br />
ako ga i sam ne poštuje.<br />
d) Fanatična vezanost<br />
za određenu grupu<br />
To je najbolja<br />
dijagnoza za većinu<br />
današnjih džemata i<br />
njihovih sljedbenika.<br />
Umjesto da postupaju po<br />
hadisu: “Najjača karika<br />
imana je lju<strong>ba</strong>v u ime<br />
Allaha i prezir u ime<br />
Allaha”, oni postupaju<br />
potpuno suprotno, vole<br />
one koji su zajedno sa njima u<br />
džematu, a preziru pripadnike<br />
drugih džemata. Kao da pameti<br />
nemaju. Allah, dželle šanuhu,<br />
kaže u suri Mulk, 10. ajet: I reći<br />
će: “Da smo slušali i razmišljali<br />
ne bi smo među stanovnicima<br />
Džehennema u ognju bili”. Allah,<br />
dželle šanuhu, daje Svoju pobjedu<br />
i pomoć ljudima koji su iskreni i<br />
koji preuzete o<strong>ba</strong>veze (emanete),<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
36
onako kako tre<strong>ba</strong> izvršavaju. Oni<br />
su čistih srca, i u vezi s njima<br />
Allah, dželle šanuhu, je kazao u<br />
suri El-Feth, 18. ajet: On je znao<br />
šta je u srcima njihovim, pa je<br />
spustio smirenost na njih, i nagradit<br />
će ih skorom pobjedom. Fanatizam<br />
je najbolji pokazatelj da neki,<br />
umjesto u islam, ustvari pozivaju<br />
sebi, kako bi ostvarili neki<br />
dunjalučki interes, oni uistinu<br />
nisu iskreni. Allah, dželle šanuhu,<br />
je opisao sljedbenike Poslanika<br />
kao one koji pozivaju iskreno i sa<br />
jasnim dokazima: Reci: “Ovo je put<br />
moj, ja pozivam k Allahu, imajući<br />
jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji<br />
me slijedi, i neka je hvaljen Allah,<br />
ja Njemu ne smatram nikoga<br />
ravnim.” (Jusuf, 108.). Ako zaista<br />
žele pozivati ljude ka Allahu i<br />
Njegovoj istini, onda prvo tre<strong>ba</strong>ju<br />
naučiti istinu, na ispravan način, a<br />
zatim se okupiti oko nje. Historija<br />
Endelusa nam je najbolji primjer<br />
za to. Konačnom vojnom porazu<br />
muslimana u Endelusu prethodile<br />
su podjele i rascjepkanost, nekada<br />
jake i jedinstvene islamske<br />
imperije, na male državice, koje<br />
su jedne protiv drugih ratovale<br />
do istrebljenja. Ovakva situacija<br />
najviše je pogodovala kršćanima,<br />
koji su iskoristili slabost<br />
muslimana, i u potpunosti zauzeli<br />
Endelus. Muslimanima je u pomoć<br />
pritekao vladar Magri<strong>ba</strong> Jusuf<br />
ibn Tašfin, koji je uspio poraziti<br />
kršćansku vojsku, ali kada je vidio<br />
kolika je razjedinjenost endeluških<br />
muslimana,<br />
njihovu molbu da ostavi<br />
dio svojih snaga kako bi<br />
ih štitili od ponovnih<br />
povukao se, a na<br />
kršćanskih napada,<br />
rekao je: “Očistite vaše<br />
nijjete, Allah će vam bit<br />
dovoljan protiv vašeg<br />
neprijatelja.” Ovaj savjet<br />
važi za svakoga ko bude<br />
radio za islam do Sudnjeg<br />
dana.<br />
Neprimjerno ponašanje,<br />
nedostatak kulture i<br />
nepoštivanje islamskih<br />
principa u ophođenju<br />
prema muslimanima<br />
Konačnom<br />
vojnom porazu<br />
muslimana<br />
u Endelusu<br />
prethodile<br />
su podjele i<br />
rascjepkanost,<br />
nekada jake<br />
i jedinstvene<br />
islamske<br />
imperije, na male<br />
državice, koje<br />
su jedne protiv<br />
drugih ratovale<br />
do istrebljenja.<br />
To je jedan od najvećih uzroka<br />
stagnacije i dekadence islamskog<br />
ummeta. Napredak i poboljšanje<br />
se mogu očekivati onog momenta<br />
kada naše ponašanje i odnos<br />
prema ljudima budu zasnovani na<br />
najvećim moralnim kvalitetima:<br />
Istim onim kvalitetima koje<br />
je Hadidža, radijallahu anha,<br />
prepoznala kod Poslanika i prije<br />
nego je primio objavu, ali mu<br />
ih je spomenula nakon primanja<br />
prve objave, kada je sav<br />
preplašen i uznemiren<br />
dotrčao kući, rekavši<br />
mu: “Allah tebe neće<br />
poniziti, jer ti održavaš<br />
rodbinske veze, pomažeš<br />
slabe, hraniš gladne,<br />
plemenit si prema<br />
gostima i pomažeš<br />
ljudima u nevolji.”<br />
(Buhari).<br />
Molim Allaha da<br />
popravi naše stanje, da<br />
nas uputi na ono sa čime<br />
će biti zadovoljan, i da<br />
spusti Svoju<br />
pobjedu.<br />
pomoć i<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
37
Pobožnost<br />
Putevi duhovnog uzdizanja – Smrt<br />
Sjećajte se onoga što će vam<br />
prekinuti dunjalučke užitke<br />
A zatim upitaj samog sebe,<br />
kako ćeš dočekati Meleka smrti<br />
i šta si pripremio za putovanje<br />
sa dunjaluka na ahiret? Kako<br />
ćeš se ponašati kad ti smrtni<br />
čas dođe, kad uslijede pitanja<br />
na koja ti nemaš pravi odgovor?<br />
Jesi li spreman za susret sa<br />
Allahom, dž.š., na Sudnjem<br />
danu? Ako jesi, blago tebi! Ako<br />
nisi, onda se pripremaj i čini<br />
dobro prije nego ti smrt pokuca<br />
na vrata i uništi svaku nadu<br />
Piše: Muhamed Nasirudin<br />
el-Uvejd<br />
Preveo i prilagodio: Abdusamed<br />
Nasuf Bušatlić<br />
Smrt je jedna od najvećih nedaća<br />
koje mogu zadesiti čovjeka,<br />
i Allah je u Kur’anu<br />
upravo naziva nedaćom -musibetulmevti.<br />
(El-Maide, 106.). Međutim,<br />
veća nedaća od same smrti je nemaran<br />
odnos ljudi prema smrti, nerazmišljanje<br />
o smrti i nepripremanje za<br />
taj strašni događaj.<br />
Krupnu pogrešku prave oni koji<br />
misle da je smrt konačni nestanak,<br />
nakon kojeg je nezamisliv bilo kakav<br />
novi život, obračun, nagrada, kazna,<br />
Džennet i Džehennem. Kada bi uistinu<br />
bilo tako, onda ne bi bilo nikakve<br />
mudrosti u stvaranju i u životu<br />
općenito, i u tom slučaju bi se svi<br />
ljudi nakon smrti izjednačili, vjernici<br />
i nevjernici, ubice i ubijeni, zulumćari<br />
i potlačeni, razvratnici i moralni<br />
ljudi. Tako nešto mogu tvrditi samo<br />
bezbožnici, a njihova tvrdnja je ravna<br />
ludosti. Kur’an o takvima veli:<br />
Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni.<br />
Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga,<br />
sigurno ćete biti oživljeni, pa ćete o<br />
onome što ste radili, doista, biti o<strong>ba</strong>viješteni!”<br />
(Et-Tegabun, 7.); I Nama<br />
navodi primjer, a zaboravlja kako je<br />
stvoren, i govori: “Ko će oživjeti kosti,<br />
kad budu trule?” Reci: “Oživjet će ih<br />
Onaj koji ih je prvi put stvorio; On<br />
dobro zna sve što je stvorio.” (Jasin,<br />
78.-79.). Govoreći o smrti, Imam<br />
Kurtubi je u svom djelu Et-Tezkire,<br />
rekao: “Jednoglasan je stav islamskih<br />
učenjaka da smrt nije potpuni<br />
nestanak, već je to<br />
samo prekid veze između<br />
duše i tijela i njihovo rastavljanje,<br />
što za posljedicu<br />
ima jedno sasvim novo<br />
stanje i preseljenje iz jedne<br />
‘kuće’ (dunjaluk) u drugu<br />
‘kuću’ (ahiret).”<br />
Pjesnik je dobro rekao:<br />
“Ako je nakon smrti nemoguće<br />
bilo kakvo življenje<br />
onda bi smrt bila krajnji<br />
cilj svakog čovjeka.<br />
Međutim, nakon smrti<br />
dolazi proživljenje<br />
i obračun za ono što smo<br />
radili, sviju nas čeka.”<br />
Prenosi se da je Omer ibn Abdul-<br />
Aziz govorio: “O stanovnici dunjaluka,<br />
vi niste stvoreni zbog nestanka,<br />
već zbog vječnosti i ostanka. Vi samo<br />
prelazite iz jedne u drugu kuću.”<br />
Svako živo biće će smrt okusiti<br />
Kur’an nas uči da će svako<br />
živo biće smrt okusiti i da od toga<br />
niko ne može pobjeći. Svako živo<br />
biće je zapravo mrtvac koji hoda i<br />
čeka samo svoj trenutak odlaska.<br />
Uzvišeni Allah je objavio: Sve što<br />
je na Zemlji prolazno je, ostaje samo<br />
Lice tvoga Gospodara (Gospodar tvoj),<br />
Veličanstvenog i Plemenitog.“<br />
(Er-<br />
Rahman, 26.-27.); Svako živo biće će<br />
smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu<br />
dobit ćete u potpunosti plate vaše, i ko<br />
Kur’an nas uči<br />
da će svako<br />
živo biće<br />
smrt okusiti<br />
i da od toga<br />
niko ne može<br />
pobjeći. Svako<br />
živo biće je<br />
zapravo mrtvac<br />
koji hoda i<br />
čeka samo<br />
svoj trenutak<br />
odlaska.<br />
bude od Vatre udaljen i u Džennet<br />
uveden – taj je postigao što je želio; a<br />
život na ovom svijetu je samo varljivo<br />
naslađivanje. (Ali Imran, 185.).<br />
Trenutak ispijanja čaše smrti je<br />
tačno određen i niko ga ne može ni<br />
za tren odgoditi niti ubrzati. Na to<br />
upućuje i sljedeći ajet: Svaki narod<br />
ima svoj kraj, i kada dođe njegov kraj,<br />
neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti<br />
ni ubrzati. (El-‘Araf, 34.). Smrt<br />
je najveće iskušenje, ali bi tre<strong>ba</strong>la<br />
biti i najveća pouka ljudima,<br />
jer to iskušenje ljudi<br />
svojim očima svakodnevno<br />
gledaju.<br />
Prenosi se da je neki<br />
beduin jahao na devi kroz<br />
pustinju i u jednom trenutku<br />
deva je pala i na licu<br />
mjesta uginula. On je sjahao<br />
s deve, zatim je obilazio<br />
oko nje, čudeći se onome<br />
što se desilo. Govorio<br />
je: “Šta ti je, zašto ne ustaneš?<br />
Zašto se ne probudiš i<br />
ne osvijestiš? Svi tvoji udovi<br />
su čitavi i zdravi! Šta se<br />
to desilo s tobom? Šta te to<br />
srušilo na zemlju? Ko je taj<br />
koji ti je oduzeo život i spriječio tvoje<br />
kretanje u jednom trenu?” Zatim<br />
je zabrinut otišao razmišljajući o tom<br />
događaju.<br />
Ibn Semak je spomenuo čovjeka<br />
koji je stalno lovio ribu na rijeci,<br />
pa je jedne prilike umjesto ribe<br />
izvukao ljudsku lu<strong>ba</strong>nju. Posmatrao<br />
je lu<strong>ba</strong>nju i plačući govorio: “Ako<br />
si bio ugledan, gdje je nestao tvoj<br />
ugled? Ako si bio bogat, gdje ti je<br />
sada bogatstvo? Ako si bio plemenit,<br />
gdje je sada tvoja plemenitost? Ako<br />
si bio učenjak, šta je bilo s tvojim<br />
znanjem? Ako si bio zulumćar, šta je<br />
bilo s tvojom silom i zulumom?“<br />
Ma kako čovjek živio na dunjaluku,<br />
ma koliko bogatstvo i<br />
ugled posjedovao, na kraju će sresti<br />
Meleka smrti koji će ga rastaviti sa<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
38
dunjalučkim životom. I svaki čovjek<br />
će se kajati kada mu smrt dođe u pohode.<br />
Ako je bio vjernik, kajat će se<br />
što se bolje nije pripremio za taj trenutak,<br />
a ako je bio nevjernik ili veliki<br />
griješnik, poželjet će da mu se smrt<br />
odgodi ili da se nakon smrti vrati na<br />
dunjaluk, pa da se pokaje i radi dobra<br />
djela. No, tada je kasno i svako<br />
kajanje je uzaludno, kao što stoji u<br />
ajetu: Pa i ako budu trpjeli, njihovo<br />
boravište će Vatra biti; a ako budu<br />
tražili naklonost Allahovu, njihovoj<br />
molbi neće se udovoljiti. (Fussilet,<br />
24.). Zatim: Kad nekome od njih smrt<br />
dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj,<br />
povrati me da uradim kakvo dobro u<br />
onome što sam ostavio!” Nikada! To su<br />
riječi koje će on uzalud govoriti, - pred<br />
njima će prepreka biti sve do dana<br />
kada će oživljeni biti. (El-Mu’minun,<br />
99.-100.).<br />
Kada je halifa Harun er-Rešid<br />
sagradio svoj kraljevski dvorac, na<br />
proslavu otvaranja dvorca pozvao je<br />
mnoge ljude, a među njima i učenjaka<br />
Ebu Atahiju. U jednom trenutku<br />
Harun er-Rešid je prišao Ebu Atahiji<br />
i upitao ga: “Kako ti sve ovo vidiš?”<br />
Ebu Atahije je svoj dojam i ujedno<br />
savjet halifi, opisao u stihovima:<br />
“Živi i uživaj u dvorcima koji su<br />
obilja i raskoši puni,<br />
U koje ti je jutrom i večerom sve što<br />
si poželio dolazilo.<br />
Al’ kad ti duša do grla dođe i smrtni<br />
hropac grudi ispuni,<br />
Saznat ćeš tada sigurno da si sam<br />
sebe obmanuo.”<br />
Vijesnici smrti<br />
U nekim predajama<br />
se spominje da je jedan<br />
Allahov poslanik, a.s., rekao<br />
Meleku smrti: “Zar ti<br />
nemaš neke izaslanike ili<br />
vijesnike koji će ljudima<br />
nagovijestiti blizinu smrti i<br />
koji će ih upozoriti na tvoj<br />
dolazak?” Melek smrti mu<br />
je odgovorio: “Kako da ne!<br />
Tako mi Allaha, ja imam<br />
mnogo vijesnika smrti, a<br />
neki od njih su: starost,<br />
bolest, sijede vlasi, iznemoglost,<br />
slabljenje sluha i<br />
vida i potpuna oronulost.”<br />
A Muhammed, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, rekao<br />
je: “Neće ni jedan čovjek,<br />
koji doživi šezdeset godina<br />
imati ispriku kod Allaha.”<br />
(Buharija). To znači da onaj<br />
ko je živio šezdeset godina<br />
neće imati opravdanje kod<br />
Allaha, niti će moć kazati: “Da sam<br />
malo duže živio sigurno bih se popra-vio<br />
i radio dobra djela.” Šezdeset godi-<br />
na je upravo taj period koji je dovoljan<br />
svakom čovjeku da shvati suštinu života<br />
i da se pokaje i pripremi za smrt.<br />
Smrtne muke<br />
Osim što je smrt veliko iskušenje i<br />
što dolazi iznenada, ona je i vrlo bolna i<br />
mučna. O smrtnim mukama, Uzvišeni<br />
Ibn Semak<br />
je spomenuo<br />
čovjeka koji<br />
je stalno<br />
lovio ribu na<br />
rijeci, pa je<br />
jedne prilike<br />
umjesto ribe<br />
izvukao ljudsku<br />
lu<strong>ba</strong>nju.<br />
Posmatrao<br />
je lu<strong>ba</strong>nju<br />
i plačući<br />
govorio: “Ako<br />
si bio ugledan,<br />
gdje je nestao<br />
tvoj ugled? Ako<br />
si bio bogat,<br />
gdje ti je sada<br />
bogatstvo?<br />
Ako si bio<br />
plemenit, gdje<br />
je sada tvoja<br />
plemenitost?”<br />
je objavio: Smrtne muke će<br />
zbilja doći – to je nešto od čega<br />
ne možeš pobjeći. (Kaf, 19.).<br />
A u predaji od majke vjernika,<br />
Aiše, r.a., stoji da je ona<br />
rekla: “Muhammed, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, je u smrtnoj<br />
bolesti pored sebe imao<br />
posudu sa vodom i stavljao<br />
je ruku u posudu, a zatim bi<br />
pokvasio lice, govoreći: ‘La<br />
ilahe illallah! Zaista su smrtne<br />
muke teške!’” (Buharija).<br />
Nakon toga, Aiša, r.a., je<br />
govorila: “Nemam razloga<br />
da ikome zavidim na lahkoj<br />
smrti, nakon što sam bila<br />
svjedok težine Poslanikove,<br />
sallallahu alejhi ve sellem,<br />
smrti.” (Buharija). Htjela je<br />
reći, da zapravo “lahkoća”<br />
smrti nije dokaz nečije dobrote<br />
i posebnog stepena kod<br />
Allaha, jer da se po tome mjeri<br />
vrijednost čovjeka, onda bi<br />
Muhammed, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, imao najlakšu smrt.<br />
Prenosi se da je Allah, dž.š., pitao<br />
Ibrahima, a.s., nakon što ga je usmrtio:<br />
“Kako si doživio smrt?” Ibrahim, a.s., je<br />
odgovorio: “Poput žeravice koja se stavi<br />
u sirovu vunu, pa se onda izvadi.” Na<br />
to mu je Allah rekao: “Mi smo tebi još i<br />
olakšali smrtne muke.” A kada je Allah<br />
uzeo dušu Musau, a.s., pitao ga je kako<br />
je doživio smrt, na šta je on odgovorio:<br />
“Osjećao sam se poput ovce u rukama<br />
kasapina koji joj živoj guli kožu.”<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
39
Poznati ashab Amr ibn As, govorio<br />
je: “Volio bih sresti prisebnog i inteligentnog<br />
čovjeka na samrti, pa da<br />
mi opiše smrtne muke.” Međutim,<br />
nije mu to pošlo za rukom, ali kada je<br />
on bio na samrti, pitali su ga kako se<br />
osjeća, a on je odgovorio: “Osjećam<br />
kao da su nebesa pala na Zemlju i<br />
da sam ja između njih, ili kao da me<br />
provlače kroz iglene uši.”<br />
Smrt je odmor za vjernika, a kazna<br />
za nevjernika<br />
Bez obzira na težinu smrtnih<br />
muka, smrt je ipak odmor za vjernike,<br />
a kazna za nevjernike, što potvrđuje<br />
i sljedeća predaja. Naime, Ebu<br />
Katade prenosi da je Muhammed,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, prošao<br />
pored dženaze, pa je rekao: “Onaj<br />
koji se odmorio i onaj od koga su se<br />
odmorili!” Prisutni ashabi su upitali:<br />
“Allahov Poslaniče, ko je taj koji<br />
se odmorio, a ko onaj od koga su se<br />
odmorili?” Odgovorio je: “Kad umre<br />
vjernik, on se odmori od svih dunjalučkih<br />
iskušenja i vraća se u okrilje<br />
Allahove milosti, a kad umre nevjernik,<br />
od njega se odmore ljudi, životinje<br />
i biljke.” (Buharija i Muslim).<br />
Tre<strong>ba</strong> napomenuti da vjerniku<br />
nije dozvoljeno da traži i priziva<br />
smrt. U tom smislu su Poslanikove<br />
riječi: “Neka niko od vas ne priziva<br />
smrt zbog iskušenja i nedaće koja ga<br />
je snašla, već neka kaže: ‘Gospodaru<br />
moj, ostavi me u životu dok je život<br />
bolji za mene, a usmrti me onda kada<br />
smrt bude bolja za mene.’” (Buharija<br />
i Muslim). Međutim, ako se čovjek<br />
boji iskušenja za svoju vjeru, onda<br />
mu je dozvoljeno moliti za smrt da<br />
bi sačuvao vjeru i umro kao musliman.<br />
Abdullah ibn Ab<strong>ba</strong>s prenosi<br />
da je Poslanik, sallallahu alejhi ve<br />
sellem, učio ovu dovu: “Gospodaru<br />
moj, ja Te molim da mi omogućiš da<br />
činim dobra djela, a da ostavim hrđava<br />
djela! Molim Te da mi podariš<br />
lju<strong>ba</strong>v prema siromasima i da me uzmeš<br />
Sebi onda kada budeš htio spustiti<br />
iskušenje na Tvoje robove, kako<br />
bih spasio sebe i svoju vjeru od tog<br />
iskušenja.” (Tirmizi). Kako god ne<br />
tre<strong>ba</strong> prizivati smrt zbog dunjalučkih<br />
iskušenja, isto tako, vjernik ne tre<strong>ba</strong><br />
mrziti smrt. Na to aludira hadis koji<br />
prenosi U<strong>ba</strong>de ibn Samit, u kojem je<br />
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
rekao: “Ko želi susret sa Allahom, i<br />
Allah želi susret s njim, a ko mrzi susret<br />
sa Allahom i Allah mrzi susret<br />
s njim.” (Buharija i Muslim). Jedna<br />
od Poslanikovih žena je rekla: “Ali,<br />
Allahov Poslaniče, mi mrzimo smrt.”<br />
On joj je odgovorio: “Nije tako! (tj.<br />
nije to mržanja što vi osjećate), već,<br />
kada se vjerniku približi trenutak<br />
smrti on bude obradovan Allahovim<br />
zadovoljstvom i plemenitošću, i u<br />
tom trenutku njemu nema ništa draže<br />
od onoga što je pred njim. On želi<br />
susret sa Allahom i Allah želi susret<br />
s njim. A kada nevjerniku dođe trenutak<br />
smrti, on bude ‘obradovan’<br />
Allahovom kaznom i nema mu ništa<br />
mrže od onoga što je pred njim. On<br />
mrzi susret sa Allahom i Allah mrzi<br />
susret s njim.”<br />
Sjećanje na smrt<br />
Iako je smrt nešto od čega se ne<br />
može pobjeći i izvjesnost koju niko ne<br />
može zanegirati, mnogo je ljudi koji<br />
su zaboravili na tu izvjesnost i koji se<br />
ponašaju kao da im smrt nikada neće<br />
doći. Muhammed, sallallahu alejhi ve<br />
sellem, često puta je govorio o smrti i<br />
podsticao ashabe da se sjećaju smrti.<br />
Govorio je:<br />
“Često se sjećajte onoga što će<br />
vam prekinuti sve slasti dunjaluka, tj.<br />
smrt.” (Ibn Madže, Tirmizi). Abdullah<br />
ibn Omer prenosi sljedeću<br />
predaju: “Posjetio<br />
sam Poslanika, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, i<br />
upitao sam ga: ‘Allahov<br />
Poslaniče, koji vjernik je<br />
najbolji?’ Odgovorio je:<br />
‘Onaj koji je najljepšeg<br />
ahlaka.’ ‘A koji vjernik<br />
je najpametniji’, upitao<br />
sam? ‘Onaj koji se najviše<br />
sjeća smrti i koji se<br />
za nju najbolje priprema’,<br />
odgovorio je.” (Ibn<br />
Madže).<br />
Prenosi se da je<br />
Ibrahim et-Tejmi rekao:<br />
“Dvije stvari mi u potpunosti<br />
kvare slast dunjaluka:<br />
sjećanje na smrt<br />
i stajanje pred Allahom<br />
na Sudnjem danu.”<br />
Mudar čovjek je<br />
pisao svom prijatelju:<br />
“Prijatelju, čuvaj se smrti<br />
i misli na nju u ovoj prolaznoj<br />
dunjalučkoj kući,<br />
prije nego preseliš u<br />
kuću u kojoj ćeš poželjeti<br />
smrt, ali je tamo neće<br />
biti.” Malik ibn Dinar je<br />
govorio: “Kada bi ljudi<br />
znali šta ih sutra čeka,<br />
ne bi uživali u dunjaluku<br />
nikada.” Mudri Lukman<br />
je govorio svome sinu:<br />
“Sinko moj, smrt je stvar<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
40<br />
za koju ne znaš kada će te sresti, zato se<br />
za nju pripremi prije nego te iznenadi.”<br />
Neki učenjaci su govorili: “Znaj, kada<br />
čovjek ne bi imao drugog iskušenja<br />
osim smrti, to je dovoljno da ga podstakne<br />
na razmišljanje i pripremanje za<br />
taj veliki trenutak.”<br />
Jezid er-Rekaši je korio samog<br />
sebe, govoreći: “Teško tebi Jezide, ko<br />
će za tebe klanjati nakon tvoje smrti?<br />
Ko će za tebe postiti nakon tvoje smrti?<br />
Ko će za tebe tražiti zadovoljstvo<br />
tvoga Gospodara nakon tvoje smrti?”<br />
Zatim bi rekao: “O ljudi! Zašto cijeli<br />
život ne plačete nad vašim dušama?<br />
Onaj koga smrt traži, kome je kabur<br />
stanište, zemlja postelja, a crvi prve<br />
komšije, i ko pored svega toga očekuje<br />
Dan najvećeg straha …. kakvo bi<br />
njegovo stanje tre<strong>ba</strong>lo biti?” Nakon<br />
toga je dugo plakao. Hasan Basri je<br />
govorio: “Zaista smrt upropasti užitak<br />
onima koji vole dunjalučke užitke,<br />
pa se držite života u kojem nema<br />
smrti.” Jezid ibn Temim je govorio:<br />
“Koga smrt i Kur’an ne opamete i ko<br />
od to dvoje ne uzme pouku, kada bi<br />
se na njega planina svalila on pouku<br />
primiti neće.”
