Å UMARSKI LIST 1/1924

Šumska industrija i trgovina-. 43
nalazi u krizi, koja je još latentna, ali može svaki čas da izbije velikom snagom.
Visina izvoza pokazuje; samo, da je kapacitet ove grane naše privrede
ogroman te da su uklonjene neke smetnje izvoza, koje su ga priječile prošliri
godina, no iz tih brojaka ne može se još ni izdaleka zaključiti, da je stanje
zdravo.
Da se uzmogne prosuditi pravo stanje, bilo bi potrebno promotriti još i
izvoz zadnjeg četvrgodišta, koji je bezuvjetno nazadovao prema onom ostalih
četvrgodišta.
Spomenuta kriza imade svoj uzrok u općoj krizi, koja se svađa na nestašicu
novca, nastalu deflacijonom politikom Ministra finansija. Ova politika, kojoj
je uspjelo stabilizirati našu novčanicu, zahtijeva ogromnih žrtava, koje će
platiti u prvom redu industrija. Nismo pozvani, da kritikujemo ovu politiku, već
ćemo samo s par crta prikazati dnevne tužbe naših privrednih krugova. Uslijed
deflacijonističke politike, koja je imala za žrtve pad više novčanih zavoda i
poduzeća, a i u krugovima šum. industrije našla je već svojih žrtava — skučila
je Narodna banka kredite novčanim zavodima, a ovi poduzećima, koja su finansirale.
Nastala je nestašica novca, i poskočio je kamatnjak do velike visine.
'lome zlu pridružilo se drugo iz vana bilo kao razvoj tam. domaćih prilika,
bilo kao reakcija na naše novčane poteškoće. Dolazi s jedne strane pad
zapadnih valuta, a s druge strane smanjivanje potražnje uslijed političkih zapletaja
(Ruhr). Njemačka, Belgija, Francuska i Italija smanjuju naručbe, a što
je najgore, ne plaća se roba unaprijed, nedaju se predujmovi, niti se otvaraju
akreditivi.
Ostala ministarstva ne poduzimaju nužne korake, da ublaže krizu, koju
sobom nosi konzekventno provođenje nove . finansijske politike, već svako
ministarstvo radi tako reći na svoju ruku, želeći postići ravnotežu vlastitog
budžeta bez obzira na cjelokupnu narodnu privredu. Tako Ministarstvo Saobraćaja
povisuje tarife, a da pri tom ne uvažuje opravdane molbe industrije, da
se olakša jeftinijom tarifom dovoz trupaca do pilana, da se uvedu naročite
lučke tarife za eksportno drvo, te da se urede ugovori s vicinalnim željeznicama.
Dočim se Ministarstvo Finansija ne odlučuje na brzo uvedenje izravnih
poreza, povećaju se neizravni porezi u obliku raznih taksa i prireza. Carinska
politika ne vodi istovremeno brigu o zaštitnim carinama i strano drvo poplavljuje
cijelu Vojvodinu u tolikoj mjeri, da je svaka konkurencija domaćem drvetu
nemoguća.
.U isto vrijeme rastu cijene živežnih namirnica i radnici traže povišice.
Borba za opstanak između velikog broja drvnih poduzeća, koji je broj narasao
naročito iza rata, tjera cijene drvetu do visine, koja prelazi svjetski paritet.
Sve u svemu, proizvodni troškovi dosegli su maksimum, a cijene na
vanjskom tržištu ne samo da ne rastu, nego uslijed nazadovanja tečajeva zapadnih
novčanica još i padaju. U nadi dobre konjukture nagomilana roba prodaje
se često ispod ispod troškova proizvodnje, samo da se dođe do toliko potrebnog
novca za nastavak pogona, koji se mjestimice reducira ili dapače obustavlja.
Manje tvrtke gledaju sa strahom u krizu, koja je sve teža, i tek velike,
stare tvetke gledaju nešto mirnije u budućnost, oslanjajući se na jake pričuve
z starih, boljih vremena.