Oktobar - novembar, 2009. go di ne Broj 12 www.forumbosnjaka.com ...

More documents

Recommendations

Info

OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA » » » r e v i j a Najstariji bicikl u Crnoj Gori!? Piše: Sait Š. Šabotić Još od antičkih vremena ljudi su razmišljali kako stvoriti mehanizam koji bi olakšao i pri tom ubrzao kretanje ljudi i na neki način „skratio“ udaljenost između određenih mjesta. Takva razmišljanja nijesu bila strana ni savremenicima Leo n - a rda da Vin čija, ali do konstrukcije neke jednostavne mašine za te namjene, nije došlo. Tek će ljudima novog vijeka poći za rukom da konstruišu bicikl, koji se sa minimalnim izmjenama zadržao u upotrebi do naših dana. Bicikl se koristi širom svijeta i predstavlja jedno od osnovnih prevoznih sredstava u saobraćaju. S toga vjerujemo da ste se nekada zapitali kako su se bicikli u saobraćaju i uopšte upotrebi, zadržali tako dugo. Odgo v or na ovo pitanje nije težak. Jednostavna konstrukcija i široka primjenjivost su glavni razlozi što je to tako i što bicikli u svakodnevnom životu imaju posebno mjesto. Kada je konstruisan prvi bicikl, teško je pouzdano i sasvim tačno odgovoriti, ali istorijski podaci govore da je svojevrsnim biciklom, koji je sam konstruisao, prvi upravljao njemački baron Karl von Drais 1817. godine, koji je po njemu nazvan draisine. Model tog bicikla još uvijek se čuva u muzeju Paleis het Loo u Apeldoormu u Nizozemskoj. Draisov bicikl je bio vrlo težak i nije imao pedale, već se pokretao tako što se vozač odgurivao nogama o zemlju. Ranih četrdesetih godina XIX vijeka škotski kovač Kirkpa trik Makmilan (1813-1878.), konstruisao je bicikl s guvernalom koji pokreću pedale i tako širom svijeta postao poznat kao pronalazač bicikla. Negdje između 1850. i 1860. godine, Francuz Ernest Mišo i njegov učenik Pjer Lalement, konstruisali su bicikl sa pedalama na prednjem, velikom točku. Takav model bicikla Mišo je kasnije i patentirao, otvarajući istovremeno i kompaniju za proizvodnju bicikala. Ta kompanija je, koliko se zna 1865. godine proizvodila 400 velosipeda godišnje. I taj model, iako nešto savremeniji od draisine, nije bio pogodan za upravljanje, zbog čega je vožnja njime bila opasna i praćena čestim padovima. Problemi sa upravljanjem donekle su smanjeni uvođenjem upravljača i pomijeranjem sjedišta u bolji položaj. Lakši model bicikla, tzv. penny-farthing, s velikim točkom naprijed i ma lim pozadi, proizvodio se u Engleskoj od 1870. godine. Pravi napredak u proizvodnji bicikla, međutim, ostvaren je 1885. godine, od kada je uveden lančani pog on koji su osmislili J. K. Starley, J. H. La wson i Shergold. Starleyev model iz 1885. godine se najčešće smatra prvim modernim biciklom. Naredno poboljšanje na polju konstrukcije bicikla bilo je uvođenje pneumatskih guma koje je uslijedilo 1888. godine, a što je bio izum Škota Johna Boyda Dunlopa. Od tada do danas, koncept bicikla se nije značajnije mijenjao, izuzimajući primjenu kvalitetnijih i lakših materijala u samoj izradi osnovnih djelova. Sudeći prema raspoloživim podacima, Crna Gora nije puno čekala da bi vi - djela model penny-farthing. Koliko nam je poznato takav model su Crnogorci prvi put vidjeli 1897. godine, kada je jedna putujuća cirkuska družina iz Mo s tara posjetila Nikšić. Zanimljivo je takođe reći da je tokom 1897. godine na Cetinju živio i radio izvjesni Franjo Benedetić „popravljač svijeh vrsta makina za šivenje i popravljač velosipeda“. Prema onom što saznajemo iz izvorne građe sedam bicikala je krajem februara 1900. godine uvezao u Crnu Goru trgovac Ivan Mar ović „s Mula u Boki Kotorskoj“ i uputio ih na Cetinje na ime Miha Ćetkovića koji je tamo živio i bio njegov trgovinski partner. Ne ulazeći u to sa kakvim modelima bicikala raspolažu naši mu-zeji i da li uopšte imamo kakav vrijedan eksponat takvog tipa, nedavno smo saznali za jedan vrlo stari, ali dobro očuvani model bicikla njemačkog porijekla, koji je vlasništvo porodice Me hmedović iz Nikšića. Bi cikl marke „Durkoph“, što bi u slobodnom prevodu značilo „tvrda glava“, proizveden 1910. godine, kupio je nekoliko godina kasnije poznati nikšićki trgovac Ahmet Mehmedović od svoga kolege i prijatelja Veljka Jokanovića, takođe nikšićkog trgovca. Bicikl se odmah mogao lako primijetiti na nikšićkim ulicama iz prostog razloga što je bio među prvim u tom gradu. Danas je to dragocjen eksponat u porodičnom muzeju, jedan od onih koji pripada dugoj tradiciji porodice Mehmedović. „Jedino je stariji bicikl od našeg u gradu imao Ljubo Petrović, sin vojvode Šaka. Taj bicikl je bio proizveden 1909. godine. Izbjegavao je da ga vozi, ali je zato volio da sa njim izađe u šetnju gradom, držeći ga u ruci pored sebe“, kaže Dževdet Džeko Mehmedović. Nakon kupovine bicikla „Durkoph“, trgovac Ahmet Mehm - e dović je nabavio još nekoliko komada bicikala, koje je iznajmljivao nikšićkim mladićima koji su posjećivali čuvene plaže na rijeci Zeti – Krušku i Manitovac. Prema kazivanju Ahmetovog sina Dže - vdeta – Džeka Mehmedovića, takođe poznatog trgovca i majstora, bicikli su se cjelodnevno iznajmljivali i nikada se nije desilo da neko od klijenata nije platio za iznajmljeni bicikl. Bicikl„ Durkoph“, koji je nabavio njegov otac dugo je bio u upotrebi, tako reći i danas bi se lako mogao voziti ali „najveći problem su gume, jer ove današnje nijesu ni blizu originalnim gumama za ovaj model bicikla“, ističe sadašnji vlasnik. I dok smo zajednički razgledali njihov bicikl, shvatili smo da su 42 oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM
e v i j a « « « OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA njegova praktična rješenja kojima raspolaže, nevjerovatna za ondašnje prilike – svijetlo sa regulatorom za kratke i duge snopove, trobrzinski mjenjač učvršćen na glavnoj šipci koja spaja sjedište i guvernal, lancobran, torbica za alat, nosač tereta i sasvim dobar kočioni mehanizam. Originalno je i sjedište za vozača. „Moram napomenuti da je prvobitno svijetlo na ovom biciklu bila garbitna lampa, a ovo sadašnje svijetlo dodato je nešto kasnije. Bicikl je na prednjoj osovini imao ugrađen i brzinomjer, ali on se polomio, pa smo uklonili i držač“, objašnjava nam Džeko. Prosto da čovjek ne povjeruje. Što se tiče samog srednjeg pogona, odnosno mehanizma za pokretanje pedala on je, kako naglašava sadašnji vlasnik, u odličnom stanju i bicikl bi se mogao i sada voziti, samo, trebalo bi ga podmazati. Na glavnoj osovini koja drži viljušku i guvernal bicikla stajao je amblem firme „Durkoph“, ali je sada prekriven farbom, dok je godina proizvodnje utisnuta na zadnjoj viljušci. „Ne sumnjam da u njemačkim muzejima ne postoji ovakav model, ali mišljenja sam da bi mi i sadašnji vlasnici ove firme, ako ona uopšte više postoji, samo pozavidjeli na očuvanosti ovog primjerka. Vjerov - atno bih za ovaj model dobio tri trenutno najskuplja i najbolja njemačka bicikla“, kaže u šali Dževdet Džeko Mehmedović. „Cjelokupan moj dosadašnji život obilježio je ovaj bicikl, jer sa njim drugujem od kada pamtim. Iako je znatno stariji od mene, još uvijek dobro ’sluša’. Nadam se da će i moj sin nastaviti da brine o njemu. Ne moram posebno naglašavati da Njemci prave najbolja bicikla na svijetu“, dodaje Džeko. To je zapravo samo potvrda našeg mišljenja da Njemačka, koja je kolijevka bicikla, nikada nije prestajala razmišljati kako još više unaprijediti svoj sopstveni izum. Uz sve ovo dodajmo da je prava šteta što stariji modeli bicikla nijesu imali ugrađene registre pređenih kilometara. Tako bismo znali koliko je kilometara prešao i ovaj vremešni bicikl, koji će naredne, 2010. godine, proslaviti 100-ti rođendan. Skoro nevjerovatno, ali istinito. „Pozvaću vas i naredne godine u ovo vrijeme, Bože zdravlja, da vidite naš prvi mercedes“, u šali nam kaže Džeko Mehmedović i sa ponosom dodaje da se originalne vrijednosti osim u zvaničnim institucijama, često mogu naći i u privatmom vlasništvu, pa je zato samo potrebno uporno tragati za njima. NOVE KNJIGE, IZABRANE PJESME SAITA ORAHOVCA Život posvećen poeziji i slobodi U produkciji Almanaha objavljena je Zbirka pjesama Saita Oraho v ca. Ora - hovac