Studenci - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Darovi fra Jakovu na odlasku
i veselje. Kako je vrijeme odmicalo, tako se
fra Jakov “uvukao” u svaku kuću, bolje reći
u svaku dušu studenačku. Poticao je na dobra
djela, tražio pomoć za svakoga u potrebi, hitao
kamo je trebalo i kome je trebalo. Često je
znao reći: “Ništa što napravim, ne ću nositi sa
sobom.” I uistinu se tako i ponašao. Nedugo
po dolasku svu je energiju usmjerio na mlađe,
od pučkoškolaca do studenata. Okupljao
ih je oko sebe toplinom, vedrinom, radošću i
brigom revna franjevca. Proputovali su s fra
Jakovom cijelom domovinom obilazeći sva
mjesta, koja vidjeti i posjetiti treba, a on im
je nastojao u druženju i prijateljevanju produbiti
i osnažiti vjeru, ali ih i izgrađivati kao
ljude. Nadam se da će to shvatiti i cijeniti i
mladići i djevojke koji su bili u njegovoj blizini.
Ponašao se s najmlađima kao naše bake
negda, uvijek je uz sebe imao neku sitnicu
kojom bi obradovao malene.
StuDenci 51
Kad bi se i pojavio kakav problemčić,
rekao bi: “Bogu mome fala! Sve će On providit
da se uredi njemu na slavu a nama na
korist”. I redovito je tako i bivalo. S odraslima
se sastajao u hladu oraha kod župne
kuće, ali i opušteno uz partiju belota. Može
biti da ga je to don Ivan “zapunio” takvom
razbibrigom. Surađivali su njih dvojica kao
prava braća.
Ali kad je trebalo i zagrmjeti, nije
šutio. Pogotovo nije prešućivao bezočne
i licemjerne napade na Crkvu, nije prešućivao
niti licemjerje političara bez obzira
na njihovu političku boju. Istina je da je u
politici navijao iskreno i zdušno jedino za
Hrvatsku i hrvatskog čovjeka. Cijelo njegovo
biće duboko diše plemenitom dušom
hrvatskom.
Nije se fra Jakov brinuo samo o studenačkim
dušama nego je i vrijedno radio
Božić 2012.
Promjena župnika u našoj župi
65