HISTORIJSKA GEOGRAFIJA HRVATSKE - Filozofski fakultet u Splitu

historijskogeografski pristup. Primjena biheviorističkoga pristupa dodatna je specifičnost toga
razdoblja jer je za rekonstrukciju i analizu kulturnoga pejzaža, oblikovanoga u prošlosti,
potrebno razumjeti ponašanje relevantnih socijalnih skupina, odnosno načina na koji su one
percipirale i vrjednovale elemente prirodnoga pejzaža te donosile odluke o njegovoj
transformaciji (Baker, 1972.). Prema tomu, iako historijsku geografiju nije zaobišla
kvantitativna revolucija, ona je ipak, ponajprije zbog specifičnosti objekta istraživanja,
oblikovala specifičan metodološki pristup. Njega tvore sljedeće metode:
1. Regresivna metoda podrazumijeva sve istraživačke tehnike koje polaze od suvremenih
obilježja kulturnoga pejzaža i na osnovi njih izvlače zaključke o njegovim obilježjima
u prošlosti. Unutar regresivne metode razlikuju se retrospektivna metoda, koja kao
početno stanje uzima situaciju u prošlosti i od nje započinje analizu prema sadašnjosti,
te retrogresivna metoda koja je usmjerena prema prošlosti.
2. Statističko-formalna metoda polazi od postavke da su pojedini elementi suvremenoga
kulturnoga pejzaža isti kao što su bili u prošlosti.
3. Morfogenetička metoda uzima kao polazište pretpostavku da su pojedini elementi
kulturnoga pejzaža u prošlosti rezultat dugotrajnoga razvoja.
4. Tipološka metoda uzima kao polazišnu točku empirijski provjerenu činjenicu da
pojedini elementi kulturnoga pejzaža mogu biti povezani s određenim razdobljima
njegova razvoja.
5. Komparativna metoda koristi se rezultatima istraživanja iz područja u kojima je razvoj
kulturnoga pejzaža dobro dokumentiran i s pomoću njih izvlači zaključke o njegovu
razvoju u područjima iste društvene strukture, a za koja ne postoje pisani dokumenti.
6. Metoda povratne analize dovodi u međusobni odnos dokumente iz prošlosti, koji se
koriste za rekonstrukciju kulturnoga pejzaža, a s pomoću kojih se može napraviti
retrospektivna analiza svakoga pojedinoga elementa.
7. Metoda asocijacije koristi se statističkim pokazateljima u rekonstrukciji povijesnoga
razvoja i promjena u prostornoj strukturi pojedinih elemenata kulturnoga pejzaža,
počevši od najstarijih pisanih dokumenata.
8. Terensko istraživanje jedna je od ključnih metoda geografskoga rada s tim što se
historijska geografija koncentrira na proučavanje postojećih ostataka kulturnoga
pejzaža oblikovanoga u prošlosti. Cilj je terenskoga istraživanja prepoznavanje,
lociranje, opisivanje i interpretacija relevantnih ostataka kulturnoga pejzaža iz
prošlosti.
10