30.08.2015 Views

ISSN-2233-0917

15-Komentar polumjeseca.A.indd - Saff.ba

15-Komentar polumjeseca.A.indd - Saff.ba

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

<strong>ISSN</strong>-<strong>2233</strong>-<strong>0917</strong><br />

www.saff.ba<br />

BROJ<br />

350<br />

8. novembar 2013.<br />

muharrem 1435.<br />

BiH 3 KM,<br />

dijaspora 5 eura<br />

Uvodnik<br />

Hidžra<br />

u Bošnjaka<br />

Borba za opstanak<br />

Muhareme,<br />

poselami baku,<br />

bre!<br />

Ko je odgovoran za nasilje u školama<br />

Djecu odgajamo kao “šejtane’’,<br />

a hoćemo da budu normalni ljudi<br />

Psi lutalice<br />

Udružena kriminalna skupina<br />

lažnih zaštitnika napuštenih pasa<br />

Od gluvizma do<br />

rasizma<br />

Paraklis<br />

za bosansko<br />

uho<br />

Društvena etika<br />

Kako zaštititi<br />

pravo (hak)<br />

nevinih<br />

zatvorenika?


SAFF broj 350<br />

Sadržaj<br />

Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

Mesdžidul-haram (Časni hram u Mekki)<br />

Jedna godina prođe a druga dođe<br />

8<br />

Polumjesec<br />

IZ u BiH<br />

Islamska zajednica ne radi ništa da spriječi širenje šiizma na terenu<br />

10<br />

Vjera i društvo<br />

‘’Eimaan’’, časopis na njemačkom jeziku za mlade muslimane i muslimanke<br />

Ustrajanošću u činjenju dobra do prvog jubilarnog broja!<br />

30<br />

Duplerica<br />

Fotoreportaža: Protesti podrške svrgnutom egipatskom predsjedniku<br />

Muhamedu Mursiju u Sarajevu<br />

“We will never forget you Esma” (‘’Nikada te nećemo zaboraviti Esma’’)<br />

32<br />

Islamske teme<br />

Nova 1435. hidžretska godina i mi<br />

Svaki musliman bi trebao donijeti čvrstu odluku da će u novoj<br />

hidžretskoj godini pročitati makar jednom Kur’an i jednu zbirku<br />

Poslanikovih hadisa<br />

40<br />

Zanimljivo<br />

Bošnjaci, veliki veziri osmanskog carstva<br />

26 velikih vezira u osmanskoj državi bili su Bošnjaci<br />

46<br />

Kutak za muslimansku omladinu<br />

Asocijacija žena MIZ Tuzla<br />

Prva radionica zdrave ishrane<br />

50<br />

Islamnet<br />

Doha (Katar)<br />

Svjetska unija islamskih učenjaka pozvala Egipćane na masovne<br />

demonstracije protiv suđenja dr. Muhamedu Mursiju<br />

54<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

3


Uvodnik<br />

Hidžra u Bošnjaka<br />

Koja je to ideja u ime koje<br />

bi se bošnjački lideri<br />

odrekli imovine? Niko se<br />

ničega ne odriče, već traje potraga<br />

za idejama koje će se slijediti kako<br />

bi se imovina uvećala. Ko bolje izda,<br />

više mu se plaća! Nema principa i<br />

principijelnosti, već ima ponude da se<br />

služi tuđim principima za svoj račun.<br />

Na bošnjačkom tržištu više nisu<br />

u igri principi borbe za domovinu,<br />

narod i vjeru, već posve obratno,<br />

na tržištu se svi utrkuju kako da<br />

budu što servilniji prema snagama<br />

koje su protiv Bosne i<br />

Bošnjaka. Kad pogledamo<br />

bivšeg i sadašnjeg ministra<br />

sigurnosti, vidjet ćemo<br />

da između njih nema<br />

razlike, iako su iz različitih<br />

stranaka, jer obojica se<br />

jedino trude kako da što<br />

bolje služe drugima. Tako<br />

je i sve ostalo. Eto, koliko<br />

je u našoj političkoj praksi<br />

ostalo pouka i poruka<br />

iz Hidžre posljednjeg<br />

Allahovog poslanika Muhammeda,<br />

a.s. S obzirom da smo Bošnjaci, a<br />

time i muslimani, trebalo bi da u<br />

naših političkih predstavnika bude<br />

koje zrno soli o vrijednosti trajnih<br />

principa, naspram prolaznosti<br />

dunjalučkih sfera. Ono što je za<br />

Muhammeda, a.s., bio imperativ<br />

očuvanja vjere, po cijenu odricanja<br />

od onoga što mu je navrjednije na<br />

svijetu, to bi za bošnjačke lidere<br />

morao biti princip borbe za Bosnu<br />

i Bošnjake, po cijenu sankcija koje<br />

takva borba može pretrpjeti. Ali,<br />

bošnjački političari nemaju snage<br />

ni da kažu koju riječ u cilju zaštite<br />

bošnjačkog naroda, a kamo li šta<br />

više. Pojave se, hinjski, samo kad<br />

treba tražiti glasove, a narod jadan<br />

nasjedne na obećanja i glasa, jer<br />

mora za nekoga glasati. A kakva<br />

politika, takav i narod, jer politika<br />

odgaja narod. Sve manje je Bošnjaka<br />

koji bi se žrtvovali za ideju Bosne<br />

i Bošnjaka, a sve više onih koji<br />

gledaju svoja posla. U osnovi takvog<br />

mišljenja je nevjerovanje, zapravo,<br />

sumnja u isplativost davanja za<br />

uzvišene ideale, bilo vjere, naroda ili<br />

domovine. Zaboravlja se da Svevišnji<br />

podvlači crtu, a ne mi. Nije jedan<br />

primjer u povijesti koji dokazuje da<br />

su pobjeđivali ljudi s Pravog puta.<br />

Koliko je samo poslanika prije<br />

Muhammeda, a.s., bilo progonjeno<br />

zbog svojih ideja i uvjerenja, zbog<br />

svojih poruka i istrajnosti, pa se na<br />

kraju ispostavilo da su bili u pravu!?<br />

A onaj koji ustukne pred moralnom<br />

obavezom da svjedoči istinu i pravdu,<br />

taj je osuđen na poniženje. Eno,<br />

bivši ministar sigurnosti, recimo,<br />

hoda sam, ostavljen od svih, ponižen<br />

i posramljen. Zar je vrijedilo bacati<br />

se blatom po svome narodu zbog tog<br />

komadićka vremena u kome je bio<br />

nekakva vlast?! Isto, ili teže<br />

poniženje, čeka i sadašnjeg<br />

ministra sigurnosti. A<br />

da su k’o što nisu, oni<br />

bi poziciju iskoristili da<br />

zaštite Bošnjake od kleveta<br />

za tzv. islamski terorizam,<br />

da upru prstom u stvarne<br />

teroriste, četničke<br />

paravojne formacije, pa po<br />

cijenu smjene, po cijenu<br />

te hidžre, u ime koje bi i<br />

od Boga i od naroda bili<br />

nagrađeni istinom i poštovanjem.<br />

Isto vrijedi i za mnoge druge<br />

bošnjačke čelnike, koji ne razumiju<br />

da je vrjedniji princip i gubitak, nego<br />

sluganstvo i dobitak, jer ovo nosi<br />

nagradu u cjelini, a ovo drugo nosi<br />

poniženje, prije ili poslije. Primjer<br />

Alije Izetbegovića nam najbolje<br />

može posvjedočiti ovu razliku. On<br />

se nije prodao, on sebe nije izdao,<br />

i na kraju je bio nagrađen najvišim<br />

počastima. Zamislimo samo<br />

iskušenja dok mu sude, dok leži u<br />

zatvoru, dok se brine za porodicu, a<br />

on ostaje ustrajan u vjeri da je Allah<br />

pravedan sudija. A da je pokleknuo<br />

nikada ne bi doživio počasti koje je<br />

imao. Nažalost, od rahmetli Alije<br />

malo je šta naučio i njegov rođeni<br />

sin, a kamo li ostali političari. Tog<br />

značenja i znamenja hidžre danas<br />

ima više u svakom narodu u kome<br />

je zajedništvo na većem nivou nego<br />

kod Bošnjaka, iako bi Bošnjaci, kao<br />

muslimani, morali biti prvorazredni<br />

baštinici ideje hidžre – preseljenja,<br />

ostavljanja, napuštanja onoga što<br />

nam je bitno na ovome svijetu u<br />

ime očuvanja vjere, ideje, uvjerenja,<br />

dakle, onoga što je milo Svevišnjem.<br />

Put je jasan i otvoren, jedino u Njega<br />

treba vjerovati.<br />

Impressum<br />

Izdavač<br />

UDRUŽENJE ZA AFIRMACIJU<br />

OBRAZOVANJA, KULTURE I<br />

MORALA “SAFF”<br />

Adresa: Munira Gavrankapetanovića<br />

25, Sarajevo<br />

MAGAZIN “SAFF”<br />

Adresa: Donja Mahala bb, 71300 Visoko<br />

www.saff.ba e-mail: saffmagazin@<br />

yahoo.com<br />

redakcija: tel./fax: +387 32 73 49 01;<br />

mob: +387 62 28 74 12;<br />

marketing: +387 62 55 81 28.<br />

Žiro račun: BOSNA BANK<br />

INTERNATIONAL<br />

Za uplate u BiH:<br />

141-306-53200347-07;<br />

za uplate u inostranstvu:<br />

141-306-53101275-15; IBAN:<br />

BA391413065310127515<br />

Glavni i odgovorni urednik<br />

Semir Imamović<br />

Redakcijski kolegij<br />

Abdusamed Nasuf Bušatlić, Ezher<br />

Beganović, Fatmir Alispahić, Mithat<br />

Ćeman, Adem Zalihić, Merjem Zukić,<br />

Mersada Nurudina Agović, Nusret<br />

Hodžić, Nedim Botić<br />

DTP<br />

Semir Šišić<br />

Lektor<br />

Abdulmedžid Nezo<br />

Stalni saradnici:<br />

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim,<br />

Safet Kadić, Ramiz Hodžić, Anes<br />

Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />

Mehonić, Amir Durmić, Saladin<br />

Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad<br />

Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin<br />

Sinanović, Senada Mešanović, Senad<br />

Mešanović, Jusuf Džafić<br />

Ostali saradnici:<br />

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković,<br />

Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim<br />

Haračić, Ale Kamber, Sead Zubanović,<br />

Fatima Jašarević<br />

Štampa<br />

AMOSGRAF d.o.o., Sarajevo<br />

Časopis izlazi svakog drugog petka<br />

Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />

vraćaju<br />

ISNN 1512-651X<br />

Časopis je upisan u evidneciju javnih<br />

glasila u Federalnom ministarstvu<br />

obrazovanja, nauke, kulture i sporta<br />

pod brojem 622<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

5


Hutba<br />

Djecu odgajamo kao “šejtane’’,<br />

a hoćemo da budu normalni ljudi<br />

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić<br />

Uzvišeni Allah u Kur’anu je objavio:<br />

Da li je bolji onaj koji je<br />

temelj zgrade svoje postavio na<br />

strahu od Allaha i u želji da mu se umili - ili<br />

onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub<br />

podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno<br />

s njim u vatru džehennemsku sruši? - A Allah<br />

neće ukazati na Pravi put narodu koji sam<br />

sebi nepravdu čini. (Et-Tevba, 109.).<br />

Ovih dana bh. mediji, pa i oni u regionu,<br />

bruje o brutalnom premlaćivanju jedne<br />

srednjoškolke iz Tuzle od strane njene tri<br />

školske kolegice. I naravno, taj brutalni,<br />

vandalski i zločinački čin naišao je na jednoglasnu<br />

osudu javnosti i izazvao strah i<br />

uznemirenost kod roditelja koji u ovom kara-vaktu,<br />

pored svih drugih iskušenja, imaju<br />

i tu (ne)sreću da im djeca pohađaju školu.<br />

Građani Bosne i Hercegovine su zaprepašteni<br />

količinom nasilja kod omladine u kojem<br />

podjednako učestvuju i mladići i djevojke.<br />

Povodom tog nemilog događaja reagirali<br />

su, po ustaljenom običaju, i bh. političari,<br />

poput tuzlanskog gradonačelnika Jasmina<br />

Imamovića, koji je zatražio od nadležnih<br />

organa da se tri nasilnice najstrožije kazne.<br />

Jednom riječju, svi su reagirali, svi su<br />

osudili tri nasilnice i svi se s pravom zgražavaju<br />

nad njihovim nasiljem i vandalizmom.<br />

Nažalost, malo ko postavlja suštinsko pitanje:<br />

ko je uistinu pravi i glavni krivac za<br />

devijantno i nasilno ponašanje bh. omladine?<br />

Ponašamo se tako kao da je nasilje triju<br />

srednjoškolki incidentni slučaj, a ne, skoro<br />

pa trend i naša svakodnevnica.<br />

Tri nasilnice su itekako zaslužile kaznu,<br />

ali je suština u tome da se njihovim kažnjavanjem<br />

neće popraviti stanje u društvu, osim<br />

što će se one vjerovatno još dublje gurnuti u<br />

ambis nemorala i nasilja, jer glavni krivac za<br />

sve vrste maloljetničke delinkvencije je naše<br />

društvo, odnosno sve odgovorne institucije<br />

i instance u društvu i državi, od onih političkih,<br />

preko obrazovnih, medijskih, kulturnih,<br />

pa do samih roditelja. Krivi su oni koji<br />

tako bezdušno i agresivno nameću i promoviraju<br />

šizofrene i sulude običaje i načine<br />

ponašanja putem kojih se šire najgore vrste<br />

društvenih bolesti i opačina. Islamskom terminologijom<br />

rečeno, bh. društvo i oni koji<br />

ga vode, čini sve da od naše djece naprave<br />

šejtane, a onda, kojeg li paradoksa i cinizma,<br />

od njih traži da se ponašaju kao meleci ili u<br />

najmanju ruku kao normalni ljudi. Mi živimo<br />

u društvenom sistemu koji u potpunosti<br />

ubija moral i odgovornost, a traži od ljudi da<br />

se ponašaju i moralno i odgovorno.<br />

Apsolutna sloboda nije sloboda, već<br />

anarhija i robovanje strastima<br />

Rigidni sekularstičko-ateistički<br />

svjetonazor i zakoni koji<br />

se iz takvog svjetonazora izvode<br />

i nameću društvu, vide ispravan<br />

odgoj mladih naraštaja, napredak<br />

i progres društva u apsolutnoj<br />

slobodi i razuzdanosti, u<br />

oslobađanju strasti i životinjskih<br />

nagona, u širenju ludila i razvrata<br />

i u sveopćoj anarhiji u kojoj se<br />

svaka pomisao i priča o moralu<br />

žigoše i etiketira kao mahana,<br />

nazadnost i konzervatizam.<br />

Glavna pokretačka snaga<br />

današnjeg društva, a omladine<br />

posebno, jeste traženje naslada,<br />

a razvrat, pornografija, orgijanje,<br />

droga, alkohol, blud, sastavni su<br />

dio njihovog života. Jednom<br />

riječju, našim društvom caruje<br />

duhovna praznina čije su posljedice<br />

strah, nesigurnost, beznađe,<br />

otuđenost, nered i nasilje. I<br />

da stvar bude još gora, bezdušni<br />

protagonisti materijalizma, bezbožništva<br />

i paganskih običaja,<br />

pod krinkom apsolutne slobode<br />

kao glavnog ideala modernog<br />

čovjeka, a da bi bili što ubjedljiviji,<br />

stvari nazivaju drugačijim<br />

imenima, pa tako, kao što reče<br />

jedan islamski mislilac, “lukavstvo nazivaju<br />

mudrošću, dekadentnost i abnormalno<br />

ponašanje slobodom, porok umjetnošću, a<br />

eksploataciju i izrabljivanje ljudi zaštitom i<br />

unapređivanjem životnog standarda”.<br />

I zašto se onda čudimo devijantnom ponašanju<br />

omladine? Pa, čudo bi bilo da se ponašaju<br />

normalno, i pravo je čudo što nasilja<br />

i nereda nema u mnogo većim količinama.<br />

Šta drugo možemo očekivati od današnjih<br />

mladih generacija osim nasilja kada<br />

svakodnevno čitamo, gledamo i slušamo<br />

poruke i pozive na orgije, razvrat i nasilje,<br />

tipa: “Urnebesna noć u City Pubu”, “U tri<br />

Islamskom<br />

terminologijom<br />

rečeno, bh.<br />

društvo i oni koji<br />

ga vode, čini sve<br />

da od naše djece<br />

naprave šejtane,<br />

a onda, kojeg<br />

li paradoksa<br />

i cinizma, od<br />

njih traži da se<br />

ponašaju kao<br />

meleci ili u<br />

najmanju ruku<br />

kao normalni<br />

ljudi.<br />

koraka do ludog orgazma”, “Dođite na najbolji<br />

i najluđi party u gradu”, “Kako postat<br />

seksualna zvijer”. Šta očekivati od omladine<br />

u vremenu u kojem su kreveljenje, psovka<br />

i neartikulirani divlji krikovi cool, kad su<br />

glavna atrakcija postali partiyi, feshen wikovi<br />

i reality showu programi poput “Farme”<br />

na kojoj raznorazni pjevači, glumci i ostali<br />

zabluđivači i ublehari, javno pokazuju svu<br />

svoju bjedastoću i pokvarenost,<br />

i, što je još gore, sva ta deponija<br />

nekulture, nemorala, neukusa i<br />

baleganja, na kraju bude dobro<br />

naplaćena. Čemu se nadati od<br />

današnje omladine kad je javni<br />

prostor preplavljen pričom o apsolutnim<br />

slobodama, o pravima<br />

bijesnih pasa lutalica koje niko<br />

ne smije ni krivo pogledati, pa<br />

makar psi izujedali i izludili našu<br />

djecu i ostale građane.<br />

A priče o pederima i njihovim<br />

pravima, da i ne spominjemo.<br />

U našem društvu konstantno<br />

se govori o pederima i njihovim<br />

pravima i pored toga što ta<br />

pokvarena i zabludjela skupina<br />

drsko i nemilosrdno atakuje na<br />

temelje života i na prirodni poredak<br />

i zakon koji je Allah, dž.š.,<br />

uspostavio u kosmosu. Ovih<br />

dana je aktuelan čak i video<br />

snimak u kojem se na bestijalan<br />

način iskorištavaju i zloupotrebljavaju<br />

djeca u pokušaju legalizacije<br />

najgore vrste nastranosti,<br />

pederluka i istospolnih brakova.<br />

Sjetimo se samo kako je<br />

bh. javnost, a posebno mediji,<br />

na nož dočekala spot o popisu<br />

stanovništva u kojem je jedan bošnjački dječak<br />

javno u kameru rekao da je Bošnjak i da<br />

mu je vjera islam. Istog momenta su pohrlili<br />

dušebrižnici sa svih strana da to osude i nazovu<br />

zloupotrebom djece u političke svrhe, i<br />

zamalo da autor tog bezazlenog uratka nije<br />

završio na sudu. A na sramni uradak i zloupotrebu<br />

djece u promoviranje pederskog<br />

razvrata, ne smije se niko javiti, iako se na<br />

tom snimku prikazuje eksplicitna scena grljenja<br />

i ljubljenja dvojice pedera. Čak su u<br />

prevodu na bosanski jezik navedeni samo<br />

oni komentari u kojima se odrasli klipani<br />

pozitivno izražavaju o toj nastranosti, jer<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

6


su izgleda već svikli na pederski ambijent u<br />

sredini u kojoj žive, dok je komentar djevojčice,<br />

koja nema više od šest godina, a koja je<br />

tu scenu prokomentirala, sa zgražavajućom<br />

grimasom na licu, riječima: “Ovo je ludost!”<br />

(this is crazy!), namjerno izostavljen.<br />

Glavna poruka tog blasfemičnog uratka je<br />

da eto i djeca na pederluk gledaju sasvim<br />

normalno, jer “ljubav je sloboda, koju ne<br />

smije niko oduzeti i zašto je uopće drugima<br />

bitno kako živite i koga volite?”<br />

Na prvi pogled čini se razumljivim i<br />

donekle logičnim takav zaključak, jer je izašao<br />

iz usta onih koji zagovaraju apsolutnu<br />

slobodu i nemiješanje u tuđi život i način<br />

ponašanja. Međutim, da je to samo isprazna<br />

fraza, floskula, besmislena retorika, laž i<br />

obmana, dokaz je to što bezbožničkoj rulji<br />

sve postaje problem čim se spomene islam i<br />

uloga islama u društvenom životu.<br />

Kada se naprimjer objavi vijest da<br />

bogati azijski sultanat Bruneji uvode šerijatski<br />

zakon 2014. godine, odmah se<br />

duhovno opustošena, idejno obezglavljena<br />

i moralno propala piskarala aktiviraju<br />

i pišu tekstove sa bombastičnim naslovima<br />

“Kamenovanje do smrti i bičevanje”,<br />

aludirajući na islamsku kaznu kamenovanja<br />

za blud i bičevanja za konzumiranje<br />

alkohola, kao da se cjelokupno islamsko<br />

učenje svodi na kazneno pravo i nekoliko<br />

kazni za određene prestupe.<br />

Zašto to rade? Pa, zato što problem<br />

nastaje onda kada neko (a ko to bolje i<br />

ljepše može učiniti od Allahove vjere islama)<br />

pokuša da ukaže na zločin bezbožnika<br />

prema čovjeku, na “silovanje” ljudske<br />

pameti i dostojanstva. Problem nastaje<br />

zbog toga što islam raskrinkava njihove<br />

devijacije, pokvarenost, zle namjere i rušilačke<br />

pobude.<br />

I onda, u nedostatku bilo kakvih dokaza<br />

koji bi išli njima u prilog, žestoko<br />

napadaju na islam opisujući ga najružnijim<br />

riječima, pripisujući mu barbarizam i<br />

nazadnost i predstavljajući ga kao prepreku<br />

slobodi.<br />

A nije tako! Islam uopće nije protiv<br />

ljudske slobode. Naprotiv, on je afirmira,<br />

ali u granicama u kojima ona zaista znači<br />

slobodu. Kada čovjek pređe tu prirodnu<br />

granicu slobode koju je Stvoritelj odredio,<br />

on u stvari tada prestaje biti slobodan<br />

i postaje pokorni rob svojim strastima i<br />

animalnim porivima, a ustinu nema većeg<br />

poniženja za čovjeka kao homo sapiensa od<br />

toga da postane rob niskih strasti.<br />

Shodno tome, islam ne negira ni<br />

strasti, već ih kanališe i određuje granice<br />

u okviru kojih strasti imaju svoju svrhu<br />

u ljudskom životu.<br />

Moglo bi se kazati da islam na strast gleda<br />

kao na benzin koji se sipa u rezervar auta.<br />

Ako nema benzina, auto se ne može kretati,<br />

ali isto tako, ako se benzin sipa gdje ne treba,<br />

onda se samo jedna njegova iskra pretvara u<br />

razornu snagu koja uništava sve pred sobom.<br />

Jednostavno rečeno, islam uči da je to<br />

što se nudi i promovira kao apsolutna sloboda,<br />

zapravo anarhija koja se pokušava<br />

nametnuti kao jedini sistem vrijednosti, a<br />

čije su posljedice po društvo, posebno po<br />

omladinu, katastrofalne, u što se, nažalost,<br />

svakodnevno imamo priliku uvjeriti.<br />

Pa, bježite Allahu!<br />

Zbog svega toga, u ovoj hutbi želimo<br />

skrenuti pažnju na važnost odgoja<br />

u okrilju uzvišenog islamskog<br />

učenja.<br />

Mi, Bošnjaci muslimani, uostalom<br />

kao i cjelokupni islamski<br />

ummet, danas preživljavamo<br />

teške trenutke. Ovo je za nas pitanje<br />

biti ili ne biti, pitanje našeg<br />

nestanka ili ostanka i trajanja.<br />

Ona druga strana, naši dušmani,<br />

žele nas vidjeti nepismenima,<br />

siromašnima, zabludjelima,<br />

razjedinjenima i pokvarenima,<br />

i nama ne preostaje ništa drugo<br />

osim da potražimo sigurno utočište,<br />

a sigurnog utočišta nema<br />

osim kod Allaha. Nema spasa i<br />

utočišta osim da “pobjegnemo’’<br />

Allahu, da pobjegnemo od neznaboštva<br />

i džahilijjeta u okrilje<br />

tevhida, ispravnog vjerovanja,<br />

od neznanja u okrilje istinskog<br />

znanja, od nemara ka aktivnosti<br />

i radinosti, od nemorala i razvrata<br />

ka uzvišenom islamskom<br />

ahlaku i moralu, iz tmina grijeha<br />

i zablude na svjetlo upute i da<br />

sebe i svoju djecu odgajamo u<br />

okrilju Kur’ana i Sunneta.<br />

Mi u ovom trenutku nemamo<br />

većeg i boljeg kapitala od naše<br />

djece. Ako ih dobro odgojimo,<br />

kao iskrene i moralne vjernike, onda smo ostvarili<br />

naš cilj, ako to ne učinimo, onda smo<br />

gubitnici i stradalnici na oba svijeta.<br />

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao<br />

je: “Ništa bolje roditelji ne mogu pokloniti<br />

djetetu od lijepog odgoja.’’ (Tirmizi).<br />

Islam, dakle, posebnu pažnju pridaje<br />

odgoju djece, odnosno omladini. Onaj ko<br />

želi da upozna jedan narod, njegovo stanje,<br />

njegove perspektive, neka gleda kakva mu<br />

je omladina. Ako je omladina pobožna,<br />

moralna, aktivna na polju dobra i njegovog<br />

Zašto to rade?<br />

Pa, zato što<br />

problem nastaje<br />

onda kada<br />

neko (a ko to<br />

bolje i ljepše<br />

može učiniti<br />

od Allahove<br />

vjere islama)<br />

pokuša da<br />

ukaže na zločin<br />

bezbožnika<br />

prema čovjeku,<br />

na “silovanje”<br />

ljudske pameti<br />

i dostojanstva.<br />

Problem<br />

nastaje zbog<br />

toga što islam<br />

raskrinkava<br />

njihove<br />

devijacije,<br />

pokvarenost,<br />

zle namjere<br />

i rušilačke<br />

pobude.<br />

širenja, onda se ne treba brinuti za taj narod,<br />

ma kako izgledalo trenutno, ekonomsko<br />

i političko stanje tog naroda.<br />

Kada Kur’an govori o istinskoj nesreći i<br />

propasti, onda to ovako opisuje:<br />

Reci: “Stradat će, uistinu, oni koji na<br />

Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje.<br />

Eto, to je pravo stradanje!” (Ez-Zumer, 15.).<br />

Bez sumnje su najnesrećniji oni ljudi<br />

čija djeca nisu onakva kako bi oni željeli da<br />

budu. Ma koliko čovjek bio bogat, ugledan,<br />

poznat, ako mu djeca nisu onakva kako se<br />

on nada da budu i kakvim ih želi odgojiti,<br />

on je nesretan i nezadovoljan.<br />

A kada opisuje stanje sretnika, onih koji<br />

su ostvarili svoj cilj i koji su uspjeli, Kur’an to<br />

ovako izražava: Onima koji su vjerovali i za<br />

kojima su se djeca njihova u vjerovanju<br />

povela priključit ćemo djecu<br />

njihovu, a djela njihova nećemo<br />

nimalo umanjiti – svaki čovjek je<br />

odgovoran za ono što sam čini.<br />

Ono što će nam pomoći da<br />

ostvarimo ciljeve, da uspijemo<br />

na oba svijeta, da se održimo na<br />

stazi morala i istinskih ljudskih<br />

vrlina, da odgojimo omladinu<br />

koja će bit naš ponos, a ne naša<br />

sramota i teret, jeste vjerovanje u<br />

Allaha, vjerovanje u ahiret i vjerovanje<br />

u precizni obračun na<br />

Sudnjem danu. Jedan zapadni<br />

mislilac je rekao: “Ne sumnjajte<br />

u Boga, da nije Boga supruga<br />

bi me varala, a sluga bi me potkradao.’’<br />

Nezamislivo je da se<br />

čovjek može ostvariti kao istinska<br />

ličnost i da može biti koristan<br />

član društva bez vjere u Boga i<br />

bez spomenute tri osobine.<br />

Život muslimana počinje<br />

sa la ilahe illallah i završava se<br />

sa la ilahe illallah, i kompletan<br />

njegov život je izgrađen na tim<br />

temeljima i posvećen tim principima,<br />

na šta aludira ajet: Reci:<br />

“Klanjanje moje, i obredi moji,<br />

i život moj, i smrt moja doista<br />

su posvećeni Allahu, Gospodaru<br />

svjetova.” (El-En’am, 162.). Ukoliko zapostavimo<br />

ove principe i povedemo se za onima<br />

koji nam umjesto svjetla upute nude tmine<br />

zablude, a umjesto istinske slobode, sreće i<br />

rahatluka, nude lažnu slobodu i robovanje<br />

strastima, onda će nam život bit obilježen<br />

nasiljem, maloljetničkom delinkvencijom,<br />

nepravdom, tjeskobom i anarhijom, i bit<br />

ćemo slični onima koji su temlje svoje zgrade<br />

postavili na podlokanoj obali koja se nagnula,<br />

da se zajedno s njima u Džehennem<br />

sruši. U svakom slučaju, izbor je naš!<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

7


Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

Mekka: Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />

Jedna godina prođe a druga dođe...<br />

Medina: Mesdžidu-n-Nebevijj<br />

(Poslanikova džamija u Medini)<br />

Nova godina i<br />

patnje islamskog<br />

ummeta<br />

Hatib: dr. Husejn Alu Šejh<br />

Preveo i sažeo: Amir Durmić<br />

Hatib: dr. Abdurrahman<br />

Sudejs<br />

Preveo i sažeo: Amir<br />

Durmić<br />

Od mnogobrojnih<br />

procesa koji<br />

se svakodnevno<br />

odvijaju, a koji za one obdarene<br />

umom i razumom<br />

predstavljaju jasne znakove<br />

Allahovog upravljanja kosmosom<br />

i svim onim što se<br />

u njemu dešava, jeste i protok<br />

vremena koje ni jedno<br />

stvorenje ne može zaustaviti,<br />

ali ni ubrzati niti usporiti.<br />

Rekao je Uzvišeni Allah: On<br />

čini da noć i dan naizmjenice nastupaju<br />

i u tome je, doista, pouka za one koji<br />

pameti imaju... (En-Nur, 44.). Kada<br />

prođe jedna noć ili jedan dan, dio<br />

našeg života se bespovratno izgubio u<br />

prošlosti, zato, neka svako od nas razmisli<br />

u čemu ga je ona prošla, i kako<br />

će postupati u budućnosti. Još jedna<br />

hidžretska godina je iza nas. Pera su<br />

ispisala ono što smo činili, a mastilo se<br />

na stranicama osušilo. Uzvišeni Allah<br />

je sve pomno zabilježio, pa neka se<br />

raduje onaj ko je dobro činio, a neka<br />

žaluje i neka se kaje onaj ko je u zlu ili<br />

besposlici vrijeme protraćio. Ako smo<br />

u proteklom periodu prokletom šejtanu<br />

dopustili da nas obmane i sa Pravog<br />

puta nas skrene, ili ako smo zbog<br />

svoje slabosti našim strastima dozvolili<br />

da nam one umjesto Kur’ana i Sunneta<br />

budu vodič i “upućivač”, krajnje je<br />

vrijeme da se Allahu iskreno pokajemo<br />

i u našim životima novu stranicu okrenemo.<br />

Zašto da odgađamo pokajanje<br />

kada nam je jasno da nas smrt svakog<br />

trenutka može stići da ona ni za jednu<br />

milisekundu neće odgođena biti:<br />

Allah, sigurno, neće ostaviti u životu<br />

nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a<br />

Allah dobro zna ono što vi radite. (El-<br />

Munafikun, 11.). Pred nama je nova<br />

Ujedinjenje<br />

muslimanskih<br />

safova i rad<br />

na sjedinjenju<br />

vjerničkih<br />

srca, islamski<br />

je imperativ,<br />

a islamski<br />

učenjaci i<br />

muslimanski<br />

predvodnici i<br />

predstavnici,<br />

najpozvaniji<br />

su da na tom<br />

polju daju svoj<br />

maksimum.<br />

hidžretska godina i nova<br />

prilika da se što bolje pripremimo<br />

za dan u vezi kojeg<br />

Uzvišeni Allah kaže: Onoga<br />

dana kada svaki čovjek pred<br />

sobom nađe dobro djelo koje<br />

je uradio i hrđavo djelo koje<br />

je učinio - poželjet će da se između<br />

njih i njega nalazi udaljenost<br />

velika. A Allah vas na<br />

Sebe podsjeća i Allah je milostiv<br />

prema Svojim robovima.<br />

(Ali Imran, 30.). Nova godina<br />

je i nova prilika da se<br />

svi muslimani svijeta, a pogotovo<br />

muslimanske vođe i<br />

vladari, zamisle nad stanjem<br />

islamskog ummeta koje je<br />

obilježeno razdorima, razjedinjenošću,<br />

svađama i sukobima, te da nanovo pokušaju<br />

iznaći rješenje za situaciju koja<br />

ni izbliza nije zadovoljavajuća. Ujedinjenje<br />

muslimanskih safova i rad na<br />

sjedinjenju vjerničkih srca, islamski je<br />

imperativ, a islamski učenjaci i muslimanski<br />

predvodnici i predstavnici,<br />

najpozvaniji su da na tom polju daju<br />

svoj maksimum. Nova hidžretska godina<br />

podsjeća nas i na događaj kojeg<br />

slobodno možemo nazvati jednim od<br />

najznačajnijih događaja u historiji islama,<br />

jer je značio pozitivnu prekretnicu<br />

u korist muslimana koji su sve do tog<br />

događaja bili ugnjetavani, omalovažavani<br />

i ponižavani. Radi se naravno o<br />

Hidžri Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iz<br />

Mekke u Medinu, nakon koje je muslimanska<br />

zajednica munjevitom brzinom<br />

krenula ka pobjedama i sveopćem<br />

prosperitetu. Na kraju stare i početku<br />

nove godine, svima nama savjetujem<br />

bogobojaznost jer je bogobojaznost<br />

najbolja opskrba, i napominjem i sebe<br />

i vas da su iskreno vjerovanje i dobra<br />

djela jedino što će nam koristiti onog<br />

dana kada od koristi ni imetak ni sinovi<br />

neće biti, i kada će svako od nas pred<br />

svoga Gospodara stati sam i za svako<br />

svoje djelo odgovarati.<br />

Kraj stare i početak nove godine,<br />

uvijek je pogodno vrijeme<br />

za samobračun. Analiziranje<br />

vlastitog stanja i našeg odnosa<br />

prema Stvoritelju, vrlo je korisno za<br />

sviju nas. Ibn Kajjim je rekao: “Ukoliko<br />

čovjek zanemari samobračun i preispitivanje<br />

vlastitih postupaka te svojoj<br />

duši dozvoli da slijepo slijedi strasti,<br />

njegovo srce (tj. svijest) je osuđeno<br />

na propast...” Hasan el-Basri je kazao:<br />

“Čovjek će neprestano biti u dobru sve<br />

dok ga njegova duša bude opominjala<br />

i dok ga bude navodila na samoobračun.”<br />

Uzvišeni Allah je kazao: O<br />

vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki<br />

čovjek gleda šta je za sutra pripremio i<br />

Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.<br />

(El-Hašr, 11.). Ne smijemo gubiti<br />

vrijeme u besposlicu i djela koja srde<br />

našeg Gospodara, jer ukoliko nas smrt<br />

zatekne u takvom stanju, to je onda<br />

istinska propast. Također, dunjaluk sa<br />

svojim ljepotama i ukrasima, ne smije<br />

nas obmanuti jer on je uistinu prolazan:<br />

...život na ovome svijetu samo je<br />

prolazno uživanje, a onaj svijet je, zaista,<br />

Kuća vječna. (El-Mu’min, 39.). Putem<br />

istinskog spasa i uspjeha može krenuti<br />

samo onaj ko ovaj svijet učini svojom<br />

prolaznom stanicom ka ahiretu, a ne<br />

onaj ko ga učini svojim primarnim ciljem.<br />

Na kraju ove hidžretske godine,<br />

prisjećamo se i mnogobrojnih nevolja i<br />

patnji kroz koje su prošli i kroz koje još<br />

uvijek prolaze mnogobrojni muslimani<br />

na različitim geografskim područjima.<br />

Iako smo svi tužni zbog tih patnji i bola<br />

koje trpe naša braća i pored toga što<br />

danonoćno molimo Uzvišenog Allaha<br />

da pomogne napaćenima i oslobodi<br />

ih muka u kojima se nalaze, moramo<br />

pokušati shvatiti koji su to povodi<br />

koji su doveli do ovako teške situacije<br />

u ummetu. Prije svega, trebamo znati<br />

da Uzvišeni Allah neće izmijeniti stanje<br />

jednog naroda dok taj narod ne poradi<br />

na sebi i ne popravi svoje stanje. Svojim<br />

odstupanjem od islamskih načela i<br />

principa, muslimani su sami sebe doveli<br />

na rub propasti. Rekao je Uzvišeni:<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

8


Mesdžidu-l-aksa (Kuds)<br />

Hadždž mebrur<br />

Hatib: Muhammed Selim<br />

Preveo i sažeo: Esad<br />

Mahovac<br />

Na kraju ove<br />

hidžretske<br />

godine,<br />

prisjećamo se<br />

i mnogobrojnih<br />

nevolja i<br />

patnji kroz<br />

koje su prošli<br />

i kroz koje još<br />

uvijek prolaze<br />

mnogobrojni<br />

muslimani<br />

na različitim<br />

geografskim<br />

područjima.<br />

...Od Mene će vam<br />

uputa dolaziti, i<br />

onaj ko bude slijedio<br />

uputu Moju neće zalutati<br />

i neće nesretan<br />

biti. A onaj ko okrene<br />

glavu od Knjige<br />

Moje, taj će teškim<br />

životom živjeti i<br />

na Sudnjem danu<br />

ćemo ga slijepim<br />

oživiti. (Ta-Ha,<br />

123.-124.). Dakle,<br />

islamski ummet<br />

neće izići iz krize<br />

u kojoj se trenutno<br />

nalazi sve dok se ne vrati islamskim<br />

principima i načelima, i to na svim<br />

poljima, bez obzira radilo se o moralu,<br />

ponašanju, ekonomiji, prosvjetiteljstvu<br />

ili bilo čemu drugom. Naravno, prvo s<br />

čime trebaju početi ili bolje reći, prvo<br />

čemu se muslimani trebaju istinski vratiti<br />

jeste obožavanje Jednog i Jedinog<br />

Allaha, baš onako kako ih je tome pouči<br />

njihov predvodnik, Muhammed,<br />

s.a.v.s., te odbaciti sve primjese krivovjerja<br />

koje su se nažalost pojavile među<br />

nekim muslimanima. Ovakvima je<br />

Uzvišeni Allah obećao Svoju pomoć, i<br />

ovakve će On sigurno staviti u okrilje<br />

Svoje zaštite: Allah doista štiti vjernike,<br />

Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika,<br />

nezahvalnika. (El-Hadždž, 38.).<br />

Ponovo su među nama naše<br />

hadžije koji su odazvali Allahovom<br />

pozivu i obavili jedan<br />

od ruknova islama. Allaha Uzvišenog<br />

molim da primi od njih hadždž i da<br />

im oprosti grijehe. Allah<br />

Uzvišeni naređuje hadžijama,<br />

ali i svim muslimanima,<br />

naređuje dvije velike i<br />

važne stvari. Prva od njih<br />

jeste da Allaha mnogo spominju<br />

skrušeno i iskreno<br />

svojim jezicima i srcima uz<br />

ljubav prema izvršavanju<br />

naređenih ibadeta i svakog<br />

vida dobra. Druga stvar jeste<br />

da preziru griješenje i<br />

da se ljute kada se naruše<br />

Allahove granice kao što se<br />

neko od nas ljuti kada se<br />

psuje i huli njegov otac ili<br />

majka. To je ono što Allah<br />

spominje u Svojim riječima:<br />

„A kad završite obrede vaše,<br />

opet spominjite Allaha, kao<br />

što spominjete pretke vaše,<br />

i još više Ga spominjite!...“<br />

(El-Bekare, 200) Predislamski<br />

Arapi nakon obavljenog<br />

hadždža hvalisali su se svojim<br />

porijeklom, pa je Allah<br />

naredio da Allaha spominjemo<br />

više nego što su se očevi spominjali<br />

za vrijeme džahilijeta. Takođe,<br />

srdžba muslimana kada se griješi<br />

prema Allahu je veća nego kada neko<br />

ruži i psuje njegove roditelje. Međutim,<br />

kako protumačiti stanje današnjih<br />

muslimana koji se srde radi sebe<br />

i vlastitith interesa, ali kada se prema<br />

Allahu javno griješi na ulici, trgovima<br />

i u privatnim kućama nema te srdžbe<br />

niti njenih tragova. Ne zaboravimo da<br />

su i ove zaboravljene stvari ono za što<br />

će nas Allah pitati na Sudnjem danu.<br />

Allahovi robovi, zar ne nalazimo u<br />

Plemenitoj Knjizi gdje naš Gopodar<br />

govori: „A kada završiš, molitvi se predaj,<br />

i Gospodaru svome teži!“ (El-Inširah,<br />

7-8) Tj. kada muslimanu završiš<br />

svoje poslove i svoje ibadete, otpočni<br />

sa drugim ibadetima, poput zikra, istigfara<br />

i dr. Upravo ovako je Aiša, radi-<br />

Šta je to<br />

hadždž mebrur<br />

kojeg od<br />

nas želi naš<br />

Gospodar? To<br />

je primljeni<br />

hadždž nakon<br />

kojeg hadžija<br />

bude bolji nego<br />

što je bio prije<br />

njega. To je<br />

hadždž koji<br />

briše grijehe<br />

između roba i<br />

Allaha, zato, o<br />

Allahovi gosti,<br />

nastojte da<br />

vratite prava<br />

jedni drugima<br />

prije nego što<br />

bude kasno.<br />

jallahu anha, opisala prvaka<br />

ovog ummeta, da su njegova<br />

djela bila stalna i da je uvijek<br />

bio u pokornosti Allahu.<br />

Allah od nas traži da Mu se<br />

pokoravamo sve dok nam<br />

ne dođe smrtni čas, pa kaže:<br />

„... i sve dok si živ, Gospodaru<br />

svome ibadeti čini!“<br />

(El-Hidžr, 99) A gdje smo<br />

mi u odnosu na sve ovo?!<br />

Allahovi robovi, prethodnih<br />

dana Allah nam je<br />

slao opomenu u vidu slabih<br />

podrhtavanja zemlje ne bi<br />

li se opametili i promjenili<br />

svoja djela i izašli iz gafleta<br />

u kojem nas može zadesiti i<br />

iznenadna smrt.<br />

Šta je to hadždž mebrur<br />

kojeg od nas želi naš Gospodar?<br />

To je primljeni hadždž<br />

nakon kojeg hadžija bude bolji nego<br />

što je bio prije njega. To je hadždž<br />

koji briše grijehe između roba i Allaha,<br />

zato, o Allahovi gosti, nastojte da<br />

vratite prava jedni drugima prije nego<br />

što bude kasno.<br />

Allahovi robovi, stanje u Bejtul-<br />

Makdisu ne dozvoljava da budete zaokupljeni<br />

samim sobom, da se prepirete<br />

i svađate, da vređate jedni druge<br />

ili čak da imate loše mišljenje jedni<br />

o drugima. To je ono što je ostalo od<br />

šejtanove radosti nakon što je izgubio<br />

nadu da će biti obožavan u ovom<br />

ummetu. Zato bojte se Allaha u stvarima<br />

kojim ne predajete veliku važnost<br />

jer je to šejtanova zamka u koju vas<br />

vreba. Savladajte svoju srdžbu kada su<br />

upitanju braća muslimani, a ispoljite<br />

je prema vašim neprijateljima koji vas<br />

i onko ne ostavljaju na miru.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

9


Polumjesec<br />

Glamoč<br />

Nadamo se da će i bh.<br />

vojnici muslimani u<br />

budućnosti voljeti svoj<br />

islam kao turski vojnici<br />

Nedavno je EUFOR obučavao<br />

pripadnike Oružanih<br />

snaga BiH u Glamoču. U ime<br />

EUFOR-a naše vojnike obučavali<br />

su turski vojnici, pripadnici<br />

EUFOR-vog multinacionalnog<br />

bataljona. Turski vojnici<br />

obučavali su bh. vojnika kako<br />

da rukovode vanrednim situacijama,<br />

transportima konvoja<br />

i slično. Najzanimljiviji dio<br />

ove priče jeste to što su turski<br />

vojnici tokom boravka u Glamoču<br />

redovno obavljali dnevne<br />

molitve. Nažalost, turskim<br />

vojnicima nisu se pridruživali<br />

bh. vojnici muslimani. Uz ovaj<br />

tekst objavljujemo fotografiju<br />

iz glamočkog sela Kovačevci,<br />

iz džamije sa akšam-namaza.<br />

Vidimo turske vojnike i loalne<br />

mladiće kako obavljaju večernju,<br />

akšamsku molitvu u<br />

džamiji u Kovačevcima. Turski<br />

vojnici dugo su prisutni u Bosni<br />

i Hercegovini, međutim ranije<br />

se nisu mogle vidjeti ovakve<br />

fotografije. Nadamo se da<br />

će se i bosanskohercegovački<br />

vojnici muslimani ugledati na<br />

svoje kolege iz Turske.<br />

Slovenija<br />

Kada bi Đuro upoznao svoje<br />

online prijatelje sa fašističkim<br />

hobijem lova na Bošnjake i<br />

Hrvate u Prijedoru ’92.<br />

Legendarni Branko Đurić Đuro,<br />

član Top liste nadrealista, muzičar,<br />

režiser, glumac na početku rata u<br />

Sarajevu je pjevao “Ovo je samo moja<br />

zemlja, ne dam je nikome”. Đuro je<br />

tada jasno dao do znanja da mu neki<br />

pokušavaju oteti zemlju, a da je on<br />

ne da, da je čuva i brani. Danas Đuro<br />

živi i radi u Sloveniji, oni koji cijene<br />

njegov rad prate ga na Facebooku.<br />

Upravo na ovoj socijalnoj mreži<br />

Sarajlija je ovih dana obajavio fotografiju<br />

Društva za zaštitu prava životinja<br />

iz Slovenije na kojoj su na jednom<br />

mjestu nagomilani deseci ulovljenih<br />

ubijenih životinja. Fotografiju prati<br />

Đurino pitanje “I... koji je vaš hobi?”.<br />

Na ovaj način on je skrenuo pažnju na<br />

ubijanje životinja iz hobija, razonode,<br />

dosade. Kroz komentare koji su uslijedili,<br />

jasno je da se kod mnogih njegovih<br />

Facebook prijatelja stvorila žal<br />

za ovim životinjama. Lijepo od njega<br />

i njegovih frendova. Ostaje, ipak, pitanje<br />

da li je mogao Đuro postaviti<br />

neku fotografiju novopronađene masovne<br />

grobnice Tomašica iz okoline<br />

Muzički bogohulnici<br />

Iblisov rok bend<br />

U<br />

Bosni i Hercegovini ima<br />

više đavoljih – šejtanskih<br />

muzičkih grupa. Kada<br />

čovjek pogleda kako izgledaju,<br />

šta sviraju, pjevaju i šta<br />

pričaju sa sigurnošću može<br />

konstatirati da je vidio vragove<br />

– šejtane u ljudskom<br />

obliku. Najgore od svega je<br />

da ti ljudi imaju svoju publiku,<br />

da su oni u ovakvom<br />

bosnaskom društvu oni koje<br />

se smatraju da su IN. U više<br />

navrata pisali smo o rok sastavu<br />

Sihirator iz Lukavca i<br />

o njihovim šejtanskim muzičkim<br />

inspiracijama. Nismo vjerovali da<br />

iko može biti gori od njih, međutim<br />

prevarili smo se, tuzlanska grupa<br />

Bogamber je daleko gora. Ovu<br />

grupu morao je osnovati sam Iblis,<br />

vođa šejtana.<br />

“Borite se protiv vjere, braćo, jer<br />

vjera je zlo pregolemo”, glasi jedan<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

10<br />

Prijedora?! Bilo bi korisno da je svoje<br />

online prijatelje upoznao i sa fašištičkim<br />

hobijem ratnih prijedorskih vlasti<br />

koji su nemilosrdno lovili i ubijali<br />

Bošnjake i ponekog Hrvata tog kraja.<br />

Zato, Đuro, ali i ostali popularni<br />

i poznati Bosanci i Hercegovci, širite<br />

istinu o strahotama rata u BiH, istinu<br />

o fašističkim hobijima zločinaca koji<br />

su mjesecima lovili i ubijali goloruki<br />

bošnjački i hrvatski narod, o srpskim<br />

bagerima i kamionima koji su punili<br />

Tomašicu i druge masovne grobnice<br />

bošnjačkim kostima. Bilo bi dobro da<br />

Đuro sutra objavi fotografiju užasa iz<br />

grobnice Tomašica. Sve dok se to ne<br />

dogodi objavljivanje fotografija ubijenih<br />

jelena je odraz svega drugog osim<br />

ljudskog saosjećanja sa žrtvom.<br />

Tako se priča o Bosni, tako se ona, kao<br />

u onom stihu Bombaj štampe, “brani i<br />

ne da nikome”.<br />

od slogana ove pogane grupe. Nažalost,<br />

članovi spomenute grupe su<br />

bošnjački mladići s muslimanskim<br />

imenima: Edin, Edis, Nedžad i<br />

Mirza. Njihove pjesme sadrže najteže<br />

oblike vrijeđanja vjere. “Izbijanje<br />

boga iz glave”, “Šejtansko<br />

kolo”, “Nevjerovanje”. Sadržaj spomenutih<br />

pjesama je stravičan.


