ISSN-2233-0917

Na popisu stanovništva održanom
u FNR Jugoslaviji 1948. godine
popisani su kao narodi redom: Srbi,
Hrvati, Slovenci, Makedonci, Muslimani
i Crnogorci, a kao nacionalne
manjine evidentirano je njih jedanaest:
Šiptari, Madžari, Rumunji, Turci,
Slovaci, Talijani, Bugari, Nijemci,
Česi, Ukrajinci i ostali. Iz do danas
neobjašnjivog razloga poslije ovog
popisa Muslimani (Bošnjaci su po
“zakonu” prestali biti Bošnjaci još za
vladavine Austro-Ugarske kada su
“izgubili” i svoj bosanski jezik) nisu
više bili narod i na sljedećem popisu
su se mogli izjasniti samo kao Srbi,
Hrvati ili “neopredijeljeni”. Krvlju i
najvećim procentualnim stradanjem,
poslije Jevreja, tokom Drugog svjetskog
rata plaćeno i vraćeno pravo na
svoje ime, makar ono bilo sa vjerskim
prefiksom, se briše. Historijske činjenice
da je od sedam ofanziva njih šest
njemački okupator izveo u Bosni, da
je u gradu Jajcu, opet u Bosni, ratne
1943. godine utemeljena i proglašena
na drugom zasjedanju AVNOJ-a
Federativna Narodna Republika Jugoslavija
nije pila vode. Narod kojeg
su ubijali svi redom, četnici, ustaše,
Nijemci i Talijani u novoformiranoj
državi biva kažnjen. Zaista, zašto i
kako se to desilo? Ko nam je nanio
tako tešku nepravdu čiju cijenu krvavo
plaćamo evo do danas.
Četiri srpska zahtjeva Titu
Po završenom već pomenutom
popisu stanovništva
četrdeset osme godine do
predsjednika države Josipa
Broza dolaze informacije
(njemu špijuna nikada nije
falilo) o tajno održanom svesrpskom
saboru i njegovoj
jednoglasno donesenoj odluci
da Srbija napusti Jogoslaviju
i “prisojedini” se tadašnjem
Sovjetskom Savezu (Rusiji).
Pragmatični Tito stupa u pregovore
i razgovore sa predstavnicima
Srba, većinskim
narodom njegovog budućeg
carstva, tražeći načina da promijeni njihovu
odluku i sazna razloge nezadovoljstva
postojećim državnim uređenjem.
Prvo što mu je sugerisano bi da Srbi ne
žele da žive u državi u kojoj su Muslimani
priznati kao narod. On im je obećao
da će to promijeniti i autokratski uskrati
Muslimanima pravo na ravnopravnost.
Na sljedećem popisu stanovnišva 1953.
godine nacija “Musliman” nije postojala.
Umjesto nje u istoj rubrici pisalo je
“Neopredijeljen”. Tito je tako svojevoljno
ukinuo odluku ZAVNOBiH-a (Zemaljskog
antifašističkog vijeća narodnog
oslobođenja Bosne i Hercegovine)
vrhovne vlasti ove Republike o konstituivnosti
muslimanskog naroda. Na-
Niti u jednoj
Jugoslaviji Srbi
nisu suđeni za
svoja zlodjela!
Zato danas
svi oni redom
tako vrište
zbog hapšenja
i suđenja
počinilaca
ratnih zločina.
U njihovim
glavama postoji
čip da ubiti
Bošnjaka nije
kažnjivo djelo.
kon njegove odluke više nije
važila ona čuvena krilatica da
Bosna nije ni srpska, ni muslimanska,
ni hrvatska, nego i
jednih i drugih i trećih. Bila
je to protustavna odluka, ali
on je mogao sve. Zatim je u
posrednim pregovorima od
njega traženo da se četnicima
ne sudi za ratne zločine.
Tu je postignut kompromis
da im se ne sudi, ali samo za
zločine počinjene nad Muslimanima
sa dodatnom obavezom
države da se niti jedno
stratište tog naroda ne smije
obilježiti na bilo kakav način.
Svjedoci smo da je i taj uslov
ispoštovan. Nigdje nema spomenika
niti barem spomen ploče na mjestima
masovnih pokolja i pomora Bošnjaka
iz vremena Drugog svjetskog rata. Četvrto
što su Srbi tražili kao uslov svog
ostanka u zajedničkoj državi je bilo da
u njenoj vlasti drugi čovjek bude Srbin.
Tito se složio i predložio im je da njegov
zamjenik bude Aleksandar Ranković, na
što su ovi odmah i pristali jer je i njihov
prijedlog bio isti, stim da on obavlja i
funkciju glavnog ministra unutrašnjih
poslova. Do danas još nisu razotkriveni
državni zločini počinjeni po naređenju
ovog velikosrpskog monstruma, pogotovo
na Kosovu. Po okončanju ovih
tajnih pregovora uz saglasnost srpskog
8. novembar - 5. muharrem
35