LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

“Sastruži je!”, vikala je majka i smijala se.
“Prestani!”
...“Alo, pola osam je! Diž’ se!”
Naglo ustajem. Ugledam mamu kako me ljutito gleda i drži pokrivaË
u rukama. “Mama, mrlja...” “Zakasnit Êeš u školu. Ustaj!” Trenutak
spoznaje. San, san, san! SkoËim iz kreveta i zagrlim mamu koja je i dalje
ljuta jer sam zaspala, ljubim je i sretna sam... Ali zadavila bih onog tko je
odredio da moramo Ëitati ovakve lektire!!
Valentina Bregovac, 4. r.
Ekonomska i birotehniËka škola Bjelovar, Bjelovar
Voditeljica: Milica Šepak
Obratite pozornost na mušice
Šest moljaca leti u svjetlu uliËne lampe.
IKAR: “Ovaj party je ZAAAKON! Gledajte KAK SAM BLIZU SVJETLU!
OsjeÊaj je... ono... ZAAAKON!”
JUDA: “Da, Ikare, samo ne pretjeruj. Moglo bi biti opasno.”
IKAR: “O, da? Kako to da je ova MUŠICA tako blizu?
OH!
Svjetlo je tako SVIJETLO...”
Lagani krc na kolniku, toËno pod kotaËem srebrnog automobila u
prolazu i ∑ pet moljaca leti u svjetlu uliËne lampe, zbunjeni dugim
svjetlima limenog bizona.
DEDAL: “Gledajte, nova svjetla! Idem za njima.”
JUDA: “Vrati se! Nikad ih neÊeš uloviti.”
»etiri moljca lete u svjetlu uliËne lampe.
JUDA: “Ovo je opasna noÊ. Volio bih da su svi malo oprezniji. Mnoge
bi se tragedije izbjegle kad bi ljudi bili samo malo oprezniji. Nadam se da
neÊe poËeti kiša.”
PoËne kišiti.
JUDA: “Evo, i mislio sam! A sad me konaËno poslušajte i slijedite u
zaklon.”
118
Juda naapplee sigurnost u krošnji nekog stabla, gdje ispod lista, ne vjerujuÊi
svojoj sreÊi, iskoËi gladna bogomoljka.
NOA zaviËe: “»ekajte!”
Sporiji moljci zastanu. Balansirali su na oštrici noža izmeappleu “iÊi” i
“ostati”, a prvi mokri projektili jurili su pokraj njih do primarne mete ∑
tla.
NOA: “Obratite pažnju na mušice. Ne odlaze sa svjetla! Ako one ostaju,
možemo i mi!”
“Da,” složi se IZIDOR. “Ako odemo, možda zauvijek izgubimo put do
Svjetla.”
Tri moljca lete u svjetlu uliËne lampe i provlaËe se izmeappleu kapi kiše.
Kada ih koji od vodenih projektila pogodi, propadaju po koji metar, ali se
uvijek nekako uzdižu, odgovarajuÊi na sirenski zov uliËne rasvjete.
Kiša svaki put prestane, a tri su vlažna moljca ostala u zraku.
AMBROZ s olakšanjem: “Ovo je bilo strašno.”
IZIDOR: “Itekako. Mislio sam da sam mrtav.”
NOA mudro: “Jedan poznati moljac i moj dobar prijatelj rekao je: ∑ Ono
što te ne ubije, to te i bogme i ojaËa.”
Izidor pogleda okolo. “Pa, nadam se da Êe skrivanje u mraku ojaËati
Judu. Možda prestane biti takva KUKAVICA!”
NOA mudrim tonom: “Ne sudi pregrubo,” ∑ mušice se, osjetivši da
poËinje priËa, pridruže dvama moljcima u orbitiranju oko starog Noe ∑
“Jedan starac mi je priËao da nakon kiše dolaze ŠIŠMIŠI!”
Izidor ubere pitanje koje je visjelo u zraku i postavi ga: “A što je to
šišmiš?”
NOA zadovoljno, u centru pažnje: “ŠIŠmiš, mladiÊi moji, vam je
STRAŠNO, GOLEMO, KRVOŽEDNO, KANIBALSKO... »udovište. PriËa
se...”
Ali nikada nisu saznali što se to toËno priËa, jer se Ëudovište iz Noine
priËe pojavilo iz smjera Svjetla i ugrabilo barda iz njihovog malog kruga.
“Spašavaj glavu!” Ambroz i Izidor su se uspaniËarili.
Dva noÊna stvorenja su bjesomuËno lepetala krilcima, kružila, prevrtala
se, ponirala, naglo mijenjala smjer i izvikivala jedno drugom ohrabrenja,
ali šišmiš ipak šËepa Izidora. Sit, krvnik moljaca odleti u daljinu.
119