Često sjećanje na smrt donosi sljedeće<br />
koristi: ubrzava tevbu i pokajanje,<br />
čini čovjeka zadovoljnim sa malo<br />
imetka i ne dozvoljava mu da se natječe<br />
s ostalim ljudima u dunjaluku<br />
i dunjalučkim blagodatima. Zatim,<br />
sjećanje na smrt podstiče čovjeka da<br />
se priprema za odlazak sa dunjaluka,<br />
skraćuje nadu, jer duga nada je jedan<br />
od najvećih razloga za nemarnost i<br />
zaborav na smrt, čini čovjeka<br />
zadovoljnim sa malo<br />
nafake, budi želju za ahiretom<br />
i podstiče na i<strong>ba</strong>det,<br />
olakšava vjerniku dunjalučka<br />
iskušenja, raznježuje<br />
srca i tjera na plakanje,<br />
ukroćuje strast, podstiče<br />
na poniznost i od<strong>ba</strong>civanje<br />
oholosti i zuluma, zahtjeva<br />
lijepo ophođenje prema<br />
ljudima, praštanje i nalaženje<br />
isprike. A zaborav<br />
na smrti donosi najmanje<br />
tri štete: srce čini grubim,<br />
zbog zaborava na smrt čovjek<br />
odgađa tevbu i srce<br />
mu se veže za prolazne dunjalučke<br />
užitke.<br />
Prenosi se da<br />
je Allah, dž.š.,<br />
pitao Ibrahima,<br />
a.s., nakon što<br />
ga je usmrtio:<br />
“Kako si<br />
doživio smrt?”<br />
Ibrahim, a.s.,<br />
je odgovorio:<br />
“Poput žeravice<br />
koja se stavi<br />
u sirovu vunu,<br />
pa se onda<br />
izvadi.” Na to<br />
mu je Allah<br />
rekao: “Mi<br />
smo tebi još i<br />
olakšali smrtne<br />
muke.”<br />
Kako se pripremiti za smrt<br />
Imam Kurtubi je rekao: “Islamski<br />
učenjaci su složni u tome da smrt ne<br />
poznaje i ne bira godine, niti određeno<br />
vrijeme, niti zavisi od određene<br />
bolesti, zbog toga se vjernik mora<br />
stalno pripremati za smrt.”<br />
Ibnul-Dževzi u svom djelu<br />
Sajdul-hatir, veli: “O<strong>ba</strong>veza je razumnog<br />
čovjeka da pripremi<br />
poputninu za dugo i neizvjesno<br />
putovanje, jer on<br />
ne zna kada će ga iznenaditi<br />
Allahova odred<strong>ba</strong> i ne<br />
zna kada će biti pozvan. Ja<br />
sam zapamtio mnoge ljude<br />
koje je mladost obmanula<br />
i duga nada zavela, pa su<br />
zaboravili na smrt i na prijatelje<br />
koji su već otišli sa<br />
dunjaluka.”<br />
Imam Ibnul-Kajjim<br />
el-Dževzije u svom djelu<br />
Udetus-sabirin, spominje<br />
predaju od Jezida ibn<br />
Mejsere, koji je rekao: “U<br />
jednom od prijašnjih naroda<br />
bio je čovjek koji je<br />
zaradio i uštedio ogromni<br />
imetak, pa je, dok<br />
je sjedio sa svojom porodicom,<br />
govorio: ‘Sad<br />
ću da uživam u ovom<br />
bogatstvu godinama.’<br />
Međutim, uskoro mu<br />
je došao Melek smrti u<br />
liku siromaha i pokucao<br />
na vrata. Neko od njegovih<br />
je izašao da vidi<br />
ko je, pa kad je otvorio<br />
vrata, Melek smrti mu<br />
je rekao: ‘Zovite mi vlasnika<br />
ove kuće.’ Čovjek<br />
mu je odgovorio: ‘Zar<br />
misliš da će vlasnik ove<br />
kuće izaći zbog jednog<br />
bijednika kao što si ti?!’<br />
Zatim je malo sačekao,<br />
a onda je ponovo zakucao<br />
na vrata i rekao:<br />
‘Zovite mi vlasnika<br />
kuće, ja sam Melek smrti.’<br />
Kada je vlasnik kuće<br />
čuo taj glas, od straha je<br />
sjeo, i rekao ukućanima:<br />
‘Budite blagi i susretljivi<br />
prema njemu.’ Oni su<br />
izašli i rekli mu: ‘Zašto<br />
ne ideš nekom drugom<br />
i ne ostaviš našeg <strong>ba</strong>bu<br />
na miru?’ Melek smrti<br />
je rekao: ‘Ne!’, zatim je<br />
ušao u kuću i vlasniku<br />
kuće rekao: ‘Ustani i<br />
ako hoćeš ostavi svoju<br />
posljednju oporuku, jer ja ću ti uzeti<br />
dušu prije nego napustim ovu kuću.’<br />
Njegovi ukućani su počeli plakati, a<br />
on je naredio da mu se otvore hazne<br />
u kojima je čuvao svoje blago. Kada<br />
su mu otvorili haznu, on je počeo<br />
proklinjati sakupljeno blago, govoreći:<br />
‘Propao sam zbog tebe, ti si kriv<br />
što sam zaboravio na Allaha i ti si me<br />
odvratio da ne radim ništa za ahiret,<br />
sve dok mi smrt nije došla.’ Tada je<br />
njegov imetak progovorio, rekavši:<br />
‘Ne proklinji mene! Zar nisi bio prezren<br />
u očima ljudi, pa sam te ja učinio<br />
uglednim. Zar nisi bio u društvu<br />
vladara i zar nisi priređivao gozbe u<br />
njihovu čast, a s dobrim i pobožnim<br />
ljudima se nisi družio niti si ih ugošćavao?!<br />
Za sinove vladara i bogataša<br />
udavao si svoje kćeri, a kada su ti dobri<br />
vjernici prosili kćerke, ti si ih odbijao.<br />
Zar me nisi trošio u grijehu, a ja<br />
ti se nisam protivio? Da si me trošio<br />
na Allahovom putu, također ti se ne<br />
bih protivio…. i ti opet mene kriviš. I<br />
ja i vi, o sinovi Ademovi, stvoreni smo<br />
od zemlje, i bili ste slobodni da činite<br />
i dobro i zlo.’” Ibnul-Dževzi prenosi u<br />
djelu Et-Tebsire e predaju u kojoj stoji da<br />
je Ebu Hazim rekao: “Ko bi mi smio<br />
garantirati dvije stvari, ja bih njemu<br />
smio garantirati Džennet: da će raditi<br />
djelo koje mrzi i prezire, samo zato<br />
što Allah voli to djelo, i da će ostaviti<br />
djelo koje voli, ukoliko Allah mrzi to<br />
djelo.”<br />
Zato, o smrtni čovječe, kad naiđeš<br />
pored mezaristana, zastani i zagledaj<br />
se na trenutak u kaburove i pogledaj<br />
koliko su blizu jedni drugih. Razmisli<br />
o njihovom stanju. Zar za njih noći<br />
i dani nisu jednaki, zar ih stalno ne<br />
prekriva tmina u dubini zemlje, zar se<br />
nije prekinula svaka veza između njih<br />
i mogućnosti da rade i da poprave što<br />
su pokvarili?! A zatim ih slobodno<br />
dozovi i upitaj njihove bogataše, šta<br />
je ostalo od njihovog bogatstva, i njihove<br />
vladare, šta je ostalo od njihove<br />
vlasti? Pitaj ih šta se desilo sa njihovim<br />
jezicima kojima su govorili, sa njihovim<br />
očima kojima su gledali i sa njihovim<br />
lijepim licima? Upitaj ih šta su<br />
s njima crvi uradili i kako su im tijela<br />
uništili i pojeli?<br />
A zatim upitaj samog sebe, kako<br />
ćeš dočekati Meleka smrti i šta si pripremio<br />
za putovanje sa dunjaluka na<br />
ahiret? Kako ćeš se ponašati kad ti<br />
smrtni čas dođe, kad uslijede pitanja<br />
na koja ti nemaš pravi odgovor? Jesi<br />
li spreman za susret sa Allahom, dž.š.,<br />
na Sudnjem danu? Ako jesi, blago<br />
tebi! Ako nisi, onda se pripremaj i čini<br />
dobro prije nego ti smrt pokuca na<br />
vrata i uništi svaku nadu.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
41
Fetve<br />
Aktuelna pitanja i dileme<br />
Samo jaki i čvrsti vjernici<br />
redovno o<strong>ba</strong>vljaju namaz u džematu<br />
<strong>Saff</strong> redovno prenosi fetve<br />
eminentnih islamskih<br />
učenjaka iz različitih pravnih<br />
i drugih islamskih naučnih<br />
oblasti i cjelina<br />
Izostavljanje namaza u džematu<br />
Kada<br />
K<br />
i pod kojima uvjetima<br />
Kje namaz u džematu<br />
Ko<strong>ba</strong>vezan? Ovo pitam iz<br />
prostog razloga što se u mojoj blizini,<br />
nekih desetak minuta pješice,<br />
nalazi džamija, ali zbog specifičnog<br />
geografskog položaja, često nisam u<br />
prilici čuti ezan. Da li se to smatra<br />
opravdanim razlogom za izostanak<br />
sa zajedničkog namaza?<br />
Dr. Muhammed ibn Salih el-<br />
Munedžid<br />
O<strong>ba</strong>vljanje zajedničkog namaza u<br />
džamiji spada u najvažnija obilježja<br />
islama i o<strong>ba</strong>veza je svakog punoljetnog,<br />
fizički sposobnog muškarca, koji čuje<br />
ezan (poziv na namaz). Na to ukazuju<br />
mnogobrojni dokazi, od kojih bi<br />
posebno izdvojio dva hadisa. U prvom<br />
hadisu se kaže: “Ko bude čuo poziv<br />
na namaz (ezan) i ne dođe u džamiju,<br />
nema mu namaza (njegov namaz je<br />
manjkav, nepotpun), osim ako za to<br />
postoji opravdanje.” (Ibn Madže, 793.,<br />
Darekutni i Hakim, a vjerodostojnim<br />
ga je ocijenio El-Al<strong>ba</strong>ni u Sahihu<br />
Ibn Madže). Drugi hadis, kojeg je<br />
zabilježio Muslim u svom Sahihu,<br />
govori o slijepcu koji je došao kod<br />
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
i požalio mu se da nema vodiča koji<br />
bi ga odveo do džamije, ne bi li na<br />
taj način izmolio njegovu dozvolu<br />
za izostanak sa zajedničkog namaza.<br />
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
mu je prvo rekao da ima dozvolu, a<br />
zatim ga je, pošto se ovaj okrenuo<br />
da ide kući, upitao: “A čuješ li ezan?”<br />
“Da”, odgovorio je. “Onda ti je o<strong>ba</strong>veza<br />
da se odazoveš na poziv” – izričit je bio<br />
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.<br />
U o<strong>ba</strong> hadisa spominje se o<strong>ba</strong>veza<br />
odazivanja na poziv (ezan), a ona<br />
se prema hadiskim komentatorima,<br />
odnosi na ezan proučen u normalnim<br />
vremenskim prilikama, prirodnim<br />
glasom, bez dodatnih pomagala<br />
(mikrofona, razglasnih uređaja) i u<br />
uvjetima nepostojanja bilo kakvih<br />
smetnji i zapreka (zvučnih, geografskih<br />
i sl.). Tre<strong>ba</strong> imati na umu činjenicu<br />
da su meuezzini u vrijeme Poslanika,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, običavali<br />
učiti ezan na uzdignutom mjestu,<br />
kao što je bio krov džamije i slično, a<br />
način gradnje, korišten u to vrijeme,<br />
jednostavno je omogućavao prodor i<br />
prostiranje ezana i do najudaljenijih<br />
dijelova Medine. Prema tome, ezan<br />
proučen u navedenim okolnostima<br />
i na način kako su to precizirali<br />
islamski učenjaci, moguće je čuti sa<br />
spomenute udaljenosti (deset minuta<br />
hoda), pa čak i sa veće udaljenosti,<br />
tako da si dužan namaz o<strong>ba</strong>vljati<br />
u džematu. S druge strane, fizička<br />
udaljenost ili neki drugi opravdan<br />
razlog (slijeđenje pravnog mišljenja po<br />
kojem je namaz u džematu pohvalan<br />
a ne o<strong>ba</strong>vezan čin), ne bi se, niukom<br />
slučaju, tre<strong>ba</strong>li shvatiti kao alibi za<br />
izostanak sa ovog uzvišenog i<strong>ba</strong>deta,<br />
niti bi to tre<strong>ba</strong>lo oslabiti našu volju i<br />
želju za postizanjem visokih deredža<br />
kod Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, i<br />
uspjeh na putu uzvišenih težnji. Kakva<br />
i kolika nagrada čeka onoga koji o<strong>ba</strong>vi<br />
namaz u džematu, pojašnjava nam<br />
sljedeći hadis. Poslanik, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, je rekao: “Namaz kojeg<br />
čovjek o<strong>ba</strong>vi u džematu vrjedniji je od<br />
namaza o<strong>ba</strong>vljenog na tržnici ili kod<br />
kuće za dvadeset i nekoliko stepeni.<br />
Onaj ko iziđe iz kuće sa namjerom<br />
o<strong>ba</strong>vljanja namaza u džematu, neće<br />
učiniti niti jedan korak, a da mu zbog<br />
toga neće biti podignut stepen kod<br />
Allaha, dželle šanuhu, i oprošten jedan<br />
grijeh, sve dok ne dođe u džamiju.<br />
Kada dođe u džamiju, ima nagradu<br />
namaza, sve dok je namaz razlog<br />
njegovog boravka u njoj, a meleci<br />
od Allaha mole blagoslov za njega i<br />
govore: “Gospodaru, smiluj mu se!<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
42<br />
Gospodaru, oprosti mu! Gospodaru,<br />
primi njegovo pokajanje”. I tako sve<br />
dok ne izgubi abdest, ili ne uznemiri<br />
nekoga. (Buharija, 465., Muslim,<br />
649.). Ko to od nas ne želi povećanje<br />
deredže, oprost grijeha i zauzimanje<br />
meleka kod Milostivog? Također, otac<br />
koji ne o<strong>ba</strong>vlja namaz u džematu, ili<br />
rijetko ide u džemat (kada ga na to<br />
natjeraju dunjalučke potrebe i interesi),<br />
predstavlja loš uzor svojoj djeci, i šalje<br />
jako ružnu poruku o sebi i svojim<br />
ambicijama. Kako će njegova djeca<br />
zavoljeti ovaj časni i<strong>ba</strong>det i naviknuti<br />
se na njega, kada kod oca vide da je<br />
potpuno ravnodušan prema tome,<br />
nezainteresiran i nemaran? Jedno je<br />
sigurno, u Allahovim kućama borave<br />
i održavaju ih u “životu” (svojim<br />
prisustvom, brigom o njima), samo<br />
oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju<br />
i koji molitvu o<strong>ba</strong>vljaju i zekat daju i<br />
koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni<br />
su, nadati se je, na Pravom putu. (Et-<br />
Tevbe, 18.). Dakle, nije suština u tome<br />
da li je namaz u džematu o<strong>ba</strong>vezan<br />
ili ne, nego u tome koliko je uistinu<br />
jako i čvrsto naše vjerovanje, i do<br />
koje mjere smo se spremni žrtvovati<br />
za plemenite ideale, i slijediti primjer<br />
Poslanika i njegovih ashabe, koji su<br />
težili samo najuzvišenijim deredžama.<br />
Tre<strong>ba</strong> li nam veći dokaz od toga da<br />
su i oni najbolesniji i fizički najslabiji<br />
među njima, redovno dolazili u<br />
džemat, oslanjajući se na dvojicu ljudi,<br />
kako bi izbjegli bilo kakvu sličnost sa<br />
munaficima (licemjerima). O tome<br />
Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže:<br />
“U Poslanikovo vrijeme, namaz u<br />
džematu su ostavljali samo licemjeri,<br />
čije je licemjerje bilo jasno i očito.”<br />
(Muslim, 654.). (www.islam-qa.com)<br />
Određenje sudbine<br />
Selamun alejkum! Ako mogu,<br />
postavio bih par pitanja u vezi<br />
naše vjere na koje bi volio dobiti<br />
odgovore. Neka su teoretska i tiču<br />
se filozofije vjere a druga se tiču<br />
prakticiranja vjere. Zanima me do
koje mjere nam je sudbina odredila<br />
život? Vjerujem u sudbinu i ono što<br />
nam je dragi Allah odredio ali me<br />
buni do koje mjere nam je sudbina<br />
određena. Jer npr. ako je nekome<br />
suđeno da npr. izvrši preljub ili<br />
propusti namaz ili popije alkohol,<br />
kako onda se oduprijeti tome...<br />
ako je to sudbina tog pojedinca?<br />
Razumijem da je upravo stvar u<br />
tome što NE znamo šta nam je<br />
sudbina i da donesemo sud o tome<br />
šta tre<strong>ba</strong> a šta ne tre<strong>ba</strong> da radimo,<br />
ali opet mi se postavlja pitanje kako<br />
donijeti sud da nešto ne uradimo<br />
ako nam je suđeno da to uradimo,<br />
ništa nije jače od Božije sudbine, zar<br />
ne?<br />
Dr. Enes Ljavković, fetva-i-emin<br />
Pitanje kadaa i kadera, ili kako<br />
se to u narodu kaže: sudbine,<br />
nerazrješiva je enigma za ljudski<br />
razum. Nema zadovoljavajućeg<br />
odgovora na to pitanje, pa se njime i<br />
ne tre<strong>ba</strong> opterećavati. Poslanik, a.s., se<br />
naljutio kada je jedne prilike čuo da<br />
ashabi raspravljaju o tom pitanju. U<br />
vezi tog pitanja i na temelju različitog<br />
shvatanja nastale su neke sekte u<br />
islamu (kaderije i džebrije, npr.).<br />
Ono što smatramo bitnim naglasiti u<br />
vezi toga pitanja jesu dvije postavke:<br />
1. o<strong>ba</strong>veza vjerovanja da sve što<br />
se događa biva Božijom voljom i<br />
određenjem;<br />
2. o<strong>ba</strong>veza vjerovanja da čovjek<br />
ima slobodan izbor da čini dobro ili<br />
zlo i da će odgovarati i biti nagrađen<br />
ili kažnjen za svoje djelo. I sloboda<br />
ljudskog izbora je u skladu s Božijom<br />
voljom i određenjem. Obje postavke<br />
imaju potvrdu u više kur’anskih<br />
ajeta. Način djelovanja Božije volje i<br />
određenja nije nam poznat, osim po<br />
spoljnim manifestacijama, ali nam je<br />
dobro poznato da nas ništa ne prisiljava<br />
da odaberemo dobro ili zlo mimo naše<br />
slobodne volje. Uzvišeni je rekao: I<br />
reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg,<br />
pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće -<br />
neka ne vjeruje!”. (El-Kehf, 28.); Mi<br />
mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo<br />
je da li će zahvalan ili nezahvalan biti.<br />
(Ed-Dehr, 3.). Božija univerzalna<br />
volja (irade kevnijje) obuhvata sve,<br />
a Njegova šerijatska volja usmjerena<br />
je na ljudska djela sa zahtjevom da<br />
čine samo ono što je dobro. Niko<br />
