Å UMARSKI LIST 2/1924

Štete koza po šumama. 73
Štete koza po šumama.
Godine 1918. poslije prevrata naumio je bivši povjerenik za narodno gospodarstvo
u Hrvatskoj Dr. Živko Petričić proširiti ograničenu pašu koza u
šumama bivše gornje Krajine. Prije nego je izdao dotičnu naredbu, obratio se
na kr. šumarsku akademiju, da profesori šumarstva dadu o tom pitanju svoje
mišljenje- Isti su dali slijedeće mnijenje:
»Pcvjereničtvu za narodno gospodarstvo
u
Zagrebu.
Na dopis broj 438/prs. od 26. studenoga 1918. kojim se traži mnijenje, da
li kod pitanja paše koza na području bivše gornje krajine prevaguju šumskogospodarski
ili opći narodni gospodarski interesi, čast je stručnim profesorima
šumarske akademije dati slijedeće stručno mnijenje:
U gori istaknutom predmetu treba odgovoriti na dva pitanja.
1. Jeli paša koza šumama kraškog područja štetna?
2. Ako je šetna, da li je ta šteta veća od koristi, koje držanje koza ima
za opće narodno gospodarstvo?
Da možemo na oba pitanja dati promišljeno i osnovano mnijenje u tako
važnom životnom pitanju našega seljaka, iznijet ćemo radi pregleda neka mišljenja
iz domaće i strane literature o tim pitanjima, a onda ćemo iz vlastitog opažanja
i prema vlastitom sudu iznijeti svoje mnijenje. Povoljno nam je naglasiti,
da je profesor Dr. Gjuro Nenadić, iz pûka ličkog kraja, koji iz života u roditeljskoj
kući pozna sve dobre i loše strane kozje paše, te je preko svoje mladosti,
preko svoga roditeljskog doma i svoga roda gotovo interesiran na tom pitanju,
da se što povoljnije za onaj narod riješi.
Paša koza u kraškom kraju zanimala je već odavna naše vodeće krugove,
jer se je s jedne strane opazilo, da je slobodna paša koza u šumama u opće, a
naročito u onima kraškog područja jako štetna, a s druge strane zahtjevalo je
î opravdavalo siromaštvo tamošnjeg naroda takovu pašu.
Već godine 1866. napisao je naš uvaženi književnik Bogoslav Šulek popularnu
knjigu »Korist i gojenje šuma, osobito u trojednoj kraljevini«. U njoj Je
posvetio pisac štetama, koju koze čine šumama gotovo 2'Л stranice. Pisac
kaže za koze, da su prave tarišume i da svikoliki neprijatelji šuma ne nanose
istima toliko štete koliko koze, jer one brstom unište sve mladice, a kada pasu
travu, ne odgrizaju je na vrhu, nego je do korjena odgrizu ili upravo iz zemlje
iščupaju. Naravna je posljedica toga, da takove šume moraju zakržljati, a
zemlja mora ogoljeti.
Također je i pokojni profesor šumarstva na bivšem šumsko-gospodarskom
učilištu u Križevcima Vladimir Kiseljak napisao u svojoj knjizi »Nauka o
čuvanju šuma« (1883.) da je po šume najškodljivija koza. Mnoge šume i mlade
nasade upropastile su i uništile koze sasma, osobito u gorskim krajevima, ka*
u Tirolu, južnoj Švicarskoj, Istri, gornjoj Krajini i kršnom Primorju. Zato je
.koza u novije vrijeme zakonom svagdje isključena iz šumske paše.