ISSN-2233-0917

ISSN-2233-0917 

www.saff.ba 

BROJ 

350 

8. novembar 2013. 

muharrem 1435. 

BiH 3 KM, 

dijaspora 5 eura 

Uvodnik 

Hidžra 

u Bošnjaka 

Borba za opstanak 

Muhareme, 

poselami baku, 

bre! 

Ko je odgovoran za nasilje u školama 

Djecu odgajamo kao “šejtane’’, 

a hoćemo da budu normalni ljudi 

Psi lutalice 

Udružena kriminalna skupina 

lažnih zaštitnika napuštenih pasa 

Od gluvizma do 

rasizma 

Paraklis 

za bosansko 

uho 

Društvena etika 

Kako zaštititi 

pravo (hak) 

nevinih 

zatvorenika?

SAFF broj 350 

Sadržaj 

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

Mesdžidul-haram (Časni hram u Mekki) 

Jedna godina prođe a druga dođe 

8 

Polumjesec 

IZ u BiH 

Islamska zajednica ne radi ništa da spriječi širenje šiizma na terenu 

10 

Vjera i društvo 

‘’Eimaan’’, časopis na njemačkom jeziku za mlade muslimane i muslimanke 

Ustrajanošću u činjenju dobra do prvog jubilarnog broja! 

30 

Duplerica 

Fotoreportaža: Protesti podrške svrgnutom egipatskom predsjedniku 

Muhamedu Mursiju u Sarajevu 

“We will never forget you Esma” (‘’Nikada te nećemo zaboraviti Esma’’) 

32 

Islamske teme 

Nova 1435. hidžretska godina i mi 

Svaki musliman bi trebao donijeti čvrstu odluku da će u novoj 

hidžretskoj godini pročitati makar jednom Kur’an i jednu zbirku 

Poslanikovih hadisa 

40 

Zanimljivo 

Bošnjaci, veliki veziri osmanskog carstva 

26 velikih vezira u osmanskoj državi bili su Bošnjaci 

46 

Kutak za muslimansku omladinu 

Asocijacija žena MIZ Tuzla 

Prva radionica zdrave ishrane 

50 

Islamnet 

Doha (Katar) 

Svjetska unija islamskih učenjaka pozvala Egipćane na masovne 

demonstracije protiv suđenja dr. Muhamedu Mursiju 

54 

8. novembar - 5. muharrem 

3

Uvodnik 

Hidžra u Bošnjaka 

Koja je to ideja u ime koje 

bi se bošnjački lideri 

odrekli imovine? Niko se 

ničega ne odriče, već traje potraga 

za idejama koje će se slijediti kako 

bi se imovina uvećala. Ko bolje izda, 

više mu se plaća! Nema principa i 

principijelnosti, već ima ponude da se 

služi tuđim principima za svoj račun. 

Na bošnjačkom tržištu više nisu 

u igri principi borbe za domovinu, 

narod i vjeru, već posve obratno, 

na tržištu se svi utrkuju kako da 

budu što servilniji prema snagama 

koje su protiv Bosne i 

Bošnjaka. Kad pogledamo 

bivšeg i sadašnjeg ministra 

sigurnosti, vidjet ćemo 

da između njih nema 

razlike, iako su iz različitih 

stranaka, jer obojica se 

jedino trude kako da što 

bolje služe drugima. Tako 

je i sve ostalo. Eto, koliko 

je u našoj političkoj praksi 

ostalo pouka i poruka 

iz Hidžre posljednjeg 

Allahovog poslanika Muhammeda, 

a.s. S obzirom da smo Bošnjaci, a 

time i muslimani, trebalo bi da u 

naših političkih predstavnika bude 

koje zrno soli o vrijednosti trajnih 

principa, naspram prolaznosti 

dunjalučkih sfera. Ono što je za 

Muhammeda, a.s., bio imperativ 

očuvanja vjere, po cijenu odricanja 

od onoga što mu je navrjednije na 

svijetu, to bi za bošnjačke lidere 

morao biti princip borbe za Bosnu 

i Bošnjake, po cijenu sankcija koje 

takva borba može pretrpjeti. Ali, 

bošnjački političari nemaju snage 

ni da kažu koju riječ u cilju zaštite 

bošnjačkog naroda, a kamo li šta 

više. Pojave se, hinjski, samo kad 

treba tražiti glasove, a narod jadan 

nasjedne na obećanja i glasa, jer 

mora za nekoga glasati. A kakva 

politika, takav i narod, jer politika 

odgaja narod. Sve manje je Bošnjaka 

koji bi se žrtvovali za ideju Bosne 

i Bošnjaka, a sve više onih koji 

gledaju svoja posla. U osnovi takvog 

mišljenja je nevjerovanje, zapravo, 

sumnja u isplativost davanja za 

uzvišene ideale, bilo vjere, naroda ili 

domovine. Zaboravlja se da Svevišnji 

podvlači crtu, a ne mi. Nije jedan 

primjer u povijesti koji dokazuje da 

su pobjeđivali ljudi s Pravog puta. 

Koliko je samo poslanika prije 

Muhammeda, a.s., bilo progonjeno 

zbog svojih ideja i uvjerenja, zbog 

svojih poruka i istrajnosti, pa se na 

kraju ispostavilo da su bili u pravu!? 

A onaj koji ustukne pred moralnom 

obavezom da svjedoči istinu i pravdu, 

taj je osuđen na poniženje. Eno, 

bivši ministar sigurnosti, recimo, 

hoda sam, ostavljen od svih, ponižen 

i posramljen. Zar je vrijedilo bacati 

se blatom po svome narodu zbog tog 

komadićka vremena u kome je bio 

nekakva vlast?! Isto, ili teže 

poniženje, čeka i sadašnjeg 

ministra sigurnosti. A 

da su k’o što nisu, oni 

bi poziciju iskoristili da 

zaštite Bošnjake od kleveta 

za tzv. islamski terorizam, 

da upru prstom u stvarne 

teroriste, četničke 

paravojne formacije, pa po 

cijenu smjene, po cijenu 

te hidžre, u ime koje bi i 

od Boga i od naroda bili 

nagrađeni istinom i poštovanjem. 

Isto vrijedi i za mnoge druge 

bošnjačke čelnike, koji ne razumiju 

da je vrjedniji princip i gubitak, nego 

sluganstvo i dobitak, jer ovo nosi 

nagradu u cjelini, a ovo drugo nosi 

poniženje, prije ili poslije. Primjer 

Alije Izetbegovića nam najbolje 

može posvjedočiti ovu razliku. On 

se nije prodao, on sebe nije izdao, 

i na kraju je bio nagrađen najvišim 

počastima. Zamislimo samo 

iskušenja dok mu sude, dok leži u 

zatvoru, dok se brine za porodicu, a 

on ostaje ustrajan u vjeri da je Allah 

pravedan sudija. A da je pokleknuo 

nikada ne bi doživio počasti koje je 

imao. Nažalost, od rahmetli Alije 

malo je šta naučio i njegov rođeni 

sin, a kamo li ostali političari. Tog 

značenja i znamenja hidžre danas 

ima više u svakom narodu u kome 

je zajedništvo na većem nivou nego 

kod Bošnjaka, iako bi Bošnjaci, kao 

muslimani, morali biti prvorazredni 

baštinici ideje hidžre – preseljenja, 

ostavljanja, napuštanja onoga što 

nam je bitno na ovome svijetu u 

ime očuvanja vjere, ideje, uvjerenja, 

dakle, onoga što je milo Svevišnjem. 

Put je jasan i otvoren, jedino u Njega 

treba vjerovati. 

Impressum 

Izdavač 

UDRUŽENJE ZA AFIRMACIJU 

OBRAZOVANJA, KULTURE I 

MORALA “SAFF” 

Adresa: Munira Gavrankapetanovića 

25, Sarajevo 

MAGAZIN “SAFF” 

Adresa: Donja Mahala bb, 71300 Visoko 

www.saff.ba e-mail: saffmagazin@ 

yahoo.com 

redakcija: tel./fax: +387 32 73 49 01; 

mob: +387 62 28 74 12; 

marketing: +387 62 55 81 28. 

Žiro račun: BOSNA BANK 

INTERNATIONAL 

Za uplate u BiH: 

141-306-53200347-07; 

za uplate u inostranstvu: 

141-306-53101275-15; IBAN: 

BA391413065310127515 

Glavni i odgovorni urednik 

Semir Imamović 

Redakcijski kolegij 

Abdusamed Nasuf Bušatlić, Ezher 

Beganović, Fatmir Alispahić, Mithat 

Ćeman, Adem Zalihić, Merjem Zukić, 

Mersada Nurudina Agović, Nusret 

Hodžić, Nedim Botić 

DTP 

Semir Šišić 

Lektor 

Abdulmedžid Nezo 

Stalni saradnici: 

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, 

Safet Kadić, Ramiz Hodžić, Anes 

Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir 

Mehonić, Amir Durmić, Saladin 

Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad 

Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin 

Sinanović, Senada Mešanović, Senad 

Mešanović, Jusuf Džafić 

Ostali saradnici: 

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, 

Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim 

Haračić, Ale Kamber, Sead Zubanović, 

Fatima Jašarević 

Štampa 

AMOSGRAF d.o.o., Sarajevo 

Časopis izlazi svakog drugog petka 

Rukopisi, diskete i fotografije se ne 

vraćaju 

ISNN 1512-651X 

Časopis je upisan u evidneciju javnih 

glasila u Federalnom ministarstvu 

obrazovanja, nauke, kulture i sporta 

pod brojem 622 


5

Hutba 

Djecu odgajamo kao “šejtane’’, 

a hoćemo da budu normalni ljudi 

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić 

Uzvišeni Allah u Kur’anu je objavio: 

Da li je bolji onaj koji je 

temelj zgrade svoje postavio na 

strahu od Allaha i u želji da mu se umili - ili 

onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub 

podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno 

s njim u vatru džehennemsku sruši? - A Allah 

neće ukazati na Pravi put narodu koji sam 

sebi nepravdu čini. (Et-Tevba, 109.). 

Ovih dana bh. mediji, pa i oni u regionu, 

bruje o brutalnom premlaćivanju jedne 

srednjoškolke iz Tuzle od strane njene tri 

školske kolegice. I naravno, taj brutalni, 

vandalski i zločinački čin naišao je na jednoglasnu 

osudu javnosti i izazvao strah i 

uznemirenost kod roditelja koji u ovom kara-vaktu, 

pored svih drugih iskušenja, imaju 

i tu (ne)sreću da im djeca pohađaju školu. 

Građani Bosne i Hercegovine su zaprepašteni 

količinom nasilja kod omladine u kojem 

podjednako učestvuju i mladići i djevojke. 

Povodom tog nemilog događaja reagirali 

su, po ustaljenom običaju, i bh. političari, 

poput tuzlanskog gradonačelnika Jasmina 

Imamovića, koji je zatražio od nadležnih 

organa da se tri nasilnice najstrožije kazne. 

Jednom riječju, svi su reagirali, svi su 

osudili tri nasilnice i svi se s pravom zgražavaju 

nad njihovim nasiljem i vandalizmom. 

Nažalost, malo ko postavlja suštinsko pitanje: 

ko je uistinu pravi i glavni krivac za 

devijantno i nasilno ponašanje bh. omladine? 

Ponašamo se tako kao da je nasilje triju 

srednjoškolki incidentni slučaj, a ne, skoro 

pa trend i naša svakodnevnica. 

Tri nasilnice su itekako zaslužile kaznu, 

ali je suština u tome da se njihovim kažnjavanjem 

neće popraviti stanje u društvu, osim 

što će se one vjerovatno još dublje gurnuti u 

ambis nemorala i nasilja, jer glavni krivac za 

sve vrste maloljetničke delinkvencije je naše 

društvo, odnosno sve odgovorne institucije 

i instance u društvu i državi, od onih političkih, 

preko obrazovnih, medijskih, kulturnih, 

pa do samih roditelja. Krivi su oni koji 

tako bezdušno i agresivno nameću i promoviraju 

šizofrene i sulude običaje i načine 

ponašanja putem kojih se šire najgore vrste 

društvenih bolesti i opačina. Islamskom terminologijom 

rečeno, bh. društvo i oni koji 

ga vode, čini sve da od naše djece naprave 

šejtane, a onda, kojeg li paradoksa i cinizma, 

od njih traži da se ponašaju kao meleci ili u 

najmanju ruku kao normalni ljudi. Mi živimo 

u društvenom sistemu koji u potpunosti 

ubija moral i odgovornost, a traži od ljudi da 

se ponašaju i moralno i odgovorno. 

Apsolutna sloboda nije sloboda, već 

anarhija i robovanje strastima 

Rigidni sekularstičko-ateistički 

svjetonazor i zakoni koji 

se iz takvog svjetonazora izvode 

i nameću društvu, vide ispravan 

odgoj mladih naraštaja, napredak 

i progres društva u apsolutnoj 

slobodi i razuzdanosti, u 

oslobađanju strasti i životinjskih 

nagona, u širenju ludila i razvrata 

i u sveopćoj anarhiji u kojoj se 

svaka pomisao i priča o moralu 

žigoše i etiketira kao mahana, 

nazadnost i konzervatizam. 

Glavna pokretačka snaga 

današnjeg društva, a omladine 

posebno, jeste traženje naslada, 

a razvrat, pornografija, orgijanje, 

droga, alkohol, blud, sastavni su 

dio njihovog života. Jednom 

riječju, našim društvom caruje 

duhovna praznina čije su posljedice 

strah, nesigurnost, beznađe, 

otuđenost, nered i nasilje. I 

da stvar bude još gora, bezdušni 

protagonisti materijalizma, bezbožništva 

i paganskih običaja, 

pod krinkom apsolutne slobode 

kao glavnog ideala modernog 

čovjeka, a da bi bili što ubjedljiviji, 

stvari nazivaju drugačijim 

imenima, pa tako, kao što reče 

jedan islamski mislilac, “lukavstvo nazivaju 

mudrošću, dekadentnost i abnormalno 

ponašanje slobodom, porok umjetnošću, a 

eksploataciju i izrabljivanje ljudi zaštitom i 

unapređivanjem životnog standarda”. 

I zašto se onda čudimo devijantnom ponašanju 

omladine? Pa, čudo bi bilo da se ponašaju 

normalno, i pravo je čudo što nasilja 

i nereda nema u mnogo većim količinama. 

Šta drugo možemo očekivati od današnjih 

mladih generacija osim nasilja kada 

svakodnevno čitamo, gledamo i slušamo 

poruke i pozive na orgije, razvrat i nasilje, 

tipa: “Urnebesna noć u City Pubu”, “U tri 

Islamskom 

terminologijom 

rečeno, bh. 

društvo i oni koji 

ga vode, čini sve 

da od naše djece 

naprave šejtane, 

a onda, kojeg 

li paradoksa 

i cinizma, od 

njih traži da se 

ponašaju kao 

meleci ili u 

najmanju ruku 

kao normalni 

ljudi. 

koraka do ludog orgazma”, “Dođite na najbolji 

i najluđi party u gradu”, “Kako postat 

seksualna zvijer”. Šta očekivati od omladine 

u vremenu u kojem su kreveljenje, psovka 

i neartikulirani divlji krikovi cool, kad su 

glavna atrakcija postali partiyi, feshen wikovi 

i reality showu programi poput “Farme” 

na kojoj raznorazni pjevači, glumci i ostali 

zabluđivači i ublehari, javno pokazuju svu 

svoju bjedastoću i pokvarenost, 

i, što je još gore, sva ta deponija 

nekulture, nemorala, neukusa i 

baleganja, na kraju bude dobro 

naplaćena. Čemu se nadati od 

današnje omladine kad je javni 

prostor preplavljen pričom o apsolutnim 

slobodama, o pravima 

bijesnih pasa lutalica koje niko 

ne smije ni krivo pogledati, pa 

makar psi izujedali i izludili našu 

djecu i ostale građane. 

A priče o pederima i njihovim 

pravima, da i ne spominjemo. 

U našem društvu konstantno 

se govori o pederima i njihovim 

pravima i pored toga što ta 

pokvarena i zabludjela skupina 

drsko i nemilosrdno atakuje na 

temelje života i na prirodni poredak 

i zakon koji je Allah, dž.š., 

uspostavio u kosmosu. Ovih 

dana je aktuelan čak i video 

snimak u kojem se na bestijalan 

način iskorištavaju i zloupotrebljavaju 

djeca u pokušaju legalizacije 

najgore vrste nastranosti, 

pederluka i istospolnih brakova. 

Sjetimo se samo kako je 

bh. javnost, a posebno mediji, 

na nož dočekala spot o popisu 

stanovništva u kojem je jedan bošnjački dječak 

javno u kameru rekao da je Bošnjak i da 

mu je vjera islam. Istog momenta su pohrlili 

dušebrižnici sa svih strana da to osude i nazovu 

zloupotrebom djece u političke svrhe, i 

zamalo da autor tog bezazlenog uratka nije 

završio na sudu. A na sramni uradak i zloupotrebu 

djece u promoviranje pederskog 

razvrata, ne smije se niko javiti, iako se na 

tom snimku prikazuje eksplicitna scena grljenja 

i ljubljenja dvojice pedera. Čak su u 

prevodu na bosanski jezik navedeni samo 

oni komentari u kojima se odrasli klipani 

pozitivno izražavaju o toj nastranosti, jer 


6

su izgleda već svikli na pederski ambijent u 

sredini u kojoj žive, dok je komentar djevojčice, 

koja nema više od šest godina, a koja je 

tu scenu prokomentirala, sa zgražavajućom 

grimasom na licu, riječima: “Ovo je ludost!” 

(this is crazy!), namjerno izostavljen. 

Glavna poruka tog blasfemičnog uratka je 

da eto i djeca na pederluk gledaju sasvim 

normalno, jer “ljubav je sloboda, koju ne 

smije niko oduzeti i zašto je uopće drugima 

bitno kako živite i koga volite?” 

Na prvi pogled čini se razumljivim i 

donekle logičnim takav zaključak, jer je izašao 

iz usta onih koji zagovaraju apsolutnu 

slobodu i nemiješanje u tuđi život i način 

ponašanja. Međutim, da je to samo isprazna 

fraza, floskula, besmislena retorika, laž i 

obmana, dokaz je to što bezbožničkoj rulji 

sve postaje problem čim se spomene islam i 

uloga islama u društvenom životu. 

Kada se naprimjer objavi vijest da 

bogati azijski sultanat Bruneji uvode šerijatski 

zakon 2014. godine, odmah se 

duhovno opustošena, idejno obezglavljena 

i moralno propala piskarala aktiviraju 

i pišu tekstove sa bombastičnim naslovima 

“Kamenovanje do smrti i bičevanje”, 

aludirajući na islamsku kaznu kamenovanja 

za blud i bičevanja za konzumiranje 

alkohola, kao da se cjelokupno islamsko 

učenje svodi na kazneno pravo i nekoliko 

kazni za određene prestupe. 

Zašto to rade? Pa, zato što problem 

nastaje onda kada neko (a ko to bolje i 

ljepše može učiniti od Allahove vjere islama) 

pokuša da ukaže na zločin bezbožnika 

prema čovjeku, na “silovanje” ljudske 

pameti i dostojanstva. Problem nastaje 

zbog toga što islam raskrinkava njihove 

devijacije, pokvarenost, zle namjere i rušilačke 

pobude. 

I onda, u nedostatku bilo kakvih dokaza 

koji bi išli njima u prilog, žestoko 

napadaju na islam opisujući ga najružnijim 

riječima, pripisujući mu barbarizam i 

nazadnost i predstavljajući ga kao prepreku 

slobodi. 

A nije tako! Islam uopće nije protiv 

ljudske slobode. Naprotiv, on je afirmira, 

ali u granicama u kojima ona zaista znači 

slobodu. Kada čovjek pređe tu prirodnu 

granicu slobode koju je Stvoritelj odredio, 

on u stvari tada prestaje biti slobodan 

i postaje pokorni rob svojim strastima i 

animalnim porivima, a ustinu nema većeg 

poniženja za čovjeka kao homo sapiensa od 

toga da postane rob niskih strasti. 

Shodno tome, islam ne negira ni 

strasti, već ih kanališe i određuje granice 

u okviru kojih strasti imaju svoju svrhu 

u ljudskom životu. 

Moglo bi se kazati da islam na strast gleda 

kao na benzin koji se sipa u rezervar auta. 

Ako nema benzina, auto se ne može kretati, 

ali isto tako, ako se benzin sipa gdje ne treba, 

onda se samo jedna njegova iskra pretvara u 

razornu snagu koja uništava sve pred sobom. 

Jednostavno rečeno, islam uči da je to 

što se nudi i promovira kao apsolutna sloboda, 

zapravo anarhija koja se pokušava 

nametnuti kao jedini sistem vrijednosti, a 

čije su posljedice po društvo, posebno po 

omladinu, katastrofalne, u što se, nažalost, 

svakodnevno imamo priliku uvjeriti. 

Pa, bježite Allahu! 

Zbog svega toga, u ovoj hutbi želimo 

skrenuti pažnju na važnost odgoja 

u okrilju uzvišenog islamskog 

učenja. 

Mi, Bošnjaci muslimani, uostalom 

kao i cjelokupni islamski 

ummet, danas preživljavamo 

teške trenutke. Ovo je za nas pitanje 

biti ili ne biti, pitanje našeg 

nestanka ili ostanka i trajanja. 

Ona druga strana, naši dušmani, 

žele nas vidjeti nepismenima, 

siromašnima, zabludjelima, 

razjedinjenima i pokvarenima, 

i nama ne preostaje ništa drugo 

osim da potražimo sigurno utočište, 

a sigurnog utočišta nema 

osim kod Allaha. Nema spasa i 

utočišta osim da “pobjegnemo’’ 

Allahu, da pobjegnemo od neznaboštva 

i džahilijjeta u okrilje 

tevhida, ispravnog vjerovanja, 

od neznanja u okrilje istinskog 

znanja, od nemara ka aktivnosti 

i radinosti, od nemorala i razvrata 

ka uzvišenom islamskom 

ahlaku i moralu, iz tmina grijeha 

i zablude na svjetlo upute i da 

sebe i svoju djecu odgajamo u 

okrilju Kur’ana i Sunneta. 

Mi u ovom trenutku nemamo 

većeg i boljeg kapitala od naše 

djece. Ako ih dobro odgojimo, 

kao iskrene i moralne vjernike, onda smo ostvarili 

naš cilj, ako to ne učinimo, onda smo 

gubitnici i stradalnici na oba svijeta. 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao 

je: “Ništa bolje roditelji ne mogu pokloniti 

djetetu od lijepog odgoja.’’ (Tirmizi). 

Islam, dakle, posebnu pažnju pridaje 

odgoju djece, odnosno omladini. Onaj ko 

želi da upozna jedan narod, njegovo stanje, 

njegove perspektive, neka gleda kakva mu 

je omladina. Ako je omladina pobožna, 

moralna, aktivna na polju dobra i njegovog 

Zašto to rade? 

Pa, zato što 

problem nastaje 

onda kada 

neko (a ko to 

bolje i ljepše 

može učiniti 

od Allahove 

vjere islama) 

pokuša da 

ukaže na zločin 

bezbožnika 

prema čovjeku, 

na “silovanje” 

ljudske pameti 

i dostojanstva. 

Problem 

nastaje zbog 

toga što islam 

raskrinkava 

njihove 

devijacije, 

pokvarenost, 

zle namjere 

i rušilačke 

pobude. 

širenja, onda se ne treba brinuti za taj narod, 

ma kako izgledalo trenutno, ekonomsko 

i političko stanje tog naroda. 

Kada Kur’an govori o istinskoj nesreći i 

propasti, onda to ovako opisuje: 

Reci: “Stradat će, uistinu, oni koji na 

Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. 

Eto, to je pravo stradanje!” (Ez-Zumer, 15.). 

Bez sumnje su najnesrećniji oni ljudi 

čija djeca nisu onakva kako bi oni željeli da 

budu. Ma koliko čovjek bio bogat, ugledan, 

poznat, ako mu djeca nisu onakva kako se 

on nada da budu i kakvim ih želi odgojiti, 

on je nesretan i nezadovoljan. 

A kada opisuje stanje sretnika, onih koji 

su ostvarili svoj cilj i koji su uspjeli, Kur’an to 

ovako izražava: Onima koji su vjerovali i za 

kojima su se djeca njihova u vjerovanju 

povela priključit ćemo djecu 

njihovu, a djela njihova nećemo 

nimalo umanjiti – svaki čovjek je 

odgovoran za ono što sam čini. 

Ono što će nam pomoći da 

ostvarimo ciljeve, da uspijemo 

na oba svijeta, da se održimo na 

stazi morala i istinskih ljudskih 

vrlina, da odgojimo omladinu 

koja će bit naš ponos, a ne naša 

sramota i teret, jeste vjerovanje u 

Allaha, vjerovanje u ahiret i vjerovanje 

u precizni obračun na 

Sudnjem danu. Jedan zapadni 

mislilac je rekao: “Ne sumnjajte 

u Boga, da nije Boga supruga 

bi me varala, a sluga bi me potkradao.’’ 

Nezamislivo je da se 

čovjek može ostvariti kao istinska 

ličnost i da može biti koristan 

član društva bez vjere u Boga i 

bez spomenute tri osobine. 

Život muslimana počinje 

sa la ilahe illallah i završava se 

sa la ilahe illallah, i kompletan 

njegov život je izgrađen na tim 

temeljima i posvećen tim principima, 

na šta aludira ajet: Reci: 

“Klanjanje moje, i obredi moji, 

i život moj, i smrt moja doista 

su posvećeni Allahu, Gospodaru 

svjetova.” (El-En’am, 162.). Ukoliko zapostavimo 

ove principe i povedemo se za onima 

koji nam umjesto svjetla upute nude tmine 

zablude, a umjesto istinske slobode, sreće i 

rahatluka, nude lažnu slobodu i robovanje 

strastima, onda će nam život bit obilježen 

nasiljem, maloljetničkom delinkvencijom, 

nepravdom, tjeskobom i anarhijom, i bit 

ćemo slični onima koji su temlje svoje zgrade 

postavili na podlokanoj obali koja se nagnula, 

da se zajedno s njima u Džehennem 

sruši. U svakom slučaju, izbor je naš! 


7

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

Mekka: Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) 

Jedna godina prođe a druga dođe... 

Medina: Mesdžidu-n-Nebevijj 

(Poslanikova džamija u Medini) 

Nova godina i 

patnje islamskog 

ummeta 

Hatib: dr. Husejn Alu Šejh 

Preveo i sažeo: Amir Durmić 

Hatib: dr. Abdurrahman 

Sudejs 

Preveo i sažeo: Amir 

Durmić 

Od mnogobrojnih 

procesa koji 

se svakodnevno 

odvijaju, a koji za one obdarene 

umom i razumom 

predstavljaju jasne znakove 

Allahovog upravljanja kosmosom 

i svim onim što se 

u njemu dešava, jeste i protok 

vremena koje ni jedno 

stvorenje ne može zaustaviti, 

ali ni ubrzati niti usporiti. 

Rekao je Uzvišeni Allah: On 

čini da noć i dan naizmjenice nastupaju 

i u tome je, doista, pouka za one koji 

pameti imaju... (En-Nur, 44.). Kada 

prođe jedna noć ili jedan dan, dio 

našeg života se bespovratno izgubio u 

prošlosti, zato, neka svako od nas razmisli 

u čemu ga je ona prošla, i kako 

će postupati u budućnosti. Još jedna 

hidžretska godina je iza nas. Pera su 

ispisala ono što smo činili, a mastilo se 

na stranicama osušilo. Uzvišeni Allah 

je sve pomno zabilježio, pa neka se 

raduje onaj ko je dobro činio, a neka 

žaluje i neka se kaje onaj ko je u zlu ili 

besposlici vrijeme protraćio. Ako smo 

u proteklom periodu prokletom šejtanu 

dopustili da nas obmane i sa Pravog 

puta nas skrene, ili ako smo zbog 

svoje slabosti našim strastima dozvolili 

da nam one umjesto Kur’ana i Sunneta 

budu vodič i “upućivač”, krajnje je 

vrijeme da se Allahu iskreno pokajemo 

i u našim životima novu stranicu okrenemo. 

Zašto da odgađamo pokajanje 

kada nam je jasno da nas smrt svakog 

trenutka može stići da ona ni za jednu 

milisekundu neće odgođena biti: 

Allah, sigurno, neće ostaviti u životu 

nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a 

Allah dobro zna ono što vi radite. (El- 

Munafikun, 11.). Pred nama je nova 

Ujedinjenje 

muslimanskih 

safova i rad 

na sjedinjenju 

vjerničkih 

srca, islamski 

je imperativ, 

a islamski 

učenjaci i 

muslimanski 

predvodnici i 

predstavnici, 

najpozvaniji 

su da na tom 

polju daju svoj 

maksimum. 

hidžretska godina i nova 

prilika da se što bolje pripremimo 

za dan u vezi kojeg 

Uzvišeni Allah kaže: Onoga 

dana kada svaki čovjek pred 

sobom nađe dobro djelo koje 

je uradio i hrđavo djelo koje 

je učinio - poželjet će da se između 

njih i njega nalazi udaljenost 

velika. A Allah vas na 

Sebe podsjeća i Allah je milostiv 

prema Svojim robovima. 

(Ali Imran, 30.). Nova godina 

je i nova prilika da se 

svi muslimani svijeta, a pogotovo 

muslimanske vođe i 

vladari, zamisle nad stanjem 

islamskog ummeta koje je 

obilježeno razdorima, razjedinjenošću, 

svađama i sukobima, te da nanovo pokušaju 

iznaći rješenje za situaciju koja 

ni izbliza nije zadovoljavajuća. Ujedinjenje 

muslimanskih safova i rad na 

sjedinjenju vjerničkih srca, islamski je 

imperativ, a islamski učenjaci i muslimanski 

predvodnici i predstavnici, 

najpozvaniji su da na tom polju daju 

svoj maksimum. Nova hidžretska godina 

podsjeća nas i na događaj kojeg 

slobodno možemo nazvati jednim od 

najznačajnijih događaja u historiji islama, 

jer je značio pozitivnu prekretnicu 

u korist muslimana koji su sve do tog 

događaja bili ugnjetavani, omalovažavani 

i ponižavani. Radi se naravno o 

Hidžri Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iz 

Mekke u Medinu, nakon koje je muslimanska 

zajednica munjevitom brzinom 

krenula ka pobjedama i sveopćem 

prosperitetu. Na kraju stare i početku 

nove godine, svima nama savjetujem 

bogobojaznost jer je bogobojaznost 

najbolja opskrba, i napominjem i sebe 

i vas da su iskreno vjerovanje i dobra 

djela jedino što će nam koristiti onog 

dana kada od koristi ni imetak ni sinovi 

neće biti, i kada će svako od nas pred 

svoga Gospodara stati sam i za svako 

svoje djelo odgovarati. 

Kraj stare i početak nove godine, 

uvijek je pogodno vrijeme 

za samobračun. Analiziranje 

vlastitog stanja i našeg odnosa 

prema Stvoritelju, vrlo je korisno za 

sviju nas. Ibn Kajjim je rekao: “Ukoliko 

čovjek zanemari samobračun i preispitivanje 

vlastitih postupaka te svojoj 

duši dozvoli da slijepo slijedi strasti, 

njegovo srce (tj. svijest) je osuđeno 

na propast...” Hasan el-Basri je kazao: 

“Čovjek će neprestano biti u dobru sve 

dok ga njegova duša bude opominjala 

i dok ga bude navodila na samoobračun.” 

Uzvišeni Allah je kazao: O 

vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki 

čovjek gleda šta je za sutra pripremio i 

Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. 

(El-Hašr, 11.). Ne smijemo gubiti 

vrijeme u besposlicu i djela koja srde 

našeg Gospodara, jer ukoliko nas smrt 

zatekne u takvom stanju, to je onda 

istinska propast. Također, dunjaluk sa 

svojim ljepotama i ukrasima, ne smije 

nas obmanuti jer on je uistinu prolazan: 

...život na ovome svijetu samo je 

prolazno uživanje, a onaj svijet je, zaista, 

Kuća vječna. (El-Mu’min, 39.). Putem 

istinskog spasa i uspjeha može krenuti 

samo onaj ko ovaj svijet učini svojom 

prolaznom stanicom ka ahiretu, a ne 

onaj ko ga učini svojim primarnim ciljem. 

Na kraju ove hidžretske godine, 

prisjećamo se i mnogobrojnih nevolja i 

patnji kroz koje su prošli i kroz koje još 

uvijek prolaze mnogobrojni muslimani 

na različitim geografskim područjima. 

Iako smo svi tužni zbog tih patnji i bola 

koje trpe naša braća i pored toga što 

danonoćno molimo Uzvišenog Allaha 

da pomogne napaćenima i oslobodi 

ih muka u kojima se nalaze, moramo 

pokušati shvatiti koji su to povodi 

koji su doveli do ovako teške situacije 

u ummetu. Prije svega, trebamo znati 

da Uzvišeni Allah neće izmijeniti stanje 

jednog naroda dok taj narod ne poradi 

na sebi i ne popravi svoje stanje. Svojim 

odstupanjem od islamskih načela i 

principa, muslimani su sami sebe doveli 

na rub propasti. Rekao je Uzvišeni: 


8

Mesdžidu-l-aksa (Kuds) 

Hadždž mebrur 

Hatib: Muhammed Selim 

Preveo i sažeo: Esad 

Mahovac 

Na kraju ove 

hidžretske 

godine, 

prisjećamo se 

i mnogobrojnih 

nevolja i 

patnji kroz 

koje su prošli 

i kroz koje još 

uvijek prolaze 

mnogobrojni 

muslimani 

na različitim 

geografskim 

područjima. 

...Od Mene će vam 

uputa dolaziti, i 

onaj ko bude slijedio 

uputu Moju neće zalutati 

i neće nesretan 

biti. A onaj ko okrene 

glavu od Knjige 

Moje, taj će teškim 

životom živjeti i 

na Sudnjem danu 

ćemo ga slijepim 

oživiti. (Ta-Ha, 

123.-124.). Dakle, 

islamski ummet 

neće izići iz krize 

u kojoj se trenutno 

nalazi sve dok se ne vrati islamskim 

principima i načelima, i to na svim 

poljima, bez obzira radilo se o moralu, 

ponašanju, ekonomiji, prosvjetiteljstvu 

ili bilo čemu drugom. Naravno, prvo s 

čime trebaju početi ili bolje reći, prvo 

čemu se muslimani trebaju istinski vratiti 

jeste obožavanje Jednog i Jedinog 

Allaha, baš onako kako ih je tome pouči 

njihov predvodnik, Muhammed, 

s.a.v.s., te odbaciti sve primjese krivovjerja 

koje su se nažalost pojavile među 

nekim muslimanima. Ovakvima je 

Uzvišeni Allah obećao Svoju pomoć, i 

ovakve će On sigurno staviti u okrilje 

Svoje zaštite: Allah doista štiti vjernike, 

Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, 

nezahvalnika. (El-Hadždž, 38.). 

Ponovo su među nama naše 

hadžije koji su odazvali Allahovom 

pozivu i obavili jedan 

od ruknova islama. Allaha Uzvišenog 

molim da primi od njih hadždž i da 

im oprosti grijehe. Allah 

Uzvišeni naređuje hadžijama, 

ali i svim muslimanima, 

naređuje dvije velike i 

važne stvari. Prva od njih 

jeste da Allaha mnogo spominju 

skrušeno i iskreno 

svojim jezicima i srcima uz 

ljubav prema izvršavanju 

naređenih ibadeta i svakog 

vida dobra. Druga stvar jeste 

da preziru griješenje i 

da se ljute kada se naruše 

Allahove granice kao što se 

neko od nas ljuti kada se 

psuje i huli njegov otac ili 

majka. To je ono što Allah 

spominje u Svojim riječima: 

„A kad završite obrede vaše, 

opet spominjite Allaha, kao 

što spominjete pretke vaše, 

i još više Ga spominjite!...“ 

(El-Bekare, 200) Predislamski 

Arapi nakon obavljenog 

hadždža hvalisali su se svojim 

porijeklom, pa je Allah 

naredio da Allaha spominjemo 

više nego što su se očevi spominjali 

za vrijeme džahilijeta. Takođe, 

srdžba muslimana kada se griješi 

prema Allahu je veća nego kada neko 

ruži i psuje njegove roditelje. Međutim, 

kako protumačiti stanje današnjih 

muslimana koji se srde radi sebe 

i vlastitith interesa, ali kada se prema 

Allahu javno griješi na ulici, trgovima 

i u privatnim kućama nema te srdžbe 

niti njenih tragova. Ne zaboravimo da 

su i ove zaboravljene stvari ono za što 

će nas Allah pitati na Sudnjem danu. 

Allahovi robovi, zar ne nalazimo u 

Plemenitoj Knjizi gdje naš Gopodar 

govori: „A kada završiš, molitvi se predaj, 

i Gospodaru svome teži!“ (El-Inširah, 

7-8) Tj. kada muslimanu završiš 

svoje poslove i svoje ibadete, otpočni 

sa drugim ibadetima, poput zikra, istigfara 

i dr. Upravo ovako je Aiša, radi- 

Šta je to 

hadždž mebrur 

kojeg od 

nas želi naš 

Gospodar? To 

je primljeni 

hadždž nakon 

kojeg hadžija 

bude bolji nego 

što je bio prije 

njega. To je 

hadždž koji 

briše grijehe 

između roba i 

Allaha, zato, o 

Allahovi gosti, 

nastojte da 

vratite prava 

jedni drugima 

prije nego što 

bude kasno. 

jallahu anha, opisala prvaka 

ovog ummeta, da su njegova 

djela bila stalna i da je uvijek 

bio u pokornosti Allahu. 

Allah od nas traži da Mu se 

pokoravamo sve dok nam 

ne dođe smrtni čas, pa kaže: 

„... i sve dok si živ, Gospodaru 

svome ibadeti čini!“ 

(El-Hidžr, 99) A gdje smo 

mi u odnosu na sve ovo?! 

Allahovi robovi, prethodnih 

dana Allah nam je 

slao opomenu u vidu slabih 

podrhtavanja zemlje ne bi 

li se opametili i promjenili 

svoja djela i izašli iz gafleta 

u kojem nas može zadesiti i 

iznenadna smrt. 

Šta je to hadždž mebrur 

kojeg od nas želi naš Gospodar? 

To je primljeni hadždž 

nakon kojeg hadžija bude bolji nego 

što je bio prije njega. To je hadždž 

koji briše grijehe između roba i Allaha, 

zato, o Allahovi gosti, nastojte da 

vratite prava jedni drugima prije nego 

što bude kasno. 

Allahovi robovi, stanje u Bejtul- 

Makdisu ne dozvoljava da budete zaokupljeni 

samim sobom, da se prepirete 

i svađate, da vređate jedni druge 

ili čak da imate loše mišljenje jedni 

o drugima. To je ono što je ostalo od 

šejtanove radosti nakon što je izgubio 

nadu da će biti obožavan u ovom 

ummetu. Zato bojte se Allaha u stvarima 

kojim ne predajete veliku važnost 

jer je to šejtanova zamka u koju vas 

vreba. Savladajte svoju srdžbu kada su 

upitanju braća muslimani, a ispoljite 

je prema vašim neprijateljima koji vas 

i onko ne ostavljaju na miru. 


9

Polumjesec 

Glamoč 

Nadamo se da će i bh. 

vojnici muslimani u 

budućnosti voljeti svoj 

islam kao turski vojnici 

Nedavno je EUFOR obučavao 

pripadnike Oružanih 

snaga BiH u Glamoču. U ime 

EUFOR-a naše vojnike obučavali 

su turski vojnici, pripadnici 

EUFOR-vog multinacionalnog 

bataljona. Turski vojnici 

obučavali su bh. vojnika kako 

da rukovode vanrednim situacijama, 

transportima konvoja 

i slično. Najzanimljiviji dio 

ove priče jeste to što su turski 

vojnici tokom boravka u Glamoču 

redovno obavljali dnevne 

molitve. Nažalost, turskim 

vojnicima nisu se pridruživali 

bh. vojnici muslimani. Uz ovaj 

tekst objavljujemo fotografiju 

iz glamočkog sela Kovačevci, 

iz džamije sa akšam-namaza. 

Vidimo turske vojnike i loalne 

mladiće kako obavljaju večernju, 

akšamsku molitvu u 

džamiji u Kovačevcima. Turski 

vojnici dugo su prisutni u Bosni 

i Hercegovini, međutim ranije 

se nisu mogle vidjeti ovakve 

fotografije. Nadamo se da 

će se i bosanskohercegovački 

vojnici muslimani ugledati na 

svoje kolege iz Turske. 

Slovenija 

Kada bi Đuro upoznao svoje 

online prijatelje sa fašističkim 

hobijem lova na Bošnjake i 

Hrvate u Prijedoru ’92. 

Legendarni Branko Đurić Đuro, 

član Top liste nadrealista, muzičar, 

režiser, glumac na početku rata u 

Sarajevu je pjevao “Ovo je samo moja 

zemlja, ne dam je nikome”. Đuro je 

tada jasno dao do znanja da mu neki 

pokušavaju oteti zemlju, a da je on 

ne da, da je čuva i brani. Danas Đuro 

živi i radi u Sloveniji, oni koji cijene 

njegov rad prate ga na Facebooku. 

Upravo na ovoj socijalnoj mreži 

Sarajlija je ovih dana obajavio fotografiju 

Društva za zaštitu prava životinja 

iz Slovenije na kojoj su na jednom 

mjestu nagomilani deseci ulovljenih 

ubijenih životinja. Fotografiju prati 

Đurino pitanje “I... koji je vaš hobi?”. 

Na ovaj način on je skrenuo pažnju na 

ubijanje životinja iz hobija, razonode, 

dosade. Kroz komentare koji su uslijedili, 

jasno je da se kod mnogih njegovih 

Facebook prijatelja stvorila žal 

za ovim životinjama. Lijepo od njega 

i njegovih frendova. Ostaje, ipak, pitanje 

da li je mogao Đuro postaviti 

neku fotografiju novopronađene masovne 

grobnice Tomašica iz okoline 

Muzički bogohulnici 

Iblisov rok bend 

U 

Bosni i Hercegovini ima 

više đavoljih – šejtanskih 

muzičkih grupa. Kada 

čovjek pogleda kako izgledaju, 

šta sviraju, pjevaju i šta 

pričaju sa sigurnošću može 

konstatirati da je vidio vragove 

– šejtane u ljudskom 

obliku. Najgore od svega je 

da ti ljudi imaju svoju publiku, 

da su oni u ovakvom 

bosnaskom društvu oni koje 

se smatraju da su IN. U više 

navrata pisali smo o rok sastavu 

Sihirator iz Lukavca i 

o njihovim šejtanskim muzičkim 

inspiracijama. Nismo vjerovali da 

iko može biti gori od njih, međutim 

prevarili smo se, tuzlanska grupa 

Bogamber je daleko gora. Ovu 

grupu morao je osnovati sam Iblis, 

vođa šejtana. 

“Borite se protiv vjere, braćo, jer 

vjera je zlo pregolemo”, glasi jedan 


10 

Prijedora?! Bilo bi korisno da je svoje 

online prijatelje upoznao i sa fašištičkim 

hobijem ratnih prijedorskih vlasti 

koji su nemilosrdno lovili i ubijali 

Bošnjake i ponekog Hrvata tog kraja. 

Zato, Đuro, ali i ostali popularni 

i poznati Bosanci i Hercegovci, širite 

istinu o strahotama rata u BiH, istinu 

o fašističkim hobijima zločinaca koji 

su mjesecima lovili i ubijali goloruki 

bošnjački i hrvatski narod, o srpskim 

bagerima i kamionima koji su punili 

Tomašicu i druge masovne grobnice 

bošnjačkim kostima. Bilo bi dobro da 

Đuro sutra objavi fotografiju užasa iz 

grobnice Tomašica. Sve dok se to ne 

dogodi objavljivanje fotografija ubijenih 

jelena je odraz svega drugog osim 

ljudskog saosjećanja sa žrtvom. 

Tako se priča o Bosni, tako se ona, kao 

u onom stihu Bombaj štampe, “brani i 

ne da nikome”. 

od slogana ove pogane grupe. Nažalost, 

članovi spomenute grupe su 

bošnjački mladići s muslimanskim 

imenima: Edin, Edis, Nedžad i 

Mirza. Njihove pjesme sadrže najteže 

oblike vrijeđanja vjere. “Izbijanje 

boga iz glave”, “Šejtansko 

kolo”, “Nevjerovanje”. Sadržaj spomenutih 

pjesama je stravičan.

IZ-e u BiH 

Islamska zajednica ne radi 

ništa da spriječi širenje 

šiizma na terenu 

Posljednjih mjeseci u domaćim medijima 

bilo je dosta priče o širenju šiizma u BiH. 

Čak se i Islamska zajednica oglasila po ovom 

pitanju, dali su neka obećanja, upozorenja. 

Međutim, na terenu, u suštini, Islamska zajednica 

ne radi ništa da spriječi širenja šiizma, 

odnosno ne čini se ništa da se spriječi unošenje 

među Bošnjake nove ideologije koja će u 

budućnosti neminovno stvoriti brojne probleme. 

Saff redovno prati stanje na polju širenja 

šiizma u BiH. Odgovorno tvrdimo da oni 

koji šire šiizam u BiH imaju razloga za radost. 

Prema našim saznanjima i prema dokazima 

koje posjedujemo, šiije se uopće ne brinu za 

svoju budućnost. Oni na miru planiraju, pripremaju 

i izvode svoje aktivnosti. Medijska 

buka oko njihovog postojanja dođe im samo 

kao reklama. Zašto je to tako? Postali su svjesni 

da je novo rukovodstvo Islamske zajednice 

u BiH po pitanju šiizma neodlučno, u konfuziji, 

te da ima dosta onih čija se pika u IZ-e 

BiH, a koji su odlučni i veoma raspoloženi 

da zaustave bilo kakvu akciju protiv širenja 

šiizma u BiH. Osim toga, brojni službenici 

Islamske zajednice svjesno ili nesvjesno učestvuju 

u aktivnostima širenja šiizma u BiH. 

Jedni prevode njihove knjige (čak i izdavačka 

kuća IZ-e – “Kalem” štampa i izdaje pojedine 

šiijske knjige), drugi te iste knjige distribuiraju 

kroz institucije IZ-e (Fakultet islamskih nauka 

u Sarajevu je prepun šiijskih knjiga), treći 

učestvuju u organizaciji i realizaciji šiitskih 

vjerskih manifestacija, kao što je obilježavanje 

Kerbele (Brojni imami u pojedinim gradovima 

oko Sarajeva bez ikakvog ustezanja organiziraju 

šiitske vjerske manifestacije). Mudre 

šiije znaju koliko je bitno kad ih jedan efendija 

preporuči kod svog džemata. Evo kako šiije 

iz Perzijsko-bosanskog koledža pišu o zaslugama 

imama Islamske zajednice za širenje njihovih 

šiijskih shvatanja i verzija o događajima 

iz historije islama. “Na manifestaciji u Ilijašu, 

Šerif ef. Ćatić je istakao kako su se u Bosni od 

dolaska Osmanlija sa posebnim osjećajima poštovali 

ovi dani i sjećanja na Kerbelu te je u znak 

ovog događaja izgrađeno mnoštvo Sebilja kao 

sjećanje na ovu sramnu historijsku činjenicu. 

Zahid ef. Mujkanović na programu u Vogošći 

je istakao značaj ovih svetih muharremskih 

dana i svega onoga što se veže za dane u kojima 

se nalazimo. Hajrudin ef. Hašimović u 

Brezi je čestitao organizatorima na prelijepo 

organizovanoj manifestaciji i pružanju prilike u 

kojoj smo svi uživali. Posljednju noć u Kaknju 

Sulejman ef. Čeliković je istakao da ovakvih 

programa trebalo bi biti više, jer Ašura je svaki 

dan, a Kerbela je svuda oko nas”. U mračnom 

tunelu bosanske kulture, i iskrivljenih 

(ne) moralnih vrijednosti, Perzijsko-bosanski 

koledž sa internatom i OŠ ‘Đulistan’ još jednom 

pronesoše kandilj istine i pravde, još jednom 

obasjaše puteve kojima trebamo kročiti. 

Najveća nagrada za sav uloženi trud su dupke 

ispunjene sale i iskreni osmijesi zadovoljstva 

prisutnih.” Ohrabreni onim što rade efendije 

iz spomenutih gradova šiije ovako završavaju 

tekst: “Karavan Kampusa nastavlja svoj put, i, 

ako Bog da, uskoro i u vašem gradu sa novim 

projektima.). Nažalost, ima još dosta drugih 

poražavajućih primjera koji prezentiraju ulogu 

službenika IZ u širenju šiizma (Goraždanski 

muftija Hamed ef. Efendić širom je otvorio 

vrata Goražda šiijama iz Instituta “Ibn Sina” i 

“Mulla Sadra”. Šiije su u Goraždu za male pare 

postali vjerski autoriteti. Da stvar bude još gora, 

nedavno je muftija Hamed ef. Efendić došao u 

Sarajevo i išao od vrata do vrata šiijskih organizacija 

da im se zahvali na svemu što oni čine u 

tom kantonu.). O medijskoj podršci koju šiije 

dobivaju od strane pojedinih imama na internetu 

sada nećemo govoriti. 

Dakle, ubijeđeni da su već osvojili Bosnu 

i Hercegovinu šiije posljednjih dana pojačavaju 

svoje aktivnosti. Zakupljuju sve više 

medijskog prostora. Mulla Sadra, Ibn Sina, 

Fondacija “Život” i druge šiijske organizacije 

ispleli su kvalitetnu mrežu svojih aktivnosti. 

U Lješevu, u centru Fondacije “Život” organiziraju 

se medrese za djecu. Mali Bosanci i 

Hercegovci na šiijskoj medresi od malih nogu 

uče da mrze svoje komšije sunije, sve one koji 

vole ashabe Allahovog Poslanika, Ebu Bekra, 

Omera, Osmana. Na toj medresi djeca uče 

poseban fikh, akidu. Iako Fondacija “Život” 

organizira potpuno paralelnu vjersku zajednicu 

(Nakon što je Saff objavio reportažu o 

šiijskoj zajednici u Lješevu, pristalice šiija na 

internetu su napisali da smo pogriješili što 

smo napisali da ih ima samo dvjestotinjak. 

“Ima nas daleko više”, kažu neimenovane šiije.). 

Islamska zajednica ni ne pomišlja da od 

države zatraži zabranu rada te fondacije. Šiije 

su uspjele izgraditi jaku vjersku zajednicu. 

Svaki dan kašnjenja rješavanja ovog problema 

poguban je za budućnost Bošnjaka. Reis mr. 

Husein ef. Kavazović je na dodjeli menšure 

obećao sređivanje stanja među muslimanima 

na terenu. Nažalost, umjesto sređivanja 

na terenu se događaju sve brojniji problemi. 

Djelovanje šiija dokaz je da se situacija ozbiljno 

pogoršava. 


11 

Ogledalo naše stvarnosti 

Dva smo svijeta različita 

Fotografije koje prilažemo uz 

ovaj tekst, sa jedne strane reprezentiraju 

stav prosvjetnih radnika 

iz Zenice a s druge strane praksu u 

obrazovanju u Republici Srpskoj. 

Nakon što izvjesni Rešad Strika pita 

kolege prosvjetare da li su za vjerske 

priredbe u školama, svi odgovori 

prosvjetara su negativni. Ovakvo 

stanje je i u ostalim gradovima u 

Federaciji BiH, među prosvjetnim 

osobljem bošnjačke nacionalnosti. 

S druge strane u Republici Srpskoj, 

kao što se vidi u primjeru sa priložene 

fotografije, organiziranje vjerskih 

priredbi u školama je jedan od 

glavnih obilježja obrazovnog sistema. 

Neki bi rekli da je vlast u RS 

odgovorna i da je nametnula vjerske 

priredbe u školama. To je djelimična 

istina, a kompletna istina je da 

srpsko nastavno osoblje draga srca i 

s velikim entuzijazmom promovira 

svoja vjerska ubjeđenja u školama. 

Srbi se ne stide svoje vjere, oni se ne 

boje šta će im reći komšije, međunarodna 

zajednica. Oni vole svoju 

vjeru i rado je pokazuju. Bošnjački 

prosvjetni radnici iz Federacije 

BiH, većina njih, strogo su protiv 

bilo kakvog vida vjerskih mainifestacija 

u školama. Oni se boje šta 

će im kolege nemuslimani reći, boje 

se da bi mogli izgubiti posao ako 

bi se zalagali da islam makar malo 

proviri na školske priredbe. Sve je 

to odraz ličnog stava prema vjeri. 

Onaj ko voli islam ne može ga se 

stidjeti niti se bojati zbog te ljubavi.

Sarajevo 

Promotivno fotografiranje 

ispred šatora djece i 

roditelja iz Konjević-Polja 

Roditelji iz Konjević-Polja još se 

nalaze ispred zgrade OHR-a u 

Sarajevu, te i dalje žele znati imaju 

li njihova djeca pravo u školi slušati 

nacionalnu grupu predmeta 

na bosanskom jeziku. Iako im je 

hladno, oni su ustrajni i poručuju: 

“Moramo malo učvrstiti ove šatore, 

jer hladno vrijeme stiže a mi 

ne znamo do kada će ovo trajati, 

a jedino u što smo sigurni jeste da 

ćemo ustrajati u našoj borbi!” Oni 

su se zbog diskriminacije i kršenja 

ljudskih prava svoje djece, obratili 

predstavnicima OSCE-a, OHR-a, 

našim vlastima i političarima ali za 

sada bezuspješno. Oni poručuju da 

su se svi oglušili, da ih ne čuju i ne 

vide. 

I dok se roditelji i djeca iz Konjević 

-Polja bore za ostvarenje svojih 

prava, dok se smrzavaju i pate u 

nemogućim uvjetima, svaki dan 

im u posjetu dolaze brojni gosti, 

predstavnici ove organizacije, onog 

udruženja, neke institucije i slično. 

Svi oni dođu, malo porazgovaraju 

s roditeljima i djecom, uslikaju se 

ispred šatora i brzim koracima trče 

kući, u kancelarije, na internet da 

što prije objave izvještaj sa fotografijama 

kako su oni bili u posjeti 

napaćenoj djeci iz Konjević-Polja 

ispred zgrade OHR-a. Teško se oteti 

utisku kako svi ti gosti koji posjećuju 

šatorsko naselje ispred zgrade 

OHR-a odlaze u taj zijaret kako bi 

se pohvalili u javnosti da su oni toliko 

velikodušni i brižni. Jedini trag 

od njih i njihove posjete ugroženoj 

djeci u roditeljima iz Konjević-Polja 

ostaju te promotivne fotografije 

na Facebooku i drugim mjestima 

na internetu. A djeca i roditelji iz 

Konjević-Polja, pa koga to još brine 

kod Bošnjaka?! 

Prijedor 

Dok se javnost ibreti nad najvećom masovnom grobnicom 

Tomašica Bošnjaci masovno peku rakiju 

Tomašica kod Prijedora, gdje su do 

sada pronađeni posmrtni ostaci 397 

osoba, od čega je 247 kompletnih tijela, 

najveća je masovna grobnica do sada 

pronađena. Masovna grobnica Tomašica 

se prostire na tri duluma zemlje, ta tri 

duluma zemlje u Tomašici bukvalno su 

prepuna posmrtnih ostataka ubijenih 

Bošnjaka. “Bager je stajao na tom mjestu 

puna tri mjeseca i čekao nova tijela 

ubijenih Bošnjaka, koja su 

svakodnevno stizala. To ti je 

doslovce tri dunuma zemlje 

puna ubijenih Bošnjaka, ono, 

rupa do rupe. I dok se vrše 

otkopavanja a pažnja javnosti 

sve više usmjerava na grobnicu 

Tomašica u okolnim mjestima 

gdje žive Bošnjaci u toku je 

jedan žalostan proces. Naime, 

ovo je vrijeme pečenja rakije 

šljivovice. “Veseli stroj je stalno 

na turneji, peku Bošnje 

Ludi polumjesec 

Čovjek radi i prima plaću i ukrade 

tri radna dana sedmično jer ide 

na džumu u toku radnog vremena, 

ovu nevjerovatnu rečenicu smislio je 

Besim Spahić, doktor komunikologije 

i redovni profesor na Fakultetu političkih 

nauka u Sarajevu a u sklopu 

debate “Posljedice korupcije i uloga 

mladih u borbi protiv korupcije”, koja 

rakiju i to masovno. I još kažu da je njihov 

rakija najbolja”, kaže nam jedan od 

stanovnika prijedorskog sela Čarakovo, 

čije komšije po cijelu noć podvriskuju 

uz kazan za pečenje rakije. Kao da se ništa 

nije ni dogodilo, Bošnjaci iz Kozarca 

i drugih naselja oko Prijedora danas su 

daleko privrženiji proizvodnji i konzumiranju 

alkohola nego prije agresije na 

BiH. 

Besim Spahić: Čovjek radi i prima plaću i ukrade 

tri radna dana sedmično jer ide na džumu u toku 

radnog vremena 

je održana u amfiteatru Filozofskog 

fakulteta u Tuzli. Profesor Spahić je 

trebao studentima govoriti o korupciji 

i nepotizmu u akademskoj zajednici, 

bh. univerzitetima, politici, ali i načinima 

borbe protiv najveće bolesti našeg 

društva, međutim, tokom cijelog 

govora Spahić je iznio niz uvreda na 

račun islama. 


12

Abu Hamza je žrtva dejtonskog terorizma 

Državne teroriste na optuženičke klupe! 

U 

normalnoj državi krivično bi se morao 

goniti onaj ko krši Ustav i zakone države, 

a to su tzv. sigurnosne službe u BiH koje 

krše temeljnu maksimu pravne države – da 

je svako nevin dok mu se krivica ne dokaže. 

Zvaničnik ove Službe Dragan Mektić javno 

priznaje da je Abu Hamza pet godina zatočen 

- na osnovu sumnje da bi mogao počiniti 

krivično djelo, a ne na osnovu krivice - čime 

je Dragan Mektić prekršio Ustav i zakone 

ove zemlje i morao bi se naći pod istragom 

nadležnog Tužiteljstva. Ali, Tužiteljstvo ne 

radi svoj posao, ne štiti Ustav bh. države, čim 

dopušta da postoji i traje jedan tako sraman 

nonsens, da ljudi bivaju lišavani slobode i 

godinama držani u zatvoru samo na osnovu 

sumnje, a bez ikakve krivice. ...Nema pravne 

podloge, nema optužnice, nema ničega, 

osim sumnje, koja samo u fašističkom/komunističkom 

poretku ima pravnu težinu. 

Šta li rade tzv. ombudsmani, tzv. Helsinški 

komitet i druge plaćenićke organizacije dok 

im novi fašizam igra pred nosom, a oni ne 

smiju pisnuti, jer nisu plaćeni da brane pravdu, 

već da brane krivdu!? 

Prilog koji je napravila Al Jazeere vrijedi 

pogledati upravo zbog toga da bi se potcrtala 

odgovornost državnih organa za kršenje 

Ustava i zakona države koju navodno zastupaju, 

a što se u totalitarnom pojmovniku 

zove – državnim terorizmom. Direktno 

kazano, dejtonska država, kao simbioza 

velikosrpskog i velikohrvatskog projekta, 

Foto polumjeseca 

sprovodi državni teror nad Abu Hamzom, 

kršeći temeljne deklaracije o demokratskom 

poretku, koje su ugrađene u Ustav Bosne i 

Hercegovine. 

Prije ili poslije Abu Hamza će biti slobodan 

čovjek, vratit će se svojoj bosanskoj porodici, 

a krivično će biti gonjeni i sankcionirani 

oni koji su sve ove godine kršili zakone, 

bespravno držeći u zatvoru nevinog čovjeka. 

Danas u Bošnjaka ima dovoljno snaga 

koje će se boriti do kraja, dok ovaj slučaj 

ne dočeka pravdu i pravnu satisfakciju, ne 

samo u ime Abu Hamze, već u ime pravne 

sigurnosti svakog građanina. Postojanje tzv. 

Imigracionog centra, i izjave državnih službenika 

poput Dragana Mektića – zastrašujući 

su, kao svaki fašizam, protiv kojeg se treba 

boriti u ime slobode i jednakosti svih građana, 

bez obzira na njihovu vjersku, etničku ili 

ma koju drugu pripadnost. 

Znakovi na putu 

Bošnjaci i Bošnjakinje se 

ibrete nad Pejovićevim 

uvredama a svi se 

spremaju na njegov 

koncert u Zenicu 

Ovih dana brojni web portali 

iz Bosne i Hercegovine 

objavljuju tekstove u kojima 

se navodi kako je srbijanski 

folk pjevač Aco Pejović vrijeđao 

islam i muslimane. U tim 

izvještajima navedeno je da je 

Aco Pejović svom psu nadio 

ime Muhamed, da je rekao da 

mora skinuti hlače jer se uhvati 

red balinkura koje žele imati 

odnos s njim. Bilo je još raznih 

navoda. Zanimljiva strana ove 

priče je ponašanje bošnjačke 

javnosti. Svi se zgražavaju nad 

uvredljivim ponašanjem Ace 

Pejovića. Međutim, niko ne navodi 

kako se ti isti Bošnjaci ponašaju 

kada Aco Pejović dođe u 

njihov grad da održi koncert. 

Svi pohrle, napune dvorane, 

naoružaju se litrima alkohola 

i ožeži. Ponašanje Bošnjakinja 

na njegovom i sličnim koncertima 

je za svaku osudu. Zato 

je licemjerno od svih što se 

zgražavaju nad navodnim uvredama 

Ace Pejovića. Pogotovo 

ako se uzme u obzir da Aco 

Pejović ima zakazan koncert u 

Zenici narednog mjeseca. Ne 

treba sumnjati da će Bošnjaci 

i Bošnjakinje napuniti zeničku 

dvoranu “Arena” kako bi čuli 

glas koji ih toliko vrijeđa. 


13

Politika i društvo 

Ko je ko u novoj Zajednici 

Dževad Hodžić: Politički komesar 

u ulozi “šefa” za odnose sa javnošću IZ-e 

Mnogi se pitaju šta to 

ima Dževad Hodžić pa je 

tako naglo postao moćan. 

Mnogi odgovor nalaze u 

njegovom članstvu u SDA. 

Poznato je da je Devad 

Hodžić istaknuti član SDA 

i zastupnik u Skupštini 

Kantona Sarajevo. Očito je 

politička moć i ciljevi njegov 

glavni adut. Zanimljivo, 

upravo je Dževad Hodžić 

nedavno napisao kako je 

pogubno kada se religijska 

zajednica poveže sa 

centrima političke moći. 

U radu pod naslovom 

“Religija i politika u 

sekularnom društvu”, 

Dževad Hodžić nehotice 

portretira svoju današnju 

ulogu u Islamskoj zajednici 

u BiH. “... religija se u 

našem javnom prostoru 

javlja za riječ manjeviše 

u tri preovlađujuće 

pretenzije: kao ideologija, 

kao nacionalizam i kao 

folklorizam. Najozbiljnija 

opasnost takvog 

ideologiziranja religije 

sadržana je u povezivanju 

religije i religijskih 

zajednica s centrima 

društvene i političke moći.” 

Piše: Ezher Beganović 

Ono što se jasno razaznaje 

kao novi pristup 

i koncept nalazi se u 

polju odnosa Islamska zajednica 

– javnost. U tom odnosu jednu 

od ključnih uloga imaju mediji. U 

novom konceptu taj odnos postavljen 

je na nove temelje koji su potpuno 

legitimno interesne umjesto 

apologetske naravi”, piše 

Dželaludin Hodžić, sin 

Dževada Hodžića, sive 

eminencije, čovjeka bez 

čije dozvole danas niko 

u IZ-e ne smije objaviti 

ni slovo u javnosti. Sin 

Dževada Hodžića, nakon 

citiranog navoda u svom 

tekstu, koji je objavljen u 

novom broju Preporoda, 

nastavlja hvaliti babina 

medijska interesna dostignuća 

i vještine i vrijeđati, 

odnosno obesmišljavati 

višegodišnji rad svih 

onih koji su bili odgovorni 

za odnose sa javnošću 

u mandatu dr. Mustafe 

ef. Cerića, odnosno sve 

one koji su, što bi rekao 

mladi Ho džić, apologetski 

branili interese islama 

i Islamsku zajednicu 

(Apologetika je legitimna 

religijska nauka kroz koju se tumače 

i brane vjerska uvjerenja, a 

koliko znamo IZ-e je zadužena da 

čuva, tumači i brani vjerska načela 

islama, tako je bar bilo do sada. 

Izgleda, ako je vjerovati mlađem 

Hodžiću, sada su na sceni neki 

drugi interesi). Tekst mladog Hodžića 

u novom broju Preporoda dokaz 

je moći koju ima Dževad Hodžić, 

jer bez te moći ovakav tekst, 

nepismen i pun logičkih grešaka, 

nikada ne bi mogao biti objavljen 

u Preporodu. 

Politika je 

davno umiješala 

Dževadove prste 

u Islamsku 

zajednicu u BiH. 

Nažalost, svi 

su izgledi da se 

preko Dževada 

Hodžića u IZ-e 

uvukla jedan 

opasna SDA-ova 

bolest. U SDA se 

godinama vode 

bespoštedni 

unutarstranački 

obračuni, 

obračuni koji su 

nanijeli veliku 

štetu političkom 

tijelu Bošnjaka. 

Kada je Husein efendija Kavazović 

izabran za novog reisa, odmah 

sutradan, Dževad Hodžić je 

u listu Oslobođenje napisao šta očekuje 

od njega. “Šta očekujem od 

novog reisa... uspostavljanje modernog 

i profesionalnog internog i 

eksternog javnog komuniciranja, a 

to, da budem još izravniji, znači da 

od novoizabranog reisu-l-uleme ne 

očekujem bučan diskurs ...” 

Vjerovatno je Dževad 

Hodžić već tada znao da 

će on biti taj koji će određivati 

jačinu bučnosti reisovog 

diskursa u narednim 

godinama, pa se odmah 

dao na posao slanja 

“skrivenih” poruka. Nije 

trebalo dugo Dževadu 

Hodžiću da zagospodari 

javnim komuniciranjem 

Islamske zajednice 

u BiH. Doduše, umjesto 

“modernog i profesionalnog 

internog i eksternog 

javnog komuniciranja”, 

Dževad Hodžić je uspostavio 

sivu zonu, način 

komuniciranja u kojem 

se njegovo ime nigdje ne 

spominje ali je njegova 

riječ zadnja. Pa tako, naprimjer, 

urednik Preporoda 

ne smije objaviti ništa 

bez odobrenja Dževada Hodžića. 

Nakon Hodžićevih modernizirano-profesionalnih 

intervencija web 

portal Rijaseta islamske zajednice 

je odjednom “nestao” sa medijske 

scene (Umjesto nekada sadržajno 

veoma privlačnog portala, koji je 

oduševio vjerničku populaciju u 

BiH, Rijasetov portal sada više liči 

virtuelni bilten u kojem se mogu 

naći samo vijesti o silnim prijemima 

različitih delegacija kod reisu-l-uleme 

i pokoja štura vijest o 

aktivnostima džemata sa terena. 


14

Što bi se reklo: prazno, prazno, pa 

onda duplo golo, pa opet tako.). 

Osim toga, sada se na radiju BIR 

mogu čuti emisije u kojima se promovira 

knjiga Marka Vešovića, 

čovjeka koji se na svokom ćošku 

Sarajeva izrugivao sa Bošnjacima, 

muslimanima i islamskim svetinjama. 

I naravno, onako kako je 

napisao u Oslobođenju, da očekuje 

da novi reis ne bude bučan, priznajemo 

da je Dževad Hodžić i u 

ovome uspio. I ne samo to, on je 

sa svojim istomišljenicima uspio 

smanjiti bučnost kompletne IZ-e 

(skoro ugasiti ton i glas IZ-e koji 

je bio glas savjesti svih Bošnjaka 

muslimana i izraz brige i zaštite 

njihovih prava i interesa). Zato 

niko nije dizao nikakvu buku 

oko sramnog vrijeđanja alima na 

čijim fetvama se temelji Islamska 

zajednica u BiH rahmetli Huseina 

Đoze (U kakvu situaciju je dovedena 

danas Islamska zajednica 

najbolje se vidi upravo na slučaju 

dopuštanja da se besramno vrijeđa 

rahmetli Husein Đozo. Dok niko 

iz IZ-e, nijedan medij nije napisao 

ni slova u odbranu lika i djela svog 

glavnog alima, list Oslobođenje je 

u svom današnjem broju objavio 

odličan intervju sa povjesničarem 

Zlatkom Hasanbegovićem, 

koji argumentirano dokazuje da 

je Husein Đozo bio čovjek koji 

zaslužuje duboko poštovanje.). U 

jednom izvještaju o smrti Huseina 

Đoze i njegovoj dženazi stoji da se 

u ime tadašnjih studenata FIN-a 

na dženazi obratio student Dževad 

Hodžić. 

Stjecanjem navodne moćne 

pozicije Dževad Hodžić je postao 

jak i na drugim poljima. 

Ovih dana uspio je zaposliti sina 

u GHM biblioteku u Sarajevu. 

Od 200 kandidata odabran je sin 

Dževada Hodžića. 

Mnogi se pitaju šta to ima Dževad 

Hodžić pa je tako naglo postao 

moćan. Mnogi odgovor nalaze 

u njegovom članstvu u SDA. 

Poznato je da je Devad Hodžić 

istaknuti član SDA i zastupnik u 

Skupštini Kantona Sarajevo. Očito 

je politička moć i ciljevi njegov 

glavni adut. Zanimljivo, upravo je 

Dževad Hodžić nedavno napisao 

kako je pogubno kada se religijska 

zajednica poveže sa centrima 

političke moći. U radu pod naslovom 

“Religija i politika 

u sekularnom društvu”, 

Dževad Ho džić nehotice 

portretira svoju današnju 

ulogu u Islamskoj zajednici 

u BiH. “... religija se 

u našem javnom prostoru 

javlja za riječ manje-više 

u tri preovlađujuće pretenzije: 

kao ideologija, 

kao nacionalizam i kao 

folklorizam. Najozbiljnija 

opasnost takvog ideologiziranja 

religije sadržana 

je u povezivanju 

religije i religijskih zajednica 

s centrima društvene 

i političke moći. U 

toj povezanosti događa 

se zapravo profaniziranje religije. 

Još preciznije, duhovna dimenzija 

religije, njena moralna poruka i 

njena sposobnost da se kritički od- 

Sticanjem 

navedne 

moćne 

pozicije 

Dževad 

Hodžić je 

postao jak 

i na drugim 

poljima. Ovih 

dana uspio 

je zaposliti 

sina u GHM 

biblioteku u 

Sarajevu. Od 

200 kandidata 

odabran je 

sin Dževada 

Hodžića. 

nosi prema strukturama 

društvene moći ozbiljno 

se dovode u pitanje”. 

Politika je davno umiješala 

Dževadove prste 

u Islamsku zajednicu u 

BiH. Nažalost, svi su 

izgledi da se preko Dževada 

Hodžića u IZ-e uvukla 

jedan opasna SDA-ova 

bolest. U SDA se godinama 

vode bespoštedni 

unutarstranački obračuni, 

obračuni koji su 

nanijeli veliku štetu političkom 

tijelu Bošnjaka. 

Prema našim saznanjima 

i u IZ-e se počinju voditi 

slične unutarnje borbe 

za prevlast. Nadamo se da je tijelo 

IZ-e dovoljno jako da se odupre toj 

opakoj bolesti. Treba nam jaka i 

jedinstvena IZ-e. 


15

Aktuelno 

Psi lutalice 

Udružena kriminalna skupina 

lažnih zaštitnika napuštenih pasa 

Takva organizacija je Dogs 

Trust BiH. Ova organizacija 

se razbacuje novcem. 

Samo u projekat navodne 

sterilizacije pasa u Sarajevu 

investiraju pet miliona 

eura. Napominjemo to je 

samo jedan projekat, a 

ova organizacija ima još 

mnogo aktivnosti i sve te 

aktivnosti skupo se splaćaju. 

Naravno, Dogs Trust BiH sav 

novac dobiva kao donacije 

od vanjskih partnera. Bez 

desetina hiljada pasa na 

ulicama ne bi bilo ni Dogs 

Trust BiH ni milionskih 

donacija 

garantira no donijeti novac. Tako su 

organizirana udruženja i organizacije 

koje danas imaju milionske budžete. 

Takva organizacija je Dogs 

Trust BiH. Ova organizacija 

se razbacuje novcem. 

Samo u projekat navodne 

sterilizacije pasa u Sarajevu 

investiraju pet miliona 

eura. Napominjemo to je 

samo jedan projekat, a ova 

organizacija ima još mnogo 

aktivnosti i sve te aktivnosti 

skupo se splaćaju. Naravno, 

Dogs Trust BiH sav novac 

dobiva kao donacije od 

vanjskih partnera. Bez desetina 

hiljada pasa na ulicama 

ne bi bilo ni Dogs Trust 

BiH ni milionskih donacija. 

Pored ove organizacije 

postoje brojna udruženja za 

zaštitu životinja, naročito 

za zaštitu pasa lutalica. Ta 

Dakle, lokalno 

udruženje - diler 

dobiva pomoć 

od kolega iz 

drugog grada ili 

kantona odakle 

se snabdijeva 

psima. Tako se 

stvara vještački 

problem a sve 

radi uzimanja 

novca za uslugu 

zbrinjavanja. 

Posebnu 

ulogu u ovom 

prevarantskom 

lancu imaju 

pojedini 

veterinari 

udruženja su organizirali jaku mrežu 

„brige“ o napuštenim psima. Cijeli 

posao funkcionira po principu, da 

bi se skupilo što više novca 

od donatora mora biti što 

više životinja. Najpogodnije 

mjesto za takvu aktivnost su 

azili i privatni pansioni za 

napuštene pse. Ta udruženja 

se „stručno“ zovu dileri. 

Oni imaju svoje ljude na terenu 

koje zovu zaštitarima, 

ti zaštitari se brinu o psima 

na ulici, u svakom momentu 

znaju njihov broj, stanje, 

gdje se nalaze, kreću. Ako 

nestane jedan pas pali se 

alarm. Posebno je zanimljiv 

promotivni pristup. Najbolje 

sredstvo za reklamiranje 

pasa za prodaju i skupljanje 

donacija je Facebook. 

Postoje brojni Facebook 

profili na kojima se objav- 

Piše: Ezher Beganović 

Psi lutalice jedan su od gorućih 

problema Bosne i Hercegovine. 

Ovim problemom 

bavi se cijela država, a sve posljedice 

koje proizilaze iz prekomjernog broja 

pasa lutalica snose građani na svojim 

nejakim leđima. Kako i zašto su psi 

lutalice postali toliki problem u Bosni 

i Hercegovini i zašto je teško naći efikasno 

rješenje za ovaj problem? 

Nema potrebe da previše teoretiziramo, 

stvar je potpuno jasna, naravno 

ze one koji hoće da vide istinu i smiju 

tu istinu reći javno. 

Psi lutalice su postali nerješivi problem 

za naše društvo onog dana kada 

su se neki ljudi u ovoj zemlji dosjetili 

da bi mogli na tim nesretnim životinjama 

da zarade milione eura. Nakon 

što im je sinula ideja bacili su se na 

posao organiziranja sistema koji će 


16

ljuju srceparajuće propagande priče, 

uz obaveznu poruku „ima li neko da 

donira za ovog psa“. Kada udruženja, 

odnosno dileri nađu dobre mušterije 

u inostranstvu onda nastupa velika 

akcija, nestanak pasa. Udruženja uzimaju 

novac od mušterija a psi odlaze 

na razne adrese. Neki se udome, neki 

se koriste za medicinska istraživanja, 

a neki se koriste u vojne svrhe u cilju 

nekih njihovih istraživanja a neki se 

prebacuju na novu lokaciju gdje treba 

da se pravi problem. Dakle, lokalno 

udruženje - diler dobiva pomoć 

od kolega iz drugog grada ili kantona 

odakle se snabdijeva psima. Tako se 

stvara vještački problem a sve radi 

uzimanja novca za uslugu zbrinjavanja. 

Posebnu ulogu u ovom prevarantskom 

lancu imaju pojedini veterinari. 

Ti veterinari su dobili kvalitetnu 

obuku od organizacije Dogs Trust 

BiH. Veterinari su veoma važni za 

manipulaciju i trgovinu psima. Oni 

imaju precizne informacije o psima, 

veterinari su, moglo bi se reći, špijuni 

na terenu. Usput ti veterinari vješto 

manipulišu situacijom. Zarađuju na 

sve strane, manipulišu lijekovima za 

pse, informacijama, prema udruženjima 

se postavljaju kao najvažnija 

karika. Također, veterinari spremaju 

pse za trgovinu pasa u inostranstvo, 

sređuju za njih vakcinacije, knjižice i 

ostalu potrebnu dokumentaciju. 

Krajem prošlog mjeseca, na sjednici 

Predstavničkog doma Parlamentarne 

skupštine BiH u prvom čitanju 

je usvojen Prijedlog zakona o izmjenama 

i dopunama Zakona o zaštiti i 

dobrobiti životinja, koji je predložila 

poslanica Nermina Zaimović-Uzunović. 

Već postojećim zakonskim 

odredbama, dodano je i eutaniziranje 

napuštenih pasa nakon 15 dana 

boravka u skloništu. Ovo je samo 

početak procesa, budući da Prijedlog 

zakona moraju usvojiti oba doma u 

identičnom tekstu i u oba čitanja. 

Sada slijedi amandmanska faza, a nakon 

amandmanske komisije trebalo 

bi da uslijedi drugo čitanje te sjednica 

Doma naroda. I naravno, protiv 

ovih zakonskih izmjena svoj glas digli 

su iz udruženja za zaštitu životinja, 

a najviše iz organizacije Dogs Trust 

BiH. Pojedini članovi Parlamenta 

BiH javo su iznijeli informacije da 

dobivaju prijetnje od zaštitnika pasa 

lutalica. 

Vidjećemo hoće li bh. parlamentarci 

ustrajati u svojim namjerama da 

usvoje spomenute izmjene Zakona o 

zaštiti i dobrobiti životinja. Ako opet 

pobijede lažni zaštinici napuštenih 

pasa Dogs Trust BiH i druge organizacije 

ova zemlja ima šansu da pse uvede 

u ustavna prava. 

Dogs Trust BiH 

Organizacija Dogs Trust BiH 

nastala je 2012.godine. Oni 

su nastali po uzoru na Fondaciju za 

pse „Dogs Trust“ iz Velike Britanije. 

U toj vezi se nalazi moć Dogs Trust 

BiH, zato britanska ambasada pristaje 

da gura njihove projekte. 

Dogs Trust BiH je glavna organizacija, oko nje se vrti sve kada je u pitanju 

problem pasa lutalica. Puni donatorskog novca vješto rukovode mnogim 

institucijama i pojedincima u BiH. Lahko kontroliraju bh. medije. Za ovu 

organizaciju vežu se brojne zanimljive stvari. 

Hodajuće zaraze 

Psi koji hodaju po našim ulicama i 

leže po parkovima opasni su po naše 

zdravlje i to zbog toga što ih je veliki 

broj, jer se hrane otpadom iz kontejnera, 

zatim se snalaze i jedu sve što nađu ili 

ulove, piju otpadne vode, raznose smeće 

po ulicama i parkovima i ostalim lokacijama 

na kojima borave ljudi. 

Veliki je broj bolesti koje se prenose sa životinje na čovjeka a psi koje spominjemo 

nemoguće je sve pohvatati i pregledati, niti dezinfikovati mjesta 

na kojima borave. Također, leševi uginulih životinja ostaju danima nepronađeni 

u objektima ili mjestima u kojima čopor boravi. Što je veći broj pasa 

sve je manje mačaka, što dovodi do povećanja broja miševa a to nikako nije 

dobro, u nekim gradovima taj balans se opasno poremetio. 

Privatni azili, pansioni, skloništa 

Pojedini građani BiH vidjeli su dobru priliku da zarade na napuštenim 

psima. Tako se organiziraju privatni azili, pansioni, skloništa gdje se dovode 

psi. Naravno, svi oni se nastoje prikačiti budžetskim izdvajanjima lokalnih 

zajednica. Udruženja sanjaju da imaju vlastiti azil na osnovu kojeg bi 

mogli uzeti novac od države a ujedno sarađivati sa trgovcima psima i sa uhodanim 

kanalima donatora. Ovakvih mjesta za „brigu“ o napuštenim psima 

danas ima previše. Nažalost, njihova želja je da bude što više pasa lutalica. 

Stručan odgovor jednog anonimnog građanina na laži 

i prevare udružennja za zaštitu pasa 

1. Mi smo udruženje za zaštitu životinja! (Lažete gospodo, vi ste udruženja za 

zaštitu pasa lutalica u svrhu sticanja materijalne koristi) 

2. Radi se o jadnim napuštenim psima! (Lažete gospodo, to su psi koji žive na ulicama 

tristo godina, a zabrana eutanazije je dovela do enormnog razmnožavanja) 

3. Političari su pokrali pare za jadne cuke! (Lažete gospodo, para jednostavno nema za 

stotinu azila i hiljade pasa lutalica. Do sada je potrošeno u tu svrhu nekoliko miliona) 

4. Pse nakon sterilizacije treba vratiti na mjesta gdje su uhvaćeni (Lažete gospodo, 

psi i nakon sterilizacije ujedaju i prenose zarazne bolest i kao takvi ne smiju biti 

na javnoj površini) 

5. Nigdje pse ne ubijaju! (Lažete gospodo, pse ubijaju eutanazijom u svim evropskim 

zemljama i u Americi ako ih niko neće usvojiti) 

6. Djeca provociraju pse pa ih ovi ujedaju! (Lažete gospodo, psi su iz porodice 

zvijeri i brane teritoriju ujedanjem i klanjem žrtve) 

7. Eutanazija je najskuplja metoda! (Lažete gospodo, eutanazija je najjeftinija jer 

se njome rješava problem. Najskuplje je izdržavati psa do kraja života. 

9. Mi volimo životinje! (Lažete gospodo, vi volite novac od stranih donatora sa 

mutnim namjerama. Zašto mačke ne pominjete. Zar ih nisu klanjem i davljenjem 

istrijebili vaši “jadni, napušteni psi”?) 


17

Kolumna 

Borba za opstanak 

Muhareme, poselami baku, bre! 

Srbi kao sveta bića bošnjačke 

malograđanske mitologije – 

definicija je koja objašnjava 

potrebu Bošnjaka da za svoju 

reprezentaciju navijaju na 

ekavskom, ili, potrebu jednog 

Muharema, jedne Hazeme i 

jednog Ibre da u “Čitanku“ iz 

koje uče bošnjačka djeca uvrste 

pjesmu “Moja baka“ 

Piše: Fatmir Alispahić 

Kad bi me neko doveo pred 

vješala, ja se ne bih odrekao 

ni slova u svome tekstu “Jahanje 

bosanskog uha”. To što je naspram 

mene stojala neobrazovana i iskompleksirana 

rulja, koja mi je psovala sve i svašta, 

za mene ne znači ništa. Takva ista 

rulja stojala je naspram mene kada sam 

u decembru 1992. – prvi i zadugo jedini 

– ustao da branim lojalne srpske komšije 

od bošnjačkih revanšista. Za njih sam 

bio “četnik”, dok su oni stojali iza rečenice 

da “svaki Musliman mora imati Srbina 

kojeg će ubiti”. Svakoj rulji uvijek 

kasno dođe iz stražnjice u glavu. Za tu 

istu rulju danas sam “fašista”, dok misle 

da je beogradski spiker Marjan Mijajlović 

važniji od bosanskog jezika. A za 

mene je bosanski jezik važniji i od Alije 

Izetbegovića i od Safeta Sušića, zapravo, 

od svakog pojedinačno. Ne može se voljeti 

išta u Bosni, a da se ne voli bosanski 

jezik! Nema Bosne na ekavskom! Baš 

zato mi je čudno kako se tolika ljubav 

Marjana Mijajlovića prema domovini 

nije realizirala kroz bosanski jezik. Pa 

lakše je njemu jednom “lepo” zamijeniti 

“lijepim”, nego svima nama slušati njegov 

ekavski izgovor! Napose, to je stvar 

poštovanja prema tv auditorijumu koji 

živi u Bosni, i ne govori ekavski. Baš mi 

Za ovih bezmalo 

deset godina 

promijenilo se 

štošta, jer “baka” 

u bošnjačkoj 

kući više nije 

uređivački 

incident, već 

sistem, koji 

funkcionira 

višestruko: kao 

proračunata 

namjera 

bošnjačkog 

pjesnika da 

napiše pjesmu 

koja može proći 

sa naslovom 

“Moja baka”. 

je čudno, velim, zašto se Marjan nije potrudio 

da progovori jezik svoje domovine. 

Eno, i srbijanski kralj, šta li je?,onaj 

Karađorđević iz Londona, po stare dane 

uči i natuca ekavski, kako bi svjedočio 

ljubav prema Srbiji. Možda 

Marjan zna nešto što mi ne 

znamo – da Bošnjaci vole kad 

im se govori na ekavskom, jer 

je tako “kulturnije”. Ali, to 

nisu Bošnjaci, to su papci. 

U “Jahanju bosanskog 

uha” ja se uopće nisam bavio 

Marjanom, izuzev konstatacije, 

koja je stvar ukusa, da 

je on katastrofalan vašerski 

spiker. Meni njegovo komentarisanje 

smeta, a mnogima, 

vidim, godi. O Marjanovim 

ljudskim i patriotskim kvalitetima 

uopće nisam govorio. 

Vjerovatno je on dobar čovjek 

i dobar Bosanac. Vjerujem 

i da je Jovan Divjak dobar 

čovjek i patriota, ali, on 

na svome ekavskom ne prenosi 

državne utakmice. Njegov 

ekavski je njegova privatna 

stvar, a Marjanov ekavski 

je javna stvar. Kada sam napisao 

tekst “Điha, điha, Sara- 

JOVO” (Saff, br. 289, 18. III 

2011.), to se nije ticalo finog 

Jovana, već iskompleksiranih 

Bošnjaka, koji su u dane 

kad su bile godišnjice smrti 

generala Talijana i generala 

Alagića pravili demonstracije 

za “čika Jovu”; a niko se nije sjetio 

ovih bosanskih heroja, makar Fatihom. 

Štos je voljeti “čika Jovu”, jer sa “čika 

Jovom” smo napredni, a sa Mustafom 

i Mehmedom smo nazadni. Pisao sam 

o tom bošnjačkom ugursuzluku. Tako i 

“Jahanje bosanskog uha” nema nikakve 

veze sa Marjanom, već s nama, Bošnjacima, 

koji ne razumijemo važnost čuvanja 

bosanskog jezika. Ovu temu odmah 

su razumjeli velikosrpski portali koji su 

zajmili braniti Marjanovu ekavicu po 

Bosni i progoniti “Fatmira fašistu”. Bilo 

bi dobro ako bi ekavski Bošnjaci 

razumjeli da su osvanuli 

na istoj strani sa srpskim nacionalistima. 

Možda je Marjan 

stvarno u pravu! 

Nanu pokrstio u baku 

U Srba, Hrvata, Albanaca, 

Crnogoraca, nema ovakvih 

bolesti kao u Bošnjaka. 

Valjda ti kompleksi, koji su 

decenijama forsirani, zatrpaju 

mogućnost zdravog rasuđivanja, 

pa umjesto da Bošnjak 

razumije kako je bosanski 

jezik iznad svega, a njemu 

Marjan dođe važniji od bosanskog 

jezika. Najmanje je 

bitno što se na mene sručila 

ta gomila bošnjačkog mentalnog 

i patriotskog smeća, 

te nepameti, tog seljakluka 

koji bi da gazeći svoje postane 

nešto njihovo, a ne može 

postati išta više do li otirač 

za srpske cipele. Kao i mnogi 

moji prijatelji koji su iz ovog 

slučaja povukli rezignaciju 

- zbog nas takvih nikakvih – 

tako sam i ja zastao, u nevjerici 

da smo baš dotle zglajzali 

da ne razumijemo od čega se 

sastojimo: od zemlje, od jezika, od vjere. 

I baš usred takve atmosfere, zatraži 

moj sin da ga preslušam jednu pjesmicu 

iz “Čitanke” za četvrti razred. Dijete naučilo 

napamet. “Moja baka” – reče on. 

“Kakva baka?” – upitah ja. “Pa tako se 

pjesmica zove” – reče. Uzmem u nevjerici 

onu “Čitanku” i vidim, stvarno, pje- 


18

smicu “Moja baka”, koju napamet uče 

djeca u gradu u kome je bezmalo 90 odsto 

stanovništva bošnjačkog, i u razredu 

u kome od 30-tak djece možda jedno ili 

dvoje djece majku svojih roditelja zove 

bakom. Onih 27 ili 28 djevojčica i dječaka 

primorani su da svoju majku, nanu 

ili nenu, kroz ovu pjesmicu, zovu bakom. 

Sjećam se koliko mi je nezgodno 

bilo, u mome djetinjstvu, kada me učiteljica 

upita da govorim o svojoj baki, a 

ja nisam imao baku, već sam imao nene. 

Ali, to je bila komunistička Jugoslavija, 

kojom su harali velikosrpski nastavni 

programi i srbijanski učitelji u bošnjačkim 

sredinama. U mojoj su školi svi učitelji 

bili Srbi. Desetine hiljada Bošnjaka 

dali su živote da nam se nene više ne bi 

zvale bakama, da nam se bosanski jezik 

više ne bi zatrpavao ekavicom, da bismo 

bili slobodni u izražavanju i čuvanju 

svoga identiteta, jer je to ideal slobode u 

ime koje je Republika Bosna i Hercegovina 

dobila suverenitet. Ako te slobode 

nema, onda su obesmišljene žrtve, onda 

je besmisleno sve. 

Prisjetih se da sam u svojoj knjizi 

“Ljetopis 2005”, u kojoj sam kalendarski 

bilježio najvažnije događaje te 2005. 

godine, imao jedan zapis na ovu temu. 

Evo ga... 

“BAKA MUNIRA I NENA MARI- 

JA Nedavno je u Dnevniku Federalne tv 

emitiran prilog o nasilju u porodici. Kao 

primjer je uzet slučaj u kome otac alkoholičar 

maltretira malodobnog sina, iako 

je najbolji učenik u školi. Dječak nema 

majke, a čuva ga nena, koja u kameru govori 

o stravičnim oblicima maltretiranja 

svog unuka od strane svoga sina. Takvih 

je tuga po Bosni bilo i biće. Međutim, u 

Bosni niti je bilo, niti će biti, da se muslimanske 

nene ili nane zovu bakama. 

Doduše, jesu u komunističkom vaktu 

naša djeca tjerana da u školama daidže i 

amidže zovu ujkama i strikama, a nene 

bakama, jer se smatralo da je tako savremenije, 

modernije, da nije seljačko i nazadno, 

a time i da nije antikomunističko. 

No, nikada nijedno dijete, poslije škole, 

nije svoju nenu oslovilo sa – bako. Čini 

se da je među bošnjačkom djecom, decenijama, 

vladao prešutni konsenzus kako 

je to bakanje nana, strikovanje amidža i 

ujkovanje daidža zapravo prisila sistema 

koji nije uvažavao i koji je omalovažavao 

bošnjački i muslimanski identitet. 

Dječije duše su pred ovim diktatom 

režima bile izložene torturi stida, jer je 

njihovo jezičko biće u zvaničnoj komunikaciji 

dobijalo dimenziju – ilegalnog i 

sramnog. A kada se takva pojava prikaže 

na državnoj tv, bezmalo 15 godina nakon 

sloma komunizma, onda imamo osjećaj 

da nas progoni noćna mora u režiji srbijanskih 

učitelja i bošnjačkih komunista. 

Naime, u tom Dnevniku na FTV je 

i u najavi, a i u samom prilogu, u više 

navrata ova bošnjačka nena 

Munira nazvana – bakom 

Munirom. Znaju urednici sa 

FTV da u Bošnjaka nema 

baka! Zašto nam to čine? Ili, 

zapitajmo se kakva bi se gužva 

digla da je neki bošnjački 

urednik sa FTV u Dnevniku 

prozvao nenu Mariju ili nanu 

Olgicu? Digli bi se i kardinal 

i patrijarh!” 

Za ovih bezmalo deset 

godina promijenilo se štošta, 

jer “baka” u bošnjačkoj kući 

više nije uređivački incident, 

već sistem, koji funkcionira 

višestruko: kao proračunata 

namjera bošnjačkog pjesnika 

da napiše pjesmu koja može 

proći sa naslovom “Moja 

baka”, a ne može sa naslovom 

“Moja nena” ili “Moja nana”; 

potom, kao proračunata namjera 

autora i priređivača ove 

“Čitanke” da se uvrštavanjem ove apartheidske 

pjesmice dodvore političkim 

centrima moći, za koje u startu znaju 

kako će podržati to nasilje nad bošnjačkog 

djecom, to tjeranje bošnjačkih mališana 

da svoju nanu/nenu/majku zovu 

bakom; na kraju, kao višeslojni sistem 

Volio bih čuti 

objašnjenje 

od autora 

pjesme “Moja 

baka!. On se 

zove Muharem 

Omerović, čuo 

sam da živi u 

Zenici, i baš 

me zanima da 

li je on majku 

svojih roditelja 

zvao bakom. 

I da li je čuo 

da bošnjačka 

djeca, u 

bošnjačkoj 

sredini, u kojoj 

je on odrastao, 

i u kojoj živi, 

majke svojih 

roditelja zovu 

bakom? 

šutnje i odobravanja ovog nasilja, 

od strane nadležnih institucija, 

recimo, ministarstva 

koje je moglo skrenuti pažnju 

na takvu neprimjerenost, te 

samih roditelja koji danas, 

kao i nekada, nemaju reflekse 

da upitaju zašto im djeca 

uče sadržaje koji su u osnovi 

diskriminatorski. Vraga bi to 

promaklo srpskim roditeljima! 

Zato kažemo da je poturanje 

bake namjesto nane 

složen sistem, koji je objedinjen 

ambijentom totalitarizma 

i autocenzure, po kojoj 

se zna šta to godi političkim 

mentorima u kulturi i obrazovanju. 

...Godi im diskriminacija 

Bošnjaka. Ko hoće 

da napreduje, mora pokazati 

spremnost da bošnjački identitet 

gazi i izloži gaženju. 

Volio bih čuti objašnjenje 

od autora pjesme “Moja baka”. On se 

zove Muharem Omerović, čuo sam da 

živi u Zenici, i baš me zanima da li je 

on majku svojih roditelja zvao bakom. 

I da li je čuo da bošnjačka djeca, u bošnjačkoj 

sredini, u kojoj je on odrastao, i 

u kojoj živi, majke svojih roditelja zovu 


19

akom? Bezbeli da ne zovu. 

Odakle onda izvire ta njegova 

potreba da bošnjačku 

Nema u ovoj 

priči ništa 

protiv Srba. 

Izuzev ako se 

“fašizmom” 

ne smatra kad 

želiš da tvoj 

narod ima što 

imaju i drugi 

narodi, i da 

sebe poštuje 

košto sebe i 

drugi poštuju. 

nanu/nenu/majku prekrsti 

i pokrsti u baku?! Za mene 

postoji samo jedno objašnjenje... 

Muharem se stidi našeg 

porijekla, jezika, tradicije, pa 

smatra kako je “baka” kulturniji 

i napredniji izraz, jer ako 

bošnjačka djeca počnu nane 

zvati bakama, daleko će dogurati, 

kao što je i Muharem 

dogurao, da bude korišten 

kao alat za diskriminaciju 

Bošnjaka. Odricanje od svoga, kako bi 

se ugodilo tuđem, najgore je samoponiženje, 

jer onaj drugi, za čiju naklonost 

se to radi, na to će gledati sa podsmijehom 

i gađenjem. Misli li Muharem 

kako će njegova pjesma o (bošnjačkoj) 

baki ući u srpske i hrvatske čitanke? 

Taman posla! Ta pjesma može biti 

samo predmet šprdnje kod Srba i Hrvata, 

koji će sa uživanjem gledati kako 

jedan Bošnjak ponižava i sebe i bošnjačku 

djecu. Ali, priča ne bi bila kompletno 

užasavajuća da nije 

autora ove “Čitanke” koji su 

također Bošnjaci. Baš ovu 

pjesmu o bošnjačkoj baki, a 

ne neku drugu o nani/neni/ 

majki, u “Čitanku” su uvrstili 

osobe koje se zovu Hazema 

Ništović i Ibro Ništović. 

Za njih važi ono isto što 

i za Muharema. I Muharem, 

i Hazema, i Ibro jako 

dobro znaju da nema bake 

kod Bošnjaka, da njihovu 

“Čitanku” neće uzeti ni u 

većinskim srpskim, ni u većinskim 

hrvatskim krajevima, da je taj 

udžbenik namijenjen bošnjačkoj djeci, 

tako da uvrštavanje ove pjesme ima 

apsolutni diskriminirajući karakter, s 

ciljem da povrijedi bošnjački identitet. 

To znači da su autori ovog bezobrazluka 

svjesno i proračunato željeli da zadovolje 

političke snage apartheida nad 

Bošnjacima, tako što će većinskoj bošnjačkoj 

djeci uskratiti pravo da majku 

svojih roditelja u lektiri imenuju onako 

kako to čine u životu. 

Srbi kao sveta bića 

Ako sve ovo nije bitno, neka neki srbijanski 

pjesnik napiše pjesmu “Moja nana”, 

neka tu pjesmu o srpskoj nani srpski autori 

uvrste u srpsku “Čitanku” za četvrti 

razred, neka srpska a i hrvatska djeca uče 

tu pjesmu o nani i neni, a i neka utakmice 

reprezentacije Srbije prenosi Sabahudin 

Topalbećirević... Srbi ne daju bošnjačkoj 

djeci ni nacionalnu grupu predmeta, ne 

daju ni bošnjačke učitelje, jer hoće sve posrbiti 

i usrbiti, a kako bi tek pustili da im 

išta bošnjačko uđe u njihovo srpsko uho, 

i u njihovu srpsku glavu. Oni znaju šta je 

njihovo, a neće da znaju šta je naše. A mi 

haman ne znamo ni šta je naše, jer hoćemo 

da naše bude njihovo, tako što će naša 

nena postati njihova baka, ili što će naši 

fudbaleri igrati na ekavskom, bre. 

Nema u ovoj priči ništa protiv Srba. 

Izuzev ako se “fašizmom” ne smatra kad 

želiš da tvoj narod ima što imaju i drugi 

narodi, i da sebe poštuje košto sebe i drugi 

poštuju. Kada sam prije nekoliko godina 

javno upitao zašto tuzlanski Srbi nikada ne 

reaguju kada Dodik i ostali četnici tvrde da 

je zločin na Kapiji podmetnut, napala me 

u velikosrpskim “e-novinama” jedna žena 

koja nosi muslimansko ime i srpsko opredjeljenje. 

Pitala se – otkud meni pravo da 

pitam Srbe i za šta. Nedavno je ova žena 

imenovana za direktoricu jednog od muzeja 

u Sarajevu, što je urnek kadrovske politike 

u dejtonskoj državi. Meni to nikako 

nije bilo jasno zašto ne smijem Srbe pitati 

nešto što bi ih želio pitati, i zašto se mnogi 

Bošnjaci straše tog mog osjećaja ravnopravnosti 

u odnosu na Srbe. Jedan me 

prijatelj podsjeti na mržnju koju je prema 

akademiku Muhamedu Filipoviću kroz 

jednu knjigu i kamaru tekstova izražavao 

Marko Vešović, samo zbog toga, veli, što 

Marko nije mogao otrpjeti da se Muhamed 

osjeća slobodnim i ravnopravnim. 

A kamo li begom, a kamo li nadmenim. 

U srpskoj šovinističkoj projekciji Bošnjaci 

mogu biti samo likovi iz viceva, ili oni koji 

se dive svemu srpskom, pa sve svoje proglašavaju 

manje vrijednim. Kao što navijači 

reprezentacije više vole Marjana, nego 

bosanski jezik, i kao što pjesnik Muharem 

više voli svoju nepostojeću baku, nego svoju 

postojeću nenu. Kad se tu pojavi neko 

ko uopće nije fasciniran Srbima, već ih u 

najmanju ruku smatra ljudima košto su i 

drugi ljudi, namah nastaje konflikt, a taj 

neko postaje “fašista”, kao što sam ja imao 

čast da postanem. Zašto? 

Zato Fatmire što nisi uvidio da su 

Srbi sveta bića bošnjačke malograđanske 

mitologije – reče mi ovaj jaran. Srbi žele 

da su sveta bića Bošnjacima, i bošnjački 

malograđani, ti kompleksaši, oni sami 

žele da im Srbi budu sveta bića, predmet 

uzora i obožavanja. Tek tako moguće je 

razumjeti ove, i mnoge druge, požare autodestrukcije 

u Bošnjaka. 


20

Društvo 

Od gluvizma do rasizma 

Paraklis za bosansko uho 

Bošnjaci ne samo da su 

zadržali taj glas u svim riječima 

naslijeđenim iz praslavenskog 

(gdje mu je po etimologiji 

mjesto), nego su ga zadržali u 

svim riječima koje su tokom svoje 

povijesti i doticaja sa drugim 

jezicima prihvatili iz drugih jezika, 

posvojili i podomaćili, te razvili taj 

princip do savršenstva i fonološke 

ekskluzivnosti u bezbrojnim 

onomatopejskim riječima koje su 

u samostalnom razvoju stvorili 

leksikalizacijom onomatopeja. 

Zato se zakon ‘haka’ smatra 

jezičkim amblemom Bošnjaka. 

Zakon haka u Bošnjaka zasniva 

se na hiperproduktivnosti 

glasa i foneme h, drugim 

riječima Bošnjaci su razvili 

hiperjezikotvornost glasa/ 

foneme h 

Piše: Safet Kadić 

Atak na bosansko uho počeo je 

kada i atak na bosansko grlo, 

Karađorđijevom bunom početkom 

devetnaestog stoljeća. Od tada 

sve do danas traje normativno književnojezičko 

glušenje bosanskog uha izgonom 

glasa/foneme h iz bosanskog jezika 

i nametanjem srbskog gluvizma. H nam 

blagoglasie ezika naivećma vređa, “filosofski” 

poručuje učeni srbski pravoslavni 

kaluđer Lukijan Mušicki u februaru 

1817. godine reformatoru srpskog jezika 

i pravopisa, priučenom hajduku i guslaru, 

Vuku Karadžiću, na njegov panični 

upit “šta ćemo raditi sa h”. Dobivši ovakav 

odgovor Vuk trijumfalno, s dubokim 

olakšanjem, kliče: “Sad ćemo slobodno 

pisati ristos, duovnik, oću, ora, kožu, itd. 

kao što naša braća i govore.” (Izvorno 

je: Hristos, duhovnik, hoću, orah, kožuh, 

op.a.) Bez obzira kako bi otorinolaringolozi 

okvalifikovali ovo stanje uha, za 

lingviste ostaje činjenica da je na ovaj način 

uveden princip ‘gluvizma’ u srbsku 

normativistiku, koji je ostao, u principu, 

sve do danas mada se u trećoj tački ‘bečkog 

književnog dogovora’ između Srba 

i Hrvata iz 1850. godine “preporučuje 

da se glas h piše svagdje gdje mu je po 

etimologiji mjesto (uho, muha)”. Bivši 

profesor Beogradskog univerziteta hercegovačkih 

korijena, Asim Peco, o tome 

ovako svjedoči: “Tako u (Vukovom) pismu 

Lukijanu Mušickom, od 12. juanuara 

1817., čitamo: “Nego za Boga kažite 

mi šta ćemo raditi sa h? (...) Odgovorite 

mi i na ovo štogod, ali ne kaluđerski, 

nego filosofski.” Početkom februara 

Mušicki mu odgovara, i to “filosofski”: 

“Ja ‘hjeru’ dobro ne mislim. Blagoglasie 

ezika est edno od suštestvenih svoistava. 

H nam to blagoglasie naivećma vređa.” 

Vuk u odgovoru Mušickom 1817. godine 

kaže: “Hjeru ste očitali dobar paraklis 

(pravoslavna posmrtna molitva, op.a.). 

Bog da mu dušu prosti. Sad 

ćemo slobodno pisati ristos, 

duovnik, oću, ora, kožu, itd. 

kao što naša braća i govore.” 

Praslavenske riječi 

Ne ulazeći u ovoj prilici 

detaljnije u anatomske i fizioložke 

osobine uha i laiku 

je jasno da je uho jedan od 

najznačajnijih, najsloženijih 

i najsofisticiranijih organa 

ljudskog organizma. Uho 

predstavlja čulo sluha koje 

njegovi poznavaoci svrstavaju 

u najvažnijije od svih ljudskih 

osjetila. Uho je složeni sistem 

absorbcije zvučnih podražaja 

iz prostora, koje te zvučne signale 

detektira, zatim selektira 

i pretvara u kodirane informacije 

u obliku elektoimpulsa 

za centralni nervni sistem 

i tako klasificira najprimjereniju 

reakciju cijelog organizma. 

U bosanskom jeziku 

postoje tri riječi koje definiraju 

i semantički, pojmovno 

i terminoložki pokrivaju ovaj 

fenomen: uho (organ), sluh 

(proces) i gluh (patoložki poremećaj). 

Sve ostale su iz njih 

izvedene, kao što su: uši/uheta/ušesa 

(množ.), naušnice/ 

naušnjaci; uholaža, ušara (sova), doušnik; 

ogluhnuti/oglušiti, pogluh, nagluh, 

gluhak:gluhaci (vrsta kukuruza), zaglušiti; 

slušati, po-, od-, na-, prisluškivati, 

Šta su Bošnjaci 

dobili pojavom 

“Dnevnog avaza” 

u bosanskom 

medijskom 

prostoru, zorno 

svjedoči i njihov 

melem: “Od 

ovakve pobjede 

nije bilo boljeg 

načina da se još 

jednom melemom 

namaže rana 

s proteklog 

Svjetskog 

prvenstva”, kaže 

jedan sportski 

novinar tog lista. 

osluhnuti: osluškivati, (ovo š nastalo je 

od h poznatim fonetskim promjenama 

još u dalekoj prošlosti, u praslavenskom 

jeziku, a vodi porijeklo od još starijeg 

indoevropskog s, čije tragove vidimo u 

oblicima duala (ušesa). Sluh je nerazdvojan 

od govora i zato je svaki gluh čovjek 

i nijem. Uho, gluh i sluh su praslavenske 

riječi i u tom obliku ih, osim bosanskog, 

poznaju i drugi slavenski jezici, izuzev srbskog, 

u kojem ove riječi nemaju glas h, 

nego fonetski supstitut v. Glas h, pored k 

i g, pripada izuzetno značajnoj grupi glasova 

u ljudskom govoru, grupi stražnjih 

velara, odnosno grlenih glasova koji su, 

kako se predpostavlja, prvi izrazili ljudski 

govor, odnosno supstancijalizirali zvuk u 

značenje i omogućili prvo ljudsko smisleno 

oglašavanje. Odkud ova 

razlika između bosanskog i 

srbskog jezika? Odakle potiče 

i kakvo značenje ima ta naglašena 

averzija, gotovo animozitet, 

Srba i gotovo emotivna 

vezanost Bošnjaka za glas h, 

odnosno kako i iz kojih razloga 

su Bošnjaci razvili princip 

‘haka’ u bosanskom jeziku, 

a drugi princip ‘gluvizma’? 

Bosanski jezik naslijedio je i 

očuvao izvorne oblike ovih 

riječi iz praslavenskog sa etimoložkim 

glasom h u njima, 

a srpski nije zbog svoje etničke 

kompozicije. 

Bošnjaci ne samo da su zadržali 

taj glas u svim riječima 

naslijeđenim iz praslavenskog 

(gdje mu je po etimologiji 

mjesto), nego su ga zadržali u 

svim riječima koje su tokom 

svoje povijesti i doticaja sa 

drugim jezicima prihvatili iz 

drugih jezika, posvojili i podomaćili, 

te razvili taj princip 

do savršenstva i fonološke 

ekskluzivnosti u bezbrojnim 

onomatopejskim riječima 

koje su u samostalnom razvoju 

stvorili leksikalizacijom 

onomatopeja. Zato se zakon 

‘haka’ smatra jezičkim amblemom 

Bošnjaka. Zakon haka 

u Bošnjaka zasniva se na hiperproduktivnosti 

glasa i foneme h, drugim riječima 

Bošnjaci su razvili hiperjezikotvornost 

glasa/foneme h. Treba podsjetiti da je 


22

pitanje upotrebe glasa/foneme h u bosanskom 

jeziku veoma važno pitanje za 

bosanistiku. Ono ima sociolingvistički, 

strukturnojezički, komunikološki, 

standardnojezički i, napose, simbolički 

značaj za Bošnjake. Naglašeno prisustvo 

glasa/foneme h u glasovnom sistemu i 

vokabularu kod Bošnjaka je unikatan biljeg 

njihova identiteta i znak razpoznavanja 

među govornicima slavenskog jezika 

u okruženju. Fenomen ‘haka’ prisutan je 

u Bošnjaka od iskona i mnogi etnolozi 

i lingvisti su ga identificirali i pokušali 

objasniti na različite načine. 

Razlozi emotivne vezanosti Bošnjaka 

za ovaj glas sežu do daleko u prošlost. 

Kao što nedvosmisleno navodi hrvatska 

historičarka i borac za povijestnu istinu 

dr. Nada Klaić, Slaveni, koji su kasnije 

(samo)identifikovani kao Bošnjani, naselili 

su Bosnu u 6. stoljeću i počeli “u 

bosanskim zemljama svoj samostalni politički 

razvitak mnogo prije nego su Hrvati 

i Srbi doselili i dospjeli do Dinarskih 

planina potkraj 8. i početkom 9. stoljeća”. 

Zajedno s njima iz Panonske nizije, 

koja im je bila vatan nekoliko stoljeća, 

nadirući Madžari iz Baškirije, potisnuli 

su i zantan broj već slaveniziranih Vlaha, 

koji su se rasuli po Balkanu, pretežno na 

nenaseljenim visoravnima i neposjednutim 

kraškim poljima. Oni su kao stočari 

i nomadi dolazili u doticaj, razumije 

se, i sa već ranije naseljenim Slavenima, 

odnosno slaveniziranim Ilirima, tj. Bošnjanima 

u bosanskim zemljama. Međusobno 

su se jasno jezički diferencirali i 

prepoznavali, između ostalog 

i po prisustvu glasa ‘h’ u riječima. 

Naime, Bošnjani kao (jezički) 

Slaveni imali su glas h u 

svim slavenskim riječima gdje 

mu je po etimologiji mjesto, a 

slavenizirani Vlasi kao Romani 

nisu imali taj glas u svome 

glasovnom inventaru i svome 

vokabularu pa su slavenske 

riječi primali i upotrebljavali 

bez toga h, stvarajući zijeh ili 

hijatus između vokala, u kojem 

su razvijali posebne glasove 

da bi taj zijeh popunili, 

primarno v (iza u) ili j (iza i). 

Primjerice, riječ uho primali su kao u’o, 

pa su u tom hijatusu razvili glas, preciznije 

sonant ‘v’ kao najbliži vokalu ‘u’ 

i dobili novu riječ ‘uvo’. Tako je bilo i sa 

riječima gluh, priko genitiva glu’a pa gluva, 

a odatle se ‘v’ analogijom prenijelo i 

u nominativ: gluv. Tako je stvoren jezički 

princip po kojem su i riječi koje su primane 

iz drugih jezika ili onomatopejske 

riječi dehakirane. Prema tim riječima, 

tzv. gluvizmima jasno su se identificirali 

Vlasi i Bošnjani u međusobnim kontaktima 

i međusobno diferencirali. A mnogo 

citirana srbska historičarka, Dušanka 

Bojanić, kaže: “Vlasi u Srbiji, među kojima 

je bilo dosta hercegovačkih, su praktički, 

vlahizirali Srbe, a u Bosni i Hercegovini 

su Srbi srbizirali Vlahe.” Zato se 

glas h reformatoru srbskog jezika Vuku 

Karadžiću činio kao nerješiv problem 

pa je potražio “filosofski” savjet od tada 

Još jedan 

poznati 

bosanski 

glumac, Enis 

Bešlagić, 

stalno “guta” 

h u jednoj 

zagrebačkoj 

humorističkoj 

seriji. Npr. 

“Te ruže će 

vam tako 

brzo uvenuti” 

(pravilno: 

uvehnuti). 

vodećeg učenog kaluđera Lukijana 

Mušickog. 

Očito je, dakle, da su Bošnjaci 

tada imali oformljen 

jezički sistem stvoren na bazi 

svog osobenog izdiferenciranog 

jezičkog genetskog koda. 

U njemu su svi elementi 

funkcionirali saobrazno po 

jasnim principima na kojima 

je počivala ukupna jezička 

struktura. Imali su već stvorenu 

jezičku matricu i modele 

prema kojima su pozajmljene 

riječi iz drugih jezika, u kontaktima 

s njima, saobražavali 

prema načelima zadatog ustrojstva. 

Upotreba foneme h u javnoj 

komunikaciji 

Takva situacija zadržala se do danas, o 

čemu svjedoči onomastika, ali i savremena 

norma. Tako imamo paralelne nazive 

planina (oronim Mahnjača i Manjača) ili 

mjesta (toponimi) Hrenovica i Renovica, 

Hreljevo (izvorno po vlastnicima, familiji 

Hrelja) i Reljevo (nakon uzpostave velikosrbske 

vlasti 1918. godine); Vrhpolje (kod 

Sanskog Mosta, nastanjeno Bošnjacima) 

i Vrpolje u Srijemu; Hrasno (

van i Pelivan i sl. Dvostruko 

je ilustrativan izvorni bosanski 

toponim Hodidid, koji su 

brđansko-istočnohercegovački 

doseljenici, nakon pomora 

kuge domicilnog bosanskog 

stanovništva u 18. stoljeću, 

saglasno svom jezičkom 

kodu, vremenom priobrazili 

u Odiđed. 

Neobhodno je navesti 

Kao što 

nedvosmisleno 

navodi hrvatska 

historičarka 

i borac za 

povijestnu 

istinu dr. 

Nada Klaić, 

Slaveni, koji su 

kasnije (samo) 

identifikovani 

kao Bošnjani, 

naselili su 

Bosnu u 6. 

stoljeću i počeli 

“u bosanskim 

zemljama svoj 

samostalni 

politički 

razvitak mnogo 

prije nego 

su Hrvati i 

Srbi doselili 

i dospjeli do 

Dinarskih 

planina potkraj 

8. i početkom 

9. stoljeća”. 

nekoliko karakterističnih 

primjera upotrebe foneme 

h u javnoj komunikaciji kao 

ilustraciju savremene jezičke 

situacije u BiH. Nekadašnji 

direktor Direkcije za promociju 

stranih investicija (2005), 

Mirza Hajrić, ne trepnuvši 

jasno poruči da “nije lako 

prodati BiH”. Još jedan poznati 

bosanski glumac, Enis 

Bešlagić, stalno “guta” h u 

jednoj zagrebačkoj humorističkoj 

seriji. Npr. “Te ruže će 

vam tako brzo uvenuti” (pravilno: 

uvehnuti). Istaknuti 

bosanski intelektualac, akademik 

Muhamed Filipović, 

na televiziji kaže: “Nije se lahko živilo u 

komunističkom sistemu, ali je svake godine 

bilo nešto malo bolje.” Ali, govoreći o parazitskoj 

vlasti, kod uglednog profesora 

iznebuha je odnekud izmigoljila pihtijasta 

pihavica i počela se izvijati i svijati u 

jedan gluvizam: “Imate jednu pijavicu...” 

kaza akademik, umjesto pihavicu, koristeći 

taj oblik vjerovatno kao stilski valer 

da bi bio što ekspresivniji i da bi samim 

jezičkim izrazom primjereno etiketirao 

poslijeratnu vlast u BiH. 

Navedeni primjeri sami po 

sebi ne bi predstavljali ništa 

posebno strašno, jer danas i 

pametni ljudi govore svašta, 

da oni ne predstavljaju paradigmu 

stanja duha u Bosni, 

posebno među Bošnjacima. 

Mirza Hajrić je u ovoj priči 

značajan jer mu je babo bio 

dugogodišnji predratni lektor 

“Oslobođenja” i morao bi 

znati da je oblik lahko preferentan 

za Bošnjake. Za razliku 

od sarajevskog “Bosnalijeka”, 

koji je imao uspjeha sa svojim 

bosanskim mehlemom 

dok ga nije iztisnuo melem, 

“Sarajevoosiguranje” se mora 

zapitati koliko će imati uspjeha 

sa svojim reklamnim sloganom: 

Naše klijente je lako 

prepoznati. I graditelji novog 

mosta priko Miljacke u Sarajevu, 

koji povezuje Radićevu 

ulicu i Likovnu akademiju na 

keju Maka Dizdara, na nogostupu 

su upisali prijevod stare 

latinske poslovice festina lente 

kao požuri pola ko. Za jednog vatrogasca 

iz Jablanice nekontrolisano duva vjetar, 

umjesto pravilnog duha ili puše. Cijela 

izjava je problematična, jer kada i kako 

je neko mogao kontrolirati vjetar. Sve je 

u jednoj uličnoj TV-anketi začinila jedna 

gluvistička prolaznica u Sarajevu izjavom 

o aktuelnim vrućinama proteklog ljeta: 

Ovo je stra oba. Sve su to posljedice nametnute 

srpskohrvatske standardnojezičke 

norme koja se striktno provodi u 

školskom sistemu, medijima i administraciji, 

nasuprot prirodnog narodnog 

jezika većinskih Bošnjaka u svim dijelovima 

BiH. Jednako će reći i šestdesetpetogodišnja 

Ismeta Manjušak iz sela Varvare 

kod Prozora (“Meni je bilo lahko.”) 

i njena sarajevska vrstnica, tetka Zilha, 

čuvena domaćica narodne kuhinje za 

socijalno ugrožene na Baščaršiji (“Tek je 

lahnulo”). 

Mediji su posebna priča. Dovoljno 

je navesti nekoliko “bisera” da bi se ilustrirala 

nesaglasnost narodnog govora i 

jezičke prakse u medijima. Voditelj popularne 

emisije na RSG Emir Cocalić 

2006. godine pita novoizabranu misicu, 

Tuzlanku Azru Gracić: Znaš li kuvati? 

Misica Azra prvo začuđeno pita: Kuhati?, 

a onda odgovara: Znam kuhati! 

Bosanska misica vjerovatno zna skuhati 

i nezaobilazni bosanski grah, odnosno 

grahovu čorbu, zvanu grahovača ili 

grahovica. Da ju je to pitao, Cocalić bi 

upotrijebio sinonim pasulj, riječ porijeklom 

iz grčkog (fasulas) koju paralelno 

sa slavenskom riječju grah upotrebljavaju 

bosanski pravoslavci, kao i Srbijanci. 

Tu sinonimičnost u bosanskom jeziku 

uočio je i scenarista jedne humorističke 

serije, pa njegov glavni lik u jednoj prilici 

kaže: “Ponedjeljak grah, utorak pasulj, a 

u srijedu onaj dalmatinski fažol.” 

“Najtiražniji bh. politički dnevnik” 

u ovom pogledu preferira srpsku varijantu 

bosanskog jezika, odnosno primjenjuje 

srpsku normu bez h u riječima koje 

po etimologiji imaju taj glas. Tako na 

naslovnoj stranici najavljuje udarni tekst 

povodom ukopa Srebreničana, žrtava 

srbskog genocida: Svatovske marame na 


24

dženazi, bez izvornog ‘h’ u riječi ‘mahrama’, 

gdje mu je po etimologiji mjesto. 

Čak i ovi primjeri djeluju beznačajno u 

poređenju sa jezičkom srbizacijom Bošnjaka 

koju provodi sa radio-talasa dosta 

slušan BM-radio iz Zenice. Dovoljno 

je uzeti samo jednu emisiju, posvećenu 

poljoprivrednicima, u kojoj se, pored 

ostalog, govorilo o “prerani pilića”. Tu 

se izričito primijenjuje srbski standardnojezički 

izraz bez glasa ‘h’, gdje mu je 

po etimologiji mjesto, koji Bošnjaci dosljedno 

čuvaju i time markiraju svoj izraz 

u odnosu na srbski (rana, mjesto hrana, 

prerana mjesto prehrana, naraniti mjesto 

nahraniti, suvi mjesto suhi, trunuti 

mjesto truhnuti; korištenje umjesto korišćenje 

itd.). Očito je gost u emisiji bio 

Srbin. Kuriozitet je u tome što ovaj radio 

ima atribuciju “bošnjačko-muslimanski” 

u samom nazivu (BM). 

U predratnoj tv-drami ‘Ugursuz’ 

prema istoimenom romanu velikog bosanskog 

književnika Nedžada Ibrišimovića, 

glumac Vlado Jokanović u književnom 

liku Džafera Abazovića kaže: Hoću 

da danem dušom, izostavljajući glas ‘h’ u 

riječi ‘dahnem’, kojem je po etimologiji 

tu mjesto. Niti je tako napisao Ibrišimović, 

niti je tako ikada govorio ijedan 

Bošnjak. Odsustvo etimologijskog glasa 

‘h’ u korijenskoj mofemi: ‘dah’, iz koje 

je izveden glagol dahnuti (dah-nu-ti) posljedica 

je književnojezičke prakse koja 

ne priznaje bošnjačku jezičku tradiciju. 

Od ovoga korijena izvedene su brojne riječi 

kao što su spomenuti glagol dahnuti, 

zatim iterativ dahtati, složeni izdahnuti, 

složene imenice, postverbali, predah, uzdah, 

zadah, dašak, i sl. Ovaj glas ‘h’ vodi 

porijeklo od praindoevropskog ‘s’. Kad 

bi korijen bio ‘da’ bez ‘h’ (dah) riječi ‘dašak’ 

i njoj slične ne bi ni mogle biti izvedene, 

jer upravo glas ‘š’ ukazuje da je tu 

bilo ‘h’, od kojeg je nastalo ‘š’ u procesu 

‘prve palatalizacije’ još u praslavenskom 

jeziku. Osim toga, glasovi ‘d’ i ‘h’ tvore 

korijensku morfemu ‘dh’ i čine značenjsko 

jezgro spomenutih riječi, ali i drugih 

riječi u kojima po zakonu ‘prijevoja vokala’ 

dolazi do variranja korijenskog vokala, 

pa se, pored ‘dah’, javljaju i osnove: 

‘dih’ i ‘duh’. Od osnove ‘dih’ izvedene su 

riječi: dihati – dišem (š

Za svaku boljku ima mehlem 

Za svaku boljku ima mehlem, kaže 

stara bosanska izreka, dosta česta kod 

Bošnjaka. Toga izkustva držala se doktorica 

Fatima Dautbašić, tada mladi 

ljekar, koja je u nedostaku lijekova koristila 

domaće mehleme za zbrinjavanje 

ranjenika u obkoljenoj i blokiranoj enklavi 

Srebrenica i Žepa, koju je srbska 

vojska danonoćno granatirala iako je 

bila zaštićena zona UN. Morala sam 

koristiti mehleme, kaže dr. Dautbašić u 

jednoj emisiji povodom Dana Srebrenice. 

Za jednog pravoslavnog popa iz 

Sarajeva “Božić dolazi kao melem na 

ranu.” Kao što se na prvi pogled primjećuje, 

kod popa je nestalo ono ‘h’ 

iz mehlema. Mehlema nema ni na bosanskohrvatskom 

tv-kanalu OBN, čak 

ni u situacijama kada melem djeluje 

zaista neprirodno, više povređujuće, 

nego ljekovito. Zar ne djeluje groteskno 

njihov postupak prilikom titlovanja 

popularne turske serije “Sulejman 

Veličanstveni” kada se zna da je ova riječ 

došla preko turskog jezika u obliku 

melhem, kao u primjeru: Dopustite da 

jedno drugom budemo me lem na duši, 

obraća se nježno veliki vezir svjetskog 

Osmanskog carstva, Ibrahim-paša, 

svojoj supruzi, sultaniji Hatidži, u nastojanju 

da se zaliječe stare rane koje 

su jedno drugom nanijeli. A ugledni 

akademik iz Sarajeva rahm. Faruk Konjhodžić 

je izričit: „Kad u riječi mehlem 

nestane glasa h, nestaju i njegova blagotvorna 

svojstva i zato nema iladža u 

melemu.“ Zato su gotovo blasfemično 

zazvučale riječi jednog drugog uglednog 

Bošnjaka, poznatog glumca i nekadašnjeg, 

kako su govorili, agilnog 

ministra kulture u bosanskoj metropoli 

Emira Hadžihafizbegovića kada 

je u vrijeme SFF 2007. godine izjavio 

na državnoj televiziji da mu “nagrada 

dođe kao melem”. Bez obzira na to je li 

se riječ melem omakla slavnom glumcu 

i “agilnom ministru” pod utiskom one 

napadne reklame melema, ostao je gorak 

okus u ustima Bošnjaka, jer Hadžihafizbegović 

je dvostruko javna ličnost, 

javna ličnost na kvadrat, i u njega su 

kao Bošnjaka uprte dvostruke oči svih 

pa i onih manje obrazovanih i manje 

“kulturnih” Bošnjaka. Bošnjački oblik 

koristi i bosanski farmaceutski lider iz 

Sarajeva, koji je pustio na tržišće svoj 

bosanski mehlem kao iladž za mnoge 

postratne boljke i krenuo u oštru reklamnu 

kampanju. Ali nedugo zatim, 

što se moglo i očekivati, neka konkurentska 

firma iz okruženja počela je na 

istoj tv-stanici reklamirati svoj melem. 

Ništa čudno ni neobično, reklo bi se. 

Regularno reklamno nadmetanje u tržišnoj 

utakmici i borbi za kupce. No, 

kupci su se počeli opredjeljivati već i 

“Jedan, ali ne jedinstven jezik” 

V 

elikosrbska floskula o “jednom, ali ne jedinstvenom jeziku” kao 

jednom od postulata i poluga velikosrbske unitarističke koncepcije 

južnoslavenske države , koja se formalno i neformalno p(r)ovlači od “bečkog 

književnog dogovora” 1850. godine sve do drastičnog razkola Titine 

Jugoslavije devedesetih godina i razlaza “nejedinstvenih” naroda, ostala je 

kao relikt, ali i operativno, još jedino u Bosni i Hercegovini, kao “jednoj, ali 

ne jedinstvenoj državi” u kojoj je, kao takvoj, moguća neka “multibosna”, 

ali bez Bošnjaka. Može biti muslimana koliko hoćeš, jer se oni kao građani 

svoje države ni o čemu ništa ne pitaju. (Samo da nisu Bošnjaci) Baš takvi su 

njima potrebni. Kada muslimani postave zahtjev za građanskim pravima, 

među koja spadaju i etnička i nacionalna, inovjerci, zapravo bezbožnici, 

odmah graknu: “vratite nam naše (predratne) muslimane”. Ili, što bi rekao 

stogodišnji Crnogorac Jovan Jovanović, koji kao štićenik sarajevskog 

Doma staraca još uvijek izučava Njegošev “Gorski vijenac” u dokumentarnom 

(ljubavnom) filmu Aldina Arnautovića pod simboličnim naslovom 

“Jovan i Fahira” (sjetite se predratnog filma “Jedinac” iz Trebinja i filma 

“Boško i Admira” naglašeno jednosmjerne “etničke” ljubavi): Vaspitan sam 

u sredini gdje smo svi bili isti. Radovali smo se kad nam muslimani dođu 

na (krstnu) slavu, kaže Jovan. (Eto kako su bili isti: muslimani na slavi. I 

po najliberalnijijim građanskim nazorima i uzusima muslimani nemaju šta 

tražiti na krstnoj slavi. Međutim, rečeni “multi” muslimani, sa titulama 

doktora islamskih nauka u Sarajevu to ne bi smatrali prozelitizmom, nego 

čak ekumenizmom, kao što su prvi prevod Qur’ana koji je preveo pop Mićo 

Ljubibratić,i to sa ruskog, i to srbski agent i zavjerenik protiv Bosne, vođa 

antibosanskog ustanka, proglasio ekumenskim događajem, a zapravo je čisti 

prozelitizam sračunat na potiranje vjerskog i jezičkog identiteta i asimilaciju 

razbijenih i dezorijentiranih Bošnjaka krajem 19. stoljeća. Šta znači 

fonema h u bosanskom jeziku kao jedina dinstinktivna jedinica vidljivo je 

u riječima: pohvaliti i povaliti. Tako je, naime, pop Ljubibratić preveo jedan 

ajet iz sure El Bekare: “Ako dajete milostinju, to je povalno;...” 

Pored one stare ubačene krilatice među muslimane: “zovi me i bardakom 

(iz kojeg abdestim) samo me nemoj razbit”, sada je aktuelan i među 

njiha lansiran životni credo: “pos’o, kuća, džamija”, samo da se Bošnjaci 

ne bi petljali u svoj vlastiti život. Tako je moguće da džamije budu pune, 

a da prid OHR-om budu sama bošnjačka djeca tih istih muslimana Bošnjaka 

skoro mjesec dana i mole za svoja elementarna ljudska i građanska 

prava, kao da oni nisu građani ove zemlje. Muslimanima nisu dovoljna 

samo (reducirana) vjerska prava, nego sva pripadajuća građanska prava u 

demokratskoj državi. 

na osnovu samog naziva lijeka. Za iste 

boljke jedni su tražili mehlem, a drugi 

melem, a dobijali su obično, i jedni i 

drugi, neki surogat. Šta su Bošnjaci 

dobili pojavom “Dnevnog avaza” u bosanskom 

medijskom prostoru, zorno 

svjedoči i njihov melem: “Od ovakve 

pobjede nije bilo boljeg načina da se još 

jednom melemom namaže rana s proteklog 

Svjetskog prvenstva”, kaže jedan 

sportski novinar tog lista. 

Muzikalni Sarajlija, zdravog uha 

i iztančanog sluha, povratnik u rodni 

grad, frontmen i kompozitor slavne 

rock-grupe “Bijelo dugme”, Goran 

Bregović, lahko će čuti i kad “zvoni telefon 

u gluho doba”, ali gluvo uvo neće. 

Jer, ako je za muzikalno uho i komarac 

muzika, kako je smatrao jedan čuveni 

evropski mislilac 19. stoljeća, za uvo 

gluva sluva ni stihovana harmonija Horacijevih 

heksametara, ni čarobni zvuci 

otmjene harfe, ni razpjevani prhut 

Skenderove ševe, ni himničnost ‘Ode 

radosti’, ni uzdah sevdahlije, ne može 

proizvesti duhovno uzhićenje rahatluka. 

No, stara je mudrost da za svaku 

boljku postoji mehlem. 

Šta reći na kraju? I laiku je jasno da 

nema nikakve razlike između rasizma 

L. Mušickog i V. Karadžića, s jedne 

strane, i njihovih slidbenika G. Mutabdžije 

i S. Novića nakon dvista godina, 

s druge strane, kao što je i svakom normalnom 

čovjeku jasno da su ubijeni 

Bošnjaci Pridora, koji su nađeni nakon 

dvadeset godina u najvećoj masovnoj 

grobnici Tomašica, i obezpravljeni bošnjački 

učenici Konjević-Polja, koji se 

već mjesec dana mrznu u šatorima pod 

zidinama i kapijama OHR-a, žrtve iste 

te ideologije rasizma. 


26

Društvo 

Društvena etika 

Kako zaštititi pravo (hak) nevinih zatvorenika? 

U mnogim ‘’demokratskim’’ zemljama 

praksa mučenja u zatvoru je postala 

pravilo, a ne izniman slučaj. O tome 

svjedoče brojne potvrde izvještaja 

poznatih organizacija za ljudska 

prava. Prema njihovim istraživanjima, 

takozvane tajne potjernice izdaju se 

najčešće u zadnji čas, ciljano pred 

putovanje tražene osobe. Namjerno 

dolazi do hapšenja te osobe u 

drugoj zemlji kako bi pravna zaštita 

u zemlji u kojoj živi izostala i kako 

bi se u dosta konfuznoj situaciji 

uspjelo realizirati izručenje do kojeg u 

regularnoj situaciji nikad ne bi došlo 

Piše: Mersada Nuruddina Agović 

Četrnaest stoljeća prije nego su Ujedinjene 

nacije (UN) i druge organizacije 

napisale povelju o ljudskim pravima, 

islam je čovjeku zagarantirao ljudska 

prava. Čovjeku su, Allahovom naredbom, 

meleci učinili sedždu, a kao najsavršenijem 

stvorenju data mu je uloga Božijeg namjesnika 

na Zemlji. 

Dok su stari Grci čovjeka definirali kao 

‘životinju koja govori’, savremeni sociolozi 

ga određivali kao sociološku, društvenu životinju, 

marksisti kao produktivnu, pobornici 

evolucije kao životinju koja je evoluirala, 

islam je garantirao prava čovjeka još kao 

fetusa u utrobi majke, dajući mu prije svega 

pravo na život, tj. pravo da bude rođen (da 

ne bude ubijen abortusom) sve do prava na 

život dostojan čovjeka, život u kojem neće 

biti ponižavan i u kojem njegovo dostojanstvo, 

čast i sloboda neće biti ugrožavani. 

Po statistici Međunarodne organizacije 

za pomirenje trećina stanovnika planete je 

pod diktatorskom vlašću. Građani su pod 

vlašću koja uskraćuje njihova građanska 

prava, koju nisu izabrali i koju, kao takvu, 

ne žele. U mnogim zemljama vlast je izabrana 

demokratskim putem, ali je nakon 

izbora u velikoj mjeri iznevjerila očekivanja 

svojih birača. I u Bosni i Hercegovini su 

izabrani političari pogazili svoja predizborna 

obećanja i neradom ugrozili građanska i 

ljudska prava stanovnika. 

Ovosvjetsko sudstvo se uspostavilo da 

bi se mogla zaštititi prava slabijega nasuprot 

zakona sile jačega. Zakon sile jačega posebno 

dolazi do izražaja u ratnim situacijama 

i one koji su se u ratu ogriješili o moralne 

norme treba identificirati i pravedno kazniti 

kako bi pobijedila moralna društvena načela. 

Ali, svako ko vodi računa o tim načelima 

treba prilikom odbrane prava znati razlikovati 

agresora od branioca. 

Kad su u nekim slučajevima izvjesni 

licemjerni politički subjekti nakon rata 

pokušali izjednačiti krivicu agresora sa “krivicom’’ 

branioca, pravdu i nepristrasno suđenje 

bilo je potrebno tražiti od strane neutralnog 

međunarodnog suda. Haški sud 

je, na primjer, uspostavom pravde potvrdio 

oslobađajuću presudu generalu Armije 

Bosne i Hercegovine Seferu Haliloviću i 

ratnom komandantu odbrane Srebrenice 

Naseru Oriću. 

U ratnim logorima u Bosni i Hercegovini 

je nepravedno mučeno 

i zlostavljano brojno bošnjačko 

civilno stanovništvo. U genocidima 

nad Bošnjacima je ubijeno 

na hiljade Bošnjaka čija 

je jedina “krivica’’ bila je što su 

imali islamsko ime. U mnogim 

zemljama svijeta politički neistomišljenici 

se danas progone. 

Ljudi postaju politički zatvorenici 

i proganjaju se samo zbog 

drugačijeg svjetonazora i mišljenja. 

Sjetimo se najozloglašenijeg 

logora za političke zatvorenike, 

iz bliže historije, Golog otoka. 

To je logor formiran u mirnodopsko 

vrijeme u kojem se 

sprovodio brutalan i moralno 

degradirajući tretman neistomišljenika 

od strane jugoslovenskih 

komunista. 

Na Golom otoku se ubijao 

čovjek u čovjeku 

Prema brojnim svjedočanstvima logoraša, 

kad bi na Goli otok pristigao novi 

logoraš, stari logoraši su bili prinuđeni da 

mu iskažu “dobrodošlicu’’ tako što bi se 

poredali u dvije duge kolone u špaliru kroz 

koji bi morao proći novi logoraš. Novi 

logoraš bi od udaraca na kraju špalira bio 

sav u krvi i gubio bi svijest. Ako bi stražari 

posumnjali da neki od starih logoraša nije 

novog udario dovoljno snažno i on bi lično 

morao proći kroz taj špalir. Najmlađi zatvorenik 

na Golom otoku, tada sedamnaestogodišnji 

Vuksan Knežević svjedoči: “Iz 

špalira su mučenike ubacivali u tzv. kolo 

koje je po stotinjak njih ‘igralo’ klečeći, derući 

dlanove i koljena o oštro izbrazdano 

kamenje koje seče kao brijač. Jedni drugima 

bi gurnuli glave između nogu i tako se 

U tom cilju 

građani bi 

se trebali 

organizirati i 

dići glas protiv 

svake vrste 

nepravde putem 

transparenata, 

plakata, letaka, 

grafita. Trebala 

bi se informirati 

javnost o 

konkretnim 

slučajevima, 

organizirati 

okupljanja na 

javnim mjestima. 

okretali, dok su ih batinaši udarali po leđima. 

Mnogi bi se od bola i straha pomokrili 

onom iza sebe na glavu.’’ 

Među kažnjenike su bili ubacivani lažni 

kažnjenici – agenti koji bi tražili i evidentirali 

slučajeve koji se glasno žale na nepravdu. 

Ljudi su nakon toga stradali na razne 

načine: “pri pokušaju bijega’’, u “nesreći’’ 

na radu u kamenolomu ili bi jednostavno 

bili na smrt pretučeni. Neki su umirali od 

izgladnjelosti i iscrpljenosti. Sve se ovo događalo 

u mirnodopskom vremenu. Bivši 

politički zatvorenik Vladimir Bobinac je 

izjavio: “U logorima u Njemačkoj i Sibiru 

se ubijalo tijelo, a u logoru na Golom otoku 

se ubijao čovjek u čovjeku.’’ 

Na Hadžetu u Novom Pazaru 

je strijeljano oko 2.000 

nevinih uglednih Bošnjaka, po 

kratkom postupku, bez ikakvih 

sudskih procesa, krajem 1944. 

i početkom 1945. godine. Nakon 

toga je krenulo masovnije 

iseljavanje Bošnjaka u Tursku. 

Danas se u Sandžaku 4. septembar 

obilježava kao “Dan šehida 

Hadžeta’’, nevino stradalih 

bošnjačkih velikana. Bošnjaci 

Sandžaka zahtijevaju da se ovaj 

datum obavezno uvrsti u udžbenike 

kad je riječ o bošnjačkoj 

historiji. 

Mučenje neistomišljenika u 

“demokratskim” zemljama 

U mnogim “demokratskim’’ 

zemljama praksa mučenja 

u zatvoru je postala pravilo, 

a ne izniman slučaj. O tome svjedoče 

brojne potvrde izvještaja poznatih organizacija 

za ljudska prava. Prema njihovim 

istraživanjima, takozvane tajne potjernice 

izdaju se najčešće u zadnji čas, ciljano pred 

putovanje tražene osobe. Namjerno dolazi 

do hapšenja te osobe u drugoj zemlji 

kako bi pravna zaštita u zemlji u kojoj živi 

izostala i kako bi se u dosta konfuznoj situaciji 

uspjelo realizirati izručenje do kojeg 

u regularnoj situaciji nikad ne bi došlo. 

Sposobniji politički zatvorenici ponekad 

uspiju u zatvoru i u nemogućim uvjetima, 

organizirati zatvorske sindikate preko kojih 

se bore za osiguravanje boljih uvjeta za 

sve zatvorenike. Neki se umrežavaju pišući 

pisma drugim političkim zatvorenicima. 

Neki zbog takvih aktivnosti dobiju dodatnu 

kaznu. Zatvorenici inače u svojoj nevolji 

podržavaju jedni druge. 


27

Bošnjaci su kroz povijest mnogo puta 

bili prepuštani na milost i nemilost državnim 

sudovima. U njima im je činjena 

teška nepravda. “Mladi Muslimani” su, 

na primjer, hapšeni i podvrgavani teškoj 

torturi u istražnim postupcima. Od njih 

je traženo da priznaju da su narodni neprijatelji 

i bili bi mučeni sve dok to ne bi 

priznali. Nakon toga im je određivan zatvor 

sa prinudnim radom i gubitkom građanskih 

prava. Oni su o vjerskim temama 

morali pisati pod pseudonimima. Tako je 

na primjer ‘Mladi Musliman’ Munir Gavrankapetanović 

napisao brojna djela, kao 

što su “Snagom vjere do savršenstva duše’’, 

“Na putu utjehe i nade’’, “U plamenu 

kušnje’’ i dr., pod pseudonimom Ismet U. 

Šehibrahimović. 

U svom djelu “U plamenu kušnje’’ 

Gavrankapetanović govori o nekim od načina 

torture političkih zatvorenika: “... U 

tom bazenu mogao je samo stajati. Voda 

je bila toliko duboka da nije mogao sjediti. 

Kad bi ga san uhvatio, išao bi u kut 

ćelije i tu se oslanjao o zid da zaspi bar 

pet-šest minuta. Bilo mu je jako hladno. 

Iz sahata u sahat bivalo je sve neizdržljivije. 

Pošto je samo stajao noge su mu otekle 

već prva dva dana. Vani je bilo hladno pa 

se mrznulo. Na moment bi zaronio i sjeo 

na dno bazena samo na tren da odmori 

noge. Taj odmor trajao je toliko dugo (nekoliko 

sekundi) koliko bi mogao biti pod 

vodom bez zraka. Počeo je osjećati bolove 

u predjelu slabina. Masirao se po tijelu i 

rukama, da se malo zagrije. Pio je vodu iz 

bazena. Na plafonu je žmirkala žarulja od 

25 svijeća, obložena žičanom mrežicom. 

U toj grobnici punoj vode zatvorenici su 

osjećali nevjerovatno jak psihički pritisak, 

beznađe...’’. Munir Gavrankapetanović je 

i sam od silne zatvorske torture teško obolio. 

Neki zatvorenici iz organizacije “Mladi 

Muslimani’’ su nakon robijanja postali poznate 

političke ličnosti. ‘Mladi Musliman’ 

Alija Izetbegović je postao predsjednik Bosne 

i Hercegovine. 

Montirani politički procesi 

Državni režimi su često puta svojim 

neistomišljenicima montirali političke 

procese kojima bi im nastojali zagorčati 

život. U montiranom političkom procesu 

“Lim’’ Bošnjaci su radi svog stranačkog 

djelovanja hapšeni na kućnom pragu. Prema 

svjedočenima zlostavljanih Bošnjaka, 

nakon stavljanja lisica, poveza preko očiju 

i kapuljače na glavu, nevino uhapšeni su 

autima bili prevoženi do mjesta odredišta 

na kojem su mučenjem tjerani da priznaju 

nepostojeće grijehe. 

“Morali smo prolaziti kroz špalir specijalaca, 

gdje nas je čekala kanonada udaraca 

po tijelu i glavi, uz pjevanje četničkih 

pjesama, psovanje balinske i turske majke 

i Alije.’’- svjedoče zlostavljani Bošnjaci. 

“Iz besvjesnog stanja su nas 

vraćali kantom hladne vode. 

U zatvorenim prostorijama 

su nas tukli palicama po tabanima 

i tijelu. Uključivali su 

nam elektrošokove od kojih 

smo gubili svijest. Osjećaj je 

bio kao da nam se hiljadu igala 

zabija u tijelo. Prijetili su da će 

nam pobiti porodicu, ako ne 

priznamo ono što su tražili da 

priznamo’’ – kazao je jedan od 

intervjuisanih Bošnjaka, žrtava 

montiranog političkog procesa 

u Crnoj Gori. 

Ibrahim Ćikić, žrtva iz 

istog montiranog procesa, je 

napisao knjigu “Gdje sunce ne 

grije’’ u kojoj je javnosti objelodanio 

svu torturu koju je preživio 

zajedno sa ostalim bošnjačkim 

zatvorenicima i danas ima 

velikih problema zbog toga. 

Naime, farsa i licemjerstvo prema ovim 

Bošnjacima u Crnoj Gori se nastavila i država 

danas od Ibrahima traži odštetu, jer je 

objelodanio to zlostavljanje. 

Žrtve ovog procesa dalje navode: “Postavljali 

su nam pitanja na koje odgovore 

nismo znali. Vodili nas do provalije prijeteći 

nam strijeljanjem, pa opet vodili 

nazad na ispitivanje. Neki od nas su krv 

mokrili. Misli smo da to mučenje ne možemo 

preživjeti. Na kraju su nas odvodili u 

Istražni zatvor gdje smo bili osuđeni na po 

nekoliko godina robije. Međutim, nakon 

par godina oslobođeni smo, kako to cinično 

piše u našim oslobađajućim presudama, 

‘voljom predsjednika Republike Crne 

Gore Momira Bulatovića’.” 

Abu Hamzu 

je nedavno 

posjetio 

reisu-l-ulema 

mr. Husein 

ef. Kavazović 

koji je svojom 

posjetom 

nastojao 

skrenuti 

pažnju javnosti 

na tešku 

diskriminaciju 

prava ovog 

zatvorenika. 

Nevinim 

zatvorenicima 

je unekoliko 

lakše trpiti 

nepravdu kad 

vide da nisu 

zaboravljeni. 

Pripadnici islama u 

zloglasnim zatvorima 

Zatvor Guatanamo je najozloglašeniji 

američki zatvor i 

po priznanjima Amerikanaca. 

Pravni zastupnik zatvorenika 

zatvora Guatanamo Thomas 

Wilner izjavljuje da je Barak 

Obama jedina osoba koja ima 

autoritet da zatvori ovaj zloglasni 

zatvor, ali nema političke 

volje da ovo pitanje stavi na vrh 

prioriteta. Bijela kuća je kazala 

da je zainteresirana za zatvaranje 

Guatanama, ali je to pitanje delegirala 

drugim ljudima. 

Podsjetimo se vremena 

kad je bošnjački političar 

Zlatko Lagumdžija u Guatanamo 

poslao “Alžirsku grupu’’ 

uprkos toga što nije bilo 

pravnih elemenata za to, što 

je kasnije potvrdio i Vrhovni sud Federacije 

Bosne i Hercegovine. 

Zatvorenici Guatanama su zatvarani 

bez prava na suđenje. Neki od njih su po 

par decenija čamili u zatvoru bez optužnice 

za bilo koji počinjeni zločin. Odvajani su 

od svojih porodica i toplih domova. Njihova 

djeca su ih čekala, tugovala i odrastala 

bez njih, dok su supruge činile sve da djeci 

očuvaju nadu u pravdu. 

Štrajk glađu kao posljednje sredstvo 

borbe za ljudska prava 

Štrajk glađu je krajnje prinudno sredstvo 

borbe za ljudska prava. Za njim posežu 

osobe koje su u svemu obespravljene, očaj- 


28

ne, odsječene od svijeta, čija se 

riječ ne može čuti dalje od rešetki, 

bodljikave žice i stražara. 

U svim drugim okolnostima, u 

kojima je štrajkač iole slobodan, 

štrajk glađu je neprihvatljivo i 

neprimjereno sredstvo borbe. 

U zatvoru Guatanamo je 

situacija bila takva da se od 166 

zatvorenika stotinjak njih, zbog 

velikog očaja i beznađa, odlučilo 

na štrajk glađu. Ljudi su izgubili 

po 20 i više kilograma. Neki su 

prebačeni u bolnicu, neki su prinudno 

dobijali tečnost kako bi se 

spriječila njihova smrt od izgladnjivanja. 

CIA, FBI i Ministarstvo 

odbrane i pravosuđa SAD-a 

znali su za većinu zatvorenika da 

nisu počinili nikakav zločin i da 

su potpuno bezopasni. 

Robijanje bez ikakve krivice 

Abu Hamza (Imad el Husein) je, također, 

jedan od nevinih zatvorenika. On 

već šestu godinu robija u imigracionom 

U zatvoru 

Guatanamo je 

situacija bila 

takva da se od 

166 zatvorenika 

stotinak 

njih, zbog 

velikog očaja 

i beznađa, 

odlučilo na 

štrajk glađu. 

Ljudi su izgubili 

po 20 i više 

kilograma. Neki 

su prebačeni 

u bolnicu, neki 

su prinudno 

dobijali 

tečnost kako 

bi se spriječila 

njihova smrt od 

izgladnjivanja. 

centru u Lukavici. Došao je 

u BiH 80-tih godina, oženio 

se Bošnjakinjom, državljankom 

Bosne i Hercegovine, sa 

njom osnovao porodicu i dobio 

državljanstvo BiH. Još na 

početku agresije na Bosnu i 

Hercegovinu odmah je stao u 

njenu odbranu. Abu Hamza 

nikada nije optužen, niti osuđen 

za neka krivična djela, 

a zatvoren je u Imigracioni 

centar samo zato što je kao 

Arap branio Bosnu i Hercegovinu. 

S druge strane, genocidna 

tvorevina Republika 

Srpska nije uhapsila niti jednog 

Rusa, Ukrainca ili Grka 

koji su joj pomagali u vršenju 

genocida nad Bošnjacima. 

Šemsudin Mehmedović 

je nedavno reagirao na držanje 

nepravedno zatvorenog i 

nevinog Abu Hamze i ostalih 

zatvorenika u Imigracionom centru. Na 

sjednici Predstavničkog doma Parlamenta 

BiH postavio je poslaničko pitanje na tu 

temu: “Na osnovu kojih propisa Bosna i 

Hercegovina već nekoliko godina u zatočeništvu 

drži osobe stranog porijekla u 

za to izgrađenom Centru za azilante? Također, 

da mi se odgovori koliko dugo se 

mogu osobe držati u tako ograničenom 

prostoru? Da li se time krše međunarodne 

konvencije o ljudskim pravima? Da li 

se u tom centru drže osobe koje su eventualna 

‘prijetnja po nacionalnu sigurnost’? 

I kako mislite riješiti problem onih 

osoba koje se zbog opasnosti ne mogu 

vratiti u matičnu zemlju porijekla?’’ 

Abu Hamzu je nedavno posjetio reisu-l-ulema 

mr. Husein ef. Kavazović koji 

je svojom posjetom nastojao skrenuti pažnju 

javnosti na tešku diskriminaciju prava 

ovog zatvorenika. Nevinim zatvorenicima 

je unekoliko lakše trpiti nepravdu 

kad vide da nisu zaboravljeni. Društvo 

koje ovakve slučajeve nepravde nijemo 

posmatra je bolesno i nazadno društvo. 

Prosperitetno počiva na postulatima 

pravde i pravednog tretmana pojedinaca 

pred zakonom. 

U novom izvještaju organizacije Human 

Rights Watch (HRW) navodi se da 

su neosnovani pritvori i mučenja postali 

uobičajena praksa u svijetu. Tako se 

spominju neosnovani pritvori i mučenje 

stanovnika od strane sirijskih snaga sigurnosti. 

Pritvorenici su zlostavljanjem tjeraju 

da potpišu izvjesne dokumente, što 

su oni u očaju i čine da bi okončali teške 

tjelesne patnje. Kako Al Jazeera prenosi, 

Bašar el-Asad je po ovom pitanju priznao 

javnosti “pojedine greške’’. 

Po svim zakonima, u 21. stoljeću 

progon na temelju mišljenja i mučenje 

u zatvorima su potpuno neprihvatljive 

prakse. Svaka država koja pomaže ovakvu 

nepravdu i progon građana aktivno sudjeluje 

u kršenju ljudskih prava. 

Ljudsko društvo uprkos svojim lutanjima 

nikad ne smije odustati od ideala 

pravednosti. Javno mnijenje je njegovo 

ogledalo koje otkriva lice društva. Ako u 

društvu preovladava kolektivna svijest o 

neophodnosti pobjede moralnih načela, 

onda treba podstaći i pomoći tu pobjedu 

pravde i kada je riječ o nehumanom robijanju 

nevinih zatvorenika. 

U tom cilju građani bi se trebali organizirati 

i dići glas protiv svake vrste nepravde 

putem transparenata, plakata, letaka, 

grafita. Trebala bi se informirati javnost 

o konkretnim slučajevima, organizirati 

okupljanja na javnim mjestima. Trebalo 

bi se ujediniti u zahtjevima i vršiti pritisak 

na nadležne institucije, lobirati, pridobijati 

utjecajne pojedince i grupe koje imaju 

formalnu moć, pomoći im da intenziviraju 

svoje aktivnosti u donošenju pravednih 

odluka, te svim zakonskim sredstvima 

utjecati na uspostavljanje pravde od strane 

vlasti koja je zakazala u ispunjavanju svojih 

obaveza. Snagom argumenata i snagom 

jedinstva primorati je na to. 


29

Vjera i društvo 

“Eimaan”, časopis na njemačkom jeziku za mlade muslimane i muslimanke 

Ustrajanošću u činjenju dobra 

do prvog jubilarnog broja! 

Piše: “Eimaan” Redakcija 

Vjernici koji potpomažu izgradnju 

džamija nose cijenjenu 

titulu vakifa, da ih 

Allah, s.v.t., nagradi na oba svijeta. Ali 

ne zaboravimo one “nevidljive” vakife. 

Pitate se ko su ti nevidljivi vakifi? I zašto 

su nevidljivi? 

Imena te vrste vakifa nisu zapisana 

na nekim pločama ili spomenicima. 

Nevidljivi vakifi našeg Islamskog 

kulturnog centra Grac su pored anonimnih 

vakifa, i čitaoci prvog austrijskog 

časopisa na njemačkom jeziku za 

mlade muslimane i muslimanke koji 

nosi ime “Eimaan” i koji je u oktobru 

dočekao prvi jubilej. U prva tri izdanja 

je Islamski kulturni centar Grac odštampao 

preko 1.900 komada, a samo 

Allah, s.v.t., zna koliko znanja je rašireno 

ovim putem, što je još važnije jer 

Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Prenesite od 

mene pa makar jedan ajet.” (Buharija). 

Uskoro novo izdanje! 

Ovaj projekat su pokrenuli mlade 

džematlije i džematlijke krajem 2012. 

godine i svojim dobrovoljnim radom i 

angažmanom u ime Allaha, s.v.t., pomažu 

duhovni odgoj djece u dijaspori, 

a usput i izgradnju dugo očekivanog 

Islamskog kulturnog centra u Gracu. 


30 

Naime, sav prihod časopisa “Eimaan” 

ide u izgradnju IKC-a Grac. 

“Eimaan” izlazi 4 puta godišnje na 

njemačkom jeziku, košta 2,20€, a moguća 

je i godišnja pretplata širom Austrije, 

Njemačke i Švicarske. U “Eimaan-u” 

bivaju obrađene teme direktno vezane 

za islam, ali i mnoge druge koje bi djeci 

mogle privući pažnju i interesovanje za 

islam što je i glavni cilj ovog časopisa. 

“Eimaan” je časopis kojeg su podržali 

predsjednik Islamske zajednice 

Austrije (IGGiÖ) dr. Fuat Sanac, predsjednica 

Islamske pedagoške akademije 

(IRPA) mr. Amena Shakir, Islamska 

zajednica Bošnjaka u Austriji (IZBA) i 

mnogi drugi.

IKC Graz 

U narednim mjesecima je u planu 

kooperacija sa džematima u Austriji i 

uvođenje “Eimaan” časopisa u mektepsko 

štivo. Već je dosta džemata realizovalo 

ovu mogućnost. Rad ovih mladih 

ljudi je vidljiv, što potvrđuje i tiraž koji 

je od prvog broja porastao sa 250 na 

600 komada. 

Zahvaljujemo se svim čitaocima 

“Eimaan-a” i roditeljima koji podržavaju 

ovaj projekat i odgoj svoje djece 

u duhu islama. Neka Vas Allah, s.v.t., 

nagradi! Amin” 

Informišite se preko e-mail adrese: 

eimaan@islamgraz.org ili na Facebook 

stranici https://www.facebook. 

com/IKZ.Graz.Eimaan 

Zagonetka 


31

Duplerica 

Fotoreportaža: Protesti podrške svrgnutom egipatskom 

predsjedniku Muhammedu Mursiju u Sarajevu 

“We will never forget you Esma” 

Pripremio: A.A. 

Ispred Ambasade Arapske Republike Egipat u Sarajevu su u subotu 26. oktobra održani mirni protesti omladinaca egipatske 

dijaspore u Bosni i Hercegovini. Nekoliko desetina pripadnika egipatske dijaspore, ali i građana BiH došlo je danas kako 

bi još jednom pružili podršku egipatskom narodu i svrgnutom predsjedniku Muhammedu Mursiju. Na jednom od transparenata 

pisalo je: “We will never forget you Esma”. Poruka je posvećena Esmi, kćerki jednog od lidera Muslimanskog bratstva 

Mohameda El Beltagya, koja je prošlog ljeta snajperskim hicem ubijena na trgu Rabiatul Adeviyye u Kairu. Glasnogovornik egipatske 

dijaspore u BiH Yasser Lila kazao je da su se okupili kako bi još jednom pružili 

podršku narodu Egipta, koji je na ulicama i protestira. “Narod je izabrao predsjednika i 

parlament, kao i Ustav, a zatim je došla vojska i sve to srušila. Mi smo protiv toga. Nema 

mira u Egiptu, smiraja neće biti, dok narod Egipta ne osjeti da je njihova riječ zadnja.” 

Protesti su usmjereni protiv novog režima koji je na vlast došao vojnim udarom, zbacujući 

s vlasti legalno izabranog šefa države. Prema njegovim riječima, niko ne može na silu 

nametnuti vlast. “Egipatski narod je osjetio da je prevaren od strane ministra odbrane 

Egipta Abdulfettaha Sisija”, pojasnio je Lila i dodao da vjeruju kako privremeni egipatski 

predsjednik nema vlast i kako o svemu odlučuje ministar Sisi. Mnogo puta je egipatska 

dijaspora organizirala proteste podrške, kako u glavnom gradu BiH, tako i u Zenici i 

drugim gradovima. “Danas smo ispred egipatske ambasade u BiH kako bismo sadašnjoj 

egipatskoj vlasti, preko ove ambasade, poslali poruku”, poručio je Lila. 


32

(“Nikada te nećemo zaboraviti Esma’’) 


33

Pogledi 

Postpopisne igrarije 

Prvo skoči pa reci - hop! 

Ko ima pravo vjerovati u 

dobronamjernost onih koji su 

čitavo vrijeme radili na štetu 

Bošnjaka? Kako treba tumačiti njihov 

predpopisni slogan u Sarajevu: “Budi 

građanin“, a u Banja Luci: “Budi svoj“? 

Kako to ista “nevladina“ organizacija 

na dva potpuno suprotna načina 

agitova na stanovnike u dva različita 

entiteta. Zašto se samo Bošnjacima 

razvlačila pamet sa mogućnošću 

drugačijeg izjašnjavanja prilikom 

popisa što se tiče nacionalne 

pripadnosti? Zna se dobro oko čijeg 

jorgana se igrala i još uvijek igra igra. 

Sada nam ti isti nedobronamjerni 

ljudi dijele tablete “apaurina“ 

i “leksilijuma“ kroz umirujuća 

saopštenja o regularnosti završenih 

aktivnosti i kao vjerodostojno 

mogućim konačnim, po nama 

realnim, rezultatima zastupljenosti 

pojedinih nacionalnih grupa u 

ukupnom broju stanovništva naše 

domovine. Po objavljivanju konačnih 

rezultata, bojim se, Bošnjacima će 

trebati “morfij“ 

Piše: Sead Zubanović 

Saopštenje nevladinih organizacija 

da je na probnim 

uzorcima popisa stanovništva 

evidentirano pedeset četiri posto 

Bošnjaka od ukupnog broja stanovništva 

BiH i da u manjem entitetu 

procenat popisanog bošnjačkog stanovništva 

iznosi sedamnaest posto 

neće sigurno biti potvrđen u januaru 

mjesecu naredne godine kao konačan 

rezultat. Ovo saopštenje je dato 

u javnost iz dva razloga. Prvi je da se 

umiri revolt u bošnjačkom korpusu 

zbog mora nepravilnosti evidentiranih 

tokom provođenja ove aktivnosti 

i straha da će se osnovano insistirati 

na njegovom poništenju, a drugi 

razlog je da se na vrijeme signalizira 

političarima manjeg entiteta da poduzmu 

dodatne korake u cilju “korekcije” 

rezultata popisa. 

Rezultati popisa će biti uslovljeni 

samostalnošću RS-a?! 

Ko ima pravo vjerovati u dobronamjernost 

onih koji su čitavo vrijeme 

radili na štetu Bošnjaka? Kako treba 

tumačiti njihov pred popisni slogan u 

Sarajevu: “Budi građanin”, a u Banja 

Luci: “Budi svoj”? Kako to ista “nevladina” 

organizacija na dva potpuno 

suprotna načina agitova na stanovnike 

u dva različita entiteta? Zašto se 

samo Bošnjacima razvlačila pamet sa 

mogućnošću drugačijeg izjašnjavanja 

prilikom popisa što se tiče 

nacionalne pripadnosti? Zna 

se dobro oko čijeg jorgana se 

igrala i još uvijek igra igra. 

Sada nam ti isti nedobronamjerni 

ljudi dijele tablete 

“apaurina” i “leksilijuma” 

kroz umirujuća saopštenja 

o regularnosti završenih aktivnosti 

i kao vjerodostojno 

mogućim konačnim, po 

nama realnim, rezultatima 

zastupljenosti pojedinih nacionalnih 

grupa u ukupnom 

broju stanovništva naše domovine. 

Po objavljivanju 

konačnih rezultata, bojim 

se, Bošnjacima će trebati 

“morfij”. 

Uz uvijek podrazumijevajuću 

saglasnost političara 

hermafrodita koji sebe nazivaju 

bošnjačkim predstavnicima 

u vlasti, popisni 

materijal je uskladišten u 

sarajevskom prigradskom 

naselju imena Lukavica. 

Zvanično ovo predgrađe nazivaju 

“Istočno Sarajevo”, ali 

ja to ne činim jer može, recimo, 

nedobronamjeran čovjek 

prilikom čitanja lahko, 

naprimjer izostaviti veliko 

slovo “I” s početka naziva pa 

bi to onda moglo jako ružno 

da zvuči. Helem, u privatnom 

objektu koji je, izborna 

komisija kaže, opremljen video 

nadzorom, a vlasništvo je jednog 

lica, naravno Srbina, smještena je ova 

dragocjena dokumentacija čiju tajnost 

sadržaja garantuje država! Sam prostor 

Ko zna čime 

je uslovljeno 

održavanje 

ovog popisa 

stanovništva u 

BiH od strane 

država Srbije, 

Hrvatske i 

Crne Gore kao 

i domicilne 

srpsko-hrvatske 

podaničke 

politike? Popis 

iz 1991. krvavo 

je plaćen i 

zapečaćen 

Dejtonskom 

okupacijom 

svođenja 

životnog prostora 

Bošnjaka na 26 % 

teritorije njihove 

matične države. 

za skladištenje je određen tek nekoliko 

dana po početku obavljanja popisa?! 

Inače u Lukavici, opet normalno uz 

pristanak ljudi bez mnogo karaktera 

koji pripadaju bošnjačkom, ali i bosanskom 

korpusu (ministar Hadžić 

naprimjer sjedi na mjestu Bošnjaka, a 

izjašnjava se Bosancem) izgrađena je i 

smještena zgrada “SIPE”, kao i Emigracioni 

centar sa njegovim, od početka 

do danas, stalnim stanarom Abu 

Hamzom. Nakon dugogodišnjeg otkupljivanja 

zemljišta (od besplatnog placa 

kako je obećano od strane vlade manjeg 

entiteta, srpski normalno 

upotrijebljena laž da bi 

se dobila izgradnja tog jako 

skupog objekta, došlo se do 

astronomske cifre vrijednosti 

te lokacije) počinje se redovno, 

evo zadnje tri godine, sa 

gradnjom zgrade, kažu najsavremenije 

“pritvorne jedinice”, 

zatvora na Balkanu. 

Što god Dodo traži, to Srbi 

moraju i dobiti. Lične karte 

i pasoši se odavno štampaju 

u Banja Luci i krivotvore širom 

RS-a. Još je ostalo da se 

i Predsjedništvo države, kad 

on to poželi, preseli tamo. 

Kakve su garancije da prilikom 

“slučajnog” nestanka 

elekrične energije nestane 

i koja hrpa popisnih listi? 

Na isti način se može nova 

količina popisnog materijala 

i dodati već postojećoj. 

Lahko je moguće da bude i 

poplave u tom objektu koji 

služi kao magacinski prostor 

i požara, ali jedno je sigurno 

- rezultati popisa koji su najavljeni 

neće ostati ovakvi, a 

i njihovo će objavljivanje biti 

uslovljeno, recimo, samostalnošću 

RS-a, naprimjer. 

U našoj Bosni uobičajeno 

je reći onom ko se prerano 

raduje: “Prvo skoči 

pa reci - hop!” Opravdano 

postadoh jedan od onih za 

koje neki kažu da i u jogurt pušu. Evo 

i jednog veoma velikog, ali od javnosti 

strogo povjerljivog, državnom tajnom 

dugo čuvanog, razloga zašto. 


34

Na popisu stanovništva održanom 

u FNR Jugoslaviji 1948. godine 

popisani su kao narodi redom: Srbi, 

Hrvati, Slovenci, Makedonci, Muslimani 

i Crnogorci, a kao nacionalne 

manjine evidentirano je njih jedanaest: 

Šiptari, Madžari, Rumunji, Turci, 

Slovaci, Talijani, Bugari, Nijemci, 

Česi, Ukrajinci i ostali. Iz do danas 

neobjašnjivog razloga poslije ovog 

popisa Muslimani (Bošnjaci su po 

“zakonu” prestali biti Bošnjaci još za 

vladavine Austro-Ugarske kada su 

“izgubili” i svoj bosanski jezik) nisu 

više bili narod i na sljedećem popisu 

su se mogli izjasniti samo kao Srbi, 

Hrvati ili “neopredijeljeni”. Krvlju i 

najvećim procentualnim stradanjem, 

poslije Jevreja, tokom Drugog svjetskog 

rata plaćeno i vraćeno pravo na 

svoje ime, makar ono bilo sa vjerskim 

prefiksom, se briše. Historijske činjenice 

da je od sedam ofanziva njih šest 

njemački okupator izveo u Bosni, da 

je u gradu Jajcu, opet u Bosni, ratne 

1943. godine utemeljena i proglašena 

na drugom zasjedanju AVNOJ-a 

Federativna Narodna Republika Jugoslavija 

nije pila vode. Narod kojeg 

su ubijali svi redom, četnici, ustaše, 

Nijemci i Talijani u novoformiranoj 

državi biva kažnjen. Zaista, zašto i 

kako se to desilo? Ko nam je nanio 

tako tešku nepravdu čiju cijenu krvavo 

plaćamo evo do danas. 

Četiri srpska zahtjeva Titu 

Po završenom već pomenutom 

popisu stanovništva 

četrdeset osme godine do 

predsjednika države Josipa 

Broza dolaze informacije 

(njemu špijuna nikada nije 

falilo) o tajno održanom svesrpskom 

saboru i njegovoj 

jednoglasno donesenoj odluci 

da Srbija napusti Jogoslaviju 

i “prisojedini” se tadašnjem 

Sovjetskom Savezu (Rusiji). 

Pragmatični Tito stupa u pregovore 

i razgovore sa predstavnicima 

Srba, većinskim 

narodom njegovog budućeg 

carstva, tražeći načina da promijeni njihovu 

odluku i sazna razloge nezadovoljstva 

postojećim državnim uređenjem. 

Prvo što mu je sugerisano bi da Srbi ne 

žele da žive u državi u kojoj su Muslimani 

priznati kao narod. On im je obećao 

da će to promijeniti i autokratski uskrati 

Muslimanima pravo na ravnopravnost. 

Na sljedećem popisu stanovnišva 1953. 

godine nacija “Musliman” nije postojala. 

Umjesto nje u istoj rubrici pisalo je 

“Neopredijeljen”. Tito je tako svojevoljno 

ukinuo odluku ZAVNOBiH-a (Zemaljskog 

antifašističkog vijeća narodnog 

oslobođenja Bosne i Hercegovine) 

vrhovne vlasti ove Republike o konstituivnosti 

muslimanskog naroda. Na- 

Niti u jednoj 

Jugoslaviji Srbi 

nisu suđeni za 

svoja zlodjela! 

Zato danas 

svi oni redom 

tako vrište 

zbog hapšenja 

i suđenja 

počinilaca 

ratnih zločina. 

U njihovim 

glavama postoji 

čip da ubiti 

Bošnjaka nije 

kažnjivo djelo. 

kon njegove odluke više nije 

važila ona čuvena krilatica da 

Bosna nije ni srpska, ni muslimanska, 

ni hrvatska, nego i 

jednih i drugih i trećih. Bila 

je to protustavna odluka, ali 

on je mogao sve. Zatim je u 

posrednim pregovorima od 

njega traženo da se četnicima 

ne sudi za ratne zločine. 

Tu je postignut kompromis 

da im se ne sudi, ali samo za 

zločine počinjene nad Muslimanima 

sa dodatnom obavezom 

države da se niti jedno 

stratište tog naroda ne smije 

obilježiti na bilo kakav način. 

Svjedoci smo da je i taj uslov 

ispoštovan. Nigdje nema spomenika 

niti barem spomen ploče na mjestima 

masovnih pokolja i pomora Bošnjaka 

iz vremena Drugog svjetskog rata. Četvrto 

što su Srbi tražili kao uslov svog 

ostanka u zajedničkoj državi je bilo da 

u njenoj vlasti drugi čovjek bude Srbin. 

Tito se složio i predložio im je da njegov 

zamjenik bude Aleksandar Ranković, na 

što su ovi odmah i pristali jer je i njihov 

prijedlog bio isti, stim da on obavlja i 

funkciju glavnog ministra unutrašnjih 

poslova. Do danas još nisu razotkriveni 

državni zločini počinjeni po naređenju 

ovog velikosrpskog monstruma, pogotovo 

na Kosovu. Po okončanju ovih 

tajnih pregovora uz saglasnost srpskog 


35

političkog i akademskog vrha, država 

formira zatvor “Goli otok” prije svega 

namijenjen za one Srbe i podrazumijevajuće 

Crnogorce koji su odbili prihvatiti 

rezultate postignutog dogovora pa 

obavezno uvijek sumnjive Muslimane i, 

normalno zbog ravnopravne nacionalne 

zastupljenosti sa političkog kursa, posebno 

mnoge “zalutale” Hrvate, pa Slovence 

i ostale. Cijenu opstanka kasnije 

krvavo raskomadane države platili su 

Muslimani. Izgubili su naciju, oni koji 

su počinili zločine nad njima su oslobođeni 

bilo kakve odgovornosti, a mjesta 

genocida stotinama i hiljadama pobijenih 

nikad se nisu smjela ni označiti. Na 

takav način su ponovo ostali uskraćeni 

prava na historijsko pamćenje. Krvoloci 

opet nisu imali povijesnog straha od odgovornosti 

za svoje postupke. To je bio 

jedan od najvećih razloga što je u agresiji 

’92.-’95. godine bilo toliko zvjerskih 

zločina, jednom riječju stravičnog genocida 

nad Bošnjacima. Niti u jednoj 

Jugoslaviji Srbi nisu suđeni za svoja 

zlodjela! Zato danas svi oni redom tako 

vrište zbog hapšenja i suđenja počinilaca 

ratnih zločina. U njihovim glavama postoji 

čip da ubiti Bošnjaka nije kažnjivo 

djelo. Pravo na silovanje kao 

i ratni plijen, pljačke imovine 

ubijenih i protjeranih, 

za njih je sasvim normalana 

stvar. Ko je želio vidio je, na 

snimku kanadskog vojnika, 

kako kolone Srba muškaraca, 

žena i njihove djece sa pretrpanim 

traktorima, autima, 

zaprežnim kolima, civarama 

i pješke iz puste Srebrenice 

danima voze i nose iz napuštenih 

bošnjačkih kuća 

opljačkane stvari. Veliki broj 

ubijenih Bošnjaka u ovom 

zadnjem genocidu je indirektna 

žrva Titovih ustupaka 

četnicima za vrijeme i poslije 

Drugog svjetskog rata. Ko 

zna kada će to i da li će ikada 

mnogim pripadnicima bošnjačkog 

naroda postati jasno. Pogotovo 

onim hipnotisanim lažnim bratstvom i 

jedinstvom što pod Titovu bistu svake 

godine redaju cvijeće. Znaju li oni gdje 

se, naprimjer, nalazi jama Čavkarica 

i zašto tolike godine nikada nisu čuli 

za nju? Zar se sada isti scenarij prikrivanja 

ne dešava u Višegradu zabranom 

Veliki broj 

ubijenih 

Bošnjaka u 

ovom zadnjem 

genocidu je 

indirektna 

žrva Titovih 

ustupaka 

četnicima 

za vrijeme i 

poslije Drugog 

svjetskog rata. 

Ko zna kada 

će to i da li će 

ikada mnogim 

pripadnicima 

bošnjačkog 

naroda postati 

jasno. 

obnavljanja kuće u kojoj su 

zapaljene sedamdeset i dvije 

žrtve, najviše žene i djeca. Šta 

je sa logorima smrti Omarska 

i Manjača i isto tako zaključanim 

vratima stratišta oko 

Srebrenice? 

Ko zna čime je uslovljeno 

održavanje ovog popisa 

stanovništva u BiH od strane 

država Srbije, Hrvatske i Crne 

Gore kao i domicilne srpskohrvatske 

podaničke politike? 

Popis iz 1991. krvavo je plaćen 

i zapečaćen Dejtonskom 

okupacijom svođenja životnog 

prostora Bošnjaka na 26 

% teritorije njihove matične 

države. Koju cijenu ćemo 

morati platiti sada saopštit 

će nam ovaj put, umjesto 

Austro-Ugarske, pa “našeg” Tite, zatim 

Amerike, Evropska Unija i to u januaru 

ili februaru naredne, 2014. godine. 

Po cijenu ponovne trojne agresije 

susjednih zemalja na BiH, Evropa neće 

nikada dozvoliti da Bošnjaci budu natpolovično 

većinsko stanovništvo u svojoj 

domovini. 


36

Islamske teme 

Iz povijesti muslimana - Hronika i događaji IX 

U bitki za Halep 

15 hiljada muslimanskih vojnika 

porazili 200 hiljada Vizantijaca 

Bivši muftija Islamske zjednice 

u Hrvatskoj Ševko Omerbašić 

napisao je odličnu knjigu 

“Povijest islama“. Iako je ova 

knjiga izdana davne 1996. 

godine, ona je jedinstvena jer 

je jedina knjiga na jezicima 

našeg govornog područja 

koja kroz poglavlje hronika 

i događaji donosi veoma 

dragocjene podatke iz 

islamske povijesti. Zbog 

važnosti tih podataka odlučili 

smo u nekoliko narednih 

brojeva prenijeti najzanimljivije 

dijelove spomenute kronike 

i događaja iz Omerbašićeve 

knjige “Povijest islama“ 

Pripremio: Almir Duvnjak 

44 9 . g o d i n a 

Hidžre: 

Bagdad i Irak 

su ponovo zadesile nestašice 

hrane i glad. Ljudi su jeli 

pse, mačke, miševe, a bilo 

je primjera i kanibalizma. 

Zatim se pojavila kolera. 

Umrli su pokopavani u 

masovne grobnice bez gasula 

i kefina. 

450. godina Hidžre: 

Iračke gradove Mosul i 

Hemezan pogodio je katastrofalan 

zemljotres. Porušio 

je mnogo kuća i ubio 

mnogo ljudi. 

451.godina Hidžre: 

Irak je zahvatila velika 

studen od koje se pomrzlo 

voće i usjevi. Nakon toga 

došlo je do velike poplave. 

Te iste godine nesreća 

je ponovo zadesila Irak, zemlju 

je drmao snažan zemljotres, koji je 


37 

484. godina po 

Hidžri: 9. Šabana 

Šam i njegove 

gradove pogodio 

je snažan 

zemljotres. Narod 

je pobjegao iz 

kuća na otvoreni 

prostor. Antakija 

je razorena 

od strahovitog 

udara, a 90 

tornjeva u tom 

gradu je potpuno 

srušeno. Veliki 

broj žrtava 

je ostao pod 

ruševinama. 

porušio mnoge kuće i obustavio sve 

mlinove u Bagdadu. Potres je pogodio 

i Vasit, Takrit i Hamedan i nanio 

ogromne materijalne i ljudske štete. 

Bagdad su te godine napale grupe 

pljačkaša koji su otimali i iznuđivali 

otkupnine. Tako na primjer lopovi 

su ukrali Šejhu Nasiru Et-Tabatabiu 

džubu dok je išao na džumu-namaz u 

džamiju. Bagdad je te godine zadesila 

još jedna nesreća. Požar je zahvatio 

gradski kvart Kerh, gdje je izgorjela 

velika knjižnica koju je uvakufio Vezir 

Erdesir. Izgorjelo je 10.000 knjiga 

i 100 Mushafa pisanih rukom poznatog 

kaligrafa Beni Makleta. 

452. godina po Hidžri: 

U zoru 3. Džumadel-ahireta nad 

bagdadskim nebom se pojavila velika 

nepoznata zvijezda iz pravca zapada i 

zašla u pravcu istoka. 


U mjesecu Džumadel-ula bila je 

velika pomrčina Sunca. Bila je tako 

mračna da su ptice popadale na drveće 

misleći da je došla noć. 


U mjesecu Šabanu, pokrajinu 

Šam i njene gradove pogodio je katastrofalan 

potres. Koliko je bio snažan 

govori i podatak da je porušio odbrambene 

zidine Tripolisa. 


Zabilježena je te godine pojava 

nepoznate zvijezde čija je svjetlost 

bila jača od mjesečeve. Te godine stanovništvo 

Iraka zadesila je epidemija 

bolesti grla od koje je mnogo ljudi 

stradalo. 


Počela je izgradnja univerziteta 

Nizamije u Bagdadu. 

Nad bagdadskim nebom 

se pojavila velika, nepoznata 

zvijezda. Prilikom 

pojave na nebu se čuo snažan 

prasak. 


Nad bagdadskim nebom 

pojavila se ogromna zvijezda 

repatica, čija je veličina 

po slobodnoj procjeni iznosila 

tri lakta, a plamenovi iza 

nje protezali su se do polovice 

neba. Ostala je na nebu 

sve do 27. Džumadel-ula, 

a onda nestala i zadnji dan 

istoga mjeseca nakratko se 

pojavila na nebu. 

Početkom mjeseca 

Džumadel-uhra ponovo se 

pojavila ogromna zvijezda 

na bagdadskom nebu. Pitanje 

je li to ona iz predhodnog 

mjeseca ili neka 

nova? Njena je svjetlost 

bila ravna mjesečevoj. Ostala je na 

nebu 10 dana i nestala.

U mjesecu Džumadel-ahiretu 

Horosan i okolicu pogodio je strašan 

zemljotres. Nastala su velika raspuknuća 

u zemlji, a naročito u planinskim 

dijelovima. Mnogo je naroda 

izginulo od odrona kamenja i zemlje. 

Bagdad je zahvatio veliki požar. 

Nije zapisano kakve je izazvao štete. 

U gradu Babul Udždž rođeno je 

dijete s jednim truplom, dvije glave, 

dva lica, dva vrata i četiri ruke. 


U mjesecu Džumadel-ula, Palestinu 

i Egipat pogodio je katastrofalan 

zemljotres. Grad Ramela je 

potpuno uništen potresom, a voda 

iz bunareva se izlila van. More je poplavilo 

velike površine odmah nakon 

prvog udara potresa. Jedan ogroman 

val bacio je iz Sredozemnoga mora 

veliki broj riba daleko na kopno. Stanovnici 

su požurili da pokupe ribe. 

Za tim valom došao je drugi, mnogo 

veći. Neki pretpostavljaju da je bio 

visok oko 50 laktova i sav narod koji 

je sakupljao ribe povukao za sobom 

u more. Neki hroničari tvrde da je u 

tom valu našlo smrt oko 25.000 ljudi. 

Te cijele godine, zbog slabe poplave 

Nila, Egipat je zahvaćen nestašicama 

i glađu. 


U Damasku je izgorjela do temelja 

Umejjidska džamija. Vjerojatni 

uzrok požaru je sukob Marokanaca 

i Egipćana u džamiji. U sukobu su 

Marokanci zapalili jednu kuću u blizini 

džamije u kojoj su se bili skrili 

Egipćani. Požar se brzo prenio na 

džamiju koja je do temelja 

izgorjela. 

Stanovnike Damaska 

je zahvatila velika tuga, a 

džamija je pretrpjela ogromne 

štete. Džamija se niti 

do danas nije uspjela oporaviti 

od tog požara. Mnoge 

umjetnine umejjidskih 

halifa su izgorjele. 


Te godine, kako je zapisao 

Ibni Esir, bizantski 

car Armanus je napao Halep 

s oko 200.000 vojnika. 

Vladar Halepa Alb Arslan 

je u to vrijeme bio u Azerbejdžanu, 

pa je odmah po 

obavjesti krenuo suprotstaviti 

se napadačima. Pored 

Bizantijaca u redovima 

vojske su bili i križari iz 

Franačke, Rusi, Pačanezi 

i Kardži. Arslan je imao 

samo 15.000 vojnika. 

Izgledi da im se uspješno suprotstavi 

bili su minimalni. On im 

se ipak suprotstavio, napao je predhodnicu 

u kojoj su bili mahom Rusi. 

Muslimani su pobjedili i zarobili ruskoga 

zapovjednika. Zabrinut zbog 

malog broja vojnika Arslan traži mir, 

ali bizantski car odbija prijedlog. 

U redovima muslimanske vojske 

bio je poznati učenjak toga doba Ebu 

Nasr Muhammed ibni Abdul Melik 

el Buhari el Hanefi, koji savjetuje Arslana 

da se bori, jer ako je iskren vjernik, 

nema se čega plašiti, jer Allah 

iskrene pomaže. Arslan je pozvao 

471. godina 

po Hidžri: 

Umjesecu 

Rebiulevvelu 

požar 

je zahvatio 

zapadnu stranu 

Bagdada. Požar 

je prouzročio 

grom koji je 

zapalio jednu 

palmu. S palme 

požar se prenio 

na obližnji 

mesdžid, a 

odatle na 

ostale kuće. 

I pored 

nastojanja 

vatrogasaca, 

požar nije 

obuzdan. 

Načinjena je 

ogromna šteta. 

sve vojnike koji se plaše da 

slobodno istupe iz redova 

vojske jer on ne može naređivati 

vojnicima koji se 

boje. Skoro nitko nije istupio 

nakon njegovih riječi. 

Došlo je do strahovite 

bitke u kojoj su Bizantijci 

imali ogromne žrtve. 

U bitki je zarobljen i 

car, kome Arslan ponudi 

otkupninu od 1.500.000 

dirhema, što ovaj i prihvata. 

Kada se car Armanus 

vraćao u Bizant, doznao je 

da ga je njegov nasljednik 

Mihailo udarom zbacio s 

vlasti. 

Armanus šalje Mihailu 

pismo u kome mu objašnjava 

što se dogovorio s 

Arslanom. Car Mihailo je 

obećao platiti otkupninu, 

ali se kasnije predomislio 

i odbio platiti. Armanus je međutim 

odlučio sakupiti sve što je imao pri 

sebi. Sakupio je oko 200.000 dirhema 

i zlatnine oko 50.000 dirhema i 

poslao Arslanu. 


Bagdad je te godine pogodila velika 

poplava. Jedne noći cijeli su Irak 

zadesile velike kiše s orkanskim nevremenom. 

Rijeke su naglo nabujale. 

U Bagdadu je voda porasla iznad normale 

za oko 12 metara. Rijeka Tigris 

je sve poplavila, izlila se iz korita i sve 

pred sobom rušila. Voda je prodrla u 

sve kuće. Mnogo se naroda ugušilo 

jer su čamci bili prepuni ugroženog 


38

stanovništva. Raskvašene 

kuće su se srušile, a pod 

njihovim ruševinama našlo 

je smrt mnogo ljudi. 

Te iste godine u Bagdadu 

su izbile žestoke demonstracije 

protiv birtija, 

pjevačica i alkohola koji 

se točio u tim birtijama. 

Naročito su demonstranti 

tražili da vlasti spriječe zinaluk 

u tim birtijama. 


U Bagdadu u kvartu 

“Mala rijeka” zapalio se 

dućan za prodaju hljeba. 

Požar se uz pomoć vjetra 

naglo proširio na ostale 

kuće. Ubrzo je cijeli kvart pretvoren 

u ogromnu buktinju. Izgorjelo je 180 

dućana. 

Požar se zatim proširio i na kvartove 

Mejmuniju i Zaferiju, na hamam 

Semerkand, na dvorac halife 

467. godina 

Hidžre: U 

Bagdadu u 

kvartu “Mala 

rijeka” zapalio 

se dućan za 

prodaju hljeba. 

Požar se uz 

pomoć vjetra 

naglo proširio 

na ostale kuće. 

Ubrzo je cijeli 

kvart pretvoren 

u ogromnu 

buktinju. 

Izgorjelo je 180 

dućana. 

na Uzdžu, Derb Horosani, 

a zatim prešao na zapadnu 

stranu grada. Izgorio je 

skoro cijeli Bagdad. Nikada 

nisu procijenjene štete 

ovoga strahovitog požara. 


U mjesecu Rebiul-evvelu 

požar je zahvatio zapadnu 

stranu Bagdada. 

Požar je prouzročio 

grom koji je zapalio jednu 

palmu. S palme požar 

se prenio na obližnji 

mesdžid, a odatle na ostale 

kuće. I pored nastojanja 

vatrogasaca, požar nije 

obuzdan. Načinjena je 

ogromna šteta. 


U mjesecu Saferu na nebu iznad 

Bagdada pojavila se nepoznata zvijezda 

veličine i sjaja mjeseca. Kretala 

se polako. 


Huzistan i Persiju zadesio je katastrofalan 

zemljotres. Načinio je ogromne 

štete u gradu Eridžanu, gdje je 

poginulo prema zapisima 25.000 ljudi. 

Cijeli Irak, a naročito Mosul zahvatilo 

je strašno nevrijeme s kišom. 

Vjetar je bio tako jak da je čupao stabla 

i svu ljetinu uništio. Munje i gromovi 

su uplašili ljude da su pomislili 

da je došao Sudnji dan. 

Irak je te godine pogodila zaraza 

kuge, koja se zatim proširila na 

Hidžaz i Šam. Došla je iznenada, 

bez pravih znakova i odnijela u smrt 

ogroman broj ljudi. 

Te godine zabilježeno je ugibanje 

velikog broja divljači. Nakon ove zaraze 

divljač je bila skoro izumrla. 

Te godine domaće životinje zadesila 

je zaraza. Naročito je pogodila 

ovce, koze i deve. Mjesecima se nije 

moglo naći mlijeka nakon ove strašne 

životinjske zaraze. 

Bagdad je te godine ponovo poprište 

sukoba Sunnita i Rafidija (šiija). 

Mnogo je svijeta izginulo u tim 

sukobima. 


Te godine Bagdad i Irak je pogodio 

snažan zemljotres. Narod je u 

strahu pobjegao iz kuća u pustaru. 

Te godine je bila potpuna pomrčina 

mjeseca. 


9. Šabana Šam i njegove gradove 

pogodio je snažan zemljotres. Narod 

je pobjegao iz kuća na otvoreni 

prostor. Antakija je razorena od strahovitog 

udara, a 90 tornjeva u tom 

gradu je potpuno srušeno. Veliki broj 

žrtava je ostao pod ruševinama. 


Pokrajina Šam je te godine ponovo 

pogođena serijom snažnih potresa. 


Prema astronomskim proračunima 

te se godine u sazviježđu Ribe 

okupilo šest planeta: Sunce, Mjesec, 

Venera, Mars, Pluton i Merkur. 

Astrolozi su najavljivali veliki potop, 

jer prema njihovim proračunima u 

takvim uvjetima dogodio se i onaj 

za vrijeme Nuha, a.s., kada se u sazviježđu 

Ribe okupilo sedam planeta, 

sada je nedostajao samo Neptun. 

Oni su tvrdili da je kojim slučajem 

i Neptun bio u toj skupini, potop bi 

bio neizbježan. 

I zaista u mjesecu Zul hidždžetu 

bio je veliki potop koji je zadesio hadžije 

dok su bili na Mikatu. Svi koji 

su se uspjeli ispeti na uzvisine spasili 

su se. Veliki je broj ljudi međutim 

stradao od naglo nadošle bujice. U 

drugim krajevima svijeta ništa se nije 

ostvarilo od astroloških proračuna. 


39

Islamske teme 

Nova 1435. hidžretska godina i mi 

Svaki musliman bi trebao donijeti čvrstu odluku 

da će u Novoj hidžretskoj godini pročitati makar 

jednom Kur’an i jednu zbirku Poslanikovih hadisa 

Poslanik, a.s., i njegovi ashabi 

su, dakle, zbog nedostatka 

slobode da ispoljavaju svoju 

vjeru, morali napustiti Mekku i 

otići u Medinu. Učinili su to da 

svjetlo islama može doprijeti i 

ogrijati svaki kutak zemaljske 

kugle, pa i naše drage nam 

Bosne i Hercegovine. U našoj 

domovini nam niko ne brani da 

svoju vjeru ispoljavamo na način 

kako nas je učio naš Poslanik, 

s.a.v.s. Nažalost, veliki je broj 

onih koji ne koriste blagodat 

slobode. Uzvišeni Allah kaže: 

I što vam Poslanik dadne, to 

uzmite, a što vam zabrani, to vi 

ostavite. (El-Hašr, 7-) 

Piše: Abdullah Hodžić, imam Bijele 

džamije u Gračanici 

Oni koji vjeruju, i koji se iseljavaju 

i koji se imecima 

i životima svojim bore na 

Putu Allahovu, kod Allaha su na većoj 

razini! A takvi će uspjeti. Gospodar 

njihov ih obveseljuje samilošću od Sebe i 

blagonaklonošću, i džennetskim/rajskim 

baščama, što će pripast njima, u kojim će 

uživati bez prestanka, i oni će zauvijek 

ostati u njima, a kod Allaha je doista nagrada 

golema! (Et-Tevba, 20.-22.). 

A Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 

“Najbolji musliman je onaj od čijeg su 

jezika i ruku mirni i sigurni ostali muslimani; 

a najbolji je vjernik onaj koji 

je najljepše naravi (morala). Najbolji 

muhadžir je onaj koji se čuva Allahovih 

zabrana (harama); a najveći borac 

(mudžahid) je onaj koji se bori protiv 

svojih strasti u ime Uzvišenog Allaha.” 

Muslimani širom svijeta su u ponedjeljak, 

04. novembra, obilježili 

Novu hidžretsku 1435. godinu. Muslimanska 

nova godina počinje prvog 

dana mjeseca muharrema, računa se 

po lunarnom kalendaru, a smatra se 

jednim od najznačajnijih datuma u 

historiji islama. Hidžretskom novom 

godinom se obilježava preseljenje Allahovog 

Poslanika Muhammeda, s.a.v.s, 

iz Mekke u Medinu 16. jula 622. godine 

nove ere. Muhammed, 

s.a.v.s., je sa svojim ashabima/drugovima 

bio prisiljen 

napustiti svoj rodni grad 

zbog nemogućnosti da u 

njemu slobodno ispoljavaju 

svoju vjeru. Postojalo je 

niz prijedloga o računanju 

vremena, pa je nakon konsultacije 

sa ashabima halifa 

Omer ibn el-Hattab rekao: 

“Neka to bude Hidžra, jer 

je ona razlučila istinu od neistine!” 

Tada je određeno da 

muharrem bude prvi mjesec 

muslimanske godine, jer su 

se u tom mjesecu ashabi zavjetovali 

na vjernost Poslaniku, 

s.a.v.s., i odluka o Hidžri 

je donesena u tom mjesecu. 

Svim muslimanima čestitamo 

Novu 1435. hidžretsku 

godinu, moleći Uzvišenog 

Allaha da u njoj Svojim svjetlom 

obasja sve nas, naše 

porodice, naše džemate i sav ummet, 

te da podari nam dobro zdravlje, sreću 

i uspjeh u svim sferama života. Molimo 

Uzvišenog Gospodara da u Novoj 

1435. hidžretskoj godini BiH postane 

normalna i prosperitetna država. 

“Očaravajući” Zapad 

Poslanik, a.s., i njegovi ashabi su, 

dakle, zbog nedostatka slobode da ispoljavaju 

svoju vjeru, morali napustiti 

Mekku i otići u Medinu. Učinili su to 

da svjetlo islama može doprijeti i ogrijati 

svaki kutak zemaljske kugle, pa i 

naše drage nam Bosne i Hercegovine. U 

našoj domovini nam niko ne brani da 

svoju vjeru ispoljavamo na način kako 

Zapad, gdje 

specijalni i 

tajni timovi 

“mozgova” 

kroje sudbinu 

Zemlje i 

čovječanstva, 

sigurno već 

plaća cijenu 

nepravde 

počinjene u 

ime slobode, 

demokratije i 

ljudskih prava. 

A i ptice na 

granama znaju 

da se radi 

o poznatim 

resursima. 

nas je učio naš Poslanik, s.a.v.s. Nažalost, 

veliki je broj onih koji ne koriste 

blagodat slobode. Uzvišeni Allah kaže: 

I što vam Poslanik dadne, to uzmite, a što 

vam zabrani, to vi ostavite. (El-Hašr, 7.). 

Svaki musliman bi danas trebao donijeti 

čvrstu odluku da u Novoj 1435. 

hidžretskoj godini pročita makar jedanput 

Kur’an i jednu knjigu 

Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa. 

To je jedini način da se upozna 

islam i Poslanik, s.a.v.s. 

Oni koji vole Allaha, dž.š., 

i Poslanika, s.a.v.s., sigurno 

će ih slijediti i neće čeznuti 

za modelima života koji su 

neislamski i koji vode u neuspjeh 

i propast na oba svijeta. 

Omađijanost zapadnim stilom 

života je dokaz da muslimani 

ne poznaju ljepotu 

islama i veličinu svog Poslanika, 

s.a.v.s. Mnogi građani 

Zapada prihvataju Poslanika 

za svog uzora u govoru, ponašanju, 

ophođenju sa drugima 

i svom cjelokupnom 

životu. Nisu bili zadovoljni 

materijalističkim i životom 

kojim preovladavaju strasti, 

pa su sreću potražili u islamu. 

Islam više ne bi zamijenili 

ni za što na svijetu. Divna 

lekcija ustrajnosti i iskrene odanosti 

Gospodaru svega. 

Da ne bude zabune, od Zapada 

možemo naučiti mnogo, ali naš narod 

uglavnom prihvata i slijedi ono što 

nije korisno i što je štetno. Pa, pogledajmo 

neke stvari koje dolaze sa bajnog 

Zapada kojim su mnogi opčarani. 

Taj blještavi Zapad je u posljednja dva 

stoljeća inicirao ili učestvovao u ratovima 

i pogibijama u kojima je ubijeno 

487 miliona ljudi!! Dakle, vjerovali ili 

ne, pola milijarde ljudi je zbrisano sa 

lica Zemlje. Samo u Prvom i Drugom 

svjetskom ratu je poginulo preko 70 

miliona ljudi! A gle čemu nas nas naš 

lijepi islam uči: Ko ubije nekoga koji 

ubio nije, ili koji na Zemlji nered činio 


40

nije, kao da je sve ljude poubijao! A ako 

bude uzrokom da se sačuva život nečiji, 

kao da je sačuvao živote svih ljudi! Njima 

su poslanici Naši jasne dokaze donosili, 

ali su mnogi ljudi opet na Zemlji sve 

granice zla prelazili. (El-Ma’ida, 32.). 

Uzvišeni Allahu, hvala Ti za ovako savršeno 

učenje i što si nas učinio Tvojim 

poslušnim robovima. Mi se ponosimo 

Tobom, pa budi i Ti ponosan nama. 

Pola milijarde ljudi je iskorijenjeno 

u periodu od samo 200 godina! Zločin 

je to veliki i za njeg će se odgovarati i 

cijena platiti. Uzvišeni Bog je pravedan 

i za taj zločin se cijena na Zapadu već 

plaća danas. Na Zapadu sa najvećim 

životnim standardom, koji je je najrazvijeniji, 

najnapredniji, koji ima najbolji 

sistem obrazovanja, najviše zgrade, 

najbolje institucije, mjesta zabave 

i uživanja, najsavršeniju tehnologiju, 

raskošne kuće i vile, velebne trgovačke 

centre, najpoželjniji način života, biser 

na zemaljskoj kugli za kojim teži i sanja 

skoro svako. Za pola milijarde zbrisanih 

života tokom 200 godina, taj blještavi 

i obmanjujući Zapad danas plaća 

cijenu. Pogledajte, na tom Zapadu se 

svake godine abortira milion i 300 hiljada 

djece. Dakle, ubiju ih u stomaku. 

Tako će za 100 godina biti ubijeno 130 

miliona djece, a za 200 godina 260 

miliona. Taj trend je uzeo maha i kod 

nas. Čitam i slušam da se i u Srbiju odlazi 

da se abortiraju ženska djeca. Subhanallah! 

To se uzima sa Zapada. 

Na tom očaravajućem Zapadu je 

svakih 7 sekundi silovana neka žena, što 

je godišnje preko četiri i po miliona silovanih 

žena! Na Zapadu, koji je san za 

većinu, svakog trena se nudi 2 miliona 

i 800 hiljada prostitutki. Pri ulasku u 

Sarajevo primjećuju se slične “dame” na 

raspolaganju. Bez vjere je i moral slab, pa 

se vratimo svojoj vjeri i spašavajmo djecu 

svoju dok nije kasno. Kod nas se već 

ne vodi računa o kćerima gdje idu, šta 

rade i kada dolaze kući. Ne čudi obraćanje 

kćerke ocu: “Kako mi stoji minić?” 

Gdje je stid? A čujte majku koja brani 

postupke kćerke: “Kad ja nisam mogla, 

neka se provodi ona!” Zločin je ne dozvoliti 

muslimanki da se pokrije ako to 

ona svojevoljno želi. Prigovara joj se da 

se na taj način vraća u srednji vijek, iako 

su danas mnoge razgolićene do te mjere 

da podsjećaju na kameno doba, kada 

su goli hodali. Konzumiranje alkohola 

postaje staromodno, u trendu je trava/ 

konoplja kod oba roditelja. I to djeca sve 

vide. Subhanallah, kuda ovo vodi? 

Hidžra je napuštanje grijeha 

Hidžra, napuštanje harama, je neophodna, 

inače ćemo stradati. Neophodno 

je živjeti čistim životom koji 

nam je Uzvišeni Allah propisao i kako 

nas je učio naš Poslanik, 

s.a.v.s. On nam je uzor, a ne 

svijet nasilja, droge, lažnog 

blještavila. Nad Zapadom 

se nadvio crni oblak koji 

nas može sve progutati, ne 

budemo li se držali Božijeg 

Svjetla i Upute. Od Zapada 

uzmimo ono što je korisno, a 

odbacimo ono što je štetno. 

A Kur’an i Sunnet nam jasno 

govore šta možemo uzeti 

a šta odbaciti. No, šejtan je 

harame upakovao u sjajni 

celofan. 

Zamislite, u San Francisku 

možete vidjeti muškarce 

koji javno zagrljeni šetaju, 

da ne spominjem vulgarnije 

scene. I to je progres i civilizacija. 

Još su ih i u crkvama počeli 

vjenčavati. Usvajaju i djecu, a neki bi 

da budu vještački oplođeni (in vitro) 

pa da oni nose plod u stomaku. Zaista 

ludilo! A to mora postati normalno, jer 

je uslov da bi se ušlo u Evropsku uniju. 

Eto, to je taj Zapad za kojim mnogi 

čeznu. Nedavno pročitah da neki Bosanac 

neće halaliti zločincima što ga iz 

Bosne ne protjeraše u neku skandinavsku 

zemlju, Ameriku ili drugdje na 

Zapad. A Zapad je tek počeo plaćati 

cijenu za svoj nezasiti egoizam i slijepu 

potčinjenost materiji. 

Na tom Zapadu se svakog dana 

kidnapuje 350 djece koja se koriste 

za dječiju prostituciju. To je godišnje 

oko 130.000 djece koju koriste pedofili. 

Eto, to je taj zapadni, najrazvijeniji, 

najnapredniji moderni svijet. 

Na tom istom Zapadu svakog dana 

350 osoba počini samoubistvo jer ne 

nalaze smisla u životu. Nedavno sam 

čitao o Austrijancu koji je bio milioner 

ali ne i zadovoljan. Prodao je 

Hidžra, 

napuštanje 

harama, je 

neophodna, 

inače ćemo 

stradati. 

Neophodno je 

živjeti čistim 

životom koji 

nam je Uzvišeni 

Allah propisao 

i kako nas 

je učio naš 

Poslanik, 

s.a.v.s. On nam 

je uzor, a ne 

svijet nasilja, 

droge, lažnog 

blještavila. 

vilu, firmu, najluksuznije 

automobile i sve donirao u 

dobrotvorne svrhe, a sa suprugom 

se nastanio u kolibi 

od 19 kvadrata. I danas je, 

kaže, više nego zadovoljan. 

Zapad, gdje specijalni i 

tajni timovi “mozgova” kroje 

sudbinu Zemlje i čovječanstva, 

sigurno već plaća 

cijenu nepravde počinjene u 

ime slobode, demokratije i 

ljudskih prava. A i ptice na 

granama znaju da se radi o 

poznatim resorsima. “Čuvaj 

se dove onoga kome je 

nepravda učinjena, makar i 

nevjernik bio.” (Hadis). 

Eto, sad je do nas, da 

slijedimo Zapad ili Božiji 

Put i Poslanika, s.a.v.s. Što posijemo 

i požnjet ćemo. Hidžru učinimo 

Uzvišenom Bogu i Poslaniku, s.a.v.s, 

napustimo harame, volimo i pomažimo 

jedni druge, pa se nadajmo dobru 

i uspjehu. Okrenemo li leđa Allahu, 

dž.š., Njemu nauditi nećemo, već 

sebi. Vidjeli smo kako je nestao komunizam, 

a na obzorju je kolaps kapitalizma. 

Uzvišeni Allah je poslao 

alternativu kao spas čovječanstvu. 

No, Uzvišeni Bog nikog ne prisiljava. 

On je poslao Revelaciju/Objavu, 

Poslanika, dao čovjeku zdrav razum 

i slobodu izbora. Zar ima veća demokratija 

od te? Pa, bujrum. Čovjeku 

pripada samo ono za šta se sam potrudi. 

(En-Nedžm, 39.). Soluciju je davno 

nagovijestio glasoviti Bernard Šo: 

“Kad bi došao Muhammed, svjetski 

problemi bi se riješili dok bi čovjek 

popio findžan/šoljicu kahve.” Kakva 

mudrost! Bože, podari nam svjetlo u 

tmini, nadu u beznađu, sreću u nesreći 

i uvedi nas u obećani Džennet! 


41

Islamske teme 

Ispovijest zapadne tinejdžerke 

Zašto nosim hidžab? 

Nedavno, par djevojaka u 

Montrealu su bile izbačene 

iz škole zbog toga što su 

se oblačile kao ja. Čini se 

čudnim da mali komad 

odjeće može da izazove toliko 

kontraverzi. Možda strah da 

ispod mahrame nosim oružje 

izaziva takvo nešto! Naravno, 

ovaj problem predstavlja 

puno više nego jedan običan 

komad odjeće. Ja sam 

muslimanka koja je, poput 

miliona ostalih muslimanki 

širom svijeta, odlučila da 

stavi hidžab. I, nasuprot 

popularnom mišljenju, jedan 

od najosnovnijih koncepata 

hidžaba jeste da osnaži ženu. 

Kada se pokrijem, u potpunosti 

onemogućim ljudima da mi 

sude prema onome kako 

izgledam 

Autor: Sultana Jusuf Ali 

(17 godina) 

Preveli: Nedim Botić i Amina 

Mujela 

Lični i pronicljivi razlozi 

zbog kojih je jedna zapadnjačka 

tinejdžerka 

odbila sve izazove današnje 

mode i odlučila da 

stavi hidžab. 

“Ne uklapam se u pretpostavljeni 

pojam buntovnog 

pubertetlije. Nemam 

tetovažu i ne nosim pirsing. 

Nemam kožnu jaknu. Zapravo, 

kada me većina ljudi 

pogleda, njihova prva misao 

je da sam jedna potlačena 

djevojka. Hrabre individue 

koje su smogle hrabrosti 

da me pitaju zašto se 

nosim ovako, većinom me 

pitaju pitanja poput: ‘Da li 

su te roditelji natjerali da se 

pokriješ?’ ili ‘Zar ne misliš 

da je takvo oblačenje poniženje 

za tebe?’ 

Nedavno, par djevojaka u Montrealu 

su bile izbačene iz škole zbog 

toga što su se oblačile kao ja. Čini 


42 

Moje tijelo je 

moja privatna 

stvar i niko mi ne 

može reći kako 

trebam izgledati 

ili da nisam 

lijepa. Znam da 

postoje važnije 

stvari od toga. 

U mogućnosti 

sam da slobodno 

kažem ‘ne’ 

ljudima koji me 

pitaju da li imam 

osjećaj kao da 

mi je oduzeta 

privlačnost. 

se čudnim da mali komad odjeće 

može da izazove toliko kontraverzi. 

Možda strah da ispod mahrame 

nosim oružje izaziva takvo nešto! 

Naravno, ovaj problem predstavlja 

puno više nego jedan običan 

komad odjeće. Ja sam muslimanka 

koja je, poput miliona ostalih 

muslimanki širom svijeta, odlučila 

da stavi hidžab. I, nasuprot 

popularnom mišljenju, jedan od 

najosnovnijih koncepata hidžaba 

jeste da osnaži ženu. Kada se pokrijem, 

u potpunosti onemogućim 

ljudima da mi sude prema onome 

kako izgledam. Ne mogu me kategorizirati 

na osnovu moje privlačnosti, 

kakav je slučaj sa današnjim 

stanjem ljudi, gdje jedni 

drugima sudimo na 

osnovu njihove odjeće, 

nakita, kose ili šminke. 

O kakvim mi to moralnim 

mjerilima onda govorimo!? 

Inteligentan um i jak 

duh 

Da, ja imam tijelo, fizičko 

sredstvo života na 

ovoj planeti. Ali moje tijelo 

nosi inteligentan um 

i jak duh. 

Moje tijelo nije namijenjeno 

da bude izloženo 

tuđim pogledima ili za 

neku reklamu za prodaju 

piva ili auta. Zbog površnosti 

svijeta u kojem 

živimo, vanjski izgled je toliko naglašen 

da se druge vrijednosti ljudi 

uopće ne računaju i ne vide.

Postoji mit da su žene u današnjem 

društvu slobodne. Kakva je 

to sloboda kad žena ne može proći 

ulicom, a da svaki dio njenog tijela 

ne bude podobno posmatran? 

Kad nosim hidžab, osjećam se 

sigurnom od svega ovog. Mogu biti 

sigurna da me niko ne posmatra i 

ne pravi pretpostavke o mom karakteru 

po dužini moje suknje. Postoji 

prepreka između mene i onih 

koji bi me željeli iskoristiti. 

Prije svega sam ljudsko biće, a 

jedna od najtužnijih istina današnjice 

je pitanje slike koju žena ima 

o sebi. Čitajući popularne tinejdžerske 

časopise, možete odmah 

saznati kakav oblik ženske figure 

je ‘in’, a kakav ‘out’. 

Ako imate ‘pogrešan’ oblik tijela, 

promijenit ćete ga, zar ne? Na 

kraju krajeva, ne možete imati višak 

kilograma a i dalje biti lijepe. 

Pogledajte koju god želite reklamu. 

Je li se žena koristi da se neki proizvod 

proda? Koliko ima godina? 

Koliko je privlačna? Šta nosi na 

sebi? Jako često, žena nema više od 

20 godina, viša je, zgodnija i privlačnija 

od prosjeka, i obučena u 

oskudnu odjeću. 

Zašto dopuštamo sebi da nas 

Zahvalna 

sam jer neću 

trpiti sudbinu 

onih koje 

pokušavaju da 

smršaju ili da 

se udebljaju 

ili pokušavaju 

da nađu tačnu 

nijansu karmina 

koji će im 

odgovarati boji 

kože – samo da 

bi se pokazale 

široj javnosti. 

Napravila sam 

svoju listu 

prioriteta, i 

takvo nešto nije 

među njima. 

manipuliraju? Vjerovala 

današnja žena ili ne, prisiljavane 

su da oblikuju 

prema pravilima koja im 

se nameću poput kalupa. 

Žena današnjice je natjerana 

da se prodaje i da našteti 

sama sebi. Zato i imamo 

13-godišnje djevojčice koje 

se tjeraju da povrate nakon 

jela (anoreksija i bulimija), 

i gojazne tinejdžerke koje 

sebi oduzimaju život. 

Kada me ljudi pitaju da 

li se osjećam potlačenom, 

iskreno odgovoram sa: 

‘NE!’. Svojevoljno sam donijela 

ovu odluku. Volim 

tu činjenicu da sam preuzela 

kontrolu nad načinom 

na koji me ljudi doživljavaju. 

Uživam u činjenici da 

ne dozvoljavam nikome da 

me posmatra i oslobodila 

sam se lanaca koje okivaju ženu u 

modernom svijetu i iskorištavaju je 

na najgore moguće načine. 

Moje tijelo je moja privatna 

stvar i niko mi ne može reći kako 

trebam izgledati ili da nisam lijepa. 

Znam da postoje 

važnije stvari od toga. U 

mogućnosti sam da slobodno 

kažem ‘ne’ ljudima 

koji me pitaju da li imam 

osjećaj kao da mi je oduzeta 

privlačnost. Sama kontroliram 

svoju privlačnost. 

Zahvalna sam jer neću trpiti 

sudbinu onih koje pokušavaju da 

smršaju ili da se udebljaju ili pokušavaju 

da nađu tačnu nijansu 

karmina koji će im odgovarati boji 

kože – samo da bi se pokazale široj 

javnosti. Napravila sam svoju listu 

prioriteta, i takvo nešto nije među 

njima. 

Zato, sljedeći put kad me vidite, 

ne gledajte me sa sažaljenjem. Nisam 

pod prisilom ili zatočeništvom 

nekog muškarca iz barbarskih 

arapskih pustinja. 

Ja prakticiram Božije upute, ja 

sam slobodna!” 


43

Feljton 

Krvavi susreti Bošnjaka sa ši’izmom 

Bitka kod Čaldirana 

Jedan od bošnjačkih 

gazija bio je i Junus-beg 

(Hadim Sinan Paša), koji je 

obrazovanje i odgoj stekao 

na dvoru sultana Bajezida 

II. Bio je namjesnik u 

Hercegovini, Smederevu i 

Bosni. Imenovan je velikim 

vezirom neposredno 

pred pohod na Siriju 

i Egipat 1516. godine, 

umjesto Ahmed-paše 

Hercegovića, koji je bio 

u poodmakloj dobi. 

“1514. godine naređeno 

mu je da ide sa carskom 

vojskom u ratni pohod 

protiv Perzije. Krenuo je 

sa vojnim komandantima 

iz Bosanskog vilajeta i 

priključio se carskoj vojsci 

u mjestu zvanom Mal- 

Tepe.” (Povijest Bosne, 

Muvekkit, El-Kalem, 

1999., Sarajevo, str. 

102.) Poginuo je nakon 

pohoda na Perziju, za 

vrijeme borbi kod Kaira. 

O kakvom zapovjedniku 

se radilo, najbolje govore 

sultan Selimove riječi: 

“Egipat osvojih, Sinana 

izgubih, zar se sa Sinanom 

može usporediti jedna 

pokrajina” 

Pripremio: Resul Mehmedović 

Osmansko carstvo u svome 

višestoljetnome postojanju 

vodilo je na stotine 

bitaka i imalo na desetine neprijatelja, 

što unutarnjih, što izvanjskih, 

ali rijetko ko od tih neprijatelja je 

bio toliko uporan u rušenju hilafeta 

muslimana, kao što je to bio slučaj 

sa Safevijskim carstvom. Tadašnje 

Safevijsko carstvo obuhvatalo je prostor 

današnjeg Irana, Iraka, Azerbejdžana 

i Gruzije, s povremenim smanjenjem 

ili povećanjem teritorije, 

shodno ishodima dvanaest 

Osmansko-safevijskih ratova, 

koji su trajali skoro 

tri stoljeća. 

Iako su se vojni sukobi 

odvijali hiljadama kilometara 

daleko od Bosne, 

itekako se tiču Bošnjaka. 

Narod koji je dao mnoštvo 

državnika, vojnih zapovjednika, 

vezira, pa čak i 

25 šejhu-l-islama, dao je i 

svoj veliki doprinos u borbi 

protiv “perzijskih krivovjernika” 

i “đavoljih šahova”, 

kako Ibrahim Pečevija 

naziva Safevije u svojoj 

Historiji. 

Selim Javuz, vladao je 

od 1512.-1520. godine. 

Zbog toga što je pod svoju vlast uzeo 

časnu Mekku i svijetlu Medinu, stekao 

je titulu “Sluga dvaju časnih harema”, 

a zato što je junački pobijedio 

perzijskog šaha, nosio je nadimak Javuz. 

Kada je osvojio Egipat, stekao je 

naziv “Vladar Arapa i Perzijanaca”. 

(Povijest Bosne, Muvekkit, El-Kalem, 

1999., Sarajevo, str. 101.). 

I prije samog stupanja na vlast 

Selima I Javuza, muslimani područja 

današnjeg Iraka i Irana susreli su 

se sa strašnim represijama i prisilnim 

konverzijama. Kao odgovor na progone 

sunija, Bajezid II, počeo je sa 

progonom Alevija (ši’ijskog) ogranka 

kizilbaša, u kojima je stradao i 

sam Ismailov otac - Šejh Hajdar. 

“Nakon što je učvrstio svoju vladavinu 

u Iranu, Ismail (1487.-1524.) 

je proglasio duodecimalni ši’izam 

službenom državnom religijom. Taj 


44 

Ovako je izgledao 

prvi susret 

Bošnjaka sa 

Perzijancima, 

sukob u kojem 

su Bošnjaci 

pokazali svoju 

privrženost diniislamu, 

pa čak i 

po cijenu života. 

Stradalo je oko 

2.000 sultanovih 

gazija i 5.000 

krivovjernih. 

događaj označio je novu stranicu 

islamske povijesti. Sve do tada većina 

ši’ija bili su Arapi. Doduše, ši’ije 

su bile većina na području Horasana, 

a u Iranu su postojala ši’ijska vjerska 

središta poput gradova Rej, Kašan i 

Kom (vojnička utvrda), ali je najveći 

dio Iranaca ipak bio sunijskog opredjeljenja. 

Ismail je stoga namjeravao 

iskorijeniti sunizam u Iranu: sufijski 

tarikati su bili zabranjeni, a ulema je 

poubijana ili protjerana iz zemlje. Izgnao 

je 1510. godine sunijske Uzbeke 

s područja Horasana, i protjerao 

ih u krajeve sjeverno od rijeke Oks; 

također je napao sunijske Osmanlije...” 

(Pregled historije islamske kulture 

i civilizacije, Karen Armstrong, 

Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 

2012., str. 58.). 

Selim I Javuz, odmah po stupanju 

na vlast, krenuo je u borbu, prvenstveno 

protiv krivovjernih ši’ija 

Alevija, tako je u prve dvije godine 

vladavine dao zarobiti ili pogubiti 

oko 40.000 Alevija, a zatim i protiv 

dvanaestoimamija, vladajuće 

sekte ondašnje safevijske 

države. I eto, pet stoljeća 

nakon Selimove vladavine, 

muslimani ponovo 

vode bitku protiv istih 

onih krivovjernika, koji su 

mnogo opasniji, nego li su 

tada bili. 

Učenjaci tog vremena 

izdali su fetvu Selimu I 

Javuzu, u kojoj se pozivaju 

muslimani u borbu protiv 

“nevjernika i otpadnika”. 

Naređeno je da se s njima 

postupa kao s bilo kojim 

neprijateljem islama i da se 

njihova djeca i žene mogu 

uzimati kao roblje. (Pogledati: 

The Sultan’s Riders, 

Bryan Glyn Williamson, The Jamestown 

Foundation, Washington 

D.C., 2013., str. 9.). 

Egipat osvojih, Sinana izgubih 

Godine 1512. osmanlijska vojska 

pod zapovjedništvom Selima I Javuza 

prodire kroz istočnu Anadoliju, dok 

dvije godine kasnije odlučuju napasti 

safevijski Iran u cilju da spriječe 

širenje ši’izma i da osiguraju istočnu 

granicu za daljnje prodore prema 

Levantu. Odlučujuća bitka odigrala 

se 1514. godine kod Čaldirana gdje 

je dvostruko veća i nadmoćnija Selimova 

vojska porazila safevijske kizilbaše, 

dok je sam Ismail I bio ranjen i 

umalo zarobljen. Osmanlijski sultan 

nastavio je prodirati sve do glavnog 

iranskog grada Tabriza, no strahujući 

od protunapada safevijskih snaga

stacioniranih na istoku koji su se borili 

protiv Uzbeka kao i nepovoljnih 

zimskih uvjeta, njegova vojska povukla 

se zapadno od Zagrosa. Safevije 

su ubrzo krenuli u protunapad, 

povrativši pritom granice do jezera 

Van. Ovim je ratom Osmansko carstvo 

prigrabilo područja zapadnog 

Kurdistana i Armenije. Safevije su 

pretrpjele ogromne gubitke. (Pogledati: 

A Military History of Modern 

Egypt: From the Ottoman Conquest 

to the Ramadan War, Andrew James 

McGregor, Greenwood Publishing, 

2006., str. 17.). 

Osmanlijska vojska je bila nadmoćnija 

i brojnija, između 60- 

200.000 nasuprot 40-80.000 

ši’ijskih vojnika. Šah Ismail I, koji 

je predvodio kizilbaše umalo je bio 

uhvaćen, a njegove žene su zarobljene. 

Nakon poraza i zarobljeništva 

njegovih supruga, šah Ismail odao 

se opijanju. (Pogledati: The Cambridge 

history of Iran, ed. William 

Bayne Fisher, Peter Jackson, Laurence 

Lockhart, str. 224.) Ova bitka se 

smatra jednom od najvećih pobjeda 

nad Perzijancima, naročito iz razloga 

jer je srušen mit o “nepogrješivosti 

kizilbaškog vođe”, jer je odmah 

po stupanju na vlast, svoje pristalice 

uvjerio da je on obećani Mehdi. 

Učešće u ovoj bici uzeli su i hrabri 

Bošnjaci, koji su kroz historiju nebrojeno 

puta pokazali svoju hrabrost 

i predanost u očuvanju dini-islama. 

O doprinosu Bošnjaka u vojnama 

protiv krivovjernih Perzijanaca, najviše 

govore njihova unaprjeđenja nakon 

ovih odlučujućih bitaka. 

Jedan od bošnjačkih gazija bio 

je i Junus-beg (Hadim Sinan Paša), 

koji je obrazovanje i odgoj stekao 

na dvoru sultana Bajezida II. Bio je 

namjesnik u Hercegovini, Smederevu 

i Bosni. Imenovan je velikim 

vezirom neposredno pred pohod na 

Siriju i Egipat 1516. godine, umjesto 

Ahmed-paše Hercegovića, koji je bio 

u poodmakloj dobi. “1514. godine 

naređeno mu je da ide s carskom vojskom 

u ratni pohod protiv Perzije. 

Krenuo je sa vojnim komandantima 

iz Bosanskog vilajeta i priključio se 

carskoj vojsci u mjestu zvanom Mal- 

Tepe.” (Povijest Bosne, Muvekkit, El- 

Kalem, 1999., Sarajevo, str. 102.). 

Poginuo je nakon pohoda na Perziju, 

za vrijeme borbi kod Kaira. O 

kakvom zapovjedniku se radilo, najbolje 

govore sultan Selimove riječi: 

“Egipat osvojih, Sinana izgubih, zar 

se sa Sinanom može usporediti jedna 

pokrajina”. 

Drugi znameniti Bošnjak koji se 

istakao u bici protiv krivovjernih je 

- Hadim Ali-beg (od 1494. godine 

veliki vezir Ahmed-paša) 

– bio je visoki službenik 

u Bosni, nakon trećeg pohoda 

na Perziju, kada je 

rat okončan, postavljen je 

za valiju Egipta. Kao dječaka 

otac ga je s darovima 

poslao u Carigrad, gdje je 

nakon nekog vremena prešao 

na islam. Više od deset 

godina obnašao je funkciju 

velikog vezira. 

Iza sebe nije ostavio 

neko veliko bogatstvo. Bašagić 

navodi 62 dukata, a 

Muvekkit tvrdi da je bilo 

oko dvije hiljade dukata. 

“Bio je vrlo osjećajan čovjek, 

sažaljiv i odmjeren i 

nadasve plemenit.” (Povijest 

Bosne, Muvekkit, El- 

Kalem, 1999., Sarajevo, 

str. 139.). Svojom pravednošću i 

velikodušnošću potisnuo je uspomenu 

svih naših bivših namjesnika 

Osmanlijska 

vojska je bila 

nadmoćnija 

i brojnija, 

između 60- 

200.000 

nasuprot 40- 

80.000 ši’ijskih 

vojnika. Šah 

Ismail I, koji 

je predvodio 

kizilbaše, 

umalo je bio 

uhvaćen, a 

njegove žene 

su zarobljene. 

Nakon poraza i 

zarobljeništva 

njegovih 

supruga, šah 

Ismail odao se 

opijanju. 

u Egiptu. Egipćani su ga 

zvali Ali-paša od Karafe i 

na nogama spominjali njegovo 

ime. 

Ovako je izgledao prvi 

susret Bošnjaka sa Perzijancima, 

sukob u kojem 

su Bošnjaci pokazali svoju 

privrženost dini-islamu, 

pa čak i po cijenu života. 

Stradalo je oko 2.000 

sultanovih gazija i 5.000 

krivovjernih. Bio je to 

početak višestoljetnih 

sukoba, a spletke koje je 

nakon Bitke kod Čaldirana 

počeo da smišlja šah 

Ismail I, sa maronitskim, 

austro-ugarskim i španskim 

izaslanicima, urodile 

su “plodovima” tek nakon 

smrti sultana Selima I, 

u vrijeme Sulejmanovog pokušaja 

osvajanja Beča, o čemu će biti govora 

kasnije... 


45

Zanimljivo 

Bošnjaci, veliki veziri Osmanskog carstva 

26 velikih vezira u Osmanskoj državi bili su Bošnjaci 

Stoga, ne treba da čudi da od 

219 velikih vezira, za njih 26 

(11,87%) mogli smo da utvrdimo 

da su rodom Bošnjaci, dok za 

još 9 postoji vjerovatnoća da su 

Bošnjaci. Inače, položaj velikog 

vezira je trajao 602 godine 

(1320.-1922.). Za to vrijeme 

292 puta je biran veliki vezir, 

računajući vezire koji su više puta 

obavljali ovu dužnost. Ovih 26 

Bošnjaka bili su 42 puta (14,38%) 

na položaju velikog vezira, što je 

trajalo oko 114 godina (18,93%). 

Tako je u prosjeku Bošnjak bio 

svaki deveti veliki vezir, odnosno 

svaki sedmi vezir koji bi bio 

izabran - Bošnjaci su vezirovali 

petinu perioda postojanja velikih 

vezira u Osmanskom carstvu 

Piše: Jusuf Džafić 

Dolazak Osmanlija u Bosnu i 

sa njima islama u korijenu je 

promijenilo bosansku kulturu. 

Bosna izlazi iz mračnog srednjovjekovlja 

i ulazi u novovjekovlje obilježeno 

bosansko-osmanskom kulturom. 

Historijska i kulturna zaostavština tog 

perioda je ogromna, uprkos činjenici da 

su okolne hrišćanske velesile (prvo Austrija, 

Mletačka republika Sveto rimsko 

carstvo, zatim Austro-Ugarska, a u novije 

vrijeme Njemačka, Francuska, Britanija, 

Rusija i dr.) i susjedni hrišćanski 

narodi (prvenstveno Srbi, Hrvati, 

Crnogorci) pokušali da zatru sve što je 

“tursko” u Bosni. Eugen Savojski, kralj 

Aleksandar II Karađorđević, Draža Mihajlović, 

Slobodan Milošević, Radovan 

Karadžić, Biljana Plavšić, Mate Boban, 

Franjo Tuđman, Josip Broz Tito - samo 

su neka imena hrišćanskih i komunističkih 

vođa koji su vršili urbicid nad 

bosansko-otomanskim kulturnim nasljeđem. 

Kada je riječ o historijskog zaostavšitini 

naših predaka dovoljno je spomenuti 

dva pisca: Safvet-bega Bašagića 

koji je u knjizi Znameniti Bošnjaci i 

Hercegovci u Turskoj carevini nabrojao 

biografije 689 Bošnjaka koji su se istakli 

u javnom životu na raznim poljim 

u Osmanskom carstvu, te Mehmeda 

Handžića koji je u knjizi Blistavi dragulj: 

Životopisi učenjaka i pjesnika iz Bosne 

nabrojao 216 biografija Bošnjaka, 

uglavnom u osmanskom dobu, koji su 

se istakli na znanstvenom polju. Stoga, 

ne treba da čudi da od 219 velikih vezira, 

za njih 26 (11,87%) mogli smo da 

utvrdimo da su rodom Bošnjaci, dok za 

još 9 postoji vjerovatnoća da su Bošnjaci. 

Inače, položaj velikog vezira je trajao 

602 godine (1320.-1922.). Za to vrijeme 

292 puta je biran veliki vezir, računajući 

vezire koji su više puta obavljali 

ovu dužnost. Ovih 26 Bošnjaka bili su 

42 puta (14,38%) na položaju velikog 

vezira, što je trajalo oko 114 

godina. (18,93%). Tako je u 

prosjeku Bošnjak bio svaki 

deveti veliki vezir, odnosno 

svaki sedmi vezir koji bi bio 

izabran - Bošnjaci su vezirovali 

petinu perioda postojanja 

velikih vezira u Osmanskom 

carstvu. Poređenja 

radi 27 Albanaca (12,32%) 

je birano na funkciju velikog 

vezira, birani su 34 puta 

(11,64%), što je iznosilo 91 

godinu (15,12%). Ovo samo 

potvrđuje slavnu historiju 

Bošnjaka u okviru Carstva 

Ali Osman. 

Zlatno razdoblje osmanske 

vladavine 

Najčuveniji veliki vezir Bošnjak svakako 

je Tavil Mehmed-paša Sokolović. 

On je prema mnogima najznamenitiji 

među svim velikim vezirima Osmanskog 

carstva. Joseph Hammer je još 

1830. godine primijetio da umjesto “za 

vladavine Selima II”, bolje je reći “za 

vladavine velikog vezira Sokolovića”. 

Većina naših velikih vezira, najmanje 

njih 20, došla je na osmanski dvor putem 

obrazovnog programa devširme, 

odnosno bili su adžemi oglani. Samo su 

četverica naših velikih vezira, historijski 

utvrđeno, bila rodbinski povezana - riječ 

je o četiri vezira iz čuvene bošnjačke 

porodice Sokolovići, jedne od najjačih 

osmanskih porodica: Tavil Mehmedpaša, 

Lala Kara Mustafa-paša, Lala 

Mehmed-paša i Derviš Mehmed-paša. 

Oni su obnašali velikovezirsku službu 

oko 18 godina. Slobodno možemo reći 

da su Bošnjaci Sokolovići najmoćnija 

osmanska porodica druge polovine XVI 

Kao što smo već 

ranije spomenuli, 

pored ovih 26 

velikih vezira 

Bošnjaka, ima još 

9 velikih vezira 

za koje postoji 

mogućnost da 

su Bošnjaci. 

Naglašavam 

postoji, što ne 

znači da oni to 

jesu, ali isto tako 

ne znači da oni to 

nisu. 

i početka XVII stoljeća, naravno nakon 

vladajuće porodice. 

U pogledu zastupljenosti Bošnjaka 

među osmanskim velikim vezirima, 

vakat velikih vezira možemo podijeliti 

na četiri razdoblja: 

- Predosmansko razdoblje (1320.- 

1453.) ili doba dominacije velikih 

vezira turskog porijekla. U ovom 

dobu od 133 godina bilo je svega 11 

velikih vezira, koji su birani 11 puta na 

mjesto velikog vezira - u prosjeku 12 

godina. Svi su Turci po porijeklu. Primjetna 

je dominacija određenih turskih 

porodica, pogotovo porodice Čandarli 

koja je dala 4 velika vezira u 

tom periodu koji su bili veliki 

veziri čak 64 godine. 

- Zlatno razdoblje 

(1453.-1611.) ili doba 

dominacije velikih vezira 

bošnjačkog porijekla. 

Mehmed el-Fatih, svjestan 

kozmopolitizma Osmanskog 

carstva, prekinuo je tradiciju 

da se veliki veziri biraju 

iz uglednih turskih porodica, 

tako da je ovo period 

kada skoro svi veliki veziri 

dolaze iz redova janjičara, 

tačnije iz redova adžemi 

oglana. Adžemi oglani su 

birani među rajom, tj. iz redova 

hrišćanskih podanika 

Osmanskog carstva. No, 

bošnjački muslimani, a kasnije 

i albanski i abhaski muslimani 

predstavljali su izuzetak, budući da su 

ulazili u obrazovni program devširme. 

To ističe i Halil Inaldžik, jedan od najeminentnijih 

turskih historičara za osmansko 

razdoblje: Jedino su bosanske porodice 

koje su prešle u islam davale danak 

u krvi (Halil Inaldžik, Osmansko carstvo 

- Klasično doba 1300-1600, Utopija, 

Beograd, 2003, str. 123). 

U ovom razdoblju prisutna je 

dominacija velikih vezira Bošnjaka, 

budući da su od 158 godina vezirovali 

cirka 99 godina (62,66%)! Ta 17-orica 

Bošnjaka bili su veliki veziri tokom najsjajnije 

epohe Osmanskog carstva. Bili 

su veliki veziri kad je osvajana Bosna, 

Srbija, Albanija, Crna Gora, Ugarska, 

Kipar, Bliski Istok, Sjeverna Afrika... 

Štaviše, dovoljno je o njihovoj sposobnosti 

navesti kao primjer činjenicu da 

su bošnjački veliki veziri tog vakta bili 

u prosjeku na tom položaju skoro šest 


46

godina (5 godina, 10 mjeseci), a ostalih 

24 velikih vezira samo u prosjeku dvije 

i pol godine. Ono što je bila Čandarli 

porodica u prošlom razdoblju, u ovom 

razdoblju je bila bošnjačka porodica 

Sokolović - 4 velika vezira i desetine 

paša i begova. 

- Doba dekadence (opadanja 

moći) (1611.-1794.) ili doba dominacije 

velikih vezira albanskog porijekla. 

U ovom je razdoblju obrazovni 

sistem devširme bio u raspadu, janjičari 

su se osilili, a Osmansko carstvo je 

počelo da gubi svoj sjaj: izgubljena je 

Ugarska, Krimski hanat, Dalmacija... 

Istovremeno sa blijeđenjem osmanskog 

blještavila, blijedilo je i ono bosansko u 

njemu. U ovom periodu, koji je trajao 

183 godine, od 104 velikih vezira bilo 

je samo 8 Bošnjaka. Oni su vezirovali 

samo 13 godine, odnosno u prosjeku 1 

godinu i 9 mjeseci, što otprilike odgovaraa 

prosjeku velikih vezira toga doba 

- 1 godina i 9 mjeseci. U uvoj epohi 

dominiraju veliki veziri Albanci, pogotovo 

porodica Ćuprilić (Köprülü) - 

- Doba raspada (1794.-1922.) 

ili doba ponovne dominacije velikih 

vezira turskog porijekla. Ovo je 

završno razdoblje osmanske historije. 

Carstvo se smanjuje i propada. Sve se 

više osjeća turski nacionalizam. Turski 

nacionalisti, pogotovo Mladoturci, dokosuravaju 

i ono malo osmanskog duha 

u Osmanskom carstvu, tako da je te 

1922. godine sultan bio figura - stvarnu 

vlast je imao Mustafa Kemal-paša, nepravedno 

prozvan Ataturk (Otac Turaka). 

Inače, Kemal-paša ukida 1922. 

godine poziciju velikog vezira, 1923. 

godine uklanja posljednjeg sultana, a 

1924. godine ukida i hilafet. 

U ovom periodu, koji je trajao 128 

godina, u kojem se izmijenjalo 63 velika 

vezira, prosječno dvije godine po 

veziru, samo je jedan Bošnjak bio veliki 

vezir, i to samo 14 mjeseci. No, taj veliki 

vezir Bošnjak nije imao nikakve veze sa 

svojom domovinom, s obzirom da je 

rođen u Istanbulu i da je bio pripadnik 

turskog nacionalističkog pokreta. 

Štaviše, u tom periodu (nakon Mladoturske 

revolucije) veliki vezir je mogao 

da bude samo turski nacionalista (nije 

se gledalo njegovo porijeklo) ili eventualno 

albanski nacionalista. 

Lista velikih vezira 

U nastavku slijedi kratka lista velikih 

vezira Bošnjaka. 

1. Veli Mahmud-paša Abogović 

(Mahmud-paša Abogović, Mahmudpaša 

Bogojević, Mahmud-paša Hrvat, 

Mahmud-paša Anđelović, Mahmudpaša 

Janković, Veli Mahmud-paša, Adni) 

Mjesto rođenja: Kraljevina Bosna, 

1420. Mjesto smrti: Istanbul, 1474. 

Vrijeme vezirstva: 1456.- 

1466., 1472.-1474. Literatura: 

Safvet-beg Bašagić, 

Znameniti Hrvati, Bošnjaci 

i Hercegovci, Matica Hrvatska, 

Zagreb, 1931; Mehmed 

Surejja, Sicilli Osmani, Istanbul, 

1890; Evlija Čelebija, 

Putopis, Svjetlost, Sarajevo, 

1967; John Freely, A History 

of Ottoman Arhitecture, Witt 

Press, Boston, 2011; Edward 

Gibbon, History of the Ottoman 

Poetry, Luzac & Co., 

London, 1900-02; Muvekkit, 

Povijest Bosne, Kalem, 

Sarajevo, 1998; Es-Sallabi, 

Ed-Devle el-usmanijje, Dar 

et-tevzi’ ve en-nešr el-islamijje, 

Kairo, 2001; Nerkez 

Smailagić, Leksikon islama, 

Svjetlost, Sarajevo, 1990; 

Inaldžik; Mustafa Imamović, Historija 

Bošnjaka, Preporod, Sarajevo, 1998. 

2. Ishak-paša Gazi (Ishak-paša) Mjesto 

rođenja: Kraljevina Bosna, 1420. 

Mjesto smrti: Istanbul, 1482. Vrijeme 

vezirstva: 1469.-1472., 1481.-1482. 

Literatura: Bašagić; Surejja; Freely; Muvekkit; 

Inaldžik. 

3. Ahmed-paša Hercegović (Ahmedpaša 

Hersekzade, Ahmed-paša Hersekli, 

Ahmed-paša Hersekoglu, Ahmed/Stjepan 

Hercegović, Hersekzade Ahmet-paša) 

Mjesto rođenja: Herceg Novi, 1459. 

Mjesto smrti: Kizilčol, današnja Turska, 

1517. Vrijeme vezirstva: 1497.- 

1498., 1503.-1506., 1511.-1511., 

1512.-1514., 1515.-1516. Literatura: 

Bašagić; Čelebija; Surejja; Jusuf Ramić, 

Bošnjaci u Egiptu u vrijeme tursko-osmanske 

uprave, Kalem - CNS, Sarajevo, 

2012; Muvekkit; Smailagić; Inaldžik; 

Imamović; Čelebija. 

4. Ali-paša Hadum Mjesto rođenja: 

Drozgametva kod Hadžića, Sarajevo, 

?. Mjesto smrti: Sivas, današnja Turska, 

1511. Vrijeme vezirstva: 1501.-1503., 

Mehmed el- 

Fatih, svjestan 

kozmopolitizma 

Osmanskog 

carstva, 

prekinuo 

je tradiciju 

da se veliki 

veziri biraju 

iz uglednih 

turskih 

porodica, 

tako da je ovo 

period kada 

skoro svi veliki 

veziri dolaze 

iz redova 

janjičara, 

tačnije iz 

redova adžemi 

oglana. 

1506.-1511. Literatura: 

Surejja; Freely; Gibbon, sv. 

2; Muvekkit; Imamović. 

5. Hadum Sinan-paša 

Borovinić (Hadim Sinanpaša) 

Mjesto rođenja: 

Borovinići kod Foče, ?. 

Mjesto smrti: Ridanija, dio 

današnjeg Kaira, 1517. Vrijeme 

vezirstva: 1516.-1517. 

Literatura: Bašagić; Surejja; 

Gibbon; Ramić; Muvekkit; 

Imamović. 

6. Junus-paša Mjesto 

rođenja: ?. Mjesto smrti: Tokat, 

današnja Turska, 1517. 


1517. Literatura: Gibbon; 

Ramić; Muvekkit. 

7. Ibrahim-paša Bošnjak 

Požeganin (Pargali Ibrahimpaša, 

Frenk Ibrahim-paša, 

Makbul Ibrahim-paša, Maktul Ibrahimpaša, 

Ibrahim-paša Bošnjak, Damad 

Ibrahim-paša, Ibrahim-paša Paržanin, 

Ibrahim-paša Požeganin, Ibrahim-paša 

Požegali, Ibrahim-baša el-Busnevi) Mjesto 

rođenja: Požega, današnja Hrvatska, 

1493. Mjesto smrti: Istanbul, 1536. 

Vrijeme vezirstva: 1523.-1536. Literatura: 

Surejja; Freely; Ramić; Muvekkit; 

Daniel Goffman, The Ottoman Empire 

and Early Modern Europe, Cambridge, 

Smailagić; Inaldžik; Čelebija; Gibbon. 

8. Damad Rustem-paša Opuković 

(Damad Rustem-paša, Rustem-paša 

Hrvat) Mjesto rođenja: Bijelo Polje kod 

Mostara, cca 1500. Mjesto smrti: Istanbul, 


1553., 1555.-1561. Literatura: Bašagić; 

Freely; Surejja; Muvekkit; Inaldžik; 

Imamović; Čelebija; Gibbon. 

9. Semiz Ali-paša Pračić (Semiz Alipaša, 

Semiz Ali-paša Pračalija) Mjesto 

rođenja: Prača, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 


1565. Literatura: Bašagić; Surejja; Freely; 

Ramić; Muvekkit. 


47

10. Tavil Mehmed-paša Sokolović 

(Mehmed-paša Sokollu, Mehmed-paša 

Sokolović Visoki) Mjesto rođenja: 

Sokolovići kod Rudog, 1506. Mjesto 

smrti: Istanbul, 1579. Vrijeme 

vezirstva: 1565.-1579. Literatura: 

Bašagić; Surejja; Freely; Muvekkit; Es- 

Sallabi; Goffman; Smailagić; Inaldžik; 


11. Lala Kara Mustafa-paša 

Sokolović (Lala Mustafa-paša, Safsaf 

Mustafa-paša, Lala-paša) Mjesto 

rođenja: Rudo, cca 1500. Mjesto 

smrti: Istanbul, 1579. Vrijeme 

vezirstva: 1580.-1580. Literatura: 

Bašagić; Surejja; Muvekkit; Goffman; 

Smailagić; Imamović; Nikola 

Lašvanin, Ljetopis, Synopsis, Sarajevo- 

Zagreb, 2003; Čelebija. 

12. Sijavuš-paša Kanjižanin 

(Sijavuš-paša Hrvat, Sijavuš-paša 

Kanjiželi) Mjesto rođenja: Kanjiža, 

današnja Mađarska, cca 1500. Mjesto 

smrti: Istanbul, 1602. Vrijeme vezirstva: 

1582.-1584., 1586.-1589., 1592.- 

1593. Literatura: Bašagić; 

Surejja; Freely; Muvekkit; 


13. Damad Ibrahim-paša 

Bošnjak Novošeherlija (Damad 

Ibrahim-paša, Damat Ibrahimpaša 

Novšehhirli) Mjesto 

rođenja: Domislica, Novi Šeher 

kod Maglaja, 1517. Mjesto 

smrti: Istanbul, 1601. Vrij.eme 

vezirstva: 1596.-1596., 1596.- 

1597., 1599.-1601. Literatura: 

Bašagić; Surejja; Freely; Ramić; 

Muvekkit; Lašvanin. 

14. Javuz Ali-paša Bošnjak 

Malkoč (Ali-paša Malkoč, Javuz 

Ali-paša, Javuz Ali-paša 

Malkoč) Mjesto rođenja: 

Bosna, ?. Mjesto smrti: Beograd, 

1604. Vrijeme vezirstva: 

1603.-1604. Literatura: Bašagić; 

Surejja; Ramić; Muvekkit. 

15. Lala Mehmed-paša 

Sokolović (Lala Mehmed-paša 

Sokolluzade) Mjesto rođenja: 

moguće Sokolovići kod 

Rudog, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 



Bašagić; Surejja; Muvekkit; 

Es-Sallabi. 

16. Derviš Mehmed-paša Bošnjak 

Sokolović (Bošnak Derviš Mehmed-paša) 

Mjesto rođenja: moguće Sokolovići kod 

Rudog, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 1606. 


Bašagić; Surejja; Muvekkit. 

17. Kujudžu Murat-paša (Kujundži 

Murat-paša) Mjesto rođenja: Bosna, 

cca 1535. Mjesto smrti: Istanbul, 1606. 


Bašagić; Surejja; Freely; Muvekkit; 

Es-Sallabi; Smailagić; Imamović. 

Najčuveniji 

veliki vezir 

Bošnjak 

svakako je Tavil 

Mehmed-paša 

Sokolović. 

On je prema 

mnogima 

najznamenitiji 

među svim 

velikim 

vezirima 

Osmanskog 

carstva. Joseph 

Hammer je još 

1830. godine 

primijetio da 

umjesto “za 

vladavine 

Selima II”, 

bolje je reći 

“za vladavine 

velikog vezira 

Sokolovića”. 

18. Dilaver-paša (Dilaverpaša 

Hrvat) Mjesto rođenja: 

Bosna, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 



Bašagić; Surejja; Muvekkit. 

19. Kara Davud-paša Mjesto 

rođenja: negdje u Bosni, ?. 

Mjesto smrti: Istanbul, 1623. 



Surejja; Muvekkit. 

20. Gazi Ekrem Husrevpaša 

Sokolović Bošnjak (Gazi 

Husrev-paša, Ekrem Husrevpaša, 

Bošnak Husrev-paša) 

Mjesto rođenja: Istanbul ili 

Bosna, ?. Mjesto smrti: Tokat, 

današnja Turska, 1632. 



Surejja; Muvekkit; Smailagić; 

Safvet-beg Bašagić, Kratka 

uputa u prošlost BiH, Vlastita 

naklada, Sarajevo, 1900. 

21. Topal Redžep-paša 

Mjesto rođenja: Bosna, ?. Mjesto smrti: 

Istanbul, 1632. Vrijeme vezirstva: 

1632.-1632. Literatura: Bašagić; Surejja; 

Muvekkit. 

22. Salih-paša Nevesinjac (Salih-paša 

Nevesinli) 

Mjesto rođenja: Nevesinje, ?. Mjesto 



Surejja; Muvekkit; Goffman. 

23. Sari Sulejman-paša Prijepoljac 

(Sari Sulejman-paša, Mirahor 

Sulejman-paša) Mjesto rođenja: Pri- 

jepolje, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 


1687. 

Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit. 

24. Mustafa-paša Daltaban Mjesto 

rođenja: Bitolj (Manastir), Makedonija, 

?. Mjesto smrti: Istanbul, 

1703. Vrijeme vezirstva: 1702.-1703. 

Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit; 

Imamović. 

25. Damad Mehmed-paša Melek 

Mjesto rođenja: Bosna, 1719. Mjesto 



Surejja; Ramić; Muvekkit. 

26. Damad Ferid-paša Efendić 

(Damad Mehmed Adil Ferid-paša 

Efendi) Mjesto rođenja: Istanbul, 

1853, porijeklom iz Potoka kod Pljevlje. 

Mjesto smrti: Pariz, 1923. Vrijeme 

vezirstva: 1919. u tri navrata, 1920. u 

dva navrata. Literatura: Smailagić. 

Kao što smo već ranije spomenuli, 

pored ovih 26 velikih vezira 

Bošnjaka, ima još 9 velikih vezira 

za koje postoji mogućnost da su 

Bošnjaci. Naglašavam postoji, što 

ne znači da oni to jesu, ali isto tako 

ne znači da oni to nisu. Pet od njih 

su prošli obrazovni sistem deviširme, 

njihovo porijeklo je nepoznato, tako 

da mogu biti iz bilo kojeg balkanskog 

naroda, pa tako i bošnjačkog: Zaganospaša 

(1453.-1456.), Ahmed-paša Gedim 

(1474.-1477.), Mesih-paša Hadum 

(1499.-1501.), Hasan-paša Hadum 

(1597.-1598.), Mehmed-paša Džerrah 

(1598.-1599.). Muvekkit tvrdi da su, 

između ostalih, sljedeći veliki veziri 

Bošnjaci: Halil-paša (1617.-1619., 

1626.-1628.) (Muvekkit, sv. 1, str. 

277) i Mehmed-paša Sultanović (Sultanzade) 

(1644.-1645.) (Muvekkit, 

sv. 1, str. 325). Za ovog zadnjeg Muvekkit 

navodi da je sin Rustem-pašine 

kćerke i Ahmed-paše, znači unuk našeg 

Rustem-paše Opukovića sa majčine 

strane. Ovo je djelimično tačno, 

pošto je Mehmed-paša ustvari praunuk 

Rustem-pašin. Za velikog vezira 

Kara Ibrahim-pašu (1683.-1685.) 

neki tvrde da je Bošnjak, iako doduše 

većina izvora tvrdi da je Turčin iz Bajburta. 

Što se tiče Ajvaz Mehmed-paše, 

on je rođen u Jagodini, tako da može 

biti Bošnjak ili Albanac. Moguće da je 

ipak Bošnjak, budući da Evlija Čelebija 

kaže da stanovništvo Jagodine govori 

bošnjačkim jezikom (Čelebija, str. 68). 

No, Čelebija nije uvijek pouzdan, tako 

da ovo moramo uzeti sa rezervom, ali 

ostaje činjenica da je u Jagodini živjelo 

dosta Bošnjaka. 

Bilo kako bilo, imamo najmanje 26 

naših Bošnjaka koji su igrali najvažniju 

ulogu u Osmanskom carstvu nakon 

sultanske. 


48

Kutak za islamsku omladinu 

Odabrao i pripremio: Semir Imamović 

Udruženje “Solidarnost” 

Najteža akcija za volontere “Solidarnosti” 

Radom u ime Allaha do nove pobjede! (Solidarnost-Bosnia) 

Kada kažeš “radim u ime Allaha“ onda to trebaš odgovorno 

potvrditi djelima u svakoj situaciji. Neki ljudi često kažu “volim te 

u ime Allaha“ a vrlo brzo nestanu iz tvog života kao da se ljubav u 

ime Allaha briše gumicom za olovku, kao da je stvar koju kada se 

polomi zamijenimo nekom drugom, novijom, boljom a ne uviđaju 

da lažu sami sebe i da ono što oni rade nije ni približno ljubavi 

u ime Allaha. Čišćenje tri godine nagmilane prljavštine prije dva 

dana je za nas bio užasno težak test. Pri polasku na teren mislili 

smo da će sve biti gotovo za 3-4 h. Sa radom smo počeli u 11 h a 

završili u 18 h. Prljave, žedne, gladne, užasnute stanjem u kojem 

smo pronašli staru majku, užasnute prljavštinom i smradom koji se 

širio kućom i dvorištem. Tog dana nam nije hrana ni padala na um. 

Smrad, koji se širio po kući, spoj urina, prljavštine, dima, legla miševa, 

crvi po svuda – zvuči strašno i pri samom čitanju a u stvarnosti 

je još strašnije i sve to je zasigurno nešto što će nam dugo ostati u 

sjećanju. Najgore je bilo kad smo otvorili frižider. Imali smo šta i 

vidjeti u toj minuti koliko smo uspjeli frižider držati otvorenim. 

Bio je pun posuda sa hranom i kesom punom crva. Uspjeli smo ga 

izbaciti napolje ali se smrad svo vrijeme širio, smrad koji ni po dvije 

maske na našim licima nisu mogle zaustaviti. Nije bilo šanse da bilo 

koji dio namještaja ili taj frižider vratimo nazad u kuću. Sabaha, 

Zemira, Adna, Eldisa, Semira - tim koji je neumorno radio. Ponijeli 

smo maske da bi izdržali nepodnošljivi smrad koji se širio ne 

bi li mogle lakše disati. Često smo u početku istrčavali iz kuće. Sve 

potrebne stvari za čišćenje smo kupili od svojih osobnih sredstava. 

Kupili smo metlu, četke, rukavice, sredstva za dezinfekciju. Ponijeli 

smo joj i svježu hranu, čistu posteljinu te odjeću. Sve staro što 

smo našli u kući a što je bilo u veoma lošem stanju smo pobacali i 

zapalili. Presvukli smo je, tepihe koji su bili mokri pobacali a miševi 

koji su se zalegli u ormaru su bili drugi najgori dio svega jer ih je 

bilo toliko da ih ne bismo mogli ni prebrojati a trebalo ih je izvlačiti 

iz kuće i sve stvari iz ormara na kojima su pravili svoja legla baciti 

na vatru. Čišćenje WC kupatila je bilo posebno teško. Svi odvodi 

su bili začepljeni. Nismo imali sa čim kupiti vodu pa smo morali 

improvizirati i koristiti čistu odjeću koju smo ponijeli sa sobom. U 

tim trenucima čini ti se nikad kraja prljavštini. Na kraju, nakon toliko 

sati rada sve je bilo gotovo. Koliko se moglo toliko je i urađeno. 

Naš trenutni osjećaj je mješavina zadovoljstva, tuge ali nikako sreće 

jer ona u onom svom pravom obliku ovdje nema mjesto. Plakao bi 

insan koliko se u duši nakupilo bola. 

“Dirhem’’ 

Uručena pomoć za porodicu Krpo 

Uz podršku vrijednih ljudi, krajem mjeseca septembra 2013. 

godine “Dirhem” je uputio jednokratnu pomoć za ugroženu 

porodicu u Mostaru. Pomoć u iznosu od 300 KM je uručena za 

četveročlanu porodicu, bračni par i njihovo dvoje malodobne djece, 

na ime kupovine lijekova i hrane. 

Majka je teško bolesna od autoimune bolesti, otac je stariji čovjek, 

bivši borac Armije BiH i bivši logoraš. Invalid je 80 posto, a osim 

organskih oštećenja koje je zadobio prilikom ranjavanja ima i 

PTSP -postratni sindrom. Zajedno troše lijekove u iznosu od 200 

do 250 km mjesečno. Žive od muževe niske invalidnine. Imaju 

dvoje male dijece, Nedima i Kemu. Obojica su odlični učenici. 

Stariji Kemo ima probleme sa kostima kuka od ranije i upravo radi 

klinička ispitivanja da bi se utvrdilo šta nije u redu. Dijete je imalo 

nedavno upalni proces na kukovima i nije moglo hodati. Žive u 

u trošnoj i vlažnoj kući staroj oko 200 godina. Ova porodica je 

dosta pomagala ranije dok su bili zdraviji drugim ljudima kojima 

je bilo teško, sada 

su oni u jako teškoj 

situaciji. Novcem 

od invalidnine jedva 

pokriju lijekove, 

za hranu i režije 

ne dotekne im. 

Ovom prilikom 

se zahvaljujemo 

donatorima, kao i 

našoj suradnici u 

Mostaru koja nam 

je mnogo pomogla 

da ova skromna ali 

i značajna pomoć stigne do porodice Krpo. 

Nadamo se da ćemo i dalje biti u mogućnosti pomagati ugroženim 

porodicama, a dobročinitelji koji žele pomoći ovu porodicu 

mogu nam se obratiti putem e-maila hodirhem@gmail.com ili 

telefonom na broj 062 874 556. 

Asocijacija žena MIZ Tuzla 

Prva radionica zdrave ishrane 

Prva radionica zdrave ishrane će se održati u srijedu, 06. novembra 2013. godine, 

u Kulturno-obrazovnom centru Tušanj sa početkom u 18,00 sati. Radionica će 

trajati 1,5 sat i uključivat će kratki teorijski dio o osnovama zdrave ishrane kao i 

praktični dio u kojem će polaznice interaktivno učestvovati. Već na ovom prvom susretu 

polaznice će imati priliku naučiti osnove samoprocjene prehrambenog statusa. 

Instruktorica radionica je mr. sci. Marizela Šabanović, nutricionistica. 


50

“Akos” 

Svečano otvorenje malonogometne 

lige “Fair play” 

sportskoj dvorani “Ramiz Salčin“, 27.10.2013. godine, 

zvanično je počela druga sezona U malonogometne 

“Prosvjetitelj’’ (Muallim) 

Predavanje za najmlađe o važnosti 

vode i čuvanju okoliša 

Voda i njena važnost bila je tema predavanja za učenike osnovne 

škole u Križevićima kod Zvornika, održano 28. oktobra 

od 12 sati i trideset minuta. Predavanje je organizovano zahvaljujući 

organizaciji “Muslim Aid” koja je za školu u Križevićima u 

prethodnim godinama obezbijedila finansijska sredstva u iznosu 

koji je veći od 50 hiljada maraka. Predavanje je napravljeno povodom 

Eko dana svjetske humanitarne organizacije muslimana 

“Muslim Aid”. Pred oko 60 okupljenih učenika iz Križevića o 

važnosti vode u životu čovjeka i zaštiti okoliša govorio je diplomirani 

žurnalist Ilijaz Miralemović, lider sektora za informisanje 

udruženja “Prosvjetitelj”. Adekvatne uslove obezbijedio je 

upravnik škole u Križevićima profesor Nisvet Mujanović inače 

sekretar “Prosvjetitelja” i lider sektora za edukaciju, a tehničku 

organizaciju pripremio profesor Nerzudin Hajdarević uz koordinaciju 

sa rukovodstvom “Muslim Aid-a” u Sarajevu, a Hajdarević 

je koordinator “Muslim Aid-a” za Podrinje i ujedno predsjednik 

udruženja “Prosvjetitelj”. Prije početka predavanja prisutnim se 

obratio predsjednik Nerzudin Hajdarević. Podsjetio je prisutne 

na rad i važnost “Muslim Aid-a” zahvaljujući čemu danas učenici 

u Križevićima, ali i mnogim drugim mjestima širom Podrinja 

imaju bolje uslove za školovanje i da dosadašnje pomoći “Muslim 

Aid-a” iznose više stotina hiljada maraka za učenike u Podrinju. 

Kroz predavanje prisutni su upoznati o važnosti vode za ljudski 

život, hemijskom sastavu vode, različitosti između čiste, slatke i 

slane vode. Predočen je slikovno uz pojašnjenje i hidrološki ciklus 

koji se odvija i život znači na planeti Zemlji. Pored naučnog 

objašnjenja o vodi učenicima je prezentirano i šta vjera islam kaže 

o vodi i važnosti vode. Cilj predavanja je bilo podizanje savjesti 

kod prisutnih o važnosti zaštite okoliša i vodenog bogatstva kojeg 

lige pod nazivom “Fair play”. Liga je organizovana od strane 

udruženja “Svitanje” i udruženja “Bulbul”. Na jučerašnjoj 

ceremoniji otvaranja okupio se veliki broj ljudi, koji 

su mogli vidjeti predstavljanje ekipa, te obraćanja ogranizatora 

i gostiju. U ime organizatora, obratio se predsjednik 

“Svitanja”- gospodin Ensar Mulaosmanović, koji 

se zahvalio svim učesnicima zaželivši im mnogo sportske 

sreće i fer igre. Na skupu je govorio i prof. dr. Šukrija Ramić. 

Profesor je u par rečenica apelovao na sve igrače da 

im njihovi međusobni odnosti budu važniji od rezultata. 

“Žuti karton gledajte kao mali grijeh a crveni kao veliki”, 

poručio je prof. Ramić i tako simbolično poslao poruku 

svim prisutnim da poštuju i čuvaju sigurnost i čast svoga 

protivnika na terenu. Posebnu čast organizatoru i prisutnima 

je priredio načelnik općine Novi Grad gosp. Semir 

Efendić, koji se također obratio sa par riječi u kojima je 

izrazio nadu da će ovakvih društveno-korisnih projekata 

biti još više. Načelnik, zajedno sa općinom Novi Grad, 

mnogo je doprinio u organizaciji lige s obzirom da je postignut 

dogovor sa preduzećem koje ima ingerenciju nad 

dvoranom o povoljnijem korištenju. On je najavio da će 

se potruditi da pomogne projekat i u finansijskom smislu. 

Efendić je izveo i prvi udarac kojim je liga svečano i 

otvorena. Manifestaciju su svojim glasovima uljepšali članovi 

hora “Rejjan” učenjem prigodne ilahije, nakon čega 

je hafiz ef. Sadrudin Išerić, imam Careve džamije proučio 

i prigodnu dovu. Inače, liga “Fair play” će trajati do marta 

sljedeće godine. Liga broji 16 klubova, a podijeljena je u 

dvije grupe po 8 ekipa. Nakon grupne faze, igrat će se 

play off u kojem će učestvovati najbolje četiri ekipe iz svake 

grupe. Liga se igra po pravilima futsala, stim da je uvršten 

čitav niz dodatnih pravila koji se isključivo vežu za 

moralno ponašanje igrača na terenu. Organizator je htio 

da liga bude most i spajanje među mladim ljudima. Zato 

su i postavljena pooštrena pravila kako bi spriječila svaki 

vid grube igre i verbalnih duela među igračima. 

Medijski pokrovitelj malonogometne lige je radio BIR i 

akos.ba. Termin odigravanje utakmica, satnice, rezultate i 

sve ostalo možete pratiti na stranici: www.futsal.ba 

posjedujemo. Poslije predavanja prisutnim se u ime organizacije 

“Muslim Aid” obratila i direktorica ureda u Sarajevu zamolivši 

prisutne da čuvaju vodu i budu bolji od svojih prethodnika kako 

bi bogatstvo vode sačuvali, a najbolji način za to jeste da se prema 

vodi odnose sa posebnom pažnjom. “Veliko nam je zadovoljstvo 

da je ‘Muslim Aid’ ove godine u BiH proslavio svoju 28. godišnjicu 

u Križevićima sa djecom iz istočne Bosne kroz aktivnosti vezane 

za ‘Važnost vode za život’.” Ovim riječima završila je obraćanje 

direktorica Edina Šehić Saljiji. Poslije ovog učenici su organizovali 

simboličnu akciju čišćenja i sakupljanja smeća u dvorištu škole 

i obližnjem koritu potoka koji protiče pored školskog dvorišta. 

Poslije prikupljanja desetak vreća otpadaka i pravilnog odlaganja 

smeća, svim učesnicima mini akcije čišćenja podijeljeni su prigodni 

pokloni u vidu osvježenja. Ovo je jedna od mnogobrojnih 

akcija organizacije “Muslim Aid” koja je do sada u suradnji sa 

udruženjem “Prosvjetitelj” u Podrinju realizovale projekte čija je 

vrijednost nekoliko stotina hiljada maraka. 


51

Komentar polumjeseca 

Svi Miloševićevi igrači 

TV Pink i tajni transkripti 

TV Pink je zahvaljujući 

svojim vezama sa 

vladajućom porodicom 

Milošević-Marković 

brzo napredovala i do 

1998. godine TV Pink je 

imala 100 % nacionalnu 

pokrivenost (Srbija, Crna 

Gora) kao i lidersku poziciju 

u gledanosti i advertising 

tržistu, na kojoj se nalazi i 

dan danas. Nakon toga je 

krenulo osnivanja PINK-a 

po državama bivše SFR 

Jugoslavije. Inače Željko 

Mitrović je bio jedan 

od glavnih članova JUL 

(Jugoslovenska udružena 

levica), stranke koju je 

vodila žena Slobodana 

Miloševića, Mira Marković 

Piše: Haris Sejdić 

Za sve “naše” gledaoce 

realitija 

šoua na TV Pink 

pod nazivom FARMA ili 

ZVEZDE GRANDA ili 

GRAND PARADA smatram 

da vrijedi da pročitaju 

isječak iz knjige “Slobodan 

Milošević - Tajni 

transkripti 1995-1998”. 

Tajni transkripti telefonskih 

razgovora bivšeg 

predsjednika Srbije i SR 

Jugoslavije i haškog optuženika 

Slobodana Miloševića 

prvi put su objavljeni 

2007. godine u knjizi 

Dušana Vira “Slobodan 

Milošević - Anatomija 

zločina”, i to kao specijalni 

dodatak na preko tri 

stotine stranica. 

Iz razgovora se može 

vidjeti kako je funkcionirala 

porodica Milošević 

(Mira Marković, Slobodan, 

kćerka Marija i sin 

Marko) u periodu nakon sklapanja 

Dejtonskog sporazuma 1995. pa sve 

do 1998. godine. 

Iz razgovora se 

može vidjeti kako 

je funkcionirala 

porodica 

Milošević (Mira 

Marković, 

Slobodan, kćerka 

Marija i sin 

Marko) u periodu 

nakon sklapanja 

Dejtonskog 

sporazuma 1995. 

pa sve do 1998. 

godine. 

Isto tako iz transkripata 

se može vidjeti odnos porodice 

Milošević sa svojim 

najbližim saradnicima i 

prijateljima, prije svega sa 

Milanom Milutinovićem 

i njegovom ženom Olgom 

(ministar vanjskih poslova 

i poslije predsjednik Srbije), 

Draganom Hadži Antićem 

(glavnim urednikom dnevnog 

lista Politika), Željkom 

Mitrovićem (vlasnik TV 

Pink), Momirom Bulatovićem 

(predsjednik Crne 

Gore i poslije premijer Vlade 

SR Jugoslavije). 

Pink International 

Company, vlasnika Željka 

Mitrovića, je privatna, 

medijska korporacija koju 

čine komercijalna televizija 

koja svoje programe emituje 

u nekoliko država na nekoliko 

kanala (TV Pink), radio 

stanica (Radio Pink) i kompleks 

filmske produkcije 

(Pink Films International). 

Osnovana je 1993. godine 

kao jedna od prvih medijskih 

kompanija u privatnom vlasništvu u 

tadašnjoj SR Jugoslaviji. 


52

Krajem 1994. godine, Pink International 

je napravio korak u svojem 

razvoju osnivanjem televizije - TV 

Pink. Emitovanje je počelo iz malog 

studija dok je signal u početku pokrivao 

samo grad Beograd. 

TV Pink je zahvaljujući svojim 

vezama sa vladajućom porodicom 

Milošević-Marković brzo napredovala 

i do 1998. godine TV Pink je imala 

100 % nacionalnu pokrivenost (Srbija, 

Crna Gora) kao i lidersku poziciju 

u gledanosti i advertising tržistu, na 

kojoj se nalazi i dan-danas. Nakon 

toga je krenulo osnivanja PINK-a po 

državama bivše SFR Jugoslavije. 

Inače Željko Mitrović je bio jedan 

od glavnih članova JUL (Jugoslovenska 

udružena levica), stranke 

koju je vodila žena Slobodana Miloševića, 

Mira Marković. 

Ukratko ćemo objasniti i riječ reality 

show. Reality show je anglizam 

koji označava posebnu vrstu televizijskih 

emisija u kojima se prati 

život običnih ljudi. 

Reality show obično je natjecateljskog 

karaktera. Cilj je natjecanja 

steći popularnost u gledatelja, te u 

konačnici zahvaljujući tome osvojiti 

nagradu. 

SLIJEDI: 

Isječak iz knjige: “Slobodan 

Milošević - Tajni transkripti 

1995-1998”. 

str.276,277 

01.12. 1997. 

10:59h 

Razgovor Mire Marković (žena 

Slobodana Miloševića) sa Željkom 

Mitrovićem, vlasnikom Pinka, u 

kojem Mira naručuje televizijsku 

emisiju koja bi trebala da iskompromituje 

predsjedničke kandidate 

Vojislava Šešelja i Vuka Draškovića 

uz napomenu kako im ne odgovara 

“varijanta u kojoj je Vuk nadgovorio 

Šešelja”. 

Emisija o kojoj govore je emitovana 

na RTS-u 29.11.1997. godine i 

može se naći na Youtube. 

Željko: Željko Mitrović kraj telefona. 

X: Željko, momenat samo. 

Mira: Alo? 

Željko: Zdravo, Miro. 

Mira: Željko, ja, ne 

zovem te zbog onog jučer, 

nego te zovem iz drugih 

razloga. Treba da ti dam 

neke zadatke. Što se tiče 

onog juče, čula sam se sa 

Milanom (misli se na Milana 

Milutinovića). On 

kaže da mu je to bilo malo 

20 minuta, pola sata. Da 

nije bilo zamišljeno. 

Željko: Nije pola sata, 

nego sat vremena. On uopšte 

ne zna šta smo sve zamislili. 

Mira: Javi mu se, pa 

mu objasni, Željko. 

Željko: Hoću. 

Mira: Najbolje da ja tu 

ne budem medijator. 

Željko: Ceo problem je u tome 

što se on zatvorio i ne da. Pustio je 

neke ljude koje. .. 

Mira: Željko, pa javi mu se, pa 

mu objasni ili neka ga zove Vulin 

pa mu zajedno objasnite. Je li došao 

Vulin? 

Željko: Jeste. Pa ja i Aca smo zajedno 

spremali tu stvar. 

Mira: Evo, pazi šta ima da ti kažem. 

Mi bi imali sad neke zadatke 

oko ovog intervjua što je bio preksinoć. 

Ja ću Aci Vulinu sve da kažem 

šta treba da se uradi, a evo šta bi ti 

mogao da uradiš. Da ti napraviš jednu 

emisiju iz onog duela. 

Željko: Mogu ja onako u kompletu, 

recimo, da repriziram. 

Mira: U kompletu, a razmisli da 

je pustiš u kompletu ili da uzmeš 

odlomke koji su naročito kompromitantni. 

Pazi, nama ne odgovara 

varijanta u kojoj je Vuk nadgovorio 

Šešelja. 

Željko: Jeste. 

Mira: Nismo mi sada srećni jer 

je Šešelj koji je pobedio Lilića* propao 

(Naime, prva dva pokušaja održavanja 

predsedničkih izbora u Srbiji 

bila su poništena zbog nedovoljnog 

broja birača koji su se odazvali. Na 

njima je predsednički kandidat SPSa, 

JUL-a i Nove demokratije bio Zoran 

Lilić, koga je u oba prva kruga 

Vojislav Šešelj dobio. Tek u trećem 

pokušaju, koalicija SPS-a, JUL-a i 

Mira: Željko, 

ja, ne zovem 

te zbog onog 

jučer, nego te 

zovem iz drugih 

razloga. Treba 

da ti dam neke 

zadatke. Što se 

tiče onog juče, 

čula sam se sa 

Milanom (misli 

se na Milana 

Milutinovića). 

On kaže da mu 

je to bilo malo 

20 minuta, pola 

sata. Da nije 

bilo zamišljeno. 

Nove demokratije izašla je 

sa Milanom Milutinovićem 

kao svojim predsedničkim 

kandidatom). Nećemo va ljda 

da hranimo Vuka. 

Željko: Naravno. Moramo 

izabrati mesta koja 

kompromituju obojicu. 

Znači uzeti najgora mesta 

i iz jednog i iz drugog. 

Mira: Tu treba da se 

napravi jedna maštovita 

režija. 

Željko: Jeste. Možda 

posebna emisija. Da ima 

duha. Videću ja danas da 

napravimo to u toku dana 

i da večeras već pošaljem 

kola, možda ako hoćeš da 

pogledaš. 

Mira: Čekaj, ja nisam u Beogradu. 

Sutra sam ujutro ja u Beogradu. 

Željko: Pa, dobro. Mi ćemo to 

danas izmontirati i ja ću to, ako ne 

stignem večeras. 

Mira: Znaš, ti meni možeš da 

se javiš, ako si to izmontirao danas 

da mi neko doveče donese kad Slobi 

donose poštu, a ako ne, onda sutra 

kad ja dođem u Beograd. 

Željko: Znači sutra ćemo to mi 

već emitovati sigurno. Ujutro ćeš 

ti to najkasnije vidjeti, a ja ću probati 

da večeras već, pa ću poslati s 

tom poštom ili ako ne bude stiglo 

poštom, videću, možda napravim 

neku polustudijsku verziju, pa onda 

da izmontiramo da ne bi bila samo 

sirova seča. 

Mira: I sad pazi šta mi treba još. 

Ja sam zvala u JUL, pa tamo na moj 

telefon koji ja jedino znam se niko 

ne javlja. Ja sam Bisu pustila da danas 

ne dolazi, jer je radila, ali molim 

te, pokušaj da nađeš Vulina, da 

mi se javi Vulin i da mi se javi Žika 

iz Borbe. 

Željko: OK. Evo sad ću se čuti sa 

Acom odma’ i javiće vam se na ovaj 

isti broj. 

Mira: Aci kaži nek on nađe Žiku 

Đorđevića. 

Željko: OK. Zovem odmah i odmah 

se javljam. 

Mira: Dobro. Ćao! 

Željko: Važi Miro. Ćao! 


53

Islamnet 

Pripremili: Ezher Beganović i Semir Imamović 

SAD 

Barack Obama: Jako 

dobro ubijam ljude 

Prema novoj knjizi o američkom 

predsjedniku Baracku Obami, 

šef Bijele kuće se u jednom 

razgovoru sa svojim suradnicima 

o kontroverznim napadima bespilotnim 

letjelicama “pohvalio” 

kako je “postao dobar u ubijanju 

ljudi”. Informacija o tome pojavila 

se u knjizi “Double Down: Game 

Change 2012” koja se konkretnije 

bavi prošlogodišnjom predsjedničkom 

utrkom između Obame i 

republikanskog kandidata Mitta 

Romneyja. Autor Mark Halperin 

i John Heilemann proveli su 

skoro dvije godine u radu na njoj 

razgovarajući sa suradnicima oba 

političara, a ova Obamina izjava 

sigurno će izazvati pažnju kako 

njegovih protivnika, tako još više 

i pristaša. Napadi američkim dronovima, 

naime, intenzivirani su 

upravo tijekom Obaminog mandata 

i mnogi ih smatraju najkontroverznijim 

dijelom njegova dosadašnjeg 

staža u Bijeloj kući. Nedavno 

je objavljen podatak, do kojeg je 

došlo Društvo istraživačkih novinara, 

da je tijekom 10 godina Bijela 

kuća zapovijedila 378 napada, a od 

toga ih je 326 zapovijedio Obama. 

Ubijeno je između 2.500 i 3.600 

ljudi, a od toga, prema nekim procjenama, 

blizu 1.000 civila, među 

kojima i 200 djece. 

SAD 

Zašto Nabila Rehman nije 

dobrodošla u Americi kao 

Malala Yousafzai? 

Krajem oktobra, tačnije 24.10.2012, 

američki predator (bespilotna letjelica), 

leteći preko pakistanske pokrajine Sjeverni Waziristan, 

naišao je na osmogodišnju djevojčicu Nabilu 

Rehman, na njenu braću i sestre, i njihovu staru 

nanu. Oni su u to doba radili u polju pored njihovog 

seoskog doma. Njena nana Momina Bibi, podučavala 

je unučad kako da beru bamiju, dok se familija 

pripremala za dolazak bajramskog odmora. Međutim, 

tog istog dana dogodio se strašan događaj koji je 

zauvijek promijenio tok života ove porodice. Visoko 

iznad njih djeca su iznenada čula prepoznatljivo zujanje 

koje emituju bespilotne letjelice CIA, zvuk poznat 

onima koji žive u ruralnim pakistanskim selima, 

koja su progonjena 24 sata na dan. Nakon zujanja 

čula su se dva klika. Bespilotna letjelica je u tom momentu 

objavila svoj smrtonosni teret koji je spustila 

na Rehman porodicu, i u jednom trenutku životi 

ove djece se pretvaraju u noćnu moru punu bola, 

konfuzije i terora. Sedmoro djece je ranjeno, dok je 

Nabilina nana ubijena pred njenim očima, čin za koji 

se nikad nije dalo ni izvinjenje, niti objašnjenje ili bilo 

kakvo opravdanje. 

Prošlog sedmice Nabila, njen otac koji je nastavnik i 

njen 12-godišnji brat otputovali su u Washington da 

ispričaju svoju priču i da traže odgovore o događajima 

koji su se desili tog dana. Međutim, unatoč prevazilaženju 

ogromnih prepreka koje su bile nevjerovatne 

da bi ova porodica otputovala iz ruralnog Pakistana 

do Amerike, Nabila i njena porodica bili su oštro 

zanemareni i ignorisani. Na ročištu Kongresa, gdje 

su dali izjavu, samo pet od 430 predstavnika se pojavilo 

taj dan. Po riječima Nabilinog oca, nastavnika, 

onima koji nisu prisustvovali uputio je sljedeće riječi: 

“Moja kći nema lice teroriste, niti je moja majka imala, 

ovo jednostavno nema smisla za mene, zašto se to 

dogodilo ... kao nastavnik, ja sam htio da edukujem 

Amerikance, da znaju da su moja djeca ranjena.” 

Prevodilac je lio suze dok je prepričavao njihovu priču, 

ali američka vlada je odlučila da ignoriše ovu 

porodicu i da ignoriše tragediju koju su doživjeli. 

Nabila, blaga djevojka od devet godina, sa upadljivim 

kestenjastim očima, upitala je jednostavno 

pitanje u svojoj izjavi: “Šta je moja nana uradila 

pogrešno?” Nije bilo nikoga da odgovori na ovo 

pitanje, a malo kome je stalo da ga čak i posluša. 

Sramotno je krajnje nepoštivanje kojim američka 

vlada ima prema familiji Rehman, Vlada koja tvrdi 

da je oslobađajuća. I dok se sve to dešavalo, Barack 

Obama je proveo to isto vrijeme na sastanku sa 

CEO, proizvođačem oružja, Lockheed Martin. 

Korisno je pogledati kontrast američkih odgovora 

ili neodgovora Nabili Rehman sa onim što je pokazala 

u slučaju Malale Yousafzai, mlada djevojka 

koja je skoro bila ubijena od strane pakistanskih 

talibana. Dok je Malala hvaljena od strane zapadnih 

medija, političara i građanskih vođa za 

svoje junaštvo, Nabila je postala samo još jedna od 


54 

miliona bezimenih ljudi koji su imali svoje živote 

i koji su uništeni u protekloj deceniji kroz američku 

okupaciju. Razlog za ovo blještavo neslaganje je 

očigledno. Budući da je Malala bila žrtva talibana, 

ona je, uprkos protestima, viđena kao potencijalno 

sredstvo antiislamske političke propagande, koja će 

se koristiti u ratu zagovornika. Ona se može koristiti 

kao ljudsko lice protiv napora, simbol navodne 

pristojnosti i simbol njihovih talibanskih uzroka 

zla, vrsta devojčice u čije ime SAD i njeni saveznici 

mogu reći da je oslobađanje takvih opravdano 

kroz nevjerovatno krvoproliće koje čine. Upečatljivo, 

mnogi od onih koji su uzeli njeno ime i sliku 

kao simbol pravednosti američke vojne akcije u 

muslimanskom svijetu, nisu ni zastali da saslušaju 

njene riječi ili mišljenje o toj temi. Kao što je opisano 

od strane Washington Posta, Max Fisher: “Zapadno 

zalaganje preko Malale je postalo manje o 

njenom naporu za poboljšanje uvjeta djevojčica u 

Pakistanu ili svakodnevnoj borbi miliona djevojčica 

u Pakistanu za svoja prava, naprotiv ona je postala 

naša želja da se sami osjećamo toplo i fino. Da 

bi uvjerili sami sebe da je ovo krvoproliće, jednostavna 

stvar, tj. borba dobrih momaka protiv loših 

momaka, da smo mi na desnoj strani pravde i da je 

sve uredu”. Ali kako se Nabila uklapa u ovu sliku? 

Ako vansudska pogubljenja nevinih, udari i mučenja 

bespilotnih letjelica su, zapravo, dio i uzrok 

povezan sa oslobođenjem pakistanskog naroda, 

naroda Afganistana i drugih zemalja, gdje su simpatija 

ili, čak, jednostavno priznanje za štete koje je 

ovaj besmisleni rat nanio bezbrojnim malim djevojčicama 

poput nje? Odgovor je jasan: Jedini ljudi 

koji su priznati kao žrtve, su oni koji postaju žrtve 

neprijatelja. Malala i njena borba je morala postati 

lice i opravdanje američke ratne sile, pa čak i protiv 

njene volje, ukoliko je to potrebno, dok bezbroj 

malih curica poput Nabile bit će terorizirane i ubijane 

kao kolateralna šteta rata bez kraja. Za Nabilu, 

neće biti slavnih intervjua i ceremonija, te dodjele 

nagrada. Dok je davala izjavu skoro niko nije ni 

prisustvovao. A, da su došli, čuli bi devetogodišnju 

djevojčicu kako postavlja pitanja koja su milioni 

drugih nevinih ljudi, koji su imali svoje živote, koji 

su bačeni u haos u protekloj deceniji, isto pitali: 

“Kad čujem da idu za ljudima koji su učinili loše 

stvari u Americi, pa onda se pitam šta sam to ja 

uradila pogrešno njima? Šta je moja nana uradila 

pogrešno njima? Ja nisam učinila ništa loše.” (Piše: 

Murtaza Hussain / Al Jazeera 

Za Saff preveo: Zenaid Bačić)

Turska 

Erdogan izdao direktivu o 

zabrani zajedničkog stanovanja 

studenata i studentica u 

internatima 

Doha (Katar) 

Svjetska unija islamskih 

učenjaka pozvala Egipćane 

na masovne demonstracije 

protiv suđenja dr. Mohammedu 

Morsiu 

U 

povodu početka suđenja dr. Mohammedu 

Morsiu, Svjetska unija 

islamskih učenjaka (El-Ittihadu-l- 

’alemijj li ‘ulemai-l-muslimin), na čelu 

sa dr. Jusufom el-Kardavijem, oglasila 

se saopćenjem za javnost u kojem je 

pozvala egipatski narod da, masovnim 

demonstracijama, izrazi svoje protivljenje 

montiranom sudskom procesu 

protiv svrgnutog egipatskog predsjednika 

dr. Mohammeda Morsia, prenosi 

islamski portal islamtoday.net. “Suđenje 

Mohammedu Morsiu je zapravo 

suđenje volji i pravu egipatskog naroda 

na sopstveni izbor i zato ga u potpunosti 

odbacujemo i najoštrije osuđujemo. 

Oni koji su silom uzurpirali vlast, snose 

punu odgovornost za trenutne nemire i 

destabilizaciju prilika u Egiptu. Ovo je 

prvi put u povijesti Egipta da se vodi 

sudski postupak protiv legitmno izabranog 

predsjednika, i da se, na najmonstruozniji 

način, obračunava sa 

onima koji brane pravdu, zakon, slobodu, 

ljudsko dostojanstvo i dostignuća 

narodne revolucije’’ – smatraju u Uniji. 

“Pozivamo kompletan egipatski narod, 

stanovnike gradova i sela, da iziđu na 

ulice i jednoglasno osude skrnavljenje i 

Premijer Turske i predsjednik Partije 

pravde i razvoja Tajib Erdogan izjavio 

je za turske medije da je izdao potrebna 

uputstva za početak kampanje 

razdvajanja muških i ženskih studenata 

u školskim internatima, što je izazvalo 

nove kontraverze u turskoj javnosti o 

ulozi i mjestu vjere i vjerskih propisa 

u turskom društvu. Tokom sastanka 

sa stranačkim kadrovima, koji je održan 

krajem sedmice, Erdogan je kazao: 

“Neprihvatljivo je da studenti i studentice, 

u školskim internatima, dijele isti 

stambeni prostor, jer je to u suprotnosti 

sa našim vrijednostima i našim 

poimanjem demokratije.’’ Naglasio je 

da će njegova vlada, na ovaj ili onaj način, 

pratiti implementaciju ove odluke 

i učiniti sve da se ona u što skorijem 

roku provede u djelo. “Ograničenost 

stambenim kapacitetima ne može biti 

izgovor za nastavak ovakve prakse, kao 

što se ona ne može pravdati edukativnim, 

niti bilo kojim drugim razlozima’’, 

istakao je Erdogan i najavio primjenu 

novog internatskog režima već 

od početka nove školske godine. 

zloupotrebu časnog El-Azhara i drugih 

egipatskih univerziteta u dnevno-političke 

svrhe, hapšenje slobodnomislećih 

Egipćana, studenata i studentica, i, na 

kraju, suđenje njihovom legitimno izabranom 

predsjedniku, koji jedini ima 

legitimitet i predstavlja slobodnu volju 

egipatskog naroda’’, kaže se, između 

ostalog, u saopćenju. Predsjedavajući 

Unije dr. Jusuf el-Kardavi, se pita: 

“Kako je moguće da neko ko je donio 

Egiptu zlatnu medalju sa Svjetskog prvenstva 

u Njemačkoj, bude priveden 

i ispitivan samo zato što podržava demonstrante, 

i na majici nosi simbol demonstracija 

sa trga Rabia’ el-’Adevijje? 

Momak je pred tv kamerama pokazao 

simbol otpora bezakonju i nepravdi 

i odjednom se našao u nemilosti vojne 

vlasti, koja čak razmišlja o tome da 

mu oduzme državljanstvo, jer navodno 

sramoti Egipat. Ti ljudi su izgubili i 

razum i vjeru i moral: kako će oduzeti 

državljanstvo nekome ko je rođeni 

Egipćanin i čiji porodica stoljećima živi 

na egipatskom tlu?’’ – rekao je medijima 

razočarani Kardavi. 


55 

Velika Britanija 

Muslimanski studenti 

klanjaju džuma-namaz u 

parku po kiši 

Muslimanski studenti Univerziteta 

Queen Mary u 

Londonu posljednje dvije sedmice 

klanjaju džumu u parku. 

Muslimanski studenti sa spomenutog 

Univerziteta dvije sedmice 

protestiraju zbog onemogućavanja 

da obavljaju molitve u prostorijama 

Univerziteta. Iako je u 

prošli petak padala kiša, više stotina 

studenata je klanjalo džumu 

u parku ispred Univerziteta. Oni 

su uporni u svojim zahtjevima da 

im se dozvoli da obavljaju molitvu 

u prostorijama Univerziteta. 

Muslimani čine 20% ukupne studentske 

populacije na Univerzitetu 

Queen Mary. Uprava Univerziteta 

se pravda da je od početka 

nove akademske godine, zbog nedostatka 

slobodnog prostora, bila 

prinuđena muslimane studente 

usmjeriti da obavljaju molitvu u 

najbližoj džamiji. Shahala Ahad, 

student mašinstva kaže da su prostorije 

za molitvu na Univerzitetu 

redovno bile prepune tokom 

džuma-namaza petkom. „ Sve je 

bilo prepuno, čak su i stepenice i 

hodnici bili prepuni studenata“. 

Muslimanski studenti u Velikoj 

Britaniji su odlučni da prakticiraju 

islam i odlučni su da istraju u 

traženju ispunjenja demokratskih 

vjerskih sloboda. Klanjanje džume 

na kiši u parku ispred Univerziteta 

Queen Mary u Londonu dokaz je 

njihove odlučnosti.

Jemen 

Nobelovka Tawakkol 

Karman 

Prominentna jemenska aktivistica 

i dobitnica Nobelove nagrade 

za mir Tawakkol Karman donirala 

je kompletan novčani iznos od 

nagrade u humanitarne svrhe. Svoj 

novac nobelovka Tawakkol Karman 

donirala je porodicama poginulih 

demostranata u revoluciji 

protiv bivšeg predsjednika, koja 

je trajala 2011. godine. Tawakkol 

Karman je bila lider narodne revolucije 

2011. godine i zbog toga je 

dobila Nobelovu nagradu. Donirajući 

sav novac od nagrade Tawakkol 

Karman je pokazala da je ostala 

vjerna revolucionarnim idejama. 

Poznato je da je Tawakkol Karman 

otvoreno podržavala egipatski narod 

koji je podržavao svrgnutog 

predsjednika Mohammeda Morsia, 

odnosno otvoreno je digla svoj 

glas protiv vojnog udara egipatske 

vojske. Nažalost, u Jemenu danas 

situaciju nimalo nije dobra. Nakon 

svrgavanje bivšeg predsjednika i 

imenovanja nove vlasti Jemen nije 

doživio bitniji napredak. Trenutno 

u toj zemlji traje više sukoba zbog 

čega se može reći da je Jemen u 

všegodišnjem građanskom ratu. 

Al Kaida Jemena vodi višegodišnji 

rat protiv Vlade Jemena, također 

jemenska vlada vodi stalne sukobe 

sa šiitskim oružanim snagama, a 

povrh toga u sukobu su Al Kaida 

Jemena i šiitska plemena Huti. 

Švicarska 

Od krsta do mahrame 

Nakon što je počela sa studijom 

islamskih nauka, Janina Sorger 

je shvatila da islam puno više 

odražava njena shvatanja nego kršćanstvo. 

Prije baletska plesačica sa 

pank frizurom, danas, kako je njen 

otac zove, cura sa mahramom. Janina 

Sorger je svoj život, a samim tim 

i svoju svakodnevnicu, ponovo definirala.Za 

vrijeme pauze zbog jedne 

povrede počela se baviti Kur’anom 

sa posljedicom da je odbacila svoj 

bivši poziv, prešla na islam i prije 

godinu dana počela studij islamskih 

nauka. “U mojoj okolini nema muslimana, 

to je bio moj lični proces, 

ja sam sama za sebe konvertirala”, 

kaže Janina Sorger. Politički se već 

duže vremena bavila arapskim svijetom, 

čitala knjige i prošlog ljeta bila 

na putovanju u Izrael i Palestinu. 

“Svakodnevnica tamo nije kao što se 

ovdje priča po principu čula-kazala 

ili kao što se zna o islamu u Europi. 

Upoznala sam jake i stabilne žene, 

koje imaju svoj posao, ophođenje 

među ljudima je puno poštovanja, 

što je na mene ostavilo jak utisak. 

Sve više kršćani postaju svjesni da 

islam odražava njihove lične vjerske, 

društvene i moralne pretpostavke. 

Kur’an mi je dao odgovore koje tako 

ne nalazim u Bibliji. Naprimjer, smetala 

mi je zamisao da Bog šalje Svog 

sina na zemlju da bi ga onda ubio”, 

priča Janina. Janina se odlučila za 

Allaha, nosi mahramu, džempere sa 

dugim rukavom i suknje. Ona kaže 

da mnogi ne mogu zamisliti da muslimanke 

također idu u šoping s tim 

da se bira šira odjeća, jer se inače tijelo 

previše odražava. “Promjena nije 

bila preko noći, jer čovjek treba puno 

samouvjerenosti da se izloži reakciji 

Katar 

Bahrejn i Katar planiraju 

izgradnju mosta dugog 40 

kilometara 

Bahrejn i Katar ponovo su otvorili 

pregovore oko izgradnje mosta 

koji bi spajao ove dvije zemlje. Arif 

Khamis, sekretar ministra finansija 

u Vladi Bahrejna kaže da su ove 

dvije zemlje još 2006. godine potpisale 

sporazum o izgradnji mosta čija 

izgradnja bi koštala oko 5 milijardi 

američkih dolara. Kada je u pitanju 


56 

okoline. Zapravo, htjela sam čitavo 

vrijeme nositi mahramu jer je to za 

mene služba Bogu ali sam prvo nosila 

kapu i šal.” Janini roditelji žive 

u Njemačkoj. Njen prelazak na islam 

izazvao je žestoke reakcije i sate telefoniranja. 

“Bilo je puno predrasuda, 

trebalo je puno vremena za sve odgovore. 

Moj otac je dobio ogroman 

telefonski račun na šta i danas podsjeća. 

Kad sam prvi put došla kući sa 

mahramom otac me ismijao a mama 

je rekla neprimjerenu riječ. Na miru 

smo se ispričali, jer su mislili da su 

me izgubili.” Jenina je sad opuštenija.Ne 

samo da svoju religiju primjenjuje 

na odjeći nego i inače. Muškarcima 

ne daje ruku za pozdrav. Janina 

je danas udata. “Mnogi misle da muslimani 

u braku tjeraju žene da nose 

mahramu. To kod mene nije slučaj, 

ja ne nosim ludačku jaknu.Mahramu 

nosim iz ljubavi prema svojoj 

vjeri. Pet puta dnevno klanjam, bez 

obzira gdje se nalazim. Na početku 

sam imala straha to raditi u javnosti, 

nisam htjela provocirati.Onda sam 

čitala sljedeće ‘kome se želiš svidjeti 

Allahu ili ljudima’. Tad je za mene 

bilo sve jasno. Da bi mogla klanjati 

na čistoj podlozi uvijek imam tamno 

plavi tepih sa ušivenim kompasom 

sa sobom... Posatala sam strpljivija 

i mirnija. Prije sam imala nagon da 

što više postignem, ali sam naučila 

da budem sama sebi dovoljna.Hvala 

Allahu.” 

izgradnja spomenutog mosta najimpresivniji 

podatak je da će on biti 

dug čak 40 kilometara. Planirano je 

da preko mosta dnevno prelazi oko 5 

hiljada automobila.

Sirija 

Više od 6 miliona prognanih i 

raseljenih iz Sirije od početka 

revolucije 

Foto islamneta 

Više od 6 miliona ljudi bilo je prisiljeno 

napustiti svoje domove u 

Siriji usljed ratnih dejstava, navodi se 

u najnovijem izvještaju Ujedinjenih 

nacija o stanju u Siriji. To znači da 

je broj raseljenih Sirijaca u posljednjih 

nekoliko mjeseci naglo porastao 

i da bi ovo mogao biti jedan od najvećih 

egzodusa civilnog stanovništva 

nakon II svjetskog rata. “Broj Sirijaca 

kojima je potrebna humanitarna 

pomoć, popeo se na rekordnih 9, 3 

miliona što je porast za oko 2,5 miliona 

u odnosu na prošli mjesec”, 

kazala je Valerija Amos, UN-ov podsekretar 

za humanitarna pitanja i 

koordinatorica za urgentnu pomoć. 

U svom nedavnom obraćanju Vijeću 

sigurnosti UN-a, Amosova je istakla 

da je od početka ratnih dejstava u 

Siriji 6,5 miliona ljudi moralo napustiti 

svoj dom i sigurnost potražiti 

u nekoj od susjednih država, a samo 

prije mjesec dana taj broj je iznosio 

4,25 miliona. Prema tome, za samo 

mjesec dana prisilno je raseljeno 2, 

25 miliona ljudi. Njene su procjene 

da bi do kraja godine ta brojka 

mogla biti znatno veća. Amosova je 

zatržila od Vijeća sigurnosti da izvrši 

dodatne pritiske kako bi se osigurala 

dostava humanitarne pomoć svim 

onima kojima je potrebna u ratom 

zahvaćenim sirijskim gradovima. 

Dakle, UN, kao i u mnogim ranijim 

slučajevima, u kojima su žrtve ratnih 

sukoba bili muslimani, nastavlja svoju 

ulogu hladnog konstatiranja broja 

poginulih i raseljenih i apsolutnog 

nemiješanja, što u potpunosti obesmišljava 

njihovo postojanje kao tzv. 

posredničkog međunarodnog faktora, 

čiji je prevashodni zadatak održavanje 

mira i sigurnosti u svijetu, 

ali i širenje tolerancije i promicanje 

poštivanja ljudskih prava i osnovnih 

sloboda čovjeka, kako stoji u njihovoj 

osnivačkoj deklaraciji. 

Indija 

Otac isjekao osmomjesečnog 

sina sjekirom kao žrtvu 

indijskoj boginji uništenja i 

ponovnog rađanja 

L 

udi otac je isjekao svog osmomjesečnog 

sina sjekirom kojeg je prinio 

kao žrtvu za indijsku boginju uništenja 

i ponovnog rađanja (KALI). 

Radjkumar Chaurasia je policiji rekao 

da je ubio svog sina jer mu je bilo 

naređeno da to učini od boginje Kali. 

Chaurasia je navodno stavio svog sina 

u kadu i tako ga odveo na molitvu u 

hram posvećen Kali, ova boginja također 

je poznata kao Durga. Hram se 

nalazio u njegovoj kući, u selu Narain 

Purva u okrugu Barabanki, tj. sjeverne 

indijske drzave Uttar Pradesh. 

Nakon što je sina doveo u hram tu ga 

je sasjekao ipred idola boginje. 

Njegova žena je posvjedočila da je 

gledala kako dijete udara sjekirom minimum 

dva puta po vratu da bi mu 

glavu odrubio, kao dio rituala. 

Iako su rijetke, ljudske žrtve i dalje su 

vrlo popularne u nekim plemenskim 

dijelovima Indije gdje ljudi i dalje se 

konsultiraju sa tradicionalnim iscjeliteljima, 

ili doktorima (vješticama). 

Ova priča je samo jedna strana lica 

indijskih mušrika – mnogobožaca 

sa kojima muslimani imaju velikih 

problema. Indijski mnogobožci mrze 

islam i rado se protiv njega bore. Zato 

su česti slučajevi činjenja zločina nad 

muslimanima. 


57

Zločin 

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima 

Crveni kombi na ulicama Banja Luke 

Nastavljamo sa objavljivanjem 

svjedočenja Srba o ratnim zločinima 

nad Bošnjacima tokom agresije na 

Bosnu i Hercegovinu. U ovom broju 

objavljujemo svjedočenje Predraga 

Radulovića zvanog “Pile”, bivšeg 

inspektora Državne bezbjednosti 

pri Centru službi bezbjednosti (CSB) 

Banja Luka 

Pripremio: Ramiz Hodžić 

Predrag Radulović zvani “Pile”, 

bivši inspektor Državne bezbednosti 

pri Centru službi 

bezbednosti (CSB) Banja Luka, završio 

je glavno ispitivanje na suđenju čelnicima 

policije bosanskih Srba Mići Stanišiću 

i Stojanu Župljaninu. Tokom 1992. 

godine on je u okviru obaveštajne grupe 

“Miloš” izvještavao o zbivanjima na području 

Banja Luke. 

Transkript svjedočenja 

P: Gdje još, osim u Doboju, je specijalni 

odred policije vodio operacije 

1992., recimo od aprila do septembra 

1992.? 

O: Ja, između ostalog, znam da su 

bili stacionirani jedno vrijeme jedan dio 

njih u Kotor Varošu. Isto su se ponašali, 

ili slično, kao i u Doboju. Znam 

da je svako imao s njima problema, a 

najviše problema u Kotor Varošu s njima 

je imalo rukovodstvo u Kotor Varošu. 

Jel /sic/ faktički oni su se nametnuli 

tu kao gospodari. Sve su potčinili sebi, 

nisu uopšte željeli da na bilo koji način 

koordiniraju, sarađuju sa organima 

i institucijama vlasti na području Kotor 

Varoša na lokalnom nivou. Činili su 

zločine. Ja... ako Vas interesuje kakve, 

mogu i to, zato što sam o tom pisao. 

A naravno bili su oni, ovaj, vrlo često i 

na drugim područjima, recimo kao što 

je Prijedor, pa Ključ. Ja Vas molim da 

me isključite iz obaveze da govorim o 

Ključu, s obzirom da sam angažovan 

u predmetu Odbrane u Ključu i ne bi 

bilo baš korektno, a ne bi... i bilo bi u 

suprotnosti sa zakonom da o tom ja... o 

Ključu govorim. Znači da me isključite, 

ako možete da mi ne postavljate pitanja 

u vezi Ključa. A u vezi Prijedora možete, 

u vezi njihovog angažovanja u Kotor 

Varošu možete. Što se tiče njihovog 

angažovanja u operacijama na prvim 

borbenim linijama i na... na ratištu, tu 

nemam posebno nikakvih posebnih saznanja, 

nekakvih posebnih, da kažem, 

koji bi bili... bi bila interesantna. 

P: Vratimo se na ove pretrese stanova 

koje su obavljali pripadnici odreda 

milicije za posebne namjene 1992. godine. 

A kada su obavljali te pretrese, da 

li su iznosili nešto iz stanova? Ako jesu, 

kažite šta je to bilo? 

O: Sve što su smatrali da je vrijedno 

i da mogu na nekakav način profitirati. 

Znači, nisu u pitanju samo bile vrijedne 

stvari, zlatnina, auta, ne znam ni ja, slike 

i tako dalje, nego i sve drugo: televizori, 

videotehnika, sve, jednostavno sve za što 

su... pa čak i posteljinu su uzimali. Pa, 

molim Vas... jedan insert. Samo na području 

Teslića izuzeli su 147 auta koja su 

bila iznad prosjeka... prosječne vrijednosti, 

za mjesec dana, 147 auta, a da Vam 

ne govorim milione vrijednosti druge 

robe. Pljačkali su sve, znate. Pljačkali su 

i trgovačke radnje i pljačkali su skladišta. 

Jednostavno to je... to je baš bila, što 

kaže ovaj, pogodna okolnost, da čovjek 

koji nika...ništa nije imao juče, već danas 

ili sutra ima sve kao da je radio 100 godina 

u najbogatijim i najuređenijim zemljama. 

Neki su se preko noći bogatili. 

P: Gospodine Radulović, da li ste 

znali za grupu “Crveni kombi” koja je 

djelovala u Banja Luci početkom aprila 

1992. godine? 

O: Mislim da je za to znao svaki 

Banjalučanin. Crveni kombi bio je u 

prijevodu, znate, mrtvački... mrtvački 

kombi, kombi za dresuru ljudi. To 

je bilo najstrašnije što se desilo u Banja 

Luci, u jednom gradu koji je imao 

kulturu,civilizaciju, da jednostavno ljudi 

kad ugledaju crveni kombi sklanjaju 

se, bježe iza ćoškova, a pred čiju kuću 

dođu /sic/ taj je mogao odmah da stani... 

stavi crn... crni flor, znate, žalosti, 

jer to su bili ljudi koji su zaista postupali 

krajnje, krajnje, krajnje zlonamjerno 

prema svakom, znate, prema svakom. 

Ljudi su odvođeni bez ikakvog traga, 

bez išta, tučeni, udarani. Nema šta nije 

ra.. šta... šta nije radila ta grupa koja 

je bila prepoznatljiva po tom crvenom 

kombiju. Žao mi je što je bio crveni, jel 

/sic/ to je moja boja. Bolje bi bilo da je 

bio neke druge boje, uopšte, ako već se 

mora govoriti o tome. 

P: A ko su bili... na koga su ciljali? 

Ko su bili meta ove grupe “Crveni 

kombi”? 


58 

O: Jedno vrijeme ili u prvom momentu 

bili su uglavnom ugledni bogati 

ljudi bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. 

A onda kada su jednostavno...vjerovatno 

takve pokrali ili protjerali ili, 

da ne kažem, i teže stvari uradili, onda 

su došli na red i svi oni iz reda srpskog 

naroda koji su na bilo koji način bili 

protiv takvog... protiv takvih njihovih 

aktivnosti. Ja znam iz slučajeva gdje su 

maltretirali i Srbe i gdje su otimali i od 

Srba i tako dalje. 

P: Koliko dugo je ta grupa djelovala 

u Banja Luci? 

O: Prilično dugo. Znate, mislim da 

je metodologija načina rada te grupe 

bila usklađena sa metodologijom kakvu 

su imali četnici. Stvaranje onih takozvanih 

“trojki”, znate, koji su vršile... strah 

izazivale kod ljudi, kako bi ti ljudi lakše 

donijeli odluku da napuste Banja Luku 

ili kako bi na jedan određen način morali 

se povući sa javnih mjesta, sa ulica, 

kada prolazi taj crveni kombi, da ne bi 

niko mogao biti svjedok onom što su 

oni radili. Da. Moram da kažem, časni 

Sude, ako mi dozvolite jednu rečenicu. 

Ja znam što ovo... da ovo... 

Ako mi dozvolite samo jednu rečenicu. 

Ja znam da ovo što govorim, zbog 

ovog mogu imati itekakve posljedice, jel 

/sic/ iz “Crvenog kombija” i danas šetaju 

slobodno Banja Lukom. Ali ja se ne ustručavam 

da kažem, jel /sic/ ovo ne pripada 

mom narodu. Ovo pripada izrodu iz mog 

naroda, pripada kriminalcima koji nikada 

nisu... nikada nisu došli u situaciju da 

odgovaraju za ono što su uradili. 

P: Da li je ta grupa “Crveni kombi” 

djelovala tokom cijele 1992. godine, 

odnosno od aprila pa do kraja decembra 

1992.? 

O: Djelovala je, po onome koliko se 

ja sjećam, čitavu 1992. godinu. 

P: Možete li nam reći ko su bili pripadnici 

te grupe? 

O: Pa ja se sad ne sjećam svih, al’ sjećam 

se jednog ili dvojice. Jedan se zvao 

Predrag Božiroda. Božiroda Predrag. 

P: Uredu. Da li je u toj grupi bilo 

policajaca? 

O: Pa i on je bio policajac. 

P: A da li su i ostali pripadnici grupe 

bili policajci? 

O: Ja koliko znam, niko nije bio 

vezan za “Crveni kombi” da nije bio u 

policiji. Molim Vas samo jedno ograničenje. 

Postoji mogućnost da je neko 

od njih imao i lek... legitimaciju Služ-

e nacionalne bezbjednosti, pošto je to 

bilo vrlo rovito stanje, pa se dešavalo da 

ljudi imaju legi...legitimacije službene 

Službe državne bezbjednosti, a da faktički 

i nisu znali šta je Služba državne 

bezbjednosti. Jednostavno, neko im je 

dao. Tako da postoji mogućnost, ali u 

svakom slučaju bili su vezani i bili su 

vezani za Centar službi bezbjednosti 

Banja Luka. 

P: A odakle je ta grupa djelovala? 

Drugim riječima, gdje je bilo njihovo 

sjedište ili njihova baza? 

O: U zgradi službe u... u službenim, 

da kažem, na službenim prostorima 

koji su pripadali Centru službi bezbjednosti. 

Znači, nije... bilo je loka... tu su 

bili loci... locirani, u službene prostorija, 

a išli su u akcije iz, znači, prostora 

koji su pripadali službi Centra službi 

bezbjednosti. Da li su uvijek kretali sa 

istog mjesta ili su koristili različita mjesta 

koja su pripadala Centru službi bezbjednosti, 

to zaista ne znam da li su, 

al’ pretpostavljam da nisu. To je bila, 

oprostite, jedna kriminala grupa koja 

je jednostavno vršila to isključivo radi 

svog ličnog interesa, radi na nekakav 

način izazivanja straha među građanima, 

prvenstveno nesrpski... nesrpske 

nacionalnosti, ali naravno takve njihove 

aktivnosti nisu odobravali ni Srbi. Svako 

ih je se plašio. Jednostavno Vi niste 

smjeli u Banja Luci spomenuti “Crveni 

kombi”. Ne znam da li Vi to možete 

doživjeti, da li Vi možete steći takav 

utisak, al’ to je bio... To je isto ko kad 

kažete čovjeku da dođe na pregled zato 

što osjeća kijavicu, a doktor mu kaže: 

“E znate, Vi ste oboljeli o tumora. To je 

maligno. Još ćete živjeti 24 sata.” Otprilike 

takav je osjećaj bio. 

P: Da li se slažete sa onim 

što je napisano u tom pasusu. 

O: Da, u potpunosti. I 

ja sam juče kazao, kada sam 

uopšte govorio o pripadnicima 

SOS-a koji su prevedeni 

u specijalni odred policije, 

da sam ja prvo saznanje dobio 

upravo ovako kako stoji 

od Mane Popovića i da sam 

rega...reagovao, znači, tako 

što sam otišao kod gospodina 

Stojana Župljanina i rekao 

da takvi ljudi sa takvim 

pedigreom, takvim... takvom 

prošlošću ne bi trebali 

biti primljeni ni u javnu ni 

u državnu bezbjednost. Tačno 

ovako kako stoji ovdje, 

ja ne moram gledati. Stojan 

Župljanin mi je odgovorio, 

međutim koje smo mi gu... 

spominjali jesu i pripadnici 

grupe koja je pripadala 

“Crvenom kombiju”. Znači, 

tačnije, pošto sam znao gospodina 

Predraga, odnosno 

ne gospodina, nego Predraga 

Božirodu, i znao sam za 

određene njegove aktivnosti 

u grupi “Crveni kombi”, kao i za druge, 

bilo mi je nelogično da takvi ljudi 

budu primljeni u redovnu službu javne 

i državne bezbjednosti. Ja sam to juče 

u svom odgovoru rekao. E sad, što je 

ovdje posebno izdvojeno, pa naglašeno 

“Crveni kombi”, ja kada sam davao 

izjavu mislim da sam rekao da se to odnosi 

i na ljude iz “Crvenog kombija” i 

to je tačno. Skraćena verzija. Znači, nedovoljno 

pojašnjena u ovoj izjavi. I tu 

bih se složio sa gospodinom braniocem, 

Ja koliko 

znam, niko nije 

bio vezan za 

“Crveni kombi” 

da nije bio u 

policiji. Molim 

Vas samo jedno 

ograničenje. 

Postoji 

mogućnost da 

je neko od njih 

imao i lek... 

legitimaciju 

Službe 

nacionalne 

bezbjednosti, 

pošto je to 

bilo vrlo rovito 

stanje, pa 

se dešavalo 

da ljudi 

imaju legi... 

legitimacije 

službene 

Službe državne 

bezbjednosti, 

a da faktički i 

nisu znali šta je 

Služba državne 

bezbjednosti. 

da se radi ipak o jednoj kompilaciji, 

o jednom sažetku 

moje izjave iz više... iz više 

mojih informacija koje sam 

ja napisao. A vidi se to dole i 

u ovim fusnotama da... da se 

radi o više informacija. 

P: Kada ste skrenuli pažnju 

gospodina Župljanina 

na aktivnosti SOS-a kao i pripadnika 

grupe “Crveni kombi”, 

kako je on na to odgovorio? 

Kako je on reagovao? 

O: Pa, upravo ovako kako 

sam redo... rekao. Rekao mi 

je: “Radule, to su srpski heroji. 

Vitezovi, heroji.” 

P: Dobro. 

Od 1. aprila do 31. decembra 

1992. godine, gdje 

se nalazila Vaša kancelarija? 

P: Gospodine Radulović, 

da li ste ikada pisali neki izvještaj 

o aktivnostima grupe 

“Crveni kombi”? 

O: Jesam. I sjećam se 

dobro jedne pribilješke na 

toj mojoj informaciji koju 

je stavio gospodin Nedeljko 

Kesić. Rekao je da se mi 

takvim stvarima ne bi trebali bran... 

baviti. Znači, ne bi se trebali baviti 

prikupljanjem saznanja vezano za kriminalnu, 

zločinačku ili ne znam kakvu 

drugu aktivnost pripadnika iz sastava 

Centra službi bezbjednosti i članova 

ovo... ovo... ove grupe koja je pripadala 

ovom “Crvenom kombiju”. Sjećam se 

dobro, ja... ja mislim da ste Vi to mogli 

imati u materijalu, jel /sic/ ja sam našao 

to u materijalu koji je meni dostavljen. 

Našao sam tu informaciju. 


59

No comment 

“Energoinvest” izgubio 

30,7 miliona maraka 

Sarajevski “Energoinvest“, prema podacima 

APF-a, izgubio je 30,7 miliona 

KM za deset godina. Ova kompanija 

1999. je imala vrijednost kapitala od 249 

miliona KM, a 2010. godine kapital je 

iznosio 218 miliona KM. Vrijednost kapitala 

u Remontnom zavodu Travnik 1999. 

je iznosila 13,5 miliona KM, a deset godina 

kasnije svega 4,4 miliona KM, što je 

gubitak od devet miliona KM. 

(Avaz, 6. novembar 2013.) 

Za 100. rođendan skočio 

padobranom 

Na pitanje prijatelja šta je propustio da učini 

tokom jednog veka života, Amerikanac 

Vernon Mejnard je odgovorio da mu je 

najviše žao što nikada nije skočio padobranom 

iz aviona. Penzionisani prodavac 

automobila je juče, na svoj 100. rođendan, 

dobio priliku da ispuni i tu želju - skočivši 

padobranom sa visine od 3.900 metara. 

(Press, 6. 11. 2013.) 

Masovna tučnjava taksi 

vozača u Sarajevu, jedan 

teško ozlijeđen 

U sarajevskom naselju Mojmilo je jučer 

ujutro došlo do tučnjave između 

nekoliko vozača taksi vozila, u kojoj 

je jedan od njih teže ozlijeđen. Kako 

je potvrđeno u Operativnom centru 

MUP-a Sarajevske županije, u 

Olimpijskoj ulici na Mojmilu je oko 

9:45 sati došlo do tučnjave u kojoj je 

sudjelovalo nekoliko taksista. 

(vecernji.ba, 6. novembar 2013.) 

David protiv Golijata: Borac 

od 80 pobijedio protivnika 

teškog 326 kilograma! 

Borba boraca Daiju Takase, koji jedva 

da ima 80 kilograma i superteškog 

Emmanuela Yarborougha, bila okršaj 

Davida i Golijata. Ipak, iako četiri 

puta lakši, Takase je uspio da pobijedi 

Yarborougha. Borba je pomalo ličila 

na crtani film u kojem je lagani i brzi 

Takase bježao od džina u ringu. 

(bportal.ba, 5. novembar 2013.) 

Džinovski štakor pojeo 

jednogodišnju bebu 

Kako navode jemenski mediji, jedna majka 

je ostavila svoju bebu samu nakratko u 

zemljanoj kući. Dok je ona bila odsutna 

štakor je napao bebu. Kada se majka vratila 

našla je svoju bebu svu u krvi, štakor 

joj je pojeo neke dijelove tijela, nažalost 

nije joj bilo spasa, ubrzo je umrla. Ovaj 

zastrašujući događaj digao je na noge sve 

stanovnike distrikta Al Hadith, trenutno 

svi love džinovskog štakora. 

(saff.ba, 6. novembar 2013.) 

Prodaju pozitivne trudničke 

testove 

Neke trudne Poljakinje otkrile su pravi 

rudnik zlata i masovno na internetu 

prodaju pozitivne trudničke testove 

djevojkama kojima takva laž pomaže 

da odvuku svog momka pred oltar ili 

da dobiju od njega novac za abortus. 

Potpuna diskrecija, nikakva pitanja - 

obično stoji uz male oglase na internetu 

gdje Poljakinje nude na prodaju pozitivne 

testove po cijenama od 5 do 25 evra. 

(dnevno.rs - 3. novembar 2013.) 

Peking: Osmogodišnjoj 

djevojčici dijagnosticiran 

rak pluća 

Kineski ljekari otkrili su da jedna osmogodišnja 

djevojčica boluje od raka pluća, a 

uzrok nastanka oboljenja naveli su atmosfersko 

zagađenje, koje je glavni problem 

javnog zdravlja u Kini. Dijete, čiji identitet 

nije naveden, najmlađa je osoba koja 

je oboljela od kancera pluća u Kini. Ona 

je stanovala u blizini autoputa u istočnoj 

provinciji Điangsu, objavila je kineska 

agencija Sinhua. Rak je tako postao glavni 

uzrok smrti u Pekingu, prijestolnici Kine. 

(Srna - 5. novembar 2013.) 

Sarajlije se žale na slabo 

grijanje: Hladnije u stanu 

nego vani 

Stanari u Ulici Geteova jučer su, kako 

su istakli, ostali bez grijanja u jutarnjim 

satima, a radijatori su im danima hladni. 

(Oslobođenje, 6. novembar 2013.) 

Milanović: Zašto je sad 

nekome toliko važno da 

se u Ustavu brak definira 

kao zajednica muškarca 

i žene 

“Zašto je sad nekome toliko važno da 

se u Ustavu brak definira kao zajednica 

muškarca i žene, to je potpuno 

bespredmetno. Na takav način neće 

nikome biti oduzeto ni grama prava, 

čak i ako to prođe na referendumu. 

Međutim, ja tu vidim i osjećam 

netrpeljivost prema jednoj manjini i 

nitko me ne može uvjeriti da to nije 

tako. Kao čovjek se s time ne slažem. 

Ne znam, da li da kažem da to nije 

kršćanski, da je to ustvari prikrivena 

netrpeljivost’’, rekao je Milanović u 

razgovoru za Dnevnik HTV-a. 

(Nezavisne novine, 6. novembar 2013.) 

Jela bananu iz koje su 

počeli da izlaze smrtonosni 

pauci 

Konsi Tejlor (29), njen suprug Ričard 

Tejlor (37), te njihovo dvoje djece, 

četiri mjeseca stara Anabel i Ben (3), 

morali su da se isele iz svog doma u 

Londonu nakon što je nekoliko desetaka 

smrtonosnih pauka izašlo iz banane 

koju je jela, piše “Daily Mail”. 

Užasnuta Konsi rekla je da su pauci 

počeli ispadati iz banane koju je 

već dopola pojela. Ranije je na kori 

banane uočila čudne bijele tačkice. 

Mislila je da je plijesan, ali onda je 

pogledala bananu izbliza i shvatila da 

je riječ o paucima. 

(24sata.hr, 4. novembar 2013.) 

Oteli poduzetnika radi 

iznude novca 

Šestorica državljana Srbije uhapšena 

su jučer u Bijeljini oko 2.20 sati jer su 

u jednom stanu u Bijeljini držali zatočenog 

M. M. (38), od kojeg su iznuđivali 

novac, potvrdila je Aleksandra 

Simojlović, portparol Centra javne bezbjednosti 

Bijeljina. Cijeli slučaj prijavio 

je D. M., prijatelj otetog muškarca. 

(Avaz, 6. novembar 2013.) 


60

Nauka 

Kolačići izazivaju ovisnost 

poput narkotika 

Istraživači sa Univerziteta Connecticut 

sproveli su istraživanje o razvijanju 

zavisnosti prema veoma masnoj 

ili zašećerenoj hrani. Došli su do nevjerovatnog 

zaključka. Kolačići izazivaju 

ovisnost poput kokaina ili morfijuma! 

Rezultati eksperimenta mogli bi objasniti 

zašto neki ljudi ne mogu odoliti 

hrani sa visokim postotkom šećera ili 

masti, čak iako znaju da je izuzetno loša 

za njih. 

Neka tkiva stare brže 

Američki naučnici su otkrili biološki sat utemeljen na 

DNK koji mjeri brzinu starenja tkiva i organa u našem 

tijelu. Sat pokazuje da većina tkiva stari istom brzinom kao i 

tijelo u cjelini, ali da postoje dijelovi organizma koji stare mnogo 

brže, odnosno mnogo sporije. Bolesni organi znaju biti i do 

deset godina i više “stariji” od zdravih i to u istom tijelu. Zasad 

je nepoznato da li su promjene u DNK te koje izazivaju starenje 

ili su posljedica starenja. 

Šta ne treba jesti za doručak 

Doručak je veoma važan obrok i treba biti 

bogat i jak. Ali, jaka hrana nije isto što i 

zdrava hrana, pa su britanski naučnici sa Univerziteta 

Bristol sastavili listu namirnica koje nikako 

ne treba ujutro da se nađu na stolu. Na prvom 

mjestu su razne vrste prerađenog mesa kao što su 

šunke i kobasice. Na listi su i slatke pahuljice, a 

krofne i slatka peciva se također ne preporučuju. 

Ni gotovi sendviči za podgrijavanje se ne preporučuju 

jer predstavljaju veliku opasnost po zdravlje. 

Antibiotici nam više neće moći pomoći 

Izgleda da nam antibiotici više neće 

moći pomoći u borbi s bakterijama. 

One su ojačale i postale otpornije, pa se 

epoha antibiotika približava svom kraju. 

Naime, predugo i previše koristimo antibiotike 

pa su bakterije postale imune na 

njihovo djelovanje. Primjera radi bakterija 

MRSA - odnosno zlatni stafilokok 

postala je otporna na širok spektar antibiotika. 

Što više koristimo antibiotike 

time zapravo stvaramo povoljniju klimu 

i okolinu za razvoj bakterija. 

Pripremio: Saladin Kovačević 

Solarijum štetan 

kao cigarete ili 

izlaganje radijaciji 

Već dugo je poznato i medicinski 

dokazano da korišćenje solarijuma 

povećava rizik od obolijevanja 

od raka kože. Baš zbog toga, Australija 

će do kraja sljedeće godine 

zabraniti solarijume. Rak kože čini 

čak 80 posto svih novootkrivenih 

vrsta raka i najveći je uzročnik smrti 

od svih malignih oboljenja. Svjetska 

zdravstvena organizacija već je solarijume 

klasificirala kao karcinogen 

prve klase, koji je jednako štetan 

kao cigarete ili izlaganje radijaciji. 

Napravili vještačku krv 

Rumunski stručnjaci su uspjeli 

napraviti vještačku krv. Iako 

naučnici već godinama pokušavaju 

pronaći pravi “sastav” tijela na kojima 

su je isprobavali, ona su krv 

uvijek odbacivala. Ovo je prvi put 

da su miševi na kojima su je isprobali, 

dobro reagirali, a nadaju se da 

će u naredne dvije godine vještačku 

krv probati i na ljudima, kako 

bi bili sigurni da se ne pojavljuju 

neželjene posljedice. Istraživači se 

nadaju da će vještačka krv riješiti 

problem nestašice krvi. 


61

VELIKA NAGRADNA IGRA 

SA SAFFOM 

NA HADŽDŽ 

GLAVNA NAGRADA 

3xhadždž 

NAGRADE ZA ČETVRTICIKLUS 

1.NAGRADA 

2.NAGRADA 

3.NAGRADA 

22”TFTLCD/TV 

U SVAKOM 

CIKLUSU 

PETVRIJEDNIH 

NAGRADA 

AutoNavigacija 

4.NAGRADA 

M obitelM 9630 

Komplet5knjiga 

5.NAGRADA 

Kompletšolja 

Izvlačenje nagrada četvrtog CIKLUSA biće obavljeno u ponedjeljak 02.12.2013. 

u 20 satina M TV Igm an. 

SPONZORINAGRADNE IGRE 

VODATON -SARAJEVO 

M EDIA SHOP -VISOKO 

NAGRADNIKUPON 

CIKLUSIV 

Kupon1 

imeiprezime 

adresa 

brojtelefona 

UDRUŽENJE SAFF 

DOBITNICINAGRADA -CIKLUSIII 

1.Dervić Esm ir,Turbe -LCD/TV 22" 

2.Adisa Bešić,Ilijaš -Galaxy M INI 

3.Irfan Pandžo,Bugojno -Quran Pen 

4.M ustafa Agić,Bugojno -Kom plet5 knjiga 

5.Azra Šabanović,Zenica -M obitelM enTEL 

NAGRADNA IGRA “SA SAFFOM NA HADŽDŽ” 

MEDIJSKI 

POKROVITELJ:

ISSN-2233-0917

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?