nema pravo da se poziva na sudbinu<br />
opravdavajući svoja loša djela. To<br />
je pokušaj bijega od odgovornosti<br />
za njih, koji je unaprijed osuđen na<br />
neuspjeh. Ko uradi koliko trun dobra<br />
vidjet će ga, a ko uradi koliko trun zla<br />
vidjet će ga, kaže Uzvišeni u suri Ez-<br />
Zilzal. Opširnije razmatranje ove teme<br />
možete naći u Đozinom<br />
djelu Islam u vremenu.<br />
(Vidi: Đozo, Sabrana djela,<br />
1/434-445) (www.rijaset.<br />
<strong>ba</strong>, Pitanja i odgovori)<br />
Gusul (kupanje) i istek<br />
namaskog vremena<br />
Kako će postupiti oso<strong>ba</strong><br />
koja je džunup, ako se<br />
probudi u sa<strong>ba</strong>hsko vrijeme,<br />
da li će dati prednost gusulu<br />
(kupanju) ili namazu u<br />
propisanom vremenu?<br />
Dr. Muhammed ibn<br />
Salih el-Munedžid<br />
Hvala Allahu i neka je<br />
mir i spas na posljednjeg<br />
Poslanika, Muhammda,<br />
sallallahu alejhi ve sellem,<br />
na njegovu časnu porodicu<br />
i vjerne drugove (ashabe).<br />
Kupanje poslije džunupluka, odnosno<br />
pravna čistoća, jedan je od temeljnih<br />
uvjeta ispravnosti namaza. Sam abdest,<br />
bez gusula, nije dovoljan kako bi se<br />
izvršila ova vjerska dužnost i propisno<br />
o<strong>ba</strong>vio namaz. Pri tome tre<strong>ba</strong> naglasiti da<br />
se kupanju daje prednost nad namazom<br />
u džematu, štaviše, prema pretežnom<br />
mišljenu islamskih pravnika kupanje, u<br />
ovoj situaciji, je prioritenije i o<strong>ba</strong>veznije<br />
od pravovremenog o<strong>ba</strong>vljanja namaza.<br />
Hoću reći, ukoliko bi se džunup kasno<br />
probudio, pred sam izlazak sunca, o<strong>ba</strong>veza<br />
mu je da se prvo okupa, a zatim klanja<br />
sa<strong>ba</strong>h-namaz, makar u međuvremenu<br />
izišlo sunce. U ovom slučaju radi se o<br />
opravdanom odgađanju namaza van<br />
njegovog propisanog vremena. Ustvari,<br />
za onoga koji se kasno probudi namasko<br />
vrijeme se počinje računati od momenta<br />
Nije suština<br />
u tome da<br />
li je namaz<br />
u džematu<br />
o<strong>ba</strong>vezan ili<br />
ne, nego u<br />
tome koliko<br />
je uistinu jako<br />
i čvrsto naše<br />
vjerovanje, i<br />
do koje mjere<br />
smo se spremni<br />
žrtvovati za<br />
plemenite<br />
ideale, i<br />
slijediti primjer<br />
Poslanika<br />
i njegovih<br />
ashabe, koji<br />
su težili samo<br />
najuzvišenijim<br />
deredžama.<br />
budnosti, a o čemu jasno<br />
govori sljedeći hadis. Naime,<br />
neki ljudi su spomenuli<br />
Poslaniku, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, da povremeno<br />
prespavaju namaz, a on im<br />
je rekao: “Ono što propustite<br />
zbog sna, ne smatra se<br />
namarnošću (nebrigom),<br />
nemarnost je samo ono što<br />
uradite (propusite) kada ste<br />
budni. Kada neko od vas<br />
zaboravi ili prespava namaz,<br />
nega ka klanja čim se sjeti<br />
(probudi).’’ (Tirmizi, 177.,<br />
Nesai, 615., Ebu-Davud,<br />
437., Ibn Madže, 698. od<br />
Ebu-Katade. Vjerodostojnim<br />
ga je ocijenio El-Al<strong>ba</strong>ni u<br />
Sahihu-t-Tirmizi). i Evo<br />
šta o ovom mišljenju kaže<br />
poznati hanbelijski pravnik<br />
Ibn Kudame, Allah mu se<br />
smilovao: “Ako oso<strong>ba</strong> koja je džunup<br />
u svojoj blizini (posjedu) ima vodu,<br />
upotrijebit će je (o<strong>ba</strong>vit će gusul), ne<br />
osvrćući se pri tome da li je ostalo dovoljno<br />
vremena za o<strong>ba</strong>vljanje namaza ili je, u<br />
međuvremenu, vrijeme predviđeno za<br />
sa<strong>ba</strong>h-namaz isteklo, i nije mu dozvoljeno<br />
da u toj situaciji posegne za alternativnim<br />
čišćenjem (tejemmumom). Ovaj propis<br />
podjednako se odnosi na domaćina<br />
i putnika. To je stav većine islamskih<br />
učenjaka, među kojima su Šafija, Ebu-<br />
Sevr, Ibn El-Munzir i hanefijski pravnici.<br />
Od Evzaija i Es-Sevrija se prenosi da je<br />
u spomenutoj situaciji dozvoljeno uzeti<br />
tejemmum i o<strong>ba</strong>viti namaz u njegovom<br />
vremenu. Njihovo mišljenje zabilježio<br />
je El-Velid ibn Muslim.’’ (El-Mugni,<br />
1/166.). A Allah najbolje zna! (www.<br />
islam-qa.com)<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
43
Zelena transferzala<br />
Otvaranje mesdžida u Zadru<br />
Prvi islamski vjerski objekat<br />
od postojanja grada Zadra<br />
U prošlom broju smo najavili<br />
otvaranje prvog mesdžida<br />
u Zadru. Zbog ovog važnog<br />
događaja za muslimane<br />
u Hrvatskoj, a naročito<br />
za muslimane u Zadru<br />
prenosimo veoma zanimljiv<br />
govor muftije Ševke ef.<br />
Omer<strong>ba</strong>šića<br />
Pripremio: Ramiz Hodžić<br />
Poštovani domaćini!<br />
Ovaj je dan za vas,<br />
muslimane Zadra, kao i za<br />
Islamsku zajednicu u Hrvatskoj u<br />
cjelini, doista je velik i povijesni.<br />
Prije otprilike pet godina Mešihat<br />
je donio čvrstu odluku da organizira<br />
vjerski život muslimana u Zadru.<br />
Svake godine po nekoliko puta smo<br />
se nalazili na raznim mjestima u<br />
gradu i dogovarali kako riješiti pitanje<br />
prostora u kome ćete se okupljati na<br />
namazima i drugim aktivnostima.<br />
Ponekad mi se činilo da je ostvarenje<br />
želje daleko i da će proći dosta<br />
vremena da je ostvarimo. Sretna je<br />
okolnost što smo u našim naporima<br />
susreli nasljednike rahmetli Derviša<br />
jednog od najznačajnijih i najbogatijih<br />
oso<strong>ba</strong> u Kataru koji su razumjeli naše<br />
potrebe i nesebično darovali sredstva<br />
za izgradnju ovoga objekta. Na svima<br />
nama je da očuvamo uspomenu na<br />
njegovo plemenito djelo i hatmom i<br />
drugim prigodama sjećamo ga se kao<br />
vakifa i dobrotvora.<br />
Ovaj objekt u kome se nalaze<br />
potrebni prostori za vjerske aktivnosti<br />
prvi je od postojanja grada Zadra, iako<br />
je u Zemuniku za vrijeme osmanske<br />
vlasti Ferhat paša Sokolović sagradio<br />
džamiju sličnu onoj u Banjaluci, koja<br />
je na žalost u nedavnoj agresiji na BiH<br />
srušena i čija se obnova bliži kraju.<br />
Gazi Husrev-beg je u Suhovarama<br />
imao svoj vakuf koji je nestao u vrtlogu<br />
vremena.<br />
Neka povijesna istraživanja govore<br />
da je i prije osvajačkih pohoda Osmanlija<br />
bilo muslimana u ovom kraju. Tu se prije<br />
svega misli na Islam Latinski i Islam<br />
Grčki, zatim na Sukošan i Biograd. U<br />
jednom dokumentu s otoka Sicilije piše<br />
da je ugarski kralj Koloman oženio<br />
sestru sicilijanskoga kralja Rodžera<br />
Drugog koja je sa sobom u Biograd<br />
dovela poslugu od preko<br />
stotinu sluga i radnika koji su<br />
svi odreda bili muslimani.<br />
Hrvatski povjesničar<br />
i predsjednik Hrvatske<br />
akademije znanosti i<br />
umjetnosti Vladimir<br />
Mažuranić u svom djelu<br />
Uspomene na prvoga hrvatskog<br />
kralja Tomislava piše da<br />
je ovim krajem od rijeke<br />
Zrmanje do Krke vladao<br />
Melduk sin Saracene i to u<br />
do<strong>ba</strong> prije napada križara na<br />
Zadar za vrijeme Četvrtog<br />
križarskoga rata. Navodno<br />
je starješina samostana<br />
sv. Keršovana izašao pred<br />
potkralja Ugarskoga Andriju<br />
Drugog u Ostrovicama i<br />
zatražio od njega da oduzme<br />
Melduku neka imanja u<br />
Suhovarama koja je ovaj<br />
prisvojio od crkve.<br />
Za poznatoga zapovjednika<br />
garde halife Abdurahmana<br />
Trećega en-Nasira Faika Zare,<br />
koji je zapovijedao gardom u<br />
kojoj je bilo tisuću Sklabusa,<br />
tvrdi se da je odavde, iz Zadra.<br />
Veliki putopisac i geograf Eš-Šerif<br />
el-Idrisi u svojoj poznatoj karti upisao<br />
je Zadar kao Jadru u svom djelu<br />
Nuzhatul-muštak fihtirakil Afak čiji se<br />
original čuva na sveučilištu Oxford. To<br />
je prvo spominjanje države Džervasije,<br />
odnosno Hrvatske i to 1136. godine.<br />
Bile su to samo izblijedjele uspomene<br />
Ovaj objekt<br />
u kome se<br />
nalaze potrebni<br />
prostori<br />
za vjerske<br />
aktivnosti prvi<br />
je od postojanja<br />
grada Zadra,<br />
iako je u<br />
Zemuniku<br />
za vrijeme<br />
osmanske<br />
vlasti Ferhat<br />
paša Sokolović<br />
sagradio<br />
džamiju<br />
sličnu onoj u<br />
Banjaluci, koja<br />
je na žalost<br />
u nedavnoj<br />
agresiji na BiH<br />
srušena i čija<br />
se obnova bliži<br />
kraju.<br />
na prošla vremena. Sarajevski profesor<br />
na Orijentalistici, rahmetli Šakir Sikirić,<br />
pisao je u nekim svojim radovima da<br />
je Zadar opisan u pričama iz Tisuću i<br />
jedne noći, glasovitog književnog djela<br />
nepoznatog autora, u kojoj je pored<br />
Bagdada i drugih gradova Bliskoga<br />
istoka svoje mjesto našao i Zadar.<br />
Masovniji dolazak muslimana u<br />
Zadar u ovome vremenu počeo je<br />
svršetkom Drugog svjetskog rata. Zadar<br />
je bio najbliži jadranski grad Bosanskoj<br />
krajini otkuda i danas ima<br />
najviše muslimana. Sve do<br />
nezavisnosti Hrvatske nije<br />
bilo pokušaja da se u ovom<br />
gradu osnuje zajednica<br />
jer nitko za to nije niti<br />
pokazivao interes. Ja sam kao<br />
zagre<strong>ba</strong>čki imam nekoliko<br />
godina zaredom ljetovao<br />
na zadarskom području u<br />
Starigradu-Paklenici i tu se<br />
jedne godine u kući moga<br />
prijatelja Smaje Tataragića<br />
začela ideja oko osnutka<br />
Islamske zajednice. Nismo<br />
međutim mogli ništa<br />
poduzeti tih godina jer kod<br />
samih muslimana u Zadru<br />
nije bilo interesa.<br />
Zadar je petnaesti<br />
medžlis Islamske zajednice u<br />
Hrvatskoj u kome će pored<br />
imama od danas djelovati<br />
i izvršni odbor i džemat.<br />
U mesdžidu će muslimani<br />
i muslimanke moći<br />
zadovoljiti sve svoje vjerske<br />
i duhovne potrebe. Moći će<br />
o<strong>ba</strong>vljati namaze, djeca će<br />
moći pohađati vjeronauk, moći ćete<br />
obilježavati vjerske blagdane i sve ono<br />
što do sada niste mogli prakticirati zbog<br />
nedostatka imama i prostora.<br />
Mešihat se odlučio postaviti za<br />
imama Ćamila ef. Bašića, iskusnog<br />
imama, koji će, nadamo se, zadovoljiti<br />
odredbe uzvišene vjere i znati prepoznati<br />
vjerske i duhovne potrebe muslimana<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
44
Zadra i Zadarske županije. Nama u<br />
Mešihatu veoma je stalo da na samom<br />
početku djelovanja ovoga mesdžida<br />
vjerski život bude uspješan. I imam, ali<br />
i izvršni odbor i vi, draga braćo i sestre,<br />
imat ćete našu punu pomoć i podršku.<br />
Na početku će možda biti nesnalaženja,<br />
jer vjerski život i duhovne aktivnosti<br />
nas muslimana zahtjevne su i traže<br />
odricanje. Uostalom, mi to svi dobro<br />
znamo.<br />
Vrlo je važno, braćo i sestre, da<br />
svojim radom i aktivnostima ne budete<br />
nikome prepreka i smetnja. Svevišnji u<br />
Kur’anu traži da kod o<strong>ba</strong>vljanja poslova<br />
i aktivnosti ne budemo ni napadni<br />
niti da tajimo vjeru. Vjerujem da će<br />
imam i izvršni odbor uspostaviti dobre<br />
odnose sa Crkvom i ostalim vjerskim<br />
zajednicama i dati puni doprinos<br />
razvoju tolerancije i mira. Glavni riječki<br />
imam bit će duhovno i vjerski nadležan<br />
medžlisu u Zadru, sve dok ova vjerska<br />
zajednica ne ostvari punu samostalnost<br />
u vođenju poslova i aktivnosti.<br />
Ne sumnjamo da će izvršni odbor,<br />
na čelu s predsjednikom, uspostaviti<br />
dobre odnose s vlastima u gradu i<br />
Županiji.<br />
Koristim ovu priliku da pozovem<br />
sve vas muslimane i muslimanke Zadra<br />
da svojim aktivnostima i ponašanjem<br />
čuvate jedinstvo i slogu Zajednice.<br />
Ovom bi se prigodom zahvalio<br />
svima koji su svojim donacijama,<br />
radom i aktivnostima doprinijeli da<br />
danas možemo svečano otpočeti s<br />
radom najmlađe islamske zajednice u<br />
Hrvatskoj.<br />
Iskreno se zahvaljujem predsjedniku<br />
i članovima Sabora Islamske zajednice<br />
u Hrvatskoj, članovima Mešihata,<br />
predsjednicima i glavnim imamima,<br />
imamima i vjernicima koji su danas<br />
došli na ovu dragu svečanost Zadrana.<br />
Hvala vama, braćo i sestre iz Bosne i<br />
Hercegovine, koji ste svojim dolaskom<br />
ohrabrili zadarske muslimane.<br />
Posebno se zahvaljujemo<br />
predstavnicima Katoličke crkve<br />
i ostalih vjerskih zajednica, te<br />
predstavnicima gradske i županijske<br />
vlasti koji su došli na ovu svečanost.<br />
Koristim prigodu da se zahvalim<br />
svojim suradnicima u Mešihatu koji<br />
su zajedno samnom radili na kupnji<br />
i dovršenju ovog objekta, dr. Azizu<br />
ef. Hasanoviću, hadži Mirsadu<br />
Srebrenikoviću, hadži Ahmedu<br />
Ikanoviću i, posebno, Khalidu<br />
Yassinu.<br />
Po našim običajima čast da otvori<br />
ovu Božju kuću ima onaj donator<br />
koji ponudi najveću donaciju, a to je:<br />
Alija Mušić koji donira 2.000 eura, pa<br />
mu želimo od Svevišnjega¸ svu sreću<br />
obilatu nagradu.<br />
Zadarski mesdžid nalazi se u gradskom predjelu<br />
Vidikovac<br />
Z<br />
adarski mesdžid nalazi se u gradskom predjelu Vidikovac, u blizini<br />
Osnovne škole “Bartola Kašića”. Novi medžlis smješten je u dvoetažnoj<br />
zgradi površine 200 metara četvornih, Kupljen je i opremljen donacijom<br />
iz Katara u iznosu od oko 250.000 eura. U prizemlju zadarskoga medžlisa<br />
smješten je mesdžid-molitveni prostor u kojem vjernici svakoga petka<br />
o<strong>ba</strong>vljaju džumu, a također u prizemlju nalazi se i divanhana, odnosno<br />
prostorija za druženje. Na katu zgrade smješteni su uredi i stan za prvog<br />
stalnog zadarskog imama, Ćamila ef. Bašića, koji je u Zadar došao iz Velike<br />
Kladuše, Bosne i Hercegovine. Brigu o dosadašnjim vjersko-prosvjetnim<br />
a i drugim aktivnostima vodio je glavni imam riječki, Hajrudin ef.<br />
Mujkanović pod ingerencijom MIZ Rijeka, kojem je zadarski džemat i<br />
pripadao i hvala Svevišnjem Bogu da se trud i napor zadarskih muslimana<br />
u protekle dvije godine isplatio i urodio plodom. Molimo Uzvišenog da<br />
im dadne snage da ustraju u daljnjem hodu na dobrobit musliamana i svih<br />
ljudi.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
45
Sandžak - Pravosuđe diskriminira Bošnjake<br />
Suđenja se gotovo svaki put<br />
zakazuju u vrijeme džume<br />
Predsjednik IO BNV Samir<br />
Tandir je podsjetio da je<br />
jedna od deset zapovijedi<br />
koje je Brisel postavio<br />
Vladi R. Srbije kao nešto<br />
što se mora izvršiti kao<br />
preduslov daljih evroatlanskih<br />
integracija<br />
reforma pravosuđa i situcija<br />
i stabilizacija prilika u<br />
Sandžaku. U tom smislu<br />
BNV zahtjeva da se reforma<br />
pravosuđa izvrši onako kako<br />
tre<strong>ba</strong>, po ustavu i zakonu<br />
Republike Srbije<br />
Predsjednik Izvršnog odbora<br />
BNV-a Samir Tandir<br />
upozorio je ovih dana na<br />
tešku, odnosno diskriminirajuću<br />
situaciju u sandžačkim pravosuđima.<br />
Time je po ko zna koji put, kako je<br />
istaknuto, potvrđen diskriminatorski<br />
odnos države prema sandžačkim<br />
Bošnjacima. Samir Tandir,<br />
predsjednik IO BNV-a također ističe<br />
da osim što je nepravedno izvršena<br />
reforma sudstva u Sandžaku, Bošnjaci<br />
su izloženi rigoroznim i strogim<br />
kaznama, samo zato jer su Bošnjaci.<br />
Sa konferencije za štampu IO BNV<br />
upućeno je upozorenje predsjednici<br />
Visokog savjeta sudstva g-đi Nati<br />
Mesarević da ukoliko se u narednom<br />
periodu ne ispita kredibilitet sudija u<br />
Sandžaku da će BNV i ovaj problem<br />
internacionalizovati.<br />
Predsjednik IO BNV Samir Tandir<br />
je podsjetio da je jedna od deset<br />
zapovijedi koje je Brisel postavio Vladi<br />
R. Srbije kao nešto što se mora izvršiti<br />
kao preduslov daljih evro-atlanskih<br />
integracija, reforma pravosuđa i situcija<br />
i stabilizacija prilika u Sandžaku.<br />
U tom smislu BNV zahtijeva da se<br />
reforma pravosuđa izvrši onako kako<br />
tre<strong>ba</strong>, po Ustavu i zakonu Republike<br />
Srbije. Sloboda medijskog izražavanja<br />
također je izložena stalnim sudskim<br />
optuž<strong>ba</strong>ma, rečeno je na konferenciji,<br />
pa tako redakcija Glasa<br />
islama a čiji je urednik Sead<br />
ef. Šaćirović, nalazi se<br />
stalno na meti pravosuđa<br />
u Sandžaku. Uzimajući<br />
u obzir da u pravosuđu<br />
širom Sandžaka i poslije<br />
reforme nema dovoljno<br />
zaposlenih Bošnjaka, država<br />
i dalje vrši opstrukciju<br />
i diskriminaciju u svim<br />
životnim segmentima.<br />
Niti jedan sudija, kako<br />
su rekli na konferenciji, nije<br />
bošnjačke nacionalnosti, a i<br />
suđenja se gotovo svaki put<br />
zakazuju u vrijeme džume,<br />
vjerskog obreda značajnog<br />
za muslimane, koji je poznat<br />
svim državnim organima i<br />
Sudu.<br />
Advokat<br />
Sa<strong>ba</strong>hudin<br />
Hajdarević<br />
kaže da ni<br />
jedan krivični<br />
sudski<br />
postupak<br />
nije na<br />
zakonit način<br />
sproveden<br />
prema<br />
Bošnjacima, jer<br />
osim različitih<br />
nezakonitih<br />
malverzacija<br />
i zakazivanja<br />
suđenja u<br />
nevrijeme,<br />
Bošnjaci<br />
nemaju prava<br />
ni na svoj jezik.<br />
Advokat Sa<strong>ba</strong>hudin Hajdarević<br />
kaže da ni jedan krivični sudski<br />
postupak nije na zakonit način<br />
sproveden prema Bošnjacima, jer<br />
osim različitih nezakonitih<br />
malverzacija i zakazivanja<br />
suđenja u nevrijeme,<br />
Bošnjaci nemaju prava ni na<br />
svoj jezik. Na konferenciji se<br />
govorilo i o procentualnoj<br />
zastupljenosti Bošnjaka<br />
u sudovima u Sandžaku<br />
koja je poražavajuća, i<br />
koja na najbolji način<br />
oslikava diskriminaciju<br />
koja se sprovodi nad<br />
Bošnjacima u Sandžaku u<br />
svim segmentima života.<br />
Konferencija je završena<br />
obećanjem da će BNV sve<br />
učiniti da se Republika Srbija<br />
ponaša prema svim njenim<br />
građanima isto i da na<br />
Bošnjake gleda ravnopravno<br />
sa ostalim njenim građanima.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
46
Zločin<br />
Uloga Srpske pravoslavne crkve u agresiji na BiH<br />
Sramotu srpskom narodu nanosi<br />
crkvena vlast iz vladičanskih dvorova<br />
Nakon što smo u više<br />
brojeva obradili ratne<br />
zločine protiv Bošnjaka<br />
u općinama Pounja i u<br />
općini Kotor Varoš napravit<br />
ćemo malo zaokret i<br />
početi se <strong>ba</strong>viti ulogom<br />
Srpske pravoslavne crkve u<br />
zločinima i agresiji u BiH<br />
Pripremio: Ramiz Hodžić<br />
Iako je Srpska pravoslavna crkva<br />
imala veliku ulogu u pripremama<br />
i izvođenju agresije na Republiku<br />
Bosnu i Hercegovinu ova tema je do<br />
sada veoma malo obrađena. Također,<br />
ni nadležne sudske institucije u BiH se<br />
uopće ne <strong>ba</strong>ve ulogom SPC u agresiji na<br />
BiH, odnosno ni jedan “velikodostojnik”<br />
SPC-a nije pozvan na odgovornost niti je<br />
potezano pitanje njihove odgovornosti.<br />
Najpotpunije istraživanje o zločinačkoj<br />
ulozi Srpske pravoslavne crkve u<br />
huškanju srpskog naroda na borbu<br />
za “Veliku Srbiju” uradio je Milorad<br />
Tomanić, koji je svoja istraživanja sabrao<br />
u djelo naslovljeno “Srpska crkva u ratu<br />
i ratovi u njoj”... U nastavku prenosimo<br />
najzanimljivije dijelove Tomanićevog<br />
istraživačkog djela, dijelove koji su vezani<br />
za agresiju na BiH.<br />
Čuvari srpskog obraza i duše<br />
Umjesto da zamole rukovodstvo<br />
bosanskih Srha da ukloni tenkove,<br />
topove i drugo teško naoružanje oko<br />
Sarajeva, episkopi SPC su od njih<br />
tražili upravo suprotno. Na zasjedanju<br />
Skupštine Republike Srpske na kome<br />
se u julu 1994. godine odlučivalo o<br />
prihvatanju mirovnog plana Kontakt<br />
grupe o BiH, episkop Atanasije Jevtić<br />
prenio je poslanicima poruku SPC<br />
da se ne može ponovo pristati na<br />
“desetkovanje srpskog naroda” i da<br />
ne tre<strong>ba</strong> prihvatiti ponuđeni plan.<br />
Mitropolit Amfilohije je tom prilikom<br />
uputio telegram podrške u kojem je<br />
stajalo: “Obnovivši u sebi vjeru u pravdu<br />
Božiju, obnovili ste Svetu Lazarevsku<br />
vjernost narodu, uspravili dostojanstvo<br />
srpskog naroda. Vaša odluka razobličiće<br />
svu lažljivost demokratije takozvanog<br />
‘Novog Svjetskog Poretka’, ali i otkriti ko<br />
stvarno skriva svoje vlastoljublje iza brige<br />
o narodu i pozivanja na narod. Neka vam<br />
Bog bude na pomoći.” Srpski episkopi su<br />
izgleda vjerovali (pokazalo se pogrešno)<br />
da će Srbi iz Srbije i Crne Gore na njihov<br />
mig pojuriti u pomoć Srbima u Bosni.<br />
“Sa punom odgovornošću pred Bogom<br />
i svojim narodom i ljudskom istorijom<br />
pozivamo sav srpski narod da stane<br />
u odbranu vjekovnih prava i sloboda,<br />
svojih vitalnih interesa nužnih za fizički<br />
i duhovni opstanak i opstanak na svojoj<br />
očevini i djedovini”, kaže se u Apelu<br />
upućenom sa episkopske konferencije<br />
SPC od 5. jula 1994. godine. Srbi se,<br />
međutim, nisu odazvali na ovaj pastirski<br />
poziv. Pošto je bilo ljeto, ogromnoj većini<br />
bilo je važnije razmišljanje o tome kako<br />
provesti godišnji odmor sa ono malo<br />
novca što se ima. Zbog toga je mitropolit<br />
Amfilohije, u svom žestokom saopštenju<br />
od 8. avgusta 1994. godine, kritikovao<br />
Srbe što su “već brigu na veselje udarili”,<br />
i što su se hvalili “turistima po primorju<br />
i <strong>ba</strong>njama, koje odjekuju od našeg<br />
lakoumlja i bezumnih naših za<strong>ba</strong>va”. Za<br />
razliku od ovih i ovakvih Sr<strong>ba</strong>, kaže dalje<br />
mitropolit Amfilohije, “narod i Skupština<br />
Republike Srpske danas čuvaju i obraz<br />
i dušu srpskoga naroda pravoslavnog,<br />
ne praznim riječima i nečasnim<br />
kompromisima, nego sopstvenom<br />
krvlju i sopstvenim životima, koje<br />
zalažu pred čitavim svijetom za odbranu<br />
svega čestitoga i svetog u ovom narodu,<br />
za odbranu svekolikog Pravoslavlja.<br />
U Bosni i Hercegovini danas se bije<br />
bitka za slobodu zlatnu i obraz časni<br />
čitavog Pravoslavlja, za pravdu i dušu<br />
čitavog svijeta, za svetinju bogolikog<br />
ljudskog dostojanstva. (...) Neka našoj<br />
braći u Bosni i Hercegovini Bog poda<br />
svaku pomoć u dobru i snagu da odole<br />
pritiscima svijeta, koji je naš Gospod Isus<br />
Hristos već pobijedio. Nek takvu pomoć<br />
i snagu poda i braći našoj u Republici<br />
Srpskoj Krajini, a nama nek daruje snagu<br />
i mudrost da dušu zauvijek ne izgubimo.”<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
48<br />
Dakle, po mišljenju srpskih pravoslavnih<br />
duhovnih pastira, patnje ljudi u Sarajevu<br />
i po drugim mjestima BiH bile su<br />
opravdane i tre<strong>ba</strong>lo ih je produžavati sve<br />
do postignuća onoga što su oni smatrali<br />
ciljevima srpskog naroda, države i Crkve.<br />
Sve srpske crkve<br />
Zašto episkopi SPC nisu mogli<br />
da pristanu na plan Kontakt grupe?<br />
Zašto je po njihovom mišljenju i dalje<br />
tre<strong>ba</strong>lo ratovati i žrtvovati živote i svog<br />
i drugih naroda? Odgovor se nalazio u<br />
istom onom apelu koji je 5. jula 1994.<br />
srpskom narodu i svjetskoj javnosti<br />
poslala episkopska konferencija Srpske<br />
patrijaršije. U tom apelu se između ostalog<br />
kaže: “... kao narod i Crkva, duboko<br />
ukorijenjeni u mučeničkoj zemlji Bosni<br />
i Hercegovini, mi danas ne možemo<br />
pristati, niti možemo nametnute nam u<br />
Ženevi odluke o procentima i mapama<br />
prihvatiti, te da ostanemo bez svojih:<br />
Žitomislića na Neretvi ili Saborne crkve<br />
u Mostaru ili crkve Sopotnice na Drini,<br />
Manastira Krke ili Krupe u Dalmaciji,<br />
Ozrena ili Vozuće u Bosni, Prebilovaca<br />
u Hercegovini ili Jasenovca u Slavoniji.”<br />
Šta li su to episkopi mislili tvrdeći da<br />
ne mogu da ostanu bez svojih crkava<br />
i manastira? Da li se ostaje bez nekog<br />
hrama samo zato što se on nalazi u drugoj<br />
državi koja se ne zove Srbija; Republika<br />
Srpska ili Republika Srpska Krajina?<br />
Da li je SPC danas ostala bez crkava i<br />
manastira koji nisu porušeni, a koji se<br />
nalaze u Republici Hrvatskoj i Bosni<br />
i Hercegovini, ili su to još uvijek njene<br />
crkve i njeni manastiri? I, naravno, kako<br />
riješiti taj problem ako i Hrvati ne mogu<br />
da ostanu bez svojih crkava i manastira,<br />
a Muslimani bez svojih džamija na<br />
prostorima koji pripadaju srpskoj državi?<br />
Za svaki slučaj, dvije godine kasnije, na<br />
svom redovnom zasjedanju održanom<br />
u maju 1996., Sveti arhijerejski sabor je<br />
donio sljedeću odluku: “Bez obzira na<br />
raspad versajske, odnosno Socijalističke<br />
Federativne Republike Jugoslavije,<br />
jurisdikcija Srpske pravoslavne crkve<br />
i dalje se prostire na sve pravoslavne<br />
na toj teritoriji.” Znači, bila je dovoljna<br />
samo jedna rečenica da bi SPC i dalje
imala sve svoje crkve i manastire u bivšoj<br />
Jugoslaviji. Nije li onda logično pitanje:<br />
zašto ta rečenica nije izgovorena i ispisana<br />
mnogo ranije. Na taj način bili bi spaseni<br />
životi velikog broja ljudi koji su stradali<br />
radi postizanja ciljeva postavljenih od<br />
strane Srpske pravoslavne crkve.<br />
Ali, nisu crkve i manastiri bili jedino<br />
o čemu su brinuli srpski episkopi, jer<br />
kao što smo vidjeli, i pored onako<br />
dramatičnih izjava, SPC nije ostala bez<br />
njih. Po planu Kontakt grupe tre<strong>ba</strong>lo je da<br />
se ostane bez nečega drugog o čemu nije<br />
bilo umjesno da govore duhovni pastiri.<br />
Zato je na naslovnoj strani “Pravoslavlja”,<br />
u broju od 1. februara 1995. godine, dato<br />
objašnjenje ministarstva informacija<br />
Republike Srpske u kojem se navodi da bi<br />
po planu Kontakt grupe Muslimanskohrvatskoj<br />
Federaciji tre<strong>ba</strong>lo da pripadne<br />
100 odsto ruda olova i cinka, 62 odsto<br />
boksita, 68 odsto rude gvožđa, 100<br />
odsto ležišta žive itd. Zatim, 78 odsto<br />
hidroenergetskih potencijala, a pripalo bi<br />
joj i 13 gradova koji su se u tom trenutku<br />
nalazili u RS. Tu su i ozrenska i kupreška<br />
visoravan, koje su Srbima bile bitne zbog<br />
dominantnog vojno-strateškog položaja,<br />
čistih voda i stoljetnih šuma. Možda i<br />
zbog ovih materijalnih vrednosti, a ne<br />
samo duhovnih, episkopi su i svijetu i<br />
svom narodu odrješito dali do znanja:<br />
“Svjesno i odgovorno izjavljujemo da<br />
ćemo rađe pristati i da ne živimo, nego<br />
da svoj narod, koji vjekovima duhovno<br />
vodimo krstonosnim putem Hristovim,<br />
izdamo i od njegove današnje i sutrašnje<br />
sudbine ruke peremo.” Najžešći među<br />
episkopima vladika Atanasije Jevtić u<br />
onom svom legendarnom intervjuu na<br />
NTV Studio-B, rekao je i ovo: “Čast<br />
onima koji su poginuli. Daj Bože da sam<br />
poginuo. Išao sam do prve linije fronta, i<br />
sutra ću ići. Daj Bože da me pogodi, bilo<br />
šta. Ne što sam sadista i mazohista, nego<br />
što ne mogu da podnesem stradanja ovog<br />
naroda.” Dvije godine kasnije, u avgustu<br />
1994., vladika Atanasije je na svoj<br />
herojski način dao komentar povodom<br />
plana Kontakt grupe: “Suverenitet<br />
Republike Srpske se mora ostvariti, a dok<br />
se to ne desi moramo trpjeti. Neka nas<br />
i bom<strong>ba</strong>rduju, ali ne možemo potpisati<br />
presudu i nećemo prihvatiti karte<br />
Kontakt grupe koje predstavljaju novo<br />
sakaćenje srpskog naroda.”<br />
Siroti vladika Atanasije Jevtić<br />
Što je rat u Bosni više odmicao,<br />
postajalo je sve jasnije da se ciljevi ne<br />
ostvaruju nimalo časnim i humanim<br />
sredstvima. I pored toga što su državni<br />
mediji Srbije prikrivali zločine i progone<br />
nad muslimanskim stanovništvom<br />
u Bosni i Hercegovini,<br />
u čemu su imali iskrenu<br />
i zdušnu pomoć Srpske<br />
pravoslavne crkve, istina<br />
je na kraju morala izaći na<br />
vidjelo. Dešavanja u BiH<br />
početkom 1993. godine,<br />
rušenje džamija, pljačke,<br />
izgoni i pokolj Muslimana,<br />
bili su povod za sukobe<br />
između vladike Atanasija<br />
Jevtića i onih sa kojima su<br />
se on i još neki značajni<br />
ljudi iz SPC tokom 80-<br />
ih upustili “u jeftinu<br />
dnevnopolitičku avanturu”,<br />
kako je to rekao mitropolit Jovan.<br />
Dobrica Ćosić, tadašnji predsjednik<br />
SR Jugoslavije, koji je još 1991. godine<br />
sam predložio “planska preseljenja i<br />
razmjenu stanovništva”, objasnivši<br />
da je to “najteže, najbolnije, ali je i to<br />
bolje od života u mržnji i međusobnom<br />
ubijanju”, valjda nezadovoljan<br />
načinom na koji su neki shvatili ovu<br />
njegovu ideju, posebno onaj dio o<br />
bolnosti, tražio je od vladike Atanasija<br />
Jevtića da mu razjasni šta to Srbi<br />
rade tamo u Hercegovini (konkretno<br />
Trebinju). Zahtjev za objašnjenjem o<br />
hercegovačkim dešavanjima vladici<br />
nije podnio lično predsjednik Ćosić,<br />
nego ministar Momčilo Gru<strong>ba</strong>č. Na<br />
samo sebi svojstven način, izbjegavši<br />
da precizno i detaljno odgovori na<br />
pitanje o zločinima nad muslimanima<br />
u Trebinju, vladika je ministru<br />
Gru<strong>ba</strong>ču rekao: “Vas ne poznajem.<br />
Gospodina predsjednika dobro<br />
A sramotu<br />
srpskom narodu<br />
ne nanosi<br />
samo njegova<br />
politička vlast<br />
sa Dedinja, Pala<br />
i Trebinja, kako<br />
kažete, nego i<br />
crkvena vlast<br />
iz vladičanskih<br />
dvorova i<br />
domova, kako<br />
ne govorite.<br />
Znamo takvu<br />
vlast obojica.<br />
poznajem, kao i on mene.<br />
Gospodin predsjednik je<br />
u jednoj svojoj izjavi, ne<br />
tako davno, rekao da mi iz<br />
Crkve ne tre<strong>ba</strong> da se <strong>ba</strong>vimo<br />
politikom. Zašto gospodin<br />
predsjednik sada mene pita<br />
u ovoj ne jedinoj sramoti<br />
nanijetoj srpskom narodu<br />
odozgo, sa Dedinja, Pala i<br />
Trebinja? Ko pita sirotog<br />
vladiku hercegovačkog za<br />
bilo šta o srpskom narodu u<br />
Hercegovini?”<br />
Odgovor predsjednika<br />
Jugoslavije nije tre<strong>ba</strong>lo<br />
p<br />
dugo čekati. U svom pismu od 16.<br />
februara 1993. godine Dobrica Ćosić<br />
se ovako obratio svome kolegi po<br />
peru: “Sirotom vladici zahumskohercegovačkom<br />
gospodinu Atanasiju<br />
Jevtiću. Učiniti nedostojno djelo,<br />
može biti lakomislenost, trenutna<br />
slabost i grijeh; hvalisati se takvim<br />
činom kako se Vi, Siroti Vladiko, u<br />
“NIN”-u hvališete svojom hrabrošću<br />
za nesavjesnost i dostojnost jednog<br />
vladike, odista je i sramota. A sramotu<br />
srpskom narodu ne nanosi samo<br />
njegova politička vlast sa Dedinja, Pala<br />
i Trebinja, kako kažete, nego i crkvena<br />
vlast iz vladičanskih dvorova i domova,<br />
kako ne govorite. Znamo takvu vlast<br />
obojica. Žalim samo što se Vi u<br />
monaškoj bogougodnosti ne upitate:<br />
niste li i Vi među takvim griješnicima<br />
i nesrećnicima? Ja bezbožnik, moliću<br />
se Tvorcu da se u Vašem srcu mržnja<br />
potisne lju<strong>ba</strong>vlju i oholost smernošću.”<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
49
Svijet medija<br />
O<strong>ba</strong>ma i Usama<br />
Stvaranje Bin Ladenove stvarnosti<br />
Za nas proletere je<br />
vlada stvorila novu<br />
realnost. Opet smo<br />
pobijedili. Mi pristojni<br />
ljudi smo uhvatili<br />
zločinca, <strong>ba</strong>š kao u<br />
western filmu. Ali<br />
fantazija je bolja od<br />
činjenica, i mi “dobri”<br />
to možemo. I svi smo<br />
sretni, čak i oni što su<br />
ostali bez posla, što<br />
su izgubili svoje kuće<br />
i penzije. Da, ali ko je<br />
sljedeći zločinac? Vojni<br />
i siguronosni kompleksi<br />
ne mogu opstati bez<br />
nekog zločinca, jer bi<br />
tada njihov budžet bio<br />
smanjen a milijarde<br />
dolara profita bi<br />
bile izgubljene. Jer<br />
Amerikancima se mora<br />
neko predstaviti kao<br />
neprijatelj, inače bi<br />
predstava morala biti<br />
prekinuta<br />
Piše: Paul Craig Roberts<br />
Izvor: www.infowars.<br />
com/creating-the-bin-laden,<br />
15.maj 2011.<br />
Prijevod: Senada Mešanović<br />
Tog 13. maja sam sigurno<br />
više od deset puta<br />
čuo vijest da su SAD<br />
u Pakistanu ubile Osamu bin<br />
Ladena. Samo tri puta sam to<br />
čuo na na radiju NPR (National<br />
Public Radio – emisija iz kulture),<br />
dva puta na BBC-ju, ali i<br />
na svakoj tv- i radio stanici koju<br />
sam upalio, čak i na stanicama<br />
koje inače puštaju rock muziku<br />
iz 50-ih i 60-ih godina. Ubistvo<br />
Bin Ladena predstavlja legendu<br />
našeg do<strong>ba</strong> i, bez sumnje, ulazi<br />
u historijske knjige.<br />
Vlada SAD-a, koja<br />
nam je stavila do znanja<br />
da Sadam Husein ima<br />
kako oružje za masovno<br />
uništenja tako i vezu<br />
s El-Kaidom, te da Iran<br />
ima nuklearne rakete,<br />
što naravno opravdava<br />
njihovu potrebu da opkole<br />
Rusiju s “odbrambenim”<br />
raketnim sistemima,<br />
konačno je rekla<br />
istinu.<br />
Nova realnost<br />
O<strong>ba</strong>ma je našao<br />
Osamu, i dopustio je<br />
da ga ubiju, nenaoružanog,<br />
u donjem vešu,<br />
bez zaštite El-Kaide,<br />
“najopasnijih, najbolje<br />
O<strong>ba</strong>ma je<br />
napravio<br />
fundamentalnu<br />
grešku. Ubio<br />
je Emanuela<br />
Goldsteina<br />
(Bin Laden),<br />
neprijatelja<br />
broj jedan,<br />
što opravdava<br />
milione dolara<br />
s kojima smo<br />
se raz<strong>ba</strong>civali<br />
da bismo ga<br />
uhvatili.<br />
obučenih i najokrutnijih ubica na<br />
svijetu”, već pred dvije nenaoružane<br />
žene.<br />
Za one koji vjeruju u to:<br />
Posjedujem most u Brooklynu<br />
kojeg vam veoma povoljno mogu<br />
ustupiti.<br />
Za nas proletere je vlada<br />
stvorila novu realnost.<br />
Opet smo pobijedili. Mi<br />
pristojni ljudi smo uhvatili<br />
zločinca, <strong>ba</strong>š kao u<br />
western filmu. Ali fantazija<br />
je bolja od činjenica,<br />
i mi “dobri” to možemo.<br />
I svi smo sretni, čak i oni<br />
što su ostali bez posla, što<br />
su izgubili svoje kuće i<br />
penzije.<br />
Da, ali ko je sljedeći<br />
zločinac? Vojni i siguronosni<br />
kompleksi ne<br />
mogu opstati bez nekog<br />
zločinca, jer bi tada njihov<br />
budžet bio smanjen<br />
a milijarde dolara profita<br />
bi bile izgubljene. Jer<br />
Amerikancima se mora<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
50
neko predstaviti kao neprijatelj,<br />
inače bi predstava morala<br />
biti prekinuta.<br />
Domaće sigurnosne snage<br />
već znaju da će sljedeći zločinci<br />
biti “ekstremisti unutar<br />
zemlje”. CIA opet kaže da će<br />
to biti sljedeći vođa El-Kaide,<br />
nasljednik Bin Ladena, i oni će<br />
nas terorizirati jer smo mi ubili<br />
Bin Ladena. Neokonzervativni<br />
“smeđokošuljaši” kažu da je<br />
Pakistan taj koji je skrivao Bin<br />
Ladena od nas i štitio od onog<br />
što zaslužuje. Hillary opet kaže<br />
da je Kina krivac za to, i dok<br />
se američki ekonomski sistem i<br />
dalje ruši, sve će se više i više<br />
uperivati prst na Kinu.<br />
Obezbjeđenja na aerodromima<br />
će prepipati više be<strong>ba</strong> i više<br />
spolnih organa, i ozračiti više<br />
putnika.<br />
Ali bez Bin Ladena ćemo se<br />
osjećati sigurnije i manje ugroženo,<br />
što je za vojne i sigurnosne<br />
komplekse kontraproduktivno.<br />
O<strong>ba</strong>ma je napravio<br />
fundamentalnu grešku. Ubio<br />
je Emanuela Goldsteina (Bin<br />
Laden), neprijatelja broj jedan,<br />
što opravdava milione dolara<br />
s kojima smo se raz<strong>ba</strong>civali da<br />
bismo ga uhvatili.<br />
Kad domaće sigurnosne<br />
snage, CIA i Bijela kuća<br />
odrede ko bi tre<strong>ba</strong>o biti sljedeći<br />
neprijatelj broj jedan,<br />
tek tada ćemo se i mi pokrenuti<br />
dalje.<br />
Da se dođe do Bin Ladena<br />
tre<strong>ba</strong>lo je 10 godina. To samo<br />
dokazuje da svi stručnjaci za<br />
sigurnost, koji govore da će<br />
rat trajati najmanje 30 godina,<br />
najvjerovatnije podcjenjuju vrijeme<br />
koje će taj nužni zadatak<br />
na kraju zaista zahtijevati. Ako<br />
je i za obojicu narednih vođa El<br />
-Kaide potrebno po deset godina<br />
da se nađu i budu ubijeni,<br />
onda se ovdje radi o konfliktu<br />
koji će trajati generacijama.<br />
Druga strana priče<br />
Već ranije sam pisao o tome da<br />
ubistvo Bin Ladena služi raznim<br />
planovima, tako da čak i oni koji ne<br />
vjeruju da se sve zaista desilo bivaju<br />
umiješani u to. El-Kaida više ne<br />
može prihvatati terorističke napade<br />
nazivajući ih svojima, a da<br />
ne objavi da su napadi izvršeni<br />
kao osveta za Bin<br />
Ladena.<br />
Priča o Bin Ladenu je<br />
sada uklesana u kamen,<br />
imuna na činjenice. Glo<strong>ba</strong>l<br />
Research nam je omogućio<br />
pristup poslednjem<br />
intervjuu s Bin Ladenom,<br />
objavljenog 28. septembra<br />
2001. godine u pakistanskim<br />
dnevnim novinama,<br />
kojeg je World Monitoring<br />
Service BBC-a preveo i na<br />
zapadu objavio 29. septembra.<br />
U intervjuu, Usama Bin Laden<br />
kaže: “Već sam rekao da ja nemam<br />
ništa s napadom 11. septembra u<br />
SAD-u... Ko god je izvršio napad, to<br />
nisu prijatelji američkog naroda. Već<br />
sam rekao da mi jesmo protiv američkog<br />
sistema, ali ne i protiv američkog<br />
naroda, i u ovom napadu su poginuli<br />
Svi mi znamo<br />
da američka<br />
vlada radi<br />
samo ono što<br />
je najbolje za<br />
obični narod<br />
i da im uvijek<br />
govori samo<br />
istinu, zar<br />
ne?! Ako ne<br />
vjerujete u<br />
to, onda ste<br />
antiamerički<br />
nastrojeni.<br />
obični ljudi, Amerikanci.<br />
Zapadnjački mediji raspiruju<br />
tako neutemeljenu<br />
propagandu koja nas iznenađuje,<br />
ali i koja pokazuje<br />
šta oni nose u srcima i da su<br />
korak po korak postali zarobljenici<br />
te propagande...<br />
Terorizam je najstrahovitije<br />
oružje modernog do<strong>ba</strong>, a<br />
zapadnjački mediji ga nemilosrdno<br />
koriste protiv<br />
svog naroda.”<br />
Ali ko će već povjerovati<br />
ionako demoniziranom Bin Ladenu<br />
kad to automatski znači nevjerovanje<br />
jednom Georgu Bushu, Dicku<br />
Cheneyju i zapadnjačkim medijima?<br />
Svi mi znamo da američka vlada<br />
radi samo ono što je najbolje za<br />
obični narod i da im uvijek govori<br />
samo istinu, zar ne?! Ako ne<br />
vjerujete u to, onda ste antiamerički<br />
nastrojeni.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
51
Islamnet<br />
Egipat<br />
Kršćanski intelektualac<br />
zamjenik predsjednika<br />
stranke Muslimanske<br />
braće<br />
Pokret “Muslimanske braće”<br />
koji su nedavno osnovali<br />
političku stranku pod nazivom<br />
“Stranka slobode i pravde”<br />
izabrali su dopredsjednika<br />
stranke poznatog kršćanskog<br />
intelektualca Refika Habi<strong>ba</strong>,<br />
javlja egipatski dnevnik El-<br />
Ahram.<br />
Njegov izbor za dopredsjednika<br />
čiste muslimanske stranke<br />
bio je prilično iznenađenje, s<br />
obzirom da su isključivi osnivači<br />
iz pokreta “Muslimanske<br />
braće”. Nakon što je izabran<br />
za dopredsjednika, Refik je<br />
izjavio da se ne osjeća ni malo<br />
neugodno jer vjeruje da će<br />
odnosi i suradnja stranke i<br />
pokreta “Muslimanske braće”<br />
biti dobra i kvalitetna.<br />
Povjerenik novoosnovane<br />
stranke, dr. Muhammed Sa’d<br />
El-Ketatini, izjavio je da je<br />
dokumente stranke predao<br />
19. 5. 2011. Povjerenstvu za<br />
stranke pri Vrhovnom vojnom<br />
vijeću Egipta.<br />
Ovim je konačno okončana<br />
priča oko pitanja hoće li pokret<br />
“Muslimanske braće” ući<br />
izravno u politički život, što<br />
je u svijetu izazivalo različite<br />
komentare, uglavnom dozu<br />
straha zbog sumnji u njegovu<br />
islamsku opredijeljenost.<br />
Saudijska Arabija<br />
Tri i po miliona Saudijaca prima socijalnu pomoć za nezaposlene<br />
Visoki službenik ministarstva rada i<br />
Vsocijalne skrbi Kraljevine Saudijske<br />
VArabije, Abdullah Huk<strong>ba</strong>ni, izjavio je<br />
da 3,5 milijuna Saudijaca prima pomoć<br />
za nezaposlene. On je izjavio da ovo nije<br />
konačna brojka jer najvjerojatnije ima veliki<br />
broj onih koji nikada nisu ni tražili posao.<br />
Postavlja se pitanje zašto ima toliko<br />
nezaposlenih ako se zna da je država samo<br />
početkom ove godine uložila oko 104<br />
milijarde dolara u 4.000 projekata. U martu<br />
ove godine saudijski kralj Abdullah objavio<br />
je da će vlada uložiti 93 milijarde dolara u<br />
povećanje plaća, školovanje kadrova i pomoć<br />
nezaposlenima. Unatoč svim tim naporima<br />
broj nezaposlenih dosegao je kritičnu tačku<br />
za saudijske prilike.<br />
Ekonomska kriza u Saudijskoj Arabiji<br />
prisilila je vlasti da sva državna i privatna<br />
Italija<br />
Prva halal klaonica i prerada mesa<br />
Uitaliji je otvorena prva halal klaonica<br />
Ui prerada mesa koja će halal mesnim<br />
Uproizvodima snadbijevati italijanske<br />
restorane. Vlasnik ove prve halal prerade<br />
mesa je Italijan Hamza Piccardo.<br />
Hamza Piccardo koji je prije nekoliko<br />
godina prihvatio islam kaže da mu je<br />
cilj da na ovaj<br />
način pomogne<br />
integ racij u<br />
m u slimana<br />
u italijansko<br />
društvo. “Naša<br />
kompanij a<br />
će pomoći<br />
integracijskim<br />
procesima. Mi<br />
poduzeća svrstaju u tri kategorije: zelenu,<br />
ružičastu i crvenu po tomu koliko zapošljavaju<br />
Saudijaca, Arapa i stranaca. U Saudijskoj<br />
Arabiji radi osam miliona stranaca, prema<br />
podacima koje je dala Centralna saudijska<br />
<strong>ba</strong>nka. Godišnje strani radnici transferiraju<br />
25 milijardi dolara. U privatnim<br />
poduzećima radi samo 10% Saudijaca, a<br />
od ukupnog broja stranih radnika njih 84%<br />
ima samo srednju stručnu spremu.<br />
Vlada Saudi<br />
jske<br />
Arabije donijela je odluku<br />
da će poslove, u ime države, od sada<br />
davati onim poduzećima koja u procentu<br />
zaposlenih budu imali više Saudijaca nego<br />
stranaca. Prema informacijama koje daje<br />
El-Džezira Net, Saudijska Arabija unatoč<br />
najvećim prihodima od nafte u svojoj<br />
povijesti doživljava najgoru ekonomsku<br />
krizu u svom postojanja.<br />
ćemo olakšati spajanje kombinacija<br />
italijanske velike tradicije i islamskih<br />
propisa.” Muslimani u Italiji postaju sve<br />
uspješniji i organiziraniji. Uzaludna su<br />
upozorenja Silvia Berlusconia da Italija<br />
ne smije postati muslimanska. Očito je<br />
da Italija postaje i muslimanska.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
52
Sudan<br />
Počinje rat za naftu<br />
Nakon januarske referendumske<br />
odluke da jug Sudana postane<br />
nezavisna država u Sudanu se<br />
počinju svoditi računi. Nažalost, sve<br />
upućuje da će Sudan zapasti u još<br />
jedan težak građanski rat. Naravno,<br />
problem nije u samoj nezavisnosti<br />
juga Sudana, problem je kome će<br />
pripasti regija Abeyi, regija koja<br />
dijeli jug i sjever Sudana i u kojoj se<br />
nalazi svo naftno bogatstvo Sudana.<br />
Nafta je problem koji nije riješen<br />
referendumom. Još uvijek se ne zna<br />
kome će šta pripasti, odnosno jasno<br />
je da i sjever i jug žele za sebe zadržati<br />
kompletna naftna polja u regiji<br />
Abeyi. Prije nekoliko dana počeli<br />
su oružani sukobi između vojnih<br />
snaga sjevernog i južnog Sudana.<br />
Vojne snage sjevernog Sudana krajem<br />
prošle sedmice napali su vojne snage<br />
južnog Sudana i zauzeli regiju Abeyi.<br />
I jedna i druga strana imaju svoje<br />
razloge za vojne intervencije u regiji<br />
Abeyi. Svjetske sile također imaju<br />
svoj interes u ovoj naftom bogatoj<br />
regiji. Sve su to ozbiljne najave da je<br />
u Sudanu već počeo rat za naftu.<br />
Tunis<br />
Proislamska partija<br />
Ennahda ima velike šanse<br />
da pobijedi na izborima<br />
24. jula<br />
Moldavija<br />
Pravoslavna crkva bijesna zbog registracije prve<br />
organizacije moldavskih muslimana<br />
Malobrojna muslimanska zajednica<br />
u Moldaviji ovih dana prolazi<br />
kroz važan period. Naime, krajem<br />
prošlog mjeseca Ministarstvo pravde<br />
Moldavije odobrilo je registraciju<br />
Islamske lige, prve i jedine organizacije<br />
koja predstavlja muslimane u<br />
Moldaviji. Ova<br />
organizacija na<br />
registraciju čeka<br />
još od 2008.<br />
godine. “Mi<br />
smo prakticirali<br />
islam i prije<br />
reg istracij e,<br />
međutim<br />
moram priznati<br />
da se nismo<br />
ugodno osjećali<br />
kada nismo bili<br />
reg istrirani.<br />
Sada kada imamo registraciju možemo<br />
se slobodno okupljati na našim<br />
molitvama”, kaže Abdel Wahab,<br />
predsjednik Islamske lige. Nažalost,<br />
nakon odobrene registracije Islamskoj<br />
ligi u Moldaviji su održani protesti<br />
koje je organizirala Pravoslavna crkava,<br />
koja traži da se<br />
poništi i zabrani<br />
rad Islamske<br />
lige. Vođa<br />
P rav oslav ne<br />
crkve mitropolit<br />
Vladimir kaže<br />
da je za njih<br />
poniženje da<br />
M oldavij a<br />
kao većinski<br />
k ršćanska<br />
zemlja priznaje<br />
muslimane.<br />
julu mjesecu ove godine,<br />
U odnosno 24. jula u Tunisu će<br />
biti održani prvi slobodni izbori<br />
nakon pada diktatorskog režima<br />
omraženog Ben Alija. Jedan od<br />
ozbiljnih izbornih takmaca bit<br />
će i nekada zabranjena islamska<br />
partija Ennahda. Najavljeno<br />
učešće Ennahde na izborima u<br />
Tunisu izaziva intezivnu javnu<br />
polemiku o opravdanosti učešća<br />
ove partije na julskim izborima.<br />
Politički protivnici ove partije<br />
javnost u Tunisu plaše da će<br />
Ennahda u slučaju ozbiljnog<br />
izbornog uspjeha nastojati od<br />
Tunisa napraviti drugi Afganistan.<br />
Istovremeno, predstavnici partije<br />
Ennahda od<strong>ba</strong>cuju ovakve<br />
navode i odgovorno tvrde da se<br />
Ennahda zalaže da Tunis bude<br />
moderna zemlja u kojoj će svi<br />
ljudi imati ista ljudska i sva druga<br />
prava. Glasnogovornik Ennahde<br />
gospodin Abdallah Zouri ističe<br />
da će ova partija slijediti politički<br />
put turske Partije pravde i<br />
razvoja, partije na čijem čelu je<br />
Tayyip Erdogan. Prema svim<br />
pokazateljima Ennahda ima velike<br />
šanse da na najavljenim izborima<br />
postigne veoma do<strong>ba</strong>r rezultat.<br />
Prema ispitivanju mišljenja<br />
javnosti Ennahda za sada ima<br />
najveću podršku u odnosu na<br />
ostale prosekularističke političke<br />
partije.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
53
Belgija<br />
Evropska (ne)kultura:<br />
Toaletni papir na kojem<br />
je ispisano Allah i<br />
Muhammed, a.s.<br />
Evropljani se vole hvaliti svojom<br />
kulturom i tolerancijom.<br />
Međutim, u posljednje vrijeme<br />
često smo u prilici svjedočiti<br />
kako se Evropljani ponašaju<br />
sasvnim drukčije. U pojedinim<br />
evropskim zemljama događaju<br />
su nevjerovatne stvari. Tako su<br />
belgijski mediji ovih dana otkrili<br />
nevjerovatan vid vrijeđanja<br />
islamskih vrijednosti. Takav vid<br />
vrijeđanja islama i muslimana<br />
može naumpasti samo bolesnim<br />
