Planinarski Pohod Naši LipičaNi Na ZavižaNu Tihomir Martinović Himalajski uvjeti Hodali smo, da hodali, po vrhovima borova pokrivenih snijegom koji je na njih nanijela bura i zaledila ih, a temperatura se spustila na -25 ˚C pa su nam se smrznuli mobiteli i fotografski aparati, a na vrhu Balinovac studen je bila neopisiva I ovdje je <strong>HEP</strong> ! 58 <strong>HEP</strong> VJESNIK <strong>266</strong> (306), TRAVANJ <strong>2013.</strong>
Nakon što mi - planinari <strong>HEP</strong>-a iz Lipika, godinama čitamo i slušamo o surovim zimama, dubokom snijegu i ledenoj studeni na našem Velebitu, a osobito na Zavižanu, ove smo godine odlučiti sve to isprobati na vlastitoj koži. Okupili smo malu skupinu iskusnih, ali i malo mlađih planinara. Da bi taj pohod u nama nepoznato malo približili poznatom, pomogao nam je legendarni domar Ante Vukušić. On, naime, već 40 godina živi u tom lijepom, ali surovom kraju, uz meteorološku postaju na Zavižanu. Zanimljivo, sve sobe su bile zauzete, osim jedne, koju smo odmah rezervirali za subotu, 10. veljače o.g. Saznali smo da je visina snijega 2,30 metara, da snijeg i dalje pada te da se temperatura zraka spušta ispod -20 0 C. Ledena ploča, snažna bura, bockanje oštrih ledenih snježnih pahulja na kraju uspona Dogovaramo da polazna točka uspona bude mjesto Oltari, a uobičajeno se na Zavižan penje i iz Krasnog. Tako smo odlučili jer smo saznali da te subote HGSS iz Požege provodi vježbu na Zavižanu i da im je polazno mjesto Oltari. Oltari se nalaze između Sv. Jurja i Krasnog, na visini od 940 metara. Od Pakraca, iz kojeg smo krenuli oko 6 sati, do Oltara nam je trebalo malo više od četiri sata vožnje. Već je kod Otočca klima započela pokazivati svoju surovost i prilagođavali smo se onomu što nas čeka na početku uspona. Sa cjelokupnom planinarskom opremom za penjanje po ledu i snijegu, prema Zavižanu smo krenuli oko 11 sati. Od domara smo saznali da u takvim snježnim uvjetima računamo na put od približno osam sati hoda. Naš radni kolega Dubravko iz Novske, također planinar i pripadnik HGSS-a, pripremio je karte i rute puta za naš GPS, jer bez tog uređaja nije preporučljivo planinariti u uvjetima visoka snježnog pokrivača, koji sakrije markacije, tako da nam je GPS bio pouzdani vodič. Oko nas je zadivljujuća bjelina krajobraza snježne idile. Zadnjih pola sata bio je iznimno težak i opasan uspon, zbog ledene ploče i snažne bure, uz istodobno bockanje oštrih ledenih snježnih pahulja. No, dereze, cepini, potkape i druga ozbiljna planinarska oprema, pomagala su za lakše svladavanje takvih otežanih okolnosti. Snijeg je u početku uspona bio samo pola metra, a ponegdje čak 2,3 metra i temperatura zraka (samo) - 10 0 C. Doista, planinarskom stazom preko Babić Siće, nakon osam sati stigli smo do planinarskog doma Zavižan, smještenog na obronku brda Vučjak, na visini od 1 594 metara nad morem. U domu su već bili planinari iz Karlovca, Duge Rese i Varaždina i dolaskom naše ekipe - mjesta više nije bilo. Početak uspona do doma na Zavižanu bio je šala mala Novo dragocjeno iskustvo Da je svijet (i <strong>HEP</strong>) mali, uvjerili smo se kada smo u domu susreli kolegu Dalibora Jakšića iz Elektre Karlovac. Do dugo u noć razgovarali smo o našim planinarskim pohodima i, naravno, o našem <strong>HEP</strong>-u. Idućeg jutra, naša ekipa Mario, Manuela, Vanja i ja krenuli smo na vrh - Veliki Zavižan, na 1 676 metara nad morem. Do njega se od doma, u normalnim vremenskim uvjetima, može stići nakon sata uspona. Ali, snažan vjetar i snijeg u koji smo propadali do skoro visine ramena te temperatura od - 20 0 C, usporavali su nas. Stoga smo obišli obližnju Kosu i vrh Balinovac (1 602 m/n. m.). Na Kosu smo se lagano popeli, jer je bila prekrivena čistim ledom, uz pomoć dereza i cepina. S Kose smo krenuli na uspon do Balinovca i tu smo doživjeli prave himalajske uvjete. Kolega Marijo i ja penjali smo najviše vrhove u Austriji i Italiji, ali ovakvo iskustvo još nismo doživjeli. Hodali smo, da hodali, po vrhovima borova pokrivenih snijegom koji je na njih nanijela bura i zaledila ih, a temperatura se spustila na -25 0 C. Smrznuli su nam se mobiteli i fotografski aparati, a na vrhu Balinovac studen je bila neopisiva. Nismo se dugo zadržavali i uspjeli smo se sretno vratiti do doma te s ostatkom ekipe krenuli prema Oltarima. Bez GPS-a ne bismo uspjeli stići do našeg vozila, jer je novi snijeg pokrio sve tragove. Moram spomenuti da, kada smo došli do doma, električnu energiju osiguravao je agregat, jer - kako smo saznali od domara - dalekovod je zbog kvara bio izvan pogona. Po povratku smo prošli ispod tog dalekovoda i vidjeli koliki je snježni pokrivač u tim krajevima. Zamišljajući u kakvim uvjetima na otklanjanju kvara rade naši kolege iz <strong>HEP</strong>-a, možemo im se samo diviti i čestitati na trudu da osiguraju opskrbu električnom energijom za sve ljude. Zamišljam kako je raditi njima, kada je nama bilo teško probijali se kroz vjetar i snijeg, uz svu specijalnu opremu za planinarenje. Na Zavižanu smo stekli još jedno iskustvo, a sada slijede pripreme za ljeto i planirani pohod u Dolomite u Italiji. Okružuje nas zadivljujuća bjelina krajobraza snježne idile Vratiti se do Oltara ne bismo uspjeli bez GPS-a, jer novi je snijeg pokrio sve tragove <strong>HEP</strong> VJESNIK <strong>266</strong> (306), TRAVANJ <strong>2013.</strong> 59
Change language