IZ-e u BiH<br />

Islamska zajednica ne radi<br />

ništa da spriječi širenje<br />

šiizma na terenu<br />

Posljednjih mjeseci u domaćim medijima<br />

bilo je dosta priče o širenju šiizma u BiH.<br />

Čak se i Islamska zajednica oglasila po ovom<br />

pitanju, dali su neka obećanja, upozorenja.<br />

Međutim, na terenu, u suštini, Islamska zajednica<br />

ne radi ništa da spriječi širenja šiizma,<br />

odnosno ne čini se ništa da se spriječi unošenje<br />

među Bošnjake nove ideologije koja će u<br />

budućnosti neminovno stvoriti brojne probleme.<br />

Saff redovno prati stanje na polju širenja<br />

šiizma u BiH. Odgovorno tvrdimo da oni<br />

koji šire šiizam u BiH imaju razloga za radost.<br />

Prema našim saznanjima i prema dokazima<br />

koje posjedujemo, šiije se uopće ne brinu za<br />

svoju budućnost. Oni na miru planiraju, pripremaju<br />

i izvode svoje aktivnosti. Medijska<br />

buka oko njihovog postojanja dođe im samo<br />

kao reklama. Zašto je to tako? Postali su svjesni<br />

da je novo rukovodstvo Islamske zajednice<br />

u BiH po pitanju šiizma neodlučno, u konfuziji,<br />

te da ima dosta onih čija se pika u IZ-e<br />

BiH, a koji su odlučni i veoma raspoloženi<br />

da zaustave bilo kakvu akciju protiv širenja<br />

šiizma u BiH. Osim toga, brojni službenici<br />

Islamske zajednice svjesno ili nesvjesno učestvuju<br />

u aktivnostima širenja šiizma u BiH.<br />

Jedni prevode njihove knjige (čak i izdavačka<br />

kuća IZ-e – “Kalem” štampa i izdaje pojedine<br />

šiijske knjige), drugi te iste knjige distribuiraju<br />

kroz institucije IZ-e (Fakultet islamskih nauka<br />

u Sarajevu je prepun šiijskih knjiga), treći<br />

učestvuju u organizaciji i realizaciji šiitskih<br />

vjerskih manifestacija, kao što je obilježavanje<br />

Kerbele (Brojni imami u pojedinim gradovima<br />

oko Sarajeva bez ikakvog ustezanja organiziraju<br />

šiitske vjerske manifestacije). Mudre<br />

šiije znaju koliko je bitno kad ih jedan efendija<br />

preporuči kod svog džemata. Evo kako šiije<br />

iz Perzijsko-bosanskog koledža pišu o zaslugama<br />

imama Islamske zajednice za širenje njihovih<br />

šiijskih shvatanja i verzija o događajima<br />

iz historije islama. “Na manifestaciji u Ilijašu,<br />

Šerif ef. Ćatić je istakao kako su se u Bosni od<br />

dolaska Osmanlija sa posebnim osjećajima poštovali<br />

ovi dani i sjećanja na Kerbelu te je u znak<br />

ovog događaja izgrađeno mnoštvo Sebilja kao<br />

sjećanje na ovu sramnu historijsku činjenicu.<br />

Zahid ef. Mujkanović na programu u Vogošći<br />

je istakao značaj ovih svetih muharremskih<br />

dana i svega onoga što se veže za dane u kojima<br />

se nalazimo. Hajrudin ef. Hašimović u<br />

Brezi je čestitao organizatorima na prelijepo<br />

organizovanoj manifestaciji i pružanju prilike u<br />

kojoj smo svi uživali. Posljednju noć u Kaknju<br />

Sulejman ef. Čeliković je istakao da ovakvih<br />

programa trebalo bi biti više, jer Ašura je svaki<br />

dan, a Kerbela je svuda oko nas”. U mračnom<br />

tunelu bosanske kulture, i iskrivljenih<br />

(ne) moralnih vrijednosti, Perzijsko-bosanski<br />

koledž sa internatom i OŠ ‘Đulistan’ još jednom<br />

pronesoše kandilj istine i pravde, još jednom<br />

obasjaše puteve kojima trebamo kročiti.<br />

Najveća nagrada za sav uloženi trud su dupke<br />

ispunjene sale i iskreni osmijesi zadovoljstva<br />

prisutnih.” Ohrabreni onim što rade efendije<br />

iz spomenutih gradova šiije ovako završavaju<br />

tekst: “Karavan Kampusa nastavlja svoj put, i,<br />

ako Bog da, uskoro i u vašem gradu sa novim<br />

projektima.). Nažalost, ima još dosta drugih<br />

poražavajućih primjera koji prezentiraju ulogu<br />

službenika IZ u širenju šiizma (Goraždanski<br />

muftija Hamed ef. Efendić širom je otvorio<br />

vrata Goražda šiijama iz Instituta “Ibn Sina” i<br />

“Mulla Sadra”. Šiije su u Goraždu za male pare<br />

postali vjerski autoriteti. Da stvar bude još gora,<br />

nedavno je muftija Hamed ef. Efendić došao u<br />

Sarajevo i išao od vrata do vrata šiijskih organizacija<br />

da im se zahvali na svemu što oni čine u<br />

tom kantonu.). O medijskoj podršci koju šiije<br />

dobivaju od strane pojedinih imama na internetu<br />

sada nećemo govoriti.<br />

Dakle, ubijeđeni da su već osvojili Bosnu<br />

i Hercegovinu šiije posljednjih dana pojačavaju<br />

svoje aktivnosti. Zakupljuju sve više<br />

medijskog prostora. Mulla Sadra, Ibn Sina,<br />

Fondacija “Život” i druge šiijske organizacije<br />

ispleli su kvalitetnu mrežu svojih aktivnosti.<br />

U Lješevu, u centru Fondacije “Život” organiziraju<br />

se medrese za djecu. Mali Bosanci i<br />

Hercegovci na šiijskoj medresi od malih nogu<br />

uče da mrze svoje komšije sunije, sve one koji<br />

vole ashabe Allahovog Poslanika, Ebu Bekra,<br />

Omera, Osmana. Na toj medresi djeca uče<br />

poseban fikh, akidu. Iako Fondacija “Život”<br />

organizira potpuno paralelnu vjersku zajednicu<br />

(Nakon što je Saff objavio reportažu o<br />

šiijskoj zajednici u Lješevu, pristalice šiija na<br />

internetu su napisali da smo pogriješili što<br />

smo napisali da ih ima samo dvjestotinjak.<br />

“Ima nas daleko više”, kažu neimenovane šiije.).<br />

Islamska zajednica ni ne pomišlja da od<br />

države zatraži zabranu rada te fondacije. Šiije<br />

su uspjele izgraditi jaku vjersku zajednicu.<br />

Svaki dan kašnjenja rješavanja ovog problema<br />

poguban je za budućnost Bošnjaka. Reis mr.<br />

Husein ef. Kavazović je na dodjeli menšure<br />

obećao sređivanje stanja među muslimanima<br />

na terenu. Nažalost, umjesto sređivanja<br />

na terenu se događaju sve brojniji problemi.<br />

Djelovanje šiija dokaz je da se situacija ozbiljno<br />

pogoršava.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

11<br />

Ogledalo naše stvarnosti<br />

Dva smo svijeta različita<br />

Fotografije koje prilažemo uz<br />

ovaj tekst, sa jedne strane reprezentiraju<br />

stav prosvjetnih radnika<br />

iz Zenice a s druge strane praksu u<br />

obrazovanju u Republici Srpskoj.<br />

Nakon što izvjesni Rešad Strika pita<br />

kolege prosvjetare da li su za vjerske<br />

priredbe u školama, svi odgovori<br />

prosvjetara su negativni. Ovakvo<br />

stanje je i u ostalim gradovima u<br />

Federaciji BiH, među prosvjetnim<br />

osobljem bošnjačke nacionalnosti.<br />

S druge strane u Republici Srpskoj,<br />

kao što se vidi u primjeru sa priložene<br />

fotografije, organiziranje vjerskih<br />

priredbi u školama je jedan od<br />

glavnih obilježja obrazovnog sistema.<br />

Neki bi rekli da je vlast u RS<br />

odgovorna i da je nametnula vjerske<br />

priredbe u školama. To je djelimična<br />

istina, a kompletna istina je da<br />

srpsko nastavno osoblje draga srca i<br />

s velikim entuzijazmom promovira<br />

svoja vjerska ubjeđenja u školama.<br />

Srbi se ne stide svoje vjere, oni se ne<br />

boje šta će im reći komšije, međunarodna<br />

zajednica. Oni vole svoju<br />

vjeru i rado je pokazuju. Bošnjački<br />

prosvjetni radnici iz Federacije<br />

BiH, većina njih, strogo su protiv<br />

bilo kakvog vida vjerskih mainifestacija<br />

u školama. Oni se boje šta<br />

će im kolege nemuslimani reći, boje<br />

se da bi mogli izgubiti posao ako<br />

bi se zalagali da islam makar malo<br />

proviri na školske priredbe. Sve je<br />

to odraz ličnog stava prema vjeri.<br />

Onaj ko voli islam ne može ga se<br />

stidjeti niti se bojati zbog te ljubavi.


Sarajevo<br />

Promotivno fotografiranje<br />

ispred šatora djece i<br />

roditelja iz Konjević-Polja<br />

Roditelji iz Konjević-Polja još se<br />

nalaze ispred zgrade OHR-a u<br />

Sarajevu, te i dalje žele znati imaju<br />

li njihova djeca pravo u školi slušati<br />

nacionalnu grupu predmeta<br />

na bosanskom jeziku. Iako im je<br />

hladno, oni su ustrajni i poručuju:<br />

“Moramo malo učvrstiti ove šatore,<br />

jer hladno vrijeme stiže a mi<br />

ne znamo do kada će ovo trajati,<br />

a jedino u što smo sigurni jeste da<br />

ćemo ustrajati u našoj borbi!” Oni<br />

su se zbog diskriminacije i kršenja<br />

ljudskih prava svoje djece, obratili<br />

predstavnicima OSCE-a, OHR-a,<br />

našim vlastima i političarima ali za<br />

sada bezuspješno. Oni poručuju da<br />

su se svi oglušili, da ih ne čuju i ne<br />

vide.<br />

I dok se roditelji i djeca iz Konjević<br />

-Polja bore za ostvarenje svojih<br />

prava, dok se smrzavaju i pate u<br />

nemogućim uvjetima, svaki dan<br />

im u posjetu dolaze brojni gosti,<br />

predstavnici ove organizacije, onog<br />

udruženja, neke institucije i slično.<br />

Svi oni dođu, malo porazgovaraju<br />

s roditeljima i djecom, uslikaju se<br />

ispred šatora i brzim koracima trče<br />

kući, u kancelarije, na internet da<br />

što prije objave izvještaj sa fotografijama<br />

kako su oni bili u posjeti<br />

napaćenoj djeci iz Konjević-Polja<br />

ispred zgrade OHR-a. Teško se oteti<br />

utisku kako svi ti gosti koji posjećuju<br />

šatorsko naselje ispred zgrade<br />

OHR-a odlaze u taj zijaret kako bi<br />

se pohvalili u javnosti da su oni toliko<br />

velikodušni i brižni. Jedini trag<br />

od njih i njihove posjete ugroženoj<br />

djeci u roditeljima iz Konjević-Polja<br />

ostaju te promotivne fotografije<br />

na Facebooku i drugim mjestima<br />

na internetu. A djeca i roditelji iz<br />

Konjević-Polja, pa koga to još brine<br />

kod Bošnjaka?!<br />

Prijedor<br />

Dok se javnost ibreti nad najvećom masovnom grobnicom<br />

Tomašica Bošnjaci masovno peku rakiju<br />

Tomašica kod Prijedora, gdje su do<br />

sada pronađeni posmrtni ostaci 397<br />

osoba, od čega je 247 kompletnih tijela,<br />

najveća je masovna grobnica do sada<br />

pronađena. Masovna grobnica Tomašica<br />

se prostire na tri duluma zemlje, ta tri<br />

duluma zemlje u Tomašici bukvalno su<br />

prepuna posmrtnih ostataka ubijenih<br />

Bošnjaka. “Bager je stajao na tom mjestu<br />

puna tri mjeseca i čekao nova tijela<br />

ubijenih Bošnjaka, koja su<br />

svakodnevno stizala. To ti je<br />

doslovce tri dunuma zemlje<br />

puna ubijenih Bošnjaka, ono,<br />

rupa do rupe. I dok se vrše<br />

otkopavanja a pažnja javnosti<br />

sve više usmjerava na grobnicu<br />

Tomašica u okolnim mjestima<br />

gdje žive Bošnjaci u toku je<br />

jedan žalostan proces. Naime,<br />

ovo je vrijeme pečenja rakije<br />

šljivovice. “Veseli stroj je stalno<br />

na turneji, peku Bošnje<br />

Ludi polumjesec<br />

Čovjek radi i prima plaću i ukrade<br />

tri radna dana sedmično jer ide<br />

na džumu u toku radnog vremena,<br />

ovu nevjerovatnu rečenicu smislio je<br />

Besim Spahić, doktor komunikologije<br />

i redovni profesor na Fakultetu političkih<br />

nauka u Sarajevu a u sklopu<br />

debate “Posljedice korupcije i uloga<br />

mladih u borbi protiv korupcije”, koja<br />

rakiju i to masovno. I još kažu da je njihov<br />

rakija najbolja”, kaže nam jedan od<br />

stanovnika prijedorskog sela Čarakovo,<br />

čije komšije po cijelu noć podvriskuju<br />

uz kazan za pečenje rakije. Kao da se ništa<br />

nije ni dogodilo, Bošnjaci iz Kozarca<br />

i drugih naselja oko Prijedora danas su<br />

daleko privrženiji proizvodnji i konzumiranju<br />

alkohola nego prije agresije na<br />

BiH.<br />

Besim Spahić: Čovjek radi i prima plaću i ukrade<br />

tri radna dana sedmično jer ide na džumu u toku<br />

radnog vremena<br />

je održana u amfiteatru Filozofskog<br />

fakulteta u Tuzli. Profesor Spahić je<br />

trebao studentima govoriti o korupciji<br />

i nepotizmu u akademskoj zajednici,<br />

bh. univerzitetima, politici, ali i načinima<br />

borbe protiv najveće bolesti našeg<br />

društva, međutim, tokom cijelog<br />

govora Spahić je iznio niz uvreda na<br />

račun islama.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

12


Abu Hamza je žrtva dejtonskog terorizma<br />

Državne teroriste na optuženičke klupe!<br />

U<br />

normalnoj državi krivično bi se morao<br />

goniti onaj ko krši Ustav i zakone države,<br />

a to su tzv. sigurnosne službe u BiH koje<br />

krše temeljnu maksimu pravne države – da<br />

je svako nevin dok mu se krivica ne dokaže.<br />

Zvaničnik ove Službe Dragan Mektić javno<br />

priznaje da je Abu Hamza pet godina zatočen<br />

- na osnovu sumnje da bi mogao počiniti<br />

krivično djelo, a ne na osnovu krivice - čime<br />

je Dragan Mektić prekršio Ustav i zakone<br />

ove zemlje i morao bi se naći pod istragom<br />

nadležnog Tužiteljstva. Ali, Tužiteljstvo ne<br />

radi svoj posao, ne štiti Ustav bh. države, čim<br />

dopušta da postoji i traje jedan tako sraman<br />

nonsens, da ljudi bivaju lišavani slobode i<br />

godinama držani u zatvoru samo na osnovu<br />

sumnje, a bez ikakve krivice. ...Nema pravne<br />

podloge, nema optužnice, nema ničega,<br />

osim sumnje, koja samo u fašističkom/komunističkom<br />

poretku ima pravnu težinu.<br />

Šta li rade tzv. ombudsmani, tzv. Helsinški<br />

komitet i druge plaćenićke organizacije dok<br />

im novi fašizam igra pred nosom, a oni ne<br />

smiju pisnuti, jer nisu plaćeni da brane pravdu,<br />

već da brane krivdu!?<br />

Prilog koji je napravila Al Jazeere vrijedi<br />

pogledati upravo zbog toga da bi se potcrtala<br />

odgovornost državnih organa za kršenje<br />

Ustava i zakona države koju navodno zastupaju,<br />

a što se u totalitarnom pojmovniku<br />

zove – državnim terorizmom. Direktno<br />

kazano, dejtonska država, kao simbioza<br />

velikosrpskog i velikohrvatskog projekta,<br />

Foto polumjeseca<br />

sprovodi državni teror nad Abu Hamzom,<br />

kršeći temeljne deklaracije o demokratskom<br />

poretku, koje su ugrađene u Ustav Bosne i<br />

Hercegovine.<br />

Prije ili poslije Abu Hamza će biti slobodan<br />

čovjek, vratit će se svojoj bosanskoj porodici,<br />

a krivično će biti gonjeni i sankcionirani<br />

oni koji su sve ove godine kršili zakone,<br />

bespravno držeći u zatvoru nevinog čovjeka.<br />

Danas u Bošnjaka ima dovoljno snaga<br />

koje će se boriti do kraja, dok ovaj slučaj<br />

ne dočeka pravdu i pravnu satisfakciju, ne<br />

samo u ime Abu Hamze, već u ime pravne<br />

sigurnosti svakog građanina. Postojanje tzv.<br />

Imigracionog centra, i izjave državnih službenika<br />

poput Dragana Mektića – zastrašujući<br />

su, kao svaki fašizam, protiv kojeg se treba<br />

boriti u ime slobode i jednakosti svih građana,<br />

bez obzira na njihovu vjersku, etničku ili<br />

ma koju drugu pripadnost.<br />

Znakovi na putu<br />

Bošnjaci i Bošnjakinje se<br />

ibrete nad Pejovićevim<br />

uvredama a svi se<br />

spremaju na njegov<br />

koncert u Zenicu<br />

Ovih dana brojni web portali<br />

iz Bosne i Hercegovine<br />

objavljuju tekstove u kojima<br />

se navodi kako je srbijanski<br />

folk pjevač Aco Pejović vrijeđao<br />

islam i muslimane. U tim<br />

izvještajima navedeno je da je<br />

Aco Pejović svom psu nadio<br />

ime Muhamed, da je rekao da<br />

mora skinuti hlače jer se uhvati<br />

red balinkura koje žele imati<br />

odnos s njim. Bilo je još raznih<br />

navoda. Zanimljiva strana ove<br />

priče je ponašanje bošnjačke<br />

javnosti. Svi se zgražavaju nad<br />

uvredljivim ponašanjem Ace<br />

Pejovića. Međutim, niko ne navodi<br />

kako se ti isti Bošnjaci ponašaju<br />

kada Aco Pejović dođe u<br />

njihov grad da održi koncert.<br />

Svi pohrle, napune dvorane,<br />

naoružaju se litrima alkohola<br />

i ožeži. Ponašanje Bošnjakinja<br />

na njegovom i sličnim koncertima<br />

je za svaku osudu. Zato<br />

je licemjerno od svih što se<br />

zgražavaju nad navodnim uvredama<br />

Ace Pejovića. Pogotovo<br />

ako se uzme u obzir da Aco<br />

Pejović ima zakazan koncert u<br />

Zenici narednog mjeseca. Ne<br />

treba sumnjati da će Bošnjaci<br />

i Bošnjakinje napuniti zeničku<br />

dvoranu “Arena” kako bi čuli<br />

glas koji ih toliko vrijeđa.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

13


Politika i društvo<br />

Ko je ko u novoj Zajednici<br />

Dževad Hodžić: Politički komesar<br />

u ulozi “šefa” za odnose sa javnošću IZ-e<br />

Mnogi se pitaju šta to<br />

ima Dževad Hodžić pa je<br />

tako naglo postao moćan.<br />

Mnogi odgovor nalaze u<br />

njegovom članstvu u SDA.<br />

Poznato je da je Devad<br />

Hodžić istaknuti član SDA<br />

i zastupnik u Skupštini<br />

Kantona Sarajevo. Očito je<br />

politička moć i ciljevi njegov<br />

glavni adut. Zanimljivo,<br />

upravo je Dževad Hodžić<br />

nedavno napisao kako je<br />

pogubno kada se religijska<br />

zajednica poveže sa<br />

centrima političke moći.<br />

U radu pod naslovom<br />

“Religija i politika u<br />

sekularnom društvu”,<br />

Dževad Hodžić nehotice<br />

portretira svoju današnju<br />

ulogu u Islamskoj zajednici<br />

u BiH. “... religija se u<br />

našem javnom prostoru<br />

javlja za riječ manjeviše<br />

u tri preovlađujuće<br />

pretenzije: kao ideologija,<br />

kao nacionalizam i kao<br />

folklorizam. Najozbiljnija<br />

opasnost takvog<br />

ideologiziranja religije<br />

sadržana je u povezivanju<br />

religije i religijskih<br />

zajednica s centrima<br />

društvene i političke moći.”<br />

Piše: Ezher Beganović<br />

Ono što se jasno razaznaje<br />

kao novi pristup<br />

i koncept nalazi se u<br />

polju odnosa Islamska zajednica<br />

– javnost. U tom odnosu jednu<br />

od ključnih uloga imaju mediji. U<br />

novom konceptu taj odnos postavljen<br />

je na nove temelje koji su potpuno<br />

legitimno interesne umjesto<br />

apologetske naravi”, piše<br />

Dželaludin Hodžić, sin<br />

Dževada Hodžića, sive<br />

eminencije, čovjeka bez<br />

čije dozvole danas niko<br />

u IZ-e ne smije objaviti<br />

ni slovo u javnosti. Sin<br />

Dževada Hodžića, nakon<br />

citiranog navoda u svom<br />

tekstu, koji je objavljen u<br />

novom broju Preporoda,<br />

nastavlja hvaliti babina<br />

medijska interesna dostignuća<br />

i vještine i vrijeđati,<br />

odnosno obesmišljavati<br />

višegodišnji rad svih<br />

onih koji su bili odgovorni<br />

za odnose sa javnošću<br />

u mandatu dr. Mustafe<br />

ef. Cerića, odnosno sve<br />

one koji su, što bi rekao<br />

mladi Ho džić, apologetski<br />

branili interese islama<br />

i Islamsku zajednicu<br />

(Apologetika je legitimna<br />

religijska nauka kroz koju se tumače<br />

i brane vjerska uvjerenja, a<br />

koliko znamo IZ-e je zadužena da<br />

čuva, tumači i brani vjerska načela<br />

islama, tako je bar bilo do sada.<br />

Izgleda, ako je vjerovati mlađem<br />

Hodžiću, sada su na sceni neki<br />

drugi interesi). Tekst mladog Hodžića<br />

u novom broju Preporoda dokaz<br />

je moći koju ima Dževad Hodžić,<br />

jer bez te moći ovakav tekst,<br />

nepismen i pun logičkih grešaka,<br />

nikada ne bi mogao biti objavljen<br />

u Preporodu.<br />

Politika je<br />

davno umiješala<br />

Dževadove prste<br />

u Islamsku<br />

zajednicu u BiH.<br />

Nažalost, svi<br />

su izgledi da se<br />

preko Dževada<br />

Hodžića u IZ-e<br />

uvukla jedan<br />

opasna SDA-ova<br />

bolest. U SDA se<br />

godinama vode<br />

bespoštedni<br />

unutarstranački<br />

obračuni,<br />

obračuni koji su<br />

nanijeli veliku<br />

štetu političkom<br />

tijelu Bošnjaka.<br />

Kada je Husein efendija Kavazović<br />

izabran za novog reisa, odmah<br />

sutradan, Dževad Hodžić je<br />

u listu Oslobođenje napisao šta očekuje<br />

od njega. “Šta očekujem od<br />

novog reisa... uspostavljanje modernog<br />

i profesionalnog internog i<br />

eksternog javnog komuniciranja, a<br />

to, da budem još izravniji, znači da<br />

od novoizabranog reisu-l-uleme ne<br />

očekujem bučan diskurs ...”<br />

Vjerovatno je Dževad<br />

Hodžić već tada znao da<br />

će on biti taj koji će određivati<br />

jačinu bučnosti reisovog<br />

diskursa u narednim<br />

godinama, pa se odmah<br />

dao na posao slanja<br />

“skrivenih” poruka. Nije<br />

trebalo dugo Dževadu<br />

Hodžiću da zagospodari<br />

javnim komuniciranjem<br />

Islamske zajednice<br />

u BiH. Doduše, umjesto<br />

“modernog i profesionalnog<br />

internog i eksternog<br />

javnog komuniciranja”,<br />

Dževad Hodžić je uspostavio<br />

sivu zonu, način<br />

komuniciranja u kojem<br />

se njegovo ime nigdje ne<br />

spominje ali je njegova<br />

riječ zadnja. Pa tako, naprimjer,<br />

urednik Preporoda<br />

ne smije objaviti ništa<br />

bez odobrenja Dževada Hodžića.<br />

Nakon Hodžićevih modernizirano-profesionalnih<br />

intervencija web<br />

portal Rijaseta islamske zajednice<br />

je odjednom “nestao” sa medijske<br />

scene (Umjesto nekada sadržajno<br />

veoma privlačnog portala, koji je<br />

oduševio vjerničku populaciju u<br />

BiH, Rijasetov portal sada više liči<br />

virtuelni bilten u kojem se mogu<br />

naći samo vijesti o silnim prijemima<br />

različitih delegacija kod reisu-l-uleme<br />

i pokoja štura vijest o<br />

aktivnostima džemata sa terena.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

14


Što bi se reklo: prazno, prazno, pa<br />

onda duplo golo, pa opet tako.).<br />

Osim toga, sada se na radiju BIR<br />

mogu čuti emisije u kojima se promovira<br />

knjiga Marka Vešovića,<br />

čovjeka koji se na svokom ćošku<br />

Sarajeva izrugivao sa Bošnjacima,<br />

muslimanima i islamskim svetinjama.<br />

I naravno, onako kako je<br />

napisao u Oslobođenju, da očekuje<br />

da novi reis ne bude bučan, priznajemo<br />

da je Dževad Hodžić i u<br />

ovome uspio. I ne samo to, on je<br />

sa svojim istomišljenicima uspio<br />

smanjiti bučnost kompletne IZ-e<br />

(skoro ugasiti ton i glas IZ-e koji<br />

je bio glas savjesti svih Bošnjaka<br />

muslimana i izraz brige i zaštite<br />

njihovih prava i interesa). Zato<br />

niko nije dizao nikakvu buku<br />

oko sramnog vrijeđanja alima na<br />

čijim fetvama se temelji Islamska<br />

zajednica u BiH rahmetli Huseina<br />

Đoze (U kakvu situaciju je dovedena<br />

danas Islamska zajednica<br />

najbolje se vidi upravo na slučaju<br />

dopuštanja da se besramno vrijeđa<br />

rahmetli Husein Đozo. Dok niko<br />

iz IZ-e, nijedan medij nije napisao<br />

ni slova u odbranu lika i djela svog<br />

glavnog alima, list Oslobođenje je<br />

u svom današnjem broju objavio<br />

odličan intervju sa povjesničarem<br />

Zlatkom Hasanbegovićem,<br />

koji argumentirano dokazuje da<br />

je Husein Đozo bio čovjek koji<br />

zaslužuje duboko poštovanje.). U<br />

jednom izvještaju o smrti Huseina<br />

Đoze i njegovoj dženazi stoji da se<br />

u ime tadašnjih studenata FIN-a<br />

na dženazi obratio student Dževad<br />

Hodžić.<br />

Stjecanjem navodne moćne<br />

pozicije Dževad Hodžić je postao<br />

jak i na drugim poljima.<br />

Ovih dana uspio je zaposliti sina<br />

u GHM biblioteku u Sarajevu.<br />

Od 200 kandidata odabran je sin<br />

Dževada Hodžića.<br />

Mnogi se pitaju šta to ima Dževad<br />

Hodžić pa je tako naglo postao<br />

moćan. Mnogi odgovor nalaze<br />

u njegovom članstvu u SDA.<br />

Poznato je da je Devad Hodžić<br />

istaknuti član SDA i zastupnik u<br />

Skupštini Kantona Sarajevo. Očito<br />

je politička moć i ciljevi njegov<br />

glavni adut. Zanimljivo, upravo je<br />

Dževad Hodžić nedavno napisao<br />

kako je pogubno kada se religijska<br />

zajednica poveže sa centrima<br />

političke moći. U radu pod naslovom<br />

“Religija i politika<br />

u sekularnom društvu”,<br />

Dževad Ho džić nehotice<br />

portretira svoju današnju<br />

ulogu u Islamskoj zajednici<br />

u BiH. “... religija se<br />

u našem javnom prostoru<br />

javlja za riječ manje-više<br />

u tri preovlađujuće pretenzije:<br />

kao ideologija,<br />

kao nacionalizam i kao<br />

folklorizam. Najozbiljnija<br />

opasnost takvog ideologiziranja<br />

religije sadržana<br />

je u povezivanju<br />

religije i religijskih zajednica<br />

s centrima društvene<br />

i političke moći. U<br />

toj povezanosti događa<br />

se zapravo profaniziranje religije.<br />

Još preciznije, duhovna dimenzija<br />

religije, njena moralna poruka i<br />

njena sposobnost da se kritički od-<br />

Sticanjem<br />

navedne<br />

moćne<br />

pozicije<br />

Dževad<br />

Hodžić je<br />

postao jak<br />

i na drugim<br />

poljima. Ovih<br />

dana uspio<br />

je zaposliti<br />

sina u GHM<br />

biblioteku u<br />

Sarajevu. Od<br />

200 kandidata<br />

odabran je<br />

sin Dževada<br />

Hodžića.<br />

nosi prema strukturama<br />

društvene moći ozbiljno<br />

se dovode u pitanje”.<br />

Politika je davno umiješala<br />

Dževadove prste<br />

u Islamsku zajednicu u<br />

BiH. Nažalost, svi su<br />

izgledi da se preko Dževada<br />

Hodžića u IZ-e uvukla<br />

jedan opasna SDA-ova<br />

bolest. U SDA se godinama<br />

vode bespoštedni<br />

unutarstranački obračuni,<br />

obračuni koji su<br />

nanijeli veliku štetu političkom<br />

tijelu Bošnjaka.<br />

Prema našim saznanjima<br />

i u IZ-e se počinju voditi<br />

slične unutarnje borbe<br />

za prevlast. Nadamo se da je tijelo<br />

IZ-e dovoljno jako da se odupre toj<br />

opakoj bolesti. Treba nam jaka i<br />

jedinstvena IZ-e.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

15


Aktuelno<br />

Psi lutalice<br />

Udružena kriminalna skupina<br />

lažnih zaštitnika napuštenih pasa<br />

Takva organizacija je Dogs<br />

Trust BiH. Ova organizacija<br />

se razbacuje novcem.<br />

Samo u projekat navodne<br />

sterilizacije pasa u Sarajevu<br />

investiraju pet miliona<br />

eura. Napominjemo to je<br />

samo jedan projekat, a<br />

ova organizacija ima još<br />

mnogo aktivnosti i sve te<br />

aktivnosti skupo se splaćaju.<br />

Naravno, Dogs Trust BiH sav<br />

novac dobiva kao donacije<br />

od vanjskih partnera. Bez<br />

desetina hiljada pasa na<br />

ulicama ne bi bilo ni Dogs<br />

Trust BiH ni milionskih<br />

donacija<br />

garantira no donijeti novac. Tako su<br />

organizirana udruženja i organizacije<br />

koje danas imaju milionske budžete.<br />

Takva organizacija je Dogs<br />

Trust BiH. Ova organizacija<br />

se razbacuje novcem.<br />

Samo u projekat navodne<br />

sterilizacije pasa u Sarajevu<br />

investiraju pet miliona<br />

eura. Napominjemo to je<br />

samo jedan projekat, a ova<br />

organizacija ima još mnogo<br />

aktivnosti i sve te aktivnosti<br />

skupo se splaćaju. Naravno,<br />

Dogs Trust BiH sav novac<br />

dobiva kao donacije od<br />

vanjskih partnera. Bez desetina<br />

hiljada pasa na ulicama<br />

ne bi bilo ni Dogs Trust<br />

BiH ni milionskih donacija.<br />

Pored ove organizacije<br />

postoje brojna udruženja za<br />

zaštitu životinja, naročito<br />

za zaštitu pasa lutalica. Ta<br />

Dakle, lokalno<br />

udruženje - diler<br />

dobiva pomoć<br />

od kolega iz<br />

drugog grada ili<br />

kantona odakle<br />

se snabdijeva<br />

psima. Tako se<br />

stvara vještački<br />

problem a sve<br />

radi uzimanja<br />

novca za uslugu<br />

zbrinjavanja.<br />

Posebnu<br />

ulogu u ovom<br />

prevarantskom<br />

lancu imaju<br />

pojedini<br />

veterinari<br />

udruženja su organizirali jaku mrežu<br />

„brige“ o napuštenim psima. Cijeli<br />

posao funkcionira po principu, da<br />

bi se skupilo što više novca<br />

od donatora mora biti što<br />

više životinja. Najpogodnije<br />

mjesto za takvu aktivnost su<br />

azili i privatni pansioni za<br />

napuštene pse. Ta udruženja<br />

se „stručno“ zovu dileri.<br />

Oni imaju svoje ljude na terenu<br />

koje zovu zaštitarima,<br />

ti zaštitari se brinu o psima<br />

na ulici, u svakom momentu<br />

znaju njihov broj, stanje,<br />

gdje se nalaze, kreću. Ako<br />

nestane jedan pas pali se<br />

alarm. Posebno je zanimljiv<br />

promotivni pristup. Najbolje<br />

sredstvo za reklamiranje<br />

pasa za prodaju i skupljanje<br />

donacija je Facebook.<br />

Postoje brojni Facebook<br />

profili na kojima se objav-<br />

Piše: Ezher Beganović<br />

Psi lutalice jedan su od gorućih<br />

problema Bosne i Hercegovine.<br />

Ovim problemom<br />

bavi se cijela država, a sve posljedice<br />

koje proizilaze iz prekomjernog broja<br />

pasa lutalica snose građani na svojim<br />

nejakim leđima. Kako i zašto su psi<br />

lutalice postali toliki problem u Bosni<br />

i Hercegovini i zašto je teško naći efikasno<br />

rješenje za ovaj problem?<br />

Nema potrebe da previše teoretiziramo,<br />

stvar je potpuno jasna, naravno<br />

ze one koji hoće da vide istinu i smiju<br />

tu istinu reći javno.<br />

Psi lutalice su postali nerješivi problem<br />

za naše društvo onog dana kada<br />

su se neki ljudi u ovoj zemlji dosjetili<br />

da bi mogli na tim nesretnim životinjama<br />

da zarade milione eura. Nakon<br />

što im je sinula ideja bacili su se na<br />

posao organiziranja sistema koji će<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

16


ljuju srceparajuće propagande priče,<br />

uz obaveznu poruku „ima li neko da<br />

donira za ovog psa“. Kada udruženja,<br />

odnosno dileri nađu dobre mušterije<br />

u inostranstvu onda nastupa velika<br />

akcija, nestanak pasa. Udruženja uzimaju<br />

novac od mušterija a psi odlaze<br />

na razne adrese. Neki se udome, neki<br />

se koriste za medicinska istraživanja,<br />

a neki se koriste u vojne svrhe u cilju<br />

nekih njihovih istraživanja a neki se<br />

prebacuju na novu lokaciju gdje treba<br />

da se pravi problem. Dakle, lokalno<br />

udruženje - diler dobiva pomoć<br />

od kolega iz drugog grada ili kantona<br />

odakle se snabdijeva psima. Tako se<br />

stvara vještački problem a sve radi<br />

uzimanja novca za uslugu zbrinjavanja.<br />

Posebnu ulogu u ovom prevarantskom<br />

lancu imaju pojedini veterinari.<br />

Ti veterinari su dobili kvalitetnu<br />

obuku od organizacije Dogs Trust<br />

BiH. Veterinari su veoma važni za<br />

manipulaciju i trgovinu psima. Oni<br />

imaju precizne informacije o psima,<br />

veterinari su, moglo bi se reći, špijuni<br />

na terenu. Usput ti veterinari vješto<br />

manipulišu situacijom. Zarađuju na<br />

sve strane, manipulišu lijekovima za<br />

pse, informacijama, prema udruženjima<br />

se postavljaju kao najvažnija<br />

karika. Također, veterinari spremaju<br />

pse za trgovinu pasa u inostranstvo,<br />

sređuju za njih vakcinacije, knjižice i<br />

ostalu potrebnu dokumentaciju.<br />

Krajem prošlog mjeseca, na sjednici<br />

Predstavničkog doma Parlamentarne<br />

skupštine BiH u prvom čitanju<br />

je usvojen Prijedlog zakona o izmjenama<br />

i dopunama Zakona o zaštiti i<br />

dobrobiti životinja, koji je predložila<br />

poslanica Nermina Zaimović-Uzunović.<br />

Već postojećim zakonskim<br />

odredbama, dodano je i eutaniziranje<br />

napuštenih pasa nakon 15 dana<br />

boravka u skloništu. Ovo je samo<br />

početak procesa, budući da Prijedlog<br />

zakona moraju usvojiti oba doma u<br />

identičnom tekstu i u oba čitanja.<br />

Sada slijedi amandmanska faza, a nakon<br />

amandmanske komisije trebalo<br />

bi da uslijedi drugo čitanje te sjednica<br />

Doma naroda. I naravno, protiv<br />

ovih zakonskih izmjena svoj glas digli<br />

su iz udruženja za zaštitu životinja,<br />

a najviše iz organizacije Dogs Trust<br />

BiH. Pojedini članovi Parlamenta<br />

BiH javo su iznijeli informacije da<br />

dobivaju prijetnje od zaštitnika pasa<br />

lutalica.<br />

Vidjećemo hoće li bh. parlamentarci<br />

ustrajati u svojim namjerama da<br />

usvoje spomenute izmjene Zakona o<br />

zaštiti i dobrobiti životinja. Ako opet<br />

pobijede lažni zaštinici napuštenih<br />

pasa Dogs Trust BiH i druge organizacije<br />

ova zemlja ima šansu da pse uvede<br />

u ustavna prava.<br />

Dogs Trust BiH<br />

Organizacija Dogs Trust BiH<br />

nastala je 2012.godine. Oni<br />

su nastali po uzoru na Fondaciju za<br />

pse „Dogs Trust“ iz Velike Britanije.<br />

U toj vezi se nalazi moć Dogs Trust<br />

BiH, zato britanska ambasada pristaje<br />

da gura njihove projekte.<br />

Dogs Trust BiH je glavna organizacija, oko nje se vrti sve kada je u pitanju<br />

problem pasa lutalica. Puni donatorskog novca vješto rukovode mnogim<br />

institucijama i pojedincima u BiH. Lahko kontroliraju bh. medije. Za ovu<br />

organizaciju vežu se brojne zanimljive stvari.<br />

Hodajuće zaraze<br />

Psi koji hodaju po našim ulicama i<br />

leže po parkovima opasni su po naše<br />

zdravlje i to zbog toga što ih je veliki<br />

broj, jer se hrane otpadom iz kontejnera,<br />

zatim se snalaze i jedu sve što nađu ili<br />

ulove, piju otpadne vode, raznose smeće<br />

po ulicama i parkovima i ostalim lokacijama<br />

na kojima borave ljudi.<br />

Veliki je broj bolesti koje se prenose sa životinje na čovjeka a psi koje spominjemo<br />

nemoguće je sve pohvatati i pregledati, niti dezinfikovati mjesta<br />

na kojima borave. Također, leševi uginulih životinja ostaju danima nepronađeni<br />

u objektima ili mjestima u kojima čopor boravi. Što je veći broj pasa<br />

sve je manje mačaka, što dovodi do povećanja broja miševa a to nikako nije<br />

dobro, u nekim gradovima taj balans se opasno poremetio.<br />

Privatni azili, pansioni, skloništa<br />

Pojedini građani BiH vidjeli su dobru priliku da zarade na napuštenim<br />

psima. Tako se organiziraju privatni azili, pansioni, skloništa gdje se dovode<br />

psi. Naravno, svi oni se nastoje prikačiti budžetskim izdvajanjima lokalnih<br />

zajednica. Udruženja sanjaju da imaju vlastiti azil na osnovu kojeg bi<br />

mogli uzeti novac od države a ujedno sarađivati sa trgovcima psima i sa uhodanim<br />

kanalima donatora. Ovakvih mjesta za „brigu“ o napuštenim psima<br />

danas ima previše. Nažalost, njihova želja je da bude što više pasa lutalica.<br />