mozgovima. Naime, radi se o<br />
toalet papiru na kojem je ispisano<br />
Allah i Muhammed, a.s. Da<br />
stvar bude još gora takav toaletni<br />
papir se slobodno prodavao<br />
u belgijskim veleprodajama.<br />
Izvjesna belgijska firma Renova je<br />
proizvela navedeni toaletni papir<br />
koji se prodavao u veleprodajama<br />
kompanije Carrefour. Nakon što<br />
su muslimani u Belgiji podigli<br />
svoj glas i zatražili da se prestane<br />
sa prodajom ovakvog toaletnog<br />
papira, kompanija Carrefour<br />
je povukla toaletni papir iz<br />
prodaje. A onda na scenu stupa<br />
belgijska policija koja, umjesto<br />
da procesuira proizvođača i<br />
prodavača spomenutog toaletnog<br />
papira zbog očitog i namjernog<br />
vrijeđanja vjerskih osjećanja<br />
muslimana, započinje istragu<br />
koliko će ovaj slučaj pobuditi<br />
fundamentalistička osjećanja kod<br />
belgijskih muslimana.<br />
Švicarska<br />
Švicarci se ne žele odreći turističkih samoubistava<br />
Oko 80 posto glasača koji su<br />
u prošlu nedjelju izašli na<br />
referendum od<strong>ba</strong>cilo je prijedlog<br />
o zabrani<br />
potpomognutog<br />
samoubistva i tzv.<br />
“samoubilačkog<br />
tur i zma” ,<br />
odnosno zabranu<br />
str a n cim a<br />
da dolaze u<br />
Švicarsku kako bi<br />
im se omogućilo<br />
da se ubiju.<br />
Evangel ističk a<br />
d emok ratsk a<br />
unija je predložila<br />
da se uvede<br />
potpuna zabrana<br />
o moguć avanja<br />
s trancima<br />
da dolaze u<br />
Švicarsku radi<br />
samoubistava. Švicarci imaju i<br />
registrirana udruženja koja pružaju<br />
usluge samoubistava strancima<br />
i svojim<br />
sugrađ anima.<br />
Jedno od takvih<br />
udruženja je<br />
Dignitas koje<br />
je osnovno<br />
1998. godine.<br />
Po podacima<br />
Dignitasa tokom<br />
2010. njihove<br />
usluge iskoristilo<br />
je 1.138 oso<strong>ba</strong>,<br />
među kojima<br />
je bilo najviše<br />
Nijemaca (592),<br />
zatim Francuza<br />
(102), te nekoliko<br />
desetaka oso<strong>ba</strong> iz<br />
Italije, Španjolske<br />
i SAD-a.<br />
Arapski svijet<br />
Međumuslimanski ratovi se rasplamsavaju<br />
Dok pišemo ovu vijest u glavnom<br />
gradu Jemena Sani vode se<br />
teške borbe između vladinih snaga i<br />
pripadnika pojedinih plemena. Ovo<br />
je je bez ikakve sumnje početak još<br />
jednog građanskog rata. Tako danas,<br />
osim u Jemenu muslimani ubijaju<br />
jedni druge, odnosno muslimani vode<br />
međusobni rat još u Libiji, Somaliji,<br />
Siriji, Afganistanu, Pakistanu i Iraku.<br />
Nažalost, postoji velika opasnost da<br />
se međumuslimanski rat proširi na još<br />
koju arapsku zemlju. Pored ovih suko<strong>ba</strong><br />
s ituacij a<br />
između<br />
P alestine<br />
i Izraela<br />
postaje sve<br />
zategnutija.<br />
Po mnogima<br />
Izrael i<br />
Palestinci<br />
su na pragu<br />
još jednog<br />
o ruž anog<br />
suko<strong>ba</strong>.<br />
Ako cionisti<br />
krenu u<br />
napad na<br />
Palestince<br />
to može otvoriti nova krizna žarišta,<br />
tj. moguće je očekivati proširenje<br />
oružanih suko<strong>ba</strong> u regiji. Sumnjamo<br />
da bi Egipćani danas na miru<br />
posmatrali još jednu agresiju cionista<br />
na palestinski narod. Svi ovi sukobi<br />
vode ka jednom. Hiljade muslimana<br />
svakodnevno gine u ovim brojnim<br />
ratovima. Međumuslimansko ubijanje<br />
svakim danom postaje sve obimnije<br />
i opasnije. Više nisu bitni razlozi tih<br />
suko<strong>ba</strong>, nije važno ko je kriv, važna je<br />
posljedica.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
54
Iran<br />
Bokserska legenda Muhamed Ali traži od<br />
Irana da oslobodi dva Amerikanca<br />
Bokserska legenda iz SAD<br />
Muhamed Ali tražio je od<br />
Irana da oslobodi dva američka<br />
planinara koja se skoro dvije godine<br />
nalaze u zatvoru u toj zemlji. Bivši<br />
trostruki šampion svijeta nalazi<br />
se na čelu istaknute muslimanske<br />
organizacije u SAD koja je tražila<br />
oslo<strong>ba</strong>đanje Šona Bauera i Džoša<br />
Fatala. Oni su pritvoreni pošto<br />
su uhvaćeni na granici Irana i<br />
Iraka jula 2009. godine. Bauerova<br />
vjerenica, Sara Šurd, koja je bila<br />
s njima, oslobođena je uz kauciju<br />
prošle godine. Bauer, Fatal i Šurd su<br />
optuženi za špijunažu, što negiraju.<br />
Ranije je portparol iranskog<br />
ministarsta spoljnih poslova rekao<br />
da je “šala” nazivati uhapšene<br />
planinarima.<br />
Turska<br />
Ihsanoglu: Mediji tre<strong>ba</strong>ju<br />
više izvještavati o izraelskoj<br />
okupaciji Palestine i patnjama<br />
palestinskog naroda<br />
Foto islamneta<br />
Otvorena granica zatvara tunele<br />
Gaza: Na ovoj fotografiji vidimo Palestinca iz pojasa Gaze kako kroz<br />
tunel gura malo tele koje je kupio u Egiptu i vodi ga u Gazu. Nakon<br />
odluke Egipta da otvori granice prema Gazi ovi tuneli više neće biti u<br />
upotrebi.<br />
Dr. Ekmeleddin Ihsanoglu,<br />
generalni sekretar Organizacije<br />
islamske konferencije pozvao je medije<br />
iz zemalja članica ove organizacije<br />
da u narednom periodu intezivno<br />
izvještavaju o izraelskoj okupaciji<br />
Palestine i o patnjama palestinskog<br />
naroda. Dr. Ekmeleddin Ihsanoglu<br />
je pozvao medije da u saradnji sa<br />
kolegama iz palestinskog naroda<br />
porade na proizvodnji medijskih<br />
izvještaja koji će svijetu otkriti sve ono<br />
što Izrael radi na palestinskoj zemlji.<br />
Također, dr. Ekmeleddin Ihsanoglu je<br />
pozvao javnost, naročito palestinski<br />
narod da pomogne medijima u<br />
pri<strong>ba</strong>vljanju i obznanjivanju dokaza<br />
koji razotkrivaju sve aspekte izraelske<br />
okupacije Palestine. Ovakav zahtjev<br />
Organizacije islamske konferencije<br />
došao je odmah nakon što je Barack<br />
O<strong>ba</strong>ma pozvao Izrael da se povuče<br />
na granice iz 1967. godine i otpočne<br />
mirovni sporazum sa palestinskim<br />
narodom. Ovakva američka<br />
inicijativa dala je krila arapsko –<br />
muslimanskim organizacijama kao<br />
što je OIC da se direktnije uključe u<br />
borbu za prava palestinskog naroda.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
55
Islamske teme<br />
Miris učača Kur’ana<br />
Primjer<br />
P<br />
vjernika koji<br />
Puči Kur’an je kao<br />
Pprimjer utrudždžeta<br />
(vrsta voća nepoznata na našim<br />
prostorima, po nekima je to<br />
mango), njen miris je lijep, a i<br />
okus joj je lijep. Primjer vjernika<br />
koji ne uči Kur’an je kao primjer<br />
datule, ona nema mirisa, a okus<br />
joj je sladak. Primjer munafika<br />
koji uči Kur’an je kao primjer<br />
rejhana (bosiljka), njen miris je<br />
lijep, a okus joj je gorak, a primjer<br />
munafika koji ne uči Kur’an je<br />
kao primjer hanzale (gorke divlje<br />
tikvice čija je stabljika ružnog<br />
izgleda), ona nema mirisa, a okus<br />
joj je gorak.’’ (Buhari, 5020,<br />
Muslim, 797-243).<br />
U hadisu Ebu Musaa el-Ešarija,<br />
radijallahu anhu, koji bilježe Buharija<br />
i Muslim, Poslanik, sallallahu alejhi ve<br />
sellem, rekao je: “Primjer vjernika koji uči<br />
Kur’an je kao primjer utrudždžeta (vrsta voća<br />
nepoznata na našim prostorima, po nekima<br />
je to mango), njen miris je lijep, a i okus joj<br />
je lijep. Primjer vjernika koji ne uči Kur’an<br />
je kao primjer datule, ona nema mirisa, a<br />
okus joj je sladak. Primjer munafika koji uči<br />
Kur’an je kao primjer rejhana (bosiljka), njen<br />
miris je lijep, a okus joj je gorak, a primjer<br />
munafika koji ne uči Kur’an je kao primjer<br />
hanzale (gorke divlje tikvice čija je stabljika<br />
ružnog izgleda), ona nema mirisa, a okus<br />
joj je gorak.’’ (Buhari, 5020, Muslim, 797-<br />
243).<br />
Ovaj hadis koji nam je vjerodostojno<br />
prenesen od najdražeg poslanika<br />
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
ima mnoga i raznovrsna značenja, te jasne<br />
i nedvosmislene pouke i poruke.<br />
Učenje – kur’anski imperativ<br />
Islam je vjera utemeljena na čitanju i<br />
pomnom proučavanju Kur’ani-kerima,<br />
Allahove, azze ve dželle, objave koju je melek<br />
Džibril prenio poslaniku Muhammedu,<br />
sallallahu alejhi ve sellem. Na ovo upućuju<br />
prvi objavljeni j kur’anski ajeti:<br />
Čitaj u ime Gospodara tvoga koji<br />
stvara! Stvara čovjeka od zakvačka. Čitaj,<br />
plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava<br />
peru, koji čovjeka poučava onome što ne<br />
zna! (Prijevod značenja El-Alak, 1.-5.).<br />
Naravno, čitanje je najveći i<br />
najrasprostranjeniji put traženja znanja, bilo<br />
da se radi o islamskom ili nekom drugom<br />
znanju, pa čak i saznavanju bitnih ili manje<br />
bitnih informacija. Međutim, Poslanik,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu<br />
izdvaja čitanje – učenje Kur’ani-kerima<br />
nad drugim knjigama ili drugim naukama.<br />
Pored ovoga, brojni su hadisi u kojima<br />
Poslanik, alejhis-selam, uopćeno podstiče<br />
na učenje Kur’ana ili direktno savjetujući<br />
ashabe, radijallahu anhum. U ovome<br />
hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
poredi učače Kur’ana sa nečim mirisnim,<br />
pa makar učač Kur’ana dolazio iz reda<br />
munafika, dok sa druge strane, one koji ne<br />
uče Kur’an, Poslanik poredi sa nečim što ne<br />
posjeduje nikakav miris, pa makar se radilo<br />
i o vjerniku!<br />
“Primjer vjernika koji uči Kur’an je<br />
kao primjer utrudždžeta...”: Poslanikov<br />
govor krasile su jezgrovitost i jasnoća, sjajna<br />
i slikovita moć usporedbe, što se jasno<br />
može vidjeti iz ovog hadisa. Često ćemo<br />
naći da ljudi ne razumiju ili na najbolji<br />
način ne shvate određene stvari sve dok<br />
im se ne dadne uspored<strong>ba</strong> sa nečim što im<br />
je bliže i jasnije. Ovu tvrdnju potkrijepit<br />
ćemo jednostavnim primjerom upotrebe<br />
stranih valuta. Naprimjer, kada čovjek ode<br />
u drugu državu u kojoj se koristi druga<br />
novčana valuta, troši novac ne osjećajući<br />
koliku je sumu potrošio, ali kada potrošeni<br />
iznos pretvori u svoju domaću valutu, onda<br />
postane svjestan količine potrošenog novca.<br />
Imajući u vidu ovu činjenicu,<br />
upotrebom stilske figure poređenja Poslanik<br />
pojašnjava razlike između onih koji uče<br />
i onih koji ne uče Kur’an. “Utrudždže” je<br />
voće koje svojim izgledom podsjeća na<br />
mango, s tim da je zaobljeniji i veći. Njegov<br />
okus je sladak i lijep, a i miris je lijep. Ovim<br />
primjerom Poslanik želi pojasniti da vjernik<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
56<br />
koji uči Kur’an ima lijepu i<br />
nutrinu i spoljašnjost. Njegova<br />
nutrina veoma je bitna za njega<br />
samog, ali i za druge, jer, ako je<br />
njegova nutrina zdrava i čista,<br />
kad-tad će polučiti hajr i ljepotu.<br />
Plodovi učenja Kur’ana<br />
Komentatori ovog hadisa<br />
smatraju da se miris učača<br />
Kur’ana ogleda u slijeđenju<br />
i sprovođenju kur’anskih<br />
naredbi, kako akidetske<br />
prirode tako i pravnošerijatske.<br />
Učenje Kur’ana<br />
neizostavno ostavlja utisak<br />
na osobu koja ga uči, a<br />
plodovi učenja ogledaju se u<br />
sljedećem:<br />
● jačanju vlastitog imana i imana<br />
onih koji slušaju učenje;<br />
● utječe na smirenost srca, kao<br />
što Allah, azze ve dželle, kaže: ...a srca<br />
se doista, kad se Allah spomene,<br />
smiruju! (Prijevod značenja Er-Ra’d,<br />
28.);<br />
● osvježava dušu i tijelo, odnosno<br />
vjernik se Allahovim govorom vraća iz<br />
najdubljih depresija, tuge i zabrinutosti.<br />
Učenje Kur’ana je svojevrstan miris za<br />
čovjekovu dušu koji je oplemenjuje<br />
i čini boljom, te podiže njene<br />
sposobnosti na visoki nivo;<br />
● podiže čovjeku deredže (stepene)<br />
kod Allaha, azze ve dželle, onoliko<br />
koliko On Svevišnji to odredi.<br />
Imanska snaga<br />
Govoreći o učenju Kur’ana, Poslanik<br />
je vjernika koji uči Kur’an spomenuo<br />
prije vjernika koji ga ne uči, što samo po<br />
sebi ukazuje na prednost i bolji položaj<br />
koji učač Kur’ana zauzima kod Allaha<br />
i Njegovog Poslanika. Stoga, vjernik i<br />
vjernica moraju svakodnevno i ustrajno<br />
učiti Kur’an. Kako bi se to realiziralo,<br />
pohvalno je da svaki vjernik sebi odredi<br />
dio stranica koje će redovno učiti u toku<br />
dana.<br />
S obzirom na hronično nepoznavanje<br />
arapskog jezika na našim prostorima,<br />
potrebno je pročitati i prijevod značenja<br />
ajeta koji se prouče na izvornom<br />
kur’anskom jeziku, jer ovakav način<br />
učenja Kur’ana, provjereno višestruko<br />
utječe na jačanje imana i doprinosi
ljepšem i slađem doživljaju kur’anskih<br />
propisa, a samim tim i ljepšem življenju<br />
u okrilju islama i imana! Pravi okus<br />
imana nemoguće je osjetiti bez učenja<br />
Kur’ana!<br />
Loše posljedice ostavljanja Kur’ana<br />
S druge strane, ukoliko vjernik ostavi<br />
učenje Kur’ana, osudio je sebe, svoj<br />
iman i moral na totalni krah i srozavanje<br />
na najniže grane, kako na dunjaluku,<br />
tako i na ahiretu! Stoga, vjernik se<br />
boji udaljavanja od Kur’ana, jer zna da<br />
ukoliko se on udalji od Kur’ana, utoliko<br />
se i Kur’an udaljava od njega. Ako nam<br />
se desi, ne dao Allah, da se udaljimo od<br />
Kur’ana, povratak njemu je težak i jako<br />
naporan! Onaj ko zanemari Kur’an na<br />
jedan kratak period, a zatim ga ponovo<br />
uzme iščitavati, naći će da nakon pola<br />
pročitane stranice osjeća umor i potrebu<br />
da odahne kao da je dizao neki teret.<br />
Šta reći onda za one koji ga ostave i<br />
zanemare na duži period?<br />
Zato, brate i sestro, proširi svoje<br />
vidike učenjem Kur’ana, raširi svoja prsa<br />
njegovim univerzalnim značenjima,<br />
poukama i porukama, ukrasi svoj život<br />
slijeđenjem njegovih propisa, kako<br />
naredbi, tako i zabrana, namiriši svoju<br />
dušu tim ruhanijetom koji nigdje drugo<br />
osim u njemu nećeš naći. Svoj govor<br />
obogati njegovim citatima i prelijepim<br />
izrazima! Ako postigneš <strong>ba</strong>rem dio<br />
ovoga, znaj da je tvoja bliska i daleka<br />
budućnost svijetla i blistava, znaj da si<br />
ti onaj koga je Gospodar iznad sedam<br />
nebesa zavolio i čije ime spominje<br />
u uzvišenom društvu! A velika je to<br />
nagrada! Međutim, ako ostaviš Kur’an,<br />
zaboraviš na njega, udaljiš se od njegovih<br />
principa, boj se Dana na kojem ćemo se<br />
svi okupiti!<br />
Dana na kojem će mala djeca<br />
osijediti! Boj se Dana za koji Allah, azze<br />
ve dželle, kaže:<br />
A na Dan kada se nebo rastvori<br />
i samo tanak oblak pojavi i kada<br />
se meleki sigurno spuste. Toga<br />
Dana će istinska vlast biti samo<br />
u Milostivoga, a bit će to mučan<br />
Dan za nevjernike. Na Dan kada<br />
nevjernik prste svoje bude grizao<br />
govoreći: “Kamo sreće da sam se<br />
uz Poslanika Pravoga puta držao,<br />
kamo sreće, teško meni, da toga i<br />
toga za prijatelja nisam uzeo, on<br />
me je od Kur’ana odvratio nakon<br />
što mi je priopćen bio!” – a šejtan<br />
čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu.<br />
Poslanik je rekao: “Gospodaru<br />
moj, narod moj ovaj Kur’an<br />
izbjegava!” (Prijevod značenja, El-<br />
Furkan, 25.-30.).<br />
Piše: Haris Hećimović<br />
Politika<br />
“Nagovorite se ljudima”<br />
opravdala očekivanja<br />
IslamBosna.<strong>ba</strong> a - Ne postoji ni<br />
jedna zemlja na svijetu u ovom<br />
Imomentu u čijim se medijima i<br />
glasilima muslimani tretiraju na gori način<br />
kao što je to Bosna i Hercegovina. Tolika<br />
hajka, linč, govor mržnje, netolerancija<br />
i prostakluk kao od Sarajevskog paš(nj)<br />
aluka prema vjeri nije izgovorena i upućena<br />
ni u jednoj zemlji. Svi znamo kroz kakve<br />
su sve golgote prolazili muslimani nakon<br />
terorističkog napada na SAD, oni koji<br />
nisu imali nikakve veze sa navodnim<br />
počiniocima osim što dijele istu vjeru, ali<br />
vjerujem da su ovih petnaestak dana za<br />
Bošnjake bili teži od svih dosadašnjih.<br />
Sloboda medija na pose<strong>ba</strong>n način<br />
Emisija “Odgovorite ljudima” ili bolje<br />
rečeno “Nagovorite se ljudima” koja je<br />
emitovana u četvrtak, 19.5.2011. je<br />
koncipirana da su vjerske zajednice krive<br />
za sve probleme u BiH i da je jedini koji<br />
te probleme rješava od kako je svijeta<br />
ministar obrazovanja i nauke KS-a<br />
Emir Suljagić. Prije njega je bila samo<br />
diskriminacija, a od kako je on došao<br />
počelo je biti med i mlijeko. Gost je bio<br />
i Dino Mustafić, režiser. Pitam se šta ima<br />
režiser govoriti o vjeronauci? Drugi put<br />
kada budu govorili o poljoprivredi tre<strong>ba</strong><br />
da pozovu kustosa muzeja da i on nešto<br />
kaže na tu temu, ali podobni uvijek zovu<br />
sebi ravne – podobne.<br />
U ovoj emisiji su izrečene takve<br />
zamjene teza da ni sami ne mogu otpetljati<br />
šta su rekli slijepi i nijemi štovatelji lika i<br />
djela Emira Suljagića. Prilog je bio tako<br />
koncipiran da je Islamska zajednica i njen<br />
Čitajte i gledajte na IslamBosna.<strong>ba</strong><br />
Aktuelno iz BiH i svijeta<br />
U teškom psihofizičkom stanju:<br />
Prekinuto saslušanje<br />
Ratko Mladić ponavljao da ne priznaje<br />
Haški sud<br />
Haris Silajdžić o hapšenju Mladića<br />
Tekstovi<br />
Samo cepaj, šefe! U živo meso samo!<br />
Blagodat iskušenja<br />
poglavar Mustafa ef. Cerić neprijatelj<br />
svakom živom biću. Uzeli su tekst kolege<br />
Muhameda Velića i pretresali ga na sebi<br />
svojtven način i pitali se: Odakle pravo<br />
nekome da ovako govori? A kada taj<br />
primitivni karikaturista Mirza Ibrahimpašić<br />
naslika homofobnu karikaturu gdje su<br />
pas i hodža potpuno iste opasnosti za<br />
kantonalno ministarstvo, onda je to pravo<br />
umjetnika na vlastito izražavanje. Kada<br />
Boris Deložirani (deložiran iz Hrvatske<br />
i skrasio se u prijestolnicu islamofobije –<br />
Sarajevski paš(nj)aluk) napiše uvredu na<br />
račun Uzvišenog Gospodara Allaha, dž.š., i<br />
time uvrijedi milijardu i pol muslimana, sa<br />
svojim tekstom: “Reisu-l-ulema Chuck ef.<br />
Norris: Znaš li, kaže, da je Chuck Norris<br />
oborio Allaha iz vjeronauka?”, onda je to<br />
sasvim normalno i prihvatljivo književno<br />
otkriće... i da ne citiramo više te strašne,<br />
homofobične, islamofobične i svakojake<br />
prostakluke koje su prezentirane javnosti<br />
ovih dana. I što je najvažnije, nikada nisam<br />
gledao ove jadnike da govore u prazno, bez<br />
ikakvih argumenata, kao što sam ih gledao<br />
ovih dana. I nikada Islamska zajednica nije<br />
bila u argumentima toliko moćna kao što<br />
je ovih dana.<br />
Bankrot Kantona Sarajevo zbog<br />
vjeroučitelja<br />
Drugi gost spomenute emisije je bio<br />
anonimni Adnan Huskić, predstavnik,<br />
bh. javnosti nepoznate, fondacije<br />
Friedrich Naumann, koja očito radi<br />
neke “više” stvari i nema je na “terenu”,<br />
kao i većina tih organizacija potpisnica<br />
famozne izjave protiv reisu-l-uleme.<br />
Nauka i zanimljivo<br />
Čudno vrijeme bi tre<strong>ba</strong>lo postati<br />
normalno vrijeme<br />
Ovo sigurno niste znali: Deset<br />
nevjerovatnih činjenica<br />
IB TV<br />
IslamBosna TV: Ba<strong>ba</strong> Ali o oholosti<br />
IslamBosna TV: Sjećaš li se<br />
Bužimljana, Ratko?<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
57
Ili se i u nju uhljebljavaju dušebrižnici<br />
djece koja ne idu na vjeronauku. On<br />
je na jedan izuzetno bezobrazan način<br />
bukvalno rekao: Vjeroučiteljske plaće<br />
se “otkidaju” od penzionera i socijalno<br />
ugroženih!!! Nevjerovatno koja drskost<br />
i bezobrazluk. Pa, anonimusu jadni, zar<br />
na vjeronauku u KS-u i po statistikama<br />
Vlade ne ide oko 90 % djece? Zar i njihovi<br />
roditelji, uključujući i vjeroučitelje, ne<br />
plaćaju porez državi? Zar i njima država<br />
ne tre<strong>ba</strong> obezbijediti ono što po svim<br />
zakonima zaslužuju? Zar ministrovo auto,<br />
sekretarice, telefon... i takvih desetak<br />
ministara u vladi nije više od dva miliona?<br />
I to je sasvim normalno, a nije normalno<br />
da se vjeroučitelji finansiranju iz budžeta.<br />
Provjeri koliki je ministrov finansijski<br />
kod? U prosjeku je to nekih 100.000 KM.<br />
Zašto? Za ministrove namjene!<br />
Ispada da su vjeroučitelji najveći<br />
teret budžeta Kantona Sarajevo, a<br />
da zapošljavanje raznih Pejovića na<br />
mjesta raznih, u zakonu, nepostojećih<br />
glasnogovornika ministarstava nije<br />
nikakav trošak za kantonalno ministarstvo.<br />
Skupocjena auta, neograničeno<br />
telefoniranje, finansiranje podobnih<br />
nevladinih ogranizacija... sve je to<br />
opravdano samo ne i plaća vjeroučiteljima.<br />
I pored svega toga zlonamjerno izaziva<br />
emocije penzionera i socijalno ugroženih<br />
tako da se stiče dojam da bi svima bilo bolje<br />
da nema vjeroučitelja na budžetu. I onda<br />
se postavlja pitanje: pa ko bi finansirao te<br />
nastavnike i nakon što ocjena ne bi ulazila<br />
u prosjek? To znači da se ipak iza brda valja<br />
puno toga što samo slijepac ne može da<br />
vidi, a to je očito ukidanje vjeronauke!<br />
Islamska zajednica neka radi ministrov<br />
posao<br />
Gost spomenute emisije je bila i<br />
Vera Jovanović, predsjednica Helsinškog<br />
komiteta za BiH kojoj je ministar Suljević<br />
opsesija do te mjere da ga citira sa posebnim<br />
oduševljenjem. Citirala je ministrovu<br />
izjavu da ne može vlast obezbijediti sve što<br />
traže vjerske zajednice bez protuusluge.<br />
Vjerske zajednice su izradile Nastavne<br />
planove i programe,<br />
p rip remile<br />
udžbenike, iškolovali<br />
kadar koji predaje<br />
vjeronauku i<br />
redovno vrše<br />
internu kontrolu,<br />
te razne seminare<br />
za edukaciju<br />
vjeroučitelja... i šta<br />
još tre<strong>ba</strong>? Tre<strong>ba</strong><br />
da plate ministru<br />
i unajmljivanje<br />
prostora škola,<br />
možda?<br />
Neke besmislice OSCE-ovog dopisa<br />
Dotična gospođa je u ruci držala, za<br />
nu, svete spise OSCE-a u kojima stoji<br />
direktiva ministrima obrazovanja svih<br />
nivoa vlasti da ukinu diskriminaciju prema<br />
djeci koja ne idu na vjeronauku. Svako<br />
iole pismen koji pročita dopis OSCE-a<br />
može zaključiti sljedeće:<br />
1. Dopisi OSCE-a nisu zakon! Je li<br />
OSCE mjerodavan da diktira i naređuje<br />
ili da savjetuje i pruža pomoć organima<br />
vlasti i drugima. U njegovom opisu posla<br />
na zvaničnoj web stranici stoji da se ipak<br />
radi o ovome drugome.<br />
2. OSCE sugerira ministrima da iznađu<br />
alternativni predmet za vjeronauku, što<br />
apsolutno podržavaju i vjerske zajednice<br />
i svi normalni ljudi. Suljagić nije želio<br />
ispoštovati ovaj dio u kojem OSCE<br />
“nalaže” da se iznađe alternativni predmet.<br />
Suljagić je rekao: “Za to nema para.”<br />
3. U OSCE-ovoj preporuci stoji da<br />
učenik koji ide na vjeronauku i bude<br />
kandidat za učenika generacije, njegova<br />
prednost ne bi tre<strong>ba</strong>la biti to što je<br />
išao na vjeronauku. Molim vas lijepo,<br />
paradoksalno je da ovo neko napiše i<br />
ostane pri pameti. Zamislite kandidata<br />
za učenika generacije kojeg bi vjeronauka<br />
“progurala” da postane učenik generacije.<br />
Ako je vjeronauka predmet kao i svaki<br />
drugi, učenik generacije nema potrebe da<br />
se posebno ističe da je pohađao vjeronauku.<br />
Kao kada bi se nekome kandidatu za<br />
učenika generacije dala prednost jer ima<br />
odličnu ocjenu iz matematike, ili historije,<br />
ili nekog drugog predmeta. Međutim,<br />
ako vjeronauku ne doživljavaju jednako<br />
sa ostalim predmetima zar nije i to<br />
diskriminirajuće da se vjeronauka ističe<br />
kao nešto potpuno nebitno, čak manje<br />
vrjednije i od samih sekcija. Onaj ko je<br />
uključen u sistem obrazovanja zna da kada<br />
se bira učenik generacije da mu dobro<br />
dođu aktivnosti u svim sekcija u kojima je<br />
bio aktivan i da ima prednost učenik koji<br />
je išao na sekcije, a ima odličan uspjeh,<br />
nad učenikom koji nije išao na sekcije, a<br />
ima iste ocjene kao i njegov konkurent.<br />
Nebuloza i traženje dlake u jajetu.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
58<br />
4. OSCE nigdje ne poziva vjerske<br />
zajednice da odlučuju i da uzvrate<br />
ministarstvu neku protuuslugu, niti<br />
proziva vjerske zajednice da moraju<br />
biti sufinansijeri onoga što je zakon<br />
propisao. Međutim, cijelu emisiju su<br />
ovo troje Suljagićevih mušketira stavljalo<br />
odgovornost na vjerske zajednice, a ne na<br />
ministrovu izjavu da “zato nema para”. Ne<br />
govori se ni o tome u čemu će ministrova<br />
odluka promijeniti kod učenika koji ne<br />
slušaju vjeronauku u kontekstu “čekanja<br />
u hodnicima”? Da, čekat će, ali sada će<br />
im možda samo biti drago da nisu više<br />
diskriminirana (parodija).<br />
Ex-Hayatovica postala Hadžemovka<br />
I na kraju, ne mogu se načuditi da<br />
je “Hadžem – metoda” nevjerovatno<br />
uzela maha kod ljudi koji sve svoje što<br />
vrijedi dadoše za slavu i još ponešto.<br />
Novinarka Elma Kazagić, kada je bila<br />
na Hayat tv je bila veoma odmjerena,<br />
izuzetno profesionalna novinarka.<br />
Pamtim je sa kojim žarom je izvještavala<br />
sa demonstracija palestinske dijaspore u<br />
Sarajevu protiv izraelske agresije na Gazu.<br />
Međutim, dres je promijenila i odmah<br />
počela igrati drugačijom igrom. Muftiju<br />
Zukorlića samo što nije pljunula, koliko<br />
je bila “lju<strong>ba</strong>zna”, a vođenje ove emisije<br />
o vjeronauci je bilo za udžebenike<br />
o cinizmu, neprofesionalizmu i<br />
pristrasnosti... što se osjetilo i na tonu<br />
postavljanja pitanja. Možete li zamisliti<br />
da voditeljica emisije cijelih sat vremena<br />
nije postavila ni jedno ozbiljno pitanje<br />
onima koji su govorili u korist ministra<br />
Suljagića, tj. ni u jednom pitanju ili<br />
konstataciji (jer često uzima sebi za pravo<br />
da konstatuje i ono što niko rekao nije)<br />
nije zastupala onu stranu koja se ne slaže<br />
sa ministrom, a to je 90 % roditelja<br />
čija djeca idu na vjeronauku i više od<br />
60% državljana BiH koji se ne slažu sa<br />
ministrovom odlukom i podržavaju<br />
vjeronauku. I tako bih sugerisao sestri<br />
Elmi da sebi predije ime u Hadžema, pa<br />
tako da i slikom i prilikom liči na svoga<br />
mentora Hadžema Hajdarevića sa kojim<br />
se slaže u tome da<br />
je princip “ima li<br />
mene tu?”, a da je<br />
sve ostalo nijansa!<br />
Trojici ostalih<br />
učesnika u emisiji sve<br />
pohvale, prije svega,<br />
za kulturu dijaloga i<br />
dostojanstvo!<br />
Piše: Nazif<br />
Horozović<br />
E - m a i l :<br />
n.horozovic@gmail.<br />
com<br />
IslamBosna.<strong>ba</strong>
Pisma čitalaca<br />
Cijenjena redakcijo<br />
<strong>Saff</strong>-a, es-selamu<br />
alejkum!<br />
Ovo je e-mail kojeg sam upravo<br />
poslala na adresu g. ministra<br />
Suljagića, jg a koji ukratko objašnjava<br />
j<br />
kako se tretira predmet “vjeronauka”<br />
u austrijskim školama, znači u<br />
školama jedne evropske zemlje,<br />
a naši političari stalno nam<br />
pričaju kako hoće u Evropu,<br />
pa vas molim da ga objavite<br />
u narednom broju <strong>Saff</strong>-a:<br />
Poštovani g.<br />
ministre, ne želim kritikovati ni<br />
Vas niti Vaše<br />
postupke vezane<br />
za tretiranje<br />
vjeronauke<br />
u školama<br />
K antona<br />
S arajevo.<br />
V i<br />
vjeronauku mogu jedan čas ranije<br />
kući. A ako je čas vjeronauke negdje<br />
u sredini, onda ti učenici imaju<br />
slobodan čas, i ovisno o starosnoj<br />
dobi, oni su pod nadzorom učitelja/ nastavnika ili ne, a mogu i da<br />
prisustvuju času vjeronauke bilo<br />
koje vjeroispovijesti, j da aktivno<br />
participiraju p u diskusijama ili da se<br />
sami tiho nečim poza<strong>ba</strong>ve (čitaju,<br />
rade zadaću, ponavljaju gradivo<br />
itd.).<br />
3. Predmet “vjeronauka”<br />
se u školskim<br />
svjedočanstvima<br />
navodi na<br />
p r v o m<br />
iz matematike 5? Da li će mu ta<br />
matematika biti od koristi u daljem<br />
obrazovanju? I da li taj učenik<br />
sa svojom dvojkom iz muzičkog<br />
ima osnovo muzičko obrazovanje?<br />
Mislim, g. ministre, da morate<br />
poraditi na otklanjanju j<br />
ove vrste<br />
nepravde. Uz to bi me interesovalo<br />
sljedeće: Kako se u BiH postupa p<br />
sa<br />
učenicima koji imaju isti prosjek, a<br />
ne mogu biti svi primljeni na dalje<br />
školovanje?<br />
6. Kad znam sve ovo gore<br />
navedeno, čini mi se pomalo<br />
licemjeran taj dopis (koje već vrste)<br />
OSCE-a od prije nekoliko godina u<br />
kojem se traži da se iznađe rješenje<br />
j<br />
kako ne bi dolazilo do diskriminacije<br />
djece koja ne pohađaju vjeronauku,<br />
te da im se obezbijedi “alternativni<br />
predmet”.<br />
Eh da ne zaboravim<br />
još jedno, sedmo:<br />
Možete li<br />
zamisl iti<br />
učenika<br />
č i j e<br />
sami najbolje<br />
j<br />
znate gdje ste sve<br />
pogriješili.<br />
Želim, g. ministre, da Vam<br />
ukratko predočim kako se predmet<br />
“vjeronauka” tretira u Austriji,<br />
zemlji u kojoj jjj<br />
sam završila osnovnu<br />
i srednju školu, a i sama danas<br />
radim u jednoj privatnoj školskoj<br />
ustanovi.<br />
1. U slučaju da ne želite da vaše<br />
dijete pohađa časove vjeronauke u<br />
školi, kao roditelj ste dužni da vaše<br />
dijete u određenom roku na početku<br />
školske godine ODJAVITE sa<br />
vjeronauke. Da, tačno ste pročitali,<br />
da odjavite, što znači da će dijete<br />
automatski pohađati ovu nastavu<br />
ako ne bude odjavljeno.<br />
2. Oni učenici, koji se odjave i ne<br />
pohađaju vjeronauku, ne pohađaju<br />
nikakav alternativni predmet. U<br />
slučaju da je vjeronauka na početku<br />
nastave, tim učenicima nastava<br />
počinje tek drugi čas. Isto važi i za<br />
zadnji čas – učenici koji ne pohađaju<br />
m jestu,<br />
p r i j e<br />
njemačkog jezika<br />
i ostalih predmeta.<br />
4. U Austriji je sasvim<br />
normalno da učenik maturira<br />
iz predmeta “vjeronauka” kao<br />
izbornog predmeta pored onih<br />
o<strong>ba</strong>veznih predmeta koji su sastavni<br />
dio diplomskog ispita.<br />
5. U Austriji prosjek ocjena nije<br />
bitan. Jer šta vrijedi jednom učeniku<br />
koji upisuje neku tehničku školu<br />
prosjek 4, ako iz matematike ima 2,<br />
ali zato iz muzičkog, fizičkog, i npr.<br />
likovnog 5 i time “izvuče prosjek”?<br />
Obratno, šta vrijedi isti uspjeh<br />
učeniku koji upisuje muzičku<br />
školu, a iz muzičkog ima 2, ali zato<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
59<br />
svjedočanstvo<br />
počinje sa<br />
ocj enama:<br />
vjeronauka<br />
3, njemački<br />
5, engleski 5,<br />
francuski 5… a onda<br />
se redaju još poneke<br />
četvorke i trojke, pa i<br />
dvojke? Desilo se meni<br />
školske 1996./97. Toliko<br />
o “izvlačenju” prosjeka<br />
pomoću vjeronauke.<br />
V.I.<br />
S poštovanjem,<br />
PS: Ne mogu a da Vas ne<br />
upitam nešto što nema direktne<br />
veze sa ovim gore. I Vi ste,<br />
ministre, za multietničko drustvo,<br />
ako se ne varam. Multietničnost je<br />
raznolikost. Zašto je onda toliko<br />
strašno da djeca primijete da su<br />
drugačija ako idu na ovu ili onu<br />
vjeronauku ili pak ne idu ni na<br />
jednu? Otkuda ideja da moramo<br />
biti svi isti?
Pisma čitalaca<br />
Tražili smo – gledajmo<br />
Pokušaj ukidanja vjeronauke,<br />
bošnjački izborni rezultat<br />
Iponajbolji komunistički<br />
jurišnici bi pozavidjeli na<br />
ud<strong>ba</strong>škoj depeši kantonalnog<br />
ministra za obrazovanje, kojom<br />
je htio obezvrijediti i devalvirati<br />
vjersku pouku u Kantonu<br />
Sarajevo. Kako drugačije nazvati<br />
pokušaj ukidanja vrednovanja i<br />
društvene valorizacije truda i rada<br />
djece koja ne žele da se odreknu<br />
svog vjerskog identiteta i koja drže<br />
da bez vrijednosti kojim ih uči vjera<br />
društvo može samo srljati u moralni<br />
sunovrat, bez obzira koliko<br />
bili obrazovani. Potvrda ovoj tezi<br />
je moralno dno zapadnog čovjeka<br />
iako svi potvrđuju naučno-tehnološki<br />
vrhunac zapadnog svijeta. Jer<br />
čovjeku je potre<strong>ba</strong>n pored obrazovanja<br />
i odgoj koji mu, da ne kažem<br />
jedino ali sigurno ponajbolje,<br />
može pružiti vjera. Inače je zagarantovano<br />
dobijanje nemoralnih<br />
stručnjaka u svim oblastima a to<br />
opet zasigurno vodi devijantnom i<br />
kriminalnom ponašanju koje, složit<br />
ćemo se, nikom nije u cilju.<br />
Ali da krenemo redom sa analizom<br />
nemilih dešavanja oko pokušaja<br />
ukidanja vjeronauke u školama.<br />
Ne možemo se oteti utisku<br />
tolikog, euforičnog zalaganja ateista<br />
da podrže ministrovu odluku,<br />
a da ih ne upitamo: Gospodo<br />
“drugovi”, objasnite nam šta je to<br />
prije svega crno, negativno, nehumano<br />
u vjerskoj pouci da zaslužuje<br />
toliko vaše angažiranje oko svega<br />
ovoga. Jer, na mnogim portalima<br />
vaše perjanice iz javnog i kulturnog<br />
života, sami priznaju da je previše<br />
velikih problema u BIH, da se<br />
sada <strong>ba</strong>vimo vjeronaukom. A onda<br />
se sami sapliću podržavajući ministra<br />
u njegovoj nakani. Pa kada<br />
nije važno zašto je uopšte i pokretao<br />
ovaj skandal, a složit ćemo se<br />
svi da je on taj koji je pokrenuo<br />
ove nemile događaje. Meni se nameću<br />
dva odgovora na ovo pitanje.<br />
Ili je izašla na vidjelo bolest vaših<br />
srca, ili ste dobro plaćeni za takva<br />
reagiranja, a naravno moglo bi itekako<br />
ovdje vrijediti pravilo “spoji<br />
ugodno sa korisnim” pa da je oboje<br />
istina. Takođe u medijskim istupima<br />
protivnika vjeronauke primjetan<br />
je jedan paradoks. Ljudi očito<br />
ne vole vjeru, prije svega Islam<br />
a onda istovremeno daju savjete<br />
vjernicima šta je to vjera, kako bi<br />
se to tre<strong>ba</strong>lo vjerovati, ovo i ovo<br />
je vjerski ispravno a ovo i ono nije<br />
itd. Pa gdje su to ini suljagići, mustafići,<br />
pašovići, tanovići, gratzići<br />
i šahinpašići studirali islamske nauke,<br />
ili im je možda došla objava<br />
sa nebesa. Može biti ovo drugo, ali<br />
od drugova iblisa.<br />
Sa druge strane mora da se i vi<br />
pitate odakle ovolika naša, vjernička<br />
reakcija na ovu odluku. Pa<br />
moramo vam odgovoriti da ste<br />
dirnuli u nešto što je nama najvrjednije<br />
– vjeru Islam. Naša vjera<br />
je naš život, ali život dostojan<br />
čovjeka, visoko iznad animalnih<br />
poriva, a čovjek bez vjere se srozava<br />
na nivo animalnog, ili još gore<br />
od toga, zato što bez vjere čovjek<br />
sve svoje kapacitete, intelektualne<br />
i materijalne, podređuje zadovoljavanju<br />
svoja dva nagona – onaj za<br />
hranom i polnim općenjem.<br />
Takođe, ne možemo prihvatiti<br />
da dojučerašnji zagovornici jednoumlja<br />
i totalitarnog režima, pod<br />
maskama kvazi demokrata, tumače<br />
pojam sekularne države. Jer<br />
očigledno je da to po njima znači<br />
da vjernici svoja prava mogu tražiti<br />
samo na onom svijetu, a ovaj je<br />
rezervisan samo za njih. Moramo<br />
vam odgovoriti, “drugovi i drugarice”,<br />
da vi niste kompetentni<br />
tumači demokratskih principa, a<br />
pogotovu ne islamskog prava, jer<br />
se nerijetko čuje da ovo nije šerijatska<br />
država. Naravno da nije jer<br />
ne vladaju šerijatski zakoni, po kojima<br />
bi se sudilo ljudima za njihove<br />
prestupe, ali to ni u kom slučaju<br />
ne znači da vjernici nemaju sva<br />
ona prava koja pripadaju i drugima<br />
i drugačijima, kao što vi to želite,<br />
obmanjujući javnost, nametnuti.<br />
Kako rekoh ministar je poslao<br />
depešu, a onda je u medijima<br />
izjavio da je spreman za dijalog,<br />
a što su njegove ideološke pristaše<br />
svojski koristile kao argument<br />
u njegovoj odbrani. Ovaj stil nuđenja<br />
dijaloga je vjerovatno odraz<br />
komunističko-ateističkog ubjeđenja<br />
ministra, jer to je prepoznatljiv<br />
način dijaloga koji se vodio<br />
u prošlom režimu koji je pedeset<br />
godina zatirao vjeru. Da li i gdje<br />
u demokratskom svijetu na kojeg<br />
se poziva ateistička masa, važi pravilo<br />
prvo ću ti udariti šamar, pa<br />
ću te onda pozvati na dijalog. Ako<br />
je toliki social-demokrata, ministar<br />
je valjda tre<strong>ba</strong>o poslati poziv<br />
na razgovor svim zainteresovanim<br />
stranama, od vjerskh zajednica,<br />
roditelja djece koja žele ali i koja<br />
ne žele vjeronauku da se zajednički<br />
sa ministarstvom pokuša doći do<br />
prihvatljivog rješenja. No međutim<br />
bolesna mržnja prema vjeri, ali<br />
moramo reći prvenstveno prema<br />
Islamu, jer u KS je većinsko stanovništvo<br />
bošnjačko i većinom su<br />
bošnjačka djeca ta koja su pogođena<br />
ministrovom odlukom, zaslijepila<br />
je pamet ministru te je poput<br />
krvoločne zvijeri kada osjeti da je<br />
trenutak da svoju žrtvu dokrajči, a<br />
ministar je sada vlast i samim tim<br />
u poziciji da to uradi, jednostavno<br />
i arogantno, ud<strong>ba</strong>ški šalje depešu<br />
školama da ocjena iz vjeronauke<br />
neće više ulaziti u prosjek. Ista se<br />
ima primijeniti retroaktivno čime<br />
se obezvređuje već utrošeni trud<br />
djece, ali i vjeroučitelja i roditelja<br />
tokom čitave školske godine. To<br />
su demokratske slobode i prava u<br />
interpretaciji neokomunističkih<br />
sljedbenika.<br />
Sve ovo se opravdava navodnom<br />
diskriminacijom nad djecom koja<br />
ne žele vjeronauku. Mislim da svakom<br />
normalnom i nepristrasnom<br />
promatraču ovaj argument izgleda<br />
smiješan i besmislen. Naime,<br />
mi imamo sljedeću situaciju u KS.<br />
Veliku većinu djece koja želi vjersku<br />
pouku i manjinu koja ne želi<br />
vjeronauku, ali istovremeno predstavnici<br />
te manjinske skupine na<br />
čelu sa ministrom niti želi da ima<br />
neki alternativni predmet niti da<br />
ostala većina djece ima ocjenu iz<br />
predmeta vjeronauka. Pa gospodo<br />
“drugovi” što je previše previše. Uz<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
60
to bio je i argument da djeca koja<br />
pohađaju vjeronauku imaju veći<br />
prosjek jer se uglavnom na vjeronauci<br />
dobijaju petice. Uvođenjem<br />
adekvatnog predmeta za djecu koji<br />
bi njima bio po volji ministar je<br />
mogao riješti o<strong>ba</strong> problema. Stoga<br />
mu predlažemo predmet “Titovim<br />
stazama revolucije”, gdje bi mogli<br />
do mile volje proučavati svoje<br />
božanstvo, i usput dijeliti petice<br />
svojoj djeci, te ne bi više bila diskriminisana,<br />
a i prosjek bi im bio<br />
“puno, puno” veći.<br />
Moramo se zapitati, zašto njegov<br />
mentor, gospodin Zlatko<br />
Lagumdžija, nije krenuo iz recimo<br />
Širokog Brijega ili zapadnog<br />
Mostara, sa zabranom vjeronauke<br />
pa da mu povjerujemo da ovo<br />
nije prije svega upereno protiv<br />
muslimana, s obzirom da<br />
ima vlast na nivou F BIH.<br />
Naravno da u dodvoravanju<br />
svojim islamofobičnim<br />
nalogodavcima<br />
sa zapada, ne bi imao<br />
podršku, ili bolje rečeno<br />
bio bi žestoko<br />
ukoren. A kada je<br />
u pitanju vlast,<br />
kod njega<br />
važi staro,<br />
nama dobro<br />
poznato,<br />
zlaji<br />
n o<br />
p ravilo:<br />
dozvoljeno<br />
je<br />
činiti sve što će<br />
te dovesti i održati<br />
na vlasti, pa makar i<br />
najsvetije među svojim sunarodnicima<br />
morao pogaziti.<br />
Naravno, nezaobilazna ličnost<br />
kada je ateističi napad na muslimane<br />
u pitanju je uvaženi reis-ulema<br />
dr. Mustafa Cerić, personifikacija<br />
islama i muslimana u BIH.<br />
Stoga su se svom svojom žestinom<br />
patološke mržnje prema vjernicima<br />
obrušili na čovjeka, koji je jedini<br />
između političkih i vjerskih<br />
predstavnika hrabro istupio, kao<br />
mnogo puta do sada u odbrani vjere<br />
i vjernika. Primjenjujući svoje<br />
dobro opro<strong>ba</strong>no pravilo zamjene<br />
teza, oni su optužili uvaženog reisa<br />
da je vrijeđao roditelje dotičnog<br />
ministra koji su nepravedno<br />
ubijeni i pokopani u Srebrenici,<br />
kada je rekao da vjeronauka nije<br />
ministrova <strong>ba</strong>bovina. Svima je jasno<br />
da riječ <strong>ba</strong>bovina u ovom kontekstu<br />
odražava nasljednu kategoriju,<br />
i apsolutno joj odgovara i riječ,<br />
djedovina, stričevina itd., koje<br />
se upotrebljavaju bez ikakve tendencije<br />
vrijeđanja očeva, stričeva<br />
djedova itd. A sa druge strane ministar<br />
se sjedanjem u ministarsku<br />
fotelju upravo ponašao kao da je<br />
dozvolu prava na vjeronauku dobio<br />
nasljeđem. Isto tako su pokušali,<br />
poigravajući se sa osjećanjima rodbine<br />
žrtava genocida u Srebrenici,<br />
obmanuti javnost da reis efendija,<br />
i preko njega vjernici, omalovažavaju<br />
srebreničku tragediju poput<br />
onih koji su za to odgovorni<br />
i koji to i dan-danas poriču.<br />
Izgleda da samo “drugarice<br />
i drugovi” ne žele<br />
priznati sve ono što<br />
je za Srebrenicu,<br />
deklaraciju o<br />
genocidu u<br />
Srebrenici<br />
i za Majke<br />
Srebrenice uradio<br />
i radi uvaženi reis<br />
efendija.<br />
Naravno da je svima nama<br />
žao srebreničkih žrtava, među<br />
kojima su i ministrovi roditelji,<br />
međutim jako je jadno kada neko<br />
koristi i žrtvu svojih roditelja da<br />
napadne svoje neistomišljenike i<br />
da mu to bude štit u borbi protiv<br />
vjere. To samo govori o moralnom<br />
kapacitetu same osobe.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
61<br />
I za kraj želim se osvrnuti i<br />
na sav jad i bijedu bošnjačkih<br />
političkih predstavnika koji se<br />
nijednom riječju nisu oglasili po<br />
ovom pitanju. To što je lider SDA<br />
gospodin Sulejman Tihić, našao<br />
jedino za shodno da ljigavo uputi<br />
kritiku na adresu uvaženog reis<br />
efendije, nimalo i ne čudi, <strong>ba</strong>rem<br />
ne one koji su svjesni prikrivenog<br />
revolucinara, i njegovog gro<strong>ba</strong>rskog<br />
posla svih ovih godina u nekada<br />
najjačoj bošnjačkoj partiji.<br />
Ali gdje su ostali muslimani iz<br />
SDA, i drugih partija da artikuliraju<br />
volju većine bošnjačke djece<br />
i njihovih roditelja u KS, kada je<br />
u pitanju vjeronauka u školama.<br />
Eno ih u mišjim rupama, ministarskim<br />
foteljama i poslaničkim<br />
klupama, čekaju da narod sam<br />
kao “jaka kobila” iznese ovaj teret<br />
i izbori svoja prava.<br />
Stoga i ne čudi što su pojedini<br />
Bošnjaci koji su branili vjeronauku<br />
u svojim medijskim istupima kao<br />
argument posezali za sporazumom<br />
između BiH i Vatikana, jer nisu<br />
imali ništa, niti koga svoga da<br />
bi se oslonili u svojoj odbrani<br />
od pokušaja ukidanja<br />
vjeronauke. Očito je<br />
da Bošnjaci muslimani<br />
nemaju<br />
niti<br />
pol i-<br />
t i č -<br />
k i h<br />
p red -<br />
s tavnik a<br />
niti političkih<br />
ins<br />
tru menata<br />
kojima bi branili<br />
svoju vjeru.<br />
To je zasigurno<br />
posljedica rezultata<br />
posljednjih izbora<br />
koji se mogu rezimirati<br />
u sljedeće:<br />
Bošnjaci su dali povjerenje<br />
SDP-u koji želi potisnutu<br />
vjeru Islam iz javnog<br />
života, kako to oni vole reći u<br />
džamije, i za one beskičmenjake<br />
i karijeriste iz ostalih partija<br />
koji ne nalaze za shodno da brane<br />
svetinje svoga naroda, koji im<br />
je dao povjerenje. Stoga, moji<br />
dragi Bošnjaci, mogu vam samo<br />
poručiti: Do sljedećih izbora<br />
TRAŽILI SMO-GLEDAJMO.<br />
Dr. Adem Zalihić
No comment<br />
Asim Pilavdžić zaklao<br />
svoju suprugu Ajku<br />
Šezdesetosmogodišnji Asim Pilavdžić<br />
iz Poljica kod Lukavca jučer oko 13<br />
sati zaklao je u porodičnoj kući dvije<br />
godine mlađu suprugu Ajku.<br />
San, 18. maj 2011.<br />
96-ogodišnjak osniva<br />
studentsku partiju<br />
Izraelac Dov Perlman (96), student informatike,<br />
najavio je da osniva partiju<br />
koja se zalaže za prava studenata za šta<br />
je već je prikupio 759 potpisa.<br />
Večernje novosti, 24. maj 2011.<br />
Srebrenica: Upisano<br />
samo 36 prvačića<br />
Svega 36 prvačića krenuće na jesen<br />
u srebreničku Osnovnu školu “Petar<br />
Petrović Njegoš”, a od toga samo 16 u<br />
centralnu gradsku školu, a ostalih 20 u<br />
seoska područna odjeljenja.<br />
Nezavisne novine, 26. maj 2011.<br />
Omladinci proslavili<br />
Titov rođendan<br />
U sarajevsku caffeu Tito sinoć je organizovana<br />
proslava 25. maja, nekadašnjeg<br />
Dana mladosti. Svake godine tu<br />
se okupi nekoliko hiljada omladinaca<br />
koji slave jedno prošlo i nezaboravljeno<br />
vrijeme bivše Jugoslavije, kao i rođendan<br />
druga Tita.<br />
Sarajevo-x, 26. maj 2011.<br />
Žele spomenik Lepoj<br />
Breni u centru grada,<br />
gradonačelnik se protivi<br />
Građani Tuzle, njih pedesetak, obratilo<br />
se pismom načelniku opštine,<br />
Jasminu Imamoviću, u kome su iznijeli<br />
inicijativu da se Lepoj Breni podigne<br />
spomenik u centru grada.<br />
Depo.<strong>ba</strong>, 22. maj 2011.<br />
Nasmijao čak i policiju -<br />
umjesto na mobitel ‘mrtav<br />
pijan’ pričao u cigarete<br />
Jedan pijani ruski vozač postao je predmet<br />
smijeha u cijelom svijetu. Na YouTubeu<br />
je, naime, osvanuo video koji je snimila<br />
moskovska prometna policija, a u kojem<br />
mladić nakon što su ga zaustavili pokušava<br />
nekoga nazvati. Ne bi to bilo čudno da<br />
umjesto na mobitel nije pričao sa svojim<br />
dlanom i kutijom cigareta.<br />
Dnevnik.hr, 25. maj 2011.<br />
Rogatičane napadaju vukovi!<br />
Više nema nijednog dana u kojem vukovi<br />
u rogatičkim selima ne napadnu<br />
stada ovaca.<br />
San, 23. maj 2011.<br />
U svojoj avliji u Vogošći,<br />
postavio bistu Josipa<br />
Broza Tita<br />
U Vogošći nadomak Sarajeva otrkivena<br />
je nova Titova bista. Ne pod pokroviteljstvom<br />
države već na privatnom<br />
imanju Mehmeda Mehića.<br />
FTV, 25. maj 2011.<br />
Penzije za zločince<br />
Ako posljednjeg dana maja zastupnici<br />
Narodne skupštine RS usvoje predložene<br />
izmjene Zakona o odlikovanjima i<br />
priznanjima u RS, tzv. izuzetne penzije,<br />
uz ostale, iz entitetskog budžeta dobivat<br />
će i zločinački trio - Radovan Karadžić,<br />
Biljana Plavšić i Nikola Koljević,<br />
odnosno njegova supruga.<br />
Avaz, 26. maj 2011.<br />
Zagreb oblijepljen plakatima<br />
“Joseph Ratzinger -<br />
oso<strong>ba</strong> sumnjivog morala”<br />
Građanska inicijativa “Nisam vjernik”<br />
oblijepila je Zagreb plakatima na kojima<br />
poručuje da papa Benedict XVI<br />
nije dobrodošao u Hrvatsku.<br />
Hina, 26. maj 2011.<br />
Slijepi dječak postao<br />
šampion u džudou<br />
Desetogodišnji dječak koji je izgubio<br />
vid nakon rijetke reakcije na<br />
penicilin postao je prvak u džudou.<br />
Kieran Clarke pobijedio je<br />
konkurente na osnovu instinka i<br />
sposobnosti da se fokusira na pokrete.<br />
Dobio je i nadimak “Slijepi<br />
bijes”.<br />
Sarajevo-x, 26. maj 2011.<br />
Službeni Beograd ponudio<br />
azil Gadafiju i njegovoj<br />
porodici<br />
Vijesti, 22. maj 2011.<br />
Demografska slika BiH:<br />
Sve manje stanovnika,<br />
sve više razvoda<br />
U BiH je za prva tri mjeseca 2011.<br />
godine registrirano 7.176 živorođene<br />
djece, što je za 6,89 posto manje nego<br />
u istom razdoblju lani. U periodu januar<br />
- mart, u našoj zemlji sklopljeno<br />
je 3.350, a razvedeno 365 brakova. U<br />
poređenju s istim periodom 2010. godine,<br />
broj sklopljenih brakova manji je<br />
za 0,98 posto, a razvedenih veći za čak<br />
42,02 posto.<br />
Avaz, 26. maj 2011.<br />
Slaviša Pajkić se želi<br />
“napuniti” na trafostanici<br />
od milion volti<br />
Slaviša Pajkić iz Požarevca s razlogom<br />
nosi nadimak “čovjek <strong>ba</strong>terija”.<br />
Njemu struja ne može ništa. Kroz<br />
svoje tijelo proveo je 20.000 volti,<br />
dva puta se upisao u Guinnesovu<br />
knjigu jg rekorda i sada namjerava po<br />
treći put postati rekorder. Želja mu<br />
je da naprave trafostanicu od milion<br />
volti na kojoj će se “napuniti”, a zatim,<br />
poput lasera, bežično prenijeti<br />
struju.<br />
Sarajevo-x, 26. maj 2011.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
64
Nauka<br />
Jagode pomažu u prevenciji raka<br />
agode su idealne kao dio<br />
Jsvakodnevne<br />
dijete za one koji žele<br />
povećati unos svježeg<br />
voća i povrća, ali i<br />
onih koji kubure sa<br />
viškom kilograma.<br />
Eksp erimentalna<br />
ispitivanja u<br />
posljednjih 15<br />
godina pomogla su<br />
Kahva štiti od raka prostate<br />
San utiče na rast djece<br />
u dobijanju ubjedljivih dokaza da<br />
jagode mogu pomoći<br />
u prevenciji raka.<br />
Pokazalo se da su<br />
jagode i sastojci u njima<br />
u stanju spriječiti razvoj<br />
ćelija raka u oglednoj<br />
kulturi ćelija in vitro<br />
utičući na gene koji<br />
su potvrđeno u vezi sa<br />
razvojem raka.<br />
Zahvaljujući još nepoznatom sastojku ili kombinaciji materija koje sadrži,<br />
Zkahva može smanjiti rizik od razvoja raka prostate. Prema tvrdnjama<br />
naučnika sa Univerziteta Harvard, za djelotvorniju zaštitu neophodne su<br />
svakodnevno veće količine napitka. Naučnici su ustanovili da muškarci koji piju<br />
šest ili više šoljica<br />
kahve dnevno<br />
imaju 20 posto<br />
manje šanse<br />
za razvijanje<br />
bilo kog oblika<br />
raka prostate,<br />
oboljenja koje je<br />
jako često među<br />
jačim polom. Čak<br />
i male količine<br />
ovog čarobnog<br />
crnog napitka<br />
su se pokazale<br />
d jel otvornim<br />
u sprječavanju<br />
te smrtonosne<br />
bolesti.<br />
San utiče na rast dece, pokazali su rezultati istraživanja grupe<br />
američkih naučnika sa Univerziteta Emori u Atlanti. Primijećeno je<br />
da djeca više rastu ukoliko se povećava broj dužih perioda sna tokom dana.<br />
Tačna priroda<br />
povezanosti sna<br />
i koštanog rasta,<br />
međutim, još<br />
nije utvrđena.<br />
Ipak, rezultati<br />
do kojih su<br />
došli su korisni<br />
za roditelje,<br />
jer mogu<br />
lahko da se<br />
uznemire zbog<br />
promjenjive i<br />
nepredvidljive<br />
prirode sna<br />
njihove djece.<br />
Pripremio: Saladin Kovačević<br />
Satelit otkrio 17 piramida<br />
u Egiptu<br />
Čak sedamnaest piramida<br />
i više od 1.000 grobnica<br />
i 3.000 naselja otkriveno je<br />
u nalazištu Sakara u Egiptu<br />
uz pomoć novog satelitskog<br />
ispitivanja terena. Tim je<br />
analizirao slike sa satelita<br />
koji kruže 700 km iznad<br />
Zemlje, opremljenih moćnim<br />
kamerama. Infracrvene slike<br />
korišćene su za otkrivanje<br />
različitih materijala ispod<br />
površine Zemlje. Egipatske<br />
vlasti, koje prvobitno nisu bile<br />
zainteresovane za infracrvene<br />
snimke, sada planiraju da<br />
upotrebe tehnologiju kako bi<br />
pomogle u zaštiti antikviteta,<br />
budući da su u nedavnim<br />
neredima pljačkaši opustošili<br />
nekoliko nalazišta.<br />
Analizom DNK do<br />
adekvatne terapije<br />
Rješenje za problem<br />
Rneefikasn osti Rlijekova, kao i ozbiljnijih<br />
reakcija na njih kod<br />
pojedinih pacijenata,<br />
je usklađivanje terapije<br />
na osnovu analize<br />
DNK molekula.<br />
Istraživanja pokazuju<br />
da u određenim<br />
situacijama lijekovi ne<br />
samo da nisu efikasni,<br />
nego su toksični,<br />
čak i smrtonosni.<br />
Bezopasno po pacijenta, a sa druge<br />
strane količina informacija koje može<br />
taj pacijent dobiti je impresivna i veoma<br />
često značajna po život. Ocjenjuje se da<br />
korist neće imati samo pacijenti, već i<br />
države koje će uštedjeti na liječenju.<br />
27. maj - 24. džumade-l-uhra<br />
65