Studenci - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Studenci - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Studenci - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Često su Studenčani morali pješačiti<br />
od Lovreća do Studenaca. U Lovreću<br />
bi izišli iz autobusa, jer je vozio<br />
donjom cestom preko Krivodola, a onda<br />
pješice do Studenaca. U bilo koje doba, pa i<br />
u 22,00 sata.<br />
Duboka jesen. Siva magluština obavila<br />
je kraj poput vela. Kiša je povremeno padala,<br />
bolje reći sipila. Sumornost je pritiskala<br />
svakoga. Rijetki prolaznici su se mogli vidjeti<br />
kako prelaze iz jednog kafića u drugi.<br />
Jedne takve večeri iz posljednjeg autobusa<br />
oko 22,00 sata iskrcao se Ante Matukića,<br />
mlađi Čanin brat. Sam i osamljen. Dosta<br />
depresivan i ustrašen. Išao je u Studence. Koračao<br />
je cestom uz Bošnjakovu stranu hitrim<br />
koracima. Nije mogao prečice jer je bila mrkla<br />
noć i ništa se nije vidjelo. Brzo je prevaljivao<br />
razdaljine. Već je kod Križa, a to znači da<br />
uzbrdica nije više toliko usprsita. Mogao je<br />
brže hodati. Ipak se umarao i disao je kao kakav<br />
stari mijeh. Srce mu je brže kucalo, upravo<br />
lupalo i činilo mu se da ga steže u grlu.<br />
Na domaku je Mrnjavaca. Nigdje žive duše.<br />
Po kućama se ne vidi svjetlo. Ljudi su otišli<br />
na počinak. Namjeravao je svratiti u Jure Zaradića<br />
i napiti se vode. Nije uspio jer su svi<br />
legli. Zastao je pokraj dvorišta, naslonio se<br />
na zid i malo počinuo. Nije smio dugo ostati<br />
da se ne ohladi jer onda ne bi mogao nastaviti<br />
pješačenje. Hrabro je nastavio naprijed.<br />
Prošao je Šiškića kuću, a onda malo usporio.<br />
Opet je bio blagi uspon. Primicao se Mrnjavačkim<br />
borima. Šuma s jedne i druge strane,<br />
magla, gotovo nikakva vidljivost. Počeo ga<br />
hvatati strah. Srce mu je lupalo, samo što ne<br />
iskoči. Osjetio se bespomoćan i sam. Prekrižio<br />
se i počeo naglas moliti Boga. Mislio je<br />
da će ga to malo ohrabriti. Nije. Sve više ga<br />
je hvatao strah. Noge su mu klecale i sporije<br />
je hodao. Zastajkivao bi i osluškivao šumove.<br />
Slutio je da će se nešto strašno dogoditi.<br />
StuDenci 51<br />
Strah<br />
Osjetio je da ga netko prati, mada još ništa<br />
nije primijetio i vidio. Htio je potrčati, ali<br />
nije mogao. Noge su ga izdale. Mislio je zapomagati,<br />
ali mu nije bilo koristi. Nitko ga ne<br />
bi čuo. Nastavio je hodati i došao do Petričevića<br />
puta. Malo je zastao. Ništa nije čuo osim<br />
glasnog lupanja svojega srca. Odjednom je<br />
čuo krckanje suhih borovih grana. Još više<br />
se uznemirio i počeo brže hodati. Pucketanje<br />
grančica se nastavilo. Bio je siguran da ga<br />
netko prati i da ide usporedno s njim. Pogled<br />
je uperio na onu stranu odakle su dopirali šumovi.<br />
Na udaljenosti od 4-5 metara spazi dva<br />
oka kao dvije žeravice koje su ga promatrale.<br />
Bio je siguran da je to vuk i bilo je pitanje trenutka<br />
kada će ga napasti. Skamenio se i oblio<br />
ga znoj. Za zimskih večeri čuo je priče da u<br />
ovakvim prilikama ne smije se vraćati jer vuk<br />
tada sigurno napada. Ne smije ni trčati jer bi<br />
mu ubrzo ponestalo daha i srušio bi se. A ako<br />
se sruši, napad je neizbježan. Nastavio je hodati<br />
iako su mu koljena klecala. U panici i<br />
strahu ostalo mu je samo moliti Boga:<br />
- Zdravo Marijo, milosti puna…<br />
- Spasi Kraljice, Majko od milosrđa…<br />
- Bože moj, oprosti mi znane i neznane<br />
grijehe…<br />
Osjećao je da su došli posljednji trenutci<br />
života i da će vuk napasti u Toploj dražici.<br />
Zato je trebao biti spreman.<br />
Došao je do vrha bora i ubrzo prošao<br />
Mašinovića doce. Malo brže je hodao jer se<br />
Božić 2012.<br />
Strah<br />
85
Change language