Stručan odgovor jednog anonimnog građanina na laži<br />

i prevare udružennja za zaštitu pasa<br />

1. Mi smo udruženje za zaštitu životinja! (Lažete gospodo, vi ste udruženja za<br />

zaštitu pasa lutalica u svrhu sticanja materijalne koristi)<br />

2. Radi se o jadnim napuštenim psima! (Lažete gospodo, to su psi koji žive na ulicama<br />

tristo godina, a zabrana eutanazije je dovela do enormnog razmnožavanja)<br />

3. Političari su pokrali pare za jadne cuke! (Lažete gospodo, para jednostavno nema za<br />

stotinu azila i hiljade pasa lutalica. Do sada je potrošeno u tu svrhu nekoliko miliona)<br />

4. Pse nakon sterilizacije treba vratiti na mjesta gdje su uhvaćeni (Lažete gospodo,<br />

psi i nakon sterilizacije ujedaju i prenose zarazne bolest i kao takvi ne smiju biti<br />

na javnoj površini)<br />

5. Nigdje pse ne ubijaju! (Lažete gospodo, pse ubijaju eutanazijom u svim evropskim<br />

zemljama i u Americi ako ih niko neće usvojiti)<br />

6. Djeca provociraju pse pa ih ovi ujedaju! (Lažete gospodo, psi su iz porodice<br />

zvijeri i brane teritoriju ujedanjem i klanjem žrtve)<br />

7. Eutanazija je najskuplja metoda! (Lažete gospodo, eutanazija je najjeftinija jer<br />

se njome rješava problem. Najskuplje je izdržavati psa do kraja života.<br />

9. Mi volimo životinje! (Lažete gospodo, vi volite novac od stranih donatora sa<br />

mutnim namjerama. Zašto mačke ne pominjete. Zar ih nisu klanjem i davljenjem<br />

istrijebili vaši “jadni, napušteni psi”?)<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

17


Kolumna<br />

Borba za opstanak<br />

Muhareme, poselami baku, bre!<br />

Srbi kao sveta bića bošnjačke<br />

malograđanske mitologije –<br />

definicija je koja objašnjava<br />

potrebu Bošnjaka da za svoju<br />

reprezentaciju navijaju na<br />

ekavskom, ili, potrebu jednog<br />

Muharema, jedne Hazeme i<br />

jednog Ibre da u “Čitanku“ iz<br />

koje uče bošnjačka djeca uvrste<br />

pjesmu “Moja baka“<br />

Piše: Fatmir Alispahić<br />

Kad bi me neko doveo pred<br />

vješala, ja se ne bih odrekao<br />

ni slova u svome tekstu “Jahanje<br />

bosanskog uha”. To što je naspram<br />

mene stojala neobrazovana i iskompleksirana<br />

rulja, koja mi je psovala sve i svašta,<br />

za mene ne znači ništa. Takva ista<br />

rulja stojala je naspram mene kada sam<br />

u decembru 1992. – prvi i zadugo jedini<br />

– ustao da branim lojalne srpske komšije<br />

od bošnjačkih revanšista. Za njih sam<br />

bio “četnik”, dok su oni stojali iza rečenice<br />

da “svaki Musliman mora imati Srbina<br />

kojeg će ubiti”. Svakoj rulji uvijek<br />

kasno dođe iz stražnjice u glavu. Za tu<br />

istu rulju danas sam “fašista”, dok misle<br />

da je beogradski spiker Marjan Mijajlović<br />

važniji od bosanskog jezika. A za<br />

mene je bosanski jezik važniji i od Alije<br />

Izetbegovića i od Safeta Sušića, zapravo,<br />

od svakog pojedinačno. Ne može se voljeti<br />

išta u Bosni, a da se ne voli bosanski<br />

jezik! Nema Bosne na ekavskom! Baš<br />

zato mi je čudno kako se tolika ljubav<br />

Marjana Mijajlovića prema domovini<br />

nije realizirala kroz bosanski jezik. Pa<br />

lakše je njemu jednom “lepo” zamijeniti<br />

“lijepim”, nego svima nama slušati njegov<br />

ekavski izgovor! Napose, to je stvar<br />

poštovanja prema tv auditorijumu koji<br />

živi u Bosni, i ne govori ekavski. Baš mi<br />

Za ovih bezmalo<br />

deset godina<br />

promijenilo se<br />

štošta, jer “baka”<br />

u bošnjačkoj<br />

kući više nije<br />

uređivački<br />

incident, već<br />

sistem, koji<br />

funkcionira<br />

višestruko: kao<br />

proračunata<br />

namjera<br />

bošnjačkog<br />

pjesnika da<br />

napiše pjesmu<br />

koja može proći<br />

sa naslovom<br />

“Moja baka”.<br />

je čudno, velim, zašto se Marjan nije potrudio<br />

da progovori jezik svoje domovine.<br />

Eno, i srbijanski kralj, šta li je?,onaj<br />

Karađorđević iz Londona, po stare dane<br />

uči i natuca ekavski, kako bi svjedočio<br />

ljubav prema Srbiji. Možda<br />

Marjan zna nešto što mi ne<br />

znamo – da Bošnjaci vole kad<br />

im se govori na ekavskom, jer<br />

je tako “kulturnije”. Ali, to<br />

nisu Bošnjaci, to su papci.<br />

U “Jahanju bosanskog<br />

uha” ja se uopće nisam bavio<br />

Marjanom, izuzev konstatacije,<br />

koja je stvar ukusa, da<br />

je on katastrofalan vašerski<br />

spiker. Meni njegovo komentarisanje<br />

smeta, a mnogima,<br />

vidim, godi. O Marjanovim<br />

ljudskim i patriotskim kvalitetima<br />

uopće nisam govorio.<br />

Vjerovatno je on dobar čovjek<br />

i dobar Bosanac. Vjerujem<br />

i da je Jovan Divjak dobar<br />

čovjek i patriota, ali, on<br />

na svome ekavskom ne prenosi<br />

državne utakmice. Njegov<br />

ekavski je njegova privatna<br />

stvar, a Marjanov ekavski<br />

je javna stvar. Kada sam napisao<br />

tekst “Điha, điha, Sara-<br />

JOVO” (Saff, br. 289, 18. III<br />

2011.), to se nije ticalo finog<br />

Jovana, već iskompleksiranih<br />

Bošnjaka, koji su u dane<br />

kad su bile godišnjice smrti<br />

generala Talijana i generala<br />

Alagića pravili demonstracije<br />

za “čika Jovu”; a niko se nije sjetio<br />

ovih bosanskih heroja, makar Fatihom.<br />

Štos je voljeti “čika Jovu”, jer sa “čika<br />

Jovom” smo napredni, a sa Mustafom<br />

i Mehmedom smo nazadni. Pisao sam<br />

o tom bošnjačkom ugursuzluku. Tako i<br />

“Jahanje bosanskog uha” nema nikakve<br />

veze sa Marjanom, već s nama, Bošnjacima,<br />

koji ne razumijemo važnost čuvanja<br />

bosanskog jezika. Ovu temu odmah<br />

su razumjeli velikosrpski portali koji su<br />

zajmili braniti Marjanovu ekavicu po<br />

Bosni i progoniti “Fatmira fašistu”. Bilo<br />

bi dobro ako bi ekavski Bošnjaci<br />

razumjeli da su osvanuli<br />

na istoj strani sa srpskim nacionalistima.<br />

Možda je Marjan<br />

stvarno u pravu!<br />

Nanu pokrstio u baku<br />

U Srba, Hrvata, Albanaca,<br />

Crnogoraca, nema ovakvih<br />

bolesti kao u Bošnjaka.<br />

Valjda ti kompleksi, koji su<br />

decenijama forsirani, zatrpaju<br />

mogućnost zdravog rasuđivanja,<br />

pa umjesto da Bošnjak<br />

razumije kako je bosanski<br />

jezik iznad svega, a njemu<br />

Marjan dođe važniji od bosanskog<br />

jezika. Najmanje je<br />

bitno što se na mene sručila<br />

ta gomila bošnjačkog mentalnog<br />

i patriotskog smeća,<br />

te nepameti, tog seljakluka<br />

koji bi da gazeći svoje postane<br />

nešto njihovo, a ne može<br />

postati išta više do li otirač<br />

za srpske cipele. Kao i mnogi<br />

moji prijatelji koji su iz ovog<br />

slučaja povukli rezignaciju<br />

- zbog nas takvih nikakvih –<br />

tako sam i ja zastao, u nevjerici<br />

da smo baš dotle zglajzali<br />

da ne razumijemo od čega se<br />

sastojimo: od zemlje, od jezika, od vjere.<br />

I baš usred takve atmosfere, zatraži<br />

moj sin da ga preslušam jednu pjesmicu<br />

iz “Čitanke” za četvrti razred. Dijete naučilo<br />

napamet. “Moja baka” – reče on.<br />

“Kakva baka?” – upitah ja. “Pa tako se<br />

pjesmica zove” – reče. Uzmem u nevjerici<br />

onu “Čitanku” i vidim, stvarno, pje-<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

18


smicu “Moja baka”, koju napamet uče<br />

djeca u gradu u kome je bezmalo 90 odsto<br />

stanovništva bošnjačkog, i u razredu<br />

u kome od 30-tak djece možda jedno ili<br />

dvoje djece majku svojih roditelja zove<br />

bakom. Onih 27 ili 28 djevojčica i dječaka<br />

primorani su da svoju majku, nanu<br />

ili nenu, kroz ovu pjesmicu, zovu bakom.<br />

Sjećam se koliko mi je nezgodno<br />

bilo, u mome djetinjstvu, kada me učiteljica<br />

upita da govorim o svojoj baki, a<br />

ja nisam imao baku, već sam imao nene.<br />

Ali, to je bila komunistička Jugoslavija,<br />

kojom su harali velikosrpski nastavni<br />

programi i srbijanski učitelji u bošnjačkim<br />

sredinama. U mojoj su školi svi učitelji<br />

bili Srbi. Desetine hiljada Bošnjaka<br />

dali su živote da nam se nene više ne bi<br />

zvale bakama, da nam se bosanski jezik<br />

više ne bi zatrpavao ekavicom, da bismo<br />

bili slobodni u izražavanju i čuvanju<br />

svoga identiteta, jer je to ideal slobode u<br />

ime koje je Republika Bosna i Hercegovina<br />

dobila suverenitet. Ako te slobode<br />

nema, onda su obesmišljene žrtve, onda<br />

je besmisleno sve.<br />

Prisjetih se da sam u svojoj knjizi<br />

“Ljetopis 2005”, u kojoj sam kalendarski<br />

bilježio najvažnije događaje te 2005.<br />

godine, imao jedan zapis na ovu temu.<br />

Evo ga...<br />

“BAKA MUNIRA I NENA MARI-<br />

JA Nedavno je u Dnevniku Federalne tv<br />

emitiran prilog o nasilju u porodici. Kao<br />

primjer je uzet slučaj u kome otac alkoholičar<br />

maltretira malodobnog sina, iako<br />

je najbolji učenik u školi. Dječak nema<br />

majke, a čuva ga nena, koja u kameru govori<br />

o stravičnim oblicima maltretiranja<br />

svog unuka od strane svoga sina. Takvih<br />

je tuga po Bosni bilo i biće. Međutim, u<br />

Bosni niti je bilo, niti će biti, da se muslimanske<br />

nene ili nane zovu bakama.<br />

Doduše, jesu u komunističkom vaktu<br />

naša djeca tjerana da u školama daidže i<br />

amidže zovu ujkama i strikama, a nene<br />

bakama, jer se smatralo da je tako savremenije,<br />

modernije, da nije seljačko i nazadno,<br />

a time i da nije antikomunističko.<br />

No, nikada nijedno dijete, poslije škole,<br />

nije svoju nenu oslovilo sa – bako. Čini<br />

se da je među bošnjačkom djecom, decenijama,<br />

vladao prešutni konsenzus kako<br />

je to bakanje nana, strikovanje amidža i<br />

ujkovanje daidža zapravo prisila sistema<br />

koji nije uvažavao i koji je omalovažavao<br />

bošnjački i muslimanski identitet.<br />

Dječije duše su pred ovim diktatom<br />

režima bile izložene torturi stida, jer je<br />

njihovo jezičko biće u zvaničnoj komunikaciji<br />

dobijalo dimenziju – ilegalnog i<br />

sramnog. A kada se takva pojava prikaže<br />

na državnoj tv, bezmalo 15 godina nakon<br />

sloma komunizma, onda imamo osjećaj<br />

da nas progoni noćna mora u režiji srbijanskih<br />

učitelja i bošnjačkih komunista.<br />

Naime, u tom Dnevniku na FTV je<br />

i u najavi, a i u samom prilogu, u više<br />

navrata ova bošnjačka nena<br />

Munira nazvana – bakom<br />

Munirom. Znaju urednici sa<br />

FTV da u Bošnjaka nema<br />

baka! Zašto nam to čine? Ili,<br />

zapitajmo se kakva bi se gužva<br />

digla da je neki bošnjački<br />

urednik sa FTV u Dnevniku<br />

prozvao nenu Mariju ili nanu<br />

Olgicu? Digli bi se i kardinal<br />

i patrijarh!”<br />

Za ovih bezmalo deset<br />

godina promijenilo se štošta,<br />

jer “baka” u bošnjačkoj kući<br />

više nije uređivački incident,<br />

već sistem, koji funkcionira<br />

višestruko: kao proračunata<br />

namjera bošnjačkog pjesnika<br />

da napiše pjesmu koja može<br />

proći sa naslovom “Moja<br />

baka”, a ne može sa naslovom<br />

“Moja nena” ili “Moja nana”;<br />

potom, kao proračunata namjera<br />

autora i priređivača ove<br />

“Čitanke” da se uvrštavanjem ove apartheidske<br />

pjesmice dodvore političkim<br />

centrima moći, za koje u startu znaju<br />

kako će podržati to nasilje nad bošnjačkog<br />

djecom, to tjeranje bošnjačkih mališana<br />

da svoju nanu/nenu/majku zovu<br />

bakom; na kraju, kao višeslojni sistem<br />

Volio bih čuti<br />

objašnjenje<br />

od autora<br />

pjesme “Moja<br />

baka!. On se<br />

zove Muharem<br />

Omerović, čuo<br />

sam da živi u<br />

Zenici, i baš<br />

me zanima da<br />

li je on majku<br />

svojih roditelja<br />

zvao bakom.<br />

I da li je čuo<br />

da bošnjačka<br />

djeca, u<br />

bošnjačkoj<br />

sredini, u kojoj<br />

je on odrastao,<br />

i u kojoj živi,<br />

majke svojih<br />

roditelja zovu<br />

bakom?<br />

šutnje i odobravanja ovog nasilja,<br />

od strane nadležnih institucija,<br />

recimo, ministarstva<br />

koje je moglo skrenuti pažnju<br />

na takvu neprimjerenost, te<br />

samih roditelja koji danas,<br />

kao i nekada, nemaju reflekse<br />

da upitaju zašto im djeca<br />

uče sadržaje koji su u osnovi<br />

diskriminatorski. Vraga bi to<br />

promaklo srpskim roditeljima!<br />

Zato kažemo da je poturanje<br />

bake namjesto nane<br />

složen sistem, koji je objedinjen<br />

ambijentom totalitarizma<br />

i autocenzure, po kojoj<br />

se zna šta to godi političkim<br />

mentorima u kulturi i obrazovanju.<br />

...Godi im diskriminacija<br />

Bošnjaka. Ko hoće<br />

da napreduje, mora pokazati<br />

spremnost da bošnjački identitet<br />

gazi i izloži gaženju.<br />

Volio bih čuti objašnjenje<br />

od autora pjesme “Moja baka”. On se<br />

zove Muharem Omerović, čuo sam da<br />

živi u Zenici, i baš me zanima da li je<br />

on majku svojih roditelja zvao bakom.<br />

I da li je čuo da bošnjačka djeca, u bošnjačkoj<br />

sredini, u kojoj je on odrastao, i<br />

u kojoj živi, majke svojih roditelja zovu<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

19


akom? Bezbeli da ne zovu.<br />

Odakle onda izvire ta njegova<br />

potreba da bošnjačku<br />

Nema u ovoj<br />

priči ništa<br />

protiv Srba.<br />

Izuzev ako se<br />

“fašizmom”<br />

ne smatra kad<br />

želiš da tvoj<br />

narod ima što<br />

imaju i drugi<br />

narodi, i da<br />

sebe poštuje<br />

košto sebe i<br />

drugi poštuju.<br />

nanu/nenu/majku prekrsti<br />

i pokrsti u baku?! Za mene<br />

postoji samo jedno objašnjenje...<br />

Muharem se stidi našeg<br />

porijekla, jezika, tradicije, pa<br />

smatra kako je “baka” kulturniji<br />

i napredniji izraz, jer ako<br />

bošnjačka djeca počnu nane<br />

zvati bakama, daleko će dogurati,<br />

kao što je i Muharem<br />

dogurao, da bude korišten<br />

kao alat za diskriminaciju<br />

Bošnjaka. Odricanje od svoga, kako bi<br />

se ugodilo tuđem, najgore je samoponiženje,<br />

jer onaj drugi, za čiju naklonost<br />

se to radi, na to će gledati sa podsmijehom<br />

i gađenjem. Misli li Muharem<br />

kako će njegova pjesma o (bošnjačkoj)<br />

baki ući u srpske i hrvatske čitanke?<br />

Taman posla! Ta pjesma može biti<br />

samo predmet šprdnje kod Srba i Hrvata,<br />

koji će sa uživanjem gledati kako<br />

jedan Bošnjak ponižava i sebe i bošnjačku<br />

djecu. Ali, priča ne bi bila kompletno<br />

užasavajuća da nije<br />

autora ove “Čitanke” koji su<br />

također Bošnjaci. Baš ovu<br />

pjesmu o bošnjačkoj baki, a<br />

ne neku drugu o nani/neni/<br />

majki, u “Čitanku” su uvrstili<br />

osobe koje se zovu Hazema<br />

Ništović i Ibro Ništović.<br />

Za njih važi ono isto što<br />

i za Muharema. I Muharem,<br />

i Hazema, i Ibro jako<br />

dobro znaju da nema bake<br />

kod Bošnjaka, da njihovu<br />

“Čitanku” neće uzeti ni u<br />

većinskim srpskim, ni u većinskim<br />

hrvatskim krajevima, da je taj<br />

udžbenik namijenjen bošnjačkoj djeci,<br />

tako da uvrštavanje ove pjesme ima<br />

apsolutni diskriminirajući karakter, s<br />

ciljem da povrijedi bošnjački identitet.<br />

To znači da su autori ovog bezobrazluka<br />

svjesno i proračunato željeli da zadovolje<br />

političke snage apartheida nad<br />

Bošnjacima, tako što će većinskoj bošnjačkoj<br />

djeci uskratiti pravo da majku<br />

svojih roditelja u lektiri imenuju onako<br />

kako to čine u životu.<br />

Srbi kao sveta bića<br />

Ako sve ovo nije bitno, neka neki srbijanski<br />

pjesnik napiše pjesmu “Moja nana”,<br />

neka tu pjesmu o srpskoj nani srpski autori<br />

uvrste u srpsku “Čitanku” za četvrti<br />

razred, neka srpska a i hrvatska djeca uče<br />

tu pjesmu o nani i neni, a i neka utakmice<br />

reprezentacije Srbije prenosi Sabahudin<br />

Topalbećirević... Srbi ne daju bošnjačkoj<br />

djeci ni nacionalnu grupu predmeta, ne<br />

daju ni bošnjačke učitelje, jer hoće sve posrbiti<br />

i usrbiti, a kako bi tek pustili da im<br />

išta bošnjačko uđe u njihovo srpsko uho,<br />

i u njihovu srpsku glavu. Oni znaju šta je<br />

njihovo, a neće da znaju šta je naše. A mi<br />

haman ne znamo ni šta je naše, jer hoćemo<br />

da naše bude njihovo, tako što će naša<br />

nena postati njihova baka, ili što će naši<br />

fudbaleri igrati na ekavskom, bre.<br />

Nema u ovoj priči ništa protiv Srba.<br />

Izuzev ako se “fašizmom” ne smatra kad<br />

želiš da tvoj narod ima što imaju i drugi<br />

narodi, i da sebe poštuje košto sebe i drugi<br />

poštuju. Kada sam prije nekoliko godina<br />

javno upitao zašto tuzlanski Srbi nikada ne<br />

reaguju kada Dodik i ostali četnici tvrde da<br />

je zločin na Kapiji podmetnut, napala me<br />

u velikosrpskim “e-novinama” jedna žena<br />

koja nosi muslimansko ime i srpsko opredjeljenje.<br />

Pitala se – otkud meni pravo da<br />

pitam Srbe i za šta. Nedavno je ova žena<br />

imenovana za direktoricu jednog od muzeja<br />

u Sarajevu, što je urnek kadrovske politike<br />

u dejtonskoj državi. Meni to nikako<br />

nije bilo jasno zašto ne smijem Srbe pitati<br />

nešto što bi ih želio pitati, i zašto se mnogi<br />

Bošnjaci straše tog mog osjećaja ravnopravnosti<br />

u odnosu na Srbe. Jedan me<br />

prijatelj podsjeti na mržnju koju je prema<br />

akademiku Muhamedu Filipoviću kroz<br />

jednu knjigu i kamaru tekstova izražavao<br />

Marko Vešović, samo zbog toga, veli, što<br />

Marko nije mogao otrpjeti da se Muhamed<br />

osjeća slobodnim i ravnopravnim.<br />

A kamo li begom, a kamo li nadmenim.<br />

U srpskoj šovinističkoj projekciji Bošnjaci<br />

mogu biti samo likovi iz viceva, ili oni koji<br />

se dive svemu srpskom, pa sve svoje proglašavaju<br />

manje vrijednim. Kao što navijači<br />

reprezentacije više vole Marjana, nego<br />

bosanski jezik, i kao što pjesnik Muharem<br />

više voli svoju nepostojeću baku, nego svoju<br />

postojeću nenu. Kad se tu pojavi neko<br />

ko uopće nije fasciniran Srbima, već ih u<br />

najmanju ruku smatra ljudima košto su i<br />

drugi ljudi, namah nastaje konflikt, a taj<br />

neko postaje “fašista”, kao što sam ja imao<br />

čast da postanem. Zašto?<br />

Zato Fatmire što nisi uvidio da su<br />

Srbi sveta bića bošnjačke malograđanske<br />

mitologije – reče mi ovaj jaran. Srbi žele<br />

da su sveta bića Bošnjacima, i bošnjački<br />

malograđani, ti kompleksaši, oni sami<br />

žele da im Srbi budu sveta bića, predmet<br />

uzora i obožavanja. Tek tako moguće je<br />

razumjeti ove, i mnoge druge, požare autodestrukcije<br />

u Bošnjaka.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

20


Društvo<br />

Od gluvizma do rasizma<br />

Paraklis za bosansko uho<br />

Bošnjaci ne samo da su<br />

zadržali taj glas u svim riječima<br />

naslijeđenim iz praslavenskog<br />

(gdje mu je po etimologiji<br />

mjesto), nego su ga zadržali u<br />

svim riječima koje su tokom svoje<br />

povijesti i doticaja sa drugim<br />

jezicima prihvatili iz drugih jezika,<br />

posvojili i podomaćili, te razvili taj<br />

princip do savršenstva i fonološke<br />

ekskluzivnosti u bezbrojnim<br />

onomatopejskim riječima koje su<br />

u samostalnom razvoju stvorili<br />

leksikalizacijom onomatopeja.<br />

Zato se zakon ‘haka’ smatra<br />

jezičkim amblemom Bošnjaka.<br />

Zakon haka u Bošnjaka zasniva<br />

se na hiperproduktivnosti<br />

glasa i foneme h, drugim<br />

riječima Bošnjaci su razvili<br />

hiperjezikotvornost glasa/<br />

foneme h<br />

Piše: Safet Kadić<br />

Atak na bosansko uho počeo je<br />

kada i atak na bosansko grlo,<br />

Karađorđijevom bunom početkom<br />

devetnaestog stoljeća. Od tada<br />

sve do danas traje normativno književnojezičko<br />

glušenje bosanskog uha izgonom<br />

glasa/foneme h iz bosanskog jezika<br />

i nametanjem srbskog gluvizma. H nam<br />

blagoglasie ezika naivećma vređa, “filosofski”<br />

poručuje učeni srbski pravoslavni<br />

kaluđer Lukijan Mušicki u februaru<br />

1817. godine reformatoru srpskog jezika<br />

i pravopisa, priučenom hajduku i guslaru,<br />

Vuku Karadžiću, na njegov panični<br />

upit “šta ćemo raditi sa h”. Dobivši ovakav<br />

odgovor Vuk trijumfalno, s dubokim<br />

olakšanjem, kliče: “Sad ćemo slobodno<br />

pisati ristos, duovnik, oću, ora, kožu, itd.<br />

kao što naša braća i govore.” (Izvorno<br />

je: Hristos, duhovnik, hoću, orah, kožuh,<br />

op.a.) Bez obzira kako bi otorinolaringolozi<br />

okvalifikovali ovo stanje uha, za<br />

lingviste ostaje činjenica da je na ovaj način<br />

uveden princip ‘gluvizma’ u srbsku<br />

normativistiku, koji je ostao, u principu,<br />

sve do danas mada se u trećoj tački ‘bečkog<br />

književnog dogovora’ između Srba<br />

i Hrvata iz 1850. godine “preporučuje<br />

da se glas h piše svagdje gdje mu je po<br />

etimologiji mjesto (uho, muha)”. Bivši<br />

profesor Beogradskog univerziteta hercegovačkih<br />

korijena, Asim Peco, o tome<br />

ovako svjedoči: “Tako u (Vukovom) pismu<br />

Lukijanu Mušickom, od 12. juanuara<br />

1817., čitamo: “Nego za Boga kažite<br />

mi šta ćemo raditi sa h? (...) Odgovorite<br />

mi i na ovo štogod, ali ne kaluđerski,<br />

nego filosofski.” Početkom februara<br />

Mušicki mu odgovara, i to “filosofski”:<br />

“Ja ‘hjeru’ dobro ne mislim. Blagoglasie<br />

ezika est edno od suštestvenih svoistava.<br />

H nam to blagoglasie naivećma vređa.”<br />

Vuk u odgovoru Mušickom 1817. godine<br />

kaže: “Hjeru ste očitali dobar paraklis<br />

(pravoslavna posmrtna molitva, op.a.).<br />

Bog da mu dušu prosti. Sad<br />

ćemo slobodno pisati ristos,<br />

duovnik, oću, ora, kožu, itd.<br />

kao što naša braća i govore.”<br />

Praslavenske riječi<br />

Ne ulazeći u ovoj prilici<br />

detaljnije u anatomske i fizioložke<br />

osobine uha i laiku<br />

je jasno da je uho jedan od<br />

najznačajnijih, najsloženijih<br />

i najsofisticiranijih organa<br />

ljudskog organizma. Uho<br />

predstavlja čulo sluha koje<br />

njegovi poznavaoci svrstavaju<br />

u najvažnijije od svih ljudskih<br />

osjetila. Uho je složeni sistem<br />

absorbcije zvučnih podražaja<br />

iz prostora, koje te zvučne signale<br />

detektira, zatim selektira<br />

i pretvara u kodirane informacije<br />

u obliku elektoimpulsa<br />

za centralni nervni sistem<br />

i tako klasificira najprimjereniju<br />

reakciju cijelog organizma.<br />

U bosanskom jeziku<br />

postoje tri riječi koje definiraju<br />

i semantički, pojmovno<br />

i terminoložki pokrivaju ovaj<br />

fenomen: uho (organ), sluh<br />

(proces) i gluh (patoložki poremećaj).<br />

Sve ostale su iz njih<br />

izvedene, kao što su: uši/uheta/ušesa<br />

(množ.), naušnice/<br />

naušnjaci; uholaža, ušara (sova), doušnik;<br />

ogluhnuti/oglušiti, pogluh, nagluh,<br />

gluhak:gluhaci (vrsta kukuruza), zaglušiti;<br />

slušati, po-, od-, na-, prisluškivati,<br />

Šta su Bošnjaci<br />

dobili pojavom<br />

“Dnevnog avaza”<br />

u bosanskom<br />

medijskom<br />

prostoru, zorno<br />

svjedoči i njihov<br />

melem: “Od<br />

ovakve pobjede<br />

nije bilo boljeg<br />

načina da se još<br />

jednom melemom<br />

namaže rana<br />

s proteklog<br />

Svjetskog<br />

prvenstva”, kaže<br />

jedan sportski<br />

novinar tog lista.<br />

osluhnuti: osluškivati, (ovo š nastalo je<br />

od h poznatim fonetskim promjenama<br />

još u dalekoj prošlosti, u praslavenskom<br />

jeziku, a vodi porijeklo od još starijeg<br />

indoevropskog s, čije tragove vidimo u<br />

oblicima duala (ušesa). Sluh je nerazdvojan<br />

od govora i zato je svaki gluh čovjek<br />

i nijem. Uho, gluh i sluh su praslavenske<br />

riječi i u tom obliku ih, osim bosanskog,<br />

poznaju i drugi slavenski jezici, izuzev srbskog,<br />

u kojem ove riječi nemaju glas h,<br />

nego fonetski supstitut v. Glas h, pored k<br />

i g, pripada izuzetno značajnoj grupi glasova<br />

u ljudskom govoru, grupi stražnjih<br />

velara, odnosno grlenih glasova koji su,<br />

kako se predpostavlja, prvi izrazili ljudski<br />

govor, odnosno supstancijalizirali zvuk u<br />

značenje i omogućili prvo ljudsko smisleno<br />

oglašavanje. Odkud ova<br />

razlika između bosanskog i<br />

srbskog jezika? Odakle potiče<br />

i kakvo značenje ima ta naglašena<br />

averzija, gotovo animozitet,<br />

Srba i gotovo emotivna<br />

vezanost Bošnjaka za glas h,<br />

odnosno kako i iz kojih razloga<br />

su Bošnjaci razvili princip<br />

‘haka’ u bosanskom jeziku,<br />

a drugi princip ‘gluvizma’?<br />

Bosanski jezik naslijedio je i<br />

očuvao izvorne oblike ovih<br />

riječi iz praslavenskog sa etimoložkim<br />

glasom h u njima,<br />

a srpski nije zbog svoje etničke<br />

kompozicije.<br />

Bošnjaci ne samo da su zadržali<br />

taj glas u svim riječima<br />

naslijeđenim iz praslavenskog<br />

(gdje mu je po etimologiji<br />

mjesto), nego su ga zadržali u<br />

svim riječima koje su tokom<br />

svoje povijesti i doticaja sa<br />

drugim jezicima prihvatili iz<br />

drugih jezika, posvojili i podomaćili,<br />

te razvili taj princip<br />

do savršenstva i fonološke<br />

ekskluzivnosti u bezbrojnim<br />

onomatopejskim riječima<br />

koje su u samostalnom razvoju<br />

stvorili leksikalizacijom<br />

onomatopeja. Zato se zakon<br />

‘haka’ smatra jezičkim amblemom<br />

Bošnjaka. Zakon haka<br />

u Bošnjaka zasniva se na hiperproduktivnosti<br />

glasa i foneme h, drugim riječima<br />

Bošnjaci su razvili hiperjezikotvornost<br />

glasa/foneme h. Treba podsjetiti da je<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

22


pitanje upotrebe glasa/foneme h u bosanskom<br />

jeziku veoma važno pitanje za<br />

bosanistiku. Ono ima sociolingvistički,<br />

strukturnojezički, komunikološki,<br />

standardnojezički i, napose, simbolički<br />

značaj za Bošnjake. Naglašeno prisustvo<br />

glasa/foneme h u glasovnom sistemu i<br />

vokabularu kod Bošnjaka je unikatan biljeg<br />

njihova identiteta i znak razpoznavanja<br />

među govornicima slavenskog jezika<br />

u okruženju. Fenomen ‘haka’ prisutan je<br />

u Bošnjaka od iskona i mnogi etnolozi<br />

i lingvisti su ga identificirali i pokušali<br />

objasniti na različite načine.<br />

Razlozi emotivne vezanosti Bošnjaka<br />

za ovaj glas sežu do daleko u prošlost.<br />

Kao što nedvosmisleno navodi hrvatska<br />

historičarka i borac za povijestnu istinu<br />

dr. Nada Klaić, Slaveni, koji su kasnije<br />

(samo)identifikovani kao Bošnjani, naselili<br />

su Bosnu u 6. stoljeću i počeli “u<br />

bosanskim zemljama svoj samostalni politički<br />

razvitak mnogo prije nego su Hrvati<br />

i Srbi doselili i dospjeli do Dinarskih<br />

planina potkraj 8. i početkom 9. stoljeća”.<br />

Zajedno s njima iz Panonske nizije,<br />

koja im je bila vatan nekoliko stoljeća,<br />

nadirući Madžari iz Baškirije, potisnuli<br />

su i zantan broj već slaveniziranih Vlaha,<br />

koji su se rasuli po Balkanu, pretežno na<br />

nenaseljenim visoravnima i neposjednutim<br />

kraškim poljima. Oni su kao stočari<br />

i nomadi dolazili u doticaj, razumije<br />

se, i sa već ranije naseljenim Slavenima,<br />

odnosno slaveniziranim Ilirima, tj. Bošnjanima<br />

u bosanskim zemljama. Međusobno<br />

su se jasno jezički diferencirali i<br />

prepoznavali, između ostalog<br />

i po prisustvu glasa ‘h’ u riječima.<br />

Naime, Bošnjani kao (jezički)<br />

Slaveni imali su glas h u<br />

svim slavenskim riječima gdje<br />

mu je po etimologiji mjesto, a<br />

slavenizirani Vlasi kao Romani<br />

nisu imali taj glas u svome<br />

glasovnom inventaru i svome<br />

vokabularu pa su slavenske<br />

riječi primali i upotrebljavali<br />

bez toga h, stvarajući zijeh ili<br />

hijatus između vokala, u kojem<br />

su razvijali posebne glasove<br />

da bi taj zijeh popunili,<br />

primarno v (iza u) ili j (iza i).<br />

Primjerice, riječ uho primali su kao u’o,<br />

pa su u tom hijatusu razvili glas, preciznije<br />

sonant ‘v’ kao najbliži vokalu ‘u’<br />

i dobili novu riječ ‘uvo’. Tako je bilo i sa<br />

riječima gluh, priko genitiva glu’a pa gluva,<br />

a odatle se ‘v’ analogijom prenijelo i<br />

u nominativ: gluv. Tako je stvoren jezički<br />

princip po kojem su i riječi koje su primane<br />

iz drugih jezika ili onomatopejske<br />

riječi dehakirane. Prema tim riječima,<br />

tzv. gluvizmima jasno su se identificirali<br />

Vlasi i Bošnjani u međusobnim kontaktima<br />

i međusobno diferencirali. A mnogo<br />

citirana srbska historičarka, Dušanka<br />

Bojanić, kaže: “Vlasi u Srbiji, među kojima<br />

je bilo dosta hercegovačkih, su praktički,<br />

vlahizirali Srbe, a u Bosni i Hercegovini<br />

su Srbi srbizirali Vlahe.” Zato se<br />

glas h reformatoru srbskog jezika Vuku<br />

Karadžiću činio kao nerješiv problem<br />

pa je potražio “filosofski” savjet od tada<br />

Još jedan<br />

poznati<br />

bosanski<br />

glumac, Enis<br />

Bešlagić,<br />

stalno “guta”<br />

h u jednoj<br />

zagrebačkoj<br />

humorističkoj<br />

seriji. Npr.<br />

“Te ruže će<br />

vam tako<br />

brzo uvenuti”<br />

(pravilno:<br />

uvehnuti).<br />

vodećeg učenog kaluđera Lukijana<br />

Mušickog.<br />

Očito je, dakle, da su Bošnjaci<br />

tada imali oformljen<br />

jezički sistem stvoren na bazi<br />

svog osobenog izdiferenciranog<br />

jezičkog genetskog koda.<br />

U njemu su svi elementi<br />

funkcionirali saobrazno po<br />

jasnim principima na kojima<br />

je počivala ukupna jezička<br />

struktura. Imali su već stvorenu<br />

jezičku matricu i modele<br />

prema kojima su pozajmljene<br />

riječi iz drugih jezika, u kontaktima<br />

s njima, saobražavali<br />

prema načelima zadatog ustrojstva.<br />

Upotreba foneme h u javnoj<br />

komunikaciji<br />

Takva situacija zadržala se do danas, o<br />

čemu svjedoči onomastika, ali i savremena<br />

norma. Tako imamo paralelne nazive<br />

planina (oronim Mahnjača i Manjača) ili<br />

mjesta (toponimi) Hrenovica i Renovica,<br />

Hreljevo (izvorno po vlastnicima, familiji<br />

Hrelja) i Reljevo (nakon uzpostave velikosrbske<br />

vlasti 1918. godine); Vrhpolje (kod<br />

Sanskog Mosta, nastanjeno Bošnjacima)<br />

i Vrpolje u Srijemu; Hrasno (


van i Pelivan i sl. Dvostruko<br />

je ilustrativan izvorni bosanski<br />

toponim Hodidid, koji su<br />

brđansko-istočnohercegovački<br />

doseljenici, nakon pomora<br />

kuge domicilnog bosanskog<br />

stanovništva u 18. stoljeću,<br />

saglasno svom jezičkom<br />

kodu, vremenom priobrazili<br />

u Odiđed.<br />

Neobhodno je navesti<br />

Kao što<br />

nedvosmisleno<br />

navodi hrvatska<br />

historičarka<br />

i borac za<br />

povijestnu<br />

istinu dr.<br />

Nada Klaić,<br />

Slaveni, koji su<br />

kasnije (samo)<br />

identifikovani<br />

kao Bošnjani,<br />

naselili su<br />

Bosnu u 6.<br />

stoljeću i počeli<br />

“u bosanskim<br />

zemljama svoj<br />

samostalni<br />

politički<br />

razvitak mnogo<br />

prije nego<br />

su Hrvati i<br />

Srbi doselili<br />

i dospjeli do<br />

Dinarskih<br />

planina potkraj<br />

8. i početkom<br />

9. stoljeća”.<br />

nekoliko karakterističnih<br />

primjera upotrebe foneme<br />

h u javnoj komunikaciji kao<br />

ilustraciju savremene jezičke<br />

situacije u BiH. Nekadašnji<br />

direktor Direkcije za promociju<br />

stranih investicija (2005),<br />

Mirza Hajrić, ne trepnuvši<br />

jasno poruči da “nije lako<br />

prodati BiH”. Još jedan poznati<br />

bosanski glumac, Enis<br />

Bešlagić, stalno “guta” h u<br />

jednoj zagrebačkoj humorističkoj<br />

seriji. Npr. “Te ruže će<br />

vam tako brzo uvenuti” (pravilno:<br />

uvehnuti). Istaknuti<br />

bosanski intelektualac, akademik<br />

Muhamed Filipović,<br />

na televiziji kaže: “Nije se lahko živilo u<br />

komunističkom sistemu, ali je svake godine<br />

bilo nešto malo bolje.” Ali, govoreći o parazitskoj<br />

vlasti, kod uglednog profesora<br />

iznebuha je odnekud izmigoljila pihtijasta<br />

pihavica i počela se izvijati i svijati u<br />

jedan gluvizam: “Imate jednu pijavicu...”<br />

kaza akademik, umjesto pihavicu, koristeći<br />

taj oblik vjerovatno kao stilski valer<br />

da bi bio što ekspresivniji i da bi samim<br />

jezičkim izrazom primjereno etiketirao<br />

poslijeratnu vlast u BiH.<br />

Navedeni primjeri sami po<br />

sebi ne bi predstavljali ništa<br />

posebno strašno, jer danas i<br />

pametni ljudi govore svašta,<br />

da oni ne predstavljaju paradigmu<br />

stanja duha u Bosni,<br />

posebno među Bošnjacima.<br />

Mirza Hajrić je u ovoj priči<br />

značajan jer mu je babo bio<br />

dugogodišnji predratni lektor<br />

“Oslobođenja” i morao bi<br />

znati da je oblik lahko preferentan<br />

za Bošnjake. Za razliku<br />

od sarajevskog “Bosnalijeka”,<br />

koji je imao uspjeha sa svojim<br />

bosanskim mehlemom<br />

dok ga nije iztisnuo melem,<br />

“Sarajevoosiguranje” se mora<br />

zapitati koliko će imati uspjeha<br />

sa svojim reklamnim sloganom:<br />

Naše klijente je lako<br />

prepoznati. I graditelji novog<br />

mosta priko Miljacke u Sarajevu,<br />

koji povezuje Radićevu<br />

ulicu i Likovnu akademiju na<br />

keju Maka Dizdara, na nogostupu<br />

su upisali prijevod stare<br />

latinske poslovice festina lente<br />

kao požuri pola ko. Za jednog vatrogasca<br />

iz Jablanice nekontrolisano duva vjetar,<br />

umjesto pravilnog duha ili puše. Cijela<br />

izjava je problematična, jer kada i kako<br />

je neko mogao kontrolirati vjetar. Sve je<br />

u jednoj uličnoj TV-anketi začinila jedna<br />

gluvistička prolaznica u Sarajevu izjavom<br />

o aktuelnim vrućinama proteklog ljeta:<br />

Ovo je stra oba. Sve su to posljedice nametnute<br />

srpskohrvatske standardnojezičke<br />

norme koja se striktno provodi u<br />

školskom sistemu, medijima i administraciji,<br />

nasuprot prirodnog narodnog<br />

jezika većinskih Bošnjaka u svim dijelovima<br />

BiH. Jednako će reći i šestdesetpetogodišnja<br />

Ismeta Manjušak iz sela Varvare<br />

kod Prozora (“Meni je bilo lahko.”)<br />

i njena sarajevska vrstnica, tetka Zilha,<br />

čuvena domaćica narodne kuhinje za<br />

socijalno ugrožene na Baščaršiji (“Tek je<br />

lahnulo”).<br />

Mediji su posebna priča. Dovoljno<br />

je navesti nekoliko “bisera” da bi se ilustrirala<br />

nesaglasnost narodnog govora i<br />

jezičke prakse u medijima. Voditelj popularne<br />

emisije na RSG Emir Cocalić<br />

2006. godine pita novoizabranu misicu,<br />

Tuzlanku Azru Gracić: Znaš li kuvati?<br />

Misica Azra prvo začuđeno pita: Kuhati?,<br />

a onda odgovara: Znam kuhati!<br />

Bosanska misica vjerovatno zna skuhati<br />

i nezaobilazni bosanski grah, odnosno<br />

grahovu čorbu, zvanu grahovača ili<br />

grahovica. Da ju je to pitao, Cocalić bi<br />

upotrijebio sinonim pasulj, riječ porijeklom<br />

iz grčkog (fasulas) koju paralelno<br />

sa slavenskom riječju grah upotrebljavaju<br />

bosanski pravoslavci, kao i Srbijanci.<br />

Tu sinonimičnost u bosanskom jeziku<br />

uočio je i scenarista jedne humorističke<br />

serije, pa njegov glavni lik u jednoj prilici<br />

kaže: “Ponedjeljak grah, utorak pasulj, a<br />

u srijedu onaj dalmatinski fažol.”<br />

“Najtiražniji bh. politički dnevnik”<br />

u ovom pogledu preferira srpsku varijantu<br />

bosanskog jezika, odnosno primjenjuje<br />

srpsku normu bez h u riječima koje<br />

po etimologiji imaju taj glas. Tako na<br />

naslovnoj stranici najavljuje udarni tekst<br />

povodom ukopa Srebreničana, žrtava<br />

srbskog genocida: Svatovske marame na<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

24


dženazi, bez izvornog ‘h’ u riječi ‘mahrama’,<br />

gdje mu je po etimologiji mjesto.<br />

Čak i ovi primjeri djeluju beznačajno u<br />

poređenju sa jezičkom srbizacijom Bošnjaka<br />

koju provodi sa radio-talasa dosta<br />

slušan BM-radio iz Zenice. Dovoljno<br />

je uzeti samo jednu emisiju, posvećenu<br />

poljoprivrednicima, u kojoj se, pored<br />

ostalog, govorilo o “prerani pilića”. Tu<br />

se izričito primijenjuje srbski standardnojezički<br />

izraz bez glasa ‘h’, gdje mu je<br />

po etimologiji mjesto, koji Bošnjaci dosljedno<br />

čuvaju i time markiraju svoj izraz<br />

u odnosu na srbski (rana, mjesto hrana,<br />

prerana mjesto prehrana, naraniti mjesto<br />

nahraniti, suvi mjesto suhi, trunuti<br />

mjesto truhnuti; korištenje umjesto korišćenje<br />

itd.). Očito je gost u emisiji bio<br />

Srbin. Kuriozitet je u tome što ovaj radio<br />

ima atribuciju “bošnjačko-muslimanski”<br />

u samom nazivu (BM).<br />

U predratnoj tv-drami ‘Ugursuz’<br />

prema istoimenom romanu velikog bosanskog<br />

književnika Nedžada Ibrišimovića,<br />

glumac Vlado Jokanović u književnom<br />

liku Džafera Abazovića kaže: Hoću<br />

da danem dušom, izostavljajući glas ‘h’ u<br />

riječi ‘dahnem’, kojem je po etimologiji<br />

tu mjesto. Niti je tako napisao Ibrišimović,<br />

niti je tako ikada govorio ijedan<br />

Bošnjak. Odsustvo etimologijskog glasa<br />

‘h’ u korijenskoj mofemi: ‘dah’, iz koje<br />

je izveden glagol dahnuti (dah-nu-ti) posljedica<br />

je književnojezičke prakse koja<br />

ne priznaje bošnjačku jezičku tradiciju.<br />

Od ovoga korijena izvedene su brojne riječi<br />

kao što su spomenuti glagol dahnuti,<br />

zatim iterativ dahtati, složeni izdahnuti,<br />

složene imenice, postverbali, predah, uzdah,<br />

zadah, dašak, i sl. Ovaj glas ‘h’ vodi<br />

porijeklo od praindoevropskog ‘s’. Kad<br />

bi korijen bio ‘da’ bez ‘h’ (dah) riječi ‘dašak’<br />

i njoj slične ne bi ni mogle biti izvedene,<br />

jer upravo glas ‘š’ ukazuje da je tu<br />

bilo ‘h’, od kojeg je nastalo ‘š’ u procesu<br />

‘prve palatalizacije’ još u praslavenskom<br />

jeziku. Osim toga, glasovi ‘d’ i ‘h’ tvore<br />

korijensku morfemu ‘dh’ i čine značenjsko<br />

jezgro spomenutih riječi, ali i drugih<br />

riječi u kojima po zakonu ‘prijevoja vokala’<br />

dolazi do variranja korijenskog vokala,<br />

pa se, pored ‘dah’, javljaju i osnove:<br />

‘dih’ i ‘duh’. Od osnove ‘dih’ izvedene su<br />

riječi: dihati – dišem (š


Za svaku boljku ima mehlem<br />

Za svaku boljku ima mehlem, kaže<br />

stara bosanska izreka, dosta česta kod<br />

Bošnjaka. Toga izkustva držala se doktorica<br />

Fatima Dautbašić, tada mladi<br />

ljekar, koja je u nedostaku lijekova koristila<br />

domaće mehleme za zbrinjavanje<br />

ranjenika u obkoljenoj i blokiranoj enklavi<br />

Srebrenica i Žepa, koju je srbska<br />

vojska danonoćno granatirala iako je<br />

bila zaštićena zona UN. Morala sam<br />

koristiti mehleme, kaže dr. Dautbašić u<br />

jednoj emisiji povodom Dana Srebrenice.<br />

Za jednog pravoslavnog popa iz<br />

Sarajeva “Božić dolazi kao melem na<br />

ranu.” Kao što se na prvi pogled primjećuje,<br />

kod popa je nestalo ono ‘h’<br />

iz mehlema. Mehlema nema ni na bosanskohrvatskom<br />

tv-kanalu OBN, čak<br />

ni u situacijama kada melem djeluje<br />

zaista neprirodno, više povređujuće,<br />

nego ljekovito. Zar ne djeluje groteskno<br />

njihov postupak prilikom titlovanja<br />

popularne turske serije “Sulejman<br />

Veličanstveni” kada se zna da je ova riječ<br />

došla preko turskog jezika u obliku<br />

melhem, kao u primjeru: Dopustite da<br />

jedno drugom budemo me lem na duši,<br />

obraća se nježno veliki vezir svjetskog<br />

Osmanskog carstva, Ibrahim-paša,<br />

svojoj supruzi, sultaniji Hatidži, u nastojanju<br />

da se zaliječe stare rane koje<br />

su jedno drugom nanijeli. A ugledni<br />

akademik iz Sarajeva rahm. Faruk Konjhodžić<br />

je izričit: „Kad u riječi mehlem<br />

nestane glasa h, nestaju i njegova blagotvorna<br />

svojstva i zato nema iladža u<br />

melemu.“ Zato su gotovo blasfemično<br />

zazvučale riječi jednog drugog uglednog<br />

Bošnjaka, poznatog glumca i nekadašnjeg,<br />

kako su govorili, agilnog<br />

ministra kulture u bosanskoj metropoli<br />

Emira Hadžihafizbegovića kada<br />

je u vrijeme SFF 2007. godine izjavio<br />

na državnoj televiziji da mu “nagrada<br />

dođe kao melem”. Bez obzira na to je li<br />

se riječ melem omakla slavnom glumcu<br />

i “agilnom ministru” pod utiskom one<br />

napadne reklame melema, ostao je gorak<br />

okus u ustima Bošnjaka, jer Hadžihafizbegović<br />

je dvostruko javna ličnost,<br />

javna ličnost na kvadrat, i u njega su<br />

kao Bošnjaka uprte dvostruke oči svih<br />

pa i onih manje obrazovanih i manje<br />

“kulturnih” Bošnjaka. Bošnjački oblik<br />

koristi i bosanski farmaceutski lider iz<br />

Sarajeva, koji je pustio na tržišće svoj<br />

bosanski mehlem kao iladž za mnoge<br />

postratne boljke i krenuo u oštru reklamnu<br />

kampanju. Ali nedugo zatim,<br />

što se moglo i očekivati, neka konkurentska<br />

firma iz okruženja počela je na<br />

istoj tv-stanici reklamirati svoj melem.<br />

Ništa čudno ni neobično, reklo bi se.<br />

Regularno reklamno nadmetanje u tržišnoj<br />

utakmici i borbi za kupce. No,<br />

kupci su se počeli opredjeljivati već i<br />

“Jedan, ali ne jedinstven jezik”<br />

V<br />

elikosrbska floskula o “jednom, ali ne jedinstvenom jeziku” kao<br />

jednom od postulata i poluga velikosrbske unitarističke koncepcije<br />

južnoslavenske države , koja se formalno i neformalno p(r)ovlači od “bečkog<br />

književnog dogovora” 1850. godine sve do drastičnog razkola Titine<br />

Jugoslavije devedesetih godina i razlaza “nejedinstvenih” naroda, ostala je<br />

kao relikt, ali i operativno, još jedino u Bosni i Hercegovini, kao “jednoj, ali<br />

ne jedinstvenoj državi” u kojoj je, kao takvoj, moguća neka “multibosna”,<br />

ali bez Bošnjaka. Može biti muslimana koliko hoćeš, jer se oni kao građani<br />

svoje države ni o čemu ništa ne pitaju. (Samo da nisu Bošnjaci) Baš takvi su<br />

njima potrebni. Kada muslimani postave zahtjev za građanskim pravima,<br />

među koja spadaju i etnička i nacionalna, inovjerci, zapravo bezbožnici,<br />

odmah graknu: “vratite nam naše (predratne) muslimane”. Ili, što bi rekao<br />

stogodišnji Crnogorac Jovan Jovanović, koji kao štićenik sarajevskog<br />

Doma staraca još uvijek izučava Njegošev “Gorski vijenac” u dokumentarnom<br />

(ljubavnom) filmu Aldina Arnautovića pod simboličnim naslovom<br />

“Jovan i Fahira” (sjetite se predratnog filma “Jedinac” iz Trebinja i filma<br />

“Boško i Admira” naglašeno jednosmjerne “etničke” ljubavi): Vaspitan sam<br />

u sredini gdje smo svi bili isti. Radovali smo se kad nam muslimani dođu<br />

na (krstnu) slavu, kaže Jovan. (Eto kako su bili isti: muslimani na slavi. I<br />

po najliberalnijijim građanskim nazorima i uzusima muslimani nemaju šta<br />

tražiti na krstnoj slavi. Međutim, rečeni “multi” muslimani, sa titulama<br />

doktora islamskih nauka u Sarajevu to ne bi smatrali prozelitizmom, nego<br />

čak ekumenizmom, kao što su prvi prevod Qur’ana koji je preveo pop Mićo<br />

Ljubibratić,i to sa ruskog, i to srbski agent i zavjerenik protiv Bosne, vođa<br />

antibosanskog ustanka, proglasio ekumenskim događajem, a zapravo je čisti<br />

prozelitizam sračunat na potiranje vjerskog i jezičkog identiteta i asimilaciju<br />

razbijenih i dezorijentiranih Bošnjaka krajem 19. stoljeća. Šta znači<br />

fonema h u bosanskom jeziku kao jedina dinstinktivna jedinica vidljivo je<br />

u riječima: pohvaliti i povaliti. Tako je, naime, pop Ljubibratić preveo jedan<br />

ajet iz sure El Bekare: “Ako dajete milostinju, to je povalno;...”<br />

Pored one stare ubačene krilatice među muslimane: “zovi me i bardakom<br />

(iz kojeg abdestim) samo me nemoj razbit”, sada je aktuelan i među<br />

njiha lansiran životni credo: “pos’o, kuća, džamija”, samo da se Bošnjaci<br />

ne bi petljali u svoj vlastiti život. Tako je moguće da džamije budu pune,<br />

a da prid OHR-om budu sama bošnjačka djeca tih istih muslimana Bošnjaka<br />

skoro mjesec dana i mole za svoja elementarna ljudska i građanska<br />

prava, kao da oni nisu građani ove zemlje. Muslimanima nisu dovoljna<br />

samo (reducirana) vjerska prava, nego sva pripadajuća građanska prava u<br />

demokratskoj državi.<br />

na osnovu samog naziva lijeka. Za iste<br />

boljke jedni su tražili mehlem, a drugi<br />

melem, a dobijali su obično, i jedni i<br />

drugi, neki surogat. Šta su Bošnjaci<br />

dobili pojavom “Dnevnog avaza” u bosanskom<br />

medijskom prostoru, zorno<br />

svjedoči i njihov melem: “Od ovakve<br />

pobjede nije bilo boljeg načina da se još<br />

jednom melemom namaže rana s proteklog<br />

Svjetskog prvenstva”, kaže jedan<br />

sportski novinar tog lista.<br />

Muzikalni Sarajlija, zdravog uha<br />

i iztančanog sluha, povratnik u rodni<br />

grad, frontmen i kompozitor slavne<br />

rock-grupe “Bijelo dugme”, Goran<br />

Bregović, lahko će čuti i kad “zvoni telefon<br />

u gluho doba”, ali gluvo uvo neće.<br />

Jer, ako je za muzikalno uho i komarac<br />

muzika, kako je smatrao jedan čuveni<br />

evropski mislilac 19. stoljeća, za uvo<br />

gluva sluva ni stihovana harmonija Horacijevih<br />

heksametara, ni čarobni zvuci<br />

otmjene harfe, ni razpjevani prhut<br />

Skenderove ševe, ni himničnost ‘Ode<br />

radosti’, ni uzdah sevdahlije, ne može<br />

proizvesti duhovno uzhićenje rahatluka.<br />

No, stara je mudrost da za svaku<br />

boljku postoji mehlem.<br />

Šta reći na kraju? I laiku je jasno da<br />

nema nikakve razlike između rasizma<br />

L. Mušickog i V. Karadžića, s jedne<br />

strane, i njihovih slidbenika G. Mutabdžije<br />

i S. Novića nakon dvista godina,<br />

s druge strane, kao što je i svakom normalnom<br />

čovjeku jasno da su ubijeni<br />

Bošnjaci Pridora, koji su nađeni nakon<br />

dvadeset godina u najvećoj masovnoj<br />

grobnici Tomašica, i obezpravljeni bošnjački<br />

učenici Konjević-Polja, koji se<br />

već mjesec dana mrznu u šatorima pod<br />

zidinama i kapijama OHR-a, žrtve iste<br />

te ideologije rasizma.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

26


Društvo<br />

Društvena etika<br />

Kako zaštititi pravo (hak) nevinih zatvorenika?<br />

U mnogim ‘’demokratskim’’ zemljama<br />

praksa mučenja u zatvoru je postala<br />

pravilo, a ne izniman slučaj. O tome<br />

svjedoče brojne potvrde izvještaja<br />

poznatih organizacija za ljudska<br />

prava. Prema njihovim istraživanjima,<br />

takozvane tajne potjernice izdaju se<br />

najčešće u zadnji čas, ciljano pred<br />

putovanje tražene osobe. Namjerno<br />

dolazi do hapšenja te osobe u<br />

drugoj zemlji kako bi pravna zaštita<br />

u zemlji u kojoj živi izostala i kako<br />

bi se u dosta konfuznoj situaciji<br />

uspjelo realizirati izručenje do kojeg u<br />

regularnoj situaciji nikad ne bi došlo<br />

Piše: Mersada Nuruddina Agović<br />

Četrnaest stoljeća prije nego su Ujedinjene<br />

nacije (UN) i druge organizacije<br />

napisale povelju o ljudskim pravima,<br />

islam je čovjeku zagarantirao ljudska<br />

prava. Čovjeku su, Allahovom naredbom,<br />

meleci učinili sedždu, a kao najsavršenijem<br />

stvorenju data mu je uloga Božijeg namjesnika<br />

na Zemlji.<br />

Dok su stari Grci čovjeka definirali kao<br />

‘životinju koja govori’, savremeni sociolozi<br />

ga određivali kao sociološku, društvenu životinju,<br />

marksisti kao produktivnu, pobornici<br />

evolucije kao životinju koja je evoluirala,<br />

islam je garantirao prava čovjeka još kao<br />

fetusa u utrobi majke, dajući mu prije svega<br />

pravo na život, tj. pravo da bude rođen (da<br />

ne bude ubijen abortusom) sve do prava na<br />

život dostojan čovjeka, život u kojem neće<br />

biti ponižavan i u kojem njegovo dostojanstvo,<br />

čast i sloboda neće biti ugrožavani.<br />

Po statistici Međunarodne organizacije<br />

za pomirenje trećina stanovnika planete je<br />

pod diktatorskom vlašću. Građani su pod<br />

vlašću koja uskraćuje njihova građanska<br />

prava, koju nisu izabrali i koju, kao takvu,<br />

ne žele. U mnogim zemljama vlast je izabrana<br />

demokratskim putem, ali je nakon<br />

izbora u velikoj mjeri iznevjerila očekivanja<br />

svojih birača. I u Bosni i Hercegovini su<br />

izabrani političari pogazili svoja predizborna<br />

obećanja i neradom ugrozili građanska i<br />

ljudska prava stanovnika.<br />

Ovosvjetsko sudstvo se uspostavilo da<br />

bi se mogla zaštititi prava slabijega nasuprot<br />

zakona sile jačega. Zakon sile jačega posebno<br />

dolazi do izražaja u ratnim situacijama<br />

i one koji su se u ratu ogriješili o moralne<br />

norme treba identificirati i pravedno kazniti<br />

kako bi pobijedila moralna društvena načela.<br />

Ali, svako ko vodi računa o tim načelima<br />

treba prilikom odbrane prava znati razlikovati<br />

agresora od branioca.<br />

Kad su u nekim slučajevima izvjesni<br />

licemjerni politički subjekti nakon rata<br />

pokušali izjednačiti krivicu agresora sa “krivicom’’<br />

branioca, pravdu i nepristrasno suđenje<br />

bilo je potrebno tražiti od strane neutralnog<br />

međunarodnog suda. Haški sud<br />

je, na primjer, uspostavom pravde potvrdio<br />

oslobađajuću presudu generalu Armije<br />

Bosne i Hercegovine Seferu Haliloviću i<br />

ratnom komandantu odbrane Srebrenice<br />

Naseru Oriću.<br />

U ratnim logorima u Bosni i Hercegovini<br />

je nepravedno mučeno<br />

i zlostavljano brojno bošnjačko<br />

civilno stanovništvo. U genocidima<br />

nad Bošnjacima je ubijeno<br />

na hiljade Bošnjaka čija<br />

je jedina “krivica’’ bila je što su<br />

imali islamsko ime. U mnogim<br />

zemljama svijeta politički neistomišljenici<br />

se danas progone.<br />

Ljudi postaju politički zatvorenici<br />

i proganjaju se samo zbog<br />

drugačijeg svjetonazora i mišljenja.<br />

Sjetimo se najozloglašenijeg<br />

logora za političke zatvorenike,<br />

iz bliže historije, Golog otoka.<br />

To je logor formiran u mirnodopsko<br />

vrijeme u kojem se<br />

sprovodio brutalan i moralno<br />

degradirajući tretman neistomišljenika<br />

od strane jugoslovenskih<br />

komunista.<br />

Na Golom otoku se ubijao<br />

čovjek u čovjeku<br />

Prema brojnim svjedočanstvima logoraša,<br />

kad bi na Goli otok pristigao novi<br />

logoraš, stari logoraši su bili prinuđeni da<br />

mu iskažu “dobrodošlicu’’ tako što bi se<br />

poredali u dvije duge kolone u špaliru kroz<br />

koji bi morao proći novi logoraš. Novi<br />

logoraš bi od udaraca na kraju špalira bio<br />

sav u krvi i gubio bi svijest. Ako bi stražari<br />

posumnjali da neki od starih logoraša nije<br />

novog udario dovoljno snažno i on bi lično<br />

morao proći kroz taj špalir. Najmlađi zatvorenik<br />

na Golom otoku, tada sedamnaestogodišnji<br />

Vuksan Knežević svjedoči: “Iz<br />

špalira su mučenike ubacivali u tzv. kolo<br />

koje je po stotinjak njih ‘igralo’ klečeći, derući<br />

dlanove i koljena o oštro izbrazdano<br />

kamenje koje seče kao brijač. Jedni drugima<br />

bi gurnuli glave između nogu i tako se<br />

U tom cilju<br />

građani bi<br />

se trebali<br />

organizirati i<br />

dići glas protiv<br />

svake vrste<br />

nepravde putem<br />

transparenata,<br />

plakata, letaka,<br />

grafita. Trebala<br />

bi se informirati<br />

javnost o<br />

konkretnim<br />

slučajevima,<br />

organizirati<br />

okupljanja na<br />

javnim mjestima.<br />

okretali, dok su ih batinaši udarali po leđima.<br />

Mnogi bi se od bola i straha pomokrili<br />

onom iza sebe na glavu.’’<br />

Među kažnjenike su bili ubacivani lažni<br />

kažnjenici – agenti koji bi tražili i evidentirali<br />

slučajeve koji se glasno žale na nepravdu.<br />

Ljudi su nakon toga stradali na razne<br />

načine: “pri pokušaju bijega’’, u “nesreći’’<br />

na radu u kamenolomu ili bi jednostavno<br />

bili na smrt pretučeni. Neki su umirali od<br />

izgladnjelosti i iscrpljenosti. Sve se ovo događalo<br />

u mirnodopskom vremenu. Bivši<br />

politički zatvorenik Vladimir Bobinac je<br />

izjavio: “U logorima u Njemačkoj i Sibiru<br />

se ubijalo tijelo, a u logoru na Golom otoku<br />

se ubijao čovjek u čovjeku.’’<br />

Na Hadžetu u Novom Pazaru<br />

je strijeljano oko 2.000<br />

nevinih uglednih Bošnjaka, po<br />

kratkom postupku, bez ikakvih<br />

sudskih procesa, krajem 1944.<br />

i početkom 1945. godine. Nakon<br />

toga je krenulo masovnije<br />

iseljavanje Bošnjaka u Tursku.<br />

Danas se u Sandžaku 4. septembar<br />

obilježava kao “Dan šehida<br />

Hadžeta’’, nevino stradalih<br />

bošnjačkih velikana. Bošnjaci<br />

Sandžaka zahtijevaju da se ovaj<br />

datum obavezno uvrsti u udžbenike<br />

kad je riječ o bošnjačkoj<br />

historiji.<br />

Mučenje neistomišljenika u<br />

“demokratskim” zemljama<br />

U mnogim “demokratskim’’<br />

zemljama praksa mučenja<br />

u zatvoru je postala pravilo,<br />

a ne izniman slučaj. O tome svjedoče<br />

brojne potvrde izvještaja poznatih organizacija<br />

za ljudska prava. Prema njihovim<br />

istraživanjima, takozvane tajne potjernice<br />

izdaju se najčešće u zadnji čas, ciljano pred<br />

putovanje tražene osobe. Namjerno dolazi<br />

do hapšenja te osobe u drugoj zemlji<br />

kako bi pravna zaštita u zemlji u kojoj živi<br />

izostala i kako bi se u dosta konfuznoj situaciji<br />

uspjelo realizirati izručenje do kojeg<br />

u regularnoj situaciji nikad ne bi došlo.<br />

Sposobniji politički zatvorenici ponekad<br />

uspiju u zatvoru i u nemogućim uvjetima,<br />

organizirati zatvorske sindikate preko kojih<br />

se bore za osiguravanje boljih uvjeta za<br />

sve zatvorenike. Neki se umrežavaju pišući<br />

pisma drugim političkim zatvorenicima.<br />

Neki zbog takvih aktivnosti dobiju dodatnu<br />

kaznu. Zatvorenici inače u svojoj nevolji<br />

podržavaju jedni druge.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

27


Bošnjaci su kroz povijest mnogo puta<br />

bili prepuštani na milost i nemilost državnim<br />

sudovima. U njima im je činjena<br />

teška nepravda. “Mladi Muslimani” su,<br />

na primjer, hapšeni i podvrgavani teškoj<br />

torturi u istražnim postupcima. Od njih<br />

je traženo da priznaju da su narodni neprijatelji<br />

i bili bi mučeni sve dok to ne bi<br />

priznali. Nakon toga im je određivan zatvor<br />

sa prinudnim radom i gubitkom građanskih<br />

prava. Oni su o vjerskim temama<br />

morali pisati pod pseudonimima. Tako je<br />

na primjer ‘Mladi Musliman’ Munir Gavrankapetanović<br />

napisao brojna djela, kao<br />

što su “Snagom vjere do savršenstva duše’’,<br />

“Na putu utjehe i nade’’, “U plamenu<br />

kušnje’’ i dr., pod pseudonimom Ismet U.<br />

Šehibrahimović.<br />

U svom djelu “U plamenu kušnje’’<br />

Gavrankapetanović govori o nekim od načina<br />

torture političkih zatvorenika: “... U<br />

tom bazenu mogao je samo stajati. Voda<br />

je bila toliko duboka da nije mogao sjediti.<br />

Kad bi ga san uhvatio, išao bi u kut<br />

ćelije i tu se oslanjao o zid da zaspi bar<br />

pet-šest minuta. Bilo mu je jako hladno.<br />

Iz sahata u sahat bivalo je sve neizdržljivije.<br />

Pošto je samo stajao noge su mu otekle<br />

već prva dva dana. Vani je bilo hladno pa<br />

se mrznulo. Na moment bi zaronio i sjeo<br />

na dno bazena samo na tren da odmori<br />

noge. Taj odmor trajao je toliko dugo (nekoliko<br />

sekundi) koliko bi mogao biti pod<br />

vodom bez zraka. Počeo je osjećati bolove<br />

u predjelu slabina. Masirao se po tijelu i<br />

rukama, da se malo zagrije. Pio je vodu iz<br />

bazena. Na plafonu je žmirkala žarulja od<br />

25 svijeća, obložena žičanom mrežicom.<br />

U toj grobnici punoj vode zatvorenici su<br />

osjećali nevjerovatno jak psihički pritisak,<br />

beznađe...’’. Munir Gavrankapetanović je<br />

i sam od silne zatvorske torture teško obolio.<br />

Neki zatvorenici iz organizacije “Mladi<br />

Muslimani’’ su nakon robijanja postali poznate<br />

političke ličnosti. ‘Mladi Musliman’<br />

Alija Izetbegović je postao predsjednik Bosne<br />

i Hercegovine.<br />

Montirani politički procesi<br />

Državni režimi su često puta svojim<br />

neistomišljenicima montirali političke<br />

procese kojima bi im nastojali zagorčati<br />

život. U montiranom političkom procesu<br />

“Lim’’ Bošnjaci su radi svog stranačkog<br />

djelovanja hapšeni na kućnom pragu. Prema<br />

svjedočenima zlostavljanih Bošnjaka,<br />

nakon stavljanja lisica, poveza preko očiju<br />

i kapuljače na glavu, nevino uhapšeni su<br />

autima bili prevoženi do mjesta odredišta<br />

na kojem su mučenjem tjerani da priznaju<br />

nepostojeće grijehe.<br />

“Morali smo prolaziti kroz špalir specijalaca,<br />

gdje nas je čekala kanonada udaraca<br />

po tijelu i glavi, uz pjevanje četničkih<br />

pjesama, psovanje balinske i turske majke<br />

i Alije.’’- svjedoče zlostavljani Bošnjaci.<br />

“Iz besvjesnog stanja su nas<br />

vraćali kantom hladne vode.<br />

U zatvorenim prostorijama<br />

su nas tukli palicama po tabanima<br />

i tijelu. Uključivali su<br />

nam elektrošokove od kojih<br />

smo gubili svijest. Osjećaj je<br />

bio kao da nam se hiljadu igala<br />

zabija u tijelo. Prijetili su da će<br />

nam pobiti porodicu, ako ne<br />

priznamo ono što su tražili da<br />

priznamo’’ – kazao je jedan od<br />

intervjuisanih Bošnjaka, žrtava<br />

montiranog političkog procesa<br />

u Crnoj Gori.<br />

Ibrahim Ćikić, žrtva iz<br />

istog montiranog procesa, je<br />

napisao knjigu “Gdje sunce ne<br />

grije’’ u kojoj je javnosti objelodanio<br />

svu torturu koju je preživio<br />

zajedno sa ostalim bošnjačkim<br />

zatvorenicima i danas ima<br />

velikih problema zbog toga.<br />

Naime, farsa i licemjerstvo prema ovim<br />

Bošnjacima u Crnoj Gori se nastavila i država<br />

danas od Ibrahima traži odštetu, jer je<br />

objelodanio to zlostavljanje.<br />

Žrtve ovog procesa dalje navode: “Postavljali<br />

su nam pitanja na koje odgovore<br />

nismo znali. Vodili nas do provalije prijeteći<br />

nam strijeljanjem, pa opet vodili<br />

nazad na ispitivanje. Neki od nas su krv<br />

mokrili. Misli smo da to mučenje ne možemo<br />

preživjeti. Na kraju su nas odvodili u<br />

Istražni zatvor gdje smo bili osuđeni na po<br />

nekoliko godina robije. Međutim, nakon<br />

par godina oslobođeni smo, kako to cinično<br />

piše u našim oslobađajućim presudama,<br />

‘voljom predsjednika Republike Crne<br />

Gore Momira Bulatovića’.”<br />

Abu Hamzu<br />

je nedavno<br />

posjetio<br />

reisu-l-ulema<br />

mr. Husein<br />

ef. Kavazović<br />

koji je svojom<br />

posjetom<br />

nastojao<br />

skrenuti<br />

pažnju javnosti<br />

na tešku<br />

diskriminaciju<br />

prava ovog<br />

zatvorenika.<br />

Nevinim<br />

zatvorenicima<br />

je unekoliko<br />

lakše trpiti<br />

nepravdu kad<br />

vide da nisu<br />

zaboravljeni.<br />

Pripadnici islama u<br />

zloglasnim zatvorima<br />

Zatvor Guatanamo je najozloglašeniji<br />

američki zatvor i<br />

po priznanjima Amerikanaca.<br />

Pravni zastupnik zatvorenika<br />

zatvora Guatanamo Thomas<br />

Wilner izjavljuje da je Barak<br />

Obama jedina osoba koja ima<br />

autoritet da zatvori ovaj zloglasni<br />

zatvor, ali nema političke<br />

volje da ovo pitanje stavi na vrh<br />

prioriteta. Bijela kuća je kazala<br />

da je zainteresirana za zatvaranje<br />

Guatanama, ali je to pitanje delegirala<br />

drugim ljudima.<br />

Podsjetimo se vremena<br />

kad je bošnjački političar<br />

Zlatko Lagumdžija u Guatanamo<br />

poslao “Alžirsku grupu’’<br />

uprkos toga što nije bilo<br />

pravnih elemenata za to, što<br />

je kasnije potvrdio i Vrhovni sud Federacije<br />

Bosne i Hercegovine.<br />

Zatvorenici Guatanama su zatvarani<br />

bez prava na suđenje. Neki od njih su po<br />

par decenija čamili u zatvoru bez optužnice<br />

za bilo koji počinjeni zločin. Odvajani su<br />

od svojih porodica i toplih domova. Njihova<br />

djeca su ih čekala, tugovala i odrastala<br />

bez njih, dok su supruge činile sve da djeci<br />

očuvaju nadu u pravdu.<br />

Štrajk glađu kao posljednje sredstvo<br />

borbe za ljudska prava<br />

Štrajk glađu je krajnje prinudno sredstvo<br />

borbe za ljudska prava. Za njim posežu<br />

osobe koje su u svemu obespravljene, očaj-<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

28


ne, odsječene od svijeta, čija se<br />

riječ ne može čuti dalje od rešetki,<br />

bodljikave žice i stražara.<br />

U svim drugim okolnostima, u<br />

kojima je štrajkač iole slobodan,<br />

štrajk glađu je neprihvatljivo i<br />

neprimjereno sredstvo borbe.<br />

U zatvoru Guatanamo je<br />

situacija bila takva da se od 166<br />

zatvorenika stotinjak njih, zbog<br />

velikog očaja i beznađa, odlučilo<br />

na štrajk glađu. Ljudi su izgubili<br />

po 20 i više kilograma. Neki su<br />

prebačeni u bolnicu, neki su prinudno<br />

dobijali tečnost kako bi se<br />

spriječila njihova smrt od izgladnjivanja.<br />

CIA, FBI i Ministarstvo<br />

odbrane i pravosuđa SAD-a<br />

znali su za većinu zatvorenika da<br />

nisu počinili nikakav zločin i da<br />

su potpuno bezopasni.<br />

Robijanje bez ikakve krivice<br />

Abu Hamza (Imad el Husein) je, također,<br />

jedan od nevinih zatvorenika. On<br />

već šestu godinu robija u imigracionom<br />

U zatvoru<br />

Guatanamo je<br />

situacija bila<br />

takva da se od<br />

166 zatvorenika<br />

stotinak<br />

njih, zbog<br />

velikog očaja<br />

i beznađa,<br />

odlučilo na<br />

štrajk glađu.<br />

Ljudi su izgubili<br />

po 20 i više<br />

kilograma. Neki<br />

su prebačeni<br />

u bolnicu, neki<br />

su prinudno<br />

dobijali<br />

tečnost kako<br />

bi se spriječila<br />

njihova smrt od<br />

izgladnjivanja.<br />

centru u Lukavici. Došao je<br />

u BiH 80-tih godina, oženio<br />

se Bošnjakinjom, državljankom<br />

Bosne i Hercegovine, sa<br />

njom osnovao porodicu i dobio<br />

državljanstvo BiH. Još na<br />

početku agresije na Bosnu i<br />

Hercegovinu odmah je stao u<br />

njenu odbranu. Abu Hamza<br />

nikada nije optužen, niti osuđen<br />

za neka krivična djela,<br />

a zatvoren je u Imigracioni<br />

centar samo zato što je kao<br />

Arap branio Bosnu i Hercegovinu.<br />

S druge strane, genocidna<br />

tvorevina Republika<br />

Srpska nije uhapsila niti jednog<br />

Rusa, Ukrainca ili Grka<br />

koji su joj pomagali u vršenju<br />

genocida nad Bošnjacima.<br />

Šemsudin Mehmedović<br />

je nedavno reagirao na držanje<br />

nepravedno zatvorenog i<br />

nevinog Abu Hamze i ostalih<br />

zatvorenika u Imigracionom centru. Na<br />

sjednici Predstavničkog doma Parlamenta<br />

BiH postavio je poslaničko pitanje na tu<br />

temu: “Na osnovu kojih propisa Bosna i<br />

Hercegovina već nekoliko godina u zatočeništvu<br />

drži osobe stranog porijekla u<br />

za to izgrađenom Centru za azilante? Također,<br />

da mi se odgovori koliko dugo se<br />

mogu osobe držati u tako ograničenom<br />

prostoru? Da li se time krše međunarodne<br />

konvencije o ljudskim pravima? Da li<br />

se u tom centru drže osobe koje su eventualna<br />

‘prijetnja po nacionalnu sigurnost’?<br />

I kako mislite riješiti problem onih<br />

osoba koje se zbog opasnosti ne mogu<br />

vratiti u matičnu zemlju porijekla?’’<br />

Abu Hamzu je nedavno posjetio reisu-l-ulema<br />

mr. Husein ef. Kavazović koji<br />

je svojom posjetom nastojao skrenuti pažnju<br />

javnosti na tešku diskriminaciju prava<br />

ovog zatvorenika. Nevinim zatvorenicima<br />

je unekoliko lakše trpiti nepravdu<br />

kad vide da nisu zaboravljeni. Društvo<br />

koje ovakve slučajeve nepravde nijemo<br />

posmatra je bolesno i nazadno društvo.<br />

Prosperitetno počiva na postulatima<br />

pravde i pravednog tretmana pojedinaca<br />

pred zakonom.<br />

U novom izvještaju organizacije Human<br />

Rights Watch (HRW) navodi se da<br />

su neosnovani pritvori i mučenja postali<br />

uobičajena praksa u svijetu. Tako se<br />

spominju neosnovani pritvori i mučenje<br />

stanovnika od strane sirijskih snaga sigurnosti.<br />

Pritvorenici su zlostavljanjem tjeraju<br />

da potpišu izvjesne dokumente, što<br />

su oni u očaju i čine da bi okončali teške<br />

tjelesne patnje. Kako Al Jazeera prenosi,<br />

Bašar el-Asad je po ovom pitanju priznao<br />

javnosti “pojedine greške’’.<br />

Po svim zakonima, u 21. stoljeću<br />

progon na temelju mišljenja i mučenje<br />

u zatvorima su potpuno neprihvatljive<br />

prakse. Svaka država koja pomaže ovakvu<br />

nepravdu i progon građana aktivno sudjeluje<br />

u kršenju ljudskih prava.<br />

Ljudsko društvo uprkos svojim lutanjima<br />

nikad ne smije odustati od ideala<br />

pravednosti. Javno mnijenje je njegovo<br />

ogledalo koje otkriva lice društva. Ako u<br />

društvu preovladava kolektivna svijest o<br />

neophodnosti pobjede moralnih načela,<br />

onda treba podstaći i pomoći tu pobjedu<br />

pravde i kada je riječ o nehumanom robijanju<br />

nevinih zatvorenika.<br />

U tom cilju građani bi se trebali organizirati<br />

i dići glas protiv svake vrste nepravde<br />

putem transparenata, plakata, letaka,<br />

grafita. Trebala bi se informirati javnost<br />

o konkretnim slučajevima, organizirati<br />

okupljanja na javnim mjestima. Trebalo<br />

bi se ujediniti u zahtjevima i vršiti pritisak<br />

na nadležne institucije, lobirati, pridobijati<br />

utjecajne pojedince i grupe koje imaju<br />

formalnu moć, pomoći im da intenziviraju<br />

svoje aktivnosti u donošenju pravednih<br />

odluka, te svim zakonskim sredstvima<br />

utjecati na uspostavljanje pravde od strane<br />

vlasti koja je zakazala u ispunjavanju svojih<br />

obaveza. Snagom argumenata i snagom<br />

jedinstva primorati je na to.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

29


Vjera i društvo<br />

“Eimaan”, časopis na njemačkom jeziku za mlade muslimane i muslimanke<br />

Ustrajanošću u činjenju dobra<br />

do prvog jubilarnog broja!<br />

Piše: “Eimaan” Redakcija<br />

Vjernici koji potpomažu izgradnju<br />

džamija nose cijenjenu<br />

titulu vakifa, da ih<br />

Allah, s.v.t., nagradi na oba svijeta. Ali<br />

ne zaboravimo one “nevidljive” vakife.<br />

Pitate se ko su ti nevidljivi vakifi? I zašto<br />

su nevidljivi?<br />

Imena te vrste vakifa nisu zapisana<br />

na nekim pločama ili spomenicima.<br />

Nevidljivi vakifi našeg Islamskog<br />

kulturnog centra Grac su pored anonimnih<br />

vakifa, i čitaoci prvog austrijskog<br />

časopisa na njemačkom jeziku za<br />

mlade muslimane i muslimanke koji<br />

nosi ime “Eimaan” i koji je u oktobru<br />

dočekao prvi jubilej. U prva tri izdanja<br />

je Islamski kulturni centar Grac odštampao<br />

preko 1.900 komada, a samo<br />

Allah, s.v.t., zna koliko znanja je rašireno<br />

ovim putem, što je još važnije jer<br />

Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Prenesite od<br />

mene pa makar jedan ajet.” (Buharija).<br />

Uskoro novo izdanje!<br />

Ovaj projekat su pokrenuli mlade<br />

džematlije i džematlijke krajem 2012.<br />

godine i svojim dobrovoljnim radom i<br />

angažmanom u ime Allaha, s.v.t., pomažu<br />

duhovni odgoj djece u dijaspori,<br />

a usput i izgradnju dugo očekivanog<br />

Islamskog kulturnog centra u Gracu.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

30<br />

Naime, sav prihod časopisa “Eimaan”<br />

ide u izgradnju IKC-a Grac.<br />

“Eimaan” izlazi 4 puta godišnje na<br />

njemačkom jeziku, košta 2,20€, a moguća<br />

je i godišnja pretplata širom Austrije,<br />

Njemačke i Švicarske. U “Eimaan-u”<br />

bivaju obrađene teme direktno vezane<br />

za islam, ali i mnoge druge koje bi djeci<br />

mogle privući pažnju i interesovanje za<br />

islam što je i glavni cilj ovog časopisa.<br />

“Eimaan” je časopis kojeg su podržali<br />

predsjednik Islamske zajednice<br />

Austrije (IGGiÖ) dr. Fuat Sanac, predsjednica<br />

Islamske pedagoške akademije<br />

(IRPA) mr. Amena Shakir, Islamska<br />

zajednica Bošnjaka u Austriji (IZBA) i<br />

mnogi drugi.


IKC Graz<br />

U narednim mjesecima je u planu<br />

kooperacija sa džematima u Austriji i<br />

uvođenje “Eimaan” časopisa u mektepsko<br />

štivo. Već je dosta džemata realizovalo<br />

ovu mogućnost. Rad ovih mladih<br />

ljudi je vidljiv, što potvrđuje i tiraž koji<br />

je od prvog broja porastao sa 250 na<br />

600 komada.<br />

Zahvaljujemo se svim čitaocima<br />

“Eimaan-a” i roditeljima koji podržavaju<br />

ovaj projekat i odgoj svoje djece<br />

u duhu islama. Neka Vas Allah, s.v.t.,<br />

nagradi! Amin”<br />

Informišite se preko e-mail adrese:<br />

eimaan@islamgraz.org ili na Facebook<br />

stranici https://www.facebook.<br />

com/IKZ.Graz.Eimaan<br />

Zagonetka<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

31


Duplerica<br />

Fotoreportaža: Protesti podrške svrgnutom egipatskom<br />

predsjedniku Muhammedu Mursiju u Sarajevu<br />

“We will never forget you Esma”<br />

Pripremio: A.A.<br />

Ispred Ambasade Arapske Republike Egipat u Sarajevu su u subotu 26. oktobra održani mirni protesti omladinaca egipatske<br />

dijaspore u Bosni i Hercegovini. Nekoliko desetina pripadnika egipatske dijaspore, ali i građana BiH došlo je danas kako<br />

bi još jednom pružili podršku egipatskom narodu i svrgnutom predsjedniku Muhammedu Mursiju. Na jednom od transparenata<br />

pisalo je: “We will never forget you Esma”. Poruka je posvećena Esmi, kćerki jednog od lidera Muslimanskog bratstva<br />

Mohameda El Beltagya, koja je prošlog ljeta snajperskim hicem ubijena na trgu Rabiatul Adeviyye u Kairu. Glasnogovornik egipatske<br />

dijaspore u BiH Yasser Lila kazao je da su se okupili kako bi još jednom pružili<br />

podršku narodu Egipta, koji je na ulicama i protestira. “Narod je izabrao predsjednika i<br />

parlament, kao i Ustav, a zatim je došla vojska i sve to srušila. Mi smo protiv toga. Nema<br />

mira u Egiptu, smiraja neće biti, dok narod Egipta ne osjeti da je njihova riječ zadnja.”<br />

Protesti su usmjereni protiv novog režima koji je na vlast došao vojnim udarom, zbacujući<br />

s vlasti legalno izabranog šefa države. Prema njegovim riječima, niko ne može na silu<br />

nametnuti vlast. “Egipatski narod je osjetio da je prevaren od strane ministra odbrane<br />

Egipta Abdulfettaha Sisija”, pojasnio je Lila i dodao da vjeruju kako privremeni egipatski<br />

predsjednik nema vlast i kako o svemu odlučuje ministar Sisi. Mnogo puta je egipatska<br />

dijaspora organizirala proteste podrške, kako u glavnom gradu BiH, tako i u Zenici i<br />

drugim gradovima. “Danas smo ispred egipatske ambasade u BiH kako bismo sadašnjoj<br />

egipatskoj vlasti, preko ove ambasade, poslali poruku”, poručio je Lila.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

32


(“Nikada te nećemo zaboraviti Esma’’)<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

33


Pogledi<br />

Postpopisne igrarije<br />

Prvo skoči pa reci - hop!<br />

Ko ima pravo vjerovati u<br />

dobronamjernost onih koji su<br />

čitavo vrijeme radili na štetu<br />

Bošnjaka? Kako treba tumačiti njihov<br />

predpopisni slogan u Sarajevu: “Budi<br />

građanin“, a u Banja Luci: “Budi svoj“?<br />

Kako to ista “nevladina“ organizacija<br />

na dva potpuno suprotna načina<br />

agitova na stanovnike u dva različita<br />

entiteta. Zašto se samo Bošnjacima<br />

razvlačila pamet sa mogućnošću<br />

drugačijeg izjašnjavanja prilikom<br />

popisa što se tiče nacionalne<br />

pripadnosti? Zna se dobro oko čijeg<br />

jorgana se igrala i još uvijek igra igra.<br />

Sada nam ti isti nedobronamjerni<br />

ljudi dijele tablete “apaurina“<br />

i “leksilijuma“ kroz umirujuća<br />

saopštenja o regularnosti završenih<br />

aktivnosti i kao vjerodostojno<br />

mogućim konačnim, po nama<br />

realnim, rezultatima zastupljenosti<br />

pojedinih nacionalnih grupa u<br />

ukupnom broju stanovništva naše<br />

domovine. Po objavljivanju konačnih<br />

rezultata, bojim se, Bošnjacima će<br />

trebati “morfij“<br />

Piše: Sead Zubanović<br />

Saopštenje nevladinih organizacija<br />

da je na probnim<br />

uzorcima popisa stanovništva<br />

evidentirano pedeset četiri posto<br />

Bošnjaka od ukupnog broja stanovništva<br />

BiH i da u manjem entitetu<br />

procenat popisanog bošnjačkog stanovništva<br />

iznosi sedamnaest posto<br />

neće sigurno biti potvrđen u januaru<br />

mjesecu naredne godine kao konačan<br />

rezultat. Ovo saopštenje je dato<br />

u javnost iz dva razloga. Prvi je da se<br />

umiri revolt u bošnjačkom korpusu<br />

zbog mora nepravilnosti evidentiranih<br />

tokom provođenja ove aktivnosti<br />

i straha da će se osnovano insistirati<br />

na njegovom poništenju, a drugi<br />

razlog je da se na vrijeme signalizira<br />

političarima manjeg entiteta da poduzmu<br />

dodatne korake u cilju “korekcije”<br />

rezultata popisa.<br />

Rezultati popisa će biti uslovljeni<br />

samostalnošću RS-a?!<br />

Ko ima pravo vjerovati u dobronamjernost<br />

onih koji su čitavo vrijeme<br />

radili na štetu Bošnjaka? Kako treba<br />

tumačiti njihov pred popisni slogan u<br />

Sarajevu: “Budi građanin”, a u Banja<br />

Luci: “Budi svoj”? Kako to ista “nevladina”<br />

organizacija na dva potpuno<br />

suprotna načina agitova na stanovnike<br />

u dva različita entiteta? Zašto se<br />

samo Bošnjacima razvlačila pamet sa<br />

mogućnošću drugačijeg izjašnjavanja<br />

prilikom popisa što se tiče<br />

nacionalne pripadnosti? Zna<br />

se dobro oko čijeg jorgana se<br />

igrala i još uvijek igra igra.<br />

Sada nam ti isti nedobronamjerni<br />

ljudi dijele tablete<br />

“apaurina” i “leksilijuma”<br />

kroz umirujuća saopštenja<br />

o regularnosti završenih aktivnosti<br />

i kao vjerodostojno<br />

mogućim konačnim, po<br />

nama realnim, rezultatima<br />

zastupljenosti pojedinih nacionalnih<br />

grupa u ukupnom<br />

broju stanovništva naše domovine.<br />

Po objavljivanju<br />

konačnih rezultata, bojim<br />

se, Bošnjacima će trebati<br />

“morfij”.<br />

Uz uvijek podrazumijevajuću<br />

saglasnost političara<br />

hermafrodita koji sebe nazivaju<br />

bošnjačkim predstavnicima<br />

u vlasti, popisni<br />

materijal je uskladišten u<br />

sarajevskom prigradskom<br />

naselju imena Lukavica.<br />

Zvanično ovo predgrađe nazivaju<br />

“Istočno Sarajevo”, ali<br />

ja to ne činim jer može, recimo,<br />

nedobronamjeran čovjek<br />

prilikom čitanja lahko,<br />

naprimjer izostaviti veliko<br />

slovo “I” s početka naziva pa<br />

bi to onda moglo jako ružno<br />

da zvuči. Helem, u privatnom<br />

objektu koji je, izborna<br />

komisija kaže, opremljen video<br />

nadzorom, a vlasništvo je jednog<br />

lica, naravno Srbina, smještena je ova<br />

dragocjena dokumentacija čiju tajnost<br />

sadržaja garantuje država! Sam prostor<br />

Ko zna čime<br />

je uslovljeno<br />

održavanje<br />

ovog popisa<br />

stanovništva u<br />

BiH od strane<br />

država Srbije,<br />

Hrvatske i<br />

Crne Gore kao<br />

i domicilne<br />

srpsko-hrvatske<br />

podaničke<br />

politike? Popis<br />

iz 1991. krvavo<br />

je plaćen i<br />

zapečaćen<br />

Dejtonskom<br />

okupacijom<br />

svođenja<br />

životnog prostora<br />

Bošnjaka na 26 %<br />

teritorije njihove<br />

matične države.<br />

za skladištenje je određen tek nekoliko<br />

dana po početku obavljanja popisa?!<br />

Inače u Lukavici, opet normalno uz<br />

pristanak ljudi bez mnogo karaktera<br />

koji pripadaju bošnjačkom, ali i bosanskom<br />

korpusu (ministar Hadžić<br />

naprimjer sjedi na mjestu Bošnjaka, a<br />

izjašnjava se Bosancem) izgrađena je i<br />

smještena zgrada “SIPE”, kao i Emigracioni<br />

centar sa njegovim, od početka<br />

do danas, stalnim stanarom Abu<br />

Hamzom. Nakon dugogodišnjeg otkupljivanja<br />

zemljišta (od besplatnog placa<br />

kako je obećano od strane vlade manjeg<br />

entiteta, srpski normalno<br />

upotrijebljena laž da bi<br />

se dobila izgradnja tog jako<br />

skupog objekta, došlo se do<br />

astronomske cifre vrijednosti<br />

te lokacije) počinje se redovno,<br />

evo zadnje tri godine, sa<br />

gradnjom zgrade, kažu najsavremenije<br />

“pritvorne jedinice”,<br />

zatvora na Balkanu.<br />

Što god Dodo traži, to Srbi<br />

moraju i dobiti. Lične karte<br />

i pasoši se odavno štampaju<br />

u Banja Luci i krivotvore širom<br />

RS-a. Još je ostalo da se<br />

i Predsjedništvo države, kad<br />

on to poželi, preseli tamo.<br />

Kakve su garancije da prilikom<br />

“slučajnog” nestanka<br />

elekrične energije nestane<br />

i koja hrpa popisnih listi?<br />

Na isti način se može nova<br />

količina popisnog materijala<br />

i dodati već postojećoj.<br />

Lahko je moguće da bude i<br />

poplave u tom objektu koji<br />

služi kao magacinski prostor<br />

i požara, ali jedno je sigurno<br />

- rezultati popisa koji su najavljeni<br />

neće ostati ovakvi, a<br />

i njihovo će objavljivanje biti<br />

uslovljeno, recimo, samostalnošću<br />

RS-a, naprimjer.<br />

U našoj Bosni uobičajeno<br />

je reći onom ko se prerano<br />

raduje: “Prvo skoči<br />

pa reci - hop!” Opravdano<br />

postadoh jedan od onih za<br />

koje neki kažu da i u jogurt pušu. Evo<br />

i jednog veoma velikog, ali od javnosti<br />

strogo povjerljivog, državnom tajnom<br />

dugo čuvanog, razloga zašto.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

34


Na popisu stanovništva održanom<br />

u FNR Jugoslaviji 1948. godine<br />

popisani su kao narodi redom: Srbi,<br />

Hrvati, Slovenci, Makedonci, Muslimani<br />

i Crnogorci, a kao nacionalne<br />

manjine evidentirano je njih jedanaest:<br />

Šiptari, Madžari, Rumunji, Turci,<br />

Slovaci, Talijani, Bugari, Nijemci,<br />

Česi, Ukrajinci i ostali. Iz do danas<br />

neobjašnjivog razloga poslije ovog<br />

popisa Muslimani (Bošnjaci su po<br />

“zakonu” prestali biti Bošnjaci još za<br />

vladavine Austro-Ugarske kada su<br />

“izgubili” i svoj bosanski jezik) nisu<br />

više bili narod i na sljedećem popisu<br />

su se mogli izjasniti samo kao Srbi,<br />

Hrvati ili “neopredijeljeni”. Krvlju i<br />

najvećim procentualnim stradanjem,<br />

poslije Jevreja, tokom Drugog svjetskog<br />

rata plaćeno i vraćeno pravo na<br />

svoje ime, makar ono bilo sa vjerskim<br />

prefiksom, se briše. Historijske činjenice<br />

da je od sedam ofanziva njih šest<br />

njemački okupator izveo u Bosni, da<br />

je u gradu Jajcu, opet u Bosni, ratne<br />

1943. godine utemeljena i proglašena<br />

na drugom zasjedanju AVNOJ-a<br />

Federativna Narodna Republika Jugoslavija<br />

nije pila vode. Narod kojeg<br />

su ubijali svi redom, četnici, ustaše,<br />

Nijemci i Talijani u novoformiranoj<br />

državi biva kažnjen. Zaista, zašto i<br />

kako se to desilo? Ko nam je nanio<br />

tako tešku nepravdu čiju cijenu krvavo<br />

plaćamo evo do danas.<br />

Četiri srpska zahtjeva Titu<br />

Po završenom već pomenutom<br />

popisu stanovništva<br />

četrdeset osme godine do<br />

predsjednika države Josipa<br />

Broza dolaze informacije<br />

(njemu špijuna nikada nije<br />

falilo) o tajno održanom svesrpskom<br />

saboru i njegovoj<br />

jednoglasno donesenoj odluci<br />

da Srbija napusti Jogoslaviju<br />

i “prisojedini” se tadašnjem<br />

Sovjetskom Savezu (Rusiji).<br />

Pragmatični Tito stupa u pregovore<br />

i razgovore sa predstavnicima<br />

Srba, većinskim<br />

narodom njegovog budućeg<br />

carstva, tražeći načina da promijeni njihovu<br />

odluku i sazna razloge nezadovoljstva<br />

postojećim državnim uređenjem.<br />

Prvo što mu je sugerisano bi da Srbi ne<br />

žele da žive u državi u kojoj su Muslimani<br />

priznati kao narod. On im je obećao<br />

da će to promijeniti i autokratski uskrati<br />

Muslimanima pravo na ravnopravnost.<br />

Na sljedećem popisu stanovnišva 1953.<br />

godine nacija “Musliman” nije postojala.<br />

Umjesto nje u istoj rubrici pisalo je<br />

“Neopredijeljen”. Tito je tako svojevoljno<br />

ukinuo odluku ZAVNOBiH-a (Zemaljskog<br />

antifašističkog vijeća narodnog<br />

oslobođenja Bosne i Hercegovine)<br />

vrhovne vlasti ove Republike o konstituivnosti<br />

muslimanskog naroda. Na-<br />

Niti u jednoj<br />

Jugoslaviji Srbi<br />

nisu suđeni za<br />

svoja zlodjela!<br />

Zato danas<br />

svi oni redom<br />

tako vrište<br />

zbog hapšenja<br />

i suđenja<br />

počinilaca<br />

ratnih zločina.<br />

U njihovim<br />

glavama postoji<br />

čip da ubiti<br />

Bošnjaka nije<br />

kažnjivo djelo.<br />

kon njegove odluke više nije<br />

važila ona čuvena krilatica da<br />

Bosna nije ni srpska, ni muslimanska,<br />

ni hrvatska, nego i<br />

jednih i drugih i trećih. Bila<br />

je to protustavna odluka, ali<br />

on je mogao sve. Zatim je u<br />

posrednim pregovorima od<br />

njega traženo da se četnicima<br />

ne sudi za ratne zločine.<br />

Tu je postignut kompromis<br />

da im se ne sudi, ali samo za<br />

zločine počinjene nad Muslimanima<br />

sa dodatnom obavezom<br />

države da se niti jedno<br />

stratište tog naroda ne smije<br />

obilježiti na bilo kakav način.<br />

Svjedoci smo da je i taj uslov<br />

ispoštovan. Nigdje nema spomenika<br />

niti barem spomen ploče na mjestima<br />

masovnih pokolja i pomora Bošnjaka<br />

iz vremena Drugog svjetskog rata. Četvrto<br />

što su Srbi tražili kao uslov svog<br />

ostanka u zajedničkoj državi je bilo da<br />

u njenoj vlasti drugi čovjek bude Srbin.<br />

Tito se složio i predložio im je da njegov<br />

zamjenik bude Aleksandar Ranković, na<br />

što su ovi odmah i pristali jer je i njihov<br />

prijedlog bio isti, stim da on obavlja i<br />

funkciju glavnog ministra unutrašnjih<br />

poslova. Do danas još nisu razotkriveni<br />

državni zločini počinjeni po naređenju<br />

ovog velikosrpskog monstruma, pogotovo<br />

na Kosovu. Po okončanju ovih<br />

tajnih pregovora uz saglasnost srpskog<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

35


političkog i akademskog vrha, država<br />

formira zatvor “Goli otok” prije svega<br />

namijenjen za one Srbe i podrazumijevajuće<br />

Crnogorce koji su odbili prihvatiti<br />

rezultate postignutog dogovora pa<br />

obavezno uvijek sumnjive Muslimane i,<br />

normalno zbog ravnopravne nacionalne<br />

zastupljenosti sa političkog kursa, posebno<br />

mnoge “zalutale” Hrvate, pa Slovence<br />

i ostale. Cijenu opstanka kasnije<br />

krvavo raskomadane države platili su<br />

Muslimani. Izgubili su naciju, oni koji<br />

su počinili zločine nad njima su oslobođeni<br />

bilo kakve odgovornosti, a mjesta<br />

genocida stotinama i hiljadama pobijenih<br />

nikad se nisu smjela ni označiti. Na<br />

takav način su ponovo ostali uskraćeni<br />

prava na historijsko pamćenje. Krvoloci<br />

opet nisu imali povijesnog straha od odgovornosti<br />

za svoje postupke. To je bio<br />

jedan od najvećih razloga što je u agresiji<br />

’92.-’95. godine bilo toliko zvjerskih<br />

zločina, jednom riječju stravičnog genocida<br />

nad Bošnjacima. Niti u jednoj<br />

Jugoslaviji Srbi nisu suđeni za svoja<br />

zlodjela! Zato danas svi oni redom tako<br />

vrište zbog hapšenja i suđenja počinilaca<br />

ratnih zločina. U njihovim glavama postoji<br />

čip da ubiti Bošnjaka nije kažnjivo<br />

djelo. Pravo na silovanje kao<br />

i ratni plijen, pljačke imovine<br />

ubijenih i protjeranih,<br />

za njih je sasvim normalana<br />

stvar. Ko je želio vidio je, na<br />

snimku kanadskog vojnika,<br />

kako kolone Srba muškaraca,<br />

žena i njihove djece sa pretrpanim<br />

traktorima, autima,<br />

zaprežnim kolima, civarama<br />

i pješke iz puste Srebrenice<br />

danima voze i nose iz napuštenih<br />

bošnjačkih kuća<br />

opljačkane stvari. Veliki broj<br />

ubijenih Bošnjaka u ovom<br />

zadnjem genocidu je indirektna<br />

žrva Titovih ustupaka<br />

četnicima za vrijeme i poslije<br />

Drugog svjetskog rata. Ko<br />

zna kada će to i da li će ikada<br />

mnogim pripadnicima bošnjačkog<br />

naroda postati jasno. Pogotovo<br />

onim hipnotisanim lažnim bratstvom i<br />

jedinstvom što pod Titovu bistu svake<br />

godine redaju cvijeće. Znaju li oni gdje<br />

se, naprimjer, nalazi jama Čavkarica<br />

i zašto tolike godine nikada nisu čuli<br />

za nju? Zar se sada isti scenarij prikrivanja<br />

ne dešava u Višegradu zabranom<br />

Veliki broj<br />

ubijenih<br />

Bošnjaka u<br />

ovom zadnjem<br />

genocidu je<br />

indirektna<br />

žrva Titovih<br />

ustupaka<br />

četnicima<br />

za vrijeme i<br />

poslije Drugog<br />

svjetskog rata.<br />

Ko zna kada<br />

će to i da li će<br />

ikada mnogim<br />

pripadnicima<br />

bošnjačkog<br />

naroda postati<br />

jasno.<br />

obnavljanja kuće u kojoj su<br />

zapaljene sedamdeset i dvije<br />

žrtve, najviše žene i djeca. Šta<br />

je sa logorima smrti Omarska<br />

i Manjača i isto tako zaključanim<br />

vratima stratišta oko<br />

Srebrenice?<br />

Ko zna čime je uslovljeno<br />

održavanje ovog popisa<br />

stanovništva u BiH od strane<br />

država Srbije, Hrvatske i Crne<br />

Gore kao i domicilne srpskohrvatske<br />

podaničke politike?<br />

Popis iz 1991. krvavo je plaćen<br />

i zapečaćen Dejtonskom<br />

okupacijom svođenja životnog<br />

prostora Bošnjaka na 26<br />

% teritorije njihove matične<br />

države. Koju cijenu ćemo<br />

morati platiti sada saopštit<br />

će nam ovaj put, umjesto<br />

Austro-Ugarske, pa “našeg” Tite, zatim<br />

Amerike, Evropska Unija i to u januaru<br />

ili februaru naredne, 2014. godine.<br />

Po cijenu ponovne trojne agresije<br />

susjednih zemalja na BiH, Evropa neće<br />

nikada dozvoliti da Bošnjaci budu natpolovično<br />

većinsko stanovništvo u svojoj<br />

domovini.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

36


Islamske teme<br />

Iz povijesti muslimana - Hronika i događaji IX<br />

U bitki za Halep<br />

15 hiljada muslimanskih vojnika<br />

porazili 200 hiljada Vizantijaca<br />

Bivši muftija Islamske zjednice<br />

u Hrvatskoj Ševko Omerbašić<br />

napisao je odličnu knjigu<br />

“Povijest islama“. Iako je ova<br />

knjiga izdana davne 1996.<br />

godine, ona je jedinstvena jer<br />

je jedina knjiga na jezicima<br />

našeg govornog područja<br />

koja kroz poglavlje hronika<br />

i događaji donosi veoma<br />

dragocjene podatke iz<br />

islamske povijesti. Zbog<br />

važnosti tih podataka odlučili<br />

smo u nekoliko narednih<br />

brojeva prenijeti najzanimljivije<br />

dijelove spomenute kronike<br />

i događaja iz Omerbašićeve<br />

knjige “Povijest islama“<br />

Pripremio: Almir Duvnjak<br />

44 9 . g o d i n a<br />

Hidžre:<br />

Bagdad i Irak<br />

su ponovo zadesile nestašice<br />

hrane i glad. Ljudi su jeli<br />

pse, mačke, miševe, a bilo<br />

je primjera i kanibalizma.<br />

Zatim se pojavila kolera.<br />

Umrli su pokopavani u<br />

masovne grobnice bez gasula<br />

i kefina.<br />

450. godina Hidžre:<br />

Iračke gradove Mosul i<br />

Hemezan pogodio je katastrofalan<br />

zemljotres. Porušio<br />

je mnogo kuća i ubio<br />

mnogo ljudi.<br />

451.godina Hidžre:<br />

Irak je zahvatila velika<br />

studen od koje se pomrzlo<br />

voće i usjevi. Nakon toga<br />

došlo je do velike poplave.<br />

Te iste godine nesreća<br />

je ponovo zadesila Irak, zemlju<br />

je drmao snažan zemljotres, koji je<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

37<br />

484. godina po<br />

Hidžri: 9. Šabana<br />

Šam i njegove<br />

gradove pogodio<br />

je snažan<br />

zemljotres. Narod<br />

je pobjegao iz<br />

kuća na otvoreni<br />

prostor. Antakija<br />

je razorena<br />

od strahovitog<br />

udara, a 90<br />

tornjeva u tom<br />

gradu je potpuno<br />

srušeno. Veliki<br />

broj žrtava<br />

je ostao pod<br />

ruševinama.<br />

porušio mnoge kuće i obustavio sve<br />

mlinove u Bagdadu. Potres je pogodio<br />

i Vasit, Takrit i Hamedan i nanio<br />

ogromne materijalne i ljudske štete.<br />

Bagdad su te godine napale grupe<br />

pljačkaša koji su otimali i iznuđivali<br />

otkupnine. Tako na primjer lopovi<br />

su ukrali Šejhu Nasiru Et-Tabatabiu<br />

džubu dok je išao na džumu-namaz u<br />

džamiju. Bagdad je te godine zadesila<br />

još jedna nesreća. Požar je zahvatio<br />

gradski kvart Kerh, gdje je izgorjela<br />

velika knjižnica koju je uvakufio Vezir<br />

Erdesir. Izgorjelo je 10.000 knjiga<br />

i 100 Mushafa pisanih rukom poznatog<br />

kaligrafa Beni Makleta.<br />

452. godina po Hidžri:<br />

U zoru 3. Džumadel-ahireta nad<br />

bagdadskim nebom se pojavila velika<br />

nepoznata zvijezda iz pravca zapada i<br />

zašla u pravcu istoka.<br />

453. godina po Hidžri:<br />

U mjesecu Džumadel-ula bila je<br />

velika pomrčina Sunca. Bila je tako<br />

mračna da su ptice popadale na drveće<br />

misleći da je došla noć.<br />

455. godina Hidžre:<br />

U mjesecu Šabanu, pokrajinu<br />

Šam i njene gradove pogodio je katastrofalan<br />

potres. Koliko je bio snažan<br />

govori i podatak da je porušio odbrambene<br />

zidine Tripolisa.<br />

456. godina po Hidžri:<br />

Zabilježena je te godine pojava<br />

nepoznate zvijezde čija je svjetlost<br />

bila jača od mjesečeve. Te godine stanovništvo<br />

Iraka zadesila je epidemija<br />

bolesti grla od koje je mnogo ljudi<br />

stradalo.<br />

457. godina po Hidžri:<br />

Počela je izgradnja univerziteta<br />

Nizamije u Bagdadu.<br />

Nad bagdadskim nebom<br />

se pojavila velika, nepoznata<br />

zvijezda. Prilikom<br />

pojave na nebu se čuo snažan<br />

prasak.<br />

458. godina Hidžre:<br />

Nad bagdadskim nebom<br />

pojavila se ogromna zvijezda<br />

repatica, čija je veličina<br />

po slobodnoj procjeni iznosila<br />

tri lakta, a plamenovi iza<br />

nje protezali su se do polovice<br />

neba. Ostala je na nebu<br />

sve do 27. Džumadel-ula,<br />

a onda nestala i zadnji dan<br />

istoga mjeseca nakratko se<br />

pojavila na nebu.<br />

Početkom mjeseca<br />

Džumadel-uhra ponovo se<br />

pojavila ogromna zvijezda<br />

na bagdadskom nebu. Pitanje<br />

je li to ona iz predhodnog<br />

mjeseca ili neka<br />

nova? Njena je svjetlost<br />

bila ravna mjesečevoj. Ostala je na<br />

nebu 10 dana i nestala.


U mjesecu Džumadel-ahiretu<br />

Horosan i okolicu pogodio je strašan<br />

zemljotres. Nastala su velika raspuknuća<br />

u zemlji, a naročito u planinskim<br />

dijelovima. Mnogo je naroda<br />

izginulo od odrona kamenja i zemlje.<br />

Bagdad je zahvatio veliki požar.<br />

Nije zapisano kakve je izazvao štete.<br />

U gradu Babul Udždž rođeno je<br />

dijete s jednim truplom, dvije glave,<br />

dva lica, dva vrata i četiri ruke.<br />

460. godina po Hidžri:<br />

U mjesecu Džumadel-ula, Palestinu<br />

i Egipat pogodio je katastrofalan<br />

zemljotres. Grad Ramela je<br />

potpuno uništen potresom, a voda<br />

iz bunareva se izlila van. More je poplavilo<br />

velike površine odmah nakon<br />

prvog udara potresa. Jedan ogroman<br />

val bacio je iz Sredozemnoga mora<br />

veliki broj riba daleko na kopno. Stanovnici<br />

su požurili da pokupe ribe.<br />

Za tim valom došao je drugi, mnogo<br />

veći. Neki pretpostavljaju da je bio<br />

visok oko 50 laktova i sav narod koji<br />

je sakupljao ribe povukao za sobom<br />

u more. Neki hroničari tvrde da je u<br />

tom valu našlo smrt oko 25.000 ljudi.<br />

Te cijele godine, zbog slabe poplave<br />

Nila, Egipat je zahvaćen nestašicama<br />

i glađu.<br />

461. godina Hidžre:<br />

U Damasku je izgorjela do temelja<br />

Umejjidska džamija. Vjerojatni<br />

uzrok požaru je sukob Marokanaca<br />

i Egipćana u džamiji. U sukobu su<br />

Marokanci zapalili jednu kuću u blizini<br />

džamije u kojoj su se bili skrili<br />

Egipćani. Požar se brzo prenio na<br />

džamiju koja je do temelja<br />

izgorjela.<br />

Stanovnike Damaska<br />

je zahvatila velika tuga, a<br />

džamija je pretrpjela ogromne<br />

štete. Džamija se niti<br />

do danas nije uspjela oporaviti<br />

od tog požara. Mnoge<br />

umjetnine umejjidskih<br />

halifa su izgorjele.<br />

463. godina po Hidžri:<br />

Te godine, kako je zapisao<br />

Ibni Esir, bizantski<br />

car Armanus je napao Halep<br />

s oko 200.000 vojnika.<br />

Vladar Halepa Alb Arslan<br />

je u to vrijeme bio u Azerbejdžanu,<br />

pa je odmah po<br />

obavjesti krenuo suprotstaviti<br />

se napadačima. Pored<br />

Bizantijaca u redovima<br />

vojske su bili i križari iz<br />

Franačke, Rusi, Pačanezi<br />

i Kardži. Arslan je imao<br />

samo 15.000 vojnika.<br />

Izgledi da im se uspješno suprotstavi<br />

bili su minimalni. On im<br />

se ipak suprotstavio, napao je predhodnicu<br />

u kojoj su bili mahom Rusi.<br />

Muslimani su pobjedili i zarobili ruskoga<br />

zapovjednika. Zabrinut zbog<br />

malog broja vojnika Arslan traži mir,<br />

ali bizantski car odbija prijedlog.<br />

U redovima muslimanske vojske<br />

bio je poznati učenjak toga doba Ebu<br />

Nasr Muhammed ibni Abdul Melik<br />

el Buhari el Hanefi, koji savjetuje Arslana<br />

da se bori, jer ako je iskren vjernik,<br />

nema se čega plašiti, jer Allah<br />

iskrene pomaže. Arslan je pozvao<br />

471. godina<br />

po Hidžri:<br />

Umjesecu<br />

Rebiulevvelu<br />

požar<br />

je zahvatio<br />

zapadnu stranu<br />

Bagdada. Požar<br />

je prouzročio<br />

grom koji je<br />

zapalio jednu<br />

palmu. S palme<br />

požar se prenio<br />

na obližnji<br />

mesdžid, a<br />

odatle na<br />

ostale kuće.<br />

I pored<br />

nastojanja<br />

vatrogasaca,<br />

požar nije<br />

obuzdan.<br />

Načinjena je<br />

ogromna šteta.<br />

sve vojnike koji se plaše da<br />

slobodno istupe iz redova<br />

vojske jer on ne može naređivati<br />

vojnicima koji se<br />

boje. Skoro nitko nije istupio<br />

nakon njegovih riječi.<br />

Došlo je do strahovite<br />

bitke u kojoj su Bizantijci<br />

imali ogromne žrtve.<br />

U bitki je zarobljen i<br />

car, kome Arslan ponudi<br />

otkupninu od 1.500.000<br />

dirhema, što ovaj i prihvata.<br />

Kada se car Armanus<br />

vraćao u Bizant, doznao je<br />

da ga je njegov nasljednik<br />

Mihailo udarom zbacio s<br />

vlasti.<br />

Armanus šalje Mihailu<br />

pismo u kome mu objašnjava<br />

što se dogovorio s<br />

Arslanom. Car Mihailo je<br />

obećao platiti otkupninu,<br />

ali se kasnije predomislio<br />

i odbio platiti. Armanus je međutim<br />

odlučio sakupiti sve što je imao pri<br />

sebi. Sakupio je oko 200.000 dirhema<br />

i zlatnine oko 50.000 dirhema i<br />

poslao Arslanu.<br />

466. godina po Hidžri:<br />

Bagdad je te godine pogodila velika<br />

poplava. Jedne noći cijeli su Irak<br />

zadesile velike kiše s orkanskim nevremenom.<br />

Rijeke su naglo nabujale.<br />

U Bagdadu je voda porasla iznad normale<br />

za oko 12 metara. Rijeka Tigris<br />

je sve poplavila, izlila se iz korita i sve<br />

pred sobom rušila. Voda je prodrla u<br />

sve kuće. Mnogo se naroda ugušilo<br />

jer su čamci bili prepuni ugroženog<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

38


stanovništva. Raskvašene<br />

kuće su se srušile, a pod<br />

njihovim ruševinama našlo<br />

je smrt mnogo ljudi.<br />

Te iste godine u Bagdadu<br />

su izbile žestoke demonstracije<br />

protiv birtija,<br />

pjevačica i alkohola koji<br />

se točio u tim birtijama.<br />

Naročito su demonstranti<br />

tražili da vlasti spriječe zinaluk<br />

u tim birtijama.<br />

467. godina Hidžre:<br />

U Bagdadu u kvartu<br />

“Mala rijeka” zapalio se<br />

dućan za prodaju hljeba.<br />

Požar se uz pomoć vjetra<br />

naglo proširio na ostale<br />

kuće. Ubrzo je cijeli kvart pretvoren<br />

u ogromnu buktinju. Izgorjelo je 180<br />

dućana.<br />

Požar se zatim proširio i na kvartove<br />

Mejmuniju i Zaferiju, na hamam<br />

Semerkand, na dvorac halife<br />

467. godina<br />

Hidžre: U<br />

Bagdadu u<br />

kvartu “Mala<br />

rijeka” zapalio<br />

se dućan za<br />

prodaju hljeba.<br />

Požar se uz<br />

pomoć vjetra<br />

naglo proširio<br />

na ostale kuće.<br />

Ubrzo je cijeli<br />

kvart pretvoren<br />

u ogromnu<br />

buktinju.<br />

Izgorjelo je 180<br />

dućana.<br />

na Uzdžu, Derb Horosani,<br />

a zatim prešao na zapadnu<br />

stranu grada. Izgorio je<br />

skoro cijeli Bagdad. Nikada<br />

nisu procijenjene štete<br />

ovoga strahovitog požara.<br />

471. godina po Hidžri:<br />

U mjesecu Rebiul-evvelu<br />

požar je zahvatio zapadnu<br />

stranu Bagdada.<br />

Požar je prouzročio<br />

grom koji je zapalio jednu<br />

palmu. S palme požar<br />

se prenio na obližnji<br />

mesdžid, a odatle na ostale<br />

kuće. I pored nastojanja<br />

vatrogasaca, požar nije<br />

obuzdan. Načinjena je<br />

ogromna šteta.<br />

477. godina po Hidžri:<br />

U mjesecu Saferu na nebu iznad<br />

Bagdada pojavila se nepoznata zvijezda<br />

veličine i sjaja mjeseca. Kretala<br />

se polako.<br />

478. godina po Hidžri:<br />

Huzistan i Persiju zadesio je katastrofalan<br />

zemljotres. Načinio je ogromne<br />

štete u gradu Eridžanu, gdje je<br />

poginulo prema zapisima 25.000 ljudi.<br />

Cijeli Irak, a naročito Mosul zahvatilo<br />

je strašno nevrijeme s kišom.<br />

Vjetar je bio tako jak da je čupao stabla<br />

i svu ljetinu uništio. Munje i gromovi<br />

su uplašili ljude da su pomislili<br />

da je došao Sudnji dan.<br />

Irak je te godine pogodila zaraza<br />

kuge, koja se zatim proširila na<br />

Hidžaz i Šam. Došla je iznenada,<br />

bez pravih znakova i odnijela u smrt<br />

ogroman broj ljudi.<br />

Te godine zabilježeno je ugibanje<br />

velikog broja divljači. Nakon ove zaraze<br />

divljač je bila skoro izumrla.<br />

Te godine domaće životinje zadesila<br />

je zaraza. Naročito je pogodila<br />

ovce, koze i deve. Mjesecima se nije<br />

moglo naći mlijeka nakon ove strašne<br />

životinjske zaraze.<br />

Bagdad je te godine ponovo poprište<br />

sukoba Sunnita i Rafidija (šiija).<br />

Mnogo je svijeta izginulo u tim<br />

sukobima.<br />

479. godina po Hidžri:<br />

Te godine Bagdad i Irak je pogodio<br />

snažan zemljotres. Narod je u<br />

strahu pobjegao iz kuća u pustaru.<br />

Te godine je bila potpuna pomrčina<br />

mjeseca.<br />

484. godina po Hidžri:<br />

9. Šabana Šam i njegove gradove<br />

pogodio je snažan zemljotres. Narod<br />

je pobjegao iz kuća na otvoreni<br />

prostor. Antakija je razorena od strahovitog<br />

udara, a 90 tornjeva u tom<br />

gradu je potpuno srušeno. Veliki broj<br />

žrtava je ostao pod ruševinama.<br />

487. godina Hidžre:<br />

Pokrajina Šam je te godine ponovo<br />

pogođena serijom snažnih potresa.<br />

489. godina po Hidžri:<br />

Prema astronomskim proračunima<br />

te se godine u sazviježđu Ribe<br />

okupilo šest planeta: Sunce, Mjesec,<br />

Venera, Mars, Pluton i Merkur.<br />

Astrolozi su najavljivali veliki potop,<br />

jer prema njihovim proračunima u<br />

takvim uvjetima dogodio se i onaj<br />

za vrijeme Nuha, a.s., kada se u sazviježđu<br />

Ribe okupilo sedam planeta,<br />

sada je nedostajao samo Neptun.<br />

Oni su tvrdili da je kojim slučajem<br />

i Neptun bio u toj skupini, potop bi<br />

bio neizbježan.<br />

I zaista u mjesecu Zul hidždžetu<br />

bio je veliki potop koji je zadesio hadžije<br />

dok su bili na Mikatu. Svi koji<br />

su se uspjeli ispeti na uzvisine spasili<br />

su se. Veliki je broj ljudi međutim<br />

stradao od naglo nadošle bujice. U<br />

drugim krajevima svijeta ništa se nije<br />

ostvarilo od astroloških proračuna.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

39


Islamske teme<br />

Nova 1435. hidžretska godina i mi<br />

Svaki musliman bi trebao donijeti čvrstu odluku<br />

da će u Novoj hidžretskoj godini pročitati makar<br />

jednom Kur’an i jednu zbirku Poslanikovih hadisa<br />

Poslanik, a.s., i njegovi ashabi<br />

su, dakle, zbog nedostatka<br />

slobode da ispoljavaju svoju<br />

vjeru, morali napustiti Mekku i<br />

otići u Medinu. Učinili su to da<br />

svjetlo islama može doprijeti i<br />

ogrijati svaki kutak zemaljske<br />

kugle, pa i naše drage nam<br />

Bosne i Hercegovine. U našoj<br />

domovini nam niko ne brani da<br />

svoju vjeru ispoljavamo na način<br />

kako nas je učio naš Poslanik,<br />

s.a.v.s. Nažalost, veliki je broj<br />

onih koji ne koriste blagodat<br />

slobode. Uzvišeni Allah kaže:<br />

I što vam Poslanik dadne, to<br />

uzmite, a što vam zabrani, to vi<br />

ostavite. (El-Hašr, 7-)<br />

Piše: Abdullah Hodžić, imam Bijele<br />

džamije u Gračanici<br />

Oni koji vjeruju, i koji se iseljavaju<br />

i koji se imecima<br />

i životima svojim bore na<br />

Putu Allahovu, kod Allaha su na većoj<br />

razini! A takvi će uspjeti. Gospodar<br />

njihov ih obveseljuje samilošću od Sebe i<br />

blagonaklonošću, i džennetskim/rajskim<br />

baščama, što će pripast njima, u kojim će<br />

uživati bez prestanka, i oni će zauvijek<br />

ostati u njima, a kod Allaha je doista nagrada<br />

golema! (Et-Tevba, 20.-22.).<br />

A Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:<br />

“Najbolji musliman je onaj od čijeg su<br />

jezika i ruku mirni i sigurni ostali muslimani;<br />

a najbolji je vjernik onaj koji<br />

je najljepše naravi (morala). Najbolji<br />

muhadžir je onaj koji se čuva Allahovih<br />

zabrana (harama); a najveći borac<br />

(mudžahid) je onaj koji se bori protiv<br />

svojih strasti u ime Uzvišenog Allaha.”<br />

Muslimani širom svijeta su u ponedjeljak,<br />

04. novembra, obilježili<br />

Novu hidžretsku 1435. godinu. Muslimanska<br />

nova godina počinje prvog<br />

dana mjeseca muharrema, računa se<br />

po lunarnom kalendaru, a smatra se<br />

jednim od najznačajnijih datuma u<br />

historiji islama. Hidžretskom novom<br />

godinom se obilježava preseljenje Allahovog<br />

Poslanika Muhammeda, s.a.v.s,<br />

iz Mekke u Medinu 16. jula 622. godine<br />

nove ere. Muhammed,<br />

s.a.v.s., je sa svojim ashabima/drugovima<br />

bio prisiljen<br />

napustiti svoj rodni grad<br />

zbog nemogućnosti da u<br />

njemu slobodno ispoljavaju<br />

svoju vjeru. Postojalo je<br />

niz prijedloga o računanju<br />

vremena, pa je nakon konsultacije<br />

sa ashabima halifa<br />

Omer ibn el-Hattab rekao:<br />

“Neka to bude Hidžra, jer<br />

je ona razlučila istinu od neistine!”<br />

Tada je određeno da<br />

muharrem bude prvi mjesec<br />

muslimanske godine, jer su<br />

se u tom mjesecu ashabi zavjetovali<br />

na vjernost Poslaniku,<br />

s.a.v.s., i odluka o Hidžri<br />

je donesena u tom mjesecu.<br />

Svim muslimanima čestitamo<br />

Novu 1435. hidžretsku<br />

godinu, moleći Uzvišenog<br />

Allaha da u njoj Svojim svjetlom<br />

obasja sve nas, naše<br />

porodice, naše džemate i sav ummet,<br />

te da podari nam dobro zdravlje, sreću<br />

i uspjeh u svim sferama života. Molimo<br />

Uzvišenog Gospodara da u Novoj<br />

1435. hidžretskoj godini BiH postane<br />

normalna i prosperitetna država.<br />

“Očaravajući” Zapad<br />

Poslanik, a.s., i njegovi ashabi su,<br />

dakle, zbog nedostatka slobode da ispoljavaju<br />

svoju vjeru, morali napustiti<br />

Mekku i otići u Medinu. Učinili su to<br />

da svjetlo islama može doprijeti i ogrijati<br />

svaki kutak zemaljske kugle, pa i<br />

naše drage nam Bosne i Hercegovine. U<br />

našoj domovini nam niko ne brani da<br />

svoju vjeru ispoljavamo na način kako<br />

Zapad, gdje<br />

specijalni i<br />

tajni timovi<br />

“mozgova”<br />

kroje sudbinu<br />

Zemlje i<br />

čovječanstva,<br />

sigurno već<br />

plaća cijenu<br />

nepravde<br />

počinjene u<br />

ime slobode,<br />

demokratije i<br />

ljudskih prava.<br />

A i ptice na<br />

granama znaju<br />

da se radi<br />

o poznatim<br />

resursima.<br />

nas je učio naš Poslanik, s.a.v.s. Nažalost,<br />

veliki je broj onih koji ne koriste<br />

blagodat slobode. Uzvišeni Allah kaže:<br />

I što vam Poslanik dadne, to uzmite, a što<br />

vam zabrani, to vi ostavite. (El-Hašr, 7.).<br />

Svaki musliman bi danas trebao donijeti<br />

čvrstu odluku da u Novoj 1435.<br />

hidžretskoj godini pročita makar jedanput<br />

Kur’an i jednu knjigu<br />

Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa.<br />

To je jedini način da se upozna<br />

islam i Poslanik, s.a.v.s.<br />

Oni koji vole Allaha, dž.š.,<br />

i Poslanika, s.a.v.s., sigurno<br />

će ih slijediti i neće čeznuti<br />

za modelima života koji su<br />

neislamski i koji vode u neuspjeh<br />

i propast na oba svijeta.<br />

Omađijanost zapadnim stilom<br />

života je dokaz da muslimani<br />

ne poznaju ljepotu<br />

islama i veličinu svog Poslanika,<br />

s.a.v.s. Mnogi građani<br />

Zapada prihvataju Poslanika<br />

za svog uzora u govoru, ponašanju,<br />

ophođenju sa drugima<br />

i svom cjelokupnom<br />

životu. Nisu bili zadovoljni<br />

materijalističkim i životom<br />

kojim preovladavaju strasti,<br />

pa su sreću potražili u islamu.<br />

Islam više ne bi zamijenili<br />

ni za što na svijetu. Divna<br />

lekcija ustrajnosti i iskrene odanosti<br />

Gospodaru svega.<br />

Da ne bude zabune, od Zapada<br />

možemo naučiti mnogo, ali naš narod<br />

uglavnom prihvata i slijedi ono što<br />

nije korisno i što je štetno. Pa, pogledajmo<br />

neke stvari koje dolaze sa bajnog<br />

Zapada kojim su mnogi opčarani.<br />

Taj blještavi Zapad je u posljednja dva<br />

stoljeća inicirao ili učestvovao u ratovima<br />

i pogibijama u kojima je ubijeno<br />

487 miliona ljudi!! Dakle, vjerovali ili<br />

ne, pola milijarde ljudi je zbrisano sa<br />

lica Zemlje. Samo u Prvom i Drugom<br />

svjetskom ratu je poginulo preko 70<br />

miliona ljudi! A gle čemu nas nas naš<br />

lijepi islam uči: Ko ubije nekoga koji<br />

ubio nije, ili koji na Zemlji nered činio<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

40


nije, kao da je sve ljude poubijao! A ako<br />

bude uzrokom da se sačuva život nečiji,<br />

kao da je sačuvao živote svih ljudi! Njima<br />

su poslanici Naši jasne dokaze donosili,<br />

ali su mnogi ljudi opet na Zemlji sve<br />

granice zla prelazili. (El-Ma’ida, 32.).<br />

Uzvišeni Allahu, hvala Ti za ovako savršeno<br />

učenje i što si nas učinio Tvojim<br />

poslušnim robovima. Mi se ponosimo<br />

Tobom, pa budi i Ti ponosan nama.<br />

Pola milijarde ljudi je iskorijenjeno<br />

u periodu od samo 200 godina! Zločin<br />

je to veliki i za njeg će se odgovarati i<br />

cijena platiti. Uzvišeni Bog je pravedan<br />

i za taj zločin se cijena na Zapadu već<br />

plaća danas. Na Zapadu sa najvećim<br />

životnim standardom, koji je je najrazvijeniji,<br />

najnapredniji, koji ima najbolji<br />

sistem obrazovanja, najviše zgrade,<br />

najbolje institucije, mjesta zabave<br />

i uživanja, najsavršeniju tehnologiju,<br />

raskošne kuće i vile, velebne trgovačke<br />

centre, najpoželjniji način života, biser<br />

na zemaljskoj kugli za kojim teži i sanja<br />

skoro svako. Za pola milijarde zbrisanih<br />

života tokom 200 godina, taj blještavi<br />

i obmanjujući Zapad danas plaća<br />

cijenu. Pogledajte, na tom Zapadu se<br />

svake godine abortira milion i 300 hiljada<br />

djece. Dakle, ubiju ih u stomaku.<br />

Tako će za 100 godina biti ubijeno 130<br />

miliona djece, a za 200 godina 260<br />

miliona. Taj trend je uzeo maha i kod<br />

nas. Čitam i slušam da se i u Srbiju odlazi<br />

da se abortiraju ženska djeca. Subhanallah!<br />

To se uzima sa Zapada.<br />

Na tom očaravajućem Zapadu je<br />

svakih 7 sekundi silovana neka žena, što<br />

je godišnje preko četiri i po miliona silovanih<br />

žena! Na Zapadu, koji je san za<br />

većinu, svakog trena se nudi 2 miliona<br />

i 800 hiljada prostitutki. Pri ulasku u<br />

Sarajevo primjećuju se slične “dame” na<br />

raspolaganju. Bez vjere je i moral slab, pa<br />

se vratimo svojoj vjeri i spašavajmo djecu<br />

svoju dok nije kasno. Kod nas se već<br />

ne vodi računa o kćerima gdje idu, šta<br />

rade i kada dolaze kući. Ne čudi obraćanje<br />

kćerke ocu: “Kako mi stoji minić?”<br />

Gdje je stid? A čujte majku koja brani<br />

postupke kćerke: “Kad ja nisam mogla,<br />

neka se provodi ona!” Zločin je ne dozvoliti<br />

muslimanki da se pokrije ako to<br />

ona svojevoljno želi. Prigovara joj se da<br />

se na taj način vraća u srednji vijek, iako<br />

su danas mnoge razgolićene do te mjere<br />

da podsjećaju na kameno doba, kada<br />

su goli hodali. Konzumiranje alkohola<br />

postaje staromodno, u trendu je trava/<br />

konoplja kod oba roditelja. I to djeca sve<br />

vide. Subhanallah, kuda ovo vodi?<br />

Hidžra je napuštanje grijeha<br />

Hidžra, napuštanje harama, je neophodna,<br />

inače ćemo stradati. Neophodno<br />

je živjeti čistim životom koji<br />

nam je Uzvišeni Allah propisao i kako<br />

nas je učio naš Poslanik,<br />

s.a.v.s. On nam je uzor, a ne<br />

svijet nasilja, droge, lažnog<br />

blještavila. Nad Zapadom<br />

se nadvio crni oblak koji<br />

nas može sve progutati, ne<br />

budemo li se držali Božijeg<br />

Svjetla i Upute. Od Zapada<br />

uzmimo ono što je korisno, a<br />

odbacimo ono što je štetno.<br />

A Kur’an i Sunnet nam jasno<br />

govore šta možemo uzeti<br />

a šta odbaciti. No, šejtan je<br />

harame upakovao u sjajni<br />

celofan.<br />

Zamislite, u San Francisku<br />

možete vidjeti muškarce<br />

koji javno zagrljeni šetaju,<br />

da ne spominjem vulgarnije<br />

scene. I to je progres i civilizacija.<br />

Još su ih i u crkvama počeli<br />

vjenčavati. Usvajaju i djecu, a neki bi<br />

da budu vještački oplođeni (in vitro)<br />

pa da oni nose plod u stomaku. Zaista<br />

ludilo! A to mora postati normalno, jer<br />

je uslov da bi se ušlo u Evropsku uniju.<br />

Eto, to je taj Zapad za kojim mnogi<br />

čeznu. Nedavno pročitah da neki Bosanac<br />

neće halaliti zločincima što ga iz<br />

Bosne ne protjeraše u neku skandinavsku<br />

zemlju, Ameriku ili drugdje na<br />

Zapad. A Zapad je tek počeo plaćati<br />

cijenu za svoj nezasiti egoizam i slijepu<br />

potčinjenost materiji.<br />

Na tom Zapadu se svakog dana<br />

kidnapuje 350 djece koja se koriste<br />

za dječiju prostituciju. To je godišnje<br />

oko 130.000 djece koju koriste pedofili.<br />

Eto, to je taj zapadni, najrazvijeniji,<br />

najnapredniji moderni svijet.<br />

Na tom istom Zapadu svakog dana<br />

350 osoba počini samoubistvo jer ne<br />

nalaze smisla u životu. Nedavno sam<br />

čitao o Austrijancu koji je bio milioner<br />

ali ne i zadovoljan. Prodao je<br />

Hidžra,<br />

napuštanje<br />

harama, je<br />

neophodna,<br />

inače ćemo<br />

stradati.<br />

Neophodno je<br />

živjeti čistim<br />

životom koji<br />

nam je Uzvišeni<br />

Allah propisao<br />

i kako nas<br />

je učio naš<br />

Poslanik,<br />

s.a.v.s. On nam<br />

je uzor, a ne<br />

svijet nasilja,<br />

droge, lažnog<br />

blještavila.<br />

vilu, firmu, najluksuznije<br />

automobile i sve donirao u<br />

dobrotvorne svrhe, a sa suprugom<br />

se nastanio u kolibi<br />

od 19 kvadrata. I danas je,<br />

kaže, više nego zadovoljan.<br />

Zapad, gdje specijalni i<br />

tajni timovi “mozgova” kroje<br />

sudbinu Zemlje i čovječanstva,<br />

sigurno već plaća<br />

cijenu nepravde počinjene u<br />

ime slobode, demokratije i<br />

ljudskih prava. A i ptice na<br />

granama znaju da se radi o<br />

poznatim resorsima. “Čuvaj<br />

se dove onoga kome je<br />

nepravda učinjena, makar i<br />

nevjernik bio.” (Hadis).<br />

Eto, sad je do nas, da<br />

slijedimo Zapad ili Božiji<br />

Put i Poslanika, s.a.v.s. Što posijemo<br />

i požnjet ćemo. Hidžru učinimo<br />

Uzvišenom Bogu i Poslaniku, s.a.v.s,<br />

napustimo harame, volimo i pomažimo<br />

jedni druge, pa se nadajmo dobru<br />

i uspjehu. Okrenemo li leđa Allahu,<br />

dž.š., Njemu nauditi nećemo, već<br />

sebi. Vidjeli smo kako je nestao komunizam,<br />

a na obzorju je kolaps kapitalizma.<br />

Uzvišeni Allah je poslao<br />

alternativu kao spas čovječanstvu.<br />

No, Uzvišeni Bog nikog ne prisiljava.<br />

On je poslao Revelaciju/Objavu,<br />

Poslanika, dao čovjeku zdrav razum<br />

i slobodu izbora. Zar ima veća demokratija<br />

od te? Pa, bujrum. Čovjeku<br />

pripada samo ono za šta se sam potrudi.<br />

(En-Nedžm, 39.). Soluciju je davno<br />

nagovijestio glasoviti Bernard Šo:<br />

“Kad bi došao Muhammed, svjetski<br />

problemi bi se riješili dok bi čovjek<br />

popio findžan/šoljicu kahve.” Kakva<br />

mudrost! Bože, podari nam svjetlo u<br />

tmini, nadu u beznađu, sreću u nesreći<br />

i uvedi nas u obećani Džennet!<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

41


Islamske teme<br />

Ispovijest zapadne tinejdžerke<br />

Zašto nosim hidžab?<br />

Nedavno, par djevojaka u<br />

Montrealu su bile izbačene<br />

iz škole zbog toga što su<br />

se oblačile kao ja. Čini se<br />

čudnim da mali komad<br />

odjeće može da izazove toliko<br />

kontraverzi. Možda strah da<br />

ispod mahrame nosim oružje<br />

izaziva takvo nešto! Naravno,<br />

ovaj problem predstavlja<br />

puno više nego jedan običan<br />

komad odjeće. Ja sam<br />

muslimanka koja je, poput<br />

miliona ostalih muslimanki<br />

širom svijeta, odlučila da<br />

stavi hidžab. I, nasuprot<br />

popularnom mišljenju, jedan<br />

od najosnovnijih koncepata<br />

hidžaba jeste da osnaži ženu.<br />

Kada se pokrijem, u potpunosti<br />

onemogućim ljudima da mi<br />

sude prema onome kako<br />

izgledam<br />

Autor: Sultana Jusuf Ali<br />

(17 godina)<br />

Preveli: Nedim Botić i Amina<br />

Mujela<br />

Lični i pronicljivi razlozi<br />

zbog kojih je jedna zapadnjačka<br />

tinejdžerka<br />

odbila sve izazove današnje<br />

mode i odlučila da<br />

stavi hidžab.<br />

“Ne uklapam se u pretpostavljeni<br />

pojam buntovnog<br />

pubertetlije. Nemam<br />

tetovažu i ne nosim pirsing.<br />

Nemam kožnu jaknu. Zapravo,<br />

kada me većina ljudi<br />

pogleda, njihova prva misao<br />

je da sam jedna potlačena<br />

djevojka. Hrabre individue<br />

koje su smogle hrabrosti<br />

da me pitaju zašto se<br />

nosim ovako, većinom me<br />

pitaju pitanja poput: ‘Da li<br />

su te roditelji natjerali da se<br />

pokriješ?’ ili ‘Zar ne misliš<br />

da je takvo oblačenje poniženje<br />

za tebe?’<br />

Nedavno, par djevojaka u Montrealu<br />

su bile izbačene iz škole zbog<br />

toga što su se oblačile kao ja. Čini<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

42<br />

Moje tijelo je<br />

moja privatna<br />

stvar i niko mi ne<br />

može reći kako<br />

trebam izgledati<br />

ili da nisam<br />

lijepa. Znam da<br />

postoje važnije<br />

stvari od toga.<br />

U mogućnosti<br />

sam da slobodno<br />

kažem ‘ne’<br />

ljudima koji me<br />

pitaju da li imam<br />

osjećaj kao da<br />

mi je oduzeta<br />

privlačnost.<br />

se čudnim da mali komad odjeće<br />

može da izazove toliko kontraverzi.<br />

Možda strah da ispod mahrame<br />

nosim oružje izaziva takvo nešto!<br />

Naravno, ovaj problem predstavlja<br />

puno više nego jedan običan<br />

komad odjeće. Ja sam muslimanka<br />

koja je, poput miliona ostalih<br />

muslimanki širom svijeta, odlučila<br />

da stavi hidžab. I, nasuprot<br />

popularnom mišljenju, jedan od<br />

najosnovnijih koncepata hidžaba<br />

jeste da osnaži ženu. Kada se pokrijem,<br />

u potpunosti onemogućim<br />

ljudima da mi sude prema onome<br />

kako izgledam. Ne mogu me kategorizirati<br />

na osnovu moje privlačnosti,<br />

kakav je slučaj sa današnjim<br />

stanjem ljudi, gdje jedni<br />

drugima sudimo na<br />

osnovu njihove odjeće,<br />

nakita, kose ili šminke.<br />

O kakvim mi to moralnim<br />

mjerilima onda govorimo!?<br />

Inteligentan um i jak<br />

duh<br />

Da, ja imam tijelo, fizičko<br />

sredstvo života na<br />

ovoj planeti. Ali moje tijelo<br />

nosi inteligentan um<br />

i jak duh.<br />

Moje tijelo nije namijenjeno<br />

da bude izloženo<br />

tuđim pogledima ili za<br />

neku reklamu za prodaju<br />

piva ili auta. Zbog površnosti<br />

svijeta u kojem<br />

živimo, vanjski izgled je toliko naglašen<br />

da se druge vrijednosti ljudi<br />

uopće ne računaju i ne vide.


Postoji mit da su žene u današnjem<br />

društvu slobodne. Kakva je<br />

to sloboda kad žena ne može proći<br />

ulicom, a da svaki dio njenog tijela<br />

ne bude podobno posmatran?<br />

Kad nosim hidžab, osjećam se<br />

sigurnom od svega ovog. Mogu biti<br />

sigurna da me niko ne posmatra i<br />

ne pravi pretpostavke o mom karakteru<br />

po dužini moje suknje. Postoji<br />

prepreka između mene i onih<br />

koji bi me željeli iskoristiti.<br />

Prije svega sam ljudsko biće, a<br />

jedna od najtužnijih istina današnjice<br />

je pitanje slike koju žena ima<br />

o sebi. Čitajući popularne tinejdžerske<br />

časopise, možete odmah<br />

saznati kakav oblik ženske figure<br />

je ‘in’, a kakav ‘out’.<br />

Ako imate ‘pogrešan’ oblik tijela,<br />

promijenit ćete ga, zar ne? Na<br />

kraju krajeva, ne možete imati višak<br />

kilograma a i dalje biti lijepe.<br />

Pogledajte koju god želite reklamu.<br />

Je li se žena koristi da se neki proizvod<br />

proda? Koliko ima godina?<br />

Koliko je privlačna? Šta nosi na<br />

sebi? Jako često, žena nema više od<br />

20 godina, viša je, zgodnija i privlačnija<br />

od prosjeka, i obučena u<br />

oskudnu odjeću.<br />

Zašto dopuštamo sebi da nas<br />

Zahvalna<br />

sam jer neću<br />

trpiti sudbinu<br />

onih koje<br />

pokušavaju da<br />

smršaju ili da<br />

se udebljaju<br />

ili pokušavaju<br />

da nađu tačnu<br />

nijansu karmina<br />

koji će im<br />

odgovarati boji<br />

kože – samo da<br />

bi se pokazale<br />

široj javnosti.<br />

Napravila sam<br />

svoju listu<br />

prioriteta, i<br />

takvo nešto nije<br />

među njima.<br />

manipuliraju? Vjerovala<br />

današnja žena ili ne, prisiljavane<br />

su da oblikuju<br />

prema pravilima koja im<br />

se nameću poput kalupa.<br />

Žena današnjice je natjerana<br />

da se prodaje i da našteti<br />

sama sebi. Zato i imamo<br />

13-godišnje djevojčice koje<br />

se tjeraju da povrate nakon<br />

jela (anoreksija i bulimija),<br />

i gojazne tinejdžerke koje<br />

sebi oduzimaju život.<br />

Kada me ljudi pitaju da<br />

li se osjećam potlačenom,<br />

iskreno odgovoram sa:<br />

‘NE!’. Svojevoljno sam donijela<br />

ovu odluku. Volim<br />

tu činjenicu da sam preuzela<br />

kontrolu nad načinom<br />

na koji me ljudi doživljavaju.<br />

Uživam u činjenici da<br />

ne dozvoljavam nikome da<br />

me posmatra i oslobodila<br />

sam se lanaca koje okivaju ženu u<br />

modernom svijetu i iskorištavaju je<br />

na najgore moguće načine.<br />

Moje tijelo je moja privatna<br />

stvar i niko mi ne može reći kako<br />

trebam izgledati ili da nisam lijepa.<br />

Znam da postoje<br />

važnije stvari od toga. U<br />

mogućnosti sam da slobodno<br />

kažem ‘ne’ ljudima<br />

koji me pitaju da li imam<br />

osjećaj kao da mi je oduzeta<br />

privlačnost. Sama kontroliram<br />

svoju privlačnost.<br />

Zahvalna sam jer neću trpiti<br />

sudbinu onih koje pokušavaju da<br />

smršaju ili da se udebljaju ili pokušavaju<br />

da nađu tačnu nijansu<br />

karmina koji će im odgovarati boji<br />

kože – samo da bi se pokazale široj<br />

javnosti. Napravila sam svoju listu<br />

prioriteta, i takvo nešto nije među<br />

njima.<br />

Zato, sljedeći put kad me vidite,<br />

ne gledajte me sa sažaljenjem. Nisam<br />

pod prisilom ili zatočeništvom<br />

nekog muškarca iz barbarskih<br />

arapskih pustinja.<br />

Ja prakticiram Božije upute, ja<br />

sam slobodna!”<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

43


Feljton<br />

Krvavi susreti Bošnjaka sa ši’izmom<br />

Bitka kod Čaldirana<br />

Jedan od bošnjačkih<br />

gazija bio je i Junus-beg<br />

(Hadim Sinan Paša), koji je<br />

obrazovanje i odgoj stekao<br />

na dvoru sultana Bajezida<br />

II. Bio je namjesnik u<br />

Hercegovini, Smederevu i<br />

Bosni. Imenovan je velikim<br />

vezirom neposredno<br />

pred pohod na Siriju<br />

i Egipat 1516. godine,<br />

umjesto Ahmed-paše<br />

Hercegovića, koji je bio<br />

u poodmakloj dobi.<br />

“1514. godine naređeno<br />

mu je da ide sa carskom<br />

vojskom u ratni pohod<br />

protiv Perzije. Krenuo je<br />

sa vojnim komandantima<br />

iz Bosanskog vilajeta i<br />

priključio se carskoj vojsci<br />

u mjestu zvanom Mal-<br />

Tepe.” (Povijest Bosne,<br />

Muvekkit, El-Kalem,<br />

1999., Sarajevo, str.<br />

102.) Poginuo je nakon<br />

pohoda na Perziju, za<br />

vrijeme borbi kod Kaira.<br />

O kakvom zapovjedniku<br />

se radilo, najbolje govore<br />

sultan Selimove riječi:<br />

“Egipat osvojih, Sinana<br />

izgubih, zar se sa Sinanom<br />

može usporediti jedna<br />

pokrajina”<br />

Pripremio: Resul Mehmedović<br />

Osmansko carstvo u svome<br />

višestoljetnome postojanju<br />

vodilo je na stotine<br />

bitaka i imalo na desetine neprijatelja,<br />

što unutarnjih, što izvanjskih,<br />

ali rijetko ko od tih neprijatelja je<br />

bio toliko uporan u rušenju hilafeta<br />

muslimana, kao što je to bio slučaj<br />

sa Safevijskim carstvom. Tadašnje<br />

Safevijsko carstvo obuhvatalo je prostor<br />

današnjeg Irana, Iraka, Azerbejdžana<br />

i Gruzije, s povremenim smanjenjem<br />

ili povećanjem teritorije,<br />

shodno ishodima dvanaest<br />

Osmansko-safevijskih ratova,<br />

koji su trajali skoro<br />

tri stoljeća.<br />

Iako su se vojni sukobi<br />

odvijali hiljadama kilometara<br />

daleko od Bosne,<br />

itekako se tiču Bošnjaka.<br />

Narod koji je dao mnoštvo<br />

državnika, vojnih zapovjednika,<br />

vezira, pa čak i<br />

25 šejhu-l-islama, dao je i<br />

svoj veliki doprinos u borbi<br />

protiv “perzijskih krivovjernika”<br />

i “đavoljih šahova”,<br />

kako Ibrahim Pečevija<br />

naziva Safevije u svojoj<br />

Historiji.<br />

Selim Javuz, vladao je<br />

od 1512.-1520. godine.<br />

Zbog toga što je pod svoju vlast uzeo<br />

časnu Mekku i svijetlu Medinu, stekao<br />

je titulu “Sluga dvaju časnih harema”,<br />

a zato što je junački pobijedio<br />

perzijskog šaha, nosio je nadimak Javuz.<br />

Kada je osvojio Egipat, stekao je<br />

naziv “Vladar Arapa i Perzijanaca”.<br />

(Povijest Bosne, Muvekkit, El-Kalem,<br />

1999., Sarajevo, str. 101.).<br />

I prije samog stupanja na vlast<br />

Selima I Javuza, muslimani područja<br />

današnjeg Iraka i Irana susreli su<br />

se sa strašnim represijama i prisilnim<br />

konverzijama. Kao odgovor na progone<br />

sunija, Bajezid II, počeo je sa<br />

progonom Alevija (ši’ijskog) ogranka<br />

kizilbaša, u kojima je stradao i<br />

sam Ismailov otac - Šejh Hajdar.<br />

“Nakon što je učvrstio svoju vladavinu<br />

u Iranu, Ismail (1487.-1524.)<br />

je proglasio duodecimalni ši’izam<br />

službenom državnom religijom. Taj<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

44<br />

Ovako je izgledao<br />

prvi susret<br />

Bošnjaka sa<br />

Perzijancima,<br />

sukob u kojem<br />

su Bošnjaci<br />

pokazali svoju<br />

privrženost diniislamu,<br />

pa čak i<br />

po cijenu života.<br />

Stradalo je oko<br />

2.000 sultanovih<br />

gazija i 5.000<br />

krivovjernih.<br />

događaj označio je novu stranicu<br />

islamske povijesti. Sve do tada većina<br />

ši’ija bili su Arapi. Doduše, ši’ije<br />

su bile većina na području Horasana,<br />

a u Iranu su postojala ši’ijska vjerska<br />

središta poput gradova Rej, Kašan i<br />

Kom (vojnička utvrda), ali je najveći<br />

dio Iranaca ipak bio sunijskog opredjeljenja.<br />

Ismail je stoga namjeravao<br />

iskorijeniti sunizam u Iranu: sufijski<br />

tarikati su bili zabranjeni, a ulema je<br />

poubijana ili protjerana iz zemlje. Izgnao<br />

je 1510. godine sunijske Uzbeke<br />

s područja Horasana, i protjerao<br />

ih u krajeve sjeverno od rijeke Oks;<br />

također je napao sunijske Osmanlije...”<br />

(Pregled historije islamske kulture<br />

i civilizacije, Karen Armstrong,<br />

Fakultet islamskih nauka, Sarajevo,<br />

2012., str. 58.).<br />

Selim I Javuz, odmah po stupanju<br />

na vlast, krenuo je u borbu, prvenstveno<br />

protiv krivovjernih ši’ija<br />

Alevija, tako je u prve dvije godine<br />

vladavine dao zarobiti ili pogubiti<br />

oko 40.000 Alevija, a zatim i protiv<br />

dvanaestoimamija, vladajuće<br />

sekte ondašnje safevijske<br />

države. I eto, pet stoljeća<br />

nakon Selimove vladavine,<br />

muslimani ponovo<br />

vode bitku protiv istih<br />

onih krivovjernika, koji su<br />

mnogo opasniji, nego li su<br />

tada bili.<br />

Učenjaci tog vremena<br />

izdali su fetvu Selimu I<br />

Javuzu, u kojoj se pozivaju<br />

muslimani u borbu protiv<br />

“nevjernika i otpadnika”.<br />

Naređeno je da se s njima<br />

postupa kao s bilo kojim<br />

neprijateljem islama i da se<br />

njihova djeca i žene mogu<br />

uzimati kao roblje. (Pogledati:<br />

The Sultan’s Riders,<br />

Bryan Glyn Williamson, The Jamestown<br />

Foundation, Washington<br />

D.C., 2013., str. 9.).<br />

Egipat osvojih, Sinana izgubih<br />

Godine 1512. osmanlijska vojska<br />

pod zapovjedništvom Selima I Javuza<br />

prodire kroz istočnu Anadoliju, dok<br />

dvije godine kasnije odlučuju napasti<br />

safevijski Iran u cilju da spriječe<br />

širenje ši’izma i da osiguraju istočnu<br />

granicu za daljnje prodore prema<br />

Levantu. Odlučujuća bitka odigrala<br />

se 1514. godine kod Čaldirana gdje<br />

je dvostruko veća i nadmoćnija Selimova<br />

vojska porazila safevijske kizilbaše,<br />

dok je sam Ismail I bio ranjen i<br />

umalo zarobljen. Osmanlijski sultan<br />

nastavio je prodirati sve do glavnog<br />

iranskog grada Tabriza, no strahujući<br />

od protunapada safevijskih snaga


stacioniranih na istoku koji su se borili<br />

protiv Uzbeka kao i nepovoljnih<br />

zimskih uvjeta, njegova vojska povukla<br />

se zapadno od Zagrosa. Safevije<br />

su ubrzo krenuli u protunapad,<br />

povrativši pritom granice do jezera<br />

Van. Ovim je ratom Osmansko carstvo<br />

prigrabilo područja zapadnog<br />

Kurdistana i Armenije. Safevije su<br />

pretrpjele ogromne gubitke. (Pogledati:<br />

A Military History of Modern<br />

Egypt: From the Ottoman Conquest<br />

to the Ramadan War, Andrew James<br />

McGregor, Greenwood Publishing,<br />

2006., str. 17.).<br />

Osmanlijska vojska je bila nadmoćnija<br />

i brojnija, između 60-<br />

200.000 nasuprot 40-80.000<br />

ši’ijskih vojnika. Šah Ismail I, koji<br />

je predvodio kizilbaše umalo je bio<br />

uhvaćen, a njegove žene su zarobljene.<br />

Nakon poraza i zarobljeništva<br />

njegovih supruga, šah Ismail odao<br />

se opijanju. (Pogledati: The Cambridge<br />

history of Iran, ed. William<br />

Bayne Fisher, Peter Jackson, Laurence<br />

Lockhart, str. 224.) Ova bitka se<br />

smatra jednom od najvećih pobjeda<br />

nad Perzijancima, naročito iz razloga<br />

jer je srušen mit o “nepogrješivosti<br />

kizilbaškog vođe”, jer je odmah<br />

po stupanju na vlast, svoje pristalice<br />

uvjerio da je on obećani Mehdi.<br />

Učešće u ovoj bici uzeli su i hrabri<br />

Bošnjaci, koji su kroz historiju nebrojeno<br />

puta pokazali svoju hrabrost<br />

i predanost u očuvanju dini-islama.<br />

O doprinosu Bošnjaka u vojnama<br />

protiv krivovjernih Perzijanaca, najviše<br />

govore njihova unaprjeđenja nakon<br />

ovih odlučujućih bitaka.<br />

Jedan od bošnjačkih gazija bio<br />

je i Junus-beg (Hadim Sinan Paša),<br />

koji je obrazovanje i odgoj stekao<br />

na dvoru sultana Bajezida II. Bio je<br />

namjesnik u Hercegovini, Smederevu<br />

i Bosni. Imenovan je velikim<br />

vezirom neposredno pred pohod na<br />

Siriju i Egipat 1516. godine, umjesto<br />

Ahmed-paše Hercegovića, koji je bio<br />

u poodmakloj dobi. “1514. godine<br />

naređeno mu je da ide s carskom vojskom<br />

u ratni pohod protiv Perzije.<br />

Krenuo je sa vojnim komandantima<br />

iz Bosanskog vilajeta i priključio se<br />

carskoj vojsci u mjestu zvanom Mal-<br />

Tepe.” (Povijest Bosne, Muvekkit, El-<br />

Kalem, 1999., Sarajevo, str. 102.).<br />

Poginuo je nakon pohoda na Perziju,<br />

za vrijeme borbi kod Kaira. O<br />

kakvom zapovjedniku se radilo, najbolje<br />

govore sultan Selimove riječi:<br />

“Egipat osvojih, Sinana izgubih, zar<br />

se sa Sinanom može usporediti jedna<br />

pokrajina”.<br />

Drugi znameniti Bošnjak koji se<br />

istakao u bici protiv krivovjernih je<br />

- Hadim Ali-beg (od 1494. godine<br />

veliki vezir Ahmed-paša)<br />

– bio je visoki službenik<br />

u Bosni, nakon trećeg pohoda<br />

na Perziju, kada je<br />

rat okončan, postavljen je<br />

za valiju Egipta. Kao dječaka<br />

otac ga je s darovima<br />

poslao u Carigrad, gdje je<br />

nakon nekog vremena prešao<br />

na islam. Više od deset<br />

godina obnašao je funkciju<br />

velikog vezira.<br />

Iza sebe nije ostavio<br />

neko veliko bogatstvo. Bašagić<br />

navodi 62 dukata, a<br />

Muvekkit tvrdi da je bilo<br />

oko dvije hiljade dukata.<br />

“Bio je vrlo osjećajan čovjek,<br />

sažaljiv i odmjeren i<br />

nadasve plemenit.” (Povijest<br />

Bosne, Muvekkit, El-<br />

Kalem, 1999., Sarajevo,<br />

str. 139.). Svojom pravednošću i<br />

velikodušnošću potisnuo je uspomenu<br />

svih naših bivših namjesnika<br />

Osmanlijska<br />

vojska je bila<br />

nadmoćnija<br />

i brojnija,<br />

između 60-<br />

200.000<br />

nasuprot 40-<br />

80.000 ši’ijskih<br />

vojnika. Šah<br />

Ismail I, koji<br />

je predvodio<br />

kizilbaše,<br />

umalo je bio<br />

uhvaćen, a<br />

njegove žene<br />

su zarobljene.<br />

Nakon poraza i<br />

zarobljeništva<br />

njegovih<br />

supruga, šah<br />

Ismail odao se<br />

opijanju.<br />

u Egiptu. Egipćani su ga<br />

zvali Ali-paša od Karafe i<br />

na nogama spominjali njegovo<br />

ime.<br />

Ovako je izgledao prvi<br />

susret Bošnjaka sa Perzijancima,<br />

sukob u kojem<br />

su Bošnjaci pokazali svoju<br />

privrženost dini-islamu,<br />

pa čak i po cijenu života.<br />

Stradalo je oko 2.000<br />

sultanovih gazija i 5.000<br />

krivovjernih. Bio je to<br />

početak višestoljetnih<br />

sukoba, a spletke koje je<br />

nakon Bitke kod Čaldirana<br />

počeo da smišlja šah<br />

Ismail I, sa maronitskim,<br />

austro-ugarskim i španskim<br />

izaslanicima, urodile<br />

su “plodovima” tek nakon<br />

smrti sultana Selima I,<br />

u vrijeme Sulejmanovog pokušaja<br />

osvajanja Beča, o čemu će biti govora<br />

kasnije...<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

45


Zanimljivo<br />

Bošnjaci, veliki veziri Osmanskog carstva<br />

26 velikih vezira u Osmanskoj državi bili su Bošnjaci<br />

Stoga, ne treba da čudi da od<br />

219 velikih vezira, za njih 26<br />

(11,87%) mogli smo da utvrdimo<br />

da su rodom Bošnjaci, dok za<br />

još 9 postoji vjerovatnoća da su<br />

Bošnjaci. Inače, položaj velikog<br />

vezira je trajao 602 godine<br />

(1320.-1922.). Za to vrijeme<br />

292 puta je biran veliki vezir,<br />

računajući vezire koji su više puta<br />

obavljali ovu dužnost. Ovih 26<br />

Bošnjaka bili su 42 puta (14,38%)<br />

na položaju velikog vezira, što je<br />

trajalo oko 114 godina (18,93%).<br />

Tako je u prosjeku Bošnjak bio<br />

svaki deveti veliki vezir, odnosno<br />

svaki sedmi vezir koji bi bio<br />

izabran - Bošnjaci su vezirovali<br />

petinu perioda postojanja velikih<br />

vezira u Osmanskom carstvu<br />

Piše: Jusuf Džafić<br />

Dolazak Osmanlija u Bosnu i<br />

sa njima islama u korijenu je<br />

promijenilo bosansku kulturu.<br />

Bosna izlazi iz mračnog srednjovjekovlja<br />

i ulazi u novovjekovlje obilježeno<br />

bosansko-osmanskom kulturom.<br />

Historijska i kulturna zaostavština tog<br />

perioda je ogromna, uprkos činjenici da<br />

su okolne hrišćanske velesile (prvo Austrija,<br />

Mletačka republika Sveto rimsko<br />

carstvo, zatim Austro-Ugarska, a u novije<br />

vrijeme Njemačka, Francuska, Britanija,<br />

Rusija i dr.) i susjedni hrišćanski<br />

narodi (prvenstveno Srbi, Hrvati,<br />

Crnogorci) pokušali da zatru sve što je<br />

“tursko” u Bosni. Eugen Savojski, kralj<br />

Aleksandar II Karađorđević, Draža Mihajlović,<br />

Slobodan Milošević, Radovan<br />

Karadžić, Biljana Plavšić, Mate Boban,<br />

Franjo Tuđman, Josip Broz Tito - samo<br />

su neka imena hrišćanskih i komunističkih<br />

vođa koji su vršili urbicid nad<br />

bosansko-otomanskim kulturnim nasljeđem.<br />

Kada je riječ o historijskog zaostavšitini<br />

naših predaka dovoljno je spomenuti<br />

dva pisca: Safvet-bega Bašagića<br />

koji je u knjizi Znameniti Bošnjaci i<br />

Hercegovci u Turskoj carevini nabrojao<br />

biografije 689 Bošnjaka koji su se istakli<br />

u javnom životu na raznim poljim<br />

u Osmanskom carstvu, te Mehmeda<br />

Handžića koji je u knjizi Blistavi dragulj:<br />

Životopisi učenjaka i pjesnika iz Bosne<br />

nabrojao 216 biografija Bošnjaka,<br />

uglavnom u osmanskom dobu, koji su<br />

se istakli na znanstvenom polju. Stoga,<br />

ne treba da čudi da od 219 velikih vezira,<br />

za njih 26 (11,87%) mogli smo da<br />

utvrdimo da su rodom Bošnjaci, dok za<br />

još 9 postoji vjerovatnoća da su Bošnjaci.<br />

Inače, položaj velikog vezira je trajao<br />

602 godine (1320.-1922.). Za to vrijeme<br />

292 puta je biran veliki vezir, računajući<br />

vezire koji su više puta obavljali<br />

ovu dužnost. Ovih 26 Bošnjaka bili su<br />

42 puta (14,38%) na položaju velikog<br />

vezira, što je trajalo oko 114<br />

godina. (18,93%). Tako je u<br />

prosjeku Bošnjak bio svaki<br />

deveti veliki vezir, odnosno<br />

svaki sedmi vezir koji bi bio<br />

izabran - Bošnjaci su vezirovali<br />

petinu perioda postojanja<br />

velikih vezira u Osmanskom<br />

carstvu. Poređenja<br />

radi 27 Albanaca (12,32%)<br />

je birano na funkciju velikog<br />

vezira, birani su 34 puta<br />

(11,64%), što je iznosilo 91<br />

godinu (15,12%). Ovo samo<br />

potvrđuje slavnu historiju<br />

Bošnjaka u okviru Carstva<br />

Ali Osman.<br />

Zlatno razdoblje osmanske<br />

vladavine<br />

Najčuveniji veliki vezir Bošnjak svakako<br />

je Tavil Mehmed-paša Sokolović.<br />

On je prema mnogima najznamenitiji<br />

među svim velikim vezirima Osmanskog<br />

carstva. Joseph Hammer je još<br />

1830. godine primijetio da umjesto “za<br />

vladavine Selima II”, bolje je reći “za<br />

vladavine velikog vezira Sokolovića”.<br />

Većina naših velikih vezira, najmanje<br />

njih 20, došla je na osmanski dvor putem<br />

obrazovnog programa devširme,<br />

odnosno bili su adžemi oglani. Samo su<br />

četverica naših velikih vezira, historijski<br />

utvrđeno, bila rodbinski povezana - riječ<br />

je o četiri vezira iz čuvene bošnjačke<br />

porodice Sokolovići, jedne od najjačih<br />

osmanskih porodica: Tavil Mehmedpaša,<br />

Lala Kara Mustafa-paša, Lala<br />

Mehmed-paša i Derviš Mehmed-paša.<br />

Oni su obnašali velikovezirsku službu<br />

oko 18 godina. Slobodno možemo reći<br />

da su Bošnjaci Sokolovići najmoćnija<br />

osmanska porodica druge polovine XVI<br />

Kao što smo već<br />

ranije spomenuli,<br />

pored ovih 26<br />

velikih vezira<br />

Bošnjaka, ima još<br />

9 velikih vezira<br />

za koje postoji<br />

mogućnost da<br />

su Bošnjaci.<br />

Naglašavam<br />

postoji, što ne<br />

znači da oni to<br />

jesu, ali isto tako<br />

ne znači da oni to<br />

nisu.<br />

i početka XVII stoljeća, naravno nakon<br />

vladajuće porodice.<br />

U pogledu zastupljenosti Bošnjaka<br />

među osmanskim velikim vezirima,<br />

vakat velikih vezira možemo podijeliti<br />

na četiri razdoblja:<br />

- Predosmansko razdoblje (1320.-<br />

1453.) ili doba dominacije velikih<br />

vezira turskog porijekla. U ovom<br />

dobu od 133 godina bilo je svega 11<br />

velikih vezira, koji su birani 11 puta na<br />

mjesto velikog vezira - u prosjeku 12<br />

godina. Svi su Turci po porijeklu. Primjetna<br />

je dominacija određenih turskih<br />

porodica, pogotovo porodice Čandarli<br />

koja je dala 4 velika vezira u<br />

tom periodu koji su bili veliki<br />

veziri čak 64 godine.<br />

- Zlatno razdoblje<br />

(1453.-1611.) ili doba<br />

dominacije velikih vezira<br />

bošnjačkog porijekla.<br />

Mehmed el-Fatih, svjestan<br />

kozmopolitizma Osmanskog<br />

carstva, prekinuo je tradiciju<br />

da se veliki veziri biraju<br />

iz uglednih turskih porodica,<br />

tako da je ovo period<br />

kada skoro svi veliki veziri<br />

dolaze iz redova janjičara,<br />

tačnije iz redova adžemi<br />

oglana. Adžemi oglani su<br />

birani među rajom, tj. iz redova<br />

hrišćanskih podanika<br />

Osmanskog carstva. No,<br />

bošnjački muslimani, a kasnije<br />

i albanski i abhaski muslimani<br />

predstavljali su izuzetak, budući da su<br />

ulazili u obrazovni program devširme.<br />

To ističe i Halil Inaldžik, jedan od najeminentnijih<br />

turskih historičara za osmansko<br />

razdoblje: Jedino su bosanske porodice<br />

koje su prešle u islam davale danak<br />

u krvi (Halil Inaldžik, Osmansko carstvo<br />

- Klasično doba 1300-1600, Utopija,<br />

Beograd, 2003, str. 123).<br />

U ovom razdoblju prisutna je<br />

dominacija velikih vezira Bošnjaka,<br />

budući da su od 158 godina vezirovali<br />

cirka 99 godina (62,66%)! Ta 17-orica<br />

Bošnjaka bili su veliki veziri tokom najsjajnije<br />

epohe Osmanskog carstva. Bili<br />

su veliki veziri kad je osvajana Bosna,<br />

Srbija, Albanija, Crna Gora, Ugarska,<br />

Kipar, Bliski Istok, Sjeverna Afrika...<br />

Štaviše, dovoljno je o njihovoj sposobnosti<br />

navesti kao primjer činjenicu da<br />

su bošnjački veliki veziri tog vakta bili<br />

u prosjeku na tom položaju skoro šest<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

46


godina (5 godina, 10 mjeseci), a ostalih<br />

24 velikih vezira samo u prosjeku dvije<br />

i pol godine. Ono što je bila Čandarli<br />

porodica u prošlom razdoblju, u ovom<br />

razdoblju je bila bošnjačka porodica<br />

Sokolović - 4 velika vezira i desetine<br />

paša i begova.<br />

- Doba dekadence (opadanja<br />

moći) (1611.-1794.) ili doba dominacije<br />

velikih vezira albanskog porijekla.<br />

U ovom je razdoblju obrazovni<br />

sistem devširme bio u raspadu, janjičari<br />

su se osilili, a Osmansko carstvo je<br />

počelo da gubi svoj sjaj: izgubljena je<br />

Ugarska, Krimski hanat, Dalmacija...<br />

Istovremeno sa blijeđenjem osmanskog<br />

blještavila, blijedilo je i ono bosansko u<br />

njemu. U ovom periodu, koji je trajao<br />

183 godine, od 104 velikih vezira bilo<br />

je samo 8 Bošnjaka. Oni su vezirovali<br />

samo 13 godine, odnosno u prosjeku 1<br />

godinu i 9 mjeseci, što otprilike odgovaraa<br />

prosjeku velikih vezira toga doba<br />

- 1 godina i 9 mjeseci. U uvoj epohi<br />

dominiraju veliki veziri Albanci, pogotovo<br />

porodica Ćuprilić (Köprülü) -<br />

- Doba raspada (1794.-1922.)<br />

ili doba ponovne dominacije velikih<br />

vezira turskog porijekla. Ovo je<br />

završno razdoblje osmanske historije.<br />

Carstvo se smanjuje i propada. Sve se<br />

više osjeća turski nacionalizam. Turski<br />

nacionalisti, pogotovo Mladoturci, dokosuravaju<br />

i ono malo osmanskog duha<br />

u Osmanskom carstvu, tako da je te<br />

1922. godine sultan bio figura - stvarnu<br />

vlast je imao Mustafa Kemal-paša, nepravedno<br />

prozvan Ataturk (Otac Turaka).<br />

Inače, Kemal-paša ukida 1922.<br />

godine poziciju velikog vezira, 1923.<br />

godine uklanja posljednjeg sultana, a<br />

1924. godine ukida i hilafet.<br />

U ovom periodu, koji je trajao 128<br />

godina, u kojem se izmijenjalo 63 velika<br />

vezira, prosječno dvije godine po<br />

veziru, samo je jedan Bošnjak bio veliki<br />

vezir, i to samo 14 mjeseci. No, taj veliki<br />

vezir Bošnjak nije imao nikakve veze sa<br />

svojom domovinom, s obzirom da je<br />

rođen u Istanbulu i da je bio pripadnik<br />

turskog nacionalističkog pokreta.<br />

Štaviše, u tom periodu (nakon Mladoturske<br />

revolucije) veliki vezir je mogao<br />

da bude samo turski nacionalista (nije<br />

se gledalo njegovo porijeklo) ili eventualno<br />

albanski nacionalista.<br />

Lista velikih vezira<br />

U nastavku slijedi kratka lista velikih<br />

vezira Bošnjaka.<br />

1. Veli Mahmud-paša Abogović<br />

(Mahmud-paša Abogović, Mahmudpaša<br />

Bogojević, Mahmud-paša Hrvat,<br />

Mahmud-paša Anđelović, Mahmudpaša<br />

Janković, Veli Mahmud-paša, Adni)<br />

Mjesto rođenja: Kraljevina Bosna,<br />

1420. Mjesto smrti: Istanbul, 1474.<br />

Vrijeme vezirstva: 1456.-<br />

1466., 1472.-1474. Literatura:<br />

Safvet-beg Bašagić,<br />

Znameniti Hrvati, Bošnjaci<br />

i Hercegovci, Matica Hrvatska,<br />

Zagreb, 1931; Mehmed<br />

Surejja, Sicilli Osmani, Istanbul,<br />

1890; Evlija Čelebija,<br />

Putopis, Svjetlost, Sarajevo,<br />

1967; John Freely, A History<br />

of Ottoman Arhitecture, Witt<br />

Press, Boston, 2011; Edward<br />

Gibbon, History of the Ottoman<br />

Poetry, Luzac & Co.,<br />

London, 1900-02; Muvekkit,<br />

Povijest Bosne, Kalem,<br />

Sarajevo, 1998; Es-Sallabi,<br />

Ed-Devle el-usmanijje, Dar<br />

et-tevzi’ ve en-nešr el-islamijje,<br />

Kairo, 2001; Nerkez<br />

Smailagić, Leksikon islama,<br />

Svjetlost, Sarajevo, 1990;<br />

Inaldžik; Mustafa Imamović, Historija<br />

Bošnjaka, Preporod, Sarajevo, 1998.<br />

2. Ishak-paša Gazi (Ishak-paša) Mjesto<br />

rođenja: Kraljevina Bosna, 1420.<br />

Mjesto smrti: Istanbul, 1482. Vrijeme<br />

vezirstva: 1469.-1472., 1481.-1482.<br />

Literatura: Bašagić; Surejja; Freely; Muvekkit;<br />

Inaldžik.<br />

3. Ahmed-paša Hercegović (Ahmedpaša<br />

Hersekzade, Ahmed-paša Hersekli,<br />

Ahmed-paša Hersekoglu, Ahmed/Stjepan<br />

Hercegović, Hersekzade Ahmet-paša)<br />

Mjesto rođenja: Herceg Novi, 1459.<br />

Mjesto smrti: Kizilčol, današnja Turska,<br />

1517. Vrijeme vezirstva: 1497.-<br />

1498., 1503.-1506., 1511.-1511.,<br />

1512.-1514., 1515.-1516. Literatura:<br />

Bašagić; Čelebija; Surejja; Jusuf Ramić,<br />

Bošnjaci u Egiptu u vrijeme tursko-osmanske<br />

uprave, Kalem - CNS, Sarajevo,<br />

2012; Muvekkit; Smailagić; Inaldžik;<br />

Imamović; Čelebija.<br />

4. Ali-paša Hadum Mjesto rođenja:<br />

Drozgametva kod Hadžića, Sarajevo,<br />

?. Mjesto smrti: Sivas, današnja Turska,<br />

1511. Vrijeme vezirstva: 1501.-1503.,<br />

Mehmed el-<br />

Fatih, svjestan<br />

kozmopolitizma<br />

Osmanskog<br />

carstva,<br />

prekinuo<br />

je tradiciju<br />

da se veliki<br />

veziri biraju<br />

iz uglednih<br />

turskih<br />

porodica,<br />

tako da je ovo<br />

period kada<br />

skoro svi veliki<br />

veziri dolaze<br />

iz redova<br />

janjičara,<br />

tačnije iz<br />

redova adžemi<br />

oglana.<br />

1506.-1511. Literatura:<br />

Surejja; Freely; Gibbon, sv.<br />

2; Muvekkit; Imamović.<br />

5. Hadum Sinan-paša<br />

Borovinić (Hadim Sinanpaša)<br />

Mjesto rođenja:<br />

Borovinići kod Foče, ?.<br />

Mjesto smrti: Ridanija, dio<br />

današnjeg Kaira, 1517. Vrijeme<br />

vezirstva: 1516.-1517.<br />

Literatura: Bašagić; Surejja;<br />

Gibbon; Ramić; Muvekkit;<br />

Imamović.<br />

6. Junus-paša Mjesto<br />

rođenja: ?. Mjesto smrti: Tokat,<br />

današnja Turska, 1517.<br />

Vrijeme vezirstva: 1517.-<br />

1517. Literatura: Gibbon;<br />

Ramić; Muvekkit.<br />

7. Ibrahim-paša Bošnjak<br />

Požeganin (Pargali Ibrahimpaša,<br />

Frenk Ibrahim-paša,<br />

Makbul Ibrahim-paša, Maktul Ibrahimpaša,<br />

Ibrahim-paša Bošnjak, Damad<br />

Ibrahim-paša, Ibrahim-paša Paržanin,<br />

Ibrahim-paša Požeganin, Ibrahim-paša<br />

Požegali, Ibrahim-baša el-Busnevi) Mjesto<br />

rođenja: Požega, današnja Hrvatska,<br />

1493. Mjesto smrti: Istanbul, 1536.<br />

Vrijeme vezirstva: 1523.-1536. Literatura:<br />

Surejja; Freely; Ramić; Muvekkit;<br />

Daniel Goffman, The Ottoman Empire<br />

and Early Modern Europe, Cambridge,<br />

Smailagić; Inaldžik; Čelebija; Gibbon.<br />

8. Damad Rustem-paša Opuković<br />

(Damad Rustem-paša, Rustem-paša<br />

Hrvat) Mjesto rođenja: Bijelo Polje kod<br />

Mostara, cca 1500. Mjesto smrti: Istanbul,<br />

1561. Vrijeme vezirstva: 1544.-<br />

1553., 1555.-1561. Literatura: Bašagić;<br />

Freely; Surejja; Muvekkit; Inaldžik;<br />

Imamović; Čelebija; Gibbon.<br />

9. Semiz Ali-paša Pračić (Semiz Alipaša,<br />

Semiz Ali-paša Pračalija) Mjesto<br />

rođenja: Prača, ?. Mjesto smrti: Istanbul,<br />

1565. Vrijeme vezirstva: 1561.-<br />

1565. Literatura: Bašagić; Surejja; Freely;<br />

Ramić; Muvekkit.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

47


10. Tavil Mehmed-paša Sokolović<br />

(Mehmed-paša Sokollu, Mehmed-paša<br />

Sokolović Visoki) Mjesto rođenja:<br />

Sokolovići kod Rudog, 1506. Mjesto<br />

smrti: Istanbul, 1579. Vrijeme<br />

vezirstva: 1565.-1579. Literatura:<br />

Bašagić; Surejja; Freely; Muvekkit; Es-<br />

Sallabi; Goffman; Smailagić; Inaldžik;<br />

Imamović; Čelebija.<br />

11. Lala Kara Mustafa-paša<br />

Sokolović (Lala Mustafa-paša, Safsaf<br />

Mustafa-paša, Lala-paša) Mjesto<br />

rođenja: Rudo, cca 1500. Mjesto<br />

smrti: Istanbul, 1579. Vrijeme<br />

vezirstva: 1580.-1580. Literatura:<br />

Bašagić; Surejja; Muvekkit; Goffman;<br />

Smailagić; Imamović; Nikola<br />

Lašvanin, Ljetopis, Synopsis, Sarajevo-<br />

Zagreb, 2003; Čelebija.<br />

12. Sijavuš-paša Kanjižanin<br />

(Sijavuš-paša Hrvat, Sijavuš-paša<br />

Kanjiželi) Mjesto rođenja: Kanjiža,<br />

današnja Mađarska, cca 1500. Mjesto<br />

smrti: Istanbul, 1602. Vrijeme vezirstva:<br />

1582.-1584., 1586.-1589., 1592.-<br />

1593. Literatura: Bašagić;<br />

Surejja; Freely; Muvekkit;<br />

Imamović; Čelebija.<br />

13. Damad Ibrahim-paša<br />

Bošnjak Novošeherlija (Damad<br />

Ibrahim-paša, Damat Ibrahimpaša<br />

Novšehhirli) Mjesto<br />

rođenja: Domislica, Novi Šeher<br />

kod Maglaja, 1517. Mjesto<br />

smrti: Istanbul, 1601. Vrij.eme<br />

vezirstva: 1596.-1596., 1596.-<br />

1597., 1599.-1601. Literatura:<br />

Bašagić; Surejja; Freely; Ramić;<br />

Muvekkit; Lašvanin.<br />

14. Javuz Ali-paša Bošnjak<br />

Malkoč (Ali-paša Malkoč, Javuz<br />

Ali-paša, Javuz Ali-paša<br />

Malkoč) Mjesto rođenja:<br />

Bosna, ?. Mjesto smrti: Beograd,<br />

1604. Vrijeme vezirstva:<br />

1603.-1604. Literatura: Bašagić;<br />

Surejja; Ramić; Muvekkit.<br />

15. Lala Mehmed-paša<br />

Sokolović (Lala Mehmed-paša<br />

Sokolluzade) Mjesto rođenja:<br />

moguće Sokolovići kod<br />

Rudog, ?. Mjesto smrti: Istanbul,<br />

1606. Vrijeme vezirstva:<br />

1604.-1606. Literatura:<br />

Bašagić; Surejja; Muvekkit;<br />

Es-Sallabi.<br />

16. Derviš Mehmed-paša Bošnjak<br />

Sokolović (Bošnak Derviš Mehmed-paša)<br />

Mjesto rođenja: moguće Sokolovići kod<br />

Rudog, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 1606.<br />

Vrijeme vezirstva: 1606.-1606. Literatura:<br />

Bašagić; Surejja; Muvekkit.<br />

17. Kujudžu Murat-paša (Kujundži<br />

Murat-paša) Mjesto rođenja: Bosna,<br />

cca 1535. Mjesto smrti: Istanbul, 1606.<br />

Vrijeme vezirstva: 1606.-1611. Literatura:<br />

Bašagić; Surejja; Freely; Muvekkit;<br />

Es-Sallabi; Smailagić; Imamović.<br />

Najčuveniji<br />

veliki vezir<br />

Bošnjak<br />

svakako je Tavil<br />

Mehmed-paša<br />

Sokolović.<br />

On je prema<br />

mnogima<br />

najznamenitiji<br />

među svim<br />

velikim<br />

vezirima<br />

Osmanskog<br />

carstva. Joseph<br />

Hammer je još<br />

1830. godine<br />

primijetio da<br />

umjesto “za<br />

vladavine<br />

Selima II”,<br />

bolje je reći<br />

“za vladavine<br />

velikog vezira<br />

Sokolovića”.<br />

18. Dilaver-paša (Dilaverpaša<br />

Hrvat) Mjesto rođenja:<br />

Bosna, ?. Mjesto smrti: Istanbul,<br />

1622. Vrijeme vezirstva:<br />

1621.-1622. Literatura:<br />

Bašagić; Surejja; Muvekkit.<br />

19. Kara Davud-paša Mjesto<br />

rođenja: negdje u Bosni, ?.<br />

Mjesto smrti: Istanbul, 1623.<br />

Vrijeme vezirstva: 1622.-<br />

1622. Literatura: Bašagić;<br />

Surejja; Muvekkit.<br />

20. Gazi Ekrem Husrevpaša<br />

Sokolović Bošnjak (Gazi<br />

Husrev-paša, Ekrem Husrevpaša,<br />

Bošnak Husrev-paša)<br />

Mjesto rođenja: Istanbul ili<br />

Bosna, ?. Mjesto smrti: Tokat,<br />

današnja Turska, 1632.<br />

Vrijeme vezirstva: 1628.-<br />

1631. Literatura: Bašagić;<br />

Surejja; Muvekkit; Smailagić;<br />

Safvet-beg Bašagić, Kratka<br />

uputa u prošlost BiH, Vlastita<br />

naklada, Sarajevo, 1900.<br />

21. Topal Redžep-paša<br />

Mjesto rođenja: Bosna, ?. Mjesto smrti:<br />

Istanbul, 1632. Vrijeme vezirstva:<br />

1632.-1632. Literatura: Bašagić; Surejja;<br />

Muvekkit.<br />

22. Salih-paša Nevesinjac (Salih-paša<br />

Nevesinli)<br />

Mjesto rođenja: Nevesinje, ?. Mjesto<br />

smrti: Istanbul, 1647. Vrijeme vezirstva:<br />

1645.-1647. Literatura: Bašagić;<br />

Surejja; Muvekkit; Goffman.<br />

23. Sari Sulejman-paša Prijepoljac<br />

(Sari Sulejman-paša, Mirahor<br />

Sulejman-paša) Mjesto rođenja: Pri-<br />

jepolje, ?. Mjesto smrti: Istanbul,<br />

1687. Vrijeme vezirstva: 1685.-<br />

1687.<br />

Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit.<br />

24. Mustafa-paša Daltaban Mjesto<br />

rođenja: Bitolj (Manastir), Makedonija,<br />

?. Mjesto smrti: Istanbul,<br />

1703. Vrijeme vezirstva: 1702.-1703.<br />

Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit;<br />

Imamović.<br />

25. Damad Mehmed-paša Melek<br />

Mjesto rođenja: Bosna, 1719. Mjesto<br />

smrti: Istanbul, 1802. Vrijeme vezirstva:<br />

1792.-1794. Literatura: Bašagić;<br />

Surejja; Ramić; Muvekkit.<br />

26. Damad Ferid-paša Efendić<br />

(Damad Mehmed Adil Ferid-paša<br />

Efendi) Mjesto rođenja: Istanbul,<br />

1853, porijeklom iz Potoka kod Pljevlje.<br />

Mjesto smrti: Pariz, 1923. Vrijeme<br />

vezirstva: 1919. u tri navrata, 1920. u<br />

dva navrata. Literatura: Smailagić.<br />

Kao što smo već ranije spomenuli,<br />

pored ovih 26 velikih vezira<br />

Bošnjaka, ima još 9 velikih vezira<br />

za koje postoji mogućnost da su<br />

Bošnjaci. Naglašavam postoji, što<br />

ne znači da oni to jesu, ali isto tako<br />

ne znači da oni to nisu. Pet od njih<br />

su prošli obrazovni sistem deviširme,<br />

njihovo porijeklo je nepoznato, tako<br />

da mogu biti iz bilo kojeg balkanskog<br />

naroda, pa tako i bošnjačkog: Zaganospaša<br />

(1453.-1456.), Ahmed-paša Gedim<br />

(1474.-1477.), Mesih-paša Hadum<br />

(1499.-1501.), Hasan-paša Hadum<br />

(1597.-1598.), Mehmed-paša Džerrah<br />

(1598.-1599.). Muvekkit tvrdi da su,<br />

između ostalih, sljedeći veliki veziri<br />

Bošnjaci: Halil-paša (1617.-1619.,<br />

1626.-1628.) (Muvekkit, sv. 1, str.<br />

277) i Mehmed-paša Sultanović (Sultanzade)<br />

(1644.-1645.) (Muvekkit,<br />

sv. 1, str. 325). Za ovog zadnjeg Muvekkit<br />

navodi da je sin Rustem-pašine<br />

kćerke i Ahmed-paše, znači unuk našeg<br />

Rustem-paše Opukovića sa majčine<br />

strane. Ovo je djelimično tačno,<br />

pošto je Mehmed-paša ustvari praunuk<br />

Rustem-pašin. Za velikog vezira<br />

Kara Ibrahim-pašu (1683.-1685.)<br />

neki tvrde da je Bošnjak, iako doduše<br />

većina izvora tvrdi da je Turčin iz Bajburta.<br />

Što se tiče Ajvaz Mehmed-paše,<br />

on je rođen u Jagodini, tako da može<br />

biti Bošnjak ili Albanac. Moguće da je<br />

ipak Bošnjak, budući da Evlija Čelebija<br />

kaže da stanovništvo Jagodine govori<br />

bošnjačkim jezikom (Čelebija, str. 68).<br />

No, Čelebija nije uvijek pouzdan, tako<br />

da ovo moramo uzeti sa rezervom, ali<br />

ostaje činjenica da je u Jagodini živjelo<br />

dosta Bošnjaka.<br />

Bilo kako bilo, imamo najmanje 26<br />

naših Bošnjaka koji su igrali najvažniju<br />

ulogu u Osmanskom carstvu nakon<br />

sultanske.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

48


Kutak za islamsku omladinu<br />

Odabrao i pripremio: Semir Imamović<br />

Udruženje “Solidarnost”<br />

Najteža akcija za volontere “Solidarnosti”<br />

Radom u ime Allaha do nove pobjede! (Solidarnost-Bosnia)<br />

Kada kažeš “radim u ime Allaha“ onda to trebaš odgovorno<br />

potvrditi djelima u svakoj situaciji. Neki ljudi često kažu “volim te<br />

u ime Allaha“ a vrlo brzo nestanu iz tvog života kao da se ljubav u<br />

ime Allaha briše gumicom za olovku, kao da je stvar koju kada se<br />

polomi zamijenimo nekom drugom, novijom, boljom a ne uviđaju<br />

da lažu sami sebe i da ono što oni rade nije ni približno ljubavi<br />

u ime Allaha. Čišćenje tri godine nagmilane prljavštine prije dva<br />

dana je za nas bio užasno težak test. Pri polasku na teren mislili<br />

smo da će sve biti gotovo za 3-4 h. Sa radom smo počeli u 11 h a<br />

završili u 18 h. Prljave, žedne, gladne, užasnute stanjem u kojem<br />

smo pronašli staru majku, užasnute prljavštinom i smradom koji se<br />

širio kućom i dvorištem. Tog dana nam nije hrana ni padala na um.<br />

Smrad, koji se širio po kući, spoj urina, prljavštine, dima, legla miševa,<br />

crvi po svuda – zvuči strašno i pri samom čitanju a u stvarnosti<br />

je još strašnije i sve to je zasigurno nešto što će nam dugo ostati u<br />

sjećanju. Najgore je bilo kad smo otvorili frižider. Imali smo šta i<br />

vidjeti u toj minuti koliko smo uspjeli frižider držati otvorenim.<br />

Bio je pun posuda sa hranom i kesom punom crva. Uspjeli smo ga<br />

izbaciti napolje ali se smrad svo vrijeme širio, smrad koji ni po dvije<br />

maske na našim licima nisu mogle zaustaviti. Nije bilo šanse da bilo<br />

koji dio namještaja ili taj frižider vratimo nazad u kuću. Sabaha,<br />

Zemira, Adna, Eldisa, Semira - tim koji je neumorno radio. Ponijeli<br />

smo maske da bi izdržali nepodnošljivi smrad koji se širio ne<br />

bi li mogle lakše disati. Često smo u početku istrčavali iz kuće. Sve<br />

potrebne stvari za čišćenje smo kupili od svojih osobnih sredstava.<br />

Kupili smo metlu, četke, rukavice, sredstva za dezinfekciju. Ponijeli<br />

smo joj i svježu hranu, čistu posteljinu te odjeću. Sve staro što<br />

smo našli u kući a što je bilo u veoma lošem stanju smo pobacali i<br />

zapalili. Presvukli smo je, tepihe koji su bili mokri pobacali a miševi<br />

koji su se zalegli u ormaru su bili drugi najgori dio svega jer ih je<br />

bilo toliko da ih ne bismo mogli ni prebrojati a trebalo ih je izvlačiti<br />

iz kuće i sve stvari iz ormara na kojima su pravili svoja legla baciti<br />

na vatru. Čišćenje WC kupatila je bilo posebno teško. Svi odvodi<br />

su bili začepljeni. Nismo imali sa čim kupiti vodu pa smo morali<br />

improvizirati i koristiti čistu odjeću koju smo ponijeli sa sobom. U<br />

tim trenucima čini ti se nikad kraja prljavštini. Na kraju, nakon toliko<br />

sati rada sve je bilo gotovo. Koliko se moglo toliko je i urađeno.<br />

Naš trenutni osjećaj je mješavina zadovoljstva, tuge ali nikako sreće<br />

jer ona u onom svom pravom obliku ovdje nema mjesto. Plakao bi<br />

insan koliko se u duši nakupilo bola.<br />

“Dirhem’’<br />

Uručena pomoć za porodicu Krpo<br />

Uz podršku vrijednih ljudi, krajem mjeseca septembra 2013.<br />

godine “Dirhem” je uputio jednokratnu pomoć za ugroženu<br />

porodicu u Mostaru. Pomoć u iznosu od 300 KM je uručena za<br />

četveročlanu porodicu, bračni par i njihovo dvoje malodobne djece,<br />

na ime kupovine lijekova i hrane.<br />

Majka je teško bolesna od autoimune bolesti, otac je stariji čovjek,<br />

bivši borac Armije BiH i bivši logoraš. Invalid je 80 posto, a osim<br />

organskih oštećenja koje je zadobio prilikom ranjavanja ima i<br />

PTSP -postratni sindrom. Zajedno troše lijekove u iznosu od 200<br />

do 250 km mjesečno. Žive od muževe niske invalidnine. Imaju<br />

dvoje male dijece, Nedima i Kemu. Obojica su odlični učenici.<br />

Stariji Kemo ima probleme sa kostima kuka od ranije i upravo radi<br />

klinička ispitivanja da bi se utvrdilo šta nije u redu. Dijete je imalo<br />

nedavno upalni proces na kukovima i nije moglo hodati. Žive u<br />

u trošnoj i vlažnoj kući staroj oko 200 godina. Ova porodica je<br />

dosta pomagala ranije dok su bili zdraviji drugim ljudima kojima<br />

je bilo teško, sada<br />

su oni u jako teškoj<br />

situaciji. Novcem<br />

od invalidnine jedva<br />

pokriju lijekove,<br />

za hranu i režije<br />

ne dotekne im.<br />

Ovom prilikom<br />

se zahvaljujemo<br />

donatorima, kao i<br />

našoj suradnici u<br />

Mostaru koja nam<br />

je mnogo pomogla<br />

da ova skromna ali<br />

i značajna pomoć stigne do porodice Krpo.<br />

Nadamo se da ćemo i dalje biti u mogućnosti pomagati ugroženim<br />

porodicama, a dobročinitelji koji žele pomoći ovu porodicu<br />

mogu nam se obratiti putem e-maila hodirhem@gmail.com ili<br />

telefonom na broj 062 874 556.<br />

Asocijacija žena MIZ Tuzla<br />

Prva radionica zdrave ishrane<br />

Prva radionica zdrave ishrane će se održati u srijedu, 06. novembra 2013. godine,<br />

u Kulturno-obrazovnom centru Tušanj sa početkom u 18,00 sati. Radionica će<br />

trajati 1,5 sat i uključivat će kratki teorijski dio o osnovama zdrave ishrane kao i<br />

praktični dio u kojem će polaznice interaktivno učestvovati. Već na ovom prvom susretu<br />

polaznice će imati priliku naučiti osnove samoprocjene prehrambenog statusa.<br />

Instruktorica radionica je mr. sci. Marizela Šabanović, nutricionistica.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

50


“Akos”<br />

Svečano otvorenje malonogometne<br />

lige “Fair play”<br />

sportskoj dvorani “Ramiz Salčin“, 27.10.2013. godine,<br />

zvanično je počela druga sezona U malonogometne<br />

“Prosvjetitelj’’ (Muallim)<br />

Predavanje za najmlađe o važnosti<br />

vode i čuvanju okoliša<br />

Voda i njena važnost bila je tema predavanja za učenike osnovne<br />

škole u Križevićima kod Zvornika, održano 28. oktobra<br />

od 12 sati i trideset minuta. Predavanje je organizovano zahvaljujući<br />

organizaciji “Muslim Aid” koja je za školu u Križevićima u<br />

prethodnim godinama obezbijedila finansijska sredstva u iznosu<br />

koji je veći od 50 hiljada maraka. Predavanje je napravljeno povodom<br />

Eko dana svjetske humanitarne organizacije muslimana<br />

“Muslim Aid”. Pred oko 60 okupljenih učenika iz Križevića o<br />

važnosti vode u životu čovjeka i zaštiti okoliša govorio je diplomirani<br />

žurnalist Ilijaz Miralemović, lider sektora za informisanje<br />

udruženja “Prosvjetitelj”. Adekvatne uslove obezbijedio je<br />

upravnik škole u Križevićima profesor Nisvet Mujanović inače<br />

sekretar “Prosvjetitelja” i lider sektora za edukaciju, a tehničku<br />

organizaciju pripremio profesor Nerzudin Hajdarević uz koordinaciju<br />

sa rukovodstvom “Muslim Aid-a” u Sarajevu, a Hajdarević<br />

je koordinator “Muslim Aid-a” za Podrinje i ujedno predsjednik<br />

udruženja “Prosvjetitelj”. Prije početka predavanja prisutnim se<br />

obratio predsjednik Nerzudin Hajdarević. Podsjetio je prisutne<br />

na rad i važnost “Muslim Aid-a” zahvaljujući čemu danas učenici<br />

u Križevićima, ali i mnogim drugim mjestima širom Podrinja<br />

imaju bolje uslove za školovanje i da dosadašnje pomoći “Muslim<br />

Aid-a” iznose više stotina hiljada maraka za učenike u Podrinju.<br />

Kroz predavanje prisutni su upoznati o važnosti vode za ljudski<br />

život, hemijskom sastavu vode, različitosti između čiste, slatke i<br />

slane vode. Predočen je slikovno uz pojašnjenje i hidrološki ciklus<br />

koji se odvija i život znači na planeti Zemlji. Pored naučnog<br />

objašnjenja o vodi učenicima je prezentirano i šta vjera islam kaže<br />

o vodi i važnosti vode. Cilj predavanja je bilo podizanje savjesti<br />

kod prisutnih o važnosti zaštite okoliša i vodenog bogatstva kojeg<br />

lige pod nazivom “Fair play”. Liga je organizovana od strane<br />

udruženja “Svitanje” i udruženja “Bulbul”. Na jučerašnjoj<br />

ceremoniji otvaranja okupio se veliki broj ljudi, koji<br />

su mogli vidjeti predstavljanje ekipa, te obraćanja ogranizatora<br />

i gostiju. U ime organizatora, obratio se predsjednik<br />

“Svitanja”- gospodin Ensar Mulaosmanović, koji<br />

se zahvalio svim učesnicima zaželivši im mnogo sportske<br />

sreće i fer igre. Na skupu je govorio i prof. dr. Šukrija Ramić.<br />

Profesor je u par rečenica apelovao na sve igrače da<br />

im njihovi međusobni odnosti budu važniji od rezultata.<br />

“Žuti karton gledajte kao mali grijeh a crveni kao veliki”,<br />

poručio je prof. Ramić i tako simbolično poslao poruku<br />

svim prisutnim da poštuju i čuvaju sigurnost i čast svoga<br />

protivnika na terenu. Posebnu čast organizatoru i prisutnima<br />

je priredio načelnik općine Novi Grad gosp. Semir<br />

Efendić, koji se također obratio sa par riječi u kojima je<br />

izrazio nadu da će ovakvih društveno-korisnih projekata<br />

biti još više. Načelnik, zajedno sa općinom Novi Grad,<br />

mnogo je doprinio u organizaciji lige s obzirom da je postignut<br />

dogovor sa preduzećem koje ima ingerenciju nad<br />

dvoranom o povoljnijem korištenju. On je najavio da će<br />

se potruditi da pomogne projekat i u finansijskom smislu.<br />

Efendić je izveo i prvi udarac kojim je liga svečano i<br />

otvorena. Manifestaciju su svojim glasovima uljepšali članovi<br />

hora “Rejjan” učenjem prigodne ilahije, nakon čega<br />

je hafiz ef. Sadrudin Išerić, imam Careve džamije proučio<br />

i prigodnu dovu. Inače, liga “Fair play” će trajati do marta<br />

sljedeće godine. Liga broji 16 klubova, a podijeljena je u<br />

dvije grupe po 8 ekipa. Nakon grupne faze, igrat će se<br />

play off u kojem će učestvovati najbolje četiri ekipe iz svake<br />

grupe. Liga se igra po pravilima futsala, stim da je uvršten<br />

čitav niz dodatnih pravila koji se isključivo vežu za<br />

moralno ponašanje igrača na terenu. Organizator je htio<br />

da liga bude most i spajanje među mladim ljudima. Zato<br />

su i postavljena pooštrena pravila kako bi spriječila svaki<br />

vid grube igre i verbalnih duela među igračima.<br />

Medijski pokrovitelj malonogometne lige je radio BIR i<br />

akos.ba. Termin odigravanje utakmica, satnice, rezultate i<br />

sve ostalo možete pratiti na stranici: www.futsal.ba<br />

posjedujemo. Poslije predavanja prisutnim se u ime organizacije<br />

“Muslim Aid” obratila i direktorica ureda u Sarajevu zamolivši<br />

prisutne da čuvaju vodu i budu bolji od svojih prethodnika kako<br />

bi bogatstvo vode sačuvali, a najbolji način za to jeste da se prema<br />

vodi odnose sa posebnom pažnjom. “Veliko nam je zadovoljstvo<br />

da je ‘Muslim Aid’ ove godine u BiH proslavio svoju 28. godišnjicu<br />

u Križevićima sa djecom iz istočne Bosne kroz aktivnosti vezane<br />

za ‘Važnost vode za život’.” Ovim riječima završila je obraćanje<br />

direktorica Edina Šehić Saljiji. Poslije ovog učenici su organizovali<br />

simboličnu akciju čišćenja i sakupljanja smeća u dvorištu škole<br />

i obližnjem koritu potoka koji protiče pored školskog dvorišta.<br />

Poslije prikupljanja desetak vreća otpadaka i pravilnog odlaganja<br />

smeća, svim učesnicima mini akcije čišćenja podijeljeni su prigodni<br />

pokloni u vidu osvježenja. Ovo je jedna od mnogobrojnih<br />

akcija organizacije “Muslim Aid” koja je do sada u suradnji sa<br />

udruženjem “Prosvjetitelj” u Podrinju realizovale projekte čija je<br />

vrijednost nekoliko stotina hiljada maraka.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

51


Komentar polumjeseca<br />

Svi Miloševićevi igrači<br />

TV Pink i tajni transkripti<br />

TV Pink je zahvaljujući<br />

svojim vezama sa<br />

vladajućom porodicom<br />

Milošević-Marković<br />

brzo napredovala i do<br />

1998. godine TV Pink je<br />

imala 100 % nacionalnu<br />

pokrivenost (Srbija, Crna<br />

Gora) kao i lidersku poziciju<br />

u gledanosti i advertising<br />

tržistu, na kojoj se nalazi i<br />

dan danas. Nakon toga je<br />

krenulo osnivanja PINK-a<br />

po državama bivše SFR<br />

Jugoslavije. Inače Željko<br />

Mitrović je bio jedan<br />

od glavnih članova JUL<br />

(Jugoslovenska udružena<br />

levica), stranke koju je<br />

vodila žena Slobodana<br />

Miloševića, Mira Marković<br />

Piše: Haris Sejdić<br />

Za sve “naše” gledaoce<br />

realitija<br />

šoua na TV Pink<br />

pod nazivom FARMA ili<br />

ZVEZDE GRANDA ili<br />

GRAND PARADA smatram<br />

da vrijedi da pročitaju<br />

isječak iz knjige “Slobodan<br />

Milošević - Tajni<br />

transkripti 1995-1998”.<br />

Tajni transkripti telefonskih<br />

razgovora bivšeg<br />

predsjednika Srbije i SR<br />

Jugoslavije i haškog optuženika<br />

Slobodana Miloševića<br />

prvi put su objavljeni<br />

2007. godine u knjizi<br />

Dušana Vira “Slobodan<br />

Milošević - Anatomija<br />

zločina”, i to kao specijalni<br />

dodatak na preko tri<br />

stotine stranica.<br />

Iz razgovora se može<br />

vidjeti kako je funkcionirala<br />

porodica Milošević<br />

(Mira Marković, Slobodan,<br />

kćerka Marija i sin<br />

Marko) u periodu nakon sklapanja<br />

Dejtonskog sporazuma 1995. pa sve<br />

do 1998. godine.<br />

Iz razgovora se<br />

može vidjeti kako<br />

je funkcionirala<br />

porodica<br />

Milošević (Mira<br />

Marković,<br />

Slobodan, kćerka<br />

Marija i sin<br />

Marko) u periodu<br />

nakon sklapanja<br />

Dejtonskog<br />

sporazuma 1995.<br />

pa sve do 1998.<br />

godine.<br />

Isto tako iz transkripata<br />

se može vidjeti odnos porodice<br />

Milošević sa svojim<br />

najbližim saradnicima i<br />

prijateljima, prije svega sa<br />

Milanom Milutinovićem<br />

i njegovom ženom Olgom<br />

(ministar vanjskih poslova<br />

i poslije predsjednik Srbije),<br />

Draganom Hadži Antićem<br />

(glavnim urednikom dnevnog<br />

lista Politika), Željkom<br />

Mitrovićem (vlasnik TV<br />

Pink), Momirom Bulatovićem<br />

(predsjednik Crne<br />

Gore i poslije premijer Vlade<br />

SR Jugoslavije).<br />

Pink International<br />

Company, vlasnika Željka<br />

Mitrovića, je privatna,<br />

medijska korporacija koju<br />

čine komercijalna televizija<br />

koja svoje programe emituje<br />

u nekoliko država na nekoliko<br />

kanala (TV Pink), radio<br />

stanica (Radio Pink) i kompleks<br />

filmske produkcije<br />

(Pink Films International).<br />

Osnovana je 1993. godine<br />

kao jedna od prvih medijskih<br />

kompanija u privatnom vlasništvu u<br />

tadašnjoj SR Jugoslaviji.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

52


Krajem 1994. godine, Pink International<br />

je napravio korak u svojem<br />

razvoju osnivanjem televizije - TV<br />

Pink. Emitovanje je počelo iz malog<br />

studija dok je signal u početku pokrivao<br />

samo grad Beograd.<br />

TV Pink je zahvaljujući svojim<br />

vezama sa vladajućom porodicom<br />

Milošević-Marković brzo napredovala<br />

i do 1998. godine TV Pink je imala<br />

100 % nacionalnu pokrivenost (Srbija,<br />

Crna Gora) kao i lidersku poziciju<br />

u gledanosti i advertising tržistu, na<br />

kojoj se nalazi i dan-danas. Nakon<br />

toga je krenulo osnivanja PINK-a po<br />

državama bivše SFR Jugoslavije.<br />

Inače Željko Mitrović je bio jedan<br />

od glavnih članova JUL (Jugoslovenska<br />

udružena levica), stranke<br />

koju je vodila žena Slobodana Miloševića,<br />

Mira Marković.<br />

Ukratko ćemo objasniti i riječ reality<br />

show. Reality show je anglizam<br />

koji označava posebnu vrstu televizijskih<br />

emisija u kojima se prati<br />

život običnih ljudi.<br />

Reality show obično je natjecateljskog<br />

karaktera. Cilj je natjecanja<br />

steći popularnost u gledatelja, te u<br />

konačnici zahvaljujući tome osvojiti<br />

nagradu.<br />

SLIJEDI:<br />

Isječak iz knjige: “Slobodan<br />

Milošević - Tajni transkripti<br />

1995-1998”.<br />

str.276,277<br />

01.12. 1997.<br />

10:59h<br />

Razgovor Mire Marković (žena<br />

Slobodana Miloševića) sa Željkom<br />

Mitrovićem, vlasnikom Pinka, u<br />

kojem Mira naručuje televizijsku<br />

emisiju koja bi trebala da iskompromituje<br />

predsjedničke kandidate<br />

Vojislava Šešelja i Vuka Draškovića<br />

uz napomenu kako im ne odgovara<br />

“varijanta u kojoj je Vuk nadgovorio<br />

Šešelja”.<br />

Emisija o kojoj govore je emitovana<br />

na RTS-u 29.11.1997. godine i<br />

može se naći na Youtube.<br />

Željko: Željko Mitrović kraj telefona.<br />

X: Željko, momenat samo.<br />

Mira: Alo?<br />

Željko: Zdravo, Miro.<br />

Mira: Željko, ja, ne<br />

zovem te zbog onog jučer,<br />

nego te zovem iz drugih<br />

razloga. Treba da ti dam<br />

neke zadatke. Što se tiče<br />

onog juče, čula sam se sa<br />

Milanom (misli se na Milana<br />

Milutinovića). On<br />

kaže da mu je to bilo malo<br />

20 minuta, pola sata. Da<br />

nije bilo zamišljeno.<br />

Željko: Nije pola sata,<br />

nego sat vremena. On uopšte<br />

ne zna šta smo sve zamislili.<br />

Mira: Javi mu se, pa<br />

mu objasni, Željko.<br />

Željko: Hoću.<br />

Mira: Najbolje da ja tu<br />

ne budem medijator.<br />

Željko: Ceo problem je u tome<br />

što se on zatvorio i ne da. Pustio je<br />

neke ljude koje. ..<br />

Mira: Željko, pa javi mu se, pa<br />

mu objasni ili neka ga zove Vulin<br />

pa mu zajedno objasnite. Je li došao<br />

Vulin?<br />

Željko: Jeste. Pa ja i Aca smo zajedno<br />

spremali tu stvar.<br />

Mira: Evo, pazi šta ima da ti kažem.<br />

Mi bi imali sad neke zadatke<br />

oko ovog intervjua što je bio preksinoć.<br />

Ja ću Aci Vulinu sve da kažem<br />

šta treba da se uradi, a evo šta bi ti<br />

mogao da uradiš. Da ti napraviš jednu<br />

emisiju iz onog duela.<br />

Željko: Mogu ja onako u kompletu,<br />

recimo, da repriziram.<br />

Mira: U kompletu, a razmisli da<br />

je pustiš u kompletu ili da uzmeš<br />

odlomke koji su naročito kompromitantni.<br />

Pazi, nama ne odgovara<br />

varijanta u kojoj je Vuk nadgovorio<br />

Šešelja.<br />

Željko: Jeste.<br />

Mira: Nismo mi sada srećni jer<br />

je Šešelj koji je pobedio Lilića* propao<br />

(Naime, prva dva pokušaja održavanja<br />

predsedničkih izbora u Srbiji<br />

bila su poništena zbog nedovoljnog<br />

broja birača koji su se odazvali. Na<br />

njima je predsednički kandidat SPSa,<br />

JUL-a i Nove demokratije bio Zoran<br />

Lilić, koga je u oba prva kruga<br />

Vojislav Šešelj dobio. Tek u trećem<br />

pokušaju, koalicija SPS-a, JUL-a i<br />

Mira: Željko,<br />

ja, ne zovem<br />

te zbog onog<br />

jučer, nego te<br />

zovem iz drugih<br />

razloga. Treba<br />

da ti dam neke<br />

zadatke. Što se<br />

tiče onog juče,<br />

čula sam se sa<br />

Milanom (misli<br />

se na Milana<br />

Milutinovića).<br />

On kaže da mu<br />

je to bilo malo<br />

20 minuta, pola<br />

sata. Da nije<br />

bilo zamišljeno.<br />

Nove demokratije izašla je<br />

sa Milanom Milutinovićem<br />

kao svojim predsedničkim<br />

kandidatom). Nećemo va ljda<br />

da hranimo Vuka.<br />

Željko: Naravno. Moramo<br />

izabrati mesta koja<br />

kompromituju obojicu.<br />

Znači uzeti najgora mesta<br />

i iz jednog i iz drugog.<br />

Mira: Tu treba da se<br />

napravi jedna maštovita<br />

režija.<br />

Željko: Jeste. Možda<br />

posebna emisija. Da ima<br />

duha. Videću ja danas da<br />

napravimo to u toku dana<br />

i da večeras već pošaljem<br />

kola, možda ako hoćeš da<br />

pogledaš.<br />

Mira: Čekaj, ja nisam u Beogradu.<br />

Sutra sam ujutro ja u Beogradu.<br />

Željko: Pa, dobro. Mi ćemo to<br />

danas izmontirati i ja ću to, ako ne<br />

stignem večeras.<br />

Mira: Znaš, ti meni možeš da<br />

se javiš, ako si to izmontirao danas<br />

da mi neko doveče donese kad Slobi<br />

donose poštu, a ako ne, onda sutra<br />

kad ja dođem u Beograd.<br />

Željko: Znači sutra ćemo to mi<br />

već emitovati sigurno. Ujutro ćeš<br />

ti to najkasnije vidjeti, a ja ću probati<br />

da večeras već, pa ću poslati s<br />

tom poštom ili ako ne bude stiglo<br />

poštom, videću, možda napravim<br />

neku polustudijsku verziju, pa onda<br />

da izmontiramo da ne bi bila samo<br />

sirova seča.<br />

Mira: I sad pazi šta mi treba još.<br />

Ja sam zvala u JUL, pa tamo na moj<br />

telefon koji ja jedino znam se niko<br />

ne javlja. Ja sam Bisu pustila da danas<br />

ne dolazi, jer je radila, ali molim<br />

te, pokušaj da nađeš Vulina, da<br />

mi se javi Vulin i da mi se javi Žika<br />

iz Borbe.<br />

Željko: OK. Evo sad ću se čuti sa<br />

Acom odma’ i javiće vam se na ovaj<br />

isti broj.<br />

Mira: Aci kaži nek on nađe Žiku<br />

Đorđevića.<br />

Željko: OK. Zovem odmah i odmah<br />

se javljam.<br />

Mira: Dobro. Ćao!<br />

Željko: Važi Miro. Ćao!<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

53


Islamnet<br />

Pripremili: Ezher Beganović i Semir Imamović<br />

SAD<br />

Barack Obama: Jako<br />

dobro ubijam ljude<br />

Prema novoj knjizi o američkom<br />

predsjedniku Baracku Obami,<br />

šef Bijele kuće se u jednom<br />

razgovoru sa svojim suradnicima<br />

o kontroverznim napadima bespilotnim<br />

letjelicama “pohvalio”<br />

kako je “postao dobar u ubijanju<br />

ljudi”. Informacija o tome pojavila<br />

se u knjizi “Double Down: Game<br />

Change 2012” koja se konkretnije<br />

bavi prošlogodišnjom predsjedničkom<br />

utrkom između Obame i<br />

republikanskog kandidata Mitta<br />

Romneyja. Autor Mark Halperin<br />

i John Heilemann proveli su<br />

skoro dvije godine u radu na njoj<br />

razgovarajući sa suradnicima oba<br />

političara, a ova Obamina izjava<br />

sigurno će izazvati pažnju kako<br />

njegovih protivnika, tako još više<br />

i pristaša. Napadi američkim dronovima,<br />

naime, intenzivirani su<br />

upravo tijekom Obaminog mandata<br />

i mnogi ih smatraju najkontroverznijim<br />

dijelom njegova dosadašnjeg<br />

staža u Bijeloj kući. Nedavno<br />

je objavljen podatak, do kojeg je<br />

došlo Društvo istraživačkih novinara,<br />

da je tijekom 10 godina Bijela<br />

kuća zapovijedila 378 napada, a od<br />

toga ih je 326 zapovijedio Obama.<br />

Ubijeno je između 2.500 i 3.600<br />

ljudi, a od toga, prema nekim procjenama,<br />

blizu 1.000 civila, među<br />

kojima i 200 djece.<br />

SAD<br />

Zašto Nabila Rehman nije<br />

dobrodošla u Americi kao<br />

Malala Yousafzai?<br />

Krajem oktobra, tačnije 24.10.2012,<br />

američki predator (bespilotna letjelica),<br />

leteći preko pakistanske pokrajine Sjeverni Waziristan,<br />

naišao je na osmogodišnju djevojčicu Nabilu<br />

Rehman, na njenu braću i sestre, i njihovu staru<br />

nanu. Oni su u to doba radili u polju pored njihovog<br />

seoskog doma. Njena nana Momina Bibi, podučavala<br />

je unučad kako da beru bamiju, dok se familija<br />

pripremala za dolazak bajramskog odmora. Međutim,<br />

tog istog dana dogodio se strašan događaj koji je<br />

zauvijek promijenio tok života ove porodice. Visoko<br />

iznad njih djeca su iznenada čula prepoznatljivo zujanje<br />

koje emituju bespilotne letjelice CIA, zvuk poznat<br />

onima koji žive u ruralnim pakistanskim selima,<br />

koja su progonjena 24 sata na dan. Nakon zujanja<br />

čula su se dva klika. Bespilotna letjelica je u tom momentu<br />

objavila svoj smrtonosni teret koji je spustila<br />

na Rehman porodicu, i u jednom trenutku životi<br />

ove djece se pretvaraju u noćnu moru punu bola,<br />

konfuzije i terora. Sedmoro djece je ranjeno, dok je<br />

Nabilina nana ubijena pred njenim očima, čin za koji<br />

se nikad nije dalo ni izvinjenje, niti objašnjenje ili bilo<br />

kakvo opravdanje.<br />

Prošlog sedmice Nabila, njen otac koji je nastavnik i<br />

njen 12-godišnji brat otputovali su u Washington da<br />

ispričaju svoju priču i da traže odgovore o događajima<br />

koji su se desili tog dana. Međutim, unatoč prevazilaženju<br />

ogromnih prepreka koje su bile nevjerovatne<br />

da bi ova porodica otputovala iz ruralnog Pakistana<br />

do Amerike, Nabila i njena porodica bili su oštro<br />

zanemareni i ignorisani. Na ročištu Kongresa, gdje<br />

su dali izjavu, samo pet od 430 predstavnika se pojavilo<br />

taj dan. Po riječima Nabilinog oca, nastavnika,<br />

onima koji nisu prisustvovali uputio je sljedeće riječi:<br />

“Moja kći nema lice teroriste, niti je moja majka imala,<br />

ovo jednostavno nema smisla za mene, zašto se to<br />

dogodilo ... kao nastavnik, ja sam htio da edukujem<br />

Amerikance, da znaju da su moja djeca ranjena.”<br />

Prevodilac je lio suze dok je prepričavao njihovu priču,<br />

ali američka vlada je odlučila da ignoriše ovu<br />

porodicu i da ignoriše tragediju koju su doživjeli.<br />

Nabila, blaga djevojka od devet godina, sa upadljivim<br />

kestenjastim očima, upitala je jednostavno<br />

pitanje u svojoj izjavi: “Šta je moja nana uradila<br />

pogrešno?” Nije bilo nikoga da odgovori na ovo<br />

pitanje, a malo kome je stalo da ga čak i posluša.<br />

Sramotno je krajnje nepoštivanje kojim američka<br />

vlada ima prema familiji Rehman, Vlada koja tvrdi<br />

da je oslobađajuća. I dok se sve to dešavalo, Barack<br />

Obama je proveo to isto vrijeme na sastanku sa<br />

CEO, proizvođačem oružja, Lockheed Martin.<br />

Korisno je pogledati kontrast američkih odgovora<br />

ili neodgovora Nabili Rehman sa onim što je pokazala<br />

u slučaju Malale Yousafzai, mlada djevojka<br />

koja je skoro bila ubijena od strane pakistanskih<br />

talibana. Dok je Malala hvaljena od strane zapadnih<br />

medija, političara i građanskih vođa za<br />

svoje junaštvo, Nabila je postala samo još jedna od<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

54<br />

miliona bezimenih ljudi koji su imali svoje živote<br />

i koji su uništeni u protekloj deceniji kroz američku<br />

okupaciju. Razlog za ovo blještavo neslaganje je<br />

očigledno. Budući da je Malala bila žrtva talibana,<br />

ona je, uprkos protestima, viđena kao potencijalno<br />

sredstvo antiislamske političke propagande, koja će<br />

se koristiti u ratu zagovornika. Ona se može koristiti<br />

kao ljudsko lice protiv napora, simbol navodne<br />

pristojnosti i simbol njihovih talibanskih uzroka<br />

zla, vrsta devojčice u čije ime SAD i njeni saveznici<br />

mogu reći da je oslobađanje takvih opravdano<br />

kroz nevjerovatno krvoproliće koje čine. Upečatljivo,<br />

mnogi od onih koji su uzeli njeno ime i sliku<br />

kao simbol pravednosti američke vojne akcije u<br />

muslimanskom svijetu, nisu ni zastali da saslušaju<br />

njene riječi ili mišljenje o toj temi. Kao što je opisano<br />

od strane Washington Posta, Max Fisher: “Zapadno<br />

zalaganje preko Malale je postalo manje o<br />

njenom naporu za poboljšanje uvjeta djevojčica u<br />

Pakistanu ili svakodnevnoj borbi miliona djevojčica<br />

u Pakistanu za svoja prava, naprotiv ona je postala<br />

naša želja da se sami osjećamo toplo i fino. Da<br />

bi uvjerili sami sebe da je ovo krvoproliće, jednostavna<br />

stvar, tj. borba dobrih momaka protiv loših<br />

momaka, da smo mi na desnoj strani pravde i da je<br />

sve uredu”. Ali kako se Nabila uklapa u ovu sliku?<br />

Ako vansudska pogubljenja nevinih, udari i mučenja<br />

bespilotnih letjelica su, zapravo, dio i uzrok<br />

povezan sa oslobođenjem pakistanskog naroda,<br />

naroda Afganistana i drugih zemalja, gdje su simpatija<br />

ili, čak, jednostavno priznanje za štete koje je<br />

ovaj besmisleni rat nanio bezbrojnim malim djevojčicama<br />

poput nje? Odgovor je jasan: Jedini ljudi<br />

koji su priznati kao žrtve, su oni koji postaju žrtve<br />

neprijatelja. Malala i njena borba je morala postati<br />

lice i opravdanje američke ratne sile, pa čak i protiv<br />

njene volje, ukoliko je to potrebno, dok bezbroj<br />

malih curica poput Nabile bit će terorizirane i ubijane<br />

kao kolateralna šteta rata bez kraja. Za Nabilu,<br />

neće biti slavnih intervjua i ceremonija, te dodjele<br />

nagrada. Dok je davala izjavu skoro niko nije ni<br />

prisustvovao. A, da su došli, čuli bi devetogodišnju<br />

djevojčicu kako postavlja pitanja koja su milioni<br />

drugih nevinih ljudi, koji su imali svoje živote, koji<br />

su bačeni u haos u protekloj deceniji, isto pitali:<br />

“Kad čujem da idu za ljudima koji su učinili loše<br />

stvari u Americi, pa onda se pitam šta sam to ja<br />

uradila pogrešno njima? Šta je moja nana uradila<br />

pogrešno njima? Ja nisam učinila ništa loše.” (Piše:<br />

Murtaza Hussain / Al Jazeera<br />

Za Saff preveo: Zenaid Bačić)


Turska<br />

Erdogan izdao direktivu o<br />

zabrani zajedničkog stanovanja<br />

studenata i studentica u<br />

internatima<br />

Doha (Katar)<br />

Svjetska unija islamskih<br />

učenjaka pozvala Egipćane<br />

na masovne demonstracije<br />

protiv suđenja dr. Mohammedu<br />

Morsiu<br />

U<br />

povodu početka suđenja dr. Mohammedu<br />

Morsiu, Svjetska unija<br />

islamskih učenjaka (El-Ittihadu-l-<br />

’alemijj li ‘ulemai-l-muslimin), na čelu<br />

sa dr. Jusufom el-Kardavijem, oglasila<br />

se saopćenjem za javnost u kojem je<br />

pozvala egipatski narod da, masovnim<br />

demonstracijama, izrazi svoje protivljenje<br />

montiranom sudskom procesu<br />

protiv svrgnutog egipatskog predsjednika<br />

dr. Mohammeda Morsia, prenosi<br />

islamski portal islamtoday.net. “Suđenje<br />

Mohammedu Morsiu je zapravo<br />

suđenje volji i pravu egipatskog naroda<br />

na sopstveni izbor i zato ga u potpunosti<br />

odbacujemo i najoštrije osuđujemo.<br />

Oni koji su silom uzurpirali vlast, snose<br />

punu odgovornost za trenutne nemire i<br />

destabilizaciju prilika u Egiptu. Ovo je<br />

prvi put u povijesti Egipta da se vodi<br />

sudski postupak protiv legitmno izabranog<br />

predsjednika, i da se, na najmonstruozniji<br />

način, obračunava sa<br />

onima koji brane pravdu, zakon, slobodu,<br />

ljudsko dostojanstvo i dostignuća<br />

narodne revolucije’’ – smatraju u Uniji.<br />

“Pozivamo kompletan egipatski narod,<br />

stanovnike gradova i sela, da iziđu na<br />

ulice i jednoglasno osude skrnavljenje i<br />

Premijer Turske i predsjednik Partije<br />

pravde i razvoja Tajib Erdogan izjavio<br />

je za turske medije da je izdao potrebna<br />

uputstva za početak kampanje<br />

razdvajanja muških i ženskih studenata<br />

u školskim internatima, što je izazvalo<br />

nove kontraverze u turskoj javnosti o<br />

ulozi i mjestu vjere i vjerskih propisa<br />

u turskom društvu. Tokom sastanka<br />

sa stranačkim kadrovima, koji je održan<br />

krajem sedmice, Erdogan je kazao:<br />

“Neprihvatljivo je da studenti i studentice,<br />

u školskim internatima, dijele isti<br />

stambeni prostor, jer je to u suprotnosti<br />

sa našim vrijednostima i našim<br />

poimanjem demokratije.’’ Naglasio je<br />

da će njegova vlada, na ovaj ili onaj način,<br />

pratiti implementaciju ove odluke<br />

i učiniti sve da se ona u što skorijem<br />

roku provede u djelo. “Ograničenost<br />

stambenim kapacitetima ne može biti<br />

izgovor za nastavak ovakve prakse, kao<br />

što se ona ne može pravdati edukativnim,<br />

niti bilo kojim drugim razlozima’’,<br />

istakao je Erdogan i najavio primjenu<br />

novog internatskog režima već<br />

od početka nove školske godine.<br />

zloupotrebu časnog El-Azhara i drugih<br />

egipatskih univerziteta u dnevno-političke<br />

svrhe, hapšenje slobodnomislećih<br />

Egipćana, studenata i studentica, i, na<br />

kraju, suđenje njihovom legitimno izabranom<br />

predsjedniku, koji jedini ima<br />

legitimitet i predstavlja slobodnu volju<br />

egipatskog naroda’’, kaže se, između<br />

ostalog, u saopćenju. Predsjedavajući<br />

Unije dr. Jusuf el-Kardavi, se pita:<br />

“Kako je moguće da neko ko je donio<br />

Egiptu zlatnu medalju sa Svjetskog prvenstva<br />

u Njemačkoj, bude priveden<br />

i ispitivan samo zato što podržava demonstrante,<br />

i na majici nosi simbol demonstracija<br />

sa trga Rabia’ el-’Adevijje?<br />

Momak je pred tv kamerama pokazao<br />

simbol otpora bezakonju i nepravdi<br />

i odjednom se našao u nemilosti vojne<br />

vlasti, koja čak razmišlja o tome da<br />

mu oduzme državljanstvo, jer navodno<br />

sramoti Egipat. Ti ljudi su izgubili i<br />

razum i vjeru i moral: kako će oduzeti<br />

državljanstvo nekome ko je rođeni<br />

Egipćanin i čiji porodica stoljećima živi<br />

na egipatskom tlu?’’ – rekao je medijima<br />

razočarani Kardavi.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

55<br />

Velika Britanija<br />

Muslimanski studenti<br />

klanjaju džuma-namaz u<br />

parku po kiši<br />

Muslimanski studenti Univerziteta<br />

Queen Mary u<br />

Londonu posljednje dvije sedmice<br />

klanjaju džumu u parku.<br />

Muslimanski studenti sa spomenutog<br />

Univerziteta dvije sedmice<br />

protestiraju zbog onemogućavanja<br />

da obavljaju molitve u prostorijama<br />

Univerziteta. Iako je u<br />

prošli petak padala kiša, više stotina<br />

studenata je klanjalo džumu<br />

u parku ispred Univerziteta. Oni<br />

su uporni u svojim zahtjevima da<br />

im se dozvoli da obavljaju molitvu<br />

u prostorijama Univerziteta.<br />

Muslimani čine 20% ukupne studentske<br />

populacije na Univerzitetu<br />

Queen Mary. Uprava Univerziteta<br />

se pravda da je od početka<br />

nove akademske godine, zbog nedostatka<br />

slobodnog prostora, bila<br />

prinuđena muslimane studente<br />

usmjeriti da obavljaju molitvu u<br />

najbližoj džamiji. Shahala Ahad,<br />

student mašinstva kaže da su prostorije<br />

za molitvu na Univerzitetu<br />

redovno bile prepune tokom<br />

džuma-namaza petkom. „ Sve je<br />

bilo prepuno, čak su i stepenice i<br />

hodnici bili prepuni studenata“.<br />

Muslimanski studenti u Velikoj<br />

Britaniji su odlučni da prakticiraju<br />

islam i odlučni su da istraju u<br />

traženju ispunjenja demokratskih<br />

vjerskih sloboda. Klanjanje džume<br />

na kiši u parku ispred Univerziteta<br />

Queen Mary u Londonu dokaz je<br />

njihove odlučnosti.


Jemen<br />

Nobelovka Tawakkol<br />

Karman<br />

Prominentna jemenska aktivistica<br />

i dobitnica Nobelove nagrade<br />

za mir Tawakkol Karman donirala<br />

je kompletan novčani iznos od<br />

nagrade u humanitarne svrhe. Svoj<br />

novac nobelovka Tawakkol Karman<br />

donirala je porodicama poginulih<br />

demostranata u revoluciji<br />

protiv bivšeg predsjednika, koja<br />

je trajala 2011. godine. Tawakkol<br />

Karman je bila lider narodne revolucije<br />

2011. godine i zbog toga je<br />

dobila Nobelovu nagradu. Donirajući<br />

sav novac od nagrade Tawakkol<br />

Karman je pokazala da je ostala<br />

vjerna revolucionarnim idejama.<br />

Poznato je da je Tawakkol Karman<br />

otvoreno podržavala egipatski narod<br />

koji je podržavao svrgnutog<br />

predsjednika Mohammeda Morsia,<br />

odnosno otvoreno je digla svoj<br />

glas protiv vojnog udara egipatske<br />

vojske. Nažalost, u Jemenu danas<br />

situaciju nimalo nije dobra. Nakon<br />

svrgavanje bivšeg predsjednika i<br />

imenovanja nove vlasti Jemen nije<br />

doživio bitniji napredak. Trenutno<br />

u toj zemlji traje više sukoba zbog<br />

čega se može reći da je Jemen u<br />

všegodišnjem građanskom ratu.<br />

Al Kaida Jemena vodi višegodišnji<br />

rat protiv Vlade Jemena, također<br />

jemenska vlada vodi stalne sukobe<br />

sa šiitskim oružanim snagama, a<br />

povrh toga u sukobu su Al Kaida<br />

Jemena i šiitska plemena Huti.<br />

Švicarska<br />

Od krsta do mahrame<br />

Nakon što je počela sa studijom<br />

islamskih nauka, Janina Sorger<br />

je shvatila da islam puno više<br />

odražava njena shvatanja nego kršćanstvo.<br />

Prije baletska plesačica sa<br />

pank frizurom, danas, kako je njen<br />

otac zove, cura sa mahramom. Janina<br />

Sorger je svoj život, a samim tim<br />

i svoju svakodnevnicu, ponovo definirala.Za<br />

vrijeme pauze zbog jedne<br />

povrede počela se baviti Kur’anom<br />

sa posljedicom da je odbacila svoj<br />

bivši poziv, prešla na islam i prije<br />

godinu dana počela studij islamskih<br />

nauka. “U mojoj okolini nema muslimana,<br />

to je bio moj lični proces,<br />

ja sam sama za sebe konvertirala”,<br />

kaže Janina Sorger. Politički se već<br />

duže vremena bavila arapskim svijetom,<br />

čitala knjige i prošlog ljeta bila<br />

na putovanju u Izrael i Palestinu.<br />

“Svakodnevnica tamo nije kao što se<br />

ovdje priča po principu čula-kazala<br />

ili kao što se zna o islamu u Europi.<br />

Upoznala sam jake i stabilne žene,<br />

koje imaju svoj posao, ophođenje<br />

među ljudima je puno poštovanja,<br />

što je na mene ostavilo jak utisak.<br />

Sve više kršćani postaju svjesni da<br />

islam odražava njihove lične vjerske,<br />

društvene i moralne pretpostavke.<br />

Kur’an mi je dao odgovore koje tako<br />

ne nalazim u Bibliji. Naprimjer, smetala<br />

mi je zamisao da Bog šalje Svog<br />

sina na zemlju da bi ga onda ubio”,<br />

priča Janina. Janina se odlučila za<br />

Allaha, nosi mahramu, džempere sa<br />

dugim rukavom i suknje. Ona kaže<br />

da mnogi ne mogu zamisliti da muslimanke<br />

također idu u šoping s tim<br />

da se bira šira odjeća, jer se inače tijelo<br />

previše odražava. “Promjena nije<br />

bila preko noći, jer čovjek treba puno<br />

samouvjerenosti da se izloži reakciji<br />

Katar<br />

Bahrejn i Katar planiraju<br />

izgradnju mosta dugog 40<br />

kilometara<br />

Bahrejn i Katar ponovo su otvorili<br />

pregovore oko izgradnje mosta<br />

koji bi spajao ove dvije zemlje. Arif<br />

Khamis, sekretar ministra finansija<br />

u Vladi Bahrejna kaže da su ove<br />

dvije zemlje još 2006. godine potpisale<br />

sporazum o izgradnji mosta čija<br />

izgradnja bi koštala oko 5 milijardi<br />

američkih dolara. Kada je u pitanju<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

56<br />

okoline. Zapravo, htjela sam čitavo<br />

vrijeme nositi mahramu jer je to za<br />

mene služba Bogu ali sam prvo nosila<br />

kapu i šal.” Janini roditelji žive<br />

u Njemačkoj. Njen prelazak na islam<br />

izazvao je žestoke reakcije i sate telefoniranja.<br />

“Bilo je puno predrasuda,<br />

trebalo je puno vremena za sve odgovore.<br />

Moj otac je dobio ogroman<br />

telefonski račun na šta i danas podsjeća.<br />

Kad sam prvi put došla kući sa<br />

mahramom otac me ismijao a mama<br />

je rekla neprimjerenu riječ. Na miru<br />

smo se ispričali, jer su mislili da su<br />

me izgubili.” Jenina je sad opuštenija.Ne<br />

samo da svoju religiju primjenjuje<br />

na odjeći nego i inače. Muškarcima<br />

ne daje ruku za pozdrav. Janina<br />

je danas udata. “Mnogi misle da muslimani<br />

u braku tjeraju žene da nose<br />

mahramu. To kod mene nije slučaj,<br />

ja ne nosim ludačku jaknu.Mahramu<br />

nosim iz ljubavi prema svojoj<br />

vjeri. Pet puta dnevno klanjam, bez<br />

obzira gdje se nalazim. Na početku<br />

sam imala straha to raditi u javnosti,<br />

nisam htjela provocirati.Onda sam<br />

čitala sljedeće ‘kome se želiš svidjeti<br />

Allahu ili ljudima’. Tad je za mene<br />

bilo sve jasno. Da bi mogla klanjati<br />

na čistoj podlozi uvijek imam tamno<br />

plavi tepih sa ušivenim kompasom<br />

sa sobom... Posatala sam strpljivija<br />

i mirnija. Prije sam imala nagon da<br />

što više postignem, ali sam naučila<br />

da budem sama sebi dovoljna.Hvala<br />

Allahu.”<br />

izgradnja spomenutog mosta najimpresivniji<br />

podatak je da će on biti<br />

dug čak 40 kilometara. Planirano je<br />

da preko mosta dnevno prelazi oko 5<br />

hiljada automobila.


Sirija<br />

Više od 6 miliona prognanih i<br />

raseljenih iz Sirije od početka<br />

revolucije<br />

Foto islamneta<br />

Više od 6 miliona ljudi bilo je prisiljeno<br />

napustiti svoje domove u<br />

Siriji usljed ratnih dejstava, navodi se<br />

u najnovijem izvještaju Ujedinjenih<br />

nacija o stanju u Siriji. To znači da<br />

je broj raseljenih Sirijaca u posljednjih<br />

nekoliko mjeseci naglo porastao<br />

i da bi ovo mogao biti jedan od najvećih<br />

egzodusa civilnog stanovništva<br />

nakon II svjetskog rata. “Broj Sirijaca<br />

kojima je potrebna humanitarna<br />

pomoć, popeo se na rekordnih 9, 3<br />

miliona što je porast za oko 2,5 miliona<br />

u odnosu na prošli mjesec”,<br />

kazala je Valerija Amos, UN-ov podsekretar<br />

za humanitarna pitanja i<br />

koordinatorica za urgentnu pomoć.<br />

U svom nedavnom obraćanju Vijeću<br />

sigurnosti UN-a, Amosova je istakla<br />

da je od početka ratnih dejstava u<br />

Siriji 6,5 miliona ljudi moralo napustiti<br />

svoj dom i sigurnost potražiti<br />

u nekoj od susjednih država, a samo<br />

prije mjesec dana taj broj je iznosio<br />

4,25 miliona. Prema tome, za samo<br />

mjesec dana prisilno je raseljeno 2,<br />

25 miliona ljudi. Njene su procjene<br />

da bi do kraja godine ta brojka<br />

mogla biti znatno veća. Amosova je<br />

zatržila od Vijeća sigurnosti da izvrši<br />

dodatne pritiske kako bi se osigurala<br />

dostava humanitarne pomoć svim<br />

onima kojima je potrebna u ratom<br />

zahvaćenim sirijskim gradovima.<br />

Dakle, UN, kao i u mnogim ranijim<br />

slučajevima, u kojima su žrtve ratnih<br />

sukoba bili muslimani, nastavlja svoju<br />

ulogu hladnog konstatiranja broja<br />

poginulih i raseljenih i apsolutnog<br />

nemiješanja, što u potpunosti obesmišljava<br />

njihovo postojanje kao tzv.<br />

posredničkog međunarodnog faktora,<br />

čiji je prevashodni zadatak održavanje<br />

mira i sigurnosti u svijetu,<br />

ali i širenje tolerancije i promicanje<br />

poštivanja ljudskih prava i osnovnih<br />

sloboda čovjeka, kako stoji u njihovoj<br />

osnivačkoj deklaraciji.<br />

Indija<br />

Otac isjekao osmomjesečnog<br />

sina sjekirom kao žrtvu<br />

indijskoj boginji uništenja i<br />

ponovnog rađanja<br />

L<br />

udi otac je isjekao svog osmomjesečnog<br />

sina sjekirom kojeg je prinio<br />

kao žrtvu za indijsku boginju uništenja<br />

i ponovnog rađanja (KALI).<br />

Radjkumar Chaurasia je policiji rekao<br />

da je ubio svog sina jer mu je bilo<br />

naređeno da to učini od boginje Kali.<br />

Chaurasia je navodno stavio svog sina<br />

u kadu i tako ga odveo na molitvu u<br />

hram posvećen Kali, ova boginja također<br />

je poznata kao Durga. Hram se<br />

nalazio u njegovoj kući, u selu Narain<br />

Purva u okrugu Barabanki, tj. sjeverne<br />

indijske drzave Uttar Pradesh.<br />

Nakon što je sina doveo u hram tu ga<br />

je sasjekao ipred idola boginje.<br />

Njegova žena je posvjedočila da je<br />

gledala kako dijete udara sjekirom minimum<br />

dva puta po vratu da bi mu<br />

glavu odrubio, kao dio rituala.<br />

Iako su rijetke, ljudske žrtve i dalje su<br />

vrlo popularne u nekim plemenskim<br />

dijelovima Indije gdje ljudi i dalje se<br />

konsultiraju sa tradicionalnim iscjeliteljima,<br />

ili doktorima (vješticama).<br />

Ova priča je samo jedna strana lica<br />

indijskih mušrika – mnogobožaca<br />

sa kojima muslimani imaju velikih<br />

problema. Indijski mnogobožci mrze<br />

islam i rado se protiv njega bore. Zato<br />

su česti slučajevi činjenja zločina nad<br />

muslimanima.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

57


Zločin<br />

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima<br />

Crveni kombi na ulicama Banja Luke<br />

Nastavljamo sa objavljivanjem<br />

svjedočenja Srba o ratnim zločinima<br />

nad Bošnjacima tokom agresije na<br />

Bosnu i Hercegovinu. U ovom broju<br />

objavljujemo svjedočenje Predraga<br />

Radulovića zvanog “Pile”, bivšeg<br />

inspektora Državne bezbjednosti<br />

pri Centru službi bezbjednosti (CSB)<br />

Banja Luka<br />

Pripremio: Ramiz Hodžić<br />

Predrag Radulović zvani “Pile”,<br />

bivši inspektor Državne bezbednosti<br />

pri Centru službi<br />

bezbednosti (CSB) Banja Luka, završio<br />

je glavno ispitivanje na suđenju čelnicima<br />

policije bosanskih Srba Mići Stanišiću<br />

i Stojanu Župljaninu. Tokom 1992.<br />

godine on je u okviru obaveštajne grupe<br />

“Miloš” izvještavao o zbivanjima na području<br />

Banja Luke.<br />

Transkript svjedočenja<br />

P: Gdje još, osim u Doboju, je specijalni<br />

odred policije vodio operacije<br />

1992., recimo od aprila do septembra<br />

1992.?<br />

O: Ja, između ostalog, znam da su<br />

bili stacionirani jedno vrijeme jedan dio<br />

njih u Kotor Varošu. Isto su se ponašali,<br />

ili slično, kao i u Doboju. Znam<br />

da je svako imao s njima problema, a<br />

najviše problema u Kotor Varošu s njima<br />

je imalo rukovodstvo u Kotor Varošu.<br />

Jel /sic/ faktički oni su se nametnuli<br />

tu kao gospodari. Sve su potčinili sebi,<br />

nisu uopšte željeli da na bilo koji način<br />

koordiniraju, sarađuju sa organima<br />

i institucijama vlasti na području Kotor<br />

Varoša na lokalnom nivou. Činili su<br />

zločine. Ja... ako Vas interesuje kakve,<br />

mogu i to, zato što sam o tom pisao.<br />

A naravno bili su oni, ovaj, vrlo često i<br />

na drugim područjima, recimo kao što<br />

je Prijedor, pa Ključ. Ja Vas molim da<br />

me isključite iz obaveze da govorim o<br />

Ključu, s obzirom da sam angažovan<br />

u predmetu Odbrane u Ključu i ne bi<br />

bilo baš korektno, a ne bi... i bilo bi u<br />

suprotnosti sa zakonom da o tom ja... o<br />

Ključu govorim. Znači da me isključite,<br />

ako možete da mi ne postavljate pitanja<br />

u vezi Ključa. A u vezi Prijedora možete,<br />

u vezi njihovog angažovanja u Kotor<br />

Varošu možete. Što se tiče njihovog<br />

angažovanja u operacijama na prvim<br />

borbenim linijama i na... na ratištu, tu<br />

nemam posebno nikakvih posebnih saznanja,<br />

nekakvih posebnih, da kažem,<br />

koji bi bili... bi bila interesantna.<br />

P: Vratimo se na ove pretrese stanova<br />

koje su obavljali pripadnici odreda<br />

milicije za posebne namjene 1992. godine.<br />

A kada su obavljali te pretrese, da<br />

li su iznosili nešto iz stanova? Ako jesu,<br />

kažite šta je to bilo?<br />

O: Sve što su smatrali da je vrijedno<br />

i da mogu na nekakav način profitirati.<br />

Znači, nisu u pitanju samo bile vrijedne<br />

stvari, zlatnina, auta, ne znam ni ja, slike<br />

i tako dalje, nego i sve drugo: televizori,<br />

videotehnika, sve, jednostavno sve za što<br />

su... pa čak i posteljinu su uzimali. Pa,<br />

molim Vas... jedan insert. Samo na području<br />

Teslića izuzeli su 147 auta koja su<br />

bila iznad prosjeka... prosječne vrijednosti,<br />

za mjesec dana, 147 auta, a da Vam<br />

ne govorim milione vrijednosti druge<br />

robe. Pljačkali su sve, znate. Pljačkali su<br />

i trgovačke radnje i pljačkali su skladišta.<br />

Jednostavno to je... to je baš bila, što<br />

kaže ovaj, pogodna okolnost, da čovjek<br />

koji nika...ništa nije imao juče, već danas<br />

ili sutra ima sve kao da je radio 100 godina<br />

u najbogatijim i najuređenijim zemljama.<br />

Neki su se preko noći bogatili.<br />

P: Gospodine Radulović, da li ste<br />

znali za grupu “Crveni kombi” koja je<br />

djelovala u Banja Luci početkom aprila<br />

1992. godine?<br />

O: Mislim da je za to znao svaki<br />

Banjalučanin. Crveni kombi bio je u<br />

prijevodu, znate, mrtvački... mrtvački<br />

kombi, kombi za dresuru ljudi. To<br />

je bilo najstrašnije što se desilo u Banja<br />

Luci, u jednom gradu koji je imao<br />

kulturu,civilizaciju, da jednostavno ljudi<br />

kad ugledaju crveni kombi sklanjaju<br />

se, bježe iza ćoškova, a pred čiju kuću<br />

dođu /sic/ taj je mogao odmah da stani...<br />

stavi crn... crni flor, znate, žalosti,<br />

jer to su bili ljudi koji su zaista postupali<br />

krajnje, krajnje, krajnje zlonamjerno<br />

prema svakom, znate, prema svakom.<br />

Ljudi su odvođeni bez ikakvog traga,<br />

bez išta, tučeni, udarani. Nema šta nije<br />

ra.. šta... šta nije radila ta grupa koja<br />

je bila prepoznatljiva po tom crvenom<br />

kombiju. Žao mi je što je bio crveni, jel<br />

/sic/ to je moja boja. Bolje bi bilo da je<br />

bio neke druge boje, uopšte, ako već se<br />

mora govoriti o tome.<br />

P: A ko su bili... na koga su ciljali?<br />

Ko su bili meta ove grupe “Crveni<br />

kombi”?<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

58<br />

O: Jedno vrijeme ili u prvom momentu<br />

bili su uglavnom ugledni bogati<br />

ljudi bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.<br />

A onda kada su jednostavno...vjerovatno<br />

takve pokrali ili protjerali ili,<br />

da ne kažem, i teže stvari uradili, onda<br />

su došli na red i svi oni iz reda srpskog<br />

naroda koji su na bilo koji način bili<br />

protiv takvog... protiv takvih njihovih<br />

aktivnosti. Ja znam iz slučajeva gdje su<br />

maltretirali i Srbe i gdje su otimali i od<br />

Srba i tako dalje.<br />

P: Koliko dugo je ta grupa djelovala<br />

u Banja Luci?<br />

O: Prilično dugo. Znate, mislim da<br />

je metodologija načina rada te grupe<br />

bila usklađena sa metodologijom kakvu<br />

su imali četnici. Stvaranje onih takozvanih<br />

“trojki”, znate, koji su vršile... strah<br />

izazivale kod ljudi, kako bi ti ljudi lakše<br />

donijeli odluku da napuste Banja Luku<br />

ili kako bi na jedan određen način morali<br />

se povući sa javnih mjesta, sa ulica,<br />

kada prolazi taj crveni kombi, da ne bi<br />

niko mogao biti svjedok onom što su<br />

oni radili. Da. Moram da kažem, časni<br />

Sude, ako mi dozvolite jednu rečenicu.<br />

Ja znam što ovo... da ovo...<br />

Ako mi dozvolite samo jednu rečenicu.<br />

Ja znam da ovo što govorim, zbog<br />

ovog mogu imati itekakve posljedice, jel<br />

/sic/ iz “Crvenog kombija” i danas šetaju<br />

slobodno Banja Lukom. Ali ja se ne ustručavam<br />

da kažem, jel /sic/ ovo ne pripada<br />

mom narodu. Ovo pripada izrodu iz mog<br />

naroda, pripada kriminalcima koji nikada<br />

nisu... nikada nisu došli u situaciju da<br />

odgovaraju za ono što su uradili.<br />

P: Da li je ta grupa “Crveni kombi”<br />

djelovala tokom cijele 1992. godine,<br />

odnosno od aprila pa do kraja decembra<br />

1992.?<br />

O: Djelovala je, po onome koliko se<br />

ja sjećam, čitavu 1992. godinu.<br />

P: Možete li nam reći ko su bili pripadnici<br />

te grupe?<br />

O: Pa ja se sad ne sjećam svih, al’ sjećam<br />

se jednog ili dvojice. Jedan se zvao<br />

Predrag Božiroda. Božiroda Predrag.<br />

P: Uredu. Da li je u toj grupi bilo<br />

policajaca?<br />

O: Pa i on je bio policajac.<br />

P: A da li su i ostali pripadnici grupe<br />

bili policajci?<br />

O: Ja koliko znam, niko nije bio<br />

vezan za “Crveni kombi” da nije bio u<br />

policiji. Molim Vas samo jedno ograničenje.<br />

Postoji mogućnost da je neko<br />

od njih imao i lek... legitimaciju Služ-


e nacionalne bezbjednosti, pošto je to<br />

bilo vrlo rovito stanje, pa se dešavalo da<br />

ljudi imaju legi...legitimacije službene<br />

Službe državne bezbjednosti, a da faktički<br />

i nisu znali šta je Služba državne<br />

bezbjednosti. Jednostavno, neko im je<br />

dao. Tako da postoji mogućnost, ali u<br />

svakom slučaju bili su vezani i bili su<br />

vezani za Centar službi bezbjednosti<br />

Banja Luka.<br />

P: A odakle je ta grupa djelovala?<br />

Drugim riječima, gdje je bilo njihovo<br />

sjedište ili njihova baza?<br />

O: U zgradi službe u... u službenim,<br />

da kažem, na službenim prostorima<br />

koji su pripadali Centru službi bezbjednosti.<br />

Znači, nije... bilo je loka... tu su<br />

bili loci... locirani, u službene prostorija,<br />

a išli su u akcije iz, znači, prostora<br />

koji su pripadali službi Centra službi<br />

bezbjednosti. Da li su uvijek kretali sa<br />

istog mjesta ili su koristili različita mjesta<br />

koja su pripadala Centru službi bezbjednosti,<br />

to zaista ne znam da li su,<br />

al’ pretpostavljam da nisu. To je bila,<br />

oprostite, jedna kriminala grupa koja<br />

je jednostavno vršila to isključivo radi<br />

svog ličnog interesa, radi na nekakav<br />

način izazivanja straha među građanima,<br />

prvenstveno nesrpski... nesrpske<br />

nacionalnosti, ali naravno takve njihove<br />

aktivnosti nisu odobravali ni Srbi. Svako<br />

ih je se plašio. Jednostavno Vi niste<br />

smjeli u Banja Luci spomenuti “Crveni<br />

kombi”. Ne znam da li Vi to možete<br />

doživjeti, da li Vi možete steći takav<br />

utisak, al’ to je bio... To je isto ko kad<br />

kažete čovjeku da dođe na pregled zato<br />

što osjeća kijavicu, a doktor mu kaže:<br />

“E znate, Vi ste oboljeli o tumora. To je<br />

maligno. Još ćete živjeti 24 sata.” Otprilike<br />

takav je osjećaj bio.<br />

P: Da li se slažete sa onim<br />

što je napisano u tom pasusu.<br />

O: Da, u potpunosti. I<br />

ja sam juče kazao, kada sam<br />

uopšte govorio o pripadnicima<br />

SOS-a koji su prevedeni<br />

u specijalni odred policije,<br />

da sam ja prvo saznanje dobio<br />

upravo ovako kako stoji<br />

od Mane Popovića i da sam<br />

rega...reagovao, znači, tako<br />

što sam otišao kod gospodina<br />

Stojana Župljanina i rekao<br />

da takvi ljudi sa takvim<br />

pedigreom, takvim... takvom<br />

prošlošću ne bi trebali<br />

biti primljeni ni u javnu ni<br />

u državnu bezbjednost. Tačno<br />

ovako kako stoji ovdje,<br />

ja ne moram gledati. Stojan<br />

Župljanin mi je odgovorio,<br />

međutim koje smo mi gu...<br />

spominjali jesu i pripadnici<br />

grupe koja je pripadala<br />

“Crvenom kombiju”. Znači,<br />

tačnije, pošto sam znao gospodina<br />

Predraga, odnosno<br />

ne gospodina, nego Predraga<br />

Božirodu, i znao sam za<br />

određene njegove aktivnosti<br />

u grupi “Crveni kombi”, kao i za druge,<br />

bilo mi je nelogično da takvi ljudi<br />

budu primljeni u redovnu službu javne<br />

i državne bezbjednosti. Ja sam to juče<br />

u svom odgovoru rekao. E sad, što je<br />

ovdje posebno izdvojeno, pa naglašeno<br />

“Crveni kombi”, ja kada sam davao<br />

izjavu mislim da sam rekao da se to odnosi<br />

i na ljude iz “Crvenog kombija” i<br />

to je tačno. Skraćena verzija. Znači, nedovoljno<br />

pojašnjena u ovoj izjavi. I tu<br />

bih se složio sa gospodinom braniocem,<br />

Ja koliko<br />

znam, niko nije<br />

bio vezan za<br />

“Crveni kombi”<br />

da nije bio u<br />

policiji. Molim<br />

Vas samo jedno<br />

ograničenje.<br />

Postoji<br />

mogućnost da<br />

je neko od njih<br />

imao i lek...<br />

legitimaciju<br />

Službe<br />

nacionalne<br />

bezbjednosti,<br />

pošto je to<br />

bilo vrlo rovito<br />

stanje, pa<br />

se dešavalo<br />

da ljudi<br />

imaju legi...<br />

legitimacije<br />

službene<br />

Službe državne<br />

bezbjednosti,<br />

a da faktički i<br />

nisu znali šta je<br />

Služba državne<br />

bezbjednosti.<br />

da se radi ipak o jednoj kompilaciji,<br />

o jednom sažetku<br />

moje izjave iz više... iz više<br />

mojih informacija koje sam<br />

ja napisao. A vidi se to dole i<br />

u ovim fusnotama da... da se<br />

radi o više informacija.<br />

P: Kada ste skrenuli pažnju<br />

gospodina Župljanina<br />

na aktivnosti SOS-a kao i pripadnika<br />

grupe “Crveni kombi”,<br />

kako je on na to odgovorio?<br />

Kako je on reagovao?<br />

O: Pa, upravo ovako kako<br />

sam redo... rekao. Rekao mi<br />

je: “Radule, to su srpski heroji.<br />

Vitezovi, heroji.”<br />

P: Dobro.<br />

Od 1. aprila do 31. decembra<br />

1992. godine, gdje<br />

se nalazila Vaša kancelarija?<br />

P: Gospodine Radulović,<br />

da li ste ikada pisali neki izvještaj<br />

o aktivnostima grupe<br />

“Crveni kombi”?<br />

O: Jesam. I sjećam se<br />

dobro jedne pribilješke na<br />

toj mojoj informaciji koju<br />

je stavio gospodin Nedeljko<br />

Kesić. Rekao je da se mi<br />

takvim stvarima ne bi trebali bran...<br />

baviti. Znači, ne bi se trebali baviti<br />

prikupljanjem saznanja vezano za kriminalnu,<br />

zločinačku ili ne znam kakvu<br />

drugu aktivnost pripadnika iz sastava<br />

Centra službi bezbjednosti i članova<br />

ovo... ovo... ove grupe koja je pripadala<br />

ovom “Crvenom kombiju”. Sjećam se<br />

dobro, ja... ja mislim da ste Vi to mogli<br />

imati u materijalu, jel /sic/ ja sam našao<br />

to u materijalu koji je meni dostavljen.<br />

Našao sam tu informaciju.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

59


No comment<br />

“Energoinvest” izgubio<br />

30,7 miliona maraka<br />

Sarajevski “Energoinvest“, prema podacima<br />

APF-a, izgubio je 30,7 miliona<br />

KM za deset godina. Ova kompanija<br />

1999. je imala vrijednost kapitala od 249<br />

miliona KM, a 2010. godine kapital je<br />

iznosio 218 miliona KM. Vrijednost kapitala<br />

u Remontnom zavodu Travnik 1999.<br />

je iznosila 13,5 miliona KM, a deset godina<br />

kasnije svega 4,4 miliona KM, što je<br />

gubitak od devet miliona KM.<br />

(Avaz, 6. novembar 2013.)<br />

Za 100. rođendan skočio<br />

padobranom<br />

Na pitanje prijatelja šta je propustio da učini<br />

tokom jednog veka života, Amerikanac<br />

Vernon Mejnard je odgovorio da mu je<br />

najviše žao što nikada nije skočio padobranom<br />

iz aviona. Penzionisani prodavac<br />

automobila je juče, na svoj 100. rođendan,<br />

dobio priliku da ispuni i tu želju - skočivši<br />

padobranom sa visine od 3.900 metara.<br />

(Press, 6. 11. 2013.)<br />

Masovna tučnjava taksi<br />

vozača u Sarajevu, jedan<br />

teško ozlijeđen<br />

U sarajevskom naselju Mojmilo je jučer<br />

ujutro došlo do tučnjave između<br />

nekoliko vozača taksi vozila, u kojoj<br />

je jedan od njih teže ozlijeđen. Kako<br />

je potvrđeno u Operativnom centru<br />

MUP-a Sarajevske županije, u<br />

Olimpijskoj ulici na Mojmilu je oko<br />

9:45 sati došlo do tučnjave u kojoj je<br />

sudjelovalo nekoliko taksista.<br />

(vecernji.ba, 6. novembar 2013.)<br />

David protiv Golijata: Borac<br />

od 80 pobijedio protivnika<br />

teškog 326 kilograma!<br />

Borba boraca Daiju Takase, koji jedva<br />

da ima 80 kilograma i superteškog<br />

Emmanuela Yarborougha, bila okršaj<br />

Davida i Golijata. Ipak, iako četiri<br />

puta lakši, Takase je uspio da pobijedi<br />

Yarborougha. Borba je pomalo ličila<br />

na crtani film u kojem je lagani i brzi<br />

Takase bježao od džina u ringu.<br />

(bportal.ba, 5. novembar 2013.)<br />

Džinovski štakor pojeo<br />

jednogodišnju bebu<br />

Kako navode jemenski mediji, jedna majka<br />

je ostavila svoju bebu samu nakratko u<br />

zemljanoj kući. Dok je ona bila odsutna<br />

štakor je napao bebu. Kada se majka vratila<br />

našla je svoju bebu svu u krvi, štakor<br />

joj je pojeo neke dijelove tijela, nažalost<br />

nije joj bilo spasa, ubrzo je umrla. Ovaj<br />

zastrašujući događaj digao je na noge sve<br />

stanovnike distrikta Al Hadith, trenutno<br />

svi love džinovskog štakora.<br />

(saff.ba, 6. novembar 2013.)<br />

Prodaju pozitivne trudničke<br />

testove<br />

Neke trudne Poljakinje otkrile su pravi<br />

rudnik zlata i masovno na internetu<br />

prodaju pozitivne trudničke testove<br />

djevojkama kojima takva laž pomaže<br />

da odvuku svog momka pred oltar ili<br />

da dobiju od njega novac za abortus.<br />

Potpuna diskrecija, nikakva pitanja -<br />

obično stoji uz male oglase na internetu<br />

gdje Poljakinje nude na prodaju pozitivne<br />

testove po cijenama od 5 do 25 evra.<br />

(dnevno.rs - 3. novembar 2013.)<br />

Peking: Osmogodišnjoj<br />

djevojčici dijagnosticiran<br />

rak pluća<br />

Kineski ljekari otkrili su da jedna osmogodišnja<br />

djevojčica boluje od raka pluća, a<br />

uzrok nastanka oboljenja naveli su atmosfersko<br />

zagađenje, koje je glavni problem<br />

javnog zdravlja u Kini. Dijete, čiji identitet<br />

nije naveden, najmlađa je osoba koja<br />

je oboljela od kancera pluća u Kini. Ona<br />

je stanovala u blizini autoputa u istočnoj<br />

provinciji Điangsu, objavila je kineska<br />

agencija Sinhua. Rak je tako postao glavni<br />

uzrok smrti u Pekingu, prijestolnici Kine.<br />

(Srna - 5. novembar 2013.)<br />

Sarajlije se žale na slabo<br />

grijanje: Hladnije u stanu<br />

nego vani<br />

Stanari u Ulici Geteova jučer su, kako<br />

su istakli, ostali bez grijanja u jutarnjim<br />

satima, a radijatori su im danima hladni.<br />

(Oslobođenje, 6. novembar 2013.)<br />

Milanović: Zašto je sad<br />

nekome toliko važno da<br />

se u Ustavu brak definira<br />

kao zajednica muškarca<br />

i žene<br />

“Zašto je sad nekome toliko važno da<br />

se u Ustavu brak definira kao zajednica<br />

muškarca i žene, to je potpuno<br />

bespredmetno. Na takav način neće<br />

nikome biti oduzeto ni grama prava,<br />

čak i ako to prođe na referendumu.<br />

Međutim, ja tu vidim i osjećam<br />

netrpeljivost prema jednoj manjini i<br />

nitko me ne može uvjeriti da to nije<br />

tako. Kao čovjek se s time ne slažem.<br />

Ne znam, da li da kažem da to nije<br />

kršćanski, da je to ustvari prikrivena<br />

netrpeljivost’’, rekao je Milanović u<br />

razgovoru za Dnevnik HTV-a.<br />

(Nezavisne novine, 6. novembar 2013.)<br />

Jela bananu iz koje su<br />

počeli da izlaze smrtonosni<br />

pauci<br />

Konsi Tejlor (29), njen suprug Ričard<br />

Tejlor (37), te njihovo dvoje djece,<br />

četiri mjeseca stara Anabel i Ben (3),<br />

morali su da se isele iz svog doma u<br />

Londonu nakon što je nekoliko desetaka<br />

smrtonosnih pauka izašlo iz banane<br />

koju je jela, piše “Daily Mail”.<br />

Užasnuta Konsi rekla je da su pauci<br />

počeli ispadati iz banane koju je<br />

već dopola pojela. Ranije je na kori<br />

banane uočila čudne bijele tačkice.<br />

Mislila je da je plijesan, ali onda je<br />

pogledala bananu izbliza i shvatila da<br />

je riječ o paucima.<br />

(24sata.hr, 4. novembar 2013.)<br />

Oteli poduzetnika radi<br />

iznude novca<br />

Šestorica državljana Srbije uhapšena<br />

su jučer u Bijeljini oko 2.20 sati jer su<br />

u jednom stanu u Bijeljini držali zatočenog<br />

M. M. (38), od kojeg su iznuđivali<br />

novac, potvrdila je Aleksandra<br />

Simojlović, portparol Centra javne bezbjednosti<br />

Bijeljina. Cijeli slučaj prijavio<br />

je D. M., prijatelj otetog muškarca.<br />

(Avaz, 6. novembar 2013.)<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

60


Nauka<br />

Kolačići izazivaju ovisnost<br />

poput narkotika<br />

Istraživači sa Univerziteta Connecticut<br />

sproveli su istraživanje o razvijanju<br />

zavisnosti prema veoma masnoj<br />

ili zašećerenoj hrani. Došli su do nevjerovatnog<br />

zaključka. Kolačići izazivaju<br />

ovisnost poput kokaina ili morfijuma!<br />

Rezultati eksperimenta mogli bi objasniti<br />

zašto neki ljudi ne mogu odoliti<br />

hrani sa visokim postotkom šećera ili<br />

masti, čak iako znaju da je izuzetno loša<br />

za njih.<br />

Neka tkiva stare brže<br />

Američki naučnici su otkrili biološki sat utemeljen na<br />

DNK koji mjeri brzinu starenja tkiva i organa u našem<br />

tijelu. Sat pokazuje da većina tkiva stari istom brzinom kao i<br />

tijelo u cjelini, ali da postoje dijelovi organizma koji stare mnogo<br />

brže, odnosno mnogo sporije. Bolesni organi znaju biti i do<br />

deset godina i više “stariji” od zdravih i to u istom tijelu. Zasad<br />

je nepoznato da li su promjene u DNK te koje izazivaju starenje<br />

ili su posljedica starenja.<br />

Šta ne treba jesti za doručak<br />

Doručak je veoma važan obrok i treba biti<br />

bogat i jak. Ali, jaka hrana nije isto što i<br />

zdrava hrana, pa su britanski naučnici sa Univerziteta<br />

Bristol sastavili listu namirnica koje nikako<br />

ne treba ujutro da se nađu na stolu. Na prvom<br />

mjestu su razne vrste prerađenog mesa kao što su<br />

šunke i kobasice. Na listi su i slatke pahuljice, a<br />

krofne i slatka peciva se također ne preporučuju.<br />

Ni gotovi sendviči za podgrijavanje se ne preporučuju<br />

jer predstavljaju veliku opasnost po zdravlje.<br />

Antibiotici nam više neće moći pomoći<br />

Izgleda da nam antibiotici više neće<br />

moći pomoći u borbi s bakterijama.<br />

One su ojačale i postale otpornije, pa se<br />

epoha antibiotika približava svom kraju.<br />

Naime, predugo i previše koristimo antibiotike<br />

pa su bakterije postale imune na<br />

njihovo djelovanje. Primjera radi bakterija<br />

MRSA - odnosno zlatni stafilokok<br />

postala je otporna na širok spektar antibiotika.<br />

Što više koristimo antibiotike<br />

time zapravo stvaramo povoljniju klimu<br />

i okolinu za razvoj bakterija.<br />

Pripremio: Saladin Kovačević<br />

Solarijum štetan<br />

kao cigarete ili<br />

izlaganje radijaciji<br />

Već dugo je poznato i medicinski<br />

dokazano da korišćenje solarijuma<br />

povećava rizik od obolijevanja<br />

od raka kože. Baš zbog toga, Australija<br />

će do kraja sljedeće godine<br />

zabraniti solarijume. Rak kože čini<br />

čak 80 posto svih novootkrivenih<br />

vrsta raka i najveći je uzročnik smrti<br />

od svih malignih oboljenja. Svjetska<br />

zdravstvena organizacija već je solarijume<br />

klasificirala kao karcinogen<br />

prve klase, koji je jednako štetan<br />

kao cigarete ili izlaganje radijaciji.<br />

Napravili vještačku krv<br />

Rumunski stručnjaci su uspjeli<br />

napraviti vještačku krv. Iako<br />

naučnici već godinama pokušavaju<br />

pronaći pravi “sastav” tijela na kojima<br />

su je isprobavali, ona su krv<br />

uvijek odbacivala. Ovo je prvi put<br />

da su miševi na kojima su je isprobali,<br />

dobro reagirali, a nadaju se da<br />

će u naredne dvije godine vještačku<br />

krv probati i na ljudima, kako<br />

bi bili sigurni da se ne pojavljuju<br />

neželjene posljedice. Istraživači se<br />

nadaju da će vještačka krv riješiti<br />

problem nestašice krvi.<br />

8. novembar - 5. muharrem<br />

61


VELIKA NAGRADNA IGRA<br />

SA SAFFOM<br />

NA HADŽDŽ<br />

GLAVNA NAGRADA<br />

3xhadždž<br />

NAGRADE ZA ČETVRTICIKLUS<br />

1.NAGRADA<br />

2.NAGRADA<br />

3.NAGRADA<br />

22”TFTLCD/TV<br />

U SVAKOM<br />

CIKLUSU<br />

PETVRIJEDNIH<br />

NAGRADA<br />

AutoNavigacija<br />

4.NAGRADA<br />

M obitelM 9630<br />

Komplet5knjiga<br />

5.NAGRADA<br />

Kompletšolja<br />

Izvlačenje nagrada četvrtog CIKLUSA biće obavljeno u ponedjeljak 02.12.2013.<br />

u 20 satina M TV Igm an.<br />

SPONZORINAGRADNE IGRE<br />

VODATON -SARAJEVO<br />

M EDIA SHOP -VISOKO<br />

NAGRADNIKUPON<br />

CIKLUSIV<br />

Kupon1<br />

imeiprezime<br />

adresa<br />

brojtelefona<br />

UDRUŽENJE SAFF<br />

DOBITNICINAGRADA -CIKLUSIII<br />

1.Dervić Esm ir,Turbe -LCD/TV 22"<br />

2.Adisa Bešić,Ilijaš -Galaxy M INI<br />

3.Irfan Pandžo,Bugojno -Quran Pen<br />

4.M ustafa Agić,Bugojno -Kom plet5 knjiga<br />

5.Azra Šabanović,Zenica -M obitelM enTEL<br />

NAGRADNA IGRA “SA SAFFOM NA HADŽDŽ”<br />

MEDIJSKI<br />

POKROVITELJ:

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!