je rodjen u Vladnama, kod Podgorice, 24. maja l909. godine. Najveći dio života proveo je u Sarajevu, a izvjesno vrijeme živio je i u Podgorici i Beogradu. Izmedju dva rata, za vrijeme stare Jugoslavije, slovio je kao borbeni i afirmisani pjesnik moderne socijalne poezije, kojeg je u više navrata hapsila i progonila Aleksandrova šestojanuarska diktatura. Hapšen je i u vrijeme ustaške i njemačke vlasti u Sarajevu, te l948. godine, u doba Infombiroa. U Sarajevu je zavšrio Filozofski fakultet, grupa istorija jugoslovenskih književnosti i srpskohrvatski jezik. Doktorirao je iz oblasti folkloristike. Bio je član Udruženja književnika BiH i potpredsjednik Društva folklorista Jugoslavije. Za knjigu „Samotna senčenja“, l957. godine dobio je na g radu Udruženja književnika BiH. Dobitnik je 27-mo julske nagrade Republike Bosne i Herce - govine za životno djelo. Pored tih nagrada, odlikovan je i Ordenom zasluga za narod, Ordenom bratstva i jedinstva, jubilarnom Plaketom Saveza boraca, Plaketom i poveljom zaslužnog gradjanina Sarajeva, jedna ulica u Sa-rajevu novi njegovo ime. Profesor dr Nikola Kovačević za pisao je da su soneti Orahovca izraz i nostalgičnog sjećanja i sjetnih pogleda prema budućnosti. Po njemu Orahovac u tim trenucima melanholije suprostavlja glas otpora i borbe, obračunava sa ljudskim porocima, sa nevjerom ljudskom. U tom smislu Orahovac je svoju pjesničku zbirku ispunio širokom skalom tonova i intonacija, dao joj bogatstvo različitih osjećajnih i misaonih akcenata, ulio joj dah autentičnog života. Orahovac često njeguje i p a tr i otska osjećanja u kojima pronalazi temeljne vrijednosti čovjekovog porijekla i njegovih humanih težnji. I patriotizam je za Saita Orahovca sveta tema o kojoj piše spuno uzbudjenja i dostojanstva, isto kao što je i sam u više mahova , i u poeziji i u životu shvatio da je ljubav prema otadžbini istovremeno i ljubav prema čovjeku , velika tekovina modernog humanizma. DOČARAVANJE Ovdje, u osami, tvoj lik dočaravam I potezom čvrstim unosim te cijelu U san mojih sanja, pa vruću i bijelu Ljubim te i dah ti dahom ispunjavam. Zatim ja se pitam: soko na visini Jesam li čovjek ko ostali ljudi, Danas, kad mi duša ni za čim ne žudi Već buja i cvate ko cvijet u dolini. Ne znam, al ko jelen skakućem lako S doline na brijeg i rado bih plako Od sreće, koja me rad tebe prožima. Pa i ak sam ovdje, a ti u daljini Od tristotin milja, ipak mi se čini, Da te moje biće sasvim blizu ima. SUSRET U ZAVIČAJU Taj susret, tako dugo željkovani U zavičaju – pun uzbudjenja: Jaruga svaka i grm svaki – znani, Pašnjaci gusti, granje puno vrenja Glasova ptičjih, žubor vodoskoka, Azurno nebo ko azurno oko Dječaka nekog, ovce svilorune, Kokot u bašti, na visini soko, Lisnata brda, glečer na planini, Sijači žita, svadbe i svirala Sve te to sjeća i sve ti se čini Djetinjstvo tu je, i da ti je dala Brižljiva majka zdjelu gustog mlijeka I da si naš' o svojoj boljci lijeka. oktobar-novembar, 2009. Re vi ja FO RUM 43
Page 1 and 2: Glasilo o duhovnom, kulturološkom,
Page 3 and 4: REVIJA FO RUM Glasilo o duhovnom, k
Page 5 and 6: e v i j a « « « IZ NA ŠEG UGLA
Page 7 and 8: e v i j a « « « HRO NI KA PRONA
Page 9 and 10: e v i j a « « « HRO NI KA JAČAN
Page 11 and 12: e v i j a « « « KRI TIČ KE PA R
Page 13 and 14: e v i j a laže da za liste sa naci
Page 21 and 22: e v i j a « « « DRUŠTVO OBILJE
Page 23 and 24: e v i j a « « « DRUŠTVO SUSRETI
Page 25 and 26: e v i j a « « « DRUŠTVO PROMOCI
Page 27 and 28: e v i j a « « « DRUŠTVO MANIFES
Page 29 and 30: e v i j a « « « DRUŠT VO ao je
Page 31 and 32: e v i j a « « « DRUŠT VO Dani b
Page 33 and 34: e v i j a « « « DRUŠT VO Nekada
Page 35 and 36: e v i j a « « « OBRA ZO VA NJE,
Page 41: e v i j a « « « OBRA ZO VA NJE,
Page 45 and 46: e v i j a « « « PRENOSIMO zemlja
Page 47 and 48: e v i j a « « « FELJTON ANALIZE:
Page 49 and 50: e v i j a « « « FELJTON ćem Isl
Page 51 and 52: Obrazovanje je put do spoznaje, a M

Oktobar - novembar, 2009. go di ne Broj 12 www.forumbosnjaka.com ...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?