Strength of structures and components.pdf - FESB

σ
R m
lom
R p0,01
R p
α
E = tanα
ε mpl
ε m
ε upl
Slika 1.22: Dijagram rastezanja za meki čelik
Naprezanje pri kojem dolazi do znatnih plastičnih deformacija naziva se granica plastičnosti ili
granica tečenja (jer se na toj razini naprezanja materijal ponaša kao tekućina- teče bez povećanja
opterećenja) R e . Granica tečenja je izrazita kod mekih čelika, gdje se razlikuje gornja granica
tečenja R eH , pri kojoj se javlja prva plastična deformacija, i donja granica tečenja R eL , pri kojoj se
odvija daljnje deformiranje, slika 1.23a.
Iz praktičnih razloga kod tih materijala određuje se samo gornja granica plastičnosti, na koju se
može bitno utjecati brzinom opterećenja. Kod materijala kod kojih nije jasno vidljiva granica
tečenja (npr. tvrdi čelik), dogovorno se (tehničkom) granicom tečenja naziva ono naprezanje, pri
kojemu nakon rasterećenja ostane trajna deformacija ε = 0,2%, a označava se s R p0,2 , slika 1.23b.
Plastične deformacije većine metalnih materijala vode do njihovog otvrdnuća, te je za daljne
deformiranje potrebno veće opterećenje.
Po obliku njihovih dijagrama rastezanja, razlikuju se sljedeći materijali:
• krti materijali, koji se nakon početnih elastičnih deformacija lome bez izrazitijeg
plastičnog deformiranja (npr. čelici visoke čvrstoće, sivi ljev, titan, keramika);
• rastezljivi materijali (materijali s viskoznim lomom), kod kojih se nakon početne
(linearne) deformacije javlja izrazita plastična (trajna) deformacija, slika 1.23a,
• plastični materijali, koji se samo neznatno elastično deformiraju, a cijela je deformacija
praktički plastična, npr. bakar, slika 1.23c.
Dijagram ovisnosti deformacije o tlačnim, savojnim i torzijskim naprezanjima kvalitativno je
jednak dijagramu rastezanja, slika 1.23. Odgovarajuće karakteristike statičke čvrstoće za neke
važnije konstrukcijske materijale dane su u tabeli 1.7.
ε u
ε