Izvor: Građanski list, Novi Sad - Fakultet za medije i komunikacije
Izvor: Građanski list, Novi Sad - Fakultet za medije i komunikacije
Izvor: Građanski list, Novi Sad - Fakultet za medije i komunikacije
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
- Poslednjih dana se potpuno promenio. Ponašao se onako kako je, u stvari, trebalo<br />
da se ponaša na slobodi. Kao izuzetno pametan, normalan i obziran čovek - sećaju<br />
se policajci koji su s Dimitrijem Gavrilovićem Gavrom, osuđenikom na smrt zbog<br />
ubistva milicionara Ćetka Mijatovića i Dušana Popovića, bili u kontaktu poslednjih<br />
dana.<br />
Do kraja nije priznao krivicu <strong>za</strong> ovaj zločin.<br />
Poslednjih dana kažu da nije ni pričao o tome.<br />
- Pomirio se s kaznom - kažu policajci.<br />
Tajna<br />
Deda La<strong>za</strong> Filipović, nekadašnji nastojnik groblja u krugu cementare u Beočinu, sada<br />
već tri godine nije među živima. Kažu da u čitavom Sremu nije bilo boljeg grobara.<br />
Svoj posao je shvatao vrlo odgovorno i obavljao ga savesno.<br />
Pre nego što će otići na onaj svet i pridružiti se svojim klijentima, sledbeniku Ivici<br />
Hlodiju u amanet je ostavio jednu tajnu.<br />
Ivičina supruga Jasmina, žena koja se iz Melenaca udala u Beočin, kad je čula šta<br />
interesuje ekipu GL, razrogačila je oči, ustuknula i stavila ruku na poluotvorena usta.<br />
- Ivice, Ivice, ovi ljudi pitaju <strong>za</strong> Gavru - vikala je svog supruga, poluglasom, gotovo<br />
šapćući. Kao da je, u tom mirnom mermernom prostoru, oivičenom Fruškom gorom s<br />
jedne, i cementarom s druge strane, gde osim novinara i njih dvoje nema žive duše,<br />
neko mogao da je čuje.<br />
Jasmina, Ivica i njihov sin šest godina već žive na beočinskom groblju. Okruženi su<br />
spomenicima. Do najmanjeg detalja znaju priču o svakom od njih.<br />
- Eno tamo su ti sahranjena ona deca što su poginula u saobraćajnