ISSN-2233-0917
15-Komentar polumjeseca.A.indd - Saff.ba
15-Komentar polumjeseca.A.indd - Saff.ba
- No tags were found...
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>ISSN</strong>-<strong>2233</strong>-<strong>0917</strong><br />
www.saff.ba<br />
BROJ<br />
350<br />
8. novembar 2013.<br />
muharrem 1435.<br />
BiH 3 KM,<br />
dijaspora 5 eura<br />
Uvodnik<br />
Hidžra<br />
u Bošnjaka<br />
Borba za opstanak<br />
Muhareme,<br />
poselami baku,<br />
bre!<br />
Ko je odgovoran za nasilje u školama<br />
Djecu odgajamo kao “šejtane’’,<br />
a hoćemo da budu normalni ljudi<br />
Psi lutalice<br />
Udružena kriminalna skupina<br />
lažnih zaštitnika napuštenih pasa<br />
Od gluvizma do<br />
rasizma<br />
Paraklis<br />
za bosansko<br />
uho<br />
Društvena etika<br />
Kako zaštititi<br />
pravo (hak)<br />
nevinih<br />
zatvorenika?
SAFF broj 350<br />
Sadržaj<br />
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
Mesdžidul-haram (Časni hram u Mekki)<br />
Jedna godina prođe a druga dođe<br />
8<br />
Polumjesec<br />
IZ u BiH<br />
Islamska zajednica ne radi ništa da spriječi širenje šiizma na terenu<br />
10<br />
Vjera i društvo<br />
‘’Eimaan’’, časopis na njemačkom jeziku za mlade muslimane i muslimanke<br />
Ustrajanošću u činjenju dobra do prvog jubilarnog broja!<br />
30<br />
Duplerica<br />
Fotoreportaža: Protesti podrške svrgnutom egipatskom predsjedniku<br />
Muhamedu Mursiju u Sarajevu<br />
“We will never forget you Esma” (‘’Nikada te nećemo zaboraviti Esma’’)<br />
32<br />
Islamske teme<br />
Nova 1435. hidžretska godina i mi<br />
Svaki musliman bi trebao donijeti čvrstu odluku da će u novoj<br />
hidžretskoj godini pročitati makar jednom Kur’an i jednu zbirku<br />
Poslanikovih hadisa<br />
40<br />
Zanimljivo<br />
Bošnjaci, veliki veziri osmanskog carstva<br />
26 velikih vezira u osmanskoj državi bili su Bošnjaci<br />
46<br />
Kutak za muslimansku omladinu<br />
Asocijacija žena MIZ Tuzla<br />
Prva radionica zdrave ishrane<br />
50<br />
Islamnet<br />
Doha (Katar)<br />
Svjetska unija islamskih učenjaka pozvala Egipćane na masovne<br />
demonstracije protiv suđenja dr. Muhamedu Mursiju<br />
54<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
3
Uvodnik<br />
Hidžra u Bošnjaka<br />
Koja je to ideja u ime koje<br />
bi se bošnjački lideri<br />
odrekli imovine? Niko se<br />
ničega ne odriče, već traje potraga<br />
za idejama koje će se slijediti kako<br />
bi se imovina uvećala. Ko bolje izda,<br />
više mu se plaća! Nema principa i<br />
principijelnosti, već ima ponude da se<br />
služi tuđim principima za svoj račun.<br />
Na bošnjačkom tržištu više nisu<br />
u igri principi borbe za domovinu,<br />
narod i vjeru, već posve obratno,<br />
na tržištu se svi utrkuju kako da<br />
budu što servilniji prema snagama<br />
koje su protiv Bosne i<br />
Bošnjaka. Kad pogledamo<br />
bivšeg i sadašnjeg ministra<br />
sigurnosti, vidjet ćemo<br />
da između njih nema<br />
razlike, iako su iz različitih<br />
stranaka, jer obojica se<br />
jedino trude kako da što<br />
bolje služe drugima. Tako<br />
je i sve ostalo. Eto, koliko<br />
je u našoj političkoj praksi<br />
ostalo pouka i poruka<br />
iz Hidžre posljednjeg<br />
Allahovog poslanika Muhammeda,<br />
a.s. S obzirom da smo Bošnjaci, a<br />
time i muslimani, trebalo bi da u<br />
naših političkih predstavnika bude<br />
koje zrno soli o vrijednosti trajnih<br />
principa, naspram prolaznosti<br />
dunjalučkih sfera. Ono što je za<br />
Muhammeda, a.s., bio imperativ<br />
očuvanja vjere, po cijenu odricanja<br />
od onoga što mu je navrjednije na<br />
svijetu, to bi za bošnjačke lidere<br />
morao biti princip borbe za Bosnu<br />
i Bošnjake, po cijenu sankcija koje<br />
takva borba može pretrpjeti. Ali,<br />
bošnjački političari nemaju snage<br />
ni da kažu koju riječ u cilju zaštite<br />
bošnjačkog naroda, a kamo li šta<br />
više. Pojave se, hinjski, samo kad<br />
treba tražiti glasove, a narod jadan<br />
nasjedne na obećanja i glasa, jer<br />
mora za nekoga glasati. A kakva<br />
politika, takav i narod, jer politika<br />
odgaja narod. Sve manje je Bošnjaka<br />
koji bi se žrtvovali za ideju Bosne<br />
i Bošnjaka, a sve više onih koji<br />
gledaju svoja posla. U osnovi takvog<br />
mišljenja je nevjerovanje, zapravo,<br />
sumnja u isplativost davanja za<br />
uzvišene ideale, bilo vjere, naroda ili<br />
domovine. Zaboravlja se da Svevišnji<br />
podvlači crtu, a ne mi. Nije jedan<br />
primjer u povijesti koji dokazuje da<br />
su pobjeđivali ljudi s Pravog puta.<br />
Koliko je samo poslanika prije<br />
Muhammeda, a.s., bilo progonjeno<br />
zbog svojih ideja i uvjerenja, zbog<br />
svojih poruka i istrajnosti, pa se na<br />
kraju ispostavilo da su bili u pravu!?<br />
A onaj koji ustukne pred moralnom<br />
obavezom da svjedoči istinu i pravdu,<br />
taj je osuđen na poniženje. Eno,<br />
bivši ministar sigurnosti, recimo,<br />
hoda sam, ostavljen od svih, ponižen<br />
i posramljen. Zar je vrijedilo bacati<br />
se blatom po svome narodu zbog tog<br />
komadićka vremena u kome je bio<br />
nekakva vlast?! Isto, ili teže<br />
poniženje, čeka i sadašnjeg<br />
ministra sigurnosti. A<br />
da su k’o što nisu, oni<br />
bi poziciju iskoristili da<br />
zaštite Bošnjake od kleveta<br />
za tzv. islamski terorizam,<br />
da upru prstom u stvarne<br />
teroriste, četničke<br />
paravojne formacije, pa po<br />
cijenu smjene, po cijenu<br />
te hidžre, u ime koje bi i<br />
od Boga i od naroda bili<br />
nagrađeni istinom i poštovanjem.<br />
Isto vrijedi i za mnoge druge<br />
bošnjačke čelnike, koji ne razumiju<br />
da je vrjedniji princip i gubitak, nego<br />
sluganstvo i dobitak, jer ovo nosi<br />
nagradu u cjelini, a ovo drugo nosi<br />
poniženje, prije ili poslije. Primjer<br />
Alije Izetbegovića nam najbolje<br />
može posvjedočiti ovu razliku. On<br />
se nije prodao, on sebe nije izdao,<br />
i na kraju je bio nagrađen najvišim<br />
počastima. Zamislimo samo<br />
iskušenja dok mu sude, dok leži u<br />
zatvoru, dok se brine za porodicu, a<br />
on ostaje ustrajan u vjeri da je Allah<br />
pravedan sudija. A da je pokleknuo<br />
nikada ne bi doživio počasti koje je<br />
imao. Nažalost, od rahmetli Alije<br />
malo je šta naučio i njegov rođeni<br />
sin, a kamo li ostali političari. Tog<br />
značenja i znamenja hidžre danas<br />
ima više u svakom narodu u kome<br />
je zajedništvo na većem nivou nego<br />
kod Bošnjaka, iako bi Bošnjaci, kao<br />
muslimani, morali biti prvorazredni<br />
baštinici ideje hidžre – preseljenja,<br />
ostavljanja, napuštanja onoga što<br />
nam je bitno na ovome svijetu u<br />
ime očuvanja vjere, ideje, uvjerenja,<br />
dakle, onoga što je milo Svevišnjem.<br />
Put je jasan i otvoren, jedino u Njega<br />
treba vjerovati.<br />
Impressum<br />
Izdavač<br />
UDRUŽENJE ZA AFIRMACIJU<br />
OBRAZOVANJA, KULTURE I<br />
MORALA “SAFF”<br />
Adresa: Munira Gavrankapetanovića<br />
25, Sarajevo<br />
MAGAZIN “SAFF”<br />
Adresa: Donja Mahala bb, 71300 Visoko<br />
www.saff.ba e-mail: saffmagazin@<br />
yahoo.com<br />
redakcija: tel./fax: +387 32 73 49 01;<br />
mob: +387 62 28 74 12;<br />
marketing: +387 62 55 81 28.<br />
Žiro račun: BOSNA BANK<br />
INTERNATIONAL<br />
Za uplate u BiH:<br />
141-306-53200347-07;<br />
za uplate u inostranstvu:<br />
141-306-53101275-15; IBAN:<br />
BA391413065310127515<br />
Glavni i odgovorni urednik<br />
Semir Imamović<br />
Redakcijski kolegij<br />
Abdusamed Nasuf Bušatlić, Ezher<br />
Beganović, Fatmir Alispahić, Mithat<br />
Ćeman, Adem Zalihić, Merjem Zukić,<br />
Mersada Nurudina Agović, Nusret<br />
Hodžić, Nedim Botić<br />
DTP<br />
Semir Šišić<br />
Lektor<br />
Abdulmedžid Nezo<br />
Stalni saradnici:<br />
Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim,<br />
Safet Kadić, Ramiz Hodžić, Anes<br />
Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />
Mehonić, Amir Durmić, Saladin<br />
Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad<br />
Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin<br />
Sinanović, Senada Mešanović, Senad<br />
Mešanović, Jusuf Džafić<br />
Ostali saradnici:<br />
Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković,<br />
Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim<br />
Haračić, Ale Kamber, Sead Zubanović,<br />
Fatima Jašarević<br />
Štampa<br />
AMOSGRAF d.o.o., Sarajevo<br />
Časopis izlazi svakog drugog petka<br />
Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />
vraćaju<br />
ISNN 1512-651X<br />
Časopis je upisan u evidneciju javnih<br />
glasila u Federalnom ministarstvu<br />
obrazovanja, nauke, kulture i sporta<br />
pod brojem 622<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
5
Hutba<br />
Djecu odgajamo kao “šejtane’’,<br />
a hoćemo da budu normalni ljudi<br />
Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić<br />
Uzvišeni Allah u Kur’anu je objavio:<br />
Da li je bolji onaj koji je<br />
temelj zgrade svoje postavio na<br />
strahu od Allaha i u želji da mu se umili - ili<br />
onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub<br />
podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno<br />
s njim u vatru džehennemsku sruši? - A Allah<br />
neće ukazati na Pravi put narodu koji sam<br />
sebi nepravdu čini. (Et-Tevba, 109.).<br />
Ovih dana bh. mediji, pa i oni u regionu,<br />
bruje o brutalnom premlaćivanju jedne<br />
srednjoškolke iz Tuzle od strane njene tri<br />
školske kolegice. I naravno, taj brutalni,<br />
vandalski i zločinački čin naišao je na jednoglasnu<br />
osudu javnosti i izazvao strah i<br />
uznemirenost kod roditelja koji u ovom kara-vaktu,<br />
pored svih drugih iskušenja, imaju<br />
i tu (ne)sreću da im djeca pohađaju školu.<br />
Građani Bosne i Hercegovine su zaprepašteni<br />
količinom nasilja kod omladine u kojem<br />
podjednako učestvuju i mladići i djevojke.<br />
Povodom tog nemilog događaja reagirali<br />
su, po ustaljenom običaju, i bh. političari,<br />
poput tuzlanskog gradonačelnika Jasmina<br />
Imamovića, koji je zatražio od nadležnih<br />
organa da se tri nasilnice najstrožije kazne.<br />
Jednom riječju, svi su reagirali, svi su<br />
osudili tri nasilnice i svi se s pravom zgražavaju<br />
nad njihovim nasiljem i vandalizmom.<br />
Nažalost, malo ko postavlja suštinsko pitanje:<br />
ko je uistinu pravi i glavni krivac za<br />
devijantno i nasilno ponašanje bh. omladine?<br />
Ponašamo se tako kao da je nasilje triju<br />
srednjoškolki incidentni slučaj, a ne, skoro<br />
pa trend i naša svakodnevnica.<br />
Tri nasilnice su itekako zaslužile kaznu,<br />
ali je suština u tome da se njihovim kažnjavanjem<br />
neće popraviti stanje u društvu, osim<br />
što će se one vjerovatno još dublje gurnuti u<br />
ambis nemorala i nasilja, jer glavni krivac za<br />
sve vrste maloljetničke delinkvencije je naše<br />
društvo, odnosno sve odgovorne institucije<br />
i instance u društvu i državi, od onih političkih,<br />
preko obrazovnih, medijskih, kulturnih,<br />
pa do samih roditelja. Krivi su oni koji<br />
tako bezdušno i agresivno nameću i promoviraju<br />
šizofrene i sulude običaje i načine<br />
ponašanja putem kojih se šire najgore vrste<br />
društvenih bolesti i opačina. Islamskom terminologijom<br />
rečeno, bh. društvo i oni koji<br />
ga vode, čini sve da od naše djece naprave<br />
šejtane, a onda, kojeg li paradoksa i cinizma,<br />
od njih traži da se ponašaju kao meleci ili u<br />
najmanju ruku kao normalni ljudi. Mi živimo<br />
u društvenom sistemu koji u potpunosti<br />
ubija moral i odgovornost, a traži od ljudi da<br />
se ponašaju i moralno i odgovorno.<br />
Apsolutna sloboda nije sloboda, već<br />
anarhija i robovanje strastima<br />
Rigidni sekularstičko-ateistički<br />
svjetonazor i zakoni koji<br />
se iz takvog svjetonazora izvode<br />
i nameću društvu, vide ispravan<br />
odgoj mladih naraštaja, napredak<br />
i progres društva u apsolutnoj<br />
slobodi i razuzdanosti, u<br />
oslobađanju strasti i životinjskih<br />
nagona, u širenju ludila i razvrata<br />
i u sveopćoj anarhiji u kojoj se<br />
svaka pomisao i priča o moralu<br />
žigoše i etiketira kao mahana,<br />
nazadnost i konzervatizam.<br />
Glavna pokretačka snaga<br />
današnjeg društva, a omladine<br />
posebno, jeste traženje naslada,<br />
a razvrat, pornografija, orgijanje,<br />
droga, alkohol, blud, sastavni su<br />
dio njihovog života. Jednom<br />
riječju, našim društvom caruje<br />
duhovna praznina čije su posljedice<br />
strah, nesigurnost, beznađe,<br />
otuđenost, nered i nasilje. I<br />
da stvar bude još gora, bezdušni<br />
protagonisti materijalizma, bezbožništva<br />
i paganskih običaja,<br />
pod krinkom apsolutne slobode<br />
kao glavnog ideala modernog<br />
čovjeka, a da bi bili što ubjedljiviji,<br />
stvari nazivaju drugačijim<br />
imenima, pa tako, kao što reče<br />
jedan islamski mislilac, “lukavstvo nazivaju<br />
mudrošću, dekadentnost i abnormalno<br />
ponašanje slobodom, porok umjetnošću, a<br />
eksploataciju i izrabljivanje ljudi zaštitom i<br />
unapređivanjem životnog standarda”.<br />
I zašto se onda čudimo devijantnom ponašanju<br />
omladine? Pa, čudo bi bilo da se ponašaju<br />
normalno, i pravo je čudo što nasilja<br />
i nereda nema u mnogo većim količinama.<br />
Šta drugo možemo očekivati od današnjih<br />
mladih generacija osim nasilja kada<br />
svakodnevno čitamo, gledamo i slušamo<br />
poruke i pozive na orgije, razvrat i nasilje,<br />
tipa: “Urnebesna noć u City Pubu”, “U tri<br />
Islamskom<br />
terminologijom<br />
rečeno, bh.<br />
društvo i oni koji<br />
ga vode, čini sve<br />
da od naše djece<br />
naprave šejtane,<br />
a onda, kojeg<br />
li paradoksa<br />
i cinizma, od<br />
njih traži da se<br />
ponašaju kao<br />
meleci ili u<br />
najmanju ruku<br />
kao normalni<br />
ljudi.<br />
koraka do ludog orgazma”, “Dođite na najbolji<br />
i najluđi party u gradu”, “Kako postat<br />
seksualna zvijer”. Šta očekivati od omladine<br />
u vremenu u kojem su kreveljenje, psovka<br />
i neartikulirani divlji krikovi cool, kad su<br />
glavna atrakcija postali partiyi, feshen wikovi<br />
i reality showu programi poput “Farme”<br />
na kojoj raznorazni pjevači, glumci i ostali<br />
zabluđivači i ublehari, javno pokazuju svu<br />
svoju bjedastoću i pokvarenost,<br />
i, što je još gore, sva ta deponija<br />
nekulture, nemorala, neukusa i<br />
baleganja, na kraju bude dobro<br />
naplaćena. Čemu se nadati od<br />
današnje omladine kad je javni<br />
prostor preplavljen pričom o apsolutnim<br />
slobodama, o pravima<br />
bijesnih pasa lutalica koje niko<br />
ne smije ni krivo pogledati, pa<br />
makar psi izujedali i izludili našu<br />
djecu i ostale građane.<br />
A priče o pederima i njihovim<br />
pravima, da i ne spominjemo.<br />
U našem društvu konstantno<br />
se govori o pederima i njihovim<br />
pravima i pored toga što ta<br />
pokvarena i zabludjela skupina<br />
drsko i nemilosrdno atakuje na<br />
temelje života i na prirodni poredak<br />
i zakon koji je Allah, dž.š.,<br />
uspostavio u kosmosu. Ovih<br />
dana je aktuelan čak i video<br />
snimak u kojem se na bestijalan<br />
način iskorištavaju i zloupotrebljavaju<br />
djeca u pokušaju legalizacije<br />
najgore vrste nastranosti,<br />
pederluka i istospolnih brakova.<br />
Sjetimo se samo kako je<br />
bh. javnost, a posebno mediji,<br />
na nož dočekala spot o popisu<br />
stanovništva u kojem je jedan bošnjački dječak<br />
javno u kameru rekao da je Bošnjak i da<br />
mu je vjera islam. Istog momenta su pohrlili<br />
dušebrižnici sa svih strana da to osude i nazovu<br />
zloupotrebom djece u političke svrhe, i<br />
zamalo da autor tog bezazlenog uratka nije<br />
završio na sudu. A na sramni uradak i zloupotrebu<br />
djece u promoviranje pederskog<br />
razvrata, ne smije se niko javiti, iako se na<br />
tom snimku prikazuje eksplicitna scena grljenja<br />
i ljubljenja dvojice pedera. Čak su u<br />
prevodu na bosanski jezik navedeni samo<br />
oni komentari u kojima se odrasli klipani<br />
pozitivno izražavaju o toj nastranosti, jer<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
6
su izgleda već svikli na pederski ambijent u<br />
sredini u kojoj žive, dok je komentar djevojčice,<br />
koja nema više od šest godina, a koja je<br />
tu scenu prokomentirala, sa zgražavajućom<br />
grimasom na licu, riječima: “Ovo je ludost!”<br />
(this is crazy!), namjerno izostavljen.<br />
Glavna poruka tog blasfemičnog uratka je<br />
da eto i djeca na pederluk gledaju sasvim<br />
normalno, jer “ljubav je sloboda, koju ne<br />
smije niko oduzeti i zašto je uopće drugima<br />
bitno kako živite i koga volite?”<br />
Na prvi pogled čini se razumljivim i<br />
donekle logičnim takav zaključak, jer je izašao<br />
iz usta onih koji zagovaraju apsolutnu<br />
slobodu i nemiješanje u tuđi život i način<br />
ponašanja. Međutim, da je to samo isprazna<br />
fraza, floskula, besmislena retorika, laž i<br />
obmana, dokaz je to što bezbožničkoj rulji<br />
sve postaje problem čim se spomene islam i<br />
uloga islama u društvenom životu.<br />
Kada se naprimjer objavi vijest da<br />
bogati azijski sultanat Bruneji uvode šerijatski<br />
zakon 2014. godine, odmah se<br />
duhovno opustošena, idejno obezglavljena<br />
i moralno propala piskarala aktiviraju<br />
i pišu tekstove sa bombastičnim naslovima<br />
“Kamenovanje do smrti i bičevanje”,<br />
aludirajući na islamsku kaznu kamenovanja<br />
za blud i bičevanja za konzumiranje<br />
alkohola, kao da se cjelokupno islamsko<br />
učenje svodi na kazneno pravo i nekoliko<br />
kazni za određene prestupe.<br />
Zašto to rade? Pa, zato što problem<br />
nastaje onda kada neko (a ko to bolje i<br />
ljepše može učiniti od Allahove vjere islama)<br />
pokuša da ukaže na zločin bezbožnika<br />
prema čovjeku, na “silovanje” ljudske<br />
pameti i dostojanstva. Problem nastaje<br />
zbog toga što islam raskrinkava njihove<br />
devijacije, pokvarenost, zle namjere i rušilačke<br />
pobude.<br />
I onda, u nedostatku bilo kakvih dokaza<br />
koji bi išli njima u prilog, žestoko<br />
napadaju na islam opisujući ga najružnijim<br />
riječima, pripisujući mu barbarizam i<br />
nazadnost i predstavljajući ga kao prepreku<br />
slobodi.<br />
A nije tako! Islam uopće nije protiv<br />
ljudske slobode. Naprotiv, on je afirmira,<br />
ali u granicama u kojima ona zaista znači<br />
slobodu. Kada čovjek pređe tu prirodnu<br />
granicu slobode koju je Stvoritelj odredio,<br />
on u stvari tada prestaje biti slobodan<br />
i postaje pokorni rob svojim strastima i<br />
animalnim porivima, a ustinu nema većeg<br />
poniženja za čovjeka kao homo sapiensa od<br />
toga da postane rob niskih strasti.<br />
Shodno tome, islam ne negira ni<br />
strasti, već ih kanališe i određuje granice<br />
u okviru kojih strasti imaju svoju svrhu<br />
u ljudskom životu.<br />
Moglo bi se kazati da islam na strast gleda<br />
kao na benzin koji se sipa u rezervar auta.<br />
Ako nema benzina, auto se ne može kretati,<br />
ali isto tako, ako se benzin sipa gdje ne treba,<br />
onda se samo jedna njegova iskra pretvara u<br />
razornu snagu koja uništava sve pred sobom.<br />
Jednostavno rečeno, islam uči da je to<br />
što se nudi i promovira kao apsolutna sloboda,<br />
zapravo anarhija koja se pokušava<br />
nametnuti kao jedini sistem vrijednosti, a<br />
čije su posljedice po društvo, posebno po<br />
omladinu, katastrofalne, u što se, nažalost,<br />
svakodnevno imamo priliku uvjeriti.<br />
Pa, bježite Allahu!<br />
Zbog svega toga, u ovoj hutbi želimo<br />
skrenuti pažnju na važnost odgoja<br />
u okrilju uzvišenog islamskog<br />
učenja.<br />
Mi, Bošnjaci muslimani, uostalom<br />
kao i cjelokupni islamski<br />
ummet, danas preživljavamo<br />
teške trenutke. Ovo je za nas pitanje<br />
biti ili ne biti, pitanje našeg<br />
nestanka ili ostanka i trajanja.<br />
Ona druga strana, naši dušmani,<br />
žele nas vidjeti nepismenima,<br />
siromašnima, zabludjelima,<br />
razjedinjenima i pokvarenima,<br />
i nama ne preostaje ništa drugo<br />
osim da potražimo sigurno utočište,<br />
a sigurnog utočišta nema<br />
osim kod Allaha. Nema spasa i<br />
utočišta osim da “pobjegnemo’’<br />
Allahu, da pobjegnemo od neznaboštva<br />
i džahilijjeta u okrilje<br />
tevhida, ispravnog vjerovanja,<br />
od neznanja u okrilje istinskog<br />
znanja, od nemara ka aktivnosti<br />
i radinosti, od nemorala i razvrata<br />
ka uzvišenom islamskom<br />
ahlaku i moralu, iz tmina grijeha<br />
i zablude na svjetlo upute i da<br />
sebe i svoju djecu odgajamo u<br />
okrilju Kur’ana i Sunneta.<br />
Mi u ovom trenutku nemamo<br />
većeg i boljeg kapitala od naše<br />
djece. Ako ih dobro odgojimo,<br />
kao iskrene i moralne vjernike, onda smo ostvarili<br />
naš cilj, ako to ne učinimo, onda smo<br />
gubitnici i stradalnici na oba svijeta.<br />
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao<br />
je: “Ništa bolje roditelji ne mogu pokloniti<br />
djetetu od lijepog odgoja.’’ (Tirmizi).<br />
Islam, dakle, posebnu pažnju pridaje<br />
odgoju djece, odnosno omladini. Onaj ko<br />
želi da upozna jedan narod, njegovo stanje,<br />
njegove perspektive, neka gleda kakva mu<br />
je omladina. Ako je omladina pobožna,<br />
moralna, aktivna na polju dobra i njegovog<br />
Zašto to rade?<br />
Pa, zato što<br />
problem nastaje<br />
onda kada<br />
neko (a ko to<br />
bolje i ljepše<br />
može učiniti<br />
od Allahove<br />
vjere islama)<br />
pokuša da<br />
ukaže na zločin<br />
bezbožnika<br />
prema čovjeku,<br />
na “silovanje”<br />
ljudske pameti<br />
i dostojanstva.<br />
Problem<br />
nastaje zbog<br />
toga što islam<br />
raskrinkava<br />
njihove<br />
devijacije,<br />
pokvarenost,<br />
zle namjere<br />
i rušilačke<br />
pobude.<br />
širenja, onda se ne treba brinuti za taj narod,<br />
ma kako izgledalo trenutno, ekonomsko<br />
i političko stanje tog naroda.<br />
Kada Kur’an govori o istinskoj nesreći i<br />
propasti, onda to ovako opisuje:<br />
Reci: “Stradat će, uistinu, oni koji na<br />
Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje.<br />
Eto, to je pravo stradanje!” (Ez-Zumer, 15.).<br />
Bez sumnje su najnesrećniji oni ljudi<br />
čija djeca nisu onakva kako bi oni željeli da<br />
budu. Ma koliko čovjek bio bogat, ugledan,<br />
poznat, ako mu djeca nisu onakva kako se<br />
on nada da budu i kakvim ih želi odgojiti,<br />
on je nesretan i nezadovoljan.<br />
A kada opisuje stanje sretnika, onih koji<br />
su ostvarili svoj cilj i koji su uspjeli, Kur’an to<br />
ovako izražava: Onima koji su vjerovali i za<br />
kojima su se djeca njihova u vjerovanju<br />
povela priključit ćemo djecu<br />
njihovu, a djela njihova nećemo<br />
nimalo umanjiti – svaki čovjek je<br />
odgovoran za ono što sam čini.<br />
Ono što će nam pomoći da<br />
ostvarimo ciljeve, da uspijemo<br />
na oba svijeta, da se održimo na<br />
stazi morala i istinskih ljudskih<br />
vrlina, da odgojimo omladinu<br />
koja će bit naš ponos, a ne naša<br />
sramota i teret, jeste vjerovanje u<br />
Allaha, vjerovanje u ahiret i vjerovanje<br />
u precizni obračun na<br />
Sudnjem danu. Jedan zapadni<br />
mislilac je rekao: “Ne sumnjajte<br />
u Boga, da nije Boga supruga<br />
bi me varala, a sluga bi me potkradao.’’<br />
Nezamislivo je da se<br />
čovjek može ostvariti kao istinska<br />
ličnost i da može biti koristan<br />
član društva bez vjere u Boga i<br />
bez spomenute tri osobine.<br />
Život muslimana počinje<br />
sa la ilahe illallah i završava se<br />
sa la ilahe illallah, i kompletan<br />
njegov život je izgrađen na tim<br />
temeljima i posvećen tim principima,<br />
na šta aludira ajet: Reci:<br />
“Klanjanje moje, i obredi moji,<br />
i život moj, i smrt moja doista<br />
su posvećeni Allahu, Gospodaru<br />
svjetova.” (El-En’am, 162.). Ukoliko zapostavimo<br />
ove principe i povedemo se za onima<br />
koji nam umjesto svjetla upute nude tmine<br />
zablude, a umjesto istinske slobode, sreće i<br />
rahatluka, nude lažnu slobodu i robovanje<br />
strastima, onda će nam život bit obilježen<br />
nasiljem, maloljetničkom delinkvencijom,<br />
nepravdom, tjeskobom i anarhijom, i bit<br />
ćemo slični onima koji su temlje svoje zgrade<br />
postavili na podlokanoj obali koja se nagnula,<br />
da se zajedno s njima u Džehennem<br />
sruši. U svakom slučaju, izbor je naš!<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
7
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
Mekka: Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />
Jedna godina prođe a druga dođe...<br />
Medina: Mesdžidu-n-Nebevijj<br />
(Poslanikova džamija u Medini)<br />
Nova godina i<br />
patnje islamskog<br />
ummeta<br />
Hatib: dr. Husejn Alu Šejh<br />
Preveo i sažeo: Amir Durmić<br />
Hatib: dr. Abdurrahman<br />
Sudejs<br />
Preveo i sažeo: Amir<br />
Durmić<br />
Od mnogobrojnih<br />
procesa koji<br />
se svakodnevno<br />
odvijaju, a koji za one obdarene<br />
umom i razumom<br />
predstavljaju jasne znakove<br />
Allahovog upravljanja kosmosom<br />
i svim onim što se<br />
u njemu dešava, jeste i protok<br />
vremena koje ni jedno<br />
stvorenje ne može zaustaviti,<br />
ali ni ubrzati niti usporiti.<br />
Rekao je Uzvišeni Allah: On<br />
čini da noć i dan naizmjenice nastupaju<br />
i u tome je, doista, pouka za one koji<br />
pameti imaju... (En-Nur, 44.). Kada<br />
prođe jedna noć ili jedan dan, dio<br />
našeg života se bespovratno izgubio u<br />
prošlosti, zato, neka svako od nas razmisli<br />
u čemu ga je ona prošla, i kako<br />
će postupati u budućnosti. Još jedna<br />
hidžretska godina je iza nas. Pera su<br />
ispisala ono što smo činili, a mastilo se<br />
na stranicama osušilo. Uzvišeni Allah<br />
je sve pomno zabilježio, pa neka se<br />
raduje onaj ko je dobro činio, a neka<br />
žaluje i neka se kaje onaj ko je u zlu ili<br />
besposlici vrijeme protraćio. Ako smo<br />
u proteklom periodu prokletom šejtanu<br />
dopustili da nas obmane i sa Pravog<br />
puta nas skrene, ili ako smo zbog<br />
svoje slabosti našim strastima dozvolili<br />
da nam one umjesto Kur’ana i Sunneta<br />
budu vodič i “upućivač”, krajnje je<br />
vrijeme da se Allahu iskreno pokajemo<br />
i u našim životima novu stranicu okrenemo.<br />
Zašto da odgađamo pokajanje<br />
kada nam je jasno da nas smrt svakog<br />
trenutka može stići da ona ni za jednu<br />
milisekundu neće odgođena biti:<br />
Allah, sigurno, neće ostaviti u životu<br />
nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a<br />
Allah dobro zna ono što vi radite. (El-<br />
Munafikun, 11.). Pred nama je nova<br />
Ujedinjenje<br />
muslimanskih<br />
safova i rad<br />
na sjedinjenju<br />
vjerničkih<br />
srca, islamski<br />
je imperativ,<br />
a islamski<br />
učenjaci i<br />
muslimanski<br />
predvodnici i<br />
predstavnici,<br />
najpozvaniji<br />
su da na tom<br />
polju daju svoj<br />
maksimum.<br />
hidžretska godina i nova<br />
prilika da se što bolje pripremimo<br />
za dan u vezi kojeg<br />
Uzvišeni Allah kaže: Onoga<br />
dana kada svaki čovjek pred<br />
sobom nađe dobro djelo koje<br />
je uradio i hrđavo djelo koje<br />
je učinio - poželjet će da se između<br />
njih i njega nalazi udaljenost<br />
velika. A Allah vas na<br />
Sebe podsjeća i Allah je milostiv<br />
prema Svojim robovima.<br />
(Ali Imran, 30.). Nova godina<br />
je i nova prilika da se<br />
svi muslimani svijeta, a pogotovo<br />
muslimanske vođe i<br />
vladari, zamisle nad stanjem<br />
islamskog ummeta koje je<br />
obilježeno razdorima, razjedinjenošću,<br />
svađama i sukobima, te da nanovo pokušaju<br />
iznaći rješenje za situaciju koja<br />
ni izbliza nije zadovoljavajuća. Ujedinjenje<br />
muslimanskih safova i rad na<br />
sjedinjenju vjerničkih srca, islamski je<br />
imperativ, a islamski učenjaci i muslimanski<br />
predvodnici i predstavnici,<br />
najpozvaniji su da na tom polju daju<br />
svoj maksimum. Nova hidžretska godina<br />
podsjeća nas i na događaj kojeg<br />
slobodno možemo nazvati jednim od<br />
najznačajnijih događaja u historiji islama,<br />
jer je značio pozitivnu prekretnicu<br />
u korist muslimana koji su sve do tog<br />
događaja bili ugnjetavani, omalovažavani<br />
i ponižavani. Radi se naravno o<br />
Hidžri Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iz<br />
Mekke u Medinu, nakon koje je muslimanska<br />
zajednica munjevitom brzinom<br />
krenula ka pobjedama i sveopćem<br />
prosperitetu. Na kraju stare i početku<br />
nove godine, svima nama savjetujem<br />
bogobojaznost jer je bogobojaznost<br />
najbolja opskrba, i napominjem i sebe<br />
i vas da su iskreno vjerovanje i dobra<br />
djela jedino što će nam koristiti onog<br />
dana kada od koristi ni imetak ni sinovi<br />
neće biti, i kada će svako od nas pred<br />
svoga Gospodara stati sam i za svako<br />
svoje djelo odgovarati.<br />
Kraj stare i početak nove godine,<br />
uvijek je pogodno vrijeme<br />
za samobračun. Analiziranje<br />
vlastitog stanja i našeg odnosa<br />
prema Stvoritelju, vrlo je korisno za<br />
sviju nas. Ibn Kajjim je rekao: “Ukoliko<br />
čovjek zanemari samobračun i preispitivanje<br />
vlastitih postupaka te svojoj<br />
duši dozvoli da slijepo slijedi strasti,<br />
njegovo srce (tj. svijest) je osuđeno<br />
na propast...” Hasan el-Basri je kazao:<br />
“Čovjek će neprestano biti u dobru sve<br />
dok ga njegova duša bude opominjala<br />
i dok ga bude navodila na samoobračun.”<br />
Uzvišeni Allah je kazao: O<br />
vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki<br />
čovjek gleda šta je za sutra pripremio i<br />
Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.<br />
(El-Hašr, 11.). Ne smijemo gubiti<br />
vrijeme u besposlicu i djela koja srde<br />
našeg Gospodara, jer ukoliko nas smrt<br />
zatekne u takvom stanju, to je onda<br />
istinska propast. Također, dunjaluk sa<br />
svojim ljepotama i ukrasima, ne smije<br />
nas obmanuti jer on je uistinu prolazan:<br />
...život na ovome svijetu samo je<br />
prolazno uživanje, a onaj svijet je, zaista,<br />
Kuća vječna. (El-Mu’min, 39.). Putem<br />
istinskog spasa i uspjeha može krenuti<br />
samo onaj ko ovaj svijet učini svojom<br />
prolaznom stanicom ka ahiretu, a ne<br />
onaj ko ga učini svojim primarnim ciljem.<br />
Na kraju ove hidžretske godine,<br />
prisjećamo se i mnogobrojnih nevolja i<br />
patnji kroz koje su prošli i kroz koje još<br />
uvijek prolaze mnogobrojni muslimani<br />
na različitim geografskim područjima.<br />
Iako smo svi tužni zbog tih patnji i bola<br />
koje trpe naša braća i pored toga što<br />
danonoćno molimo Uzvišenog Allaha<br />
da pomogne napaćenima i oslobodi<br />
ih muka u kojima se nalaze, moramo<br />
pokušati shvatiti koji su to povodi<br />
koji su doveli do ovako teške situacije<br />
u ummetu. Prije svega, trebamo znati<br />
da Uzvišeni Allah neće izmijeniti stanje<br />
jednog naroda dok taj narod ne poradi<br />
na sebi i ne popravi svoje stanje. Svojim<br />
odstupanjem od islamskih načela i<br />
principa, muslimani su sami sebe doveli<br />
na rub propasti. Rekao je Uzvišeni:<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
8
Mesdžidu-l-aksa (Kuds)<br />
Hadždž mebrur<br />
Hatib: Muhammed Selim<br />
Preveo i sažeo: Esad<br />
Mahovac<br />
Na kraju ove<br />
hidžretske<br />
godine,<br />
prisjećamo se<br />
i mnogobrojnih<br />
nevolja i<br />
patnji kroz<br />
koje su prošli<br />
i kroz koje još<br />
uvijek prolaze<br />
mnogobrojni<br />
muslimani<br />
na različitim<br />
geografskim<br />
područjima.<br />
...Od Mene će vam<br />
uputa dolaziti, i<br />
onaj ko bude slijedio<br />
uputu Moju neće zalutati<br />
i neće nesretan<br />
biti. A onaj ko okrene<br />
glavu od Knjige<br />
Moje, taj će teškim<br />
životom živjeti i<br />
na Sudnjem danu<br />
ćemo ga slijepim<br />
oživiti. (Ta-Ha,<br />
123.-124.). Dakle,<br />
islamski ummet<br />
neće izići iz krize<br />
u kojoj se trenutno<br />
nalazi sve dok se ne vrati islamskim<br />
principima i načelima, i to na svim<br />
poljima, bez obzira radilo se o moralu,<br />
ponašanju, ekonomiji, prosvjetiteljstvu<br />
ili bilo čemu drugom. Naravno, prvo s<br />
čime trebaju početi ili bolje reći, prvo<br />
čemu se muslimani trebaju istinski vratiti<br />
jeste obožavanje Jednog i Jedinog<br />
Allaha, baš onako kako ih je tome pouči<br />
njihov predvodnik, Muhammed,<br />
s.a.v.s., te odbaciti sve primjese krivovjerja<br />
koje su se nažalost pojavile među<br />
nekim muslimanima. Ovakvima je<br />
Uzvišeni Allah obećao Svoju pomoć, i<br />
ovakve će On sigurno staviti u okrilje<br />
Svoje zaštite: Allah doista štiti vjernike,<br />
Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika,<br />
nezahvalnika. (El-Hadždž, 38.).<br />
Ponovo su među nama naše<br />
hadžije koji su odazvali Allahovom<br />
pozivu i obavili jedan<br />
od ruknova islama. Allaha Uzvišenog<br />
molim da primi od njih hadždž i da<br />
im oprosti grijehe. Allah<br />
Uzvišeni naređuje hadžijama,<br />
ali i svim muslimanima,<br />
naređuje dvije velike i<br />
važne stvari. Prva od njih<br />
jeste da Allaha mnogo spominju<br />
skrušeno i iskreno<br />
svojim jezicima i srcima uz<br />
ljubav prema izvršavanju<br />
naređenih ibadeta i svakog<br />
vida dobra. Druga stvar jeste<br />
da preziru griješenje i<br />
da se ljute kada se naruše<br />
Allahove granice kao što se<br />
neko od nas ljuti kada se<br />
psuje i huli njegov otac ili<br />
majka. To je ono što Allah<br />
spominje u Svojim riječima:<br />
„A kad završite obrede vaše,<br />
opet spominjite Allaha, kao<br />
što spominjete pretke vaše,<br />
i još više Ga spominjite!...“<br />
(El-Bekare, 200) Predislamski<br />
Arapi nakon obavljenog<br />
hadždža hvalisali su se svojim<br />
porijeklom, pa je Allah<br />
naredio da Allaha spominjemo<br />
više nego što su se očevi spominjali<br />
za vrijeme džahilijeta. Takođe,<br />
srdžba muslimana kada se griješi<br />
prema Allahu je veća nego kada neko<br />
ruži i psuje njegove roditelje. Međutim,<br />
kako protumačiti stanje današnjih<br />
muslimana koji se srde radi sebe<br />
i vlastitith interesa, ali kada se prema<br />
Allahu javno griješi na ulici, trgovima<br />
i u privatnim kućama nema te srdžbe<br />
niti njenih tragova. Ne zaboravimo da<br />
su i ove zaboravljene stvari ono za što<br />
će nas Allah pitati na Sudnjem danu.<br />
Allahovi robovi, zar ne nalazimo u<br />
Plemenitoj Knjizi gdje naš Gopodar<br />
govori: „A kada završiš, molitvi se predaj,<br />
i Gospodaru svome teži!“ (El-Inširah,<br />
7-8) Tj. kada muslimanu završiš<br />
svoje poslove i svoje ibadete, otpočni<br />
sa drugim ibadetima, poput zikra, istigfara<br />
i dr. Upravo ovako je Aiša, radi-<br />
Šta je to<br />
hadždž mebrur<br />
kojeg od<br />
nas želi naš<br />
Gospodar? To<br />
je primljeni<br />
hadždž nakon<br />
kojeg hadžija<br />
bude bolji nego<br />
što je bio prije<br />
njega. To je<br />
hadždž koji<br />
briše grijehe<br />
između roba i<br />
Allaha, zato, o<br />
Allahovi gosti,<br />
nastojte da<br />
vratite prava<br />
jedni drugima<br />
prije nego što<br />
bude kasno.<br />
jallahu anha, opisala prvaka<br />
ovog ummeta, da su njegova<br />
djela bila stalna i da je uvijek<br />
bio u pokornosti Allahu.<br />
Allah od nas traži da Mu se<br />
pokoravamo sve dok nam<br />
ne dođe smrtni čas, pa kaže:<br />
„... i sve dok si živ, Gospodaru<br />
svome ibadeti čini!“<br />
(El-Hidžr, 99) A gdje smo<br />
mi u odnosu na sve ovo?!<br />
Allahovi robovi, prethodnih<br />
dana Allah nam je<br />
slao opomenu u vidu slabih<br />
podrhtavanja zemlje ne bi<br />
li se opametili i promjenili<br />
svoja djela i izašli iz gafleta<br />
u kojem nas može zadesiti i<br />
iznenadna smrt.<br />
Šta je to hadždž mebrur<br />
kojeg od nas želi naš Gospodar?<br />
To je primljeni hadždž<br />
nakon kojeg hadžija bude bolji nego<br />
što je bio prije njega. To je hadždž<br />
koji briše grijehe između roba i Allaha,<br />
zato, o Allahovi gosti, nastojte da<br />
vratite prava jedni drugima prije nego<br />
što bude kasno.<br />
Allahovi robovi, stanje u Bejtul-<br />
Makdisu ne dozvoljava da budete zaokupljeni<br />
samim sobom, da se prepirete<br />
i svađate, da vređate jedni druge<br />
ili čak da imate loše mišljenje jedni<br />
o drugima. To je ono što je ostalo od<br />
šejtanove radosti nakon što je izgubio<br />
nadu da će biti obožavan u ovom<br />
ummetu. Zato bojte se Allaha u stvarima<br />
kojim ne predajete veliku važnost<br />
jer je to šejtanova zamka u koju vas<br />
vreba. Savladajte svoju srdžbu kada su<br />
upitanju braća muslimani, a ispoljite<br />
je prema vašim neprijateljima koji vas<br />
i onko ne ostavljaju na miru.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
9
Polumjesec<br />
Glamoč<br />
Nadamo se da će i bh.<br />
vojnici muslimani u<br />
budućnosti voljeti svoj<br />
islam kao turski vojnici<br />
Nedavno je EUFOR obučavao<br />
pripadnike Oružanih<br />
snaga BiH u Glamoču. U ime<br />
EUFOR-a naše vojnike obučavali<br />
su turski vojnici, pripadnici<br />
EUFOR-vog multinacionalnog<br />
bataljona. Turski vojnici<br />
obučavali su bh. vojnika kako<br />
da rukovode vanrednim situacijama,<br />
transportima konvoja<br />
i slično. Najzanimljiviji dio<br />
ove priče jeste to što su turski<br />
vojnici tokom boravka u Glamoču<br />
redovno obavljali dnevne<br />
molitve. Nažalost, turskim<br />
vojnicima nisu se pridruživali<br />
bh. vojnici muslimani. Uz ovaj<br />
tekst objavljujemo fotografiju<br />
iz glamočkog sela Kovačevci,<br />
iz džamije sa akšam-namaza.<br />
Vidimo turske vojnike i loalne<br />
mladiće kako obavljaju večernju,<br />
akšamsku molitvu u<br />
džamiji u Kovačevcima. Turski<br />
vojnici dugo su prisutni u Bosni<br />
i Hercegovini, međutim ranije<br />
se nisu mogle vidjeti ovakve<br />
fotografije. Nadamo se da<br />
će se i bosanskohercegovački<br />
vojnici muslimani ugledati na<br />
svoje kolege iz Turske.<br />
Slovenija<br />
Kada bi Đuro upoznao svoje<br />
online prijatelje sa fašističkim<br />
hobijem lova na Bošnjake i<br />
Hrvate u Prijedoru ’92.<br />
Legendarni Branko Đurić Đuro,<br />
član Top liste nadrealista, muzičar,<br />
režiser, glumac na početku rata u<br />
Sarajevu je pjevao “Ovo je samo moja<br />
zemlja, ne dam je nikome”. Đuro je<br />
tada jasno dao do znanja da mu neki<br />
pokušavaju oteti zemlju, a da je on<br />
ne da, da je čuva i brani. Danas Đuro<br />
živi i radi u Sloveniji, oni koji cijene<br />
njegov rad prate ga na Facebooku.<br />
Upravo na ovoj socijalnoj mreži<br />
Sarajlija je ovih dana obajavio fotografiju<br />
Društva za zaštitu prava životinja<br />
iz Slovenije na kojoj su na jednom<br />
mjestu nagomilani deseci ulovljenih<br />
ubijenih životinja. Fotografiju prati<br />
Đurino pitanje “I... koji je vaš hobi?”.<br />
Na ovaj način on je skrenuo pažnju na<br />
ubijanje životinja iz hobija, razonode,<br />
dosade. Kroz komentare koji su uslijedili,<br />
jasno je da se kod mnogih njegovih<br />
Facebook prijatelja stvorila žal<br />
za ovim životinjama. Lijepo od njega<br />
i njegovih frendova. Ostaje, ipak, pitanje<br />
da li je mogao Đuro postaviti<br />
neku fotografiju novopronađene masovne<br />
grobnice Tomašica iz okoline<br />
Muzički bogohulnici<br />
Iblisov rok bend<br />
U<br />
Bosni i Hercegovini ima<br />
više đavoljih – šejtanskih<br />
muzičkih grupa. Kada<br />
čovjek pogleda kako izgledaju,<br />
šta sviraju, pjevaju i šta<br />
pričaju sa sigurnošću može<br />
konstatirati da je vidio vragove<br />
– šejtane u ljudskom<br />
obliku. Najgore od svega je<br />
da ti ljudi imaju svoju publiku,<br />
da su oni u ovakvom<br />
bosnaskom društvu oni koje<br />
se smatraju da su IN. U više<br />
navrata pisali smo o rok sastavu<br />
Sihirator iz Lukavca i<br />
o njihovim šejtanskim muzičkim<br />
inspiracijama. Nismo vjerovali da<br />
iko može biti gori od njih, međutim<br />
prevarili smo se, tuzlanska grupa<br />
Bogamber je daleko gora. Ovu<br />
grupu morao je osnovati sam Iblis,<br />
vođa šejtana.<br />
“Borite se protiv vjere, braćo, jer<br />
vjera je zlo pregolemo”, glasi jedan<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
10<br />
Prijedora?! Bilo bi korisno da je svoje<br />
online prijatelje upoznao i sa fašištičkim<br />
hobijem ratnih prijedorskih vlasti<br />
koji su nemilosrdno lovili i ubijali<br />
Bošnjake i ponekog Hrvata tog kraja.<br />
Zato, Đuro, ali i ostali popularni<br />
i poznati Bosanci i Hercegovci, širite<br />
istinu o strahotama rata u BiH, istinu<br />
o fašističkim hobijima zločinaca koji<br />
su mjesecima lovili i ubijali goloruki<br />
bošnjački i hrvatski narod, o srpskim<br />
bagerima i kamionima koji su punili<br />
Tomašicu i druge masovne grobnice<br />
bošnjačkim kostima. Bilo bi dobro da<br />
Đuro sutra objavi fotografiju užasa iz<br />
grobnice Tomašica. Sve dok se to ne<br />
dogodi objavljivanje fotografija ubijenih<br />
jelena je odraz svega drugog osim<br />
ljudskog saosjećanja sa žrtvom.<br />
Tako se priča o Bosni, tako se ona, kao<br />
u onom stihu Bombaj štampe, “brani i<br />
ne da nikome”.<br />
od slogana ove pogane grupe. Nažalost,<br />
članovi spomenute grupe su<br />
bošnjački mladići s muslimanskim<br />
imenima: Edin, Edis, Nedžad i<br />
Mirza. Njihove pjesme sadrže najteže<br />
oblike vrijeđanja vjere. “Izbijanje<br />
boga iz glave”, “Šejtansko<br />
kolo”, “Nevjerovanje”. Sadržaj spomenutih<br />
pjesama je stravičan.
IZ-e u BiH<br />
Islamska zajednica ne radi<br />
ništa da spriječi širenje<br />
šiizma na terenu<br />
Posljednjih mjeseci u domaćim medijima<br />
bilo je dosta priče o širenju šiizma u BiH.<br />
Čak se i Islamska zajednica oglasila po ovom<br />
pitanju, dali su neka obećanja, upozorenja.<br />
Međutim, na terenu, u suštini, Islamska zajednica<br />
ne radi ništa da spriječi širenja šiizma,<br />
odnosno ne čini se ništa da se spriječi unošenje<br />
među Bošnjake nove ideologije koja će u<br />
budućnosti neminovno stvoriti brojne probleme.<br />
Saff redovno prati stanje na polju širenja<br />
šiizma u BiH. Odgovorno tvrdimo da oni<br />
koji šire šiizam u BiH imaju razloga za radost.<br />
Prema našim saznanjima i prema dokazima<br />
koje posjedujemo, šiije se uopće ne brinu za<br />
svoju budućnost. Oni na miru planiraju, pripremaju<br />
i izvode svoje aktivnosti. Medijska<br />
buka oko njihovog postojanja dođe im samo<br />
kao reklama. Zašto je to tako? Postali su svjesni<br />
da je novo rukovodstvo Islamske zajednice<br />
u BiH po pitanju šiizma neodlučno, u konfuziji,<br />
te da ima dosta onih čija se pika u IZ-e<br />
BiH, a koji su odlučni i veoma raspoloženi<br />
da zaustave bilo kakvu akciju protiv širenja<br />
šiizma u BiH. Osim toga, brojni službenici<br />
Islamske zajednice svjesno ili nesvjesno učestvuju<br />
u aktivnostima širenja šiizma u BiH.<br />
Jedni prevode njihove knjige (čak i izdavačka<br />
kuća IZ-e – “Kalem” štampa i izdaje pojedine<br />
šiijske knjige), drugi te iste knjige distribuiraju<br />
kroz institucije IZ-e (Fakultet islamskih nauka<br />
u Sarajevu je prepun šiijskih knjiga), treći<br />
učestvuju u organizaciji i realizaciji šiitskih<br />
vjerskih manifestacija, kao što je obilježavanje<br />
Kerbele (Brojni imami u pojedinim gradovima<br />
oko Sarajeva bez ikakvog ustezanja organiziraju<br />
šiitske vjerske manifestacije). Mudre<br />
šiije znaju koliko je bitno kad ih jedan efendija<br />
preporuči kod svog džemata. Evo kako šiije<br />
iz Perzijsko-bosanskog koledža pišu o zaslugama<br />
imama Islamske zajednice za širenje njihovih<br />
šiijskih shvatanja i verzija o događajima<br />
iz historije islama. “Na manifestaciji u Ilijašu,<br />
Šerif ef. Ćatić je istakao kako su se u Bosni od<br />
dolaska Osmanlija sa posebnim osjećajima poštovali<br />
ovi dani i sjećanja na Kerbelu te je u znak<br />
ovog događaja izgrađeno mnoštvo Sebilja kao<br />
sjećanje na ovu sramnu historijsku činjenicu.<br />
Zahid ef. Mujkanović na programu u Vogošći<br />
je istakao značaj ovih svetih muharremskih<br />
dana i svega onoga što se veže za dane u kojima<br />
se nalazimo. Hajrudin ef. Hašimović u<br />
Brezi je čestitao organizatorima na prelijepo<br />
organizovanoj manifestaciji i pružanju prilike u<br />
kojoj smo svi uživali. Posljednju noć u Kaknju<br />
Sulejman ef. Čeliković je istakao da ovakvih<br />
programa trebalo bi biti više, jer Ašura je svaki<br />
dan, a Kerbela je svuda oko nas”. U mračnom<br />
tunelu bosanske kulture, i iskrivljenih<br />
(ne) moralnih vrijednosti, Perzijsko-bosanski<br />
koledž sa internatom i OŠ ‘Đulistan’ još jednom<br />
pronesoše kandilj istine i pravde, još jednom<br />
obasjaše puteve kojima trebamo kročiti.<br />
Najveća nagrada za sav uloženi trud su dupke<br />
ispunjene sale i iskreni osmijesi zadovoljstva<br />
prisutnih.” Ohrabreni onim što rade efendije<br />
iz spomenutih gradova šiije ovako završavaju<br />
tekst: “Karavan Kampusa nastavlja svoj put, i,<br />
ako Bog da, uskoro i u vašem gradu sa novim<br />
projektima.). Nažalost, ima još dosta drugih<br />
poražavajućih primjera koji prezentiraju ulogu<br />
službenika IZ u širenju šiizma (Goraždanski<br />
muftija Hamed ef. Efendić širom je otvorio<br />
vrata Goražda šiijama iz Instituta “Ibn Sina” i<br />
“Mulla Sadra”. Šiije su u Goraždu za male pare<br />
postali vjerski autoriteti. Da stvar bude još gora,<br />
nedavno je muftija Hamed ef. Efendić došao u<br />
Sarajevo i išao od vrata do vrata šiijskih organizacija<br />
da im se zahvali na svemu što oni čine u<br />
tom kantonu.). O medijskoj podršci koju šiije<br />
dobivaju od strane pojedinih imama na internetu<br />
sada nećemo govoriti.<br />
Dakle, ubijeđeni da su već osvojili Bosnu<br />
i Hercegovinu šiije posljednjih dana pojačavaju<br />
svoje aktivnosti. Zakupljuju sve više<br />
medijskog prostora. Mulla Sadra, Ibn Sina,<br />
Fondacija “Život” i druge šiijske organizacije<br />
ispleli su kvalitetnu mrežu svojih aktivnosti.<br />
U Lješevu, u centru Fondacije “Život” organiziraju<br />
se medrese za djecu. Mali Bosanci i<br />
Hercegovci na šiijskoj medresi od malih nogu<br />
uče da mrze svoje komšije sunije, sve one koji<br />
vole ashabe Allahovog Poslanika, Ebu Bekra,<br />
Omera, Osmana. Na toj medresi djeca uče<br />
poseban fikh, akidu. Iako Fondacija “Život”<br />
organizira potpuno paralelnu vjersku zajednicu<br />
(Nakon što je Saff objavio reportažu o<br />
šiijskoj zajednici u Lješevu, pristalice šiija na<br />
internetu su napisali da smo pogriješili što<br />
smo napisali da ih ima samo dvjestotinjak.<br />
“Ima nas daleko više”, kažu neimenovane šiije.).<br />
Islamska zajednica ni ne pomišlja da od<br />
države zatraži zabranu rada te fondacije. Šiije<br />
su uspjele izgraditi jaku vjersku zajednicu.<br />
Svaki dan kašnjenja rješavanja ovog problema<br />
poguban je za budućnost Bošnjaka. Reis mr.<br />
Husein ef. Kavazović je na dodjeli menšure<br />
obećao sređivanje stanja među muslimanima<br />
na terenu. Nažalost, umjesto sređivanja<br />
na terenu se događaju sve brojniji problemi.<br />
Djelovanje šiija dokaz je da se situacija ozbiljno<br />
pogoršava.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
11<br />
Ogledalo naše stvarnosti<br />
Dva smo svijeta različita<br />
Fotografije koje prilažemo uz<br />
ovaj tekst, sa jedne strane reprezentiraju<br />
stav prosvjetnih radnika<br />
iz Zenice a s druge strane praksu u<br />
obrazovanju u Republici Srpskoj.<br />
Nakon što izvjesni Rešad Strika pita<br />
kolege prosvjetare da li su za vjerske<br />
priredbe u školama, svi odgovori<br />
prosvjetara su negativni. Ovakvo<br />
stanje je i u ostalim gradovima u<br />
Federaciji BiH, među prosvjetnim<br />
osobljem bošnjačke nacionalnosti.<br />
S druge strane u Republici Srpskoj,<br />
kao što se vidi u primjeru sa priložene<br />
fotografije, organiziranje vjerskih<br />
priredbi u školama je jedan od<br />
glavnih obilježja obrazovnog sistema.<br />
Neki bi rekli da je vlast u RS<br />
odgovorna i da je nametnula vjerske<br />
priredbe u školama. To je djelimična<br />
istina, a kompletna istina je da<br />
srpsko nastavno osoblje draga srca i<br />
s velikim entuzijazmom promovira<br />
svoja vjerska ubjeđenja u školama.<br />
Srbi se ne stide svoje vjere, oni se ne<br />
boje šta će im reći komšije, međunarodna<br />
zajednica. Oni vole svoju<br />
vjeru i rado je pokazuju. Bošnjački<br />
prosvjetni radnici iz Federacije<br />
BiH, većina njih, strogo su protiv<br />
bilo kakvog vida vjerskih mainifestacija<br />
u školama. Oni se boje šta<br />
će im kolege nemuslimani reći, boje<br />
se da bi mogli izgubiti posao ako<br />
bi se zalagali da islam makar malo<br />
proviri na školske priredbe. Sve je<br />
to odraz ličnog stava prema vjeri.<br />
Onaj ko voli islam ne može ga se<br />
stidjeti niti se bojati zbog te ljubavi.
Sarajevo<br />
Promotivno fotografiranje<br />
ispred šatora djece i<br />
roditelja iz Konjević-Polja<br />
Roditelji iz Konjević-Polja još se<br />
nalaze ispred zgrade OHR-a u<br />
Sarajevu, te i dalje žele znati imaju<br />
li njihova djeca pravo u školi slušati<br />
nacionalnu grupu predmeta<br />
na bosanskom jeziku. Iako im je<br />
hladno, oni su ustrajni i poručuju:<br />
“Moramo malo učvrstiti ove šatore,<br />
jer hladno vrijeme stiže a mi<br />
ne znamo do kada će ovo trajati,<br />
a jedino u što smo sigurni jeste da<br />
ćemo ustrajati u našoj borbi!” Oni<br />
su se zbog diskriminacije i kršenja<br />
ljudskih prava svoje djece, obratili<br />
predstavnicima OSCE-a, OHR-a,<br />
našim vlastima i političarima ali za<br />
sada bezuspješno. Oni poručuju da<br />
su se svi oglušili, da ih ne čuju i ne<br />
vide.<br />
I dok se roditelji i djeca iz Konjević<br />
-Polja bore za ostvarenje svojih<br />
prava, dok se smrzavaju i pate u<br />
nemogućim uvjetima, svaki dan<br />
im u posjetu dolaze brojni gosti,<br />
predstavnici ove organizacije, onog<br />
udruženja, neke institucije i slično.<br />
Svi oni dođu, malo porazgovaraju<br />
s roditeljima i djecom, uslikaju se<br />
ispred šatora i brzim koracima trče<br />
kući, u kancelarije, na internet da<br />
što prije objave izvještaj sa fotografijama<br />
kako su oni bili u posjeti<br />
napaćenoj djeci iz Konjević-Polja<br />
ispred zgrade OHR-a. Teško se oteti<br />
utisku kako svi ti gosti koji posjećuju<br />
šatorsko naselje ispred zgrade<br />
OHR-a odlaze u taj zijaret kako bi<br />
se pohvalili u javnosti da su oni toliko<br />
velikodušni i brižni. Jedini trag<br />
od njih i njihove posjete ugroženoj<br />
djeci u roditeljima iz Konjević-Polja<br />
ostaju te promotivne fotografije<br />
na Facebooku i drugim mjestima<br />
na internetu. A djeca i roditelji iz<br />
Konjević-Polja, pa koga to još brine<br />
kod Bošnjaka?!<br />
Prijedor<br />
Dok se javnost ibreti nad najvećom masovnom grobnicom<br />
Tomašica Bošnjaci masovno peku rakiju<br />
Tomašica kod Prijedora, gdje su do<br />
sada pronađeni posmrtni ostaci 397<br />
osoba, od čega je 247 kompletnih tijela,<br />
najveća je masovna grobnica do sada<br />
pronađena. Masovna grobnica Tomašica<br />
se prostire na tri duluma zemlje, ta tri<br />
duluma zemlje u Tomašici bukvalno su<br />
prepuna posmrtnih ostataka ubijenih<br />
Bošnjaka. “Bager je stajao na tom mjestu<br />
puna tri mjeseca i čekao nova tijela<br />
ubijenih Bošnjaka, koja su<br />
svakodnevno stizala. To ti je<br />
doslovce tri dunuma zemlje<br />
puna ubijenih Bošnjaka, ono,<br />
rupa do rupe. I dok se vrše<br />
otkopavanja a pažnja javnosti<br />
sve više usmjerava na grobnicu<br />
Tomašica u okolnim mjestima<br />
gdje žive Bošnjaci u toku je<br />
jedan žalostan proces. Naime,<br />
ovo je vrijeme pečenja rakije<br />
šljivovice. “Veseli stroj je stalno<br />
na turneji, peku Bošnje<br />
Ludi polumjesec<br />
Čovjek radi i prima plaću i ukrade<br />
tri radna dana sedmično jer ide<br />
na džumu u toku radnog vremena,<br />
ovu nevjerovatnu rečenicu smislio je<br />
Besim Spahić, doktor komunikologije<br />
i redovni profesor na Fakultetu političkih<br />
nauka u Sarajevu a u sklopu<br />
debate “Posljedice korupcije i uloga<br />
mladih u borbi protiv korupcije”, koja<br />
rakiju i to masovno. I još kažu da je njihov<br />
rakija najbolja”, kaže nam jedan od<br />
stanovnika prijedorskog sela Čarakovo,<br />
čije komšije po cijelu noć podvriskuju<br />
uz kazan za pečenje rakije. Kao da se ništa<br />
nije ni dogodilo, Bošnjaci iz Kozarca<br />
i drugih naselja oko Prijedora danas su<br />
daleko privrženiji proizvodnji i konzumiranju<br />
alkohola nego prije agresije na<br />
BiH.<br />
Besim Spahić: Čovjek radi i prima plaću i ukrade<br />
tri radna dana sedmično jer ide na džumu u toku<br />
radnog vremena<br />
je održana u amfiteatru Filozofskog<br />
fakulteta u Tuzli. Profesor Spahić je<br />
trebao studentima govoriti o korupciji<br />
i nepotizmu u akademskoj zajednici,<br />
bh. univerzitetima, politici, ali i načinima<br />
borbe protiv najveće bolesti našeg<br />
društva, međutim, tokom cijelog<br />
govora Spahić je iznio niz uvreda na<br />
račun islama.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
12
Abu Hamza je žrtva dejtonskog terorizma<br />
Državne teroriste na optuženičke klupe!<br />
U<br />
normalnoj državi krivično bi se morao<br />
goniti onaj ko krši Ustav i zakone države,<br />
a to su tzv. sigurnosne službe u BiH koje<br />
krše temeljnu maksimu pravne države – da<br />
je svako nevin dok mu se krivica ne dokaže.<br />
Zvaničnik ove Službe Dragan Mektić javno<br />
priznaje da je Abu Hamza pet godina zatočen<br />
- na osnovu sumnje da bi mogao počiniti<br />
krivično djelo, a ne na osnovu krivice - čime<br />
je Dragan Mektić prekršio Ustav i zakone<br />
ove zemlje i morao bi se naći pod istragom<br />
nadležnog Tužiteljstva. Ali, Tužiteljstvo ne<br />
radi svoj posao, ne štiti Ustav bh. države, čim<br />
dopušta da postoji i traje jedan tako sraman<br />
nonsens, da ljudi bivaju lišavani slobode i<br />
godinama držani u zatvoru samo na osnovu<br />
sumnje, a bez ikakve krivice. ...Nema pravne<br />
podloge, nema optužnice, nema ničega,<br />
osim sumnje, koja samo u fašističkom/komunističkom<br />
poretku ima pravnu težinu.<br />
Šta li rade tzv. ombudsmani, tzv. Helsinški<br />
komitet i druge plaćenićke organizacije dok<br />
im novi fašizam igra pred nosom, a oni ne<br />
smiju pisnuti, jer nisu plaćeni da brane pravdu,<br />
već da brane krivdu!?<br />
Prilog koji je napravila Al Jazeere vrijedi<br />
pogledati upravo zbog toga da bi se potcrtala<br />
odgovornost državnih organa za kršenje<br />
Ustava i zakona države koju navodno zastupaju,<br />
a što se u totalitarnom pojmovniku<br />
zove – državnim terorizmom. Direktno<br />
kazano, dejtonska država, kao simbioza<br />
velikosrpskog i velikohrvatskog projekta,<br />
Foto polumjeseca<br />
sprovodi državni teror nad Abu Hamzom,<br />
kršeći temeljne deklaracije o demokratskom<br />
poretku, koje su ugrađene u Ustav Bosne i<br />
Hercegovine.<br />
Prije ili poslije Abu Hamza će biti slobodan<br />
čovjek, vratit će se svojoj bosanskoj porodici,<br />
a krivično će biti gonjeni i sankcionirani<br />
oni koji su sve ove godine kršili zakone,<br />
bespravno držeći u zatvoru nevinog čovjeka.<br />
Danas u Bošnjaka ima dovoljno snaga<br />
koje će se boriti do kraja, dok ovaj slučaj<br />
ne dočeka pravdu i pravnu satisfakciju, ne<br />
samo u ime Abu Hamze, već u ime pravne<br />
sigurnosti svakog građanina. Postojanje tzv.<br />
Imigracionog centra, i izjave državnih službenika<br />
poput Dragana Mektića – zastrašujući<br />
su, kao svaki fašizam, protiv kojeg se treba<br />
boriti u ime slobode i jednakosti svih građana,<br />
bez obzira na njihovu vjersku, etničku ili<br />
ma koju drugu pripadnost.<br />
Znakovi na putu<br />
Bošnjaci i Bošnjakinje se<br />
ibrete nad Pejovićevim<br />
uvredama a svi se<br />
spremaju na njegov<br />
koncert u Zenicu<br />
Ovih dana brojni web portali<br />
iz Bosne i Hercegovine<br />
objavljuju tekstove u kojima<br />
se navodi kako je srbijanski<br />
folk pjevač Aco Pejović vrijeđao<br />
islam i muslimane. U tim<br />
izvještajima navedeno je da je<br />
Aco Pejović svom psu nadio<br />
ime Muhamed, da je rekao da<br />
mora skinuti hlače jer se uhvati<br />
red balinkura koje žele imati<br />
odnos s njim. Bilo je još raznih<br />
navoda. Zanimljiva strana ove<br />
priče je ponašanje bošnjačke<br />
javnosti. Svi se zgražavaju nad<br />
uvredljivim ponašanjem Ace<br />
Pejovića. Međutim, niko ne navodi<br />
kako se ti isti Bošnjaci ponašaju<br />
kada Aco Pejović dođe u<br />
njihov grad da održi koncert.<br />
Svi pohrle, napune dvorane,<br />
naoružaju se litrima alkohola<br />
i ožeži. Ponašanje Bošnjakinja<br />
na njegovom i sličnim koncertima<br />
je za svaku osudu. Zato<br />
je licemjerno od svih što se<br />
zgražavaju nad navodnim uvredama<br />
Ace Pejovića. Pogotovo<br />
ako se uzme u obzir da Aco<br />
Pejović ima zakazan koncert u<br />
Zenici narednog mjeseca. Ne<br />
treba sumnjati da će Bošnjaci<br />
i Bošnjakinje napuniti zeničku<br />
dvoranu “Arena” kako bi čuli<br />
glas koji ih toliko vrijeđa.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
13
Politika i društvo<br />
Ko je ko u novoj Zajednici<br />
Dževad Hodžić: Politički komesar<br />
u ulozi “šefa” za odnose sa javnošću IZ-e<br />
Mnogi se pitaju šta to<br />
ima Dževad Hodžić pa je<br />
tako naglo postao moćan.<br />
Mnogi odgovor nalaze u<br />
njegovom članstvu u SDA.<br />
Poznato je da je Devad<br />
Hodžić istaknuti član SDA<br />
i zastupnik u Skupštini<br />
Kantona Sarajevo. Očito je<br />
politička moć i ciljevi njegov<br />
glavni adut. Zanimljivo,<br />
upravo je Dževad Hodžić<br />
nedavno napisao kako je<br />
pogubno kada se religijska<br />
zajednica poveže sa<br />
centrima političke moći.<br />
U radu pod naslovom<br />
“Religija i politika u<br />
sekularnom društvu”,<br />
Dževad Hodžić nehotice<br />
portretira svoju današnju<br />
ulogu u Islamskoj zajednici<br />
u BiH. “... religija se u<br />
našem javnom prostoru<br />
javlja za riječ manjeviše<br />
u tri preovlađujuće<br />
pretenzije: kao ideologija,<br />
kao nacionalizam i kao<br />
folklorizam. Najozbiljnija<br />
opasnost takvog<br />
ideologiziranja religije<br />
sadržana je u povezivanju<br />
religije i religijskih<br />
zajednica s centrima<br />
društvene i političke moći.”<br />
Piše: Ezher Beganović<br />
Ono što se jasno razaznaje<br />
kao novi pristup<br />
i koncept nalazi se u<br />
polju odnosa Islamska zajednica<br />
– javnost. U tom odnosu jednu<br />
od ključnih uloga imaju mediji. U<br />
novom konceptu taj odnos postavljen<br />
je na nove temelje koji su potpuno<br />
legitimno interesne umjesto<br />
apologetske naravi”, piše<br />
Dželaludin Hodžić, sin<br />
Dževada Hodžića, sive<br />
eminencije, čovjeka bez<br />
čije dozvole danas niko<br />
u IZ-e ne smije objaviti<br />
ni slovo u javnosti. Sin<br />
Dževada Hodžića, nakon<br />
citiranog navoda u svom<br />
tekstu, koji je objavljen u<br />
novom broju Preporoda,<br />
nastavlja hvaliti babina<br />
medijska interesna dostignuća<br />
i vještine i vrijeđati,<br />
odnosno obesmišljavati<br />
višegodišnji rad svih<br />
onih koji su bili odgovorni<br />
za odnose sa javnošću<br />
u mandatu dr. Mustafe<br />
ef. Cerića, odnosno sve<br />
one koji su, što bi rekao<br />
mladi Ho džić, apologetski<br />
branili interese islama<br />
i Islamsku zajednicu<br />
(Apologetika je legitimna<br />
religijska nauka kroz koju se tumače<br />
i brane vjerska uvjerenja, a<br />
koliko znamo IZ-e je zadužena da<br />
čuva, tumači i brani vjerska načela<br />
islama, tako je bar bilo do sada.<br />
Izgleda, ako je vjerovati mlađem<br />
Hodžiću, sada su na sceni neki<br />
drugi interesi). Tekst mladog Hodžića<br />
u novom broju Preporoda dokaz<br />
je moći koju ima Dževad Hodžić,<br />
jer bez te moći ovakav tekst,<br />
nepismen i pun logičkih grešaka,<br />
nikada ne bi mogao biti objavljen<br />
u Preporodu.<br />
Politika je<br />
davno umiješala<br />
Dževadove prste<br />
u Islamsku<br />
zajednicu u BiH.<br />
Nažalost, svi<br />
su izgledi da se<br />
preko Dževada<br />
Hodžića u IZ-e<br />
uvukla jedan<br />
opasna SDA-ova<br />
bolest. U SDA se<br />
godinama vode<br />
bespoštedni<br />
unutarstranački<br />
obračuni,<br />
obračuni koji su<br />
nanijeli veliku<br />
štetu političkom<br />
tijelu Bošnjaka.<br />
Kada je Husein efendija Kavazović<br />
izabran za novog reisa, odmah<br />
sutradan, Dževad Hodžić je<br />
u listu Oslobođenje napisao šta očekuje<br />
od njega. “Šta očekujem od<br />
novog reisa... uspostavljanje modernog<br />
i profesionalnog internog i<br />
eksternog javnog komuniciranja, a<br />
to, da budem još izravniji, znači da<br />
od novoizabranog reisu-l-uleme ne<br />
očekujem bučan diskurs ...”<br />
Vjerovatno je Dževad<br />
Hodžić već tada znao da<br />
će on biti taj koji će određivati<br />
jačinu bučnosti reisovog<br />
diskursa u narednim<br />
godinama, pa se odmah<br />
dao na posao slanja<br />
“skrivenih” poruka. Nije<br />
trebalo dugo Dževadu<br />
Hodžiću da zagospodari<br />
javnim komuniciranjem<br />
Islamske zajednice<br />
u BiH. Doduše, umjesto<br />
“modernog i profesionalnog<br />
internog i eksternog<br />
javnog komuniciranja”,<br />
Dževad Hodžić je uspostavio<br />
sivu zonu, način<br />
komuniciranja u kojem<br />
se njegovo ime nigdje ne<br />
spominje ali je njegova<br />
riječ zadnja. Pa tako, naprimjer,<br />
urednik Preporoda<br />
ne smije objaviti ništa<br />
bez odobrenja Dževada Hodžića.<br />
Nakon Hodžićevih modernizirano-profesionalnih<br />
intervencija web<br />
portal Rijaseta islamske zajednice<br />
je odjednom “nestao” sa medijske<br />
scene (Umjesto nekada sadržajno<br />
veoma privlačnog portala, koji je<br />
oduševio vjerničku populaciju u<br />
BiH, Rijasetov portal sada više liči<br />
virtuelni bilten u kojem se mogu<br />
naći samo vijesti o silnim prijemima<br />
različitih delegacija kod reisu-l-uleme<br />
i pokoja štura vijest o<br />
aktivnostima džemata sa terena.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
14
Što bi se reklo: prazno, prazno, pa<br />
onda duplo golo, pa opet tako.).<br />
Osim toga, sada se na radiju BIR<br />
mogu čuti emisije u kojima se promovira<br />
knjiga Marka Vešovića,<br />
čovjeka koji se na svokom ćošku<br />
Sarajeva izrugivao sa Bošnjacima,<br />
muslimanima i islamskim svetinjama.<br />
I naravno, onako kako je<br />
napisao u Oslobođenju, da očekuje<br />
da novi reis ne bude bučan, priznajemo<br />
da je Dževad Hodžić i u<br />
ovome uspio. I ne samo to, on je<br />
sa svojim istomišljenicima uspio<br />
smanjiti bučnost kompletne IZ-e<br />
(skoro ugasiti ton i glas IZ-e koji<br />
je bio glas savjesti svih Bošnjaka<br />
muslimana i izraz brige i zaštite<br />
njihovih prava i interesa). Zato<br />
niko nije dizao nikakvu buku<br />
oko sramnog vrijeđanja alima na<br />
čijim fetvama se temelji Islamska<br />
zajednica u BiH rahmetli Huseina<br />
Đoze (U kakvu situaciju je dovedena<br />
danas Islamska zajednica<br />
najbolje se vidi upravo na slučaju<br />
dopuštanja da se besramno vrijeđa<br />
rahmetli Husein Đozo. Dok niko<br />
iz IZ-e, nijedan medij nije napisao<br />
ni slova u odbranu lika i djela svog<br />
glavnog alima, list Oslobođenje je<br />
u svom današnjem broju objavio<br />
odličan intervju sa povjesničarem<br />
Zlatkom Hasanbegovićem,<br />
koji argumentirano dokazuje da<br />
je Husein Đozo bio čovjek koji<br />
zaslužuje duboko poštovanje.). U<br />
jednom izvještaju o smrti Huseina<br />
Đoze i njegovoj dženazi stoji da se<br />
u ime tadašnjih studenata FIN-a<br />
na dženazi obratio student Dževad<br />
Hodžić.<br />
Stjecanjem navodne moćne<br />
pozicije Dževad Hodžić je postao<br />
jak i na drugim poljima.<br />
Ovih dana uspio je zaposliti sina<br />
u GHM biblioteku u Sarajevu.<br />
Od 200 kandidata odabran je sin<br />
Dževada Hodžića.<br />
Mnogi se pitaju šta to ima Dževad<br />
Hodžić pa je tako naglo postao<br />
moćan. Mnogi odgovor nalaze<br />
u njegovom članstvu u SDA.<br />
Poznato je da je Devad Hodžić<br />
istaknuti član SDA i zastupnik u<br />
Skupštini Kantona Sarajevo. Očito<br />
je politička moć i ciljevi njegov<br />
glavni adut. Zanimljivo, upravo je<br />
Dževad Hodžić nedavno napisao<br />
kako je pogubno kada se religijska<br />
zajednica poveže sa centrima<br />
političke moći. U radu pod naslovom<br />
“Religija i politika<br />
u sekularnom društvu”,<br />
Dževad Ho džić nehotice<br />
portretira svoju današnju<br />
ulogu u Islamskoj zajednici<br />
u BiH. “... religija se<br />
u našem javnom prostoru<br />
javlja za riječ manje-više<br />
u tri preovlađujuće pretenzije:<br />
kao ideologija,<br />
kao nacionalizam i kao<br />
folklorizam. Najozbiljnija<br />
opasnost takvog ideologiziranja<br />
religije sadržana<br />
je u povezivanju<br />
religije i religijskih zajednica<br />
s centrima društvene<br />
i političke moći. U<br />
toj povezanosti događa<br />
se zapravo profaniziranje religije.<br />
Još preciznije, duhovna dimenzija<br />
religije, njena moralna poruka i<br />
njena sposobnost da se kritički od-<br />
Sticanjem<br />
navedne<br />
moćne<br />
pozicije<br />
Dževad<br />
Hodžić je<br />
postao jak<br />
i na drugim<br />
poljima. Ovih<br />
dana uspio<br />
je zaposliti<br />
sina u GHM<br />
biblioteku u<br />
Sarajevu. Od<br />
200 kandidata<br />
odabran je<br />
sin Dževada<br />
Hodžića.<br />
nosi prema strukturama<br />
društvene moći ozbiljno<br />
se dovode u pitanje”.<br />
Politika je davno umiješala<br />
Dževadove prste<br />
u Islamsku zajednicu u<br />
BiH. Nažalost, svi su<br />
izgledi da se preko Dževada<br />
Hodžića u IZ-e uvukla<br />
jedan opasna SDA-ova<br />
bolest. U SDA se godinama<br />
vode bespoštedni<br />
unutarstranački obračuni,<br />
obračuni koji su<br />
nanijeli veliku štetu političkom<br />
tijelu Bošnjaka.<br />
Prema našim saznanjima<br />
i u IZ-e se počinju voditi<br />
slične unutarnje borbe<br />
za prevlast. Nadamo se da je tijelo<br />
IZ-e dovoljno jako da se odupre toj<br />
opakoj bolesti. Treba nam jaka i<br />
jedinstvena IZ-e.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
15
Aktuelno<br />
Psi lutalice<br />
Udružena kriminalna skupina<br />
lažnih zaštitnika napuštenih pasa<br />
Takva organizacija je Dogs<br />
Trust BiH. Ova organizacija<br />
se razbacuje novcem.<br />
Samo u projekat navodne<br />
sterilizacije pasa u Sarajevu<br />
investiraju pet miliona<br />
eura. Napominjemo to je<br />
samo jedan projekat, a<br />
ova organizacija ima još<br />
mnogo aktivnosti i sve te<br />
aktivnosti skupo se splaćaju.<br />
Naravno, Dogs Trust BiH sav<br />
novac dobiva kao donacije<br />
od vanjskih partnera. Bez<br />
desetina hiljada pasa na<br />
ulicama ne bi bilo ni Dogs<br />
Trust BiH ni milionskih<br />
donacija<br />
garantira no donijeti novac. Tako su<br />
organizirana udruženja i organizacije<br />
koje danas imaju milionske budžete.<br />
Takva organizacija je Dogs<br />
Trust BiH. Ova organizacija<br />
se razbacuje novcem.<br />
Samo u projekat navodne<br />
sterilizacije pasa u Sarajevu<br />
investiraju pet miliona<br />
eura. Napominjemo to je<br />
samo jedan projekat, a ova<br />
organizacija ima još mnogo<br />
aktivnosti i sve te aktivnosti<br />
skupo se splaćaju. Naravno,<br />
Dogs Trust BiH sav novac<br />
dobiva kao donacije od<br />
vanjskih partnera. Bez desetina<br />
hiljada pasa na ulicama<br />
ne bi bilo ni Dogs Trust<br />
BiH ni milionskih donacija.<br />
Pored ove organizacije<br />
postoje brojna udruženja za<br />
zaštitu životinja, naročito<br />
za zaštitu pasa lutalica. Ta<br />
Dakle, lokalno<br />
udruženje - diler<br />
dobiva pomoć<br />
od kolega iz<br />
drugog grada ili<br />
kantona odakle<br />
se snabdijeva<br />
psima. Tako se<br />
stvara vještački<br />
problem a sve<br />
radi uzimanja<br />
novca za uslugu<br />
zbrinjavanja.<br />
Posebnu<br />
ulogu u ovom<br />
prevarantskom<br />
lancu imaju<br />
pojedini<br />
veterinari<br />
udruženja su organizirali jaku mrežu<br />
„brige“ o napuštenim psima. Cijeli<br />
posao funkcionira po principu, da<br />
bi se skupilo što više novca<br />
od donatora mora biti što<br />
više životinja. Najpogodnije<br />
mjesto za takvu aktivnost su<br />
azili i privatni pansioni za<br />
napuštene pse. Ta udruženja<br />
se „stručno“ zovu dileri.<br />
Oni imaju svoje ljude na terenu<br />
koje zovu zaštitarima,<br />
ti zaštitari se brinu o psima<br />
na ulici, u svakom momentu<br />
znaju njihov broj, stanje,<br />
gdje se nalaze, kreću. Ako<br />
nestane jedan pas pali se<br />
alarm. Posebno je zanimljiv<br />
promotivni pristup. Najbolje<br />
sredstvo za reklamiranje<br />
pasa za prodaju i skupljanje<br />
donacija je Facebook.<br />
Postoje brojni Facebook<br />
profili na kojima se objav-<br />
Piše: Ezher Beganović<br />
Psi lutalice jedan su od gorućih<br />
problema Bosne i Hercegovine.<br />
Ovim problemom<br />
bavi se cijela država, a sve posljedice<br />
koje proizilaze iz prekomjernog broja<br />
pasa lutalica snose građani na svojim<br />
nejakim leđima. Kako i zašto su psi<br />
lutalice postali toliki problem u Bosni<br />
i Hercegovini i zašto je teško naći efikasno<br />
rješenje za ovaj problem?<br />
Nema potrebe da previše teoretiziramo,<br />
stvar je potpuno jasna, naravno<br />
ze one koji hoće da vide istinu i smiju<br />
tu istinu reći javno.<br />
Psi lutalice su postali nerješivi problem<br />
za naše društvo onog dana kada<br />
su se neki ljudi u ovoj zemlji dosjetili<br />
da bi mogli na tim nesretnim životinjama<br />
da zarade milione eura. Nakon<br />
što im je sinula ideja bacili su se na<br />
posao organiziranja sistema koji će<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
16
ljuju srceparajuće propagande priče,<br />
uz obaveznu poruku „ima li neko da<br />
donira za ovog psa“. Kada udruženja,<br />
odnosno dileri nađu dobre mušterije<br />
u inostranstvu onda nastupa velika<br />
akcija, nestanak pasa. Udruženja uzimaju<br />
novac od mušterija a psi odlaze<br />
na razne adrese. Neki se udome, neki<br />
se koriste za medicinska istraživanja,<br />
a neki se koriste u vojne svrhe u cilju<br />
nekih njihovih istraživanja a neki se<br />
prebacuju na novu lokaciju gdje treba<br />
da se pravi problem. Dakle, lokalno<br />
udruženje - diler dobiva pomoć<br />
od kolega iz drugog grada ili kantona<br />
odakle se snabdijeva psima. Tako se<br />
stvara vještački problem a sve radi<br />
uzimanja novca za uslugu zbrinjavanja.<br />
Posebnu ulogu u ovom prevarantskom<br />
lancu imaju pojedini veterinari.<br />
Ti veterinari su dobili kvalitetnu<br />
obuku od organizacije Dogs Trust<br />
BiH. Veterinari su veoma važni za<br />
manipulaciju i trgovinu psima. Oni<br />
imaju precizne informacije o psima,<br />
veterinari su, moglo bi se reći, špijuni<br />
na terenu. Usput ti veterinari vješto<br />
manipulišu situacijom. Zarađuju na<br />
sve strane, manipulišu lijekovima za<br />
pse, informacijama, prema udruženjima<br />
se postavljaju kao najvažnija<br />
karika. Također, veterinari spremaju<br />
pse za trgovinu pasa u inostranstvo,<br />
sređuju za njih vakcinacije, knjižice i<br />
ostalu potrebnu dokumentaciju.<br />
Krajem prošlog mjeseca, na sjednici<br />
Predstavničkog doma Parlamentarne<br />
skupštine BiH u prvom čitanju<br />
je usvojen Prijedlog zakona o izmjenama<br />
i dopunama Zakona o zaštiti i<br />
dobrobiti životinja, koji je predložila<br />
poslanica Nermina Zaimović-Uzunović.<br />
Već postojećim zakonskim<br />
odredbama, dodano je i eutaniziranje<br />
napuštenih pasa nakon 15 dana<br />
boravka u skloništu. Ovo je samo<br />
početak procesa, budući da Prijedlog<br />
zakona moraju usvojiti oba doma u<br />
identičnom tekstu i u oba čitanja.<br />
Sada slijedi amandmanska faza, a nakon<br />
amandmanske komisije trebalo<br />
bi da uslijedi drugo čitanje te sjednica<br />
Doma naroda. I naravno, protiv<br />
ovih zakonskih izmjena svoj glas digli<br />
su iz udruženja za zaštitu životinja,<br />
a najviše iz organizacije Dogs Trust<br />
BiH. Pojedini članovi Parlamenta<br />
BiH javo su iznijeli informacije da<br />
dobivaju prijetnje od zaštitnika pasa<br />
lutalica.<br />
Vidjećemo hoće li bh. parlamentarci<br />
ustrajati u svojim namjerama da<br />
usvoje spomenute izmjene Zakona o<br />
zaštiti i dobrobiti životinja. Ako opet<br />
pobijede lažni zaštinici napuštenih<br />
pasa Dogs Trust BiH i druge organizacije<br />
ova zemlja ima šansu da pse uvede<br />
u ustavna prava.<br />
Dogs Trust BiH<br />
Organizacija Dogs Trust BiH<br />
nastala je 2012.godine. Oni<br />
su nastali po uzoru na Fondaciju za<br />
pse „Dogs Trust“ iz Velike Britanije.<br />
U toj vezi se nalazi moć Dogs Trust<br />
BiH, zato britanska ambasada pristaje<br />
da gura njihove projekte.<br />
Dogs Trust BiH je glavna organizacija, oko nje se vrti sve kada je u pitanju<br />
problem pasa lutalica. Puni donatorskog novca vješto rukovode mnogim<br />
institucijama i pojedincima u BiH. Lahko kontroliraju bh. medije. Za ovu<br />
organizaciju vežu se brojne zanimljive stvari.<br />
Hodajuće zaraze<br />
Psi koji hodaju po našim ulicama i<br />
leže po parkovima opasni su po naše<br />
zdravlje i to zbog toga što ih je veliki<br />
broj, jer se hrane otpadom iz kontejnera,<br />
zatim se snalaze i jedu sve što nađu ili<br />
ulove, piju otpadne vode, raznose smeće<br />
po ulicama i parkovima i ostalim lokacijama<br />
na kojima borave ljudi.<br />
Veliki je broj bolesti koje se prenose sa životinje na čovjeka a psi koje spominjemo<br />
nemoguće je sve pohvatati i pregledati, niti dezinfikovati mjesta<br />
na kojima borave. Također, leševi uginulih životinja ostaju danima nepronađeni<br />
u objektima ili mjestima u kojima čopor boravi. Što je veći broj pasa<br />
sve je manje mačaka, što dovodi do povećanja broja miševa a to nikako nije<br />
dobro, u nekim gradovima taj balans se opasno poremetio.<br />
Privatni azili, pansioni, skloništa<br />
Pojedini građani BiH vidjeli su dobru priliku da zarade na napuštenim<br />
psima. Tako se organiziraju privatni azili, pansioni, skloništa gdje se dovode<br />
psi. Naravno, svi oni se nastoje prikačiti budžetskim izdvajanjima lokalnih<br />
zajednica. Udruženja sanjaju da imaju vlastiti azil na osnovu kojeg bi<br />
mogli uzeti novac od države a ujedno sarađivati sa trgovcima psima i sa uhodanim<br />
kanalima donatora. Ovakvih mjesta za „brigu“ o napuštenim psima<br />
danas ima previše. Nažalost, njihova želja je da bude što više pasa lutalica.<br />
Stručan odgovor jednog anonimnog građanina na laži<br />
i prevare udružennja za zaštitu pasa<br />
1. Mi smo udruženje za zaštitu životinja! (Lažete gospodo, vi ste udruženja za<br />
zaštitu pasa lutalica u svrhu sticanja materijalne koristi)<br />
2. Radi se o jadnim napuštenim psima! (Lažete gospodo, to su psi koji žive na ulicama<br />
tristo godina, a zabrana eutanazije je dovela do enormnog razmnožavanja)<br />
3. Političari su pokrali pare za jadne cuke! (Lažete gospodo, para jednostavno nema za<br />
stotinu azila i hiljade pasa lutalica. Do sada je potrošeno u tu svrhu nekoliko miliona)<br />
4. Pse nakon sterilizacije treba vratiti na mjesta gdje su uhvaćeni (Lažete gospodo,<br />
psi i nakon sterilizacije ujedaju i prenose zarazne bolest i kao takvi ne smiju biti<br />
na javnoj površini)<br />
5. Nigdje pse ne ubijaju! (Lažete gospodo, pse ubijaju eutanazijom u svim evropskim<br />
zemljama i u Americi ako ih niko neće usvojiti)<br />
6. Djeca provociraju pse pa ih ovi ujedaju! (Lažete gospodo, psi su iz porodice<br />
zvijeri i brane teritoriju ujedanjem i klanjem žrtve)<br />
7. Eutanazija je najskuplja metoda! (Lažete gospodo, eutanazija je najjeftinija jer<br />
se njome rješava problem. Najskuplje je izdržavati psa do kraja života.<br />
9. Mi volimo životinje! (Lažete gospodo, vi volite novac od stranih donatora sa<br />
mutnim namjerama. Zašto mačke ne pominjete. Zar ih nisu klanjem i davljenjem<br />
istrijebili vaši “jadni, napušteni psi”?)<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
17
Kolumna<br />
Borba za opstanak<br />
Muhareme, poselami baku, bre!<br />
Srbi kao sveta bića bošnjačke<br />
malograđanske mitologije –<br />
definicija je koja objašnjava<br />
potrebu Bošnjaka da za svoju<br />
reprezentaciju navijaju na<br />
ekavskom, ili, potrebu jednog<br />
Muharema, jedne Hazeme i<br />
jednog Ibre da u “Čitanku“ iz<br />
koje uče bošnjačka djeca uvrste<br />
pjesmu “Moja baka“<br />
Piše: Fatmir Alispahić<br />
Kad bi me neko doveo pred<br />
vješala, ja se ne bih odrekao<br />
ni slova u svome tekstu “Jahanje<br />
bosanskog uha”. To što je naspram<br />
mene stojala neobrazovana i iskompleksirana<br />
rulja, koja mi je psovala sve i svašta,<br />
za mene ne znači ništa. Takva ista<br />
rulja stojala je naspram mene kada sam<br />
u decembru 1992. – prvi i zadugo jedini<br />
– ustao da branim lojalne srpske komšije<br />
od bošnjačkih revanšista. Za njih sam<br />
bio “četnik”, dok su oni stojali iza rečenice<br />
da “svaki Musliman mora imati Srbina<br />
kojeg će ubiti”. Svakoj rulji uvijek<br />
kasno dođe iz stražnjice u glavu. Za tu<br />
istu rulju danas sam “fašista”, dok misle<br />
da je beogradski spiker Marjan Mijajlović<br />
važniji od bosanskog jezika. A za<br />
mene je bosanski jezik važniji i od Alije<br />
Izetbegovića i od Safeta Sušića, zapravo,<br />
od svakog pojedinačno. Ne može se voljeti<br />
išta u Bosni, a da se ne voli bosanski<br />
jezik! Nema Bosne na ekavskom! Baš<br />
zato mi je čudno kako se tolika ljubav<br />
Marjana Mijajlovića prema domovini<br />
nije realizirala kroz bosanski jezik. Pa<br />
lakše je njemu jednom “lepo” zamijeniti<br />
“lijepim”, nego svima nama slušati njegov<br />
ekavski izgovor! Napose, to je stvar<br />
poštovanja prema tv auditorijumu koji<br />
živi u Bosni, i ne govori ekavski. Baš mi<br />
Za ovih bezmalo<br />
deset godina<br />
promijenilo se<br />
štošta, jer “baka”<br />
u bošnjačkoj<br />
kući više nije<br />
uređivački<br />
incident, već<br />
sistem, koji<br />
funkcionira<br />
višestruko: kao<br />
proračunata<br />
namjera<br />
bošnjačkog<br />
pjesnika da<br />
napiše pjesmu<br />
koja može proći<br />
sa naslovom<br />
“Moja baka”.<br />
je čudno, velim, zašto se Marjan nije potrudio<br />
da progovori jezik svoje domovine.<br />
Eno, i srbijanski kralj, šta li je?,onaj<br />
Karađorđević iz Londona, po stare dane<br />
uči i natuca ekavski, kako bi svjedočio<br />
ljubav prema Srbiji. Možda<br />
Marjan zna nešto što mi ne<br />
znamo – da Bošnjaci vole kad<br />
im se govori na ekavskom, jer<br />
je tako “kulturnije”. Ali, to<br />
nisu Bošnjaci, to su papci.<br />
U “Jahanju bosanskog<br />
uha” ja se uopće nisam bavio<br />
Marjanom, izuzev konstatacije,<br />
koja je stvar ukusa, da<br />
je on katastrofalan vašerski<br />
spiker. Meni njegovo komentarisanje<br />
smeta, a mnogima,<br />
vidim, godi. O Marjanovim<br />
ljudskim i patriotskim kvalitetima<br />
uopće nisam govorio.<br />
Vjerovatno je on dobar čovjek<br />
i dobar Bosanac. Vjerujem<br />
i da je Jovan Divjak dobar<br />
čovjek i patriota, ali, on<br />
na svome ekavskom ne prenosi<br />
državne utakmice. Njegov<br />
ekavski je njegova privatna<br />
stvar, a Marjanov ekavski<br />
je javna stvar. Kada sam napisao<br />
tekst “Điha, điha, Sara-<br />
JOVO” (Saff, br. 289, 18. III<br />
2011.), to se nije ticalo finog<br />
Jovana, već iskompleksiranih<br />
Bošnjaka, koji su u dane<br />
kad su bile godišnjice smrti<br />
generala Talijana i generala<br />
Alagića pravili demonstracije<br />
za “čika Jovu”; a niko se nije sjetio<br />
ovih bosanskih heroja, makar Fatihom.<br />
Štos je voljeti “čika Jovu”, jer sa “čika<br />
Jovom” smo napredni, a sa Mustafom<br />
i Mehmedom smo nazadni. Pisao sam<br />
o tom bošnjačkom ugursuzluku. Tako i<br />
“Jahanje bosanskog uha” nema nikakve<br />
veze sa Marjanom, već s nama, Bošnjacima,<br />
koji ne razumijemo važnost čuvanja<br />
bosanskog jezika. Ovu temu odmah<br />
su razumjeli velikosrpski portali koji su<br />
zajmili braniti Marjanovu ekavicu po<br />
Bosni i progoniti “Fatmira fašistu”. Bilo<br />
bi dobro ako bi ekavski Bošnjaci<br />
razumjeli da su osvanuli<br />
na istoj strani sa srpskim nacionalistima.<br />
Možda je Marjan<br />
stvarno u pravu!<br />
Nanu pokrstio u baku<br />
U Srba, Hrvata, Albanaca,<br />
Crnogoraca, nema ovakvih<br />
bolesti kao u Bošnjaka.<br />
Valjda ti kompleksi, koji su<br />
decenijama forsirani, zatrpaju<br />
mogućnost zdravog rasuđivanja,<br />
pa umjesto da Bošnjak<br />
razumije kako je bosanski<br />
jezik iznad svega, a njemu<br />
Marjan dođe važniji od bosanskog<br />
jezika. Najmanje je<br />
bitno što se na mene sručila<br />
ta gomila bošnjačkog mentalnog<br />
i patriotskog smeća,<br />
te nepameti, tog seljakluka<br />
koji bi da gazeći svoje postane<br />
nešto njihovo, a ne može<br />
postati išta više do li otirač<br />
za srpske cipele. Kao i mnogi<br />
moji prijatelji koji su iz ovog<br />
slučaja povukli rezignaciju<br />
- zbog nas takvih nikakvih –<br />
tako sam i ja zastao, u nevjerici<br />
da smo baš dotle zglajzali<br />
da ne razumijemo od čega se<br />
sastojimo: od zemlje, od jezika, od vjere.<br />
I baš usred takve atmosfere, zatraži<br />
moj sin da ga preslušam jednu pjesmicu<br />
iz “Čitanke” za četvrti razred. Dijete naučilo<br />
napamet. “Moja baka” – reče on.<br />
“Kakva baka?” – upitah ja. “Pa tako se<br />
pjesmica zove” – reče. Uzmem u nevjerici<br />
onu “Čitanku” i vidim, stvarno, pje-<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
18
smicu “Moja baka”, koju napamet uče<br />
djeca u gradu u kome je bezmalo 90 odsto<br />
stanovništva bošnjačkog, i u razredu<br />
u kome od 30-tak djece možda jedno ili<br />
dvoje djece majku svojih roditelja zove<br />
bakom. Onih 27 ili 28 djevojčica i dječaka<br />
primorani su da svoju majku, nanu<br />
ili nenu, kroz ovu pjesmicu, zovu bakom.<br />
Sjećam se koliko mi je nezgodno<br />
bilo, u mome djetinjstvu, kada me učiteljica<br />
upita da govorim o svojoj baki, a<br />
ja nisam imao baku, već sam imao nene.<br />
Ali, to je bila komunistička Jugoslavija,<br />
kojom su harali velikosrpski nastavni<br />
programi i srbijanski učitelji u bošnjačkim<br />
sredinama. U mojoj su školi svi učitelji<br />
bili Srbi. Desetine hiljada Bošnjaka<br />
dali su živote da nam se nene više ne bi<br />
zvale bakama, da nam se bosanski jezik<br />
više ne bi zatrpavao ekavicom, da bismo<br />
bili slobodni u izražavanju i čuvanju<br />
svoga identiteta, jer je to ideal slobode u<br />
ime koje je Republika Bosna i Hercegovina<br />
dobila suverenitet. Ako te slobode<br />
nema, onda su obesmišljene žrtve, onda<br />
je besmisleno sve.<br />
Prisjetih se da sam u svojoj knjizi<br />
“Ljetopis 2005”, u kojoj sam kalendarski<br />
bilježio najvažnije događaje te 2005.<br />
godine, imao jedan zapis na ovu temu.<br />
Evo ga...<br />
“BAKA MUNIRA I NENA MARI-<br />
JA Nedavno je u Dnevniku Federalne tv<br />
emitiran prilog o nasilju u porodici. Kao<br />
primjer je uzet slučaj u kome otac alkoholičar<br />
maltretira malodobnog sina, iako<br />
je najbolji učenik u školi. Dječak nema<br />
majke, a čuva ga nena, koja u kameru govori<br />
o stravičnim oblicima maltretiranja<br />
svog unuka od strane svoga sina. Takvih<br />
je tuga po Bosni bilo i biće. Međutim, u<br />
Bosni niti je bilo, niti će biti, da se muslimanske<br />
nene ili nane zovu bakama.<br />
Doduše, jesu u komunističkom vaktu<br />
naša djeca tjerana da u školama daidže i<br />
amidže zovu ujkama i strikama, a nene<br />
bakama, jer se smatralo da je tako savremenije,<br />
modernije, da nije seljačko i nazadno,<br />
a time i da nije antikomunističko.<br />
No, nikada nijedno dijete, poslije škole,<br />
nije svoju nenu oslovilo sa – bako. Čini<br />
se da je među bošnjačkom djecom, decenijama,<br />
vladao prešutni konsenzus kako<br />
je to bakanje nana, strikovanje amidža i<br />
ujkovanje daidža zapravo prisila sistema<br />
koji nije uvažavao i koji je omalovažavao<br />
bošnjački i muslimanski identitet.<br />
Dječije duše su pred ovim diktatom<br />
režima bile izložene torturi stida, jer je<br />
njihovo jezičko biće u zvaničnoj komunikaciji<br />
dobijalo dimenziju – ilegalnog i<br />
sramnog. A kada se takva pojava prikaže<br />
na državnoj tv, bezmalo 15 godina nakon<br />
sloma komunizma, onda imamo osjećaj<br />
da nas progoni noćna mora u režiji srbijanskih<br />
učitelja i bošnjačkih komunista.<br />
Naime, u tom Dnevniku na FTV je<br />
i u najavi, a i u samom prilogu, u više<br />
navrata ova bošnjačka nena<br />
Munira nazvana – bakom<br />
Munirom. Znaju urednici sa<br />
FTV da u Bošnjaka nema<br />
baka! Zašto nam to čine? Ili,<br />
zapitajmo se kakva bi se gužva<br />
digla da je neki bošnjački<br />
urednik sa FTV u Dnevniku<br />
prozvao nenu Mariju ili nanu<br />
Olgicu? Digli bi se i kardinal<br />
i patrijarh!”<br />
Za ovih bezmalo deset<br />
godina promijenilo se štošta,<br />
jer “baka” u bošnjačkoj kući<br />
više nije uređivački incident,<br />
već sistem, koji funkcionira<br />
višestruko: kao proračunata<br />
namjera bošnjačkog pjesnika<br />
da napiše pjesmu koja može<br />
proći sa naslovom “Moja<br />
baka”, a ne može sa naslovom<br />
“Moja nena” ili “Moja nana”;<br />
potom, kao proračunata namjera<br />
autora i priređivača ove<br />
“Čitanke” da se uvrštavanjem ove apartheidske<br />
pjesmice dodvore političkim<br />
centrima moći, za koje u startu znaju<br />
kako će podržati to nasilje nad bošnjačkog<br />
djecom, to tjeranje bošnjačkih mališana<br />
da svoju nanu/nenu/majku zovu<br />
bakom; na kraju, kao višeslojni sistem<br />
Volio bih čuti<br />
objašnjenje<br />
od autora<br />
pjesme “Moja<br />
baka!. On se<br />
zove Muharem<br />
Omerović, čuo<br />
sam da živi u<br />
Zenici, i baš<br />
me zanima da<br />
li je on majku<br />
svojih roditelja<br />
zvao bakom.<br />
I da li je čuo<br />
da bošnjačka<br />
djeca, u<br />
bošnjačkoj<br />
sredini, u kojoj<br />
je on odrastao,<br />
i u kojoj živi,<br />
majke svojih<br />
roditelja zovu<br />
bakom?<br />
šutnje i odobravanja ovog nasilja,<br />
od strane nadležnih institucija,<br />
recimo, ministarstva<br />
koje je moglo skrenuti pažnju<br />
na takvu neprimjerenost, te<br />
samih roditelja koji danas,<br />
kao i nekada, nemaju reflekse<br />
da upitaju zašto im djeca<br />
uče sadržaje koji su u osnovi<br />
diskriminatorski. Vraga bi to<br />
promaklo srpskim roditeljima!<br />
Zato kažemo da je poturanje<br />
bake namjesto nane<br />
složen sistem, koji je objedinjen<br />
ambijentom totalitarizma<br />
i autocenzure, po kojoj<br />
se zna šta to godi političkim<br />
mentorima u kulturi i obrazovanju.<br />
...Godi im diskriminacija<br />
Bošnjaka. Ko hoće<br />
da napreduje, mora pokazati<br />
spremnost da bošnjački identitet<br />
gazi i izloži gaženju.<br />
Volio bih čuti objašnjenje<br />
od autora pjesme “Moja baka”. On se<br />
zove Muharem Omerović, čuo sam da<br />
živi u Zenici, i baš me zanima da li je<br />
on majku svojih roditelja zvao bakom.<br />
I da li je čuo da bošnjačka djeca, u bošnjačkoj<br />
sredini, u kojoj je on odrastao, i<br />
u kojoj živi, majke svojih roditelja zovu<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
19
akom? Bezbeli da ne zovu.<br />
Odakle onda izvire ta njegova<br />
potreba da bošnjačku<br />
Nema u ovoj<br />
priči ništa<br />
protiv Srba.<br />
Izuzev ako se<br />
“fašizmom”<br />
ne smatra kad<br />
želiš da tvoj<br />
narod ima što<br />
imaju i drugi<br />
narodi, i da<br />
sebe poštuje<br />
košto sebe i<br />
drugi poštuju.<br />
nanu/nenu/majku prekrsti<br />
i pokrsti u baku?! Za mene<br />
postoji samo jedno objašnjenje...<br />
Muharem se stidi našeg<br />
porijekla, jezika, tradicije, pa<br />
smatra kako je “baka” kulturniji<br />
i napredniji izraz, jer ako<br />
bošnjačka djeca počnu nane<br />
zvati bakama, daleko će dogurati,<br />
kao što je i Muharem<br />
dogurao, da bude korišten<br />
kao alat za diskriminaciju<br />
Bošnjaka. Odricanje od svoga, kako bi<br />
se ugodilo tuđem, najgore je samoponiženje,<br />
jer onaj drugi, za čiju naklonost<br />
se to radi, na to će gledati sa podsmijehom<br />
i gađenjem. Misli li Muharem<br />
kako će njegova pjesma o (bošnjačkoj)<br />
baki ući u srpske i hrvatske čitanke?<br />
Taman posla! Ta pjesma može biti<br />
samo predmet šprdnje kod Srba i Hrvata,<br />
koji će sa uživanjem gledati kako<br />
jedan Bošnjak ponižava i sebe i bošnjačku<br />
djecu. Ali, priča ne bi bila kompletno<br />
užasavajuća da nije<br />
autora ove “Čitanke” koji su<br />
također Bošnjaci. Baš ovu<br />
pjesmu o bošnjačkoj baki, a<br />
ne neku drugu o nani/neni/<br />
majki, u “Čitanku” su uvrstili<br />
osobe koje se zovu Hazema<br />
Ništović i Ibro Ništović.<br />
Za njih važi ono isto što<br />
i za Muharema. I Muharem,<br />
i Hazema, i Ibro jako<br />
dobro znaju da nema bake<br />
kod Bošnjaka, da njihovu<br />
“Čitanku” neće uzeti ni u<br />
većinskim srpskim, ni u većinskim<br />
hrvatskim krajevima, da je taj<br />
udžbenik namijenjen bošnjačkoj djeci,<br />
tako da uvrštavanje ove pjesme ima<br />
apsolutni diskriminirajući karakter, s<br />
ciljem da povrijedi bošnjački identitet.<br />
To znači da su autori ovog bezobrazluka<br />
svjesno i proračunato željeli da zadovolje<br />
političke snage apartheida nad<br />
Bošnjacima, tako što će većinskoj bošnjačkoj<br />
djeci uskratiti pravo da majku<br />
svojih roditelja u lektiri imenuju onako<br />
kako to čine u životu.<br />
Srbi kao sveta bića<br />
Ako sve ovo nije bitno, neka neki srbijanski<br />
pjesnik napiše pjesmu “Moja nana”,<br />
neka tu pjesmu o srpskoj nani srpski autori<br />
uvrste u srpsku “Čitanku” za četvrti<br />
razred, neka srpska a i hrvatska djeca uče<br />
tu pjesmu o nani i neni, a i neka utakmice<br />
reprezentacije Srbije prenosi Sabahudin<br />
Topalbećirević... Srbi ne daju bošnjačkoj<br />
djeci ni nacionalnu grupu predmeta, ne<br />
daju ni bošnjačke učitelje, jer hoće sve posrbiti<br />
i usrbiti, a kako bi tek pustili da im<br />
išta bošnjačko uđe u njihovo srpsko uho,<br />
i u njihovu srpsku glavu. Oni znaju šta je<br />
njihovo, a neće da znaju šta je naše. A mi<br />
haman ne znamo ni šta je naše, jer hoćemo<br />
da naše bude njihovo, tako što će naša<br />
nena postati njihova baka, ili što će naši<br />
fudbaleri igrati na ekavskom, bre.<br />
Nema u ovoj priči ništa protiv Srba.<br />
Izuzev ako se “fašizmom” ne smatra kad<br />
želiš da tvoj narod ima što imaju i drugi<br />
narodi, i da sebe poštuje košto sebe i drugi<br />
poštuju. Kada sam prije nekoliko godina<br />
javno upitao zašto tuzlanski Srbi nikada ne<br />
reaguju kada Dodik i ostali četnici tvrde da<br />
je zločin na Kapiji podmetnut, napala me<br />
u velikosrpskim “e-novinama” jedna žena<br />
koja nosi muslimansko ime i srpsko opredjeljenje.<br />
Pitala se – otkud meni pravo da<br />
pitam Srbe i za šta. Nedavno je ova žena<br />
imenovana za direktoricu jednog od muzeja<br />
u Sarajevu, što je urnek kadrovske politike<br />
u dejtonskoj državi. Meni to nikako<br />
nije bilo jasno zašto ne smijem Srbe pitati<br />
nešto što bi ih želio pitati, i zašto se mnogi<br />
Bošnjaci straše tog mog osjećaja ravnopravnosti<br />
u odnosu na Srbe. Jedan me<br />
prijatelj podsjeti na mržnju koju je prema<br />
akademiku Muhamedu Filipoviću kroz<br />
jednu knjigu i kamaru tekstova izražavao<br />
Marko Vešović, samo zbog toga, veli, što<br />
Marko nije mogao otrpjeti da se Muhamed<br />
osjeća slobodnim i ravnopravnim.<br />
A kamo li begom, a kamo li nadmenim.<br />
U srpskoj šovinističkoj projekciji Bošnjaci<br />
mogu biti samo likovi iz viceva, ili oni koji<br />
se dive svemu srpskom, pa sve svoje proglašavaju<br />
manje vrijednim. Kao što navijači<br />
reprezentacije više vole Marjana, nego<br />
bosanski jezik, i kao što pjesnik Muharem<br />
više voli svoju nepostojeću baku, nego svoju<br />
postojeću nenu. Kad se tu pojavi neko<br />
ko uopće nije fasciniran Srbima, već ih u<br />
najmanju ruku smatra ljudima košto su i<br />
drugi ljudi, namah nastaje konflikt, a taj<br />
neko postaje “fašista”, kao što sam ja imao<br />
čast da postanem. Zašto?<br />
Zato Fatmire što nisi uvidio da su<br />
Srbi sveta bića bošnjačke malograđanske<br />
mitologije – reče mi ovaj jaran. Srbi žele<br />
da su sveta bića Bošnjacima, i bošnjački<br />
malograđani, ti kompleksaši, oni sami<br />
žele da im Srbi budu sveta bića, predmet<br />
uzora i obožavanja. Tek tako moguće je<br />
razumjeti ove, i mnoge druge, požare autodestrukcije<br />
u Bošnjaka.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
20
Društvo<br />
Od gluvizma do rasizma<br />
Paraklis za bosansko uho<br />
Bošnjaci ne samo da su<br />
zadržali taj glas u svim riječima<br />
naslijeđenim iz praslavenskog<br />
(gdje mu je po etimologiji<br />
mjesto), nego su ga zadržali u<br />
svim riječima koje su tokom svoje<br />
povijesti i doticaja sa drugim<br />
jezicima prihvatili iz drugih jezika,<br />
posvojili i podomaćili, te razvili taj<br />
princip do savršenstva i fonološke<br />
ekskluzivnosti u bezbrojnim<br />
onomatopejskim riječima koje su<br />
u samostalnom razvoju stvorili<br />
leksikalizacijom onomatopeja.<br />
Zato se zakon ‘haka’ smatra<br />
jezičkim amblemom Bošnjaka.<br />
Zakon haka u Bošnjaka zasniva<br />
se na hiperproduktivnosti<br />
glasa i foneme h, drugim<br />
riječima Bošnjaci su razvili<br />
hiperjezikotvornost glasa/<br />
foneme h<br />
Piše: Safet Kadić<br />
Atak na bosansko uho počeo je<br />
kada i atak na bosansko grlo,<br />
Karađorđijevom bunom početkom<br />
devetnaestog stoljeća. Od tada<br />
sve do danas traje normativno književnojezičko<br />
glušenje bosanskog uha izgonom<br />
glasa/foneme h iz bosanskog jezika<br />
i nametanjem srbskog gluvizma. H nam<br />
blagoglasie ezika naivećma vređa, “filosofski”<br />
poručuje učeni srbski pravoslavni<br />
kaluđer Lukijan Mušicki u februaru<br />
1817. godine reformatoru srpskog jezika<br />
i pravopisa, priučenom hajduku i guslaru,<br />
Vuku Karadžiću, na njegov panični<br />
upit “šta ćemo raditi sa h”. Dobivši ovakav<br />
odgovor Vuk trijumfalno, s dubokim<br />
olakšanjem, kliče: “Sad ćemo slobodno<br />
pisati ristos, duovnik, oću, ora, kožu, itd.<br />
kao što naša braća i govore.” (Izvorno<br />
je: Hristos, duhovnik, hoću, orah, kožuh,<br />
op.a.) Bez obzira kako bi otorinolaringolozi<br />
okvalifikovali ovo stanje uha, za<br />
lingviste ostaje činjenica da je na ovaj način<br />
uveden princip ‘gluvizma’ u srbsku<br />
normativistiku, koji je ostao, u principu,<br />
sve do danas mada se u trećoj tački ‘bečkog<br />
književnog dogovora’ između Srba<br />
i Hrvata iz 1850. godine “preporučuje<br />
da se glas h piše svagdje gdje mu je po<br />
etimologiji mjesto (uho, muha)”. Bivši<br />
profesor Beogradskog univerziteta hercegovačkih<br />
korijena, Asim Peco, o tome<br />
ovako svjedoči: “Tako u (Vukovom) pismu<br />
Lukijanu Mušickom, od 12. juanuara<br />
1817., čitamo: “Nego za Boga kažite<br />
mi šta ćemo raditi sa h? (...) Odgovorite<br />
mi i na ovo štogod, ali ne kaluđerski,<br />
nego filosofski.” Početkom februara<br />
Mušicki mu odgovara, i to “filosofski”:<br />
“Ja ‘hjeru’ dobro ne mislim. Blagoglasie<br />
ezika est edno od suštestvenih svoistava.<br />
H nam to blagoglasie naivećma vređa.”<br />
Vuk u odgovoru Mušickom 1817. godine<br />
kaže: “Hjeru ste očitali dobar paraklis<br />
(pravoslavna posmrtna molitva, op.a.).<br />
Bog da mu dušu prosti. Sad<br />
ćemo slobodno pisati ristos,<br />
duovnik, oću, ora, kožu, itd.<br />
kao što naša braća i govore.”<br />
Praslavenske riječi<br />
Ne ulazeći u ovoj prilici<br />
detaljnije u anatomske i fizioložke<br />
osobine uha i laiku<br />
je jasno da je uho jedan od<br />
najznačajnijih, najsloženijih<br />
i najsofisticiranijih organa<br />
ljudskog organizma. Uho<br />
predstavlja čulo sluha koje<br />
njegovi poznavaoci svrstavaju<br />
u najvažnijije od svih ljudskih<br />
osjetila. Uho je složeni sistem<br />
absorbcije zvučnih podražaja<br />
iz prostora, koje te zvučne signale<br />
detektira, zatim selektira<br />
i pretvara u kodirane informacije<br />
u obliku elektoimpulsa<br />
za centralni nervni sistem<br />
i tako klasificira najprimjereniju<br />
reakciju cijelog organizma.<br />
U bosanskom jeziku<br />
postoje tri riječi koje definiraju<br />
i semantički, pojmovno<br />
i terminoložki pokrivaju ovaj<br />
fenomen: uho (organ), sluh<br />
(proces) i gluh (patoložki poremećaj).<br />
Sve ostale su iz njih<br />
izvedene, kao što su: uši/uheta/ušesa<br />
(množ.), naušnice/<br />
naušnjaci; uholaža, ušara (sova), doušnik;<br />
ogluhnuti/oglušiti, pogluh, nagluh,<br />
gluhak:gluhaci (vrsta kukuruza), zaglušiti;<br />
slušati, po-, od-, na-, prisluškivati,<br />
Šta su Bošnjaci<br />
dobili pojavom<br />
“Dnevnog avaza”<br />
u bosanskom<br />
medijskom<br />
prostoru, zorno<br />
svjedoči i njihov<br />
melem: “Od<br />
ovakve pobjede<br />
nije bilo boljeg<br />
načina da se još<br />
jednom melemom<br />
namaže rana<br />
s proteklog<br />
Svjetskog<br />
prvenstva”, kaže<br />
jedan sportski<br />
novinar tog lista.<br />
osluhnuti: osluškivati, (ovo š nastalo je<br />
od h poznatim fonetskim promjenama<br />
još u dalekoj prošlosti, u praslavenskom<br />
jeziku, a vodi porijeklo od još starijeg<br />
indoevropskog s, čije tragove vidimo u<br />
oblicima duala (ušesa). Sluh je nerazdvojan<br />
od govora i zato je svaki gluh čovjek<br />
i nijem. Uho, gluh i sluh su praslavenske<br />
riječi i u tom obliku ih, osim bosanskog,<br />
poznaju i drugi slavenski jezici, izuzev srbskog,<br />
u kojem ove riječi nemaju glas h,<br />
nego fonetski supstitut v. Glas h, pored k<br />
i g, pripada izuzetno značajnoj grupi glasova<br />
u ljudskom govoru, grupi stražnjih<br />
velara, odnosno grlenih glasova koji su,<br />
kako se predpostavlja, prvi izrazili ljudski<br />
govor, odnosno supstancijalizirali zvuk u<br />
značenje i omogućili prvo ljudsko smisleno<br />
oglašavanje. Odkud ova<br />
razlika između bosanskog i<br />
srbskog jezika? Odakle potiče<br />
i kakvo značenje ima ta naglašena<br />
averzija, gotovo animozitet,<br />
Srba i gotovo emotivna<br />
vezanost Bošnjaka za glas h,<br />
odnosno kako i iz kojih razloga<br />
su Bošnjaci razvili princip<br />
‘haka’ u bosanskom jeziku,<br />
a drugi princip ‘gluvizma’?<br />
Bosanski jezik naslijedio je i<br />
očuvao izvorne oblike ovih<br />
riječi iz praslavenskog sa etimoložkim<br />
glasom h u njima,<br />
a srpski nije zbog svoje etničke<br />
kompozicije.<br />
Bošnjaci ne samo da su zadržali<br />
taj glas u svim riječima<br />
naslijeđenim iz praslavenskog<br />
(gdje mu je po etimologiji<br />
mjesto), nego su ga zadržali u<br />
svim riječima koje su tokom<br />
svoje povijesti i doticaja sa<br />
drugim jezicima prihvatili iz<br />
drugih jezika, posvojili i podomaćili,<br />
te razvili taj princip<br />
do savršenstva i fonološke<br />
ekskluzivnosti u bezbrojnim<br />
onomatopejskim riječima<br />
koje su u samostalnom razvoju<br />
stvorili leksikalizacijom<br />
onomatopeja. Zato se zakon<br />
‘haka’ smatra jezičkim amblemom<br />
Bošnjaka. Zakon haka<br />
u Bošnjaka zasniva se na hiperproduktivnosti<br />
glasa i foneme h, drugim riječima<br />
Bošnjaci su razvili hiperjezikotvornost<br />
glasa/foneme h. Treba podsjetiti da je<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
22
pitanje upotrebe glasa/foneme h u bosanskom<br />
jeziku veoma važno pitanje za<br />
bosanistiku. Ono ima sociolingvistički,<br />
strukturnojezički, komunikološki,<br />
standardnojezički i, napose, simbolički<br />
značaj za Bošnjake. Naglašeno prisustvo<br />
glasa/foneme h u glasovnom sistemu i<br />
vokabularu kod Bošnjaka je unikatan biljeg<br />
njihova identiteta i znak razpoznavanja<br />
među govornicima slavenskog jezika<br />
u okruženju. Fenomen ‘haka’ prisutan je<br />
u Bošnjaka od iskona i mnogi etnolozi<br />
i lingvisti su ga identificirali i pokušali<br />
objasniti na različite načine.<br />
Razlozi emotivne vezanosti Bošnjaka<br />
za ovaj glas sežu do daleko u prošlost.<br />
Kao što nedvosmisleno navodi hrvatska<br />
historičarka i borac za povijestnu istinu<br />
dr. Nada Klaić, Slaveni, koji su kasnije<br />
(samo)identifikovani kao Bošnjani, naselili<br />
su Bosnu u 6. stoljeću i počeli “u<br />
bosanskim zemljama svoj samostalni politički<br />
razvitak mnogo prije nego su Hrvati<br />
i Srbi doselili i dospjeli do Dinarskih<br />
planina potkraj 8. i početkom 9. stoljeća”.<br />
Zajedno s njima iz Panonske nizije,<br />
koja im je bila vatan nekoliko stoljeća,<br />
nadirući Madžari iz Baškirije, potisnuli<br />
su i zantan broj već slaveniziranih Vlaha,<br />
koji su se rasuli po Balkanu, pretežno na<br />
nenaseljenim visoravnima i neposjednutim<br />
kraškim poljima. Oni su kao stočari<br />
i nomadi dolazili u doticaj, razumije<br />
se, i sa već ranije naseljenim Slavenima,<br />
odnosno slaveniziranim Ilirima, tj. Bošnjanima<br />
u bosanskim zemljama. Međusobno<br />
su se jasno jezički diferencirali i<br />
prepoznavali, između ostalog<br />
i po prisustvu glasa ‘h’ u riječima.<br />
Naime, Bošnjani kao (jezički)<br />
Slaveni imali su glas h u<br />
svim slavenskim riječima gdje<br />
mu je po etimologiji mjesto, a<br />
slavenizirani Vlasi kao Romani<br />
nisu imali taj glas u svome<br />
glasovnom inventaru i svome<br />
vokabularu pa su slavenske<br />
riječi primali i upotrebljavali<br />
bez toga h, stvarajući zijeh ili<br />
hijatus između vokala, u kojem<br />
su razvijali posebne glasove<br />
da bi taj zijeh popunili,<br />
primarno v (iza u) ili j (iza i).<br />
Primjerice, riječ uho primali su kao u’o,<br />
pa su u tom hijatusu razvili glas, preciznije<br />
sonant ‘v’ kao najbliži vokalu ‘u’<br />
i dobili novu riječ ‘uvo’. Tako je bilo i sa<br />
riječima gluh, priko genitiva glu’a pa gluva,<br />
a odatle se ‘v’ analogijom prenijelo i<br />
u nominativ: gluv. Tako je stvoren jezički<br />
princip po kojem su i riječi koje su primane<br />
iz drugih jezika ili onomatopejske<br />
riječi dehakirane. Prema tim riječima,<br />
tzv. gluvizmima jasno su se identificirali<br />
Vlasi i Bošnjani u međusobnim kontaktima<br />
i međusobno diferencirali. A mnogo<br />
citirana srbska historičarka, Dušanka<br />
Bojanić, kaže: “Vlasi u Srbiji, među kojima<br />
je bilo dosta hercegovačkih, su praktički,<br />
vlahizirali Srbe, a u Bosni i Hercegovini<br />
su Srbi srbizirali Vlahe.” Zato se<br />
glas h reformatoru srbskog jezika Vuku<br />
Karadžiću činio kao nerješiv problem<br />
pa je potražio “filosofski” savjet od tada<br />
Još jedan<br />
poznati<br />
bosanski<br />
glumac, Enis<br />
Bešlagić,<br />
stalno “guta”<br />
h u jednoj<br />
zagrebačkoj<br />
humorističkoj<br />
seriji. Npr.<br />
“Te ruže će<br />
vam tako<br />
brzo uvenuti”<br />
(pravilno:<br />
uvehnuti).<br />
vodećeg učenog kaluđera Lukijana<br />
Mušickog.<br />
Očito je, dakle, da su Bošnjaci<br />
tada imali oformljen<br />
jezički sistem stvoren na bazi<br />
svog osobenog izdiferenciranog<br />
jezičkog genetskog koda.<br />
U njemu su svi elementi<br />
funkcionirali saobrazno po<br />
jasnim principima na kojima<br />
je počivala ukupna jezička<br />
struktura. Imali su već stvorenu<br />
jezičku matricu i modele<br />
prema kojima su pozajmljene<br />
riječi iz drugih jezika, u kontaktima<br />
s njima, saobražavali<br />
prema načelima zadatog ustrojstva.<br />
Upotreba foneme h u javnoj<br />
komunikaciji<br />
Takva situacija zadržala se do danas, o<br />
čemu svjedoči onomastika, ali i savremena<br />
norma. Tako imamo paralelne nazive<br />
planina (oronim Mahnjača i Manjača) ili<br />
mjesta (toponimi) Hrenovica i Renovica,<br />
Hreljevo (izvorno po vlastnicima, familiji<br />
Hrelja) i Reljevo (nakon uzpostave velikosrbske<br />
vlasti 1918. godine); Vrhpolje (kod<br />
Sanskog Mosta, nastanjeno Bošnjacima)<br />
i Vrpolje u Srijemu; Hrasno (
van i Pelivan i sl. Dvostruko<br />
je ilustrativan izvorni bosanski<br />
toponim Hodidid, koji su<br />
brđansko-istočnohercegovački<br />
doseljenici, nakon pomora<br />
kuge domicilnog bosanskog<br />
stanovništva u 18. stoljeću,<br />
saglasno svom jezičkom<br />
kodu, vremenom priobrazili<br />
u Odiđed.<br />
Neobhodno je navesti<br />
Kao što<br />
nedvosmisleno<br />
navodi hrvatska<br />
historičarka<br />
i borac za<br />
povijestnu<br />
istinu dr.<br />
Nada Klaić,<br />
Slaveni, koji su<br />
kasnije (samo)<br />
identifikovani<br />
kao Bošnjani,<br />
naselili su<br />
Bosnu u 6.<br />
stoljeću i počeli<br />
“u bosanskim<br />
zemljama svoj<br />
samostalni<br />
politički<br />
razvitak mnogo<br />
prije nego<br />
su Hrvati i<br />
Srbi doselili<br />
i dospjeli do<br />
Dinarskih<br />
planina potkraj<br />
8. i početkom<br />
9. stoljeća”.<br />
nekoliko karakterističnih<br />
primjera upotrebe foneme<br />
h u javnoj komunikaciji kao<br />
ilustraciju savremene jezičke<br />
situacije u BiH. Nekadašnji<br />
direktor Direkcije za promociju<br />
stranih investicija (2005),<br />
Mirza Hajrić, ne trepnuvši<br />
jasno poruči da “nije lako<br />
prodati BiH”. Još jedan poznati<br />
bosanski glumac, Enis<br />
Bešlagić, stalno “guta” h u<br />
jednoj zagrebačkoj humorističkoj<br />
seriji. Npr. “Te ruže će<br />
vam tako brzo uvenuti” (pravilno:<br />
uvehnuti). Istaknuti<br />
bosanski intelektualac, akademik<br />
Muhamed Filipović,<br />
na televiziji kaže: “Nije se lahko živilo u<br />
komunističkom sistemu, ali je svake godine<br />
bilo nešto malo bolje.” Ali, govoreći o parazitskoj<br />
vlasti, kod uglednog profesora<br />
iznebuha je odnekud izmigoljila pihtijasta<br />
pihavica i počela se izvijati i svijati u<br />
jedan gluvizam: “Imate jednu pijavicu...”<br />
kaza akademik, umjesto pihavicu, koristeći<br />
taj oblik vjerovatno kao stilski valer<br />
da bi bio što ekspresivniji i da bi samim<br />
jezičkim izrazom primjereno etiketirao<br />
poslijeratnu vlast u BiH.<br />
Navedeni primjeri sami po<br />
sebi ne bi predstavljali ništa<br />
posebno strašno, jer danas i<br />
pametni ljudi govore svašta,<br />
da oni ne predstavljaju paradigmu<br />
stanja duha u Bosni,<br />
posebno među Bošnjacima.<br />
Mirza Hajrić je u ovoj priči<br />
značajan jer mu je babo bio<br />
dugogodišnji predratni lektor<br />
“Oslobođenja” i morao bi<br />
znati da je oblik lahko preferentan<br />
za Bošnjake. Za razliku<br />
od sarajevskog “Bosnalijeka”,<br />
koji je imao uspjeha sa svojim<br />
bosanskim mehlemom<br />
dok ga nije iztisnuo melem,<br />
“Sarajevoosiguranje” se mora<br />
zapitati koliko će imati uspjeha<br />
sa svojim reklamnim sloganom:<br />
Naše klijente je lako<br />
prepoznati. I graditelji novog<br />
mosta priko Miljacke u Sarajevu,<br />
koji povezuje Radićevu<br />
ulicu i Likovnu akademiju na<br />
keju Maka Dizdara, na nogostupu<br />
su upisali prijevod stare<br />
latinske poslovice festina lente<br />
kao požuri pola ko. Za jednog vatrogasca<br />
iz Jablanice nekontrolisano duva vjetar,<br />
umjesto pravilnog duha ili puše. Cijela<br />
izjava je problematična, jer kada i kako<br />
je neko mogao kontrolirati vjetar. Sve je<br />
u jednoj uličnoj TV-anketi začinila jedna<br />
gluvistička prolaznica u Sarajevu izjavom<br />
o aktuelnim vrućinama proteklog ljeta:<br />
Ovo je stra oba. Sve su to posljedice nametnute<br />
srpskohrvatske standardnojezičke<br />
norme koja se striktno provodi u<br />
školskom sistemu, medijima i administraciji,<br />
nasuprot prirodnog narodnog<br />
jezika većinskih Bošnjaka u svim dijelovima<br />
BiH. Jednako će reći i šestdesetpetogodišnja<br />
Ismeta Manjušak iz sela Varvare<br />
kod Prozora (“Meni je bilo lahko.”)<br />
i njena sarajevska vrstnica, tetka Zilha,<br />
čuvena domaćica narodne kuhinje za<br />
socijalno ugrožene na Baščaršiji (“Tek je<br />
lahnulo”).<br />
Mediji su posebna priča. Dovoljno<br />
je navesti nekoliko “bisera” da bi se ilustrirala<br />
nesaglasnost narodnog govora i<br />
jezičke prakse u medijima. Voditelj popularne<br />
emisije na RSG Emir Cocalić<br />
2006. godine pita novoizabranu misicu,<br />
Tuzlanku Azru Gracić: Znaš li kuvati?<br />
Misica Azra prvo začuđeno pita: Kuhati?,<br />
a onda odgovara: Znam kuhati!<br />
Bosanska misica vjerovatno zna skuhati<br />
i nezaobilazni bosanski grah, odnosno<br />
grahovu čorbu, zvanu grahovača ili<br />
grahovica. Da ju je to pitao, Cocalić bi<br />
upotrijebio sinonim pasulj, riječ porijeklom<br />
iz grčkog (fasulas) koju paralelno<br />
sa slavenskom riječju grah upotrebljavaju<br />
bosanski pravoslavci, kao i Srbijanci.<br />
Tu sinonimičnost u bosanskom jeziku<br />
uočio je i scenarista jedne humorističke<br />
serije, pa njegov glavni lik u jednoj prilici<br />
kaže: “Ponedjeljak grah, utorak pasulj, a<br />
u srijedu onaj dalmatinski fažol.”<br />
“Najtiražniji bh. politički dnevnik”<br />
u ovom pogledu preferira srpsku varijantu<br />
bosanskog jezika, odnosno primjenjuje<br />
srpsku normu bez h u riječima koje<br />
po etimologiji imaju taj glas. Tako na<br />
naslovnoj stranici najavljuje udarni tekst<br />
povodom ukopa Srebreničana, žrtava<br />
srbskog genocida: Svatovske marame na<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
24
dženazi, bez izvornog ‘h’ u riječi ‘mahrama’,<br />
gdje mu je po etimologiji mjesto.<br />
Čak i ovi primjeri djeluju beznačajno u<br />
poređenju sa jezičkom srbizacijom Bošnjaka<br />
koju provodi sa radio-talasa dosta<br />
slušan BM-radio iz Zenice. Dovoljno<br />
je uzeti samo jednu emisiju, posvećenu<br />
poljoprivrednicima, u kojoj se, pored<br />
ostalog, govorilo o “prerani pilića”. Tu<br />
se izričito primijenjuje srbski standardnojezički<br />
izraz bez glasa ‘h’, gdje mu je<br />
po etimologiji mjesto, koji Bošnjaci dosljedno<br />
čuvaju i time markiraju svoj izraz<br />
u odnosu na srbski (rana, mjesto hrana,<br />
prerana mjesto prehrana, naraniti mjesto<br />
nahraniti, suvi mjesto suhi, trunuti<br />
mjesto truhnuti; korištenje umjesto korišćenje<br />
itd.). Očito je gost u emisiji bio<br />
Srbin. Kuriozitet je u tome što ovaj radio<br />
ima atribuciju “bošnjačko-muslimanski”<br />
u samom nazivu (BM).<br />
U predratnoj tv-drami ‘Ugursuz’<br />
prema istoimenom romanu velikog bosanskog<br />
književnika Nedžada Ibrišimovića,<br />
glumac Vlado Jokanović u književnom<br />
liku Džafera Abazovića kaže: Hoću<br />
da danem dušom, izostavljajući glas ‘h’ u<br />
riječi ‘dahnem’, kojem je po etimologiji<br />
tu mjesto. Niti je tako napisao Ibrišimović,<br />
niti je tako ikada govorio ijedan<br />
Bošnjak. Odsustvo etimologijskog glasa<br />
‘h’ u korijenskoj mofemi: ‘dah’, iz koje<br />
je izveden glagol dahnuti (dah-nu-ti) posljedica<br />
je književnojezičke prakse koja<br />
ne priznaje bošnjačku jezičku tradiciju.<br />
Od ovoga korijena izvedene su brojne riječi<br />
kao što su spomenuti glagol dahnuti,<br />
zatim iterativ dahtati, složeni izdahnuti,<br />
složene imenice, postverbali, predah, uzdah,<br />
zadah, dašak, i sl. Ovaj glas ‘h’ vodi<br />
porijeklo od praindoevropskog ‘s’. Kad<br />
bi korijen bio ‘da’ bez ‘h’ (dah) riječi ‘dašak’<br />
i njoj slične ne bi ni mogle biti izvedene,<br />
jer upravo glas ‘š’ ukazuje da je tu<br />
bilo ‘h’, od kojeg je nastalo ‘š’ u procesu<br />
‘prve palatalizacije’ još u praslavenskom<br />
jeziku. Osim toga, glasovi ‘d’ i ‘h’ tvore<br />
korijensku morfemu ‘dh’ i čine značenjsko<br />
jezgro spomenutih riječi, ali i drugih<br />
riječi u kojima po zakonu ‘prijevoja vokala’<br />
dolazi do variranja korijenskog vokala,<br />
pa se, pored ‘dah’, javljaju i osnove:<br />
‘dih’ i ‘duh’. Od osnove ‘dih’ izvedene su<br />
riječi: dihati – dišem (š
Za svaku boljku ima mehlem<br />
Za svaku boljku ima mehlem, kaže<br />
stara bosanska izreka, dosta česta kod<br />
Bošnjaka. Toga izkustva držala se doktorica<br />
Fatima Dautbašić, tada mladi<br />
ljekar, koja je u nedostaku lijekova koristila<br />
domaće mehleme za zbrinjavanje<br />
ranjenika u obkoljenoj i blokiranoj enklavi<br />
Srebrenica i Žepa, koju je srbska<br />
vojska danonoćno granatirala iako je<br />
bila zaštićena zona UN. Morala sam<br />
koristiti mehleme, kaže dr. Dautbašić u<br />
jednoj emisiji povodom Dana Srebrenice.<br />
Za jednog pravoslavnog popa iz<br />
Sarajeva “Božić dolazi kao melem na<br />
ranu.” Kao što se na prvi pogled primjećuje,<br />
kod popa je nestalo ono ‘h’<br />
iz mehlema. Mehlema nema ni na bosanskohrvatskom<br />
tv-kanalu OBN, čak<br />
ni u situacijama kada melem djeluje<br />
zaista neprirodno, više povređujuće,<br />
nego ljekovito. Zar ne djeluje groteskno<br />
njihov postupak prilikom titlovanja<br />
popularne turske serije “Sulejman<br />
Veličanstveni” kada se zna da je ova riječ<br />
došla preko turskog jezika u obliku<br />
melhem, kao u primjeru: Dopustite da<br />
jedno drugom budemo me lem na duši,<br />
obraća se nježno veliki vezir svjetskog<br />
Osmanskog carstva, Ibrahim-paša,<br />
svojoj supruzi, sultaniji Hatidži, u nastojanju<br />
da se zaliječe stare rane koje<br />
su jedno drugom nanijeli. A ugledni<br />
akademik iz Sarajeva rahm. Faruk Konjhodžić<br />
je izričit: „Kad u riječi mehlem<br />
nestane glasa h, nestaju i njegova blagotvorna<br />
svojstva i zato nema iladža u<br />
melemu.“ Zato su gotovo blasfemično<br />
zazvučale riječi jednog drugog uglednog<br />
Bošnjaka, poznatog glumca i nekadašnjeg,<br />
kako su govorili, agilnog<br />
ministra kulture u bosanskoj metropoli<br />
Emira Hadžihafizbegovića kada<br />
je u vrijeme SFF 2007. godine izjavio<br />
na državnoj televiziji da mu “nagrada<br />
dođe kao melem”. Bez obzira na to je li<br />
se riječ melem omakla slavnom glumcu<br />
i “agilnom ministru” pod utiskom one<br />
napadne reklame melema, ostao je gorak<br />
okus u ustima Bošnjaka, jer Hadžihafizbegović<br />
je dvostruko javna ličnost,<br />
javna ličnost na kvadrat, i u njega su<br />
kao Bošnjaka uprte dvostruke oči svih<br />
pa i onih manje obrazovanih i manje<br />
“kulturnih” Bošnjaka. Bošnjački oblik<br />
koristi i bosanski farmaceutski lider iz<br />
Sarajeva, koji je pustio na tržišće svoj<br />
bosanski mehlem kao iladž za mnoge<br />
postratne boljke i krenuo u oštru reklamnu<br />
kampanju. Ali nedugo zatim,<br />
što se moglo i očekivati, neka konkurentska<br />
firma iz okruženja počela je na<br />
istoj tv-stanici reklamirati svoj melem.<br />
Ništa čudno ni neobično, reklo bi se.<br />
Regularno reklamno nadmetanje u tržišnoj<br />
utakmici i borbi za kupce. No,<br />
kupci su se počeli opredjeljivati već i<br />
“Jedan, ali ne jedinstven jezik”<br />
V<br />
elikosrbska floskula o “jednom, ali ne jedinstvenom jeziku” kao<br />
jednom od postulata i poluga velikosrbske unitarističke koncepcije<br />
južnoslavenske države , koja se formalno i neformalno p(r)ovlači od “bečkog<br />
književnog dogovora” 1850. godine sve do drastičnog razkola Titine<br />
Jugoslavije devedesetih godina i razlaza “nejedinstvenih” naroda, ostala je<br />
kao relikt, ali i operativno, još jedino u Bosni i Hercegovini, kao “jednoj, ali<br />
ne jedinstvenoj državi” u kojoj je, kao takvoj, moguća neka “multibosna”,<br />
ali bez Bošnjaka. Može biti muslimana koliko hoćeš, jer se oni kao građani<br />
svoje države ni o čemu ništa ne pitaju. (Samo da nisu Bošnjaci) Baš takvi su<br />
njima potrebni. Kada muslimani postave zahtjev za građanskim pravima,<br />
među koja spadaju i etnička i nacionalna, inovjerci, zapravo bezbožnici,<br />
odmah graknu: “vratite nam naše (predratne) muslimane”. Ili, što bi rekao<br />
stogodišnji Crnogorac Jovan Jovanović, koji kao štićenik sarajevskog<br />
Doma staraca još uvijek izučava Njegošev “Gorski vijenac” u dokumentarnom<br />
(ljubavnom) filmu Aldina Arnautovića pod simboličnim naslovom<br />
“Jovan i Fahira” (sjetite se predratnog filma “Jedinac” iz Trebinja i filma<br />
“Boško i Admira” naglašeno jednosmjerne “etničke” ljubavi): Vaspitan sam<br />
u sredini gdje smo svi bili isti. Radovali smo se kad nam muslimani dođu<br />
na (krstnu) slavu, kaže Jovan. (Eto kako su bili isti: muslimani na slavi. I<br />
po najliberalnijijim građanskim nazorima i uzusima muslimani nemaju šta<br />
tražiti na krstnoj slavi. Međutim, rečeni “multi” muslimani, sa titulama<br />
doktora islamskih nauka u Sarajevu to ne bi smatrali prozelitizmom, nego<br />
čak ekumenizmom, kao što su prvi prevod Qur’ana koji je preveo pop Mićo<br />
Ljubibratić,i to sa ruskog, i to srbski agent i zavjerenik protiv Bosne, vođa<br />
antibosanskog ustanka, proglasio ekumenskim događajem, a zapravo je čisti<br />
prozelitizam sračunat na potiranje vjerskog i jezičkog identiteta i asimilaciju<br />
razbijenih i dezorijentiranih Bošnjaka krajem 19. stoljeća. Šta znači<br />
fonema h u bosanskom jeziku kao jedina dinstinktivna jedinica vidljivo je<br />
u riječima: pohvaliti i povaliti. Tako je, naime, pop Ljubibratić preveo jedan<br />
ajet iz sure El Bekare: “Ako dajete milostinju, to je povalno;...”<br />
Pored one stare ubačene krilatice među muslimane: “zovi me i bardakom<br />
(iz kojeg abdestim) samo me nemoj razbit”, sada je aktuelan i među<br />
njiha lansiran životni credo: “pos’o, kuća, džamija”, samo da se Bošnjaci<br />
ne bi petljali u svoj vlastiti život. Tako je moguće da džamije budu pune,<br />
a da prid OHR-om budu sama bošnjačka djeca tih istih muslimana Bošnjaka<br />
skoro mjesec dana i mole za svoja elementarna ljudska i građanska<br />
prava, kao da oni nisu građani ove zemlje. Muslimanima nisu dovoljna<br />
samo (reducirana) vjerska prava, nego sva pripadajuća građanska prava u<br />
demokratskoj državi.<br />
na osnovu samog naziva lijeka. Za iste<br />
boljke jedni su tražili mehlem, a drugi<br />
melem, a dobijali su obično, i jedni i<br />
drugi, neki surogat. Šta su Bošnjaci<br />
dobili pojavom “Dnevnog avaza” u bosanskom<br />
medijskom prostoru, zorno<br />
svjedoči i njihov melem: “Od ovakve<br />
pobjede nije bilo boljeg načina da se još<br />
jednom melemom namaže rana s proteklog<br />
Svjetskog prvenstva”, kaže jedan<br />
sportski novinar tog lista.<br />
Muzikalni Sarajlija, zdravog uha<br />
i iztančanog sluha, povratnik u rodni<br />
grad, frontmen i kompozitor slavne<br />
rock-grupe “Bijelo dugme”, Goran<br />
Bregović, lahko će čuti i kad “zvoni telefon<br />
u gluho doba”, ali gluvo uvo neće.<br />
Jer, ako je za muzikalno uho i komarac<br />
muzika, kako je smatrao jedan čuveni<br />
evropski mislilac 19. stoljeća, za uvo<br />
gluva sluva ni stihovana harmonija Horacijevih<br />
heksametara, ni čarobni zvuci<br />
otmjene harfe, ni razpjevani prhut<br />
Skenderove ševe, ni himničnost ‘Ode<br />
radosti’, ni uzdah sevdahlije, ne može<br />
proizvesti duhovno uzhićenje rahatluka.<br />
No, stara je mudrost da za svaku<br />
boljku postoji mehlem.<br />
Šta reći na kraju? I laiku je jasno da<br />
nema nikakve razlike između rasizma<br />
L. Mušickog i V. Karadžića, s jedne<br />
strane, i njihovih slidbenika G. Mutabdžije<br />
i S. Novića nakon dvista godina,<br />
s druge strane, kao što je i svakom normalnom<br />
čovjeku jasno da su ubijeni<br />
Bošnjaci Pridora, koji su nađeni nakon<br />
dvadeset godina u najvećoj masovnoj<br />
grobnici Tomašica, i obezpravljeni bošnjački<br />
učenici Konjević-Polja, koji se<br />
već mjesec dana mrznu u šatorima pod<br />
zidinama i kapijama OHR-a, žrtve iste<br />
te ideologije rasizma.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
26
Društvo<br />
Društvena etika<br />
Kako zaštititi pravo (hak) nevinih zatvorenika?<br />
U mnogim ‘’demokratskim’’ zemljama<br />
praksa mučenja u zatvoru je postala<br />
pravilo, a ne izniman slučaj. O tome<br />
svjedoče brojne potvrde izvještaja<br />
poznatih organizacija za ljudska<br />
prava. Prema njihovim istraživanjima,<br />
takozvane tajne potjernice izdaju se<br />
najčešće u zadnji čas, ciljano pred<br />
putovanje tražene osobe. Namjerno<br />
dolazi do hapšenja te osobe u<br />
drugoj zemlji kako bi pravna zaštita<br />
u zemlji u kojoj živi izostala i kako<br />
bi se u dosta konfuznoj situaciji<br />
uspjelo realizirati izručenje do kojeg u<br />
regularnoj situaciji nikad ne bi došlo<br />
Piše: Mersada Nuruddina Agović<br />
Četrnaest stoljeća prije nego su Ujedinjene<br />
nacije (UN) i druge organizacije<br />
napisale povelju o ljudskim pravima,<br />
islam je čovjeku zagarantirao ljudska<br />
prava. Čovjeku su, Allahovom naredbom,<br />
meleci učinili sedždu, a kao najsavršenijem<br />
stvorenju data mu je uloga Božijeg namjesnika<br />
na Zemlji.<br />
Dok su stari Grci čovjeka definirali kao<br />
‘životinju koja govori’, savremeni sociolozi<br />
ga određivali kao sociološku, društvenu životinju,<br />
marksisti kao produktivnu, pobornici<br />
evolucije kao životinju koja je evoluirala,<br />
islam je garantirao prava čovjeka još kao<br />
fetusa u utrobi majke, dajući mu prije svega<br />
pravo na život, tj. pravo da bude rođen (da<br />
ne bude ubijen abortusom) sve do prava na<br />
život dostojan čovjeka, život u kojem neće<br />
biti ponižavan i u kojem njegovo dostojanstvo,<br />
čast i sloboda neće biti ugrožavani.<br />
Po statistici Međunarodne organizacije<br />
za pomirenje trećina stanovnika planete je<br />
pod diktatorskom vlašću. Građani su pod<br />
vlašću koja uskraćuje njihova građanska<br />
prava, koju nisu izabrali i koju, kao takvu,<br />
ne žele. U mnogim zemljama vlast je izabrana<br />
demokratskim putem, ali je nakon<br />
izbora u velikoj mjeri iznevjerila očekivanja<br />
svojih birača. I u Bosni i Hercegovini su<br />
izabrani političari pogazili svoja predizborna<br />
obećanja i neradom ugrozili građanska i<br />
ljudska prava stanovnika.<br />
Ovosvjetsko sudstvo se uspostavilo da<br />
bi se mogla zaštititi prava slabijega nasuprot<br />
zakona sile jačega. Zakon sile jačega posebno<br />
dolazi do izražaja u ratnim situacijama<br />
i one koji su se u ratu ogriješili o moralne<br />
norme treba identificirati i pravedno kazniti<br />
kako bi pobijedila moralna društvena načela.<br />
Ali, svako ko vodi računa o tim načelima<br />
treba prilikom odbrane prava znati razlikovati<br />
agresora od branioca.<br />
Kad su u nekim slučajevima izvjesni<br />
licemjerni politički subjekti nakon rata<br />
pokušali izjednačiti krivicu agresora sa “krivicom’’<br />
branioca, pravdu i nepristrasno suđenje<br />
bilo je potrebno tražiti od strane neutralnog<br />
međunarodnog suda. Haški sud<br />
je, na primjer, uspostavom pravde potvrdio<br />
oslobađajuću presudu generalu Armije<br />
Bosne i Hercegovine Seferu Haliloviću i<br />
ratnom komandantu odbrane Srebrenice<br />
Naseru Oriću.<br />
U ratnim logorima u Bosni i Hercegovini<br />
je nepravedno mučeno<br />
i zlostavljano brojno bošnjačko<br />
civilno stanovništvo. U genocidima<br />
nad Bošnjacima je ubijeno<br />
na hiljade Bošnjaka čija<br />
je jedina “krivica’’ bila je što su<br />
imali islamsko ime. U mnogim<br />
zemljama svijeta politički neistomišljenici<br />
se danas progone.<br />
Ljudi postaju politički zatvorenici<br />
i proganjaju se samo zbog<br />
drugačijeg svjetonazora i mišljenja.<br />
Sjetimo se najozloglašenijeg<br />
logora za političke zatvorenike,<br />
iz bliže historije, Golog otoka.<br />
To je logor formiran u mirnodopsko<br />
vrijeme u kojem se<br />
sprovodio brutalan i moralno<br />
degradirajući tretman neistomišljenika<br />
od strane jugoslovenskih<br />
komunista.<br />
Na Golom otoku se ubijao<br />
čovjek u čovjeku<br />
Prema brojnim svjedočanstvima logoraša,<br />
kad bi na Goli otok pristigao novi<br />
logoraš, stari logoraši su bili prinuđeni da<br />
mu iskažu “dobrodošlicu’’ tako što bi se<br />
poredali u dvije duge kolone u špaliru kroz<br />
koji bi morao proći novi logoraš. Novi<br />
logoraš bi od udaraca na kraju špalira bio<br />
sav u krvi i gubio bi svijest. Ako bi stražari<br />
posumnjali da neki od starih logoraša nije<br />
novog udario dovoljno snažno i on bi lično<br />
morao proći kroz taj špalir. Najmlađi zatvorenik<br />
na Golom otoku, tada sedamnaestogodišnji<br />
Vuksan Knežević svjedoči: “Iz<br />
špalira su mučenike ubacivali u tzv. kolo<br />
koje je po stotinjak njih ‘igralo’ klečeći, derući<br />
dlanove i koljena o oštro izbrazdano<br />
kamenje koje seče kao brijač. Jedni drugima<br />
bi gurnuli glave između nogu i tako se<br />
U tom cilju<br />
građani bi<br />
se trebali<br />
organizirati i<br />
dići glas protiv<br />
svake vrste<br />
nepravde putem<br />
transparenata,<br />
plakata, letaka,<br />
grafita. Trebala<br />
bi se informirati<br />
javnost o<br />
konkretnim<br />
slučajevima,<br />
organizirati<br />
okupljanja na<br />
javnim mjestima.<br />
okretali, dok su ih batinaši udarali po leđima.<br />
Mnogi bi se od bola i straha pomokrili<br />
onom iza sebe na glavu.’’<br />
Među kažnjenike su bili ubacivani lažni<br />
kažnjenici – agenti koji bi tražili i evidentirali<br />
slučajeve koji se glasno žale na nepravdu.<br />
Ljudi su nakon toga stradali na razne<br />
načine: “pri pokušaju bijega’’, u “nesreći’’<br />
na radu u kamenolomu ili bi jednostavno<br />
bili na smrt pretučeni. Neki su umirali od<br />
izgladnjelosti i iscrpljenosti. Sve se ovo događalo<br />
u mirnodopskom vremenu. Bivši<br />
politički zatvorenik Vladimir Bobinac je<br />
izjavio: “U logorima u Njemačkoj i Sibiru<br />
se ubijalo tijelo, a u logoru na Golom otoku<br />
se ubijao čovjek u čovjeku.’’<br />
Na Hadžetu u Novom Pazaru<br />
je strijeljano oko 2.000<br />
nevinih uglednih Bošnjaka, po<br />
kratkom postupku, bez ikakvih<br />
sudskih procesa, krajem 1944.<br />
i početkom 1945. godine. Nakon<br />
toga je krenulo masovnije<br />
iseljavanje Bošnjaka u Tursku.<br />
Danas se u Sandžaku 4. septembar<br />
obilježava kao “Dan šehida<br />
Hadžeta’’, nevino stradalih<br />
bošnjačkih velikana. Bošnjaci<br />
Sandžaka zahtijevaju da se ovaj<br />
datum obavezno uvrsti u udžbenike<br />
kad je riječ o bošnjačkoj<br />
historiji.<br />
Mučenje neistomišljenika u<br />
“demokratskim” zemljama<br />
U mnogim “demokratskim’’<br />
zemljama praksa mučenja<br />
u zatvoru je postala pravilo,<br />
a ne izniman slučaj. O tome svjedoče<br />
brojne potvrde izvještaja poznatih organizacija<br />
za ljudska prava. Prema njihovim<br />
istraživanjima, takozvane tajne potjernice<br />
izdaju se najčešće u zadnji čas, ciljano pred<br />
putovanje tražene osobe. Namjerno dolazi<br />
do hapšenja te osobe u drugoj zemlji<br />
kako bi pravna zaštita u zemlji u kojoj živi<br />
izostala i kako bi se u dosta konfuznoj situaciji<br />
uspjelo realizirati izručenje do kojeg<br />
u regularnoj situaciji nikad ne bi došlo.<br />
Sposobniji politički zatvorenici ponekad<br />
uspiju u zatvoru i u nemogućim uvjetima,<br />
organizirati zatvorske sindikate preko kojih<br />
se bore za osiguravanje boljih uvjeta za<br />
sve zatvorenike. Neki se umrežavaju pišući<br />
pisma drugim političkim zatvorenicima.<br />
Neki zbog takvih aktivnosti dobiju dodatnu<br />
kaznu. Zatvorenici inače u svojoj nevolji<br />
podržavaju jedni druge.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
27
Bošnjaci su kroz povijest mnogo puta<br />
bili prepuštani na milost i nemilost državnim<br />
sudovima. U njima im je činjena<br />
teška nepravda. “Mladi Muslimani” su,<br />
na primjer, hapšeni i podvrgavani teškoj<br />
torturi u istražnim postupcima. Od njih<br />
je traženo da priznaju da su narodni neprijatelji<br />
i bili bi mučeni sve dok to ne bi<br />
priznali. Nakon toga im je određivan zatvor<br />
sa prinudnim radom i gubitkom građanskih<br />
prava. Oni su o vjerskim temama<br />
morali pisati pod pseudonimima. Tako je<br />
na primjer ‘Mladi Musliman’ Munir Gavrankapetanović<br />
napisao brojna djela, kao<br />
što su “Snagom vjere do savršenstva duše’’,<br />
“Na putu utjehe i nade’’, “U plamenu<br />
kušnje’’ i dr., pod pseudonimom Ismet U.<br />
Šehibrahimović.<br />
U svom djelu “U plamenu kušnje’’<br />
Gavrankapetanović govori o nekim od načina<br />
torture političkih zatvorenika: “... U<br />
tom bazenu mogao je samo stajati. Voda<br />
je bila toliko duboka da nije mogao sjediti.<br />
Kad bi ga san uhvatio, išao bi u kut<br />
ćelije i tu se oslanjao o zid da zaspi bar<br />
pet-šest minuta. Bilo mu je jako hladno.<br />
Iz sahata u sahat bivalo je sve neizdržljivije.<br />
Pošto je samo stajao noge su mu otekle<br />
već prva dva dana. Vani je bilo hladno pa<br />
se mrznulo. Na moment bi zaronio i sjeo<br />
na dno bazena samo na tren da odmori<br />
noge. Taj odmor trajao je toliko dugo (nekoliko<br />
sekundi) koliko bi mogao biti pod<br />
vodom bez zraka. Počeo je osjećati bolove<br />
u predjelu slabina. Masirao se po tijelu i<br />
rukama, da se malo zagrije. Pio je vodu iz<br />
bazena. Na plafonu je žmirkala žarulja od<br />
25 svijeća, obložena žičanom mrežicom.<br />
U toj grobnici punoj vode zatvorenici su<br />
osjećali nevjerovatno jak psihički pritisak,<br />
beznađe...’’. Munir Gavrankapetanović je<br />
i sam od silne zatvorske torture teško obolio.<br />
Neki zatvorenici iz organizacije “Mladi<br />
Muslimani’’ su nakon robijanja postali poznate<br />
političke ličnosti. ‘Mladi Musliman’<br />
Alija Izetbegović je postao predsjednik Bosne<br />
i Hercegovine.<br />
Montirani politički procesi<br />
Državni režimi su često puta svojim<br />
neistomišljenicima montirali političke<br />
procese kojima bi im nastojali zagorčati<br />
život. U montiranom političkom procesu<br />
“Lim’’ Bošnjaci su radi svog stranačkog<br />
djelovanja hapšeni na kućnom pragu. Prema<br />
svjedočenima zlostavljanih Bošnjaka,<br />
nakon stavljanja lisica, poveza preko očiju<br />
i kapuljače na glavu, nevino uhapšeni su<br />
autima bili prevoženi do mjesta odredišta<br />
na kojem su mučenjem tjerani da priznaju<br />
nepostojeće grijehe.<br />
“Morali smo prolaziti kroz špalir specijalaca,<br />
gdje nas je čekala kanonada udaraca<br />
po tijelu i glavi, uz pjevanje četničkih<br />
pjesama, psovanje balinske i turske majke<br />
i Alije.’’- svjedoče zlostavljani Bošnjaci.<br />
“Iz besvjesnog stanja su nas<br />
vraćali kantom hladne vode.<br />
U zatvorenim prostorijama<br />
su nas tukli palicama po tabanima<br />
i tijelu. Uključivali su<br />
nam elektrošokove od kojih<br />
smo gubili svijest. Osjećaj je<br />
bio kao da nam se hiljadu igala<br />
zabija u tijelo. Prijetili su da će<br />
nam pobiti porodicu, ako ne<br />
priznamo ono što su tražili da<br />
priznamo’’ – kazao je jedan od<br />
intervjuisanih Bošnjaka, žrtava<br />
montiranog političkog procesa<br />
u Crnoj Gori.<br />
Ibrahim Ćikić, žrtva iz<br />
istog montiranog procesa, je<br />
napisao knjigu “Gdje sunce ne<br />
grije’’ u kojoj je javnosti objelodanio<br />
svu torturu koju je preživio<br />
zajedno sa ostalim bošnjačkim<br />
zatvorenicima i danas ima<br />
velikih problema zbog toga.<br />
Naime, farsa i licemjerstvo prema ovim<br />
Bošnjacima u Crnoj Gori se nastavila i država<br />
danas od Ibrahima traži odštetu, jer je<br />
objelodanio to zlostavljanje.<br />
Žrtve ovog procesa dalje navode: “Postavljali<br />
su nam pitanja na koje odgovore<br />
nismo znali. Vodili nas do provalije prijeteći<br />
nam strijeljanjem, pa opet vodili<br />
nazad na ispitivanje. Neki od nas su krv<br />
mokrili. Misli smo da to mučenje ne možemo<br />
preživjeti. Na kraju su nas odvodili u<br />
Istražni zatvor gdje smo bili osuđeni na po<br />
nekoliko godina robije. Međutim, nakon<br />
par godina oslobođeni smo, kako to cinično<br />
piše u našim oslobađajućim presudama,<br />
‘voljom predsjednika Republike Crne<br />
Gore Momira Bulatovića’.”<br />
Abu Hamzu<br />
je nedavno<br />
posjetio<br />
reisu-l-ulema<br />
mr. Husein<br />
ef. Kavazović<br />
koji je svojom<br />
posjetom<br />
nastojao<br />
skrenuti<br />
pažnju javnosti<br />
na tešku<br />
diskriminaciju<br />
prava ovog<br />
zatvorenika.<br />
Nevinim<br />
zatvorenicima<br />
je unekoliko<br />
lakše trpiti<br />
nepravdu kad<br />
vide da nisu<br />
zaboravljeni.<br />
Pripadnici islama u<br />
zloglasnim zatvorima<br />
Zatvor Guatanamo je najozloglašeniji<br />
američki zatvor i<br />
po priznanjima Amerikanaca.<br />
Pravni zastupnik zatvorenika<br />
zatvora Guatanamo Thomas<br />
Wilner izjavljuje da je Barak<br />
Obama jedina osoba koja ima<br />
autoritet da zatvori ovaj zloglasni<br />
zatvor, ali nema političke<br />
volje da ovo pitanje stavi na vrh<br />
prioriteta. Bijela kuća je kazala<br />
da je zainteresirana za zatvaranje<br />
Guatanama, ali je to pitanje delegirala<br />
drugim ljudima.<br />
Podsjetimo se vremena<br />
kad je bošnjački političar<br />
Zlatko Lagumdžija u Guatanamo<br />
poslao “Alžirsku grupu’’<br />
uprkos toga što nije bilo<br />
pravnih elemenata za to, što<br />
je kasnije potvrdio i Vrhovni sud Federacije<br />
Bosne i Hercegovine.<br />
Zatvorenici Guatanama su zatvarani<br />
bez prava na suđenje. Neki od njih su po<br />
par decenija čamili u zatvoru bez optužnice<br />
za bilo koji počinjeni zločin. Odvajani su<br />
od svojih porodica i toplih domova. Njihova<br />
djeca su ih čekala, tugovala i odrastala<br />
bez njih, dok su supruge činile sve da djeci<br />
očuvaju nadu u pravdu.<br />
Štrajk glađu kao posljednje sredstvo<br />
borbe za ljudska prava<br />
Štrajk glađu je krajnje prinudno sredstvo<br />
borbe za ljudska prava. Za njim posežu<br />
osobe koje su u svemu obespravljene, očaj-<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
28
ne, odsječene od svijeta, čija se<br />
riječ ne može čuti dalje od rešetki,<br />
bodljikave žice i stražara.<br />
U svim drugim okolnostima, u<br />
kojima je štrajkač iole slobodan,<br />
štrajk glađu je neprihvatljivo i<br />
neprimjereno sredstvo borbe.<br />
U zatvoru Guatanamo je<br />
situacija bila takva da se od 166<br />
zatvorenika stotinjak njih, zbog<br />
velikog očaja i beznađa, odlučilo<br />
na štrajk glađu. Ljudi su izgubili<br />
po 20 i više kilograma. Neki su<br />
prebačeni u bolnicu, neki su prinudno<br />
dobijali tečnost kako bi se<br />
spriječila njihova smrt od izgladnjivanja.<br />
CIA, FBI i Ministarstvo<br />
odbrane i pravosuđa SAD-a<br />
znali su za većinu zatvorenika da<br />
nisu počinili nikakav zločin i da<br />
su potpuno bezopasni.<br />
Robijanje bez ikakve krivice<br />
Abu Hamza (Imad el Husein) je, također,<br />
jedan od nevinih zatvorenika. On<br />
već šestu godinu robija u imigracionom<br />
U zatvoru<br />
Guatanamo je<br />
situacija bila<br />
takva da se od<br />
166 zatvorenika<br />
stotinak<br />
njih, zbog<br />
velikog očaja<br />
i beznađa,<br />
odlučilo na<br />
štrajk glađu.<br />
Ljudi su izgubili<br />
po 20 i više<br />
kilograma. Neki<br />
su prebačeni<br />
u bolnicu, neki<br />
su prinudno<br />
dobijali<br />
tečnost kako<br />
bi se spriječila<br />
njihova smrt od<br />
izgladnjivanja.<br />
centru u Lukavici. Došao je<br />
u BiH 80-tih godina, oženio<br />
se Bošnjakinjom, državljankom<br />
Bosne i Hercegovine, sa<br />
njom osnovao porodicu i dobio<br />
državljanstvo BiH. Još na<br />
početku agresije na Bosnu i<br />
Hercegovinu odmah je stao u<br />
njenu odbranu. Abu Hamza<br />
nikada nije optužen, niti osuđen<br />
za neka krivična djela,<br />
a zatvoren je u Imigracioni<br />
centar samo zato što je kao<br />
Arap branio Bosnu i Hercegovinu.<br />
S druge strane, genocidna<br />
tvorevina Republika<br />
Srpska nije uhapsila niti jednog<br />
Rusa, Ukrainca ili Grka<br />
koji su joj pomagali u vršenju<br />
genocida nad Bošnjacima.<br />
Šemsudin Mehmedović<br />
je nedavno reagirao na držanje<br />
nepravedno zatvorenog i<br />
nevinog Abu Hamze i ostalih<br />
zatvorenika u Imigracionom centru. Na<br />
sjednici Predstavničkog doma Parlamenta<br />
BiH postavio je poslaničko pitanje na tu<br />
temu: “Na osnovu kojih propisa Bosna i<br />
Hercegovina već nekoliko godina u zatočeništvu<br />
drži osobe stranog porijekla u<br />
za to izgrađenom Centru za azilante? Također,<br />
da mi se odgovori koliko dugo se<br />
mogu osobe držati u tako ograničenom<br />
prostoru? Da li se time krše međunarodne<br />
konvencije o ljudskim pravima? Da li<br />
se u tom centru drže osobe koje su eventualna<br />
‘prijetnja po nacionalnu sigurnost’?<br />
I kako mislite riješiti problem onih<br />
osoba koje se zbog opasnosti ne mogu<br />
vratiti u matičnu zemlju porijekla?’’<br />
Abu Hamzu je nedavno posjetio reisu-l-ulema<br />
mr. Husein ef. Kavazović koji<br />
je svojom posjetom nastojao skrenuti pažnju<br />
javnosti na tešku diskriminaciju prava<br />
ovog zatvorenika. Nevinim zatvorenicima<br />
je unekoliko lakše trpiti nepravdu<br />
kad vide da nisu zaboravljeni. Društvo<br />
koje ovakve slučajeve nepravde nijemo<br />
posmatra je bolesno i nazadno društvo.<br />
Prosperitetno počiva na postulatima<br />
pravde i pravednog tretmana pojedinaca<br />
pred zakonom.<br />
U novom izvještaju organizacije Human<br />
Rights Watch (HRW) navodi se da<br />
su neosnovani pritvori i mučenja postali<br />
uobičajena praksa u svijetu. Tako se<br />
spominju neosnovani pritvori i mučenje<br />
stanovnika od strane sirijskih snaga sigurnosti.<br />
Pritvorenici su zlostavljanjem tjeraju<br />
da potpišu izvjesne dokumente, što<br />
su oni u očaju i čine da bi okončali teške<br />
tjelesne patnje. Kako Al Jazeera prenosi,<br />
Bašar el-Asad je po ovom pitanju priznao<br />
javnosti “pojedine greške’’.<br />
Po svim zakonima, u 21. stoljeću<br />
progon na temelju mišljenja i mučenje<br />
u zatvorima su potpuno neprihvatljive<br />
prakse. Svaka država koja pomaže ovakvu<br />
nepravdu i progon građana aktivno sudjeluje<br />
u kršenju ljudskih prava.<br />
Ljudsko društvo uprkos svojim lutanjima<br />
nikad ne smije odustati od ideala<br />
pravednosti. Javno mnijenje je njegovo<br />
ogledalo koje otkriva lice društva. Ako u<br />
društvu preovladava kolektivna svijest o<br />
neophodnosti pobjede moralnih načela,<br />
onda treba podstaći i pomoći tu pobjedu<br />
pravde i kada je riječ o nehumanom robijanju<br />
nevinih zatvorenika.<br />
U tom cilju građani bi se trebali organizirati<br />
i dići glas protiv svake vrste nepravde<br />
putem transparenata, plakata, letaka,<br />
grafita. Trebala bi se informirati javnost<br />
o konkretnim slučajevima, organizirati<br />
okupljanja na javnim mjestima. Trebalo<br />
bi se ujediniti u zahtjevima i vršiti pritisak<br />
na nadležne institucije, lobirati, pridobijati<br />
utjecajne pojedince i grupe koje imaju<br />
formalnu moć, pomoći im da intenziviraju<br />
svoje aktivnosti u donošenju pravednih<br />
odluka, te svim zakonskim sredstvima<br />
utjecati na uspostavljanje pravde od strane<br />
vlasti koja je zakazala u ispunjavanju svojih<br />
obaveza. Snagom argumenata i snagom<br />
jedinstva primorati je na to.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
29
Vjera i društvo<br />
“Eimaan”, časopis na njemačkom jeziku za mlade muslimane i muslimanke<br />
Ustrajanošću u činjenju dobra<br />
do prvog jubilarnog broja!<br />
Piše: “Eimaan” Redakcija<br />
Vjernici koji potpomažu izgradnju<br />
džamija nose cijenjenu<br />
titulu vakifa, da ih<br />
Allah, s.v.t., nagradi na oba svijeta. Ali<br />
ne zaboravimo one “nevidljive” vakife.<br />
Pitate se ko su ti nevidljivi vakifi? I zašto<br />
su nevidljivi?<br />
Imena te vrste vakifa nisu zapisana<br />
na nekim pločama ili spomenicima.<br />
Nevidljivi vakifi našeg Islamskog<br />
kulturnog centra Grac su pored anonimnih<br />
vakifa, i čitaoci prvog austrijskog<br />
časopisa na njemačkom jeziku za<br />
mlade muslimane i muslimanke koji<br />
nosi ime “Eimaan” i koji je u oktobru<br />
dočekao prvi jubilej. U prva tri izdanja<br />
je Islamski kulturni centar Grac odštampao<br />
preko 1.900 komada, a samo<br />
Allah, s.v.t., zna koliko znanja je rašireno<br />
ovim putem, što je još važnije jer<br />
Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Prenesite od<br />
mene pa makar jedan ajet.” (Buharija).<br />
Uskoro novo izdanje!<br />
Ovaj projekat su pokrenuli mlade<br />
džematlije i džematlijke krajem 2012.<br />
godine i svojim dobrovoljnim radom i<br />
angažmanom u ime Allaha, s.v.t., pomažu<br />
duhovni odgoj djece u dijaspori,<br />
a usput i izgradnju dugo očekivanog<br />
Islamskog kulturnog centra u Gracu.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
30<br />
Naime, sav prihod časopisa “Eimaan”<br />
ide u izgradnju IKC-a Grac.<br />
“Eimaan” izlazi 4 puta godišnje na<br />
njemačkom jeziku, košta 2,20€, a moguća<br />
je i godišnja pretplata širom Austrije,<br />
Njemačke i Švicarske. U “Eimaan-u”<br />
bivaju obrađene teme direktno vezane<br />
za islam, ali i mnoge druge koje bi djeci<br />
mogle privući pažnju i interesovanje za<br />
islam što je i glavni cilj ovog časopisa.<br />
“Eimaan” je časopis kojeg su podržali<br />
predsjednik Islamske zajednice<br />
Austrije (IGGiÖ) dr. Fuat Sanac, predsjednica<br />
Islamske pedagoške akademije<br />
(IRPA) mr. Amena Shakir, Islamska<br />
zajednica Bošnjaka u Austriji (IZBA) i<br />
mnogi drugi.
IKC Graz<br />
U narednim mjesecima je u planu<br />
kooperacija sa džematima u Austriji i<br />
uvođenje “Eimaan” časopisa u mektepsko<br />
štivo. Već je dosta džemata realizovalo<br />
ovu mogućnost. Rad ovih mladih<br />
ljudi je vidljiv, što potvrđuje i tiraž koji<br />
je od prvog broja porastao sa 250 na<br />
600 komada.<br />
Zahvaljujemo se svim čitaocima<br />
“Eimaan-a” i roditeljima koji podržavaju<br />
ovaj projekat i odgoj svoje djece<br />
u duhu islama. Neka Vas Allah, s.v.t.,<br />
nagradi! Amin”<br />
Informišite se preko e-mail adrese:<br />
eimaan@islamgraz.org ili na Facebook<br />
stranici https://www.facebook.<br />
com/IKZ.Graz.Eimaan<br />
Zagonetka<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
31
Duplerica<br />
Fotoreportaža: Protesti podrške svrgnutom egipatskom<br />
predsjedniku Muhammedu Mursiju u Sarajevu<br />
“We will never forget you Esma”<br />
Pripremio: A.A.<br />
Ispred Ambasade Arapske Republike Egipat u Sarajevu su u subotu 26. oktobra održani mirni protesti omladinaca egipatske<br />
dijaspore u Bosni i Hercegovini. Nekoliko desetina pripadnika egipatske dijaspore, ali i građana BiH došlo je danas kako<br />
bi još jednom pružili podršku egipatskom narodu i svrgnutom predsjedniku Muhammedu Mursiju. Na jednom od transparenata<br />
pisalo je: “We will never forget you Esma”. Poruka je posvećena Esmi, kćerki jednog od lidera Muslimanskog bratstva<br />
Mohameda El Beltagya, koja je prošlog ljeta snajperskim hicem ubijena na trgu Rabiatul Adeviyye u Kairu. Glasnogovornik egipatske<br />
dijaspore u BiH Yasser Lila kazao je da su se okupili kako bi još jednom pružili<br />
podršku narodu Egipta, koji je na ulicama i protestira. “Narod je izabrao predsjednika i<br />
parlament, kao i Ustav, a zatim je došla vojska i sve to srušila. Mi smo protiv toga. Nema<br />
mira u Egiptu, smiraja neće biti, dok narod Egipta ne osjeti da je njihova riječ zadnja.”<br />
Protesti su usmjereni protiv novog režima koji je na vlast došao vojnim udarom, zbacujući<br />
s vlasti legalno izabranog šefa države. Prema njegovim riječima, niko ne može na silu<br />
nametnuti vlast. “Egipatski narod je osjetio da je prevaren od strane ministra odbrane<br />
Egipta Abdulfettaha Sisija”, pojasnio je Lila i dodao da vjeruju kako privremeni egipatski<br />
predsjednik nema vlast i kako o svemu odlučuje ministar Sisi. Mnogo puta je egipatska<br />
dijaspora organizirala proteste podrške, kako u glavnom gradu BiH, tako i u Zenici i<br />
drugim gradovima. “Danas smo ispred egipatske ambasade u BiH kako bismo sadašnjoj<br />
egipatskoj vlasti, preko ove ambasade, poslali poruku”, poručio je Lila.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
32
(“Nikada te nećemo zaboraviti Esma’’)<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
33
Pogledi<br />
Postpopisne igrarije<br />
Prvo skoči pa reci - hop!<br />
Ko ima pravo vjerovati u<br />
dobronamjernost onih koji su<br />
čitavo vrijeme radili na štetu<br />
Bošnjaka? Kako treba tumačiti njihov<br />
predpopisni slogan u Sarajevu: “Budi<br />
građanin“, a u Banja Luci: “Budi svoj“?<br />
Kako to ista “nevladina“ organizacija<br />
na dva potpuno suprotna načina<br />
agitova na stanovnike u dva različita<br />
entiteta. Zašto se samo Bošnjacima<br />
razvlačila pamet sa mogućnošću<br />
drugačijeg izjašnjavanja prilikom<br />
popisa što se tiče nacionalne<br />
pripadnosti? Zna se dobro oko čijeg<br />
jorgana se igrala i još uvijek igra igra.<br />
Sada nam ti isti nedobronamjerni<br />
ljudi dijele tablete “apaurina“<br />
i “leksilijuma“ kroz umirujuća<br />
saopštenja o regularnosti završenih<br />
aktivnosti i kao vjerodostojno<br />
mogućim konačnim, po nama<br />
realnim, rezultatima zastupljenosti<br />
pojedinih nacionalnih grupa u<br />
ukupnom broju stanovništva naše<br />
domovine. Po objavljivanju konačnih<br />
rezultata, bojim se, Bošnjacima će<br />
trebati “morfij“<br />
Piše: Sead Zubanović<br />
Saopštenje nevladinih organizacija<br />
da je na probnim<br />
uzorcima popisa stanovništva<br />
evidentirano pedeset četiri posto<br />
Bošnjaka od ukupnog broja stanovništva<br />
BiH i da u manjem entitetu<br />
procenat popisanog bošnjačkog stanovništva<br />
iznosi sedamnaest posto<br />
neće sigurno biti potvrđen u januaru<br />
mjesecu naredne godine kao konačan<br />
rezultat. Ovo saopštenje je dato<br />
u javnost iz dva razloga. Prvi je da se<br />
umiri revolt u bošnjačkom korpusu<br />
zbog mora nepravilnosti evidentiranih<br />
tokom provođenja ove aktivnosti<br />
i straha da će se osnovano insistirati<br />
na njegovom poništenju, a drugi<br />
razlog je da se na vrijeme signalizira<br />
političarima manjeg entiteta da poduzmu<br />
dodatne korake u cilju “korekcije”<br />
rezultata popisa.<br />
Rezultati popisa će biti uslovljeni<br />
samostalnošću RS-a?!<br />
Ko ima pravo vjerovati u dobronamjernost<br />
onih koji su čitavo vrijeme<br />
radili na štetu Bošnjaka? Kako treba<br />
tumačiti njihov pred popisni slogan u<br />
Sarajevu: “Budi građanin”, a u Banja<br />
Luci: “Budi svoj”? Kako to ista “nevladina”<br />
organizacija na dva potpuno<br />
suprotna načina agitova na stanovnike<br />
u dva različita entiteta? Zašto se<br />
samo Bošnjacima razvlačila pamet sa<br />
mogućnošću drugačijeg izjašnjavanja<br />
prilikom popisa što se tiče<br />
nacionalne pripadnosti? Zna<br />
se dobro oko čijeg jorgana se<br />
igrala i još uvijek igra igra.<br />
Sada nam ti isti nedobronamjerni<br />
ljudi dijele tablete<br />
“apaurina” i “leksilijuma”<br />
kroz umirujuća saopštenja<br />
o regularnosti završenih aktivnosti<br />
i kao vjerodostojno<br />
mogućim konačnim, po<br />
nama realnim, rezultatima<br />
zastupljenosti pojedinih nacionalnih<br />
grupa u ukupnom<br />
broju stanovništva naše domovine.<br />
Po objavljivanju<br />
konačnih rezultata, bojim<br />
se, Bošnjacima će trebati<br />
“morfij”.<br />
Uz uvijek podrazumijevajuću<br />
saglasnost političara<br />
hermafrodita koji sebe nazivaju<br />
bošnjačkim predstavnicima<br />
u vlasti, popisni<br />
materijal je uskladišten u<br />
sarajevskom prigradskom<br />
naselju imena Lukavica.<br />
Zvanično ovo predgrađe nazivaju<br />
“Istočno Sarajevo”, ali<br />
ja to ne činim jer može, recimo,<br />
nedobronamjeran čovjek<br />
prilikom čitanja lahko,<br />
naprimjer izostaviti veliko<br />
slovo “I” s početka naziva pa<br />
bi to onda moglo jako ružno<br />
da zvuči. Helem, u privatnom<br />
objektu koji je, izborna<br />
komisija kaže, opremljen video<br />
nadzorom, a vlasništvo je jednog<br />
lica, naravno Srbina, smještena je ova<br />
dragocjena dokumentacija čiju tajnost<br />
sadržaja garantuje država! Sam prostor<br />
Ko zna čime<br />
je uslovljeno<br />
održavanje<br />
ovog popisa<br />
stanovništva u<br />
BiH od strane<br />
država Srbije,<br />
Hrvatske i<br />
Crne Gore kao<br />
i domicilne<br />
srpsko-hrvatske<br />
podaničke<br />
politike? Popis<br />
iz 1991. krvavo<br />
je plaćen i<br />
zapečaćen<br />
Dejtonskom<br />
okupacijom<br />
svođenja<br />
životnog prostora<br />
Bošnjaka na 26 %<br />
teritorije njihove<br />
matične države.<br />
za skladištenje je određen tek nekoliko<br />
dana po početku obavljanja popisa?!<br />
Inače u Lukavici, opet normalno uz<br />
pristanak ljudi bez mnogo karaktera<br />
koji pripadaju bošnjačkom, ali i bosanskom<br />
korpusu (ministar Hadžić<br />
naprimjer sjedi na mjestu Bošnjaka, a<br />
izjašnjava se Bosancem) izgrađena je i<br />
smještena zgrada “SIPE”, kao i Emigracioni<br />
centar sa njegovim, od početka<br />
do danas, stalnim stanarom Abu<br />
Hamzom. Nakon dugogodišnjeg otkupljivanja<br />
zemljišta (od besplatnog placa<br />
kako je obećano od strane vlade manjeg<br />
entiteta, srpski normalno<br />
upotrijebljena laž da bi<br />
se dobila izgradnja tog jako<br />
skupog objekta, došlo se do<br />
astronomske cifre vrijednosti<br />
te lokacije) počinje se redovno,<br />
evo zadnje tri godine, sa<br />
gradnjom zgrade, kažu najsavremenije<br />
“pritvorne jedinice”,<br />
zatvora na Balkanu.<br />
Što god Dodo traži, to Srbi<br />
moraju i dobiti. Lične karte<br />
i pasoši se odavno štampaju<br />
u Banja Luci i krivotvore širom<br />
RS-a. Još je ostalo da se<br />
i Predsjedništvo države, kad<br />
on to poželi, preseli tamo.<br />
Kakve su garancije da prilikom<br />
“slučajnog” nestanka<br />
elekrične energije nestane<br />
i koja hrpa popisnih listi?<br />
Na isti način se može nova<br />
količina popisnog materijala<br />
i dodati već postojećoj.<br />
Lahko je moguće da bude i<br />
poplave u tom objektu koji<br />
služi kao magacinski prostor<br />
i požara, ali jedno je sigurno<br />
- rezultati popisa koji su najavljeni<br />
neće ostati ovakvi, a<br />
i njihovo će objavljivanje biti<br />
uslovljeno, recimo, samostalnošću<br />
RS-a, naprimjer.<br />
U našoj Bosni uobičajeno<br />
je reći onom ko se prerano<br />
raduje: “Prvo skoči<br />
pa reci - hop!” Opravdano<br />
postadoh jedan od onih za<br />
koje neki kažu da i u jogurt pušu. Evo<br />
i jednog veoma velikog, ali od javnosti<br />
strogo povjerljivog, državnom tajnom<br />
dugo čuvanog, razloga zašto.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
34
Na popisu stanovništva održanom<br />
u FNR Jugoslaviji 1948. godine<br />
popisani su kao narodi redom: Srbi,<br />
Hrvati, Slovenci, Makedonci, Muslimani<br />
i Crnogorci, a kao nacionalne<br />
manjine evidentirano je njih jedanaest:<br />
Šiptari, Madžari, Rumunji, Turci,<br />
Slovaci, Talijani, Bugari, Nijemci,<br />
Česi, Ukrajinci i ostali. Iz do danas<br />
neobjašnjivog razloga poslije ovog<br />
popisa Muslimani (Bošnjaci su po<br />
“zakonu” prestali biti Bošnjaci još za<br />
vladavine Austro-Ugarske kada su<br />
“izgubili” i svoj bosanski jezik) nisu<br />
više bili narod i na sljedećem popisu<br />
su se mogli izjasniti samo kao Srbi,<br />
Hrvati ili “neopredijeljeni”. Krvlju i<br />
najvećim procentualnim stradanjem,<br />
poslije Jevreja, tokom Drugog svjetskog<br />
rata plaćeno i vraćeno pravo na<br />
svoje ime, makar ono bilo sa vjerskim<br />
prefiksom, se briše. Historijske činjenice<br />
da je od sedam ofanziva njih šest<br />
njemački okupator izveo u Bosni, da<br />
je u gradu Jajcu, opet u Bosni, ratne<br />
1943. godine utemeljena i proglašena<br />
na drugom zasjedanju AVNOJ-a<br />
Federativna Narodna Republika Jugoslavija<br />
nije pila vode. Narod kojeg<br />
su ubijali svi redom, četnici, ustaše,<br />
Nijemci i Talijani u novoformiranoj<br />
državi biva kažnjen. Zaista, zašto i<br />
kako se to desilo? Ko nam je nanio<br />
tako tešku nepravdu čiju cijenu krvavo<br />
plaćamo evo do danas.<br />
Četiri srpska zahtjeva Titu<br />
Po završenom već pomenutom<br />
popisu stanovništva<br />
četrdeset osme godine do<br />
predsjednika države Josipa<br />
Broza dolaze informacije<br />
(njemu špijuna nikada nije<br />
falilo) o tajno održanom svesrpskom<br />
saboru i njegovoj<br />
jednoglasno donesenoj odluci<br />
da Srbija napusti Jogoslaviju<br />
i “prisojedini” se tadašnjem<br />
Sovjetskom Savezu (Rusiji).<br />
Pragmatični Tito stupa u pregovore<br />
i razgovore sa predstavnicima<br />
Srba, većinskim<br />
narodom njegovog budućeg<br />
carstva, tražeći načina da promijeni njihovu<br />
odluku i sazna razloge nezadovoljstva<br />
postojećim državnim uređenjem.<br />
Prvo što mu je sugerisano bi da Srbi ne<br />
žele da žive u državi u kojoj su Muslimani<br />
priznati kao narod. On im je obećao<br />
da će to promijeniti i autokratski uskrati<br />
Muslimanima pravo na ravnopravnost.<br />
Na sljedećem popisu stanovnišva 1953.<br />
godine nacija “Musliman” nije postojala.<br />
Umjesto nje u istoj rubrici pisalo je<br />
“Neopredijeljen”. Tito je tako svojevoljno<br />
ukinuo odluku ZAVNOBiH-a (Zemaljskog<br />
antifašističkog vijeća narodnog<br />
oslobođenja Bosne i Hercegovine)<br />
vrhovne vlasti ove Republike o konstituivnosti<br />
muslimanskog naroda. Na-<br />
Niti u jednoj<br />
Jugoslaviji Srbi<br />
nisu suđeni za<br />
svoja zlodjela!<br />
Zato danas<br />
svi oni redom<br />
tako vrište<br />
zbog hapšenja<br />
i suđenja<br />
počinilaca<br />
ratnih zločina.<br />
U njihovim<br />
glavama postoji<br />
čip da ubiti<br />
Bošnjaka nije<br />
kažnjivo djelo.<br />
kon njegove odluke više nije<br />
važila ona čuvena krilatica da<br />
Bosna nije ni srpska, ni muslimanska,<br />
ni hrvatska, nego i<br />
jednih i drugih i trećih. Bila<br />
je to protustavna odluka, ali<br />
on je mogao sve. Zatim je u<br />
posrednim pregovorima od<br />
njega traženo da se četnicima<br />
ne sudi za ratne zločine.<br />
Tu je postignut kompromis<br />
da im se ne sudi, ali samo za<br />
zločine počinjene nad Muslimanima<br />
sa dodatnom obavezom<br />
države da se niti jedno<br />
stratište tog naroda ne smije<br />
obilježiti na bilo kakav način.<br />
Svjedoci smo da je i taj uslov<br />
ispoštovan. Nigdje nema spomenika<br />
niti barem spomen ploče na mjestima<br />
masovnih pokolja i pomora Bošnjaka<br />
iz vremena Drugog svjetskog rata. Četvrto<br />
što su Srbi tražili kao uslov svog<br />
ostanka u zajedničkoj državi je bilo da<br />
u njenoj vlasti drugi čovjek bude Srbin.<br />
Tito se složio i predložio im je da njegov<br />
zamjenik bude Aleksandar Ranković, na<br />
što su ovi odmah i pristali jer je i njihov<br />
prijedlog bio isti, stim da on obavlja i<br />
funkciju glavnog ministra unutrašnjih<br />
poslova. Do danas još nisu razotkriveni<br />
državni zločini počinjeni po naređenju<br />
ovog velikosrpskog monstruma, pogotovo<br />
na Kosovu. Po okončanju ovih<br />
tajnih pregovora uz saglasnost srpskog<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
35
političkog i akademskog vrha, država<br />
formira zatvor “Goli otok” prije svega<br />
namijenjen za one Srbe i podrazumijevajuće<br />
Crnogorce koji su odbili prihvatiti<br />
rezultate postignutog dogovora pa<br />
obavezno uvijek sumnjive Muslimane i,<br />
normalno zbog ravnopravne nacionalne<br />
zastupljenosti sa političkog kursa, posebno<br />
mnoge “zalutale” Hrvate, pa Slovence<br />
i ostale. Cijenu opstanka kasnije<br />
krvavo raskomadane države platili su<br />
Muslimani. Izgubili su naciju, oni koji<br />
su počinili zločine nad njima su oslobođeni<br />
bilo kakve odgovornosti, a mjesta<br />
genocida stotinama i hiljadama pobijenih<br />
nikad se nisu smjela ni označiti. Na<br />
takav način su ponovo ostali uskraćeni<br />
prava na historijsko pamćenje. Krvoloci<br />
opet nisu imali povijesnog straha od odgovornosti<br />
za svoje postupke. To je bio<br />
jedan od najvećih razloga što je u agresiji<br />
’92.-’95. godine bilo toliko zvjerskih<br />
zločina, jednom riječju stravičnog genocida<br />
nad Bošnjacima. Niti u jednoj<br />
Jugoslaviji Srbi nisu suđeni za svoja<br />
zlodjela! Zato danas svi oni redom tako<br />
vrište zbog hapšenja i suđenja počinilaca<br />
ratnih zločina. U njihovim glavama postoji<br />
čip da ubiti Bošnjaka nije kažnjivo<br />
djelo. Pravo na silovanje kao<br />
i ratni plijen, pljačke imovine<br />
ubijenih i protjeranih,<br />
za njih je sasvim normalana<br />
stvar. Ko je želio vidio je, na<br />
snimku kanadskog vojnika,<br />
kako kolone Srba muškaraca,<br />
žena i njihove djece sa pretrpanim<br />
traktorima, autima,<br />
zaprežnim kolima, civarama<br />
i pješke iz puste Srebrenice<br />
danima voze i nose iz napuštenih<br />
bošnjačkih kuća<br />
opljačkane stvari. Veliki broj<br />
ubijenih Bošnjaka u ovom<br />
zadnjem genocidu je indirektna<br />
žrva Titovih ustupaka<br />
četnicima za vrijeme i poslije<br />
Drugog svjetskog rata. Ko<br />
zna kada će to i da li će ikada<br />
mnogim pripadnicima bošnjačkog<br />
naroda postati jasno. Pogotovo<br />
onim hipnotisanim lažnim bratstvom i<br />
jedinstvom što pod Titovu bistu svake<br />
godine redaju cvijeće. Znaju li oni gdje<br />
se, naprimjer, nalazi jama Čavkarica<br />
i zašto tolike godine nikada nisu čuli<br />
za nju? Zar se sada isti scenarij prikrivanja<br />
ne dešava u Višegradu zabranom<br />
Veliki broj<br />
ubijenih<br />
Bošnjaka u<br />
ovom zadnjem<br />
genocidu je<br />
indirektna<br />
žrva Titovih<br />
ustupaka<br />
četnicima<br />
za vrijeme i<br />
poslije Drugog<br />
svjetskog rata.<br />
Ko zna kada<br />
će to i da li će<br />
ikada mnogim<br />
pripadnicima<br />
bošnjačkog<br />
naroda postati<br />
jasno.<br />
obnavljanja kuće u kojoj su<br />
zapaljene sedamdeset i dvije<br />
žrtve, najviše žene i djeca. Šta<br />
je sa logorima smrti Omarska<br />
i Manjača i isto tako zaključanim<br />
vratima stratišta oko<br />
Srebrenice?<br />
Ko zna čime je uslovljeno<br />
održavanje ovog popisa<br />
stanovništva u BiH od strane<br />
država Srbije, Hrvatske i Crne<br />
Gore kao i domicilne srpskohrvatske<br />
podaničke politike?<br />
Popis iz 1991. krvavo je plaćen<br />
i zapečaćen Dejtonskom<br />
okupacijom svođenja životnog<br />
prostora Bošnjaka na 26<br />
% teritorije njihove matične<br />
države. Koju cijenu ćemo<br />
morati platiti sada saopštit<br />
će nam ovaj put, umjesto<br />
Austro-Ugarske, pa “našeg” Tite, zatim<br />
Amerike, Evropska Unija i to u januaru<br />
ili februaru naredne, 2014. godine.<br />
Po cijenu ponovne trojne agresije<br />
susjednih zemalja na BiH, Evropa neće<br />
nikada dozvoliti da Bošnjaci budu natpolovično<br />
većinsko stanovništvo u svojoj<br />
domovini.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
36
Islamske teme<br />
Iz povijesti muslimana - Hronika i događaji IX<br />
U bitki za Halep<br />
15 hiljada muslimanskih vojnika<br />
porazili 200 hiljada Vizantijaca<br />
Bivši muftija Islamske zjednice<br />
u Hrvatskoj Ševko Omerbašić<br />
napisao je odličnu knjigu<br />
“Povijest islama“. Iako je ova<br />
knjiga izdana davne 1996.<br />
godine, ona je jedinstvena jer<br />
je jedina knjiga na jezicima<br />
našeg govornog područja<br />
koja kroz poglavlje hronika<br />
i događaji donosi veoma<br />
dragocjene podatke iz<br />
islamske povijesti. Zbog<br />
važnosti tih podataka odlučili<br />
smo u nekoliko narednih<br />
brojeva prenijeti najzanimljivije<br />
dijelove spomenute kronike<br />
i događaja iz Omerbašićeve<br />
knjige “Povijest islama“<br />
Pripremio: Almir Duvnjak<br />
44 9 . g o d i n a<br />
Hidžre:<br />
Bagdad i Irak<br />
su ponovo zadesile nestašice<br />
hrane i glad. Ljudi su jeli<br />
pse, mačke, miševe, a bilo<br />
je primjera i kanibalizma.<br />
Zatim se pojavila kolera.<br />
Umrli su pokopavani u<br />
masovne grobnice bez gasula<br />
i kefina.<br />
450. godina Hidžre:<br />
Iračke gradove Mosul i<br />
Hemezan pogodio je katastrofalan<br />
zemljotres. Porušio<br />
je mnogo kuća i ubio<br />
mnogo ljudi.<br />
451.godina Hidžre:<br />
Irak je zahvatila velika<br />
studen od koje se pomrzlo<br />
voće i usjevi. Nakon toga<br />
došlo je do velike poplave.<br />
Te iste godine nesreća<br />
je ponovo zadesila Irak, zemlju<br />
je drmao snažan zemljotres, koji je<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
37<br />
484. godina po<br />
Hidžri: 9. Šabana<br />
Šam i njegove<br />
gradove pogodio<br />
je snažan<br />
zemljotres. Narod<br />
je pobjegao iz<br />
kuća na otvoreni<br />
prostor. Antakija<br />
je razorena<br />
od strahovitog<br />
udara, a 90<br />
tornjeva u tom<br />
gradu je potpuno<br />
srušeno. Veliki<br />
broj žrtava<br />
je ostao pod<br />
ruševinama.<br />
porušio mnoge kuće i obustavio sve<br />
mlinove u Bagdadu. Potres je pogodio<br />
i Vasit, Takrit i Hamedan i nanio<br />
ogromne materijalne i ljudske štete.<br />
Bagdad su te godine napale grupe<br />
pljačkaša koji su otimali i iznuđivali<br />
otkupnine. Tako na primjer lopovi<br />
su ukrali Šejhu Nasiru Et-Tabatabiu<br />
džubu dok je išao na džumu-namaz u<br />
džamiju. Bagdad je te godine zadesila<br />
još jedna nesreća. Požar je zahvatio<br />
gradski kvart Kerh, gdje je izgorjela<br />
velika knjižnica koju je uvakufio Vezir<br />
Erdesir. Izgorjelo je 10.000 knjiga<br />
i 100 Mushafa pisanih rukom poznatog<br />
kaligrafa Beni Makleta.<br />
452. godina po Hidžri:<br />
U zoru 3. Džumadel-ahireta nad<br />
bagdadskim nebom se pojavila velika<br />
nepoznata zvijezda iz pravca zapada i<br />
zašla u pravcu istoka.<br />
453. godina po Hidžri:<br />
U mjesecu Džumadel-ula bila je<br />
velika pomrčina Sunca. Bila je tako<br />
mračna da su ptice popadale na drveće<br />
misleći da je došla noć.<br />
455. godina Hidžre:<br />
U mjesecu Šabanu, pokrajinu<br />
Šam i njene gradove pogodio je katastrofalan<br />
potres. Koliko je bio snažan<br />
govori i podatak da je porušio odbrambene<br />
zidine Tripolisa.<br />
456. godina po Hidžri:<br />
Zabilježena je te godine pojava<br />
nepoznate zvijezde čija je svjetlost<br />
bila jača od mjesečeve. Te godine stanovništvo<br />
Iraka zadesila je epidemija<br />
bolesti grla od koje je mnogo ljudi<br />
stradalo.<br />
457. godina po Hidžri:<br />
Počela je izgradnja univerziteta<br />
Nizamije u Bagdadu.<br />
Nad bagdadskim nebom<br />
se pojavila velika, nepoznata<br />
zvijezda. Prilikom<br />
pojave na nebu se čuo snažan<br />
prasak.<br />
458. godina Hidžre:<br />
Nad bagdadskim nebom<br />
pojavila se ogromna zvijezda<br />
repatica, čija je veličina<br />
po slobodnoj procjeni iznosila<br />
tri lakta, a plamenovi iza<br />
nje protezali su se do polovice<br />
neba. Ostala je na nebu<br />
sve do 27. Džumadel-ula,<br />
a onda nestala i zadnji dan<br />
istoga mjeseca nakratko se<br />
pojavila na nebu.<br />
Početkom mjeseca<br />
Džumadel-uhra ponovo se<br />
pojavila ogromna zvijezda<br />
na bagdadskom nebu. Pitanje<br />
je li to ona iz predhodnog<br />
mjeseca ili neka<br />
nova? Njena je svjetlost<br />
bila ravna mjesečevoj. Ostala je na<br />
nebu 10 dana i nestala.
U mjesecu Džumadel-ahiretu<br />
Horosan i okolicu pogodio je strašan<br />
zemljotres. Nastala su velika raspuknuća<br />
u zemlji, a naročito u planinskim<br />
dijelovima. Mnogo je naroda<br />
izginulo od odrona kamenja i zemlje.<br />
Bagdad je zahvatio veliki požar.<br />
Nije zapisano kakve je izazvao štete.<br />
U gradu Babul Udždž rođeno je<br />
dijete s jednim truplom, dvije glave,<br />
dva lica, dva vrata i četiri ruke.<br />
460. godina po Hidžri:<br />
U mjesecu Džumadel-ula, Palestinu<br />
i Egipat pogodio je katastrofalan<br />
zemljotres. Grad Ramela je<br />
potpuno uništen potresom, a voda<br />
iz bunareva se izlila van. More je poplavilo<br />
velike površine odmah nakon<br />
prvog udara potresa. Jedan ogroman<br />
val bacio je iz Sredozemnoga mora<br />
veliki broj riba daleko na kopno. Stanovnici<br />
su požurili da pokupe ribe.<br />
Za tim valom došao je drugi, mnogo<br />
veći. Neki pretpostavljaju da je bio<br />
visok oko 50 laktova i sav narod koji<br />
je sakupljao ribe povukao za sobom<br />
u more. Neki hroničari tvrde da je u<br />
tom valu našlo smrt oko 25.000 ljudi.<br />
Te cijele godine, zbog slabe poplave<br />
Nila, Egipat je zahvaćen nestašicama<br />
i glađu.<br />
461. godina Hidžre:<br />
U Damasku je izgorjela do temelja<br />
Umejjidska džamija. Vjerojatni<br />
uzrok požaru je sukob Marokanaca<br />
i Egipćana u džamiji. U sukobu su<br />
Marokanci zapalili jednu kuću u blizini<br />
džamije u kojoj su se bili skrili<br />
Egipćani. Požar se brzo prenio na<br />
džamiju koja je do temelja<br />
izgorjela.<br />
Stanovnike Damaska<br />
je zahvatila velika tuga, a<br />
džamija je pretrpjela ogromne<br />
štete. Džamija se niti<br />
do danas nije uspjela oporaviti<br />
od tog požara. Mnoge<br />
umjetnine umejjidskih<br />
halifa su izgorjele.<br />
463. godina po Hidžri:<br />
Te godine, kako je zapisao<br />
Ibni Esir, bizantski<br />
car Armanus je napao Halep<br />
s oko 200.000 vojnika.<br />
Vladar Halepa Alb Arslan<br />
je u to vrijeme bio u Azerbejdžanu,<br />
pa je odmah po<br />
obavjesti krenuo suprotstaviti<br />
se napadačima. Pored<br />
Bizantijaca u redovima<br />
vojske su bili i križari iz<br />
Franačke, Rusi, Pačanezi<br />
i Kardži. Arslan je imao<br />
samo 15.000 vojnika.<br />
Izgledi da im se uspješno suprotstavi<br />
bili su minimalni. On im<br />
se ipak suprotstavio, napao je predhodnicu<br />
u kojoj su bili mahom Rusi.<br />
Muslimani su pobjedili i zarobili ruskoga<br />
zapovjednika. Zabrinut zbog<br />
malog broja vojnika Arslan traži mir,<br />
ali bizantski car odbija prijedlog.<br />
U redovima muslimanske vojske<br />
bio je poznati učenjak toga doba Ebu<br />
Nasr Muhammed ibni Abdul Melik<br />
el Buhari el Hanefi, koji savjetuje Arslana<br />
da se bori, jer ako je iskren vjernik,<br />
nema se čega plašiti, jer Allah<br />
iskrene pomaže. Arslan je pozvao<br />
471. godina<br />
po Hidžri:<br />
Umjesecu<br />
Rebiulevvelu<br />
požar<br />
je zahvatio<br />
zapadnu stranu<br />
Bagdada. Požar<br />
je prouzročio<br />
grom koji je<br />
zapalio jednu<br />
palmu. S palme<br />
požar se prenio<br />
na obližnji<br />
mesdžid, a<br />
odatle na<br />
ostale kuće.<br />
I pored<br />
nastojanja<br />
vatrogasaca,<br />
požar nije<br />
obuzdan.<br />
Načinjena je<br />
ogromna šteta.<br />
sve vojnike koji se plaše da<br />
slobodno istupe iz redova<br />
vojske jer on ne može naređivati<br />
vojnicima koji se<br />
boje. Skoro nitko nije istupio<br />
nakon njegovih riječi.<br />
Došlo je do strahovite<br />
bitke u kojoj su Bizantijci<br />
imali ogromne žrtve.<br />
U bitki je zarobljen i<br />
car, kome Arslan ponudi<br />
otkupninu od 1.500.000<br />
dirhema, što ovaj i prihvata.<br />
Kada se car Armanus<br />
vraćao u Bizant, doznao je<br />
da ga je njegov nasljednik<br />
Mihailo udarom zbacio s<br />
vlasti.<br />
Armanus šalje Mihailu<br />
pismo u kome mu objašnjava<br />
što se dogovorio s<br />
Arslanom. Car Mihailo je<br />
obećao platiti otkupninu,<br />
ali se kasnije predomislio<br />
i odbio platiti. Armanus je međutim<br />
odlučio sakupiti sve što je imao pri<br />
sebi. Sakupio je oko 200.000 dirhema<br />
i zlatnine oko 50.000 dirhema i<br />
poslao Arslanu.<br />
466. godina po Hidžri:<br />
Bagdad je te godine pogodila velika<br />
poplava. Jedne noći cijeli su Irak<br />
zadesile velike kiše s orkanskim nevremenom.<br />
Rijeke su naglo nabujale.<br />
U Bagdadu je voda porasla iznad normale<br />
za oko 12 metara. Rijeka Tigris<br />
je sve poplavila, izlila se iz korita i sve<br />
pred sobom rušila. Voda je prodrla u<br />
sve kuće. Mnogo se naroda ugušilo<br />
jer su čamci bili prepuni ugroženog<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
38
stanovništva. Raskvašene<br />
kuće su se srušile, a pod<br />
njihovim ruševinama našlo<br />
je smrt mnogo ljudi.<br />
Te iste godine u Bagdadu<br />
su izbile žestoke demonstracije<br />
protiv birtija,<br />
pjevačica i alkohola koji<br />
se točio u tim birtijama.<br />
Naročito su demonstranti<br />
tražili da vlasti spriječe zinaluk<br />
u tim birtijama.<br />
467. godina Hidžre:<br />
U Bagdadu u kvartu<br />
“Mala rijeka” zapalio se<br />
dućan za prodaju hljeba.<br />
Požar se uz pomoć vjetra<br />
naglo proširio na ostale<br />
kuće. Ubrzo je cijeli kvart pretvoren<br />
u ogromnu buktinju. Izgorjelo je 180<br />
dućana.<br />
Požar se zatim proširio i na kvartove<br />
Mejmuniju i Zaferiju, na hamam<br />
Semerkand, na dvorac halife<br />
467. godina<br />
Hidžre: U<br />
Bagdadu u<br />
kvartu “Mala<br />
rijeka” zapalio<br />
se dućan za<br />
prodaju hljeba.<br />
Požar se uz<br />
pomoć vjetra<br />
naglo proširio<br />
na ostale kuće.<br />
Ubrzo je cijeli<br />
kvart pretvoren<br />
u ogromnu<br />
buktinju.<br />
Izgorjelo je 180<br />
dućana.<br />
na Uzdžu, Derb Horosani,<br />
a zatim prešao na zapadnu<br />
stranu grada. Izgorio je<br />
skoro cijeli Bagdad. Nikada<br />
nisu procijenjene štete<br />
ovoga strahovitog požara.<br />
471. godina po Hidžri:<br />
U mjesecu Rebiul-evvelu<br />
požar je zahvatio zapadnu<br />
stranu Bagdada.<br />
Požar je prouzročio<br />
grom koji je zapalio jednu<br />
palmu. S palme požar<br />
se prenio na obližnji<br />
mesdžid, a odatle na ostale<br />
kuće. I pored nastojanja<br />
vatrogasaca, požar nije<br />
obuzdan. Načinjena je<br />
ogromna šteta.<br />
477. godina po Hidžri:<br />
U mjesecu Saferu na nebu iznad<br />
Bagdada pojavila se nepoznata zvijezda<br />
veličine i sjaja mjeseca. Kretala<br />
se polako.<br />
478. godina po Hidžri:<br />
Huzistan i Persiju zadesio je katastrofalan<br />
zemljotres. Načinio je ogromne<br />
štete u gradu Eridžanu, gdje je<br />
poginulo prema zapisima 25.000 ljudi.<br />
Cijeli Irak, a naročito Mosul zahvatilo<br />
je strašno nevrijeme s kišom.<br />
Vjetar je bio tako jak da je čupao stabla<br />
i svu ljetinu uništio. Munje i gromovi<br />
su uplašili ljude da su pomislili<br />
da je došao Sudnji dan.<br />
Irak je te godine pogodila zaraza<br />
kuge, koja se zatim proširila na<br />
Hidžaz i Šam. Došla je iznenada,<br />
bez pravih znakova i odnijela u smrt<br />
ogroman broj ljudi.<br />
Te godine zabilježeno je ugibanje<br />
velikog broja divljači. Nakon ove zaraze<br />
divljač je bila skoro izumrla.<br />
Te godine domaće životinje zadesila<br />
je zaraza. Naročito je pogodila<br />
ovce, koze i deve. Mjesecima se nije<br />
moglo naći mlijeka nakon ove strašne<br />
životinjske zaraze.<br />
Bagdad je te godine ponovo poprište<br />
sukoba Sunnita i Rafidija (šiija).<br />
Mnogo je svijeta izginulo u tim<br />
sukobima.<br />
479. godina po Hidžri:<br />
Te godine Bagdad i Irak je pogodio<br />
snažan zemljotres. Narod je u<br />
strahu pobjegao iz kuća u pustaru.<br />
Te godine je bila potpuna pomrčina<br />
mjeseca.<br />
484. godina po Hidžri:<br />
9. Šabana Šam i njegove gradove<br />
pogodio je snažan zemljotres. Narod<br />
je pobjegao iz kuća na otvoreni<br />
prostor. Antakija je razorena od strahovitog<br />
udara, a 90 tornjeva u tom<br />
gradu je potpuno srušeno. Veliki broj<br />
žrtava je ostao pod ruševinama.<br />
487. godina Hidžre:<br />
Pokrajina Šam je te godine ponovo<br />
pogođena serijom snažnih potresa.<br />
489. godina po Hidžri:<br />
Prema astronomskim proračunima<br />
te se godine u sazviježđu Ribe<br />
okupilo šest planeta: Sunce, Mjesec,<br />
Venera, Mars, Pluton i Merkur.<br />
Astrolozi su najavljivali veliki potop,<br />
jer prema njihovim proračunima u<br />
takvim uvjetima dogodio se i onaj<br />
za vrijeme Nuha, a.s., kada se u sazviježđu<br />
Ribe okupilo sedam planeta,<br />
sada je nedostajao samo Neptun.<br />
Oni su tvrdili da je kojim slučajem<br />
i Neptun bio u toj skupini, potop bi<br />
bio neizbježan.<br />
I zaista u mjesecu Zul hidždžetu<br />
bio je veliki potop koji je zadesio hadžije<br />
dok su bili na Mikatu. Svi koji<br />
su se uspjeli ispeti na uzvisine spasili<br />
su se. Veliki je broj ljudi međutim<br />
stradao od naglo nadošle bujice. U<br />
drugim krajevima svijeta ništa se nije<br />
ostvarilo od astroloških proračuna.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
39
Islamske teme<br />
Nova 1435. hidžretska godina i mi<br />
Svaki musliman bi trebao donijeti čvrstu odluku<br />
da će u Novoj hidžretskoj godini pročitati makar<br />
jednom Kur’an i jednu zbirku Poslanikovih hadisa<br />
Poslanik, a.s., i njegovi ashabi<br />
su, dakle, zbog nedostatka<br />
slobode da ispoljavaju svoju<br />
vjeru, morali napustiti Mekku i<br />
otići u Medinu. Učinili su to da<br />
svjetlo islama može doprijeti i<br />
ogrijati svaki kutak zemaljske<br />
kugle, pa i naše drage nam<br />
Bosne i Hercegovine. U našoj<br />
domovini nam niko ne brani da<br />
svoju vjeru ispoljavamo na način<br />
kako nas je učio naš Poslanik,<br />
s.a.v.s. Nažalost, veliki je broj<br />
onih koji ne koriste blagodat<br />
slobode. Uzvišeni Allah kaže:<br />
I što vam Poslanik dadne, to<br />
uzmite, a što vam zabrani, to vi<br />
ostavite. (El-Hašr, 7-)<br />
Piše: Abdullah Hodžić, imam Bijele<br />
džamije u Gračanici<br />
Oni koji vjeruju, i koji se iseljavaju<br />
i koji se imecima<br />
i životima svojim bore na<br />
Putu Allahovu, kod Allaha su na većoj<br />
razini! A takvi će uspjeti. Gospodar<br />
njihov ih obveseljuje samilošću od Sebe i<br />
blagonaklonošću, i džennetskim/rajskim<br />
baščama, što će pripast njima, u kojim će<br />
uživati bez prestanka, i oni će zauvijek<br />
ostati u njima, a kod Allaha je doista nagrada<br />
golema! (Et-Tevba, 20.-22.).<br />
A Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:<br />
“Najbolji musliman je onaj od čijeg su<br />
jezika i ruku mirni i sigurni ostali muslimani;<br />
a najbolji je vjernik onaj koji<br />
je najljepše naravi (morala). Najbolji<br />
muhadžir je onaj koji se čuva Allahovih<br />
zabrana (harama); a najveći borac<br />
(mudžahid) je onaj koji se bori protiv<br />
svojih strasti u ime Uzvišenog Allaha.”<br />
Muslimani širom svijeta su u ponedjeljak,<br />
04. novembra, obilježili<br />
Novu hidžretsku 1435. godinu. Muslimanska<br />
nova godina počinje prvog<br />
dana mjeseca muharrema, računa se<br />
po lunarnom kalendaru, a smatra se<br />
jednim od najznačajnijih datuma u<br />
historiji islama. Hidžretskom novom<br />
godinom se obilježava preseljenje Allahovog<br />
Poslanika Muhammeda, s.a.v.s,<br />
iz Mekke u Medinu 16. jula 622. godine<br />
nove ere. Muhammed,<br />
s.a.v.s., je sa svojim ashabima/drugovima<br />
bio prisiljen<br />
napustiti svoj rodni grad<br />
zbog nemogućnosti da u<br />
njemu slobodno ispoljavaju<br />
svoju vjeru. Postojalo je<br />
niz prijedloga o računanju<br />
vremena, pa je nakon konsultacije<br />
sa ashabima halifa<br />
Omer ibn el-Hattab rekao:<br />
“Neka to bude Hidžra, jer<br />
je ona razlučila istinu od neistine!”<br />
Tada je određeno da<br />
muharrem bude prvi mjesec<br />
muslimanske godine, jer su<br />
se u tom mjesecu ashabi zavjetovali<br />
na vjernost Poslaniku,<br />
s.a.v.s., i odluka o Hidžri<br />
je donesena u tom mjesecu.<br />
Svim muslimanima čestitamo<br />
Novu 1435. hidžretsku<br />
godinu, moleći Uzvišenog<br />
Allaha da u njoj Svojim svjetlom<br />
obasja sve nas, naše<br />
porodice, naše džemate i sav ummet,<br />
te da podari nam dobro zdravlje, sreću<br />
i uspjeh u svim sferama života. Molimo<br />
Uzvišenog Gospodara da u Novoj<br />
1435. hidžretskoj godini BiH postane<br />
normalna i prosperitetna država.<br />
“Očaravajući” Zapad<br />
Poslanik, a.s., i njegovi ashabi su,<br />
dakle, zbog nedostatka slobode da ispoljavaju<br />
svoju vjeru, morali napustiti<br />
Mekku i otići u Medinu. Učinili su to<br />
da svjetlo islama može doprijeti i ogrijati<br />
svaki kutak zemaljske kugle, pa i<br />
naše drage nam Bosne i Hercegovine. U<br />
našoj domovini nam niko ne brani da<br />
svoju vjeru ispoljavamo na način kako<br />
Zapad, gdje<br />
specijalni i<br />
tajni timovi<br />
“mozgova”<br />
kroje sudbinu<br />
Zemlje i<br />
čovječanstva,<br />
sigurno već<br />
plaća cijenu<br />
nepravde<br />
počinjene u<br />
ime slobode,<br />
demokratije i<br />
ljudskih prava.<br />
A i ptice na<br />
granama znaju<br />
da se radi<br />
o poznatim<br />
resursima.<br />
nas je učio naš Poslanik, s.a.v.s. Nažalost,<br />
veliki je broj onih koji ne koriste<br />
blagodat slobode. Uzvišeni Allah kaže:<br />
I što vam Poslanik dadne, to uzmite, a što<br />
vam zabrani, to vi ostavite. (El-Hašr, 7.).<br />
Svaki musliman bi danas trebao donijeti<br />
čvrstu odluku da u Novoj 1435.<br />
hidžretskoj godini pročita makar jedanput<br />
Kur’an i jednu knjigu<br />
Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa.<br />
To je jedini način da se upozna<br />
islam i Poslanik, s.a.v.s.<br />
Oni koji vole Allaha, dž.š.,<br />
i Poslanika, s.a.v.s., sigurno<br />
će ih slijediti i neće čeznuti<br />
za modelima života koji su<br />
neislamski i koji vode u neuspjeh<br />
i propast na oba svijeta.<br />
Omađijanost zapadnim stilom<br />
života je dokaz da muslimani<br />
ne poznaju ljepotu<br />
islama i veličinu svog Poslanika,<br />
s.a.v.s. Mnogi građani<br />
Zapada prihvataju Poslanika<br />
za svog uzora u govoru, ponašanju,<br />
ophođenju sa drugima<br />
i svom cjelokupnom<br />
životu. Nisu bili zadovoljni<br />
materijalističkim i životom<br />
kojim preovladavaju strasti,<br />
pa su sreću potražili u islamu.<br />
Islam više ne bi zamijenili<br />
ni za što na svijetu. Divna<br />
lekcija ustrajnosti i iskrene odanosti<br />
Gospodaru svega.<br />
Da ne bude zabune, od Zapada<br />
možemo naučiti mnogo, ali naš narod<br />
uglavnom prihvata i slijedi ono što<br />
nije korisno i što je štetno. Pa, pogledajmo<br />
neke stvari koje dolaze sa bajnog<br />
Zapada kojim su mnogi opčarani.<br />
Taj blještavi Zapad je u posljednja dva<br />
stoljeća inicirao ili učestvovao u ratovima<br />
i pogibijama u kojima je ubijeno<br />
487 miliona ljudi!! Dakle, vjerovali ili<br />
ne, pola milijarde ljudi je zbrisano sa<br />
lica Zemlje. Samo u Prvom i Drugom<br />
svjetskom ratu je poginulo preko 70<br />
miliona ljudi! A gle čemu nas nas naš<br />
lijepi islam uči: Ko ubije nekoga koji<br />
ubio nije, ili koji na Zemlji nered činio<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
40
nije, kao da je sve ljude poubijao! A ako<br />
bude uzrokom da se sačuva život nečiji,<br />
kao da je sačuvao živote svih ljudi! Njima<br />
su poslanici Naši jasne dokaze donosili,<br />
ali su mnogi ljudi opet na Zemlji sve<br />
granice zla prelazili. (El-Ma’ida, 32.).<br />
Uzvišeni Allahu, hvala Ti za ovako savršeno<br />
učenje i što si nas učinio Tvojim<br />
poslušnim robovima. Mi se ponosimo<br />
Tobom, pa budi i Ti ponosan nama.<br />
Pola milijarde ljudi je iskorijenjeno<br />
u periodu od samo 200 godina! Zločin<br />
je to veliki i za njeg će se odgovarati i<br />
cijena platiti. Uzvišeni Bog je pravedan<br />
i za taj zločin se cijena na Zapadu već<br />
plaća danas. Na Zapadu sa najvećim<br />
životnim standardom, koji je je najrazvijeniji,<br />
najnapredniji, koji ima najbolji<br />
sistem obrazovanja, najviše zgrade,<br />
najbolje institucije, mjesta zabave<br />
i uživanja, najsavršeniju tehnologiju,<br />
raskošne kuće i vile, velebne trgovačke<br />
centre, najpoželjniji način života, biser<br />
na zemaljskoj kugli za kojim teži i sanja<br />
skoro svako. Za pola milijarde zbrisanih<br />
života tokom 200 godina, taj blještavi<br />
i obmanjujući Zapad danas plaća<br />
cijenu. Pogledajte, na tom Zapadu se<br />
svake godine abortira milion i 300 hiljada<br />
djece. Dakle, ubiju ih u stomaku.<br />
Tako će za 100 godina biti ubijeno 130<br />
miliona djece, a za 200 godina 260<br />
miliona. Taj trend je uzeo maha i kod<br />
nas. Čitam i slušam da se i u Srbiju odlazi<br />
da se abortiraju ženska djeca. Subhanallah!<br />
To se uzima sa Zapada.<br />
Na tom očaravajućem Zapadu je<br />
svakih 7 sekundi silovana neka žena, što<br />
je godišnje preko četiri i po miliona silovanih<br />
žena! Na Zapadu, koji je san za<br />
većinu, svakog trena se nudi 2 miliona<br />
i 800 hiljada prostitutki. Pri ulasku u<br />
Sarajevo primjećuju se slične “dame” na<br />
raspolaganju. Bez vjere je i moral slab, pa<br />
se vratimo svojoj vjeri i spašavajmo djecu<br />
svoju dok nije kasno. Kod nas se već<br />
ne vodi računa o kćerima gdje idu, šta<br />
rade i kada dolaze kući. Ne čudi obraćanje<br />
kćerke ocu: “Kako mi stoji minić?”<br />
Gdje je stid? A čujte majku koja brani<br />
postupke kćerke: “Kad ja nisam mogla,<br />
neka se provodi ona!” Zločin je ne dozvoliti<br />
muslimanki da se pokrije ako to<br />
ona svojevoljno želi. Prigovara joj se da<br />
se na taj način vraća u srednji vijek, iako<br />
su danas mnoge razgolićene do te mjere<br />
da podsjećaju na kameno doba, kada<br />
su goli hodali. Konzumiranje alkohola<br />
postaje staromodno, u trendu je trava/<br />
konoplja kod oba roditelja. I to djeca sve<br />
vide. Subhanallah, kuda ovo vodi?<br />
Hidžra je napuštanje grijeha<br />
Hidžra, napuštanje harama, je neophodna,<br />
inače ćemo stradati. Neophodno<br />
je živjeti čistim životom koji<br />
nam je Uzvišeni Allah propisao i kako<br />
nas je učio naš Poslanik,<br />
s.a.v.s. On nam je uzor, a ne<br />
svijet nasilja, droge, lažnog<br />
blještavila. Nad Zapadom<br />
se nadvio crni oblak koji<br />
nas može sve progutati, ne<br />
budemo li se držali Božijeg<br />
Svjetla i Upute. Od Zapada<br />
uzmimo ono što je korisno, a<br />
odbacimo ono što je štetno.<br />
A Kur’an i Sunnet nam jasno<br />
govore šta možemo uzeti<br />
a šta odbaciti. No, šejtan je<br />
harame upakovao u sjajni<br />
celofan.<br />
Zamislite, u San Francisku<br />
možete vidjeti muškarce<br />
koji javno zagrljeni šetaju,<br />
da ne spominjem vulgarnije<br />
scene. I to je progres i civilizacija.<br />
Još su ih i u crkvama počeli<br />
vjenčavati. Usvajaju i djecu, a neki bi<br />
da budu vještački oplođeni (in vitro)<br />
pa da oni nose plod u stomaku. Zaista<br />
ludilo! A to mora postati normalno, jer<br />
je uslov da bi se ušlo u Evropsku uniju.<br />
Eto, to je taj Zapad za kojim mnogi<br />
čeznu. Nedavno pročitah da neki Bosanac<br />
neće halaliti zločincima što ga iz<br />
Bosne ne protjeraše u neku skandinavsku<br />
zemlju, Ameriku ili drugdje na<br />
Zapad. A Zapad je tek počeo plaćati<br />
cijenu za svoj nezasiti egoizam i slijepu<br />
potčinjenost materiji.<br />
Na tom Zapadu se svakog dana<br />
kidnapuje 350 djece koja se koriste<br />
za dječiju prostituciju. To je godišnje<br />
oko 130.000 djece koju koriste pedofili.<br />
Eto, to je taj zapadni, najrazvijeniji,<br />
najnapredniji moderni svijet.<br />
Na tom istom Zapadu svakog dana<br />
350 osoba počini samoubistvo jer ne<br />
nalaze smisla u životu. Nedavno sam<br />
čitao o Austrijancu koji je bio milioner<br />
ali ne i zadovoljan. Prodao je<br />
Hidžra,<br />
napuštanje<br />
harama, je<br />
neophodna,<br />
inače ćemo<br />
stradati.<br />
Neophodno je<br />
živjeti čistim<br />
životom koji<br />
nam je Uzvišeni<br />
Allah propisao<br />
i kako nas<br />
je učio naš<br />
Poslanik,<br />
s.a.v.s. On nam<br />
je uzor, a ne<br />
svijet nasilja,<br />
droge, lažnog<br />
blještavila.<br />
vilu, firmu, najluksuznije<br />
automobile i sve donirao u<br />
dobrotvorne svrhe, a sa suprugom<br />
se nastanio u kolibi<br />
od 19 kvadrata. I danas je,<br />
kaže, više nego zadovoljan.<br />
Zapad, gdje specijalni i<br />
tajni timovi “mozgova” kroje<br />
sudbinu Zemlje i čovječanstva,<br />
sigurno već plaća<br />
cijenu nepravde počinjene u<br />
ime slobode, demokratije i<br />
ljudskih prava. A i ptice na<br />
granama znaju da se radi o<br />
poznatim resorsima. “Čuvaj<br />
se dove onoga kome je<br />
nepravda učinjena, makar i<br />
nevjernik bio.” (Hadis).<br />
Eto, sad je do nas, da<br />
slijedimo Zapad ili Božiji<br />
Put i Poslanika, s.a.v.s. Što posijemo<br />
i požnjet ćemo. Hidžru učinimo<br />
Uzvišenom Bogu i Poslaniku, s.a.v.s,<br />
napustimo harame, volimo i pomažimo<br />
jedni druge, pa se nadajmo dobru<br />
i uspjehu. Okrenemo li leđa Allahu,<br />
dž.š., Njemu nauditi nećemo, već<br />
sebi. Vidjeli smo kako je nestao komunizam,<br />
a na obzorju je kolaps kapitalizma.<br />
Uzvišeni Allah je poslao<br />
alternativu kao spas čovječanstvu.<br />
No, Uzvišeni Bog nikog ne prisiljava.<br />
On je poslao Revelaciju/Objavu,<br />
Poslanika, dao čovjeku zdrav razum<br />
i slobodu izbora. Zar ima veća demokratija<br />
od te? Pa, bujrum. Čovjeku<br />
pripada samo ono za šta se sam potrudi.<br />
(En-Nedžm, 39.). Soluciju je davno<br />
nagovijestio glasoviti Bernard Šo:<br />
“Kad bi došao Muhammed, svjetski<br />
problemi bi se riješili dok bi čovjek<br />
popio findžan/šoljicu kahve.” Kakva<br />
mudrost! Bože, podari nam svjetlo u<br />
tmini, nadu u beznađu, sreću u nesreći<br />
i uvedi nas u obećani Džennet!<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
41
Islamske teme<br />
Ispovijest zapadne tinejdžerke<br />
Zašto nosim hidžab?<br />
Nedavno, par djevojaka u<br />
Montrealu su bile izbačene<br />
iz škole zbog toga što su<br />
se oblačile kao ja. Čini se<br />
čudnim da mali komad<br />
odjeće može da izazove toliko<br />
kontraverzi. Možda strah da<br />
ispod mahrame nosim oružje<br />
izaziva takvo nešto! Naravno,<br />
ovaj problem predstavlja<br />
puno više nego jedan običan<br />
komad odjeće. Ja sam<br />
muslimanka koja je, poput<br />
miliona ostalih muslimanki<br />
širom svijeta, odlučila da<br />
stavi hidžab. I, nasuprot<br />
popularnom mišljenju, jedan<br />
od najosnovnijih koncepata<br />
hidžaba jeste da osnaži ženu.<br />
Kada se pokrijem, u potpunosti<br />
onemogućim ljudima da mi<br />
sude prema onome kako<br />
izgledam<br />
Autor: Sultana Jusuf Ali<br />
(17 godina)<br />
Preveli: Nedim Botić i Amina<br />
Mujela<br />
Lični i pronicljivi razlozi<br />
zbog kojih je jedna zapadnjačka<br />
tinejdžerka<br />
odbila sve izazove današnje<br />
mode i odlučila da<br />
stavi hidžab.<br />
“Ne uklapam se u pretpostavljeni<br />
pojam buntovnog<br />
pubertetlije. Nemam<br />
tetovažu i ne nosim pirsing.<br />
Nemam kožnu jaknu. Zapravo,<br />
kada me većina ljudi<br />
pogleda, njihova prva misao<br />
je da sam jedna potlačena<br />
djevojka. Hrabre individue<br />
koje su smogle hrabrosti<br />
da me pitaju zašto se<br />
nosim ovako, većinom me<br />
pitaju pitanja poput: ‘Da li<br />
su te roditelji natjerali da se<br />
pokriješ?’ ili ‘Zar ne misliš<br />
da je takvo oblačenje poniženje<br />
za tebe?’<br />
Nedavno, par djevojaka u Montrealu<br />
su bile izbačene iz škole zbog<br />
toga što su se oblačile kao ja. Čini<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
42<br />
Moje tijelo je<br />
moja privatna<br />
stvar i niko mi ne<br />
može reći kako<br />
trebam izgledati<br />
ili da nisam<br />
lijepa. Znam da<br />
postoje važnije<br />
stvari od toga.<br />
U mogućnosti<br />
sam da slobodno<br />
kažem ‘ne’<br />
ljudima koji me<br />
pitaju da li imam<br />
osjećaj kao da<br />
mi je oduzeta<br />
privlačnost.<br />
se čudnim da mali komad odjeće<br />
može da izazove toliko kontraverzi.<br />
Možda strah da ispod mahrame<br />
nosim oružje izaziva takvo nešto!<br />
Naravno, ovaj problem predstavlja<br />
puno više nego jedan običan<br />
komad odjeće. Ja sam muslimanka<br />
koja je, poput miliona ostalih<br />
muslimanki širom svijeta, odlučila<br />
da stavi hidžab. I, nasuprot<br />
popularnom mišljenju, jedan od<br />
najosnovnijih koncepata hidžaba<br />
jeste da osnaži ženu. Kada se pokrijem,<br />
u potpunosti onemogućim<br />
ljudima da mi sude prema onome<br />
kako izgledam. Ne mogu me kategorizirati<br />
na osnovu moje privlačnosti,<br />
kakav je slučaj sa današnjim<br />
stanjem ljudi, gdje jedni<br />
drugima sudimo na<br />
osnovu njihove odjeće,<br />
nakita, kose ili šminke.<br />
O kakvim mi to moralnim<br />
mjerilima onda govorimo!?<br />
Inteligentan um i jak<br />
duh<br />
Da, ja imam tijelo, fizičko<br />
sredstvo života na<br />
ovoj planeti. Ali moje tijelo<br />
nosi inteligentan um<br />
i jak duh.<br />
Moje tijelo nije namijenjeno<br />
da bude izloženo<br />
tuđim pogledima ili za<br />
neku reklamu za prodaju<br />
piva ili auta. Zbog površnosti<br />
svijeta u kojem<br />
živimo, vanjski izgled je toliko naglašen<br />
da se druge vrijednosti ljudi<br />
uopće ne računaju i ne vide.
Postoji mit da su žene u današnjem<br />
društvu slobodne. Kakva je<br />
to sloboda kad žena ne može proći<br />
ulicom, a da svaki dio njenog tijela<br />
ne bude podobno posmatran?<br />
Kad nosim hidžab, osjećam se<br />
sigurnom od svega ovog. Mogu biti<br />
sigurna da me niko ne posmatra i<br />
ne pravi pretpostavke o mom karakteru<br />
po dužini moje suknje. Postoji<br />
prepreka između mene i onih<br />
koji bi me željeli iskoristiti.<br />
Prije svega sam ljudsko biće, a<br />
jedna od najtužnijih istina današnjice<br />
je pitanje slike koju žena ima<br />
o sebi. Čitajući popularne tinejdžerske<br />
časopise, možete odmah<br />
saznati kakav oblik ženske figure<br />
je ‘in’, a kakav ‘out’.<br />
Ako imate ‘pogrešan’ oblik tijela,<br />
promijenit ćete ga, zar ne? Na<br />
kraju krajeva, ne možete imati višak<br />
kilograma a i dalje biti lijepe.<br />
Pogledajte koju god želite reklamu.<br />
Je li se žena koristi da se neki proizvod<br />
proda? Koliko ima godina?<br />
Koliko je privlačna? Šta nosi na<br />
sebi? Jako često, žena nema više od<br />
20 godina, viša je, zgodnija i privlačnija<br />
od prosjeka, i obučena u<br />
oskudnu odjeću.<br />
Zašto dopuštamo sebi da nas<br />
Zahvalna<br />
sam jer neću<br />
trpiti sudbinu<br />
onih koje<br />
pokušavaju da<br />
smršaju ili da<br />
se udebljaju<br />
ili pokušavaju<br />
da nađu tačnu<br />
nijansu karmina<br />
koji će im<br />
odgovarati boji<br />
kože – samo da<br />
bi se pokazale<br />
široj javnosti.<br />
Napravila sam<br />
svoju listu<br />
prioriteta, i<br />
takvo nešto nije<br />
među njima.<br />
manipuliraju? Vjerovala<br />
današnja žena ili ne, prisiljavane<br />
su da oblikuju<br />
prema pravilima koja im<br />
se nameću poput kalupa.<br />
Žena današnjice je natjerana<br />
da se prodaje i da našteti<br />
sama sebi. Zato i imamo<br />
13-godišnje djevojčice koje<br />
se tjeraju da povrate nakon<br />
jela (anoreksija i bulimija),<br />
i gojazne tinejdžerke koje<br />
sebi oduzimaju život.<br />
Kada me ljudi pitaju da<br />
li se osjećam potlačenom,<br />
iskreno odgovoram sa:<br />
‘NE!’. Svojevoljno sam donijela<br />
ovu odluku. Volim<br />
tu činjenicu da sam preuzela<br />
kontrolu nad načinom<br />
na koji me ljudi doživljavaju.<br />
Uživam u činjenici da<br />
ne dozvoljavam nikome da<br />
me posmatra i oslobodila<br />
sam se lanaca koje okivaju ženu u<br />
modernom svijetu i iskorištavaju je<br />
na najgore moguće načine.<br />
Moje tijelo je moja privatna<br />
stvar i niko mi ne može reći kako<br />
trebam izgledati ili da nisam lijepa.<br />
Znam da postoje<br />
važnije stvari od toga. U<br />
mogućnosti sam da slobodno<br />
kažem ‘ne’ ljudima<br />
koji me pitaju da li imam<br />
osjećaj kao da mi je oduzeta<br />
privlačnost. Sama kontroliram<br />
svoju privlačnost.<br />
Zahvalna sam jer neću trpiti<br />
sudbinu onih koje pokušavaju da<br />
smršaju ili da se udebljaju ili pokušavaju<br />
da nađu tačnu nijansu<br />
karmina koji će im odgovarati boji<br />
kože – samo da bi se pokazale široj<br />
javnosti. Napravila sam svoju listu<br />
prioriteta, i takvo nešto nije među<br />
njima.<br />
Zato, sljedeći put kad me vidite,<br />
ne gledajte me sa sažaljenjem. Nisam<br />
pod prisilom ili zatočeništvom<br />
nekog muškarca iz barbarskih<br />
arapskih pustinja.<br />
Ja prakticiram Božije upute, ja<br />
sam slobodna!”<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
43
Feljton<br />
Krvavi susreti Bošnjaka sa ši’izmom<br />
Bitka kod Čaldirana<br />
Jedan od bošnjačkih<br />
gazija bio je i Junus-beg<br />
(Hadim Sinan Paša), koji je<br />
obrazovanje i odgoj stekao<br />
na dvoru sultana Bajezida<br />
II. Bio je namjesnik u<br />
Hercegovini, Smederevu i<br />
Bosni. Imenovan je velikim<br />
vezirom neposredno<br />
pred pohod na Siriju<br />
i Egipat 1516. godine,<br />
umjesto Ahmed-paše<br />
Hercegovića, koji je bio<br />
u poodmakloj dobi.<br />
“1514. godine naređeno<br />
mu je da ide sa carskom<br />
vojskom u ratni pohod<br />
protiv Perzije. Krenuo je<br />
sa vojnim komandantima<br />
iz Bosanskog vilajeta i<br />
priključio se carskoj vojsci<br />
u mjestu zvanom Mal-<br />
Tepe.” (Povijest Bosne,<br />
Muvekkit, El-Kalem,<br />
1999., Sarajevo, str.<br />
102.) Poginuo je nakon<br />
pohoda na Perziju, za<br />
vrijeme borbi kod Kaira.<br />
O kakvom zapovjedniku<br />
se radilo, najbolje govore<br />
sultan Selimove riječi:<br />
“Egipat osvojih, Sinana<br />
izgubih, zar se sa Sinanom<br />
može usporediti jedna<br />
pokrajina”<br />
Pripremio: Resul Mehmedović<br />
Osmansko carstvo u svome<br />
višestoljetnome postojanju<br />
vodilo je na stotine<br />
bitaka i imalo na desetine neprijatelja,<br />
što unutarnjih, što izvanjskih,<br />
ali rijetko ko od tih neprijatelja je<br />
bio toliko uporan u rušenju hilafeta<br />
muslimana, kao što je to bio slučaj<br />
sa Safevijskim carstvom. Tadašnje<br />
Safevijsko carstvo obuhvatalo je prostor<br />
današnjeg Irana, Iraka, Azerbejdžana<br />
i Gruzije, s povremenim smanjenjem<br />
ili povećanjem teritorije,<br />
shodno ishodima dvanaest<br />
Osmansko-safevijskih ratova,<br />
koji su trajali skoro<br />
tri stoljeća.<br />
Iako su se vojni sukobi<br />
odvijali hiljadama kilometara<br />
daleko od Bosne,<br />
itekako se tiču Bošnjaka.<br />
Narod koji je dao mnoštvo<br />
državnika, vojnih zapovjednika,<br />
vezira, pa čak i<br />
25 šejhu-l-islama, dao je i<br />
svoj veliki doprinos u borbi<br />
protiv “perzijskih krivovjernika”<br />
i “đavoljih šahova”,<br />
kako Ibrahim Pečevija<br />
naziva Safevije u svojoj<br />
Historiji.<br />
Selim Javuz, vladao je<br />
od 1512.-1520. godine.<br />
Zbog toga što je pod svoju vlast uzeo<br />
časnu Mekku i svijetlu Medinu, stekao<br />
je titulu “Sluga dvaju časnih harema”,<br />
a zato što je junački pobijedio<br />
perzijskog šaha, nosio je nadimak Javuz.<br />
Kada je osvojio Egipat, stekao je<br />
naziv “Vladar Arapa i Perzijanaca”.<br />
(Povijest Bosne, Muvekkit, El-Kalem,<br />
1999., Sarajevo, str. 101.).<br />
I prije samog stupanja na vlast<br />
Selima I Javuza, muslimani područja<br />
današnjeg Iraka i Irana susreli su<br />
se sa strašnim represijama i prisilnim<br />
konverzijama. Kao odgovor na progone<br />
sunija, Bajezid II, počeo je sa<br />
progonom Alevija (ši’ijskog) ogranka<br />
kizilbaša, u kojima je stradao i<br />
sam Ismailov otac - Šejh Hajdar.<br />
“Nakon što je učvrstio svoju vladavinu<br />
u Iranu, Ismail (1487.-1524.)<br />
je proglasio duodecimalni ši’izam<br />
službenom državnom religijom. Taj<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
44<br />
Ovako je izgledao<br />
prvi susret<br />
Bošnjaka sa<br />
Perzijancima,<br />
sukob u kojem<br />
su Bošnjaci<br />
pokazali svoju<br />
privrženost diniislamu,<br />
pa čak i<br />
po cijenu života.<br />
Stradalo je oko<br />
2.000 sultanovih<br />
gazija i 5.000<br />
krivovjernih.<br />
događaj označio je novu stranicu<br />
islamske povijesti. Sve do tada većina<br />
ši’ija bili su Arapi. Doduše, ši’ije<br />
su bile većina na području Horasana,<br />
a u Iranu su postojala ši’ijska vjerska<br />
središta poput gradova Rej, Kašan i<br />
Kom (vojnička utvrda), ali je najveći<br />
dio Iranaca ipak bio sunijskog opredjeljenja.<br />
Ismail je stoga namjeravao<br />
iskorijeniti sunizam u Iranu: sufijski<br />
tarikati su bili zabranjeni, a ulema je<br />
poubijana ili protjerana iz zemlje. Izgnao<br />
je 1510. godine sunijske Uzbeke<br />
s područja Horasana, i protjerao<br />
ih u krajeve sjeverno od rijeke Oks;<br />
također je napao sunijske Osmanlije...”<br />
(Pregled historije islamske kulture<br />
i civilizacije, Karen Armstrong,<br />
Fakultet islamskih nauka, Sarajevo,<br />
2012., str. 58.).<br />
Selim I Javuz, odmah po stupanju<br />
na vlast, krenuo je u borbu, prvenstveno<br />
protiv krivovjernih ši’ija<br />
Alevija, tako je u prve dvije godine<br />
vladavine dao zarobiti ili pogubiti<br />
oko 40.000 Alevija, a zatim i protiv<br />
dvanaestoimamija, vladajuće<br />
sekte ondašnje safevijske<br />
države. I eto, pet stoljeća<br />
nakon Selimove vladavine,<br />
muslimani ponovo<br />
vode bitku protiv istih<br />
onih krivovjernika, koji su<br />
mnogo opasniji, nego li su<br />
tada bili.<br />
Učenjaci tog vremena<br />
izdali su fetvu Selimu I<br />
Javuzu, u kojoj se pozivaju<br />
muslimani u borbu protiv<br />
“nevjernika i otpadnika”.<br />
Naređeno je da se s njima<br />
postupa kao s bilo kojim<br />
neprijateljem islama i da se<br />
njihova djeca i žene mogu<br />
uzimati kao roblje. (Pogledati:<br />
The Sultan’s Riders,<br />
Bryan Glyn Williamson, The Jamestown<br />
Foundation, Washington<br />
D.C., 2013., str. 9.).<br />
Egipat osvojih, Sinana izgubih<br />
Godine 1512. osmanlijska vojska<br />
pod zapovjedništvom Selima I Javuza<br />
prodire kroz istočnu Anadoliju, dok<br />
dvije godine kasnije odlučuju napasti<br />
safevijski Iran u cilju da spriječe<br />
širenje ši’izma i da osiguraju istočnu<br />
granicu za daljnje prodore prema<br />
Levantu. Odlučujuća bitka odigrala<br />
se 1514. godine kod Čaldirana gdje<br />
je dvostruko veća i nadmoćnija Selimova<br />
vojska porazila safevijske kizilbaše,<br />
dok je sam Ismail I bio ranjen i<br />
umalo zarobljen. Osmanlijski sultan<br />
nastavio je prodirati sve do glavnog<br />
iranskog grada Tabriza, no strahujući<br />
od protunapada safevijskih snaga
stacioniranih na istoku koji su se borili<br />
protiv Uzbeka kao i nepovoljnih<br />
zimskih uvjeta, njegova vojska povukla<br />
se zapadno od Zagrosa. Safevije<br />
su ubrzo krenuli u protunapad,<br />
povrativši pritom granice do jezera<br />
Van. Ovim je ratom Osmansko carstvo<br />
prigrabilo područja zapadnog<br />
Kurdistana i Armenije. Safevije su<br />
pretrpjele ogromne gubitke. (Pogledati:<br />
A Military History of Modern<br />
Egypt: From the Ottoman Conquest<br />
to the Ramadan War, Andrew James<br />
McGregor, Greenwood Publishing,<br />
2006., str. 17.).<br />
Osmanlijska vojska je bila nadmoćnija<br />
i brojnija, između 60-<br />
200.000 nasuprot 40-80.000<br />
ši’ijskih vojnika. Šah Ismail I, koji<br />
je predvodio kizilbaše umalo je bio<br />
uhvaćen, a njegove žene su zarobljene.<br />
Nakon poraza i zarobljeništva<br />
njegovih supruga, šah Ismail odao<br />
se opijanju. (Pogledati: The Cambridge<br />
history of Iran, ed. William<br />
Bayne Fisher, Peter Jackson, Laurence<br />
Lockhart, str. 224.) Ova bitka se<br />
smatra jednom od najvećih pobjeda<br />
nad Perzijancima, naročito iz razloga<br />
jer je srušen mit o “nepogrješivosti<br />
kizilbaškog vođe”, jer je odmah<br />
po stupanju na vlast, svoje pristalice<br />
uvjerio da je on obećani Mehdi.<br />
Učešće u ovoj bici uzeli su i hrabri<br />
Bošnjaci, koji su kroz historiju nebrojeno<br />
puta pokazali svoju hrabrost<br />
i predanost u očuvanju dini-islama.<br />
O doprinosu Bošnjaka u vojnama<br />
protiv krivovjernih Perzijanaca, najviše<br />
govore njihova unaprjeđenja nakon<br />
ovih odlučujućih bitaka.<br />
Jedan od bošnjačkih gazija bio<br />
je i Junus-beg (Hadim Sinan Paša),<br />
koji je obrazovanje i odgoj stekao<br />
na dvoru sultana Bajezida II. Bio je<br />
namjesnik u Hercegovini, Smederevu<br />
i Bosni. Imenovan je velikim<br />
vezirom neposredno pred pohod na<br />
Siriju i Egipat 1516. godine, umjesto<br />
Ahmed-paše Hercegovića, koji je bio<br />
u poodmakloj dobi. “1514. godine<br />
naređeno mu je da ide s carskom vojskom<br />
u ratni pohod protiv Perzije.<br />
Krenuo je sa vojnim komandantima<br />
iz Bosanskog vilajeta i priključio se<br />
carskoj vojsci u mjestu zvanom Mal-<br />
Tepe.” (Povijest Bosne, Muvekkit, El-<br />
Kalem, 1999., Sarajevo, str. 102.).<br />
Poginuo je nakon pohoda na Perziju,<br />
za vrijeme borbi kod Kaira. O<br />
kakvom zapovjedniku se radilo, najbolje<br />
govore sultan Selimove riječi:<br />
“Egipat osvojih, Sinana izgubih, zar<br />
se sa Sinanom može usporediti jedna<br />
pokrajina”.<br />
Drugi znameniti Bošnjak koji se<br />
istakao u bici protiv krivovjernih je<br />
- Hadim Ali-beg (od 1494. godine<br />
veliki vezir Ahmed-paša)<br />
– bio je visoki službenik<br />
u Bosni, nakon trećeg pohoda<br />
na Perziju, kada je<br />
rat okončan, postavljen je<br />
za valiju Egipta. Kao dječaka<br />
otac ga je s darovima<br />
poslao u Carigrad, gdje je<br />
nakon nekog vremena prešao<br />
na islam. Više od deset<br />
godina obnašao je funkciju<br />
velikog vezira.<br />
Iza sebe nije ostavio<br />
neko veliko bogatstvo. Bašagić<br />
navodi 62 dukata, a<br />
Muvekkit tvrdi da je bilo<br />
oko dvije hiljade dukata.<br />
“Bio je vrlo osjećajan čovjek,<br />
sažaljiv i odmjeren i<br />
nadasve plemenit.” (Povijest<br />
Bosne, Muvekkit, El-<br />
Kalem, 1999., Sarajevo,<br />
str. 139.). Svojom pravednošću i<br />
velikodušnošću potisnuo je uspomenu<br />
svih naših bivših namjesnika<br />
Osmanlijska<br />
vojska je bila<br />
nadmoćnija<br />
i brojnija,<br />
između 60-<br />
200.000<br />
nasuprot 40-<br />
80.000 ši’ijskih<br />
vojnika. Šah<br />
Ismail I, koji<br />
je predvodio<br />
kizilbaše,<br />
umalo je bio<br />
uhvaćen, a<br />
njegove žene<br />
su zarobljene.<br />
Nakon poraza i<br />
zarobljeništva<br />
njegovih<br />
supruga, šah<br />
Ismail odao se<br />
opijanju.<br />
u Egiptu. Egipćani su ga<br />
zvali Ali-paša od Karafe i<br />
na nogama spominjali njegovo<br />
ime.<br />
Ovako je izgledao prvi<br />
susret Bošnjaka sa Perzijancima,<br />
sukob u kojem<br />
su Bošnjaci pokazali svoju<br />
privrženost dini-islamu,<br />
pa čak i po cijenu života.<br />
Stradalo je oko 2.000<br />
sultanovih gazija i 5.000<br />
krivovjernih. Bio je to<br />
početak višestoljetnih<br />
sukoba, a spletke koje je<br />
nakon Bitke kod Čaldirana<br />
počeo da smišlja šah<br />
Ismail I, sa maronitskim,<br />
austro-ugarskim i španskim<br />
izaslanicima, urodile<br />
su “plodovima” tek nakon<br />
smrti sultana Selima I,<br />
u vrijeme Sulejmanovog pokušaja<br />
osvajanja Beča, o čemu će biti govora<br />
kasnije...<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
45
Zanimljivo<br />
Bošnjaci, veliki veziri Osmanskog carstva<br />
26 velikih vezira u Osmanskoj državi bili su Bošnjaci<br />
Stoga, ne treba da čudi da od<br />
219 velikih vezira, za njih 26<br />
(11,87%) mogli smo da utvrdimo<br />
da su rodom Bošnjaci, dok za<br />
još 9 postoji vjerovatnoća da su<br />
Bošnjaci. Inače, položaj velikog<br />
vezira je trajao 602 godine<br />
(1320.-1922.). Za to vrijeme<br />
292 puta je biran veliki vezir,<br />
računajući vezire koji su više puta<br />
obavljali ovu dužnost. Ovih 26<br />
Bošnjaka bili su 42 puta (14,38%)<br />
na položaju velikog vezira, što je<br />
trajalo oko 114 godina (18,93%).<br />
Tako je u prosjeku Bošnjak bio<br />
svaki deveti veliki vezir, odnosno<br />
svaki sedmi vezir koji bi bio<br />
izabran - Bošnjaci su vezirovali<br />
petinu perioda postojanja velikih<br />
vezira u Osmanskom carstvu<br />
Piše: Jusuf Džafić<br />
Dolazak Osmanlija u Bosnu i<br />
sa njima islama u korijenu je<br />
promijenilo bosansku kulturu.<br />
Bosna izlazi iz mračnog srednjovjekovlja<br />
i ulazi u novovjekovlje obilježeno<br />
bosansko-osmanskom kulturom.<br />
Historijska i kulturna zaostavština tog<br />
perioda je ogromna, uprkos činjenici da<br />
su okolne hrišćanske velesile (prvo Austrija,<br />
Mletačka republika Sveto rimsko<br />
carstvo, zatim Austro-Ugarska, a u novije<br />
vrijeme Njemačka, Francuska, Britanija,<br />
Rusija i dr.) i susjedni hrišćanski<br />
narodi (prvenstveno Srbi, Hrvati,<br />
Crnogorci) pokušali da zatru sve što je<br />
“tursko” u Bosni. Eugen Savojski, kralj<br />
Aleksandar II Karađorđević, Draža Mihajlović,<br />
Slobodan Milošević, Radovan<br />
Karadžić, Biljana Plavšić, Mate Boban,<br />
Franjo Tuđman, Josip Broz Tito - samo<br />
su neka imena hrišćanskih i komunističkih<br />
vođa koji su vršili urbicid nad<br />
bosansko-otomanskim kulturnim nasljeđem.<br />
Kada je riječ o historijskog zaostavšitini<br />
naših predaka dovoljno je spomenuti<br />
dva pisca: Safvet-bega Bašagića<br />
koji je u knjizi Znameniti Bošnjaci i<br />
Hercegovci u Turskoj carevini nabrojao<br />
biografije 689 Bošnjaka koji su se istakli<br />
u javnom životu na raznim poljim<br />
u Osmanskom carstvu, te Mehmeda<br />
Handžića koji je u knjizi Blistavi dragulj:<br />
Životopisi učenjaka i pjesnika iz Bosne<br />
nabrojao 216 biografija Bošnjaka,<br />
uglavnom u osmanskom dobu, koji su<br />
se istakli na znanstvenom polju. Stoga,<br />
ne treba da čudi da od 219 velikih vezira,<br />
za njih 26 (11,87%) mogli smo da<br />
utvrdimo da su rodom Bošnjaci, dok za<br />
još 9 postoji vjerovatnoća da su Bošnjaci.<br />
Inače, položaj velikog vezira je trajao<br />
602 godine (1320.-1922.). Za to vrijeme<br />
292 puta je biran veliki vezir, računajući<br />
vezire koji su više puta obavljali<br />
ovu dužnost. Ovih 26 Bošnjaka bili su<br />
42 puta (14,38%) na položaju velikog<br />
vezira, što je trajalo oko 114<br />
godina. (18,93%). Tako je u<br />
prosjeku Bošnjak bio svaki<br />
deveti veliki vezir, odnosno<br />
svaki sedmi vezir koji bi bio<br />
izabran - Bošnjaci su vezirovali<br />
petinu perioda postojanja<br />
velikih vezira u Osmanskom<br />
carstvu. Poređenja<br />
radi 27 Albanaca (12,32%)<br />
je birano na funkciju velikog<br />
vezira, birani su 34 puta<br />
(11,64%), što je iznosilo 91<br />
godinu (15,12%). Ovo samo<br />
potvrđuje slavnu historiju<br />
Bošnjaka u okviru Carstva<br />
Ali Osman.<br />
Zlatno razdoblje osmanske<br />
vladavine<br />
Najčuveniji veliki vezir Bošnjak svakako<br />
je Tavil Mehmed-paša Sokolović.<br />
On je prema mnogima najznamenitiji<br />
među svim velikim vezirima Osmanskog<br />
carstva. Joseph Hammer je još<br />
1830. godine primijetio da umjesto “za<br />
vladavine Selima II”, bolje je reći “za<br />
vladavine velikog vezira Sokolovića”.<br />
Većina naših velikih vezira, najmanje<br />
njih 20, došla je na osmanski dvor putem<br />
obrazovnog programa devširme,<br />
odnosno bili su adžemi oglani. Samo su<br />
četverica naših velikih vezira, historijski<br />
utvrđeno, bila rodbinski povezana - riječ<br />
je o četiri vezira iz čuvene bošnjačke<br />
porodice Sokolovići, jedne od najjačih<br />
osmanskih porodica: Tavil Mehmedpaša,<br />
Lala Kara Mustafa-paša, Lala<br />
Mehmed-paša i Derviš Mehmed-paša.<br />
Oni su obnašali velikovezirsku službu<br />
oko 18 godina. Slobodno možemo reći<br />
da su Bošnjaci Sokolovići najmoćnija<br />
osmanska porodica druge polovine XVI<br />
Kao što smo već<br />
ranije spomenuli,<br />
pored ovih 26<br />
velikih vezira<br />
Bošnjaka, ima još<br />
9 velikih vezira<br />
za koje postoji<br />
mogućnost da<br />
su Bošnjaci.<br />
Naglašavam<br />
postoji, što ne<br />
znači da oni to<br />
jesu, ali isto tako<br />
ne znači da oni to<br />
nisu.<br />
i početka XVII stoljeća, naravno nakon<br />
vladajuće porodice.<br />
U pogledu zastupljenosti Bošnjaka<br />
među osmanskim velikim vezirima,<br />
vakat velikih vezira možemo podijeliti<br />
na četiri razdoblja:<br />
- Predosmansko razdoblje (1320.-<br />
1453.) ili doba dominacije velikih<br />
vezira turskog porijekla. U ovom<br />
dobu od 133 godina bilo je svega 11<br />
velikih vezira, koji su birani 11 puta na<br />
mjesto velikog vezira - u prosjeku 12<br />
godina. Svi su Turci po porijeklu. Primjetna<br />
je dominacija određenih turskih<br />
porodica, pogotovo porodice Čandarli<br />
koja je dala 4 velika vezira u<br />
tom periodu koji su bili veliki<br />
veziri čak 64 godine.<br />
- Zlatno razdoblje<br />
(1453.-1611.) ili doba<br />
dominacije velikih vezira<br />
bošnjačkog porijekla.<br />
Mehmed el-Fatih, svjestan<br />
kozmopolitizma Osmanskog<br />
carstva, prekinuo je tradiciju<br />
da se veliki veziri biraju<br />
iz uglednih turskih porodica,<br />
tako da je ovo period<br />
kada skoro svi veliki veziri<br />
dolaze iz redova janjičara,<br />
tačnije iz redova adžemi<br />
oglana. Adžemi oglani su<br />
birani među rajom, tj. iz redova<br />
hrišćanskih podanika<br />
Osmanskog carstva. No,<br />
bošnjački muslimani, a kasnije<br />
i albanski i abhaski muslimani<br />
predstavljali su izuzetak, budući da su<br />
ulazili u obrazovni program devširme.<br />
To ističe i Halil Inaldžik, jedan od najeminentnijih<br />
turskih historičara za osmansko<br />
razdoblje: Jedino su bosanske porodice<br />
koje su prešle u islam davale danak<br />
u krvi (Halil Inaldžik, Osmansko carstvo<br />
- Klasično doba 1300-1600, Utopija,<br />
Beograd, 2003, str. 123).<br />
U ovom razdoblju prisutna je<br />
dominacija velikih vezira Bošnjaka,<br />
budući da su od 158 godina vezirovali<br />
cirka 99 godina (62,66%)! Ta 17-orica<br />
Bošnjaka bili su veliki veziri tokom najsjajnije<br />
epohe Osmanskog carstva. Bili<br />
su veliki veziri kad je osvajana Bosna,<br />
Srbija, Albanija, Crna Gora, Ugarska,<br />
Kipar, Bliski Istok, Sjeverna Afrika...<br />
Štaviše, dovoljno je o njihovoj sposobnosti<br />
navesti kao primjer činjenicu da<br />
su bošnjački veliki veziri tog vakta bili<br />
u prosjeku na tom položaju skoro šest<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
46
godina (5 godina, 10 mjeseci), a ostalih<br />
24 velikih vezira samo u prosjeku dvije<br />
i pol godine. Ono što je bila Čandarli<br />
porodica u prošlom razdoblju, u ovom<br />
razdoblju je bila bošnjačka porodica<br />
Sokolović - 4 velika vezira i desetine<br />
paša i begova.<br />
- Doba dekadence (opadanja<br />
moći) (1611.-1794.) ili doba dominacije<br />
velikih vezira albanskog porijekla.<br />
U ovom je razdoblju obrazovni<br />
sistem devširme bio u raspadu, janjičari<br />
su se osilili, a Osmansko carstvo je<br />
počelo da gubi svoj sjaj: izgubljena je<br />
Ugarska, Krimski hanat, Dalmacija...<br />
Istovremeno sa blijeđenjem osmanskog<br />
blještavila, blijedilo je i ono bosansko u<br />
njemu. U ovom periodu, koji je trajao<br />
183 godine, od 104 velikih vezira bilo<br />
je samo 8 Bošnjaka. Oni su vezirovali<br />
samo 13 godine, odnosno u prosjeku 1<br />
godinu i 9 mjeseci, što otprilike odgovaraa<br />
prosjeku velikih vezira toga doba<br />
- 1 godina i 9 mjeseci. U uvoj epohi<br />
dominiraju veliki veziri Albanci, pogotovo<br />
porodica Ćuprilić (Köprülü) -<br />
- Doba raspada (1794.-1922.)<br />
ili doba ponovne dominacije velikih<br />
vezira turskog porijekla. Ovo je<br />
završno razdoblje osmanske historije.<br />
Carstvo se smanjuje i propada. Sve se<br />
više osjeća turski nacionalizam. Turski<br />
nacionalisti, pogotovo Mladoturci, dokosuravaju<br />
i ono malo osmanskog duha<br />
u Osmanskom carstvu, tako da je te<br />
1922. godine sultan bio figura - stvarnu<br />
vlast je imao Mustafa Kemal-paša, nepravedno<br />
prozvan Ataturk (Otac Turaka).<br />
Inače, Kemal-paša ukida 1922.<br />
godine poziciju velikog vezira, 1923.<br />
godine uklanja posljednjeg sultana, a<br />
1924. godine ukida i hilafet.<br />
U ovom periodu, koji je trajao 128<br />
godina, u kojem se izmijenjalo 63 velika<br />
vezira, prosječno dvije godine po<br />
veziru, samo je jedan Bošnjak bio veliki<br />
vezir, i to samo 14 mjeseci. No, taj veliki<br />
vezir Bošnjak nije imao nikakve veze sa<br />
svojom domovinom, s obzirom da je<br />
rođen u Istanbulu i da je bio pripadnik<br />
turskog nacionalističkog pokreta.<br />
Štaviše, u tom periodu (nakon Mladoturske<br />
revolucije) veliki vezir je mogao<br />
da bude samo turski nacionalista (nije<br />
se gledalo njegovo porijeklo) ili eventualno<br />
albanski nacionalista.<br />
Lista velikih vezira<br />
U nastavku slijedi kratka lista velikih<br />
vezira Bošnjaka.<br />
1. Veli Mahmud-paša Abogović<br />
(Mahmud-paša Abogović, Mahmudpaša<br />
Bogojević, Mahmud-paša Hrvat,<br />
Mahmud-paša Anđelović, Mahmudpaša<br />
Janković, Veli Mahmud-paša, Adni)<br />
Mjesto rođenja: Kraljevina Bosna,<br />
1420. Mjesto smrti: Istanbul, 1474.<br />
Vrijeme vezirstva: 1456.-<br />
1466., 1472.-1474. Literatura:<br />
Safvet-beg Bašagić,<br />
Znameniti Hrvati, Bošnjaci<br />
i Hercegovci, Matica Hrvatska,<br />
Zagreb, 1931; Mehmed<br />
Surejja, Sicilli Osmani, Istanbul,<br />
1890; Evlija Čelebija,<br />
Putopis, Svjetlost, Sarajevo,<br />
1967; John Freely, A History<br />
of Ottoman Arhitecture, Witt<br />
Press, Boston, 2011; Edward<br />
Gibbon, History of the Ottoman<br />
Poetry, Luzac & Co.,<br />
London, 1900-02; Muvekkit,<br />
Povijest Bosne, Kalem,<br />
Sarajevo, 1998; Es-Sallabi,<br />
Ed-Devle el-usmanijje, Dar<br />
et-tevzi’ ve en-nešr el-islamijje,<br />
Kairo, 2001; Nerkez<br />
Smailagić, Leksikon islama,<br />
Svjetlost, Sarajevo, 1990;<br />
Inaldžik; Mustafa Imamović, Historija<br />
Bošnjaka, Preporod, Sarajevo, 1998.<br />
2. Ishak-paša Gazi (Ishak-paša) Mjesto<br />
rođenja: Kraljevina Bosna, 1420.<br />
Mjesto smrti: Istanbul, 1482. Vrijeme<br />
vezirstva: 1469.-1472., 1481.-1482.<br />
Literatura: Bašagić; Surejja; Freely; Muvekkit;<br />
Inaldžik.<br />
3. Ahmed-paša Hercegović (Ahmedpaša<br />
Hersekzade, Ahmed-paša Hersekli,<br />
Ahmed-paša Hersekoglu, Ahmed/Stjepan<br />
Hercegović, Hersekzade Ahmet-paša)<br />
Mjesto rođenja: Herceg Novi, 1459.<br />
Mjesto smrti: Kizilčol, današnja Turska,<br />
1517. Vrijeme vezirstva: 1497.-<br />
1498., 1503.-1506., 1511.-1511.,<br />
1512.-1514., 1515.-1516. Literatura:<br />
Bašagić; Čelebija; Surejja; Jusuf Ramić,<br />
Bošnjaci u Egiptu u vrijeme tursko-osmanske<br />
uprave, Kalem - CNS, Sarajevo,<br />
2012; Muvekkit; Smailagić; Inaldžik;<br />
Imamović; Čelebija.<br />
4. Ali-paša Hadum Mjesto rođenja:<br />
Drozgametva kod Hadžića, Sarajevo,<br />
?. Mjesto smrti: Sivas, današnja Turska,<br />
1511. Vrijeme vezirstva: 1501.-1503.,<br />
Mehmed el-<br />
Fatih, svjestan<br />
kozmopolitizma<br />
Osmanskog<br />
carstva,<br />
prekinuo<br />
je tradiciju<br />
da se veliki<br />
veziri biraju<br />
iz uglednih<br />
turskih<br />
porodica,<br />
tako da je ovo<br />
period kada<br />
skoro svi veliki<br />
veziri dolaze<br />
iz redova<br />
janjičara,<br />
tačnije iz<br />
redova adžemi<br />
oglana.<br />
1506.-1511. Literatura:<br />
Surejja; Freely; Gibbon, sv.<br />
2; Muvekkit; Imamović.<br />
5. Hadum Sinan-paša<br />
Borovinić (Hadim Sinanpaša)<br />
Mjesto rođenja:<br />
Borovinići kod Foče, ?.<br />
Mjesto smrti: Ridanija, dio<br />
današnjeg Kaira, 1517. Vrijeme<br />
vezirstva: 1516.-1517.<br />
Literatura: Bašagić; Surejja;<br />
Gibbon; Ramić; Muvekkit;<br />
Imamović.<br />
6. Junus-paša Mjesto<br />
rođenja: ?. Mjesto smrti: Tokat,<br />
današnja Turska, 1517.<br />
Vrijeme vezirstva: 1517.-<br />
1517. Literatura: Gibbon;<br />
Ramić; Muvekkit.<br />
7. Ibrahim-paša Bošnjak<br />
Požeganin (Pargali Ibrahimpaša,<br />
Frenk Ibrahim-paša,<br />
Makbul Ibrahim-paša, Maktul Ibrahimpaša,<br />
Ibrahim-paša Bošnjak, Damad<br />
Ibrahim-paša, Ibrahim-paša Paržanin,<br />
Ibrahim-paša Požeganin, Ibrahim-paša<br />
Požegali, Ibrahim-baša el-Busnevi) Mjesto<br />
rođenja: Požega, današnja Hrvatska,<br />
1493. Mjesto smrti: Istanbul, 1536.<br />
Vrijeme vezirstva: 1523.-1536. Literatura:<br />
Surejja; Freely; Ramić; Muvekkit;<br />
Daniel Goffman, The Ottoman Empire<br />
and Early Modern Europe, Cambridge,<br />
Smailagić; Inaldžik; Čelebija; Gibbon.<br />
8. Damad Rustem-paša Opuković<br />
(Damad Rustem-paša, Rustem-paša<br />
Hrvat) Mjesto rođenja: Bijelo Polje kod<br />
Mostara, cca 1500. Mjesto smrti: Istanbul,<br />
1561. Vrijeme vezirstva: 1544.-<br />
1553., 1555.-1561. Literatura: Bašagić;<br />
Freely; Surejja; Muvekkit; Inaldžik;<br />
Imamović; Čelebija; Gibbon.<br />
9. Semiz Ali-paša Pračić (Semiz Alipaša,<br />
Semiz Ali-paša Pračalija) Mjesto<br />
rođenja: Prača, ?. Mjesto smrti: Istanbul,<br />
1565. Vrijeme vezirstva: 1561.-<br />
1565. Literatura: Bašagić; Surejja; Freely;<br />
Ramić; Muvekkit.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
47
10. Tavil Mehmed-paša Sokolović<br />
(Mehmed-paša Sokollu, Mehmed-paša<br />
Sokolović Visoki) Mjesto rođenja:<br />
Sokolovići kod Rudog, 1506. Mjesto<br />
smrti: Istanbul, 1579. Vrijeme<br />
vezirstva: 1565.-1579. Literatura:<br />
Bašagić; Surejja; Freely; Muvekkit; Es-<br />
Sallabi; Goffman; Smailagić; Inaldžik;<br />
Imamović; Čelebija.<br />
11. Lala Kara Mustafa-paša<br />
Sokolović (Lala Mustafa-paša, Safsaf<br />
Mustafa-paša, Lala-paša) Mjesto<br />
rođenja: Rudo, cca 1500. Mjesto<br />
smrti: Istanbul, 1579. Vrijeme<br />
vezirstva: 1580.-1580. Literatura:<br />
Bašagić; Surejja; Muvekkit; Goffman;<br />
Smailagić; Imamović; Nikola<br />
Lašvanin, Ljetopis, Synopsis, Sarajevo-<br />
Zagreb, 2003; Čelebija.<br />
12. Sijavuš-paša Kanjižanin<br />
(Sijavuš-paša Hrvat, Sijavuš-paša<br />
Kanjiželi) Mjesto rođenja: Kanjiža,<br />
današnja Mađarska, cca 1500. Mjesto<br />
smrti: Istanbul, 1602. Vrijeme vezirstva:<br />
1582.-1584., 1586.-1589., 1592.-<br />
1593. Literatura: Bašagić;<br />
Surejja; Freely; Muvekkit;<br />
Imamović; Čelebija.<br />
13. Damad Ibrahim-paša<br />
Bošnjak Novošeherlija (Damad<br />
Ibrahim-paša, Damat Ibrahimpaša<br />
Novšehhirli) Mjesto<br />
rođenja: Domislica, Novi Šeher<br />
kod Maglaja, 1517. Mjesto<br />
smrti: Istanbul, 1601. Vrij.eme<br />
vezirstva: 1596.-1596., 1596.-<br />
1597., 1599.-1601. Literatura:<br />
Bašagić; Surejja; Freely; Ramić;<br />
Muvekkit; Lašvanin.<br />
14. Javuz Ali-paša Bošnjak<br />
Malkoč (Ali-paša Malkoč, Javuz<br />
Ali-paša, Javuz Ali-paša<br />
Malkoč) Mjesto rođenja:<br />
Bosna, ?. Mjesto smrti: Beograd,<br />
1604. Vrijeme vezirstva:<br />
1603.-1604. Literatura: Bašagić;<br />
Surejja; Ramić; Muvekkit.<br />
15. Lala Mehmed-paša<br />
Sokolović (Lala Mehmed-paša<br />
Sokolluzade) Mjesto rođenja:<br />
moguće Sokolovići kod<br />
Rudog, ?. Mjesto smrti: Istanbul,<br />
1606. Vrijeme vezirstva:<br />
1604.-1606. Literatura:<br />
Bašagić; Surejja; Muvekkit;<br />
Es-Sallabi.<br />
16. Derviš Mehmed-paša Bošnjak<br />
Sokolović (Bošnak Derviš Mehmed-paša)<br />
Mjesto rođenja: moguće Sokolovići kod<br />
Rudog, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 1606.<br />
Vrijeme vezirstva: 1606.-1606. Literatura:<br />
Bašagić; Surejja; Muvekkit.<br />
17. Kujudžu Murat-paša (Kujundži<br />
Murat-paša) Mjesto rođenja: Bosna,<br />
cca 1535. Mjesto smrti: Istanbul, 1606.<br />
Vrijeme vezirstva: 1606.-1611. Literatura:<br />
Bašagić; Surejja; Freely; Muvekkit;<br />
Es-Sallabi; Smailagić; Imamović.<br />
Najčuveniji<br />
veliki vezir<br />
Bošnjak<br />
svakako je Tavil<br />
Mehmed-paša<br />
Sokolović.<br />
On je prema<br />
mnogima<br />
najznamenitiji<br />
među svim<br />
velikim<br />
vezirima<br />
Osmanskog<br />
carstva. Joseph<br />
Hammer je još<br />
1830. godine<br />
primijetio da<br />
umjesto “za<br />
vladavine<br />
Selima II”,<br />
bolje je reći<br />
“za vladavine<br />
velikog vezira<br />
Sokolovića”.<br />
18. Dilaver-paša (Dilaverpaša<br />
Hrvat) Mjesto rođenja:<br />
Bosna, ?. Mjesto smrti: Istanbul,<br />
1622. Vrijeme vezirstva:<br />
1621.-1622. Literatura:<br />
Bašagić; Surejja; Muvekkit.<br />
19. Kara Davud-paša Mjesto<br />
rođenja: negdje u Bosni, ?.<br />
Mjesto smrti: Istanbul, 1623.<br />
Vrijeme vezirstva: 1622.-<br />
1622. Literatura: Bašagić;<br />
Surejja; Muvekkit.<br />
20. Gazi Ekrem Husrevpaša<br />
Sokolović Bošnjak (Gazi<br />
Husrev-paša, Ekrem Husrevpaša,<br />
Bošnak Husrev-paša)<br />
Mjesto rođenja: Istanbul ili<br />
Bosna, ?. Mjesto smrti: Tokat,<br />
današnja Turska, 1632.<br />
Vrijeme vezirstva: 1628.-<br />
1631. Literatura: Bašagić;<br />
Surejja; Muvekkit; Smailagić;<br />
Safvet-beg Bašagić, Kratka<br />
uputa u prošlost BiH, Vlastita<br />
naklada, Sarajevo, 1900.<br />
21. Topal Redžep-paša<br />
Mjesto rođenja: Bosna, ?. Mjesto smrti:<br />
Istanbul, 1632. Vrijeme vezirstva:<br />
1632.-1632. Literatura: Bašagić; Surejja;<br />
Muvekkit.<br />
22. Salih-paša Nevesinjac (Salih-paša<br />
Nevesinli)<br />
Mjesto rođenja: Nevesinje, ?. Mjesto<br />
smrti: Istanbul, 1647. Vrijeme vezirstva:<br />
1645.-1647. Literatura: Bašagić;<br />
Surejja; Muvekkit; Goffman.<br />
23. Sari Sulejman-paša Prijepoljac<br />
(Sari Sulejman-paša, Mirahor<br />
Sulejman-paša) Mjesto rođenja: Pri-<br />
jepolje, ?. Mjesto smrti: Istanbul,<br />
1687. Vrijeme vezirstva: 1685.-<br />
1687.<br />
Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit.<br />
24. Mustafa-paša Daltaban Mjesto<br />
rođenja: Bitolj (Manastir), Makedonija,<br />
?. Mjesto smrti: Istanbul,<br />
1703. Vrijeme vezirstva: 1702.-1703.<br />
Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit;<br />
Imamović.<br />
25. Damad Mehmed-paša Melek<br />
Mjesto rođenja: Bosna, 1719. Mjesto<br />
smrti: Istanbul, 1802. Vrijeme vezirstva:<br />
1792.-1794. Literatura: Bašagić;<br />
Surejja; Ramić; Muvekkit.<br />
26. Damad Ferid-paša Efendić<br />
(Damad Mehmed Adil Ferid-paša<br />
Efendi) Mjesto rođenja: Istanbul,<br />
1853, porijeklom iz Potoka kod Pljevlje.<br />
Mjesto smrti: Pariz, 1923. Vrijeme<br />
vezirstva: 1919. u tri navrata, 1920. u<br />
dva navrata. Literatura: Smailagić.<br />
Kao što smo već ranije spomenuli,<br />
pored ovih 26 velikih vezira<br />
Bošnjaka, ima još 9 velikih vezira<br />
za koje postoji mogućnost da su<br />
Bošnjaci. Naglašavam postoji, što<br />
ne znači da oni to jesu, ali isto tako<br />
ne znači da oni to nisu. Pet od njih<br />
su prošli obrazovni sistem deviširme,<br />
njihovo porijeklo je nepoznato, tako<br />
da mogu biti iz bilo kojeg balkanskog<br />
naroda, pa tako i bošnjačkog: Zaganospaša<br />
(1453.-1456.), Ahmed-paša Gedim<br />
(1474.-1477.), Mesih-paša Hadum<br />
(1499.-1501.), Hasan-paša Hadum<br />
(1597.-1598.), Mehmed-paša Džerrah<br />
(1598.-1599.). Muvekkit tvrdi da su,<br />
između ostalih, sljedeći veliki veziri<br />
Bošnjaci: Halil-paša (1617.-1619.,<br />
1626.-1628.) (Muvekkit, sv. 1, str.<br />
277) i Mehmed-paša Sultanović (Sultanzade)<br />
(1644.-1645.) (Muvekkit,<br />
sv. 1, str. 325). Za ovog zadnjeg Muvekkit<br />
navodi da je sin Rustem-pašine<br />
kćerke i Ahmed-paše, znači unuk našeg<br />
Rustem-paše Opukovića sa majčine<br />
strane. Ovo je djelimično tačno,<br />
pošto je Mehmed-paša ustvari praunuk<br />
Rustem-pašin. Za velikog vezira<br />
Kara Ibrahim-pašu (1683.-1685.)<br />
neki tvrde da je Bošnjak, iako doduše<br />
većina izvora tvrdi da je Turčin iz Bajburta.<br />
Što se tiče Ajvaz Mehmed-paše,<br />
on je rođen u Jagodini, tako da može<br />
biti Bošnjak ili Albanac. Moguće da je<br />
ipak Bošnjak, budući da Evlija Čelebija<br />
kaže da stanovništvo Jagodine govori<br />
bošnjačkim jezikom (Čelebija, str. 68).<br />
No, Čelebija nije uvijek pouzdan, tako<br />
da ovo moramo uzeti sa rezervom, ali<br />
ostaje činjenica da je u Jagodini živjelo<br />
dosta Bošnjaka.<br />
Bilo kako bilo, imamo najmanje 26<br />
naših Bošnjaka koji su igrali najvažniju<br />
ulogu u Osmanskom carstvu nakon<br />
sultanske.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
48
Kutak za islamsku omladinu<br />
Odabrao i pripremio: Semir Imamović<br />
Udruženje “Solidarnost”<br />
Najteža akcija za volontere “Solidarnosti”<br />
Radom u ime Allaha do nove pobjede! (Solidarnost-Bosnia)<br />
Kada kažeš “radim u ime Allaha“ onda to trebaš odgovorno<br />
potvrditi djelima u svakoj situaciji. Neki ljudi često kažu “volim te<br />
u ime Allaha“ a vrlo brzo nestanu iz tvog života kao da se ljubav u<br />
ime Allaha briše gumicom za olovku, kao da je stvar koju kada se<br />
polomi zamijenimo nekom drugom, novijom, boljom a ne uviđaju<br />
da lažu sami sebe i da ono što oni rade nije ni približno ljubavi<br />
u ime Allaha. Čišćenje tri godine nagmilane prljavštine prije dva<br />
dana je za nas bio užasno težak test. Pri polasku na teren mislili<br />
smo da će sve biti gotovo za 3-4 h. Sa radom smo počeli u 11 h a<br />
završili u 18 h. Prljave, žedne, gladne, užasnute stanjem u kojem<br />
smo pronašli staru majku, užasnute prljavštinom i smradom koji se<br />
širio kućom i dvorištem. Tog dana nam nije hrana ni padala na um.<br />
Smrad, koji se širio po kući, spoj urina, prljavštine, dima, legla miševa,<br />
crvi po svuda – zvuči strašno i pri samom čitanju a u stvarnosti<br />
je još strašnije i sve to je zasigurno nešto što će nam dugo ostati u<br />
sjećanju. Najgore je bilo kad smo otvorili frižider. Imali smo šta i<br />
vidjeti u toj minuti koliko smo uspjeli frižider držati otvorenim.<br />
Bio je pun posuda sa hranom i kesom punom crva. Uspjeli smo ga<br />
izbaciti napolje ali se smrad svo vrijeme širio, smrad koji ni po dvije<br />
maske na našim licima nisu mogle zaustaviti. Nije bilo šanse da bilo<br />
koji dio namještaja ili taj frižider vratimo nazad u kuću. Sabaha,<br />
Zemira, Adna, Eldisa, Semira - tim koji je neumorno radio. Ponijeli<br />
smo maske da bi izdržali nepodnošljivi smrad koji se širio ne<br />
bi li mogle lakše disati. Često smo u početku istrčavali iz kuće. Sve<br />
potrebne stvari za čišćenje smo kupili od svojih osobnih sredstava.<br />
Kupili smo metlu, četke, rukavice, sredstva za dezinfekciju. Ponijeli<br />
smo joj i svježu hranu, čistu posteljinu te odjeću. Sve staro što<br />
smo našli u kući a što je bilo u veoma lošem stanju smo pobacali i<br />
zapalili. Presvukli smo je, tepihe koji su bili mokri pobacali a miševi<br />
koji su se zalegli u ormaru su bili drugi najgori dio svega jer ih je<br />
bilo toliko da ih ne bismo mogli ni prebrojati a trebalo ih je izvlačiti<br />
iz kuće i sve stvari iz ormara na kojima su pravili svoja legla baciti<br />
na vatru. Čišćenje WC kupatila je bilo posebno teško. Svi odvodi<br />
su bili začepljeni. Nismo imali sa čim kupiti vodu pa smo morali<br />
improvizirati i koristiti čistu odjeću koju smo ponijeli sa sobom. U<br />
tim trenucima čini ti se nikad kraja prljavštini. Na kraju, nakon toliko<br />
sati rada sve je bilo gotovo. Koliko se moglo toliko je i urađeno.<br />
Naš trenutni osjećaj je mješavina zadovoljstva, tuge ali nikako sreće<br />
jer ona u onom svom pravom obliku ovdje nema mjesto. Plakao bi<br />
insan koliko se u duši nakupilo bola.<br />
“Dirhem’’<br />
Uručena pomoć za porodicu Krpo<br />
Uz podršku vrijednih ljudi, krajem mjeseca septembra 2013.<br />
godine “Dirhem” je uputio jednokratnu pomoć za ugroženu<br />
porodicu u Mostaru. Pomoć u iznosu od 300 KM je uručena za<br />
četveročlanu porodicu, bračni par i njihovo dvoje malodobne djece,<br />
na ime kupovine lijekova i hrane.<br />
Majka je teško bolesna od autoimune bolesti, otac je stariji čovjek,<br />
bivši borac Armije BiH i bivši logoraš. Invalid je 80 posto, a osim<br />
organskih oštećenja koje je zadobio prilikom ranjavanja ima i<br />
PTSP -postratni sindrom. Zajedno troše lijekove u iznosu od 200<br />
do 250 km mjesečno. Žive od muževe niske invalidnine. Imaju<br />
dvoje male dijece, Nedima i Kemu. Obojica su odlični učenici.<br />
Stariji Kemo ima probleme sa kostima kuka od ranije i upravo radi<br />
klinička ispitivanja da bi se utvrdilo šta nije u redu. Dijete je imalo<br />
nedavno upalni proces na kukovima i nije moglo hodati. Žive u<br />
u trošnoj i vlažnoj kući staroj oko 200 godina. Ova porodica je<br />
dosta pomagala ranije dok su bili zdraviji drugim ljudima kojima<br />
je bilo teško, sada<br />
su oni u jako teškoj<br />
situaciji. Novcem<br />
od invalidnine jedva<br />
pokriju lijekove,<br />
za hranu i režije<br />
ne dotekne im.<br />
Ovom prilikom<br />
se zahvaljujemo<br />
donatorima, kao i<br />
našoj suradnici u<br />
Mostaru koja nam<br />
je mnogo pomogla<br />
da ova skromna ali<br />
i značajna pomoć stigne do porodice Krpo.<br />
Nadamo se da ćemo i dalje biti u mogućnosti pomagati ugroženim<br />
porodicama, a dobročinitelji koji žele pomoći ovu porodicu<br />
mogu nam se obratiti putem e-maila hodirhem@gmail.com ili<br />
telefonom na broj 062 874 556.<br />
Asocijacija žena MIZ Tuzla<br />
Prva radionica zdrave ishrane<br />
Prva radionica zdrave ishrane će se održati u srijedu, 06. novembra 2013. godine,<br />
u Kulturno-obrazovnom centru Tušanj sa početkom u 18,00 sati. Radionica će<br />
trajati 1,5 sat i uključivat će kratki teorijski dio o osnovama zdrave ishrane kao i<br />
praktični dio u kojem će polaznice interaktivno učestvovati. Već na ovom prvom susretu<br />
polaznice će imati priliku naučiti osnove samoprocjene prehrambenog statusa.<br />
Instruktorica radionica je mr. sci. Marizela Šabanović, nutricionistica.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
50
“Akos”<br />
Svečano otvorenje malonogometne<br />
lige “Fair play”<br />
sportskoj dvorani “Ramiz Salčin“, 27.10.2013. godine,<br />
zvanično je počela druga sezona U malonogometne<br />
“Prosvjetitelj’’ (Muallim)<br />
Predavanje za najmlađe o važnosti<br />
vode i čuvanju okoliša<br />
Voda i njena važnost bila je tema predavanja za učenike osnovne<br />
škole u Križevićima kod Zvornika, održano 28. oktobra<br />
od 12 sati i trideset minuta. Predavanje je organizovano zahvaljujući<br />
organizaciji “Muslim Aid” koja je za školu u Križevićima u<br />
prethodnim godinama obezbijedila finansijska sredstva u iznosu<br />
koji je veći od 50 hiljada maraka. Predavanje je napravljeno povodom<br />
Eko dana svjetske humanitarne organizacije muslimana<br />
“Muslim Aid”. Pred oko 60 okupljenih učenika iz Križevića o<br />
važnosti vode u životu čovjeka i zaštiti okoliša govorio je diplomirani<br />
žurnalist Ilijaz Miralemović, lider sektora za informisanje<br />
udruženja “Prosvjetitelj”. Adekvatne uslove obezbijedio je<br />
upravnik škole u Križevićima profesor Nisvet Mujanović inače<br />
sekretar “Prosvjetitelja” i lider sektora za edukaciju, a tehničku<br />
organizaciju pripremio profesor Nerzudin Hajdarević uz koordinaciju<br />
sa rukovodstvom “Muslim Aid-a” u Sarajevu, a Hajdarević<br />
je koordinator “Muslim Aid-a” za Podrinje i ujedno predsjednik<br />
udruženja “Prosvjetitelj”. Prije početka predavanja prisutnim se<br />
obratio predsjednik Nerzudin Hajdarević. Podsjetio je prisutne<br />
na rad i važnost “Muslim Aid-a” zahvaljujući čemu danas učenici<br />
u Križevićima, ali i mnogim drugim mjestima širom Podrinja<br />
imaju bolje uslove za školovanje i da dosadašnje pomoći “Muslim<br />
Aid-a” iznose više stotina hiljada maraka za učenike u Podrinju.<br />
Kroz predavanje prisutni su upoznati o važnosti vode za ljudski<br />
život, hemijskom sastavu vode, različitosti između čiste, slatke i<br />
slane vode. Predočen je slikovno uz pojašnjenje i hidrološki ciklus<br />
koji se odvija i život znači na planeti Zemlji. Pored naučnog<br />
objašnjenja o vodi učenicima je prezentirano i šta vjera islam kaže<br />
o vodi i važnosti vode. Cilj predavanja je bilo podizanje savjesti<br />
kod prisutnih o važnosti zaštite okoliša i vodenog bogatstva kojeg<br />
lige pod nazivom “Fair play”. Liga je organizovana od strane<br />
udruženja “Svitanje” i udruženja “Bulbul”. Na jučerašnjoj<br />
ceremoniji otvaranja okupio se veliki broj ljudi, koji<br />
su mogli vidjeti predstavljanje ekipa, te obraćanja ogranizatora<br />
i gostiju. U ime organizatora, obratio se predsjednik<br />
“Svitanja”- gospodin Ensar Mulaosmanović, koji<br />
se zahvalio svim učesnicima zaželivši im mnogo sportske<br />
sreće i fer igre. Na skupu je govorio i prof. dr. Šukrija Ramić.<br />
Profesor je u par rečenica apelovao na sve igrače da<br />
im njihovi međusobni odnosti budu važniji od rezultata.<br />
“Žuti karton gledajte kao mali grijeh a crveni kao veliki”,<br />
poručio je prof. Ramić i tako simbolično poslao poruku<br />
svim prisutnim da poštuju i čuvaju sigurnost i čast svoga<br />
protivnika na terenu. Posebnu čast organizatoru i prisutnima<br />
je priredio načelnik općine Novi Grad gosp. Semir<br />
Efendić, koji se također obratio sa par riječi u kojima je<br />
izrazio nadu da će ovakvih društveno-korisnih projekata<br />
biti još više. Načelnik, zajedno sa općinom Novi Grad,<br />
mnogo je doprinio u organizaciji lige s obzirom da je postignut<br />
dogovor sa preduzećem koje ima ingerenciju nad<br />
dvoranom o povoljnijem korištenju. On je najavio da će<br />
se potruditi da pomogne projekat i u finansijskom smislu.<br />
Efendić je izveo i prvi udarac kojim je liga svečano i<br />
otvorena. Manifestaciju su svojim glasovima uljepšali članovi<br />
hora “Rejjan” učenjem prigodne ilahije, nakon čega<br />
je hafiz ef. Sadrudin Išerić, imam Careve džamije proučio<br />
i prigodnu dovu. Inače, liga “Fair play” će trajati do marta<br />
sljedeće godine. Liga broji 16 klubova, a podijeljena je u<br />
dvije grupe po 8 ekipa. Nakon grupne faze, igrat će se<br />
play off u kojem će učestvovati najbolje četiri ekipe iz svake<br />
grupe. Liga se igra po pravilima futsala, stim da je uvršten<br />
čitav niz dodatnih pravila koji se isključivo vežu za<br />
moralno ponašanje igrača na terenu. Organizator je htio<br />
da liga bude most i spajanje među mladim ljudima. Zato<br />
su i postavljena pooštrena pravila kako bi spriječila svaki<br />
vid grube igre i verbalnih duela među igračima.<br />
Medijski pokrovitelj malonogometne lige je radio BIR i<br />
akos.ba. Termin odigravanje utakmica, satnice, rezultate i<br />
sve ostalo možete pratiti na stranici: www.futsal.ba<br />
posjedujemo. Poslije predavanja prisutnim se u ime organizacije<br />
“Muslim Aid” obratila i direktorica ureda u Sarajevu zamolivši<br />
prisutne da čuvaju vodu i budu bolji od svojih prethodnika kako<br />
bi bogatstvo vode sačuvali, a najbolji način za to jeste da se prema<br />
vodi odnose sa posebnom pažnjom. “Veliko nam je zadovoljstvo<br />
da je ‘Muslim Aid’ ove godine u BiH proslavio svoju 28. godišnjicu<br />
u Križevićima sa djecom iz istočne Bosne kroz aktivnosti vezane<br />
za ‘Važnost vode za život’.” Ovim riječima završila je obraćanje<br />
direktorica Edina Šehić Saljiji. Poslije ovog učenici su organizovali<br />
simboličnu akciju čišćenja i sakupljanja smeća u dvorištu škole<br />
i obližnjem koritu potoka koji protiče pored školskog dvorišta.<br />
Poslije prikupljanja desetak vreća otpadaka i pravilnog odlaganja<br />
smeća, svim učesnicima mini akcije čišćenja podijeljeni su prigodni<br />
pokloni u vidu osvježenja. Ovo je jedna od mnogobrojnih<br />
akcija organizacije “Muslim Aid” koja je do sada u suradnji sa<br />
udruženjem “Prosvjetitelj” u Podrinju realizovale projekte čija je<br />
vrijednost nekoliko stotina hiljada maraka.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
51
Komentar polumjeseca<br />
Svi Miloševićevi igrači<br />
TV Pink i tajni transkripti<br />
TV Pink je zahvaljujući<br />
svojim vezama sa<br />
vladajućom porodicom<br />
Milošević-Marković<br />
brzo napredovala i do<br />
1998. godine TV Pink je<br />
imala 100 % nacionalnu<br />
pokrivenost (Srbija, Crna<br />
Gora) kao i lidersku poziciju<br />
u gledanosti i advertising<br />
tržistu, na kojoj se nalazi i<br />
dan danas. Nakon toga je<br />
krenulo osnivanja PINK-a<br />
po državama bivše SFR<br />
Jugoslavije. Inače Željko<br />
Mitrović je bio jedan<br />
od glavnih članova JUL<br />
(Jugoslovenska udružena<br />
levica), stranke koju je<br />
vodila žena Slobodana<br />
Miloševića, Mira Marković<br />
Piše: Haris Sejdić<br />
Za sve “naše” gledaoce<br />
realitija<br />
šoua na TV Pink<br />
pod nazivom FARMA ili<br />
ZVEZDE GRANDA ili<br />
GRAND PARADA smatram<br />
da vrijedi da pročitaju<br />
isječak iz knjige “Slobodan<br />
Milošević - Tajni<br />
transkripti 1995-1998”.<br />
Tajni transkripti telefonskih<br />
razgovora bivšeg<br />
predsjednika Srbije i SR<br />
Jugoslavije i haškog optuženika<br />
Slobodana Miloševića<br />
prvi put su objavljeni<br />
2007. godine u knjizi<br />
Dušana Vira “Slobodan<br />
Milošević - Anatomija<br />
zločina”, i to kao specijalni<br />
dodatak na preko tri<br />
stotine stranica.<br />
Iz razgovora se može<br />
vidjeti kako je funkcionirala<br />
porodica Milošević<br />
(Mira Marković, Slobodan,<br />
kćerka Marija i sin<br />
Marko) u periodu nakon sklapanja<br />
Dejtonskog sporazuma 1995. pa sve<br />
do 1998. godine.<br />
Iz razgovora se<br />
može vidjeti kako<br />
je funkcionirala<br />
porodica<br />
Milošević (Mira<br />
Marković,<br />
Slobodan, kćerka<br />
Marija i sin<br />
Marko) u periodu<br />
nakon sklapanja<br />
Dejtonskog<br />
sporazuma 1995.<br />
pa sve do 1998.<br />
godine.<br />
Isto tako iz transkripata<br />
se može vidjeti odnos porodice<br />
Milošević sa svojim<br />
najbližim saradnicima i<br />
prijateljima, prije svega sa<br />
Milanom Milutinovićem<br />
i njegovom ženom Olgom<br />
(ministar vanjskih poslova<br />
i poslije predsjednik Srbije),<br />
Draganom Hadži Antićem<br />
(glavnim urednikom dnevnog<br />
lista Politika), Željkom<br />
Mitrovićem (vlasnik TV<br />
Pink), Momirom Bulatovićem<br />
(predsjednik Crne<br />
Gore i poslije premijer Vlade<br />
SR Jugoslavije).<br />
Pink International<br />
Company, vlasnika Željka<br />
Mitrovića, je privatna,<br />
medijska korporacija koju<br />
čine komercijalna televizija<br />
koja svoje programe emituje<br />
u nekoliko država na nekoliko<br />
kanala (TV Pink), radio<br />
stanica (Radio Pink) i kompleks<br />
filmske produkcije<br />
(Pink Films International).<br />
Osnovana je 1993. godine<br />
kao jedna od prvih medijskih<br />
kompanija u privatnom vlasništvu u<br />
tadašnjoj SR Jugoslaviji.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
52
Krajem 1994. godine, Pink International<br />
je napravio korak u svojem<br />
razvoju osnivanjem televizije - TV<br />
Pink. Emitovanje je počelo iz malog<br />
studija dok je signal u početku pokrivao<br />
samo grad Beograd.<br />
TV Pink je zahvaljujući svojim<br />
vezama sa vladajućom porodicom<br />
Milošević-Marković brzo napredovala<br />
i do 1998. godine TV Pink je imala<br />
100 % nacionalnu pokrivenost (Srbija,<br />
Crna Gora) kao i lidersku poziciju<br />
u gledanosti i advertising tržistu, na<br />
kojoj se nalazi i dan-danas. Nakon<br />
toga je krenulo osnivanja PINK-a po<br />
državama bivše SFR Jugoslavije.<br />
Inače Željko Mitrović je bio jedan<br />
od glavnih članova JUL (Jugoslovenska<br />
udružena levica), stranke<br />
koju je vodila žena Slobodana Miloševića,<br />
Mira Marković.<br />
Ukratko ćemo objasniti i riječ reality<br />
show. Reality show je anglizam<br />
koji označava posebnu vrstu televizijskih<br />
emisija u kojima se prati<br />
život običnih ljudi.<br />
Reality show obično je natjecateljskog<br />
karaktera. Cilj je natjecanja<br />
steći popularnost u gledatelja, te u<br />
konačnici zahvaljujući tome osvojiti<br />
nagradu.<br />
SLIJEDI:<br />
Isječak iz knjige: “Slobodan<br />
Milošević - Tajni transkripti<br />
1995-1998”.<br />
str.276,277<br />
01.12. 1997.<br />
10:59h<br />
Razgovor Mire Marković (žena<br />
Slobodana Miloševića) sa Željkom<br />
Mitrovićem, vlasnikom Pinka, u<br />
kojem Mira naručuje televizijsku<br />
emisiju koja bi trebala da iskompromituje<br />
predsjedničke kandidate<br />
Vojislava Šešelja i Vuka Draškovića<br />
uz napomenu kako im ne odgovara<br />
“varijanta u kojoj je Vuk nadgovorio<br />
Šešelja”.<br />
Emisija o kojoj govore je emitovana<br />
na RTS-u 29.11.1997. godine i<br />
može se naći na Youtube.<br />
Željko: Željko Mitrović kraj telefona.<br />
X: Željko, momenat samo.<br />
Mira: Alo?<br />
Željko: Zdravo, Miro.<br />
Mira: Željko, ja, ne<br />
zovem te zbog onog jučer,<br />
nego te zovem iz drugih<br />
razloga. Treba da ti dam<br />
neke zadatke. Što se tiče<br />
onog juče, čula sam se sa<br />
Milanom (misli se na Milana<br />
Milutinovića). On<br />
kaže da mu je to bilo malo<br />
20 minuta, pola sata. Da<br />
nije bilo zamišljeno.<br />
Željko: Nije pola sata,<br />
nego sat vremena. On uopšte<br />
ne zna šta smo sve zamislili.<br />
Mira: Javi mu se, pa<br />
mu objasni, Željko.<br />
Željko: Hoću.<br />
Mira: Najbolje da ja tu<br />
ne budem medijator.<br />
Željko: Ceo problem je u tome<br />
što se on zatvorio i ne da. Pustio je<br />
neke ljude koje. ..<br />
Mira: Željko, pa javi mu se, pa<br />
mu objasni ili neka ga zove Vulin<br />
pa mu zajedno objasnite. Je li došao<br />
Vulin?<br />
Željko: Jeste. Pa ja i Aca smo zajedno<br />
spremali tu stvar.<br />
Mira: Evo, pazi šta ima da ti kažem.<br />
Mi bi imali sad neke zadatke<br />
oko ovog intervjua što je bio preksinoć.<br />
Ja ću Aci Vulinu sve da kažem<br />
šta treba da se uradi, a evo šta bi ti<br />
mogao da uradiš. Da ti napraviš jednu<br />
emisiju iz onog duela.<br />
Željko: Mogu ja onako u kompletu,<br />
recimo, da repriziram.<br />
Mira: U kompletu, a razmisli da<br />
je pustiš u kompletu ili da uzmeš<br />
odlomke koji su naročito kompromitantni.<br />
Pazi, nama ne odgovara<br />
varijanta u kojoj je Vuk nadgovorio<br />
Šešelja.<br />
Željko: Jeste.<br />
Mira: Nismo mi sada srećni jer<br />
je Šešelj koji je pobedio Lilića* propao<br />
(Naime, prva dva pokušaja održavanja<br />
predsedničkih izbora u Srbiji<br />
bila su poništena zbog nedovoljnog<br />
broja birača koji su se odazvali. Na<br />
njima je predsednički kandidat SPSa,<br />
JUL-a i Nove demokratije bio Zoran<br />
Lilić, koga je u oba prva kruga<br />
Vojislav Šešelj dobio. Tek u trećem<br />
pokušaju, koalicija SPS-a, JUL-a i<br />
Mira: Željko,<br />
ja, ne zovem<br />
te zbog onog<br />
jučer, nego te<br />
zovem iz drugih<br />
razloga. Treba<br />
da ti dam neke<br />
zadatke. Što se<br />
tiče onog juče,<br />
čula sam se sa<br />
Milanom (misli<br />
se na Milana<br />
Milutinovića).<br />
On kaže da mu<br />
je to bilo malo<br />
20 minuta, pola<br />
sata. Da nije<br />
bilo zamišljeno.<br />
Nove demokratije izašla je<br />
sa Milanom Milutinovićem<br />
kao svojim predsedničkim<br />
kandidatom). Nećemo va ljda<br />
da hranimo Vuka.<br />
Željko: Naravno. Moramo<br />
izabrati mesta koja<br />
kompromituju obojicu.<br />
Znači uzeti najgora mesta<br />
i iz jednog i iz drugog.<br />
Mira: Tu treba da se<br />
napravi jedna maštovita<br />
režija.<br />
Željko: Jeste. Možda<br />
posebna emisija. Da ima<br />
duha. Videću ja danas da<br />
napravimo to u toku dana<br />
i da večeras već pošaljem<br />
kola, možda ako hoćeš da<br />
pogledaš.<br />
Mira: Čekaj, ja nisam u Beogradu.<br />
Sutra sam ujutro ja u Beogradu.<br />
Željko: Pa, dobro. Mi ćemo to<br />
danas izmontirati i ja ću to, ako ne<br />
stignem večeras.<br />
Mira: Znaš, ti meni možeš da<br />
se javiš, ako si to izmontirao danas<br />
da mi neko doveče donese kad Slobi<br />
donose poštu, a ako ne, onda sutra<br />
kad ja dođem u Beograd.<br />
Željko: Znači sutra ćemo to mi<br />
već emitovati sigurno. Ujutro ćeš<br />
ti to najkasnije vidjeti, a ja ću probati<br />
da večeras već, pa ću poslati s<br />
tom poštom ili ako ne bude stiglo<br />
poštom, videću, možda napravim<br />
neku polustudijsku verziju, pa onda<br />
da izmontiramo da ne bi bila samo<br />
sirova seča.<br />
Mira: I sad pazi šta mi treba još.<br />
Ja sam zvala u JUL, pa tamo na moj<br />
telefon koji ja jedino znam se niko<br />
ne javlja. Ja sam Bisu pustila da danas<br />
ne dolazi, jer je radila, ali molim<br />
te, pokušaj da nađeš Vulina, da<br />
mi se javi Vulin i da mi se javi Žika<br />
iz Borbe.<br />
Željko: OK. Evo sad ću se čuti sa<br />
Acom odma’ i javiće vam se na ovaj<br />
isti broj.<br />
Mira: Aci kaži nek on nađe Žiku<br />
Đorđevića.<br />
Željko: OK. Zovem odmah i odmah<br />
se javljam.<br />
Mira: Dobro. Ćao!<br />
Željko: Važi Miro. Ćao!<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
53
Islamnet<br />
Pripremili: Ezher Beganović i Semir Imamović<br />
SAD<br />
Barack Obama: Jako<br />
dobro ubijam ljude<br />
Prema novoj knjizi o američkom<br />
predsjedniku Baracku Obami,<br />
šef Bijele kuće se u jednom<br />
razgovoru sa svojim suradnicima<br />
o kontroverznim napadima bespilotnim<br />
letjelicama “pohvalio”<br />
kako je “postao dobar u ubijanju<br />
ljudi”. Informacija o tome pojavila<br />
se u knjizi “Double Down: Game<br />
Change 2012” koja se konkretnije<br />
bavi prošlogodišnjom predsjedničkom<br />
utrkom između Obame i<br />
republikanskog kandidata Mitta<br />
Romneyja. Autor Mark Halperin<br />
i John Heilemann proveli su<br />
skoro dvije godine u radu na njoj<br />
razgovarajući sa suradnicima oba<br />
političara, a ova Obamina izjava<br />
sigurno će izazvati pažnju kako<br />
njegovih protivnika, tako još više<br />
i pristaša. Napadi američkim dronovima,<br />
naime, intenzivirani su<br />
upravo tijekom Obaminog mandata<br />
i mnogi ih smatraju najkontroverznijim<br />
dijelom njegova dosadašnjeg<br />
staža u Bijeloj kući. Nedavno<br />
je objavljen podatak, do kojeg je<br />
došlo Društvo istraživačkih novinara,<br />
da je tijekom 10 godina Bijela<br />
kuća zapovijedila 378 napada, a od<br />
toga ih je 326 zapovijedio Obama.<br />
Ubijeno je između 2.500 i 3.600<br />
ljudi, a od toga, prema nekim procjenama,<br />
blizu 1.000 civila, među<br />
kojima i 200 djece.<br />
SAD<br />
Zašto Nabila Rehman nije<br />
dobrodošla u Americi kao<br />
Malala Yousafzai?<br />
Krajem oktobra, tačnije 24.10.2012,<br />
američki predator (bespilotna letjelica),<br />
leteći preko pakistanske pokrajine Sjeverni Waziristan,<br />
naišao je na osmogodišnju djevojčicu Nabilu<br />
Rehman, na njenu braću i sestre, i njihovu staru<br />
nanu. Oni su u to doba radili u polju pored njihovog<br />
seoskog doma. Njena nana Momina Bibi, podučavala<br />
je unučad kako da beru bamiju, dok se familija<br />
pripremala za dolazak bajramskog odmora. Međutim,<br />
tog istog dana dogodio se strašan događaj koji je<br />
zauvijek promijenio tok života ove porodice. Visoko<br />
iznad njih djeca su iznenada čula prepoznatljivo zujanje<br />
koje emituju bespilotne letjelice CIA, zvuk poznat<br />
onima koji žive u ruralnim pakistanskim selima,<br />
koja su progonjena 24 sata na dan. Nakon zujanja<br />
čula su se dva klika. Bespilotna letjelica je u tom momentu<br />
objavila svoj smrtonosni teret koji je spustila<br />
na Rehman porodicu, i u jednom trenutku životi<br />
ove djece se pretvaraju u noćnu moru punu bola,<br />
konfuzije i terora. Sedmoro djece je ranjeno, dok je<br />
Nabilina nana ubijena pred njenim očima, čin za koji<br />
se nikad nije dalo ni izvinjenje, niti objašnjenje ili bilo<br />
kakvo opravdanje.<br />
Prošlog sedmice Nabila, njen otac koji je nastavnik i<br />
njen 12-godišnji brat otputovali su u Washington da<br />
ispričaju svoju priču i da traže odgovore o događajima<br />
koji su se desili tog dana. Međutim, unatoč prevazilaženju<br />
ogromnih prepreka koje su bile nevjerovatne<br />
da bi ova porodica otputovala iz ruralnog Pakistana<br />
do Amerike, Nabila i njena porodica bili su oštro<br />
zanemareni i ignorisani. Na ročištu Kongresa, gdje<br />
su dali izjavu, samo pet od 430 predstavnika se pojavilo<br />
taj dan. Po riječima Nabilinog oca, nastavnika,<br />
onima koji nisu prisustvovali uputio je sljedeće riječi:<br />
“Moja kći nema lice teroriste, niti je moja majka imala,<br />
ovo jednostavno nema smisla za mene, zašto se to<br />
dogodilo ... kao nastavnik, ja sam htio da edukujem<br />
Amerikance, da znaju da su moja djeca ranjena.”<br />
Prevodilac je lio suze dok je prepričavao njihovu priču,<br />
ali američka vlada je odlučila da ignoriše ovu<br />
porodicu i da ignoriše tragediju koju su doživjeli.<br />
Nabila, blaga djevojka od devet godina, sa upadljivim<br />
kestenjastim očima, upitala je jednostavno<br />
pitanje u svojoj izjavi: “Šta je moja nana uradila<br />
pogrešno?” Nije bilo nikoga da odgovori na ovo<br />
pitanje, a malo kome je stalo da ga čak i posluša.<br />
Sramotno je krajnje nepoštivanje kojim američka<br />
vlada ima prema familiji Rehman, Vlada koja tvrdi<br />
da je oslobađajuća. I dok se sve to dešavalo, Barack<br />
Obama je proveo to isto vrijeme na sastanku sa<br />
CEO, proizvođačem oružja, Lockheed Martin.<br />
Korisno je pogledati kontrast američkih odgovora<br />
ili neodgovora Nabili Rehman sa onim što je pokazala<br />
u slučaju Malale Yousafzai, mlada djevojka<br />
koja je skoro bila ubijena od strane pakistanskih<br />
talibana. Dok je Malala hvaljena od strane zapadnih<br />
medija, političara i građanskih vođa za<br />
svoje junaštvo, Nabila je postala samo još jedna od<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
54<br />
miliona bezimenih ljudi koji su imali svoje živote<br />
i koji su uništeni u protekloj deceniji kroz američku<br />
okupaciju. Razlog za ovo blještavo neslaganje je<br />
očigledno. Budući da je Malala bila žrtva talibana,<br />
ona je, uprkos protestima, viđena kao potencijalno<br />
sredstvo antiislamske političke propagande, koja će<br />
se koristiti u ratu zagovornika. Ona se može koristiti<br />
kao ljudsko lice protiv napora, simbol navodne<br />
pristojnosti i simbol njihovih talibanskih uzroka<br />
zla, vrsta devojčice u čije ime SAD i njeni saveznici<br />
mogu reći da je oslobađanje takvih opravdano<br />
kroz nevjerovatno krvoproliće koje čine. Upečatljivo,<br />
mnogi od onih koji su uzeli njeno ime i sliku<br />
kao simbol pravednosti američke vojne akcije u<br />
muslimanskom svijetu, nisu ni zastali da saslušaju<br />
njene riječi ili mišljenje o toj temi. Kao što je opisano<br />
od strane Washington Posta, Max Fisher: “Zapadno<br />
zalaganje preko Malale je postalo manje o<br />
njenom naporu za poboljšanje uvjeta djevojčica u<br />
Pakistanu ili svakodnevnoj borbi miliona djevojčica<br />
u Pakistanu za svoja prava, naprotiv ona je postala<br />
naša želja da se sami osjećamo toplo i fino. Da<br />
bi uvjerili sami sebe da je ovo krvoproliće, jednostavna<br />
stvar, tj. borba dobrih momaka protiv loših<br />
momaka, da smo mi na desnoj strani pravde i da je<br />
sve uredu”. Ali kako se Nabila uklapa u ovu sliku?<br />
Ako vansudska pogubljenja nevinih, udari i mučenja<br />
bespilotnih letjelica su, zapravo, dio i uzrok<br />
povezan sa oslobođenjem pakistanskog naroda,<br />
naroda Afganistana i drugih zemalja, gdje su simpatija<br />
ili, čak, jednostavno priznanje za štete koje je<br />
ovaj besmisleni rat nanio bezbrojnim malim djevojčicama<br />
poput nje? Odgovor je jasan: Jedini ljudi<br />
koji su priznati kao žrtve, su oni koji postaju žrtve<br />
neprijatelja. Malala i njena borba je morala postati<br />
lice i opravdanje američke ratne sile, pa čak i protiv<br />
njene volje, ukoliko je to potrebno, dok bezbroj<br />
malih curica poput Nabile bit će terorizirane i ubijane<br />
kao kolateralna šteta rata bez kraja. Za Nabilu,<br />
neće biti slavnih intervjua i ceremonija, te dodjele<br />
nagrada. Dok je davala izjavu skoro niko nije ni<br />
prisustvovao. A, da su došli, čuli bi devetogodišnju<br />
djevojčicu kako postavlja pitanja koja su milioni<br />
drugih nevinih ljudi, koji su imali svoje živote, koji<br />
su bačeni u haos u protekloj deceniji, isto pitali:<br />
“Kad čujem da idu za ljudima koji su učinili loše<br />
stvari u Americi, pa onda se pitam šta sam to ja<br />
uradila pogrešno njima? Šta je moja nana uradila<br />
pogrešno njima? Ja nisam učinila ništa loše.” (Piše:<br />
Murtaza Hussain / Al Jazeera<br />
Za Saff preveo: Zenaid Bačić)
Turska<br />
Erdogan izdao direktivu o<br />
zabrani zajedničkog stanovanja<br />
studenata i studentica u<br />
internatima<br />
Doha (Katar)<br />
Svjetska unija islamskih<br />
učenjaka pozvala Egipćane<br />
na masovne demonstracije<br />
protiv suđenja dr. Mohammedu<br />
Morsiu<br />
U<br />
povodu početka suđenja dr. Mohammedu<br />
Morsiu, Svjetska unija<br />
islamskih učenjaka (El-Ittihadu-l-<br />
’alemijj li ‘ulemai-l-muslimin), na čelu<br />
sa dr. Jusufom el-Kardavijem, oglasila<br />
se saopćenjem za javnost u kojem je<br />
pozvala egipatski narod da, masovnim<br />
demonstracijama, izrazi svoje protivljenje<br />
montiranom sudskom procesu<br />
protiv svrgnutog egipatskog predsjednika<br />
dr. Mohammeda Morsia, prenosi<br />
islamski portal islamtoday.net. “Suđenje<br />
Mohammedu Morsiu je zapravo<br />
suđenje volji i pravu egipatskog naroda<br />
na sopstveni izbor i zato ga u potpunosti<br />
odbacujemo i najoštrije osuđujemo.<br />
Oni koji su silom uzurpirali vlast, snose<br />
punu odgovornost za trenutne nemire i<br />
destabilizaciju prilika u Egiptu. Ovo je<br />
prvi put u povijesti Egipta da se vodi<br />
sudski postupak protiv legitmno izabranog<br />
predsjednika, i da se, na najmonstruozniji<br />
način, obračunava sa<br />
onima koji brane pravdu, zakon, slobodu,<br />
ljudsko dostojanstvo i dostignuća<br />
narodne revolucije’’ – smatraju u Uniji.<br />
“Pozivamo kompletan egipatski narod,<br />
stanovnike gradova i sela, da iziđu na<br />
ulice i jednoglasno osude skrnavljenje i<br />
Premijer Turske i predsjednik Partije<br />
pravde i razvoja Tajib Erdogan izjavio<br />
je za turske medije da je izdao potrebna<br />
uputstva za početak kampanje<br />
razdvajanja muških i ženskih studenata<br />
u školskim internatima, što je izazvalo<br />
nove kontraverze u turskoj javnosti o<br />
ulozi i mjestu vjere i vjerskih propisa<br />
u turskom društvu. Tokom sastanka<br />
sa stranačkim kadrovima, koji je održan<br />
krajem sedmice, Erdogan je kazao:<br />
“Neprihvatljivo je da studenti i studentice,<br />
u školskim internatima, dijele isti<br />
stambeni prostor, jer je to u suprotnosti<br />
sa našim vrijednostima i našim<br />
poimanjem demokratije.’’ Naglasio je<br />
da će njegova vlada, na ovaj ili onaj način,<br />
pratiti implementaciju ove odluke<br />
i učiniti sve da se ona u što skorijem<br />
roku provede u djelo. “Ograničenost<br />
stambenim kapacitetima ne može biti<br />
izgovor za nastavak ovakve prakse, kao<br />
što se ona ne može pravdati edukativnim,<br />
niti bilo kojim drugim razlozima’’,<br />
istakao je Erdogan i najavio primjenu<br />
novog internatskog režima već<br />
od početka nove školske godine.<br />
zloupotrebu časnog El-Azhara i drugih<br />
egipatskih univerziteta u dnevno-političke<br />
svrhe, hapšenje slobodnomislećih<br />
Egipćana, studenata i studentica, i, na<br />
kraju, suđenje njihovom legitimno izabranom<br />
predsjedniku, koji jedini ima<br />
legitimitet i predstavlja slobodnu volju<br />
egipatskog naroda’’, kaže se, između<br />
ostalog, u saopćenju. Predsjedavajući<br />
Unije dr. Jusuf el-Kardavi, se pita:<br />
“Kako je moguće da neko ko je donio<br />
Egiptu zlatnu medalju sa Svjetskog prvenstva<br />
u Njemačkoj, bude priveden<br />
i ispitivan samo zato što podržava demonstrante,<br />
i na majici nosi simbol demonstracija<br />
sa trga Rabia’ el-’Adevijje?<br />
Momak je pred tv kamerama pokazao<br />
simbol otpora bezakonju i nepravdi<br />
i odjednom se našao u nemilosti vojne<br />
vlasti, koja čak razmišlja o tome da<br />
mu oduzme državljanstvo, jer navodno<br />
sramoti Egipat. Ti ljudi su izgubili i<br />
razum i vjeru i moral: kako će oduzeti<br />
državljanstvo nekome ko je rođeni<br />
Egipćanin i čiji porodica stoljećima živi<br />
na egipatskom tlu?’’ – rekao je medijima<br />
razočarani Kardavi.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
55<br />
Velika Britanija<br />
Muslimanski studenti<br />
klanjaju džuma-namaz u<br />
parku po kiši<br />
Muslimanski studenti Univerziteta<br />
Queen Mary u<br />
Londonu posljednje dvije sedmice<br />
klanjaju džumu u parku.<br />
Muslimanski studenti sa spomenutog<br />
Univerziteta dvije sedmice<br />
protestiraju zbog onemogućavanja<br />
da obavljaju molitve u prostorijama<br />
Univerziteta. Iako je u<br />
prošli petak padala kiša, više stotina<br />
studenata je klanjalo džumu<br />
u parku ispred Univerziteta. Oni<br />
su uporni u svojim zahtjevima da<br />
im se dozvoli da obavljaju molitvu<br />
u prostorijama Univerziteta.<br />
Muslimani čine 20% ukupne studentske<br />
populacije na Univerzitetu<br />
Queen Mary. Uprava Univerziteta<br />
se pravda da je od početka<br />
nove akademske godine, zbog nedostatka<br />
slobodnog prostora, bila<br />
prinuđena muslimane studente<br />
usmjeriti da obavljaju molitvu u<br />
najbližoj džamiji. Shahala Ahad,<br />
student mašinstva kaže da su prostorije<br />
za molitvu na Univerzitetu<br />
redovno bile prepune tokom<br />
džuma-namaza petkom. „ Sve je<br />
bilo prepuno, čak su i stepenice i<br />
hodnici bili prepuni studenata“.<br />
Muslimanski studenti u Velikoj<br />
Britaniji su odlučni da prakticiraju<br />
islam i odlučni su da istraju u<br />
traženju ispunjenja demokratskih<br />
vjerskih sloboda. Klanjanje džume<br />
na kiši u parku ispred Univerziteta<br />
Queen Mary u Londonu dokaz je<br />
njihove odlučnosti.
Jemen<br />
Nobelovka Tawakkol<br />
Karman<br />
Prominentna jemenska aktivistica<br />
i dobitnica Nobelove nagrade<br />
za mir Tawakkol Karman donirala<br />
je kompletan novčani iznos od<br />
nagrade u humanitarne svrhe. Svoj<br />
novac nobelovka Tawakkol Karman<br />
donirala je porodicama poginulih<br />
demostranata u revoluciji<br />
protiv bivšeg predsjednika, koja<br />
je trajala 2011. godine. Tawakkol<br />
Karman je bila lider narodne revolucije<br />
2011. godine i zbog toga je<br />
dobila Nobelovu nagradu. Donirajući<br />
sav novac od nagrade Tawakkol<br />
Karman je pokazala da je ostala<br />
vjerna revolucionarnim idejama.<br />
Poznato je da je Tawakkol Karman<br />
otvoreno podržavala egipatski narod<br />
koji je podržavao svrgnutog<br />
predsjednika Mohammeda Morsia,<br />
odnosno otvoreno je digla svoj<br />
glas protiv vojnog udara egipatske<br />
vojske. Nažalost, u Jemenu danas<br />
situaciju nimalo nije dobra. Nakon<br />
svrgavanje bivšeg predsjednika i<br />
imenovanja nove vlasti Jemen nije<br />
doživio bitniji napredak. Trenutno<br />
u toj zemlji traje više sukoba zbog<br />
čega se može reći da je Jemen u<br />
všegodišnjem građanskom ratu.<br />
Al Kaida Jemena vodi višegodišnji<br />
rat protiv Vlade Jemena, također<br />
jemenska vlada vodi stalne sukobe<br />
sa šiitskim oružanim snagama, a<br />
povrh toga u sukobu su Al Kaida<br />
Jemena i šiitska plemena Huti.<br />
Švicarska<br />
Od krsta do mahrame<br />
Nakon što je počela sa studijom<br />
islamskih nauka, Janina Sorger<br />
je shvatila da islam puno više<br />
odražava njena shvatanja nego kršćanstvo.<br />
Prije baletska plesačica sa<br />
pank frizurom, danas, kako je njen<br />
otac zove, cura sa mahramom. Janina<br />
Sorger je svoj život, a samim tim<br />
i svoju svakodnevnicu, ponovo definirala.Za<br />
vrijeme pauze zbog jedne<br />
povrede počela se baviti Kur’anom<br />
sa posljedicom da je odbacila svoj<br />
bivši poziv, prešla na islam i prije<br />
godinu dana počela studij islamskih<br />
nauka. “U mojoj okolini nema muslimana,<br />
to je bio moj lični proces,<br />
ja sam sama za sebe konvertirala”,<br />
kaže Janina Sorger. Politički se već<br />
duže vremena bavila arapskim svijetom,<br />
čitala knjige i prošlog ljeta bila<br />
na putovanju u Izrael i Palestinu.<br />
“Svakodnevnica tamo nije kao što se<br />
ovdje priča po principu čula-kazala<br />
ili kao što se zna o islamu u Europi.<br />
Upoznala sam jake i stabilne žene,<br />
koje imaju svoj posao, ophođenje<br />
među ljudima je puno poštovanja,<br />
što je na mene ostavilo jak utisak.<br />
Sve više kršćani postaju svjesni da<br />
islam odražava njihove lične vjerske,<br />
društvene i moralne pretpostavke.<br />
Kur’an mi je dao odgovore koje tako<br />
ne nalazim u Bibliji. Naprimjer, smetala<br />
mi je zamisao da Bog šalje Svog<br />
sina na zemlju da bi ga onda ubio”,<br />
priča Janina. Janina se odlučila za<br />
Allaha, nosi mahramu, džempere sa<br />
dugim rukavom i suknje. Ona kaže<br />
da mnogi ne mogu zamisliti da muslimanke<br />
također idu u šoping s tim<br />
da se bira šira odjeća, jer se inače tijelo<br />
previše odražava. “Promjena nije<br />
bila preko noći, jer čovjek treba puno<br />
samouvjerenosti da se izloži reakciji<br />
Katar<br />
Bahrejn i Katar planiraju<br />
izgradnju mosta dugog 40<br />
kilometara<br />
Bahrejn i Katar ponovo su otvorili<br />
pregovore oko izgradnje mosta<br />
koji bi spajao ove dvije zemlje. Arif<br />
Khamis, sekretar ministra finansija<br />
u Vladi Bahrejna kaže da su ove<br />
dvije zemlje još 2006. godine potpisale<br />
sporazum o izgradnji mosta čija<br />
izgradnja bi koštala oko 5 milijardi<br />
američkih dolara. Kada je u pitanju<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
56<br />
okoline. Zapravo, htjela sam čitavo<br />
vrijeme nositi mahramu jer je to za<br />
mene služba Bogu ali sam prvo nosila<br />
kapu i šal.” Janini roditelji žive<br />
u Njemačkoj. Njen prelazak na islam<br />
izazvao je žestoke reakcije i sate telefoniranja.<br />
“Bilo je puno predrasuda,<br />
trebalo je puno vremena za sve odgovore.<br />
Moj otac je dobio ogroman<br />
telefonski račun na šta i danas podsjeća.<br />
Kad sam prvi put došla kući sa<br />
mahramom otac me ismijao a mama<br />
je rekla neprimjerenu riječ. Na miru<br />
smo se ispričali, jer su mislili da su<br />
me izgubili.” Jenina je sad opuštenija.Ne<br />
samo da svoju religiju primjenjuje<br />
na odjeći nego i inače. Muškarcima<br />
ne daje ruku za pozdrav. Janina<br />
je danas udata. “Mnogi misle da muslimani<br />
u braku tjeraju žene da nose<br />
mahramu. To kod mene nije slučaj,<br />
ja ne nosim ludačku jaknu.Mahramu<br />
nosim iz ljubavi prema svojoj<br />
vjeri. Pet puta dnevno klanjam, bez<br />
obzira gdje se nalazim. Na početku<br />
sam imala straha to raditi u javnosti,<br />
nisam htjela provocirati.Onda sam<br />
čitala sljedeće ‘kome se želiš svidjeti<br />
Allahu ili ljudima’. Tad je za mene<br />
bilo sve jasno. Da bi mogla klanjati<br />
na čistoj podlozi uvijek imam tamno<br />
plavi tepih sa ušivenim kompasom<br />
sa sobom... Posatala sam strpljivija<br />
i mirnija. Prije sam imala nagon da<br />
što više postignem, ali sam naučila<br />
da budem sama sebi dovoljna.Hvala<br />
Allahu.”<br />
izgradnja spomenutog mosta najimpresivniji<br />
podatak je da će on biti<br />
dug čak 40 kilometara. Planirano je<br />
da preko mosta dnevno prelazi oko 5<br />
hiljada automobila.
Sirija<br />
Više od 6 miliona prognanih i<br />
raseljenih iz Sirije od početka<br />
revolucije<br />
Foto islamneta<br />
Više od 6 miliona ljudi bilo je prisiljeno<br />
napustiti svoje domove u<br />
Siriji usljed ratnih dejstava, navodi se<br />
u najnovijem izvještaju Ujedinjenih<br />
nacija o stanju u Siriji. To znači da<br />
je broj raseljenih Sirijaca u posljednjih<br />
nekoliko mjeseci naglo porastao<br />
i da bi ovo mogao biti jedan od najvećih<br />
egzodusa civilnog stanovništva<br />
nakon II svjetskog rata. “Broj Sirijaca<br />
kojima je potrebna humanitarna<br />
pomoć, popeo se na rekordnih 9, 3<br />
miliona što je porast za oko 2,5 miliona<br />
u odnosu na prošli mjesec”,<br />
kazala je Valerija Amos, UN-ov podsekretar<br />
za humanitarna pitanja i<br />
koordinatorica za urgentnu pomoć.<br />
U svom nedavnom obraćanju Vijeću<br />
sigurnosti UN-a, Amosova je istakla<br />
da je od početka ratnih dejstava u<br />
Siriji 6,5 miliona ljudi moralo napustiti<br />
svoj dom i sigurnost potražiti<br />
u nekoj od susjednih država, a samo<br />
prije mjesec dana taj broj je iznosio<br />
4,25 miliona. Prema tome, za samo<br />
mjesec dana prisilno je raseljeno 2,<br />
25 miliona ljudi. Njene su procjene<br />
da bi do kraja godine ta brojka<br />
mogla biti znatno veća. Amosova je<br />
zatržila od Vijeća sigurnosti da izvrši<br />
dodatne pritiske kako bi se osigurala<br />
dostava humanitarne pomoć svim<br />
onima kojima je potrebna u ratom<br />
zahvaćenim sirijskim gradovima.<br />
Dakle, UN, kao i u mnogim ranijim<br />
slučajevima, u kojima su žrtve ratnih<br />
sukoba bili muslimani, nastavlja svoju<br />
ulogu hladnog konstatiranja broja<br />
poginulih i raseljenih i apsolutnog<br />
nemiješanja, što u potpunosti obesmišljava<br />
njihovo postojanje kao tzv.<br />
posredničkog međunarodnog faktora,<br />
čiji je prevashodni zadatak održavanje<br />
mira i sigurnosti u svijetu,<br />
ali i širenje tolerancije i promicanje<br />
poštivanja ljudskih prava i osnovnih<br />
sloboda čovjeka, kako stoji u njihovoj<br />
osnivačkoj deklaraciji.<br />
Indija<br />
Otac isjekao osmomjesečnog<br />
sina sjekirom kao žrtvu<br />
indijskoj boginji uništenja i<br />
ponovnog rađanja<br />
L<br />
udi otac je isjekao svog osmomjesečnog<br />
sina sjekirom kojeg je prinio<br />
kao žrtvu za indijsku boginju uništenja<br />
i ponovnog rađanja (KALI).<br />
Radjkumar Chaurasia je policiji rekao<br />
da je ubio svog sina jer mu je bilo<br />
naređeno da to učini od boginje Kali.<br />
Chaurasia je navodno stavio svog sina<br />
u kadu i tako ga odveo na molitvu u<br />
hram posvećen Kali, ova boginja također<br />
je poznata kao Durga. Hram se<br />
nalazio u njegovoj kući, u selu Narain<br />
Purva u okrugu Barabanki, tj. sjeverne<br />
indijske drzave Uttar Pradesh.<br />
Nakon što je sina doveo u hram tu ga<br />
je sasjekao ipred idola boginje.<br />
Njegova žena je posvjedočila da je<br />
gledala kako dijete udara sjekirom minimum<br />
dva puta po vratu da bi mu<br />
glavu odrubio, kao dio rituala.<br />
Iako su rijetke, ljudske žrtve i dalje su<br />
vrlo popularne u nekim plemenskim<br />
dijelovima Indije gdje ljudi i dalje se<br />
konsultiraju sa tradicionalnim iscjeliteljima,<br />
ili doktorima (vješticama).<br />
Ova priča je samo jedna strana lica<br />
indijskih mušrika – mnogobožaca<br />
sa kojima muslimani imaju velikih<br />
problema. Indijski mnogobožci mrze<br />
islam i rado se protiv njega bore. Zato<br />
su česti slučajevi činjenja zločina nad<br />
muslimanima.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
57
Zločin<br />
Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima<br />
Crveni kombi na ulicama Banja Luke<br />
Nastavljamo sa objavljivanjem<br />
svjedočenja Srba o ratnim zločinima<br />
nad Bošnjacima tokom agresije na<br />
Bosnu i Hercegovinu. U ovom broju<br />
objavljujemo svjedočenje Predraga<br />
Radulovića zvanog “Pile”, bivšeg<br />
inspektora Državne bezbjednosti<br />
pri Centru službi bezbjednosti (CSB)<br />
Banja Luka<br />
Pripremio: Ramiz Hodžić<br />
Predrag Radulović zvani “Pile”,<br />
bivši inspektor Državne bezbednosti<br />
pri Centru službi<br />
bezbednosti (CSB) Banja Luka, završio<br />
je glavno ispitivanje na suđenju čelnicima<br />
policije bosanskih Srba Mići Stanišiću<br />
i Stojanu Župljaninu. Tokom 1992.<br />
godine on je u okviru obaveštajne grupe<br />
“Miloš” izvještavao o zbivanjima na području<br />
Banja Luke.<br />
Transkript svjedočenja<br />
P: Gdje još, osim u Doboju, je specijalni<br />
odred policije vodio operacije<br />
1992., recimo od aprila do septembra<br />
1992.?<br />
O: Ja, između ostalog, znam da su<br />
bili stacionirani jedno vrijeme jedan dio<br />
njih u Kotor Varošu. Isto su se ponašali,<br />
ili slično, kao i u Doboju. Znam<br />
da je svako imao s njima problema, a<br />
najviše problema u Kotor Varošu s njima<br />
je imalo rukovodstvo u Kotor Varošu.<br />
Jel /sic/ faktički oni su se nametnuli<br />
tu kao gospodari. Sve su potčinili sebi,<br />
nisu uopšte željeli da na bilo koji način<br />
koordiniraju, sarađuju sa organima<br />
i institucijama vlasti na području Kotor<br />
Varoša na lokalnom nivou. Činili su<br />
zločine. Ja... ako Vas interesuje kakve,<br />
mogu i to, zato što sam o tom pisao.<br />
A naravno bili su oni, ovaj, vrlo često i<br />
na drugim područjima, recimo kao što<br />
je Prijedor, pa Ključ. Ja Vas molim da<br />
me isključite iz obaveze da govorim o<br />
Ključu, s obzirom da sam angažovan<br />
u predmetu Odbrane u Ključu i ne bi<br />
bilo baš korektno, a ne bi... i bilo bi u<br />
suprotnosti sa zakonom da o tom ja... o<br />
Ključu govorim. Znači da me isključite,<br />
ako možete da mi ne postavljate pitanja<br />
u vezi Ključa. A u vezi Prijedora možete,<br />
u vezi njihovog angažovanja u Kotor<br />
Varošu možete. Što se tiče njihovog<br />
angažovanja u operacijama na prvim<br />
borbenim linijama i na... na ratištu, tu<br />
nemam posebno nikakvih posebnih saznanja,<br />
nekakvih posebnih, da kažem,<br />
koji bi bili... bi bila interesantna.<br />
P: Vratimo se na ove pretrese stanova<br />
koje su obavljali pripadnici odreda<br />
milicije za posebne namjene 1992. godine.<br />
A kada su obavljali te pretrese, da<br />
li su iznosili nešto iz stanova? Ako jesu,<br />
kažite šta je to bilo?<br />
O: Sve što su smatrali da je vrijedno<br />
i da mogu na nekakav način profitirati.<br />
Znači, nisu u pitanju samo bile vrijedne<br />
stvari, zlatnina, auta, ne znam ni ja, slike<br />
i tako dalje, nego i sve drugo: televizori,<br />
videotehnika, sve, jednostavno sve za što<br />
su... pa čak i posteljinu su uzimali. Pa,<br />
molim Vas... jedan insert. Samo na području<br />
Teslića izuzeli su 147 auta koja su<br />
bila iznad prosjeka... prosječne vrijednosti,<br />
za mjesec dana, 147 auta, a da Vam<br />
ne govorim milione vrijednosti druge<br />
robe. Pljačkali su sve, znate. Pljačkali su<br />
i trgovačke radnje i pljačkali su skladišta.<br />
Jednostavno to je... to je baš bila, što<br />
kaže ovaj, pogodna okolnost, da čovjek<br />
koji nika...ništa nije imao juče, već danas<br />
ili sutra ima sve kao da je radio 100 godina<br />
u najbogatijim i najuređenijim zemljama.<br />
Neki su se preko noći bogatili.<br />
P: Gospodine Radulović, da li ste<br />
znali za grupu “Crveni kombi” koja je<br />
djelovala u Banja Luci početkom aprila<br />
1992. godine?<br />
O: Mislim da je za to znao svaki<br />
Banjalučanin. Crveni kombi bio je u<br />
prijevodu, znate, mrtvački... mrtvački<br />
kombi, kombi za dresuru ljudi. To<br />
je bilo najstrašnije što se desilo u Banja<br />
Luci, u jednom gradu koji je imao<br />
kulturu,civilizaciju, da jednostavno ljudi<br />
kad ugledaju crveni kombi sklanjaju<br />
se, bježe iza ćoškova, a pred čiju kuću<br />
dođu /sic/ taj je mogao odmah da stani...<br />
stavi crn... crni flor, znate, žalosti,<br />
jer to su bili ljudi koji su zaista postupali<br />
krajnje, krajnje, krajnje zlonamjerno<br />
prema svakom, znate, prema svakom.<br />
Ljudi su odvođeni bez ikakvog traga,<br />
bez išta, tučeni, udarani. Nema šta nije<br />
ra.. šta... šta nije radila ta grupa koja<br />
je bila prepoznatljiva po tom crvenom<br />
kombiju. Žao mi je što je bio crveni, jel<br />
/sic/ to je moja boja. Bolje bi bilo da je<br />
bio neke druge boje, uopšte, ako već se<br />
mora govoriti o tome.<br />
P: A ko su bili... na koga su ciljali?<br />
Ko su bili meta ove grupe “Crveni<br />
kombi”?<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
58<br />
O: Jedno vrijeme ili u prvom momentu<br />
bili su uglavnom ugledni bogati<br />
ljudi bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.<br />
A onda kada su jednostavno...vjerovatno<br />
takve pokrali ili protjerali ili,<br />
da ne kažem, i teže stvari uradili, onda<br />
su došli na red i svi oni iz reda srpskog<br />
naroda koji su na bilo koji način bili<br />
protiv takvog... protiv takvih njihovih<br />
aktivnosti. Ja znam iz slučajeva gdje su<br />
maltretirali i Srbe i gdje su otimali i od<br />
Srba i tako dalje.<br />
P: Koliko dugo je ta grupa djelovala<br />
u Banja Luci?<br />
O: Prilično dugo. Znate, mislim da<br />
je metodologija načina rada te grupe<br />
bila usklađena sa metodologijom kakvu<br />
su imali četnici. Stvaranje onih takozvanih<br />
“trojki”, znate, koji su vršile... strah<br />
izazivale kod ljudi, kako bi ti ljudi lakše<br />
donijeli odluku da napuste Banja Luku<br />
ili kako bi na jedan određen način morali<br />
se povući sa javnih mjesta, sa ulica,<br />
kada prolazi taj crveni kombi, da ne bi<br />
niko mogao biti svjedok onom što su<br />
oni radili. Da. Moram da kažem, časni<br />
Sude, ako mi dozvolite jednu rečenicu.<br />
Ja znam što ovo... da ovo...<br />
Ako mi dozvolite samo jednu rečenicu.<br />
Ja znam da ovo što govorim, zbog<br />
ovog mogu imati itekakve posljedice, jel<br />
/sic/ iz “Crvenog kombija” i danas šetaju<br />
slobodno Banja Lukom. Ali ja se ne ustručavam<br />
da kažem, jel /sic/ ovo ne pripada<br />
mom narodu. Ovo pripada izrodu iz mog<br />
naroda, pripada kriminalcima koji nikada<br />
nisu... nikada nisu došli u situaciju da<br />
odgovaraju za ono što su uradili.<br />
P: Da li je ta grupa “Crveni kombi”<br />
djelovala tokom cijele 1992. godine,<br />
odnosno od aprila pa do kraja decembra<br />
1992.?<br />
O: Djelovala je, po onome koliko se<br />
ja sjećam, čitavu 1992. godinu.<br />
P: Možete li nam reći ko su bili pripadnici<br />
te grupe?<br />
O: Pa ja se sad ne sjećam svih, al’ sjećam<br />
se jednog ili dvojice. Jedan se zvao<br />
Predrag Božiroda. Božiroda Predrag.<br />
P: Uredu. Da li je u toj grupi bilo<br />
policajaca?<br />
O: Pa i on je bio policajac.<br />
P: A da li su i ostali pripadnici grupe<br />
bili policajci?<br />
O: Ja koliko znam, niko nije bio<br />
vezan za “Crveni kombi” da nije bio u<br />
policiji. Molim Vas samo jedno ograničenje.<br />
Postoji mogućnost da je neko<br />
od njih imao i lek... legitimaciju Služ-
e nacionalne bezbjednosti, pošto je to<br />
bilo vrlo rovito stanje, pa se dešavalo da<br />
ljudi imaju legi...legitimacije službene<br />
Službe državne bezbjednosti, a da faktički<br />
i nisu znali šta je Služba državne<br />
bezbjednosti. Jednostavno, neko im je<br />
dao. Tako da postoji mogućnost, ali u<br />
svakom slučaju bili su vezani i bili su<br />
vezani za Centar službi bezbjednosti<br />
Banja Luka.<br />
P: A odakle je ta grupa djelovala?<br />
Drugim riječima, gdje je bilo njihovo<br />
sjedište ili njihova baza?<br />
O: U zgradi službe u... u službenim,<br />
da kažem, na službenim prostorima<br />
koji su pripadali Centru službi bezbjednosti.<br />
Znači, nije... bilo je loka... tu su<br />
bili loci... locirani, u službene prostorija,<br />
a išli su u akcije iz, znači, prostora<br />
koji su pripadali službi Centra službi<br />
bezbjednosti. Da li su uvijek kretali sa<br />
istog mjesta ili su koristili različita mjesta<br />
koja su pripadala Centru službi bezbjednosti,<br />
to zaista ne znam da li su,<br />
al’ pretpostavljam da nisu. To je bila,<br />
oprostite, jedna kriminala grupa koja<br />
je jednostavno vršila to isključivo radi<br />
svog ličnog interesa, radi na nekakav<br />
način izazivanja straha među građanima,<br />
prvenstveno nesrpski... nesrpske<br />
nacionalnosti, ali naravno takve njihove<br />
aktivnosti nisu odobravali ni Srbi. Svako<br />
ih je se plašio. Jednostavno Vi niste<br />
smjeli u Banja Luci spomenuti “Crveni<br />
kombi”. Ne znam da li Vi to možete<br />
doživjeti, da li Vi možete steći takav<br />
utisak, al’ to je bio... To je isto ko kad<br />
kažete čovjeku da dođe na pregled zato<br />
što osjeća kijavicu, a doktor mu kaže:<br />
“E znate, Vi ste oboljeli o tumora. To je<br />
maligno. Još ćete živjeti 24 sata.” Otprilike<br />
takav je osjećaj bio.<br />
P: Da li se slažete sa onim<br />
što je napisano u tom pasusu.<br />
O: Da, u potpunosti. I<br />
ja sam juče kazao, kada sam<br />
uopšte govorio o pripadnicima<br />
SOS-a koji su prevedeni<br />
u specijalni odred policije,<br />
da sam ja prvo saznanje dobio<br />
upravo ovako kako stoji<br />
od Mane Popovića i da sam<br />
rega...reagovao, znači, tako<br />
što sam otišao kod gospodina<br />
Stojana Župljanina i rekao<br />
da takvi ljudi sa takvim<br />
pedigreom, takvim... takvom<br />
prošlošću ne bi trebali<br />
biti primljeni ni u javnu ni<br />
u državnu bezbjednost. Tačno<br />
ovako kako stoji ovdje,<br />
ja ne moram gledati. Stojan<br />
Župljanin mi je odgovorio,<br />
međutim koje smo mi gu...<br />
spominjali jesu i pripadnici<br />
grupe koja je pripadala<br />
“Crvenom kombiju”. Znači,<br />
tačnije, pošto sam znao gospodina<br />
Predraga, odnosno<br />
ne gospodina, nego Predraga<br />
Božirodu, i znao sam za<br />
određene njegove aktivnosti<br />
u grupi “Crveni kombi”, kao i za druge,<br />
bilo mi je nelogično da takvi ljudi<br />
budu primljeni u redovnu službu javne<br />
i državne bezbjednosti. Ja sam to juče<br />
u svom odgovoru rekao. E sad, što je<br />
ovdje posebno izdvojeno, pa naglašeno<br />
“Crveni kombi”, ja kada sam davao<br />
izjavu mislim da sam rekao da se to odnosi<br />
i na ljude iz “Crvenog kombija” i<br />
to je tačno. Skraćena verzija. Znači, nedovoljno<br />
pojašnjena u ovoj izjavi. I tu<br />
bih se složio sa gospodinom braniocem,<br />
Ja koliko<br />
znam, niko nije<br />
bio vezan za<br />
“Crveni kombi”<br />
da nije bio u<br />
policiji. Molim<br />
Vas samo jedno<br />
ograničenje.<br />
Postoji<br />
mogućnost da<br />
je neko od njih<br />
imao i lek...<br />
legitimaciju<br />
Službe<br />
nacionalne<br />
bezbjednosti,<br />
pošto je to<br />
bilo vrlo rovito<br />
stanje, pa<br />
se dešavalo<br />
da ljudi<br />
imaju legi...<br />
legitimacije<br />
službene<br />
Službe državne<br />
bezbjednosti,<br />
a da faktički i<br />
nisu znali šta je<br />
Služba državne<br />
bezbjednosti.<br />
da se radi ipak o jednoj kompilaciji,<br />
o jednom sažetku<br />
moje izjave iz više... iz više<br />
mojih informacija koje sam<br />
ja napisao. A vidi se to dole i<br />
u ovim fusnotama da... da se<br />
radi o više informacija.<br />
P: Kada ste skrenuli pažnju<br />
gospodina Župljanina<br />
na aktivnosti SOS-a kao i pripadnika<br />
grupe “Crveni kombi”,<br />
kako je on na to odgovorio?<br />
Kako je on reagovao?<br />
O: Pa, upravo ovako kako<br />
sam redo... rekao. Rekao mi<br />
je: “Radule, to su srpski heroji.<br />
Vitezovi, heroji.”<br />
P: Dobro.<br />
Od 1. aprila do 31. decembra<br />
1992. godine, gdje<br />
se nalazila Vaša kancelarija?<br />
P: Gospodine Radulović,<br />
da li ste ikada pisali neki izvještaj<br />
o aktivnostima grupe<br />
“Crveni kombi”?<br />
O: Jesam. I sjećam se<br />
dobro jedne pribilješke na<br />
toj mojoj informaciji koju<br />
je stavio gospodin Nedeljko<br />
Kesić. Rekao je da se mi<br />
takvim stvarima ne bi trebali bran...<br />
baviti. Znači, ne bi se trebali baviti<br />
prikupljanjem saznanja vezano za kriminalnu,<br />
zločinačku ili ne znam kakvu<br />
drugu aktivnost pripadnika iz sastava<br />
Centra službi bezbjednosti i članova<br />
ovo... ovo... ove grupe koja je pripadala<br />
ovom “Crvenom kombiju”. Sjećam se<br />
dobro, ja... ja mislim da ste Vi to mogli<br />
imati u materijalu, jel /sic/ ja sam našao<br />
to u materijalu koji je meni dostavljen.<br />
Našao sam tu informaciju.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
59
No comment<br />
“Energoinvest” izgubio<br />
30,7 miliona maraka<br />
Sarajevski “Energoinvest“, prema podacima<br />
APF-a, izgubio je 30,7 miliona<br />
KM za deset godina. Ova kompanija<br />
1999. je imala vrijednost kapitala od 249<br />
miliona KM, a 2010. godine kapital je<br />
iznosio 218 miliona KM. Vrijednost kapitala<br />
u Remontnom zavodu Travnik 1999.<br />
je iznosila 13,5 miliona KM, a deset godina<br />
kasnije svega 4,4 miliona KM, što je<br />
gubitak od devet miliona KM.<br />
(Avaz, 6. novembar 2013.)<br />
Za 100. rođendan skočio<br />
padobranom<br />
Na pitanje prijatelja šta je propustio da učini<br />
tokom jednog veka života, Amerikanac<br />
Vernon Mejnard je odgovorio da mu je<br />
najviše žao što nikada nije skočio padobranom<br />
iz aviona. Penzionisani prodavac<br />
automobila je juče, na svoj 100. rođendan,<br />
dobio priliku da ispuni i tu želju - skočivši<br />
padobranom sa visine od 3.900 metara.<br />
(Press, 6. 11. 2013.)<br />
Masovna tučnjava taksi<br />
vozača u Sarajevu, jedan<br />
teško ozlijeđen<br />
U sarajevskom naselju Mojmilo je jučer<br />
ujutro došlo do tučnjave između<br />
nekoliko vozača taksi vozila, u kojoj<br />
je jedan od njih teže ozlijeđen. Kako<br />
je potvrđeno u Operativnom centru<br />
MUP-a Sarajevske županije, u<br />
Olimpijskoj ulici na Mojmilu je oko<br />
9:45 sati došlo do tučnjave u kojoj je<br />
sudjelovalo nekoliko taksista.<br />
(vecernji.ba, 6. novembar 2013.)<br />
David protiv Golijata: Borac<br />
od 80 pobijedio protivnika<br />
teškog 326 kilograma!<br />
Borba boraca Daiju Takase, koji jedva<br />
da ima 80 kilograma i superteškog<br />
Emmanuela Yarborougha, bila okršaj<br />
Davida i Golijata. Ipak, iako četiri<br />
puta lakši, Takase je uspio da pobijedi<br />
Yarborougha. Borba je pomalo ličila<br />
na crtani film u kojem je lagani i brzi<br />
Takase bježao od džina u ringu.<br />
(bportal.ba, 5. novembar 2013.)<br />
Džinovski štakor pojeo<br />
jednogodišnju bebu<br />
Kako navode jemenski mediji, jedna majka<br />
je ostavila svoju bebu samu nakratko u<br />
zemljanoj kući. Dok je ona bila odsutna<br />
štakor je napao bebu. Kada se majka vratila<br />
našla je svoju bebu svu u krvi, štakor<br />
joj je pojeo neke dijelove tijela, nažalost<br />
nije joj bilo spasa, ubrzo je umrla. Ovaj<br />
zastrašujući događaj digao je na noge sve<br />
stanovnike distrikta Al Hadith, trenutno<br />
svi love džinovskog štakora.<br />
(saff.ba, 6. novembar 2013.)<br />
Prodaju pozitivne trudničke<br />
testove<br />
Neke trudne Poljakinje otkrile su pravi<br />
rudnik zlata i masovno na internetu<br />
prodaju pozitivne trudničke testove<br />
djevojkama kojima takva laž pomaže<br />
da odvuku svog momka pred oltar ili<br />
da dobiju od njega novac za abortus.<br />
Potpuna diskrecija, nikakva pitanja -<br />
obično stoji uz male oglase na internetu<br />
gdje Poljakinje nude na prodaju pozitivne<br />
testove po cijenama od 5 do 25 evra.<br />
(dnevno.rs - 3. novembar 2013.)<br />
Peking: Osmogodišnjoj<br />
djevojčici dijagnosticiran<br />
rak pluća<br />
Kineski ljekari otkrili su da jedna osmogodišnja<br />
djevojčica boluje od raka pluća, a<br />
uzrok nastanka oboljenja naveli su atmosfersko<br />
zagađenje, koje je glavni problem<br />
javnog zdravlja u Kini. Dijete, čiji identitet<br />
nije naveden, najmlađa je osoba koja<br />
je oboljela od kancera pluća u Kini. Ona<br />
je stanovala u blizini autoputa u istočnoj<br />
provinciji Điangsu, objavila je kineska<br />
agencija Sinhua. Rak je tako postao glavni<br />
uzrok smrti u Pekingu, prijestolnici Kine.<br />
(Srna - 5. novembar 2013.)<br />
Sarajlije se žale na slabo<br />
grijanje: Hladnije u stanu<br />
nego vani<br />
Stanari u Ulici Geteova jučer su, kako<br />
su istakli, ostali bez grijanja u jutarnjim<br />
satima, a radijatori su im danima hladni.<br />
(Oslobođenje, 6. novembar 2013.)<br />
Milanović: Zašto je sad<br />
nekome toliko važno da<br />
se u Ustavu brak definira<br />
kao zajednica muškarca<br />
i žene<br />
“Zašto je sad nekome toliko važno da<br />
se u Ustavu brak definira kao zajednica<br />
muškarca i žene, to je potpuno<br />
bespredmetno. Na takav način neće<br />
nikome biti oduzeto ni grama prava,<br />
čak i ako to prođe na referendumu.<br />
Međutim, ja tu vidim i osjećam<br />
netrpeljivost prema jednoj manjini i<br />
nitko me ne može uvjeriti da to nije<br />
tako. Kao čovjek se s time ne slažem.<br />
Ne znam, da li da kažem da to nije<br />
kršćanski, da je to ustvari prikrivena<br />
netrpeljivost’’, rekao je Milanović u<br />
razgovoru za Dnevnik HTV-a.<br />
(Nezavisne novine, 6. novembar 2013.)<br />
Jela bananu iz koje su<br />
počeli da izlaze smrtonosni<br />
pauci<br />
Konsi Tejlor (29), njen suprug Ričard<br />
Tejlor (37), te njihovo dvoje djece,<br />
četiri mjeseca stara Anabel i Ben (3),<br />
morali su da se isele iz svog doma u<br />
Londonu nakon što je nekoliko desetaka<br />
smrtonosnih pauka izašlo iz banane<br />
koju je jela, piše “Daily Mail”.<br />
Užasnuta Konsi rekla je da su pauci<br />
počeli ispadati iz banane koju je<br />
već dopola pojela. Ranije je na kori<br />
banane uočila čudne bijele tačkice.<br />
Mislila je da je plijesan, ali onda je<br />
pogledala bananu izbliza i shvatila da<br />
je riječ o paucima.<br />
(24sata.hr, 4. novembar 2013.)<br />
Oteli poduzetnika radi<br />
iznude novca<br />
Šestorica državljana Srbije uhapšena<br />
su jučer u Bijeljini oko 2.20 sati jer su<br />
u jednom stanu u Bijeljini držali zatočenog<br />
M. M. (38), od kojeg su iznuđivali<br />
novac, potvrdila je Aleksandra<br />
Simojlović, portparol Centra javne bezbjednosti<br />
Bijeljina. Cijeli slučaj prijavio<br />
je D. M., prijatelj otetog muškarca.<br />
(Avaz, 6. novembar 2013.)<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
60
Nauka<br />
Kolačići izazivaju ovisnost<br />
poput narkotika<br />
Istraživači sa Univerziteta Connecticut<br />
sproveli su istraživanje o razvijanju<br />
zavisnosti prema veoma masnoj<br />
ili zašećerenoj hrani. Došli su do nevjerovatnog<br />
zaključka. Kolačići izazivaju<br />
ovisnost poput kokaina ili morfijuma!<br />
Rezultati eksperimenta mogli bi objasniti<br />
zašto neki ljudi ne mogu odoliti<br />
hrani sa visokim postotkom šećera ili<br />
masti, čak iako znaju da je izuzetno loša<br />
za njih.<br />
Neka tkiva stare brže<br />
Američki naučnici su otkrili biološki sat utemeljen na<br />
DNK koji mjeri brzinu starenja tkiva i organa u našem<br />
tijelu. Sat pokazuje da većina tkiva stari istom brzinom kao i<br />
tijelo u cjelini, ali da postoje dijelovi organizma koji stare mnogo<br />
brže, odnosno mnogo sporije. Bolesni organi znaju biti i do<br />
deset godina i više “stariji” od zdravih i to u istom tijelu. Zasad<br />
je nepoznato da li su promjene u DNK te koje izazivaju starenje<br />
ili su posljedica starenja.<br />
Šta ne treba jesti za doručak<br />
Doručak je veoma važan obrok i treba biti<br />
bogat i jak. Ali, jaka hrana nije isto što i<br />
zdrava hrana, pa su britanski naučnici sa Univerziteta<br />
Bristol sastavili listu namirnica koje nikako<br />
ne treba ujutro da se nađu na stolu. Na prvom<br />
mjestu su razne vrste prerađenog mesa kao što su<br />
šunke i kobasice. Na listi su i slatke pahuljice, a<br />
krofne i slatka peciva se također ne preporučuju.<br />
Ni gotovi sendviči za podgrijavanje se ne preporučuju<br />
jer predstavljaju veliku opasnost po zdravlje.<br />
Antibiotici nam više neće moći pomoći<br />
Izgleda da nam antibiotici više neće<br />
moći pomoći u borbi s bakterijama.<br />
One su ojačale i postale otpornije, pa se<br />
epoha antibiotika približava svom kraju.<br />
Naime, predugo i previše koristimo antibiotike<br />
pa su bakterije postale imune na<br />
njihovo djelovanje. Primjera radi bakterija<br />
MRSA - odnosno zlatni stafilokok<br />
postala je otporna na širok spektar antibiotika.<br />
Što više koristimo antibiotike<br />
time zapravo stvaramo povoljniju klimu<br />
i okolinu za razvoj bakterija.<br />
Pripremio: Saladin Kovačević<br />
Solarijum štetan<br />
kao cigarete ili<br />
izlaganje radijaciji<br />
Već dugo je poznato i medicinski<br />
dokazano da korišćenje solarijuma<br />
povećava rizik od obolijevanja<br />
od raka kože. Baš zbog toga, Australija<br />
će do kraja sljedeće godine<br />
zabraniti solarijume. Rak kože čini<br />
čak 80 posto svih novootkrivenih<br />
vrsta raka i najveći je uzročnik smrti<br />
od svih malignih oboljenja. Svjetska<br />
zdravstvena organizacija već je solarijume<br />
klasificirala kao karcinogen<br />
prve klase, koji je jednako štetan<br />
kao cigarete ili izlaganje radijaciji.<br />
Napravili vještačku krv<br />
Rumunski stručnjaci su uspjeli<br />
napraviti vještačku krv. Iako<br />
naučnici već godinama pokušavaju<br />
pronaći pravi “sastav” tijela na kojima<br />
su je isprobavali, ona su krv<br />
uvijek odbacivala. Ovo je prvi put<br />
da su miševi na kojima su je isprobali,<br />
dobro reagirali, a nadaju se da<br />
će u naredne dvije godine vještačku<br />
krv probati i na ljudima, kako<br />
bi bili sigurni da se ne pojavljuju<br />
neželjene posljedice. Istraživači se<br />
nadaju da će vještačka krv riješiti<br />
problem nestašice krvi.<br />
8. novembar - 5. muharrem<br />
61
VELIKA NAGRADNA IGRA<br />
SA SAFFOM<br />
NA HADŽDŽ<br />
GLAVNA NAGRADA<br />
3xhadždž<br />
NAGRADE ZA ČETVRTICIKLUS<br />
1.NAGRADA<br />
2.NAGRADA<br />
3.NAGRADA<br />
22”TFTLCD/TV<br />
U SVAKOM<br />
CIKLUSU<br />
PETVRIJEDNIH<br />
NAGRADA<br />
AutoNavigacija<br />
4.NAGRADA<br />
M obitelM 9630<br />
Komplet5knjiga<br />
5.NAGRADA<br />
Kompletšolja<br />
Izvlačenje nagrada četvrtog CIKLUSA biće obavljeno u ponedjeljak 02.12.2013.<br />
u 20 satina M TV Igm an.<br />
SPONZORINAGRADNE IGRE<br />
VODATON -SARAJEVO<br />
M EDIA SHOP -VISOKO<br />
NAGRADNIKUPON<br />
CIKLUSIV<br />
Kupon1<br />
imeiprezime<br />
adresa<br />
brojtelefona<br />
UDRUŽENJE SAFF<br />
DOBITNICINAGRADA -CIKLUSIII<br />
1.Dervić Esm ir,Turbe -LCD/TV 22"<br />
2.Adisa Bešić,Ilijaš -Galaxy M INI<br />
3.Irfan Pandžo,Bugojno -Quran Pen<br />
4.M ustafa Agić,Bugojno -Kom plet5 knjiga<br />
5.Azra Šabanović,Zenica -M obitelM enTEL<br />
NAGRADNA IGRA “SA SAFFOM NA HADŽDŽ”<br />
MEDIJSKI<br />
POKROVITELJ: