LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

Problem, meappleutim, nije istospolna, osjeÊajna ili seksualna, veza, veÊ
homofobija ∑ mnoštvo naËina na koji se ljude ponižava temeljem
seksualne orijentacije i osjeÊajnog izbora. Jer, kako kaže ameriËka
aktivistica Audre Lorde, deklarirana lezbijka i vrlo aktivna u borbi za
lezbijska prava, “homofobija je nedostatak osjeÊaja ljubavi za pripadnike
vlastitog spola i posljediËna mržnja takvih osjeÊaja kod drugih…
vjerovanje u neodvojivu superiornost jednog oblika ljubavi i koja zbog
toga treba dominirati”.
U mnogim su kulturama istospolne veze društveno prihvaÊene kao
normalan oblik ljudskog ponašanja. U našem, pak, društvu mnogi
ljudi vjeruju kako je seksualni kontakt izmeappleu dva muškarca bolestan
i nemoralan, a meappleu ženama ne samo bolestan i nemoralan, veÊ i
nepostojeÊi ili nemoguÊ.
Vjerska uvjerenja
IzvlaËimo se na neka vjerska uvjerenja, dok nam upravo ona govore da
postupamo potpuno drugaËije.
Pa stani malo, jel’ se mi borimo sa zdravim razumom ili što? Zar nas
baš toliko zanima tko koga prca i u koju rupu? Ovo je brutalno preneseno
na papir, ali je i uz to istinito. A ako se veÊ povlaËimo za vjerom i svim
što ona nosi, onda se bar možemo pridržavati jedne od Božjih zapovijedi
koja glasi: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”, što bi ËitajuÊi izmeappleu
redaka znaËilo “prihvati tuapplee mane, jer nisu svi savršeni kao, recimo, ’ti’.
Ljubav je ljubav i kao takva ne poznaje granice, godine, pa Ëak ni spol.”
Ali NE. Mi iz toga svega izvuËemo ono što nam najviše odgovara,
ignoriramo pravu bit vjere i ponosimo se svojim preprimitivnim
mišljenjem. Mislimo da su takve osobe “roba s greškom”, a nas je kao
ubila savršenost.
Da bih Ëitatelje Spektra razuvjerila u takav naËin razmišljanja, odluËila
sam razgovarati s osobama koje pokazuju sklonost prema vlastitom
spolu. Iz njih Êete doznati da se radi o posve normalnim osobama poput
svih ostalih “normalnih” osoba.
236
INTERVIEW (1)
Zadarski srednjoškolac koji se zbog straha od reakcija okoline boji
priznati svoju homoseksualnost
Zadar je grad pun predrasuda
SPEkTaR: Možeš li nam se na poËetku razgovora predstaviti…
Svakako! Živim u Zadru. Idem u srednju ekonomsku školu. Imam 18
godina i gay sam. Ne bih želio reÊi svoje ime zbog problema koje bi
mogao imati…
SPEkTaR: … kakvih problema?
Pa npr. okolina u kojoj živim ne bi imala razumijevanja prema meni i
mojoj seksualnosti. Moja sredina je još uvijek primitivna i gay muškarci
se gledaju kao bolesni i poremeÊeni ljudi. Mogli bi me Ëekati negdje
ispred škole ili Ëak u gradu na ulici, a onda bi dobio prave batine.
SPEkTaR: A kako bi to bilo prihvaÊeno u tvojoj obitelji?
Jako su velike šanse da bi me se roditelji odrekli, a možda bi mislili
da sam bolestan i poslali me psihijatru. Ma da skratim priËu ∑ to
jednostavno nikad ne bi prihvatili.
SPEkTaR: Kada si shvatio da si “drugaËiji” od drugih, da zapravo
preferiraš svoj spol?
Shvatio sam ja to jako rano, ali nisam htio to ni sebi priznat, Ëak sam
se neko vrijeme gadio sam sebi i pokušavao te misli izbiti iz glave. Sa
svojim frendovima sam vrijeappleao likove koji su izgledali kao “pederËine”,
a onda sam ubrzo shvatio da zapravo vrijeappleam sebe i sve ono što ja
predstavljam. Sad znam tko sam i što sam, ali ne mogu s tim u javnost
zbog ovog jebenog straha.
SPEkTaR: Misliš li ponekad da bi ikad mogao reÊi istinu?
Stalno mislim o tome, ali jednostavno osjeÊam preveliki strah od
odbijanja. Ovdje sam sad kriv, a ne sredina u kojoj živim, jer da sam ja
dovoljno hrabar i samopouzdan, ne bi me bilo strah nikoga i niËega.
SPEkTaR: Jesi li ikada bio u vezi sa muškarcem?
VeÊ sam duže vrijeme u vezi sa deËkom iz Zagreba gdje provodim svake
237