Studenci - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Od Božića do Božića
28
StuDenci 51
koji bih pamtio kao loš, ne mogu jer mi se
nije dogodio. Od mog dolaska pa, evo, sve
do moje oproštajne mise sve vas nosim u
srcu i blago onome koji me nasljeđuje. Vi živite
svoju vjeru, vi ste odani Rimokatoličkoj
crkvi i nadasve volite svog fratra. Posebnu
pozornost sam posvećivao mladima od najmanjih
do studenata. Moja vrata su im bila
uvijek otvorena i s njima sam bio iskren kao
i oni sa mnom.
Ulagao sam u njih i stalno im govorio
o domoljublju i ovoj prelijepoj zemlji Hrvatskoj.
Škola koju imate i nastavni kadar,
dragocjeni su u odgoju vaše djece i pravi su
dragulj u ovoj sredini. Uživao sam radeći
s njima. Ministranti, župi zbor, čitači i vi,
vjerni puče, svatko na svoj način ostavili ste
neizbrisiv trag u mome pastoralnom radu u
Studencima. Vas je milina imati. Kao župnik
nikada se u ovoj župi nisam brinuo za bilo
koji rad u crkvi jer ste vi sve to radili od jaslica,
Isusova groba, čišćenja, kićenja, lista
Studenci, zbora, ministranata ili čitača. To
ima samo u rijetkim župama.
Fra Jakov se u svome govoru prisjećao
događaja i šaljivih zgoda, zahvalio svakome
donatoru za pomoć župi i crkvi u Studencima,
kazavši na kraju da je njegovo srce puno
Studenaca.
Kako je na dolasku započeo s krštenjem-životom,
tako je i na ovoj svetoj misi
krstio malog Jakova Galića moleći Boga da
u Studencima bude što više mladih života.
U ime crkvenog zbora Marija Babić-Mika
i Zvonko Babić predali su oproštajni dar,
ručni sat i isklesani križ od zaglavnog kamena
jedne stare kuće kao poveznicu između
svećenika i vjerničkog puka, između neba i
zemlje.
Marija-Mika Babić tom mu je prigodom
rekla:
- Dragi fra Jakove, svaki je rastanak težak.
Nama je ovaj posebno težak. Ova ura
koju Vam poklanjam, mjeri vrijeme, korake.
Vi ne idete daleko. Naša ljubav i zahvalnost
Božić 2012.
prema Vama ne mjeri se kilometrima, već
radosti života koju smo proveli zajedno s
Vama. S Vama je stvarno bilo ugodno živjeti,
pjevati i moliti se. Nije bitno jesmo li mi
zboraši pjevali ko’ grdelini, slavuji, vrapci
ili vrane, bitno je da smo to činili iz ljubavi
prema Svevišnjem. Zato, znajte, sve što ste
radili ovdje, osjećali smo kao ljubav prema
bratu čovjeku, a to je smisao naše vjere i našeg
postojanja. Neka Vas Bog blagoslovi i
čuva na novoj funkciji.
Nakon svete mise svatko mu je htio za
kraj nešto reći, stisnuti ruku i zadržati se s
njime.
Ministranti, njegovi osnovnoškolci,
srednjoškolci i studenti, svi koji su nazočili,
htjeli su nešto pokloniti za kraj. Zaslužio je
to fra Jakov koji nam je na kraju šimićevski
zavapio – Bože, koji si me do ovog časa doveo
nevidljiv, vodi me i dalje koncu mojih
želja!
Čestitka za
Dan neovisnosti
8. listopada 1991. godine na sjednici
Hrvatskog sabora održanoj u dramatičnim
okolnostima u podrumu zgrade INA-e,
nakon raketiranja Banskih dvora i očitog
pokušaja atentata na prvog hrvatskog predsjednika
dr. Franju Tuđmana i hrvatske
predstavnike u Predsjedništvu i Vladi tadašnje
SFRJ, donesena je Odluka o raskidanju
državnopravnih sveza s republikama
i pokrajinama bivše SFRJ. Ta je odluka bila
izraz odlučnosti i spremnosti građana Hrvatske
da obrane svoje legitimno pravo na
život u slobodi, miru i demokraciji. Bila je
to i jasna poruka agresoru, ali i nesklonim
međunarodnim čimbenicima, da je hrvatski
narod jedinstven i da ga ne će pokolebati nikakvi
pokušaji vojnih udara.
Hrvatice i Hrvati trebaju stalno imati
na umu tisućljetnu težnju svoga naroda za