Å UMARSKI LIST 1/1954

Osim ove tipične forme kod nas je još čest i varijetet flavoguttatus
Strl. (obscurus, Reitt., rectangulus, Herbst.) kojemu je skoro
čitavo tijelo crne do smeđe crne boje (si. 2.) Jedino sa strane vratnog
štita i u gornjim uglovima pokrilja nalaze se uske žute mrlje, a na sljub-
Sl. 1. Stereonychus fraxini,
Degeor (Tipična forma) (Orig.)
SI. 2. Stereonychus fraxini var
flavoguttatus, Strl. (Orig.)
nici iza sredine pokrilja jedna mala žuta mrlja. Iza ove razasute su pojedinačno
žute ljuštice sve do kraja pokrilja. Između redova točkica na pokrilju
nalaze se također pojedinačne žute ljuštice, vrlo rijetke i nanizane
u uzdužnim redovima.
Ličinka je jasenove pipe (si. 3) zelenkastožute boje, pokrivena rijetkim
i sitnim dlačicama. Odrasla dosiže veličinu do 8 mm. Glava joj je crna,
a na prvom prsnom segmentu nalazi se crni nad-
Si. 3. Ličinka jasenove
pipe (Orig.)
vratni štit razdijeljen uzdužno na dva dijela.
Umjesto nogu ima t. zv. lokomotorne nabore (po
Escherichu), koji joj služe za kretanje. Na gornjoj
strani posljednjeg abdominalnog segmenta
nalazi se jedna resica, koja služi za izlučivanje
neke ljepljive supstance. S tom je sluzi ličinka gusto
pokrivena za cijelo vrijeme života i od nje gradi u zadnjoj fazi svoga
razvitka kokon, u kojem se zakukulji.
Kukuljica je jasenove pipe slobodna, a nalazi se u gotovo prozirnom,
ispočetka žutom, a kasnije tamnosmeđem kokonu u obliku bačvice, oko
3,5 mm dužine.
Područje rasprostranjenja i biljke-hraniteljke
Prema većini autora jasenova je pipa raširena po čitavoj Evropi,
a njeno rasprostranjenje poklapa se s arealom običnog jasena (Fraxinus
excelsior, L.) i masline (Olea europea, L.). Ove su dvije vrste za jasenovu
pipu glavne biljke hraniteljke, na kojima čini velike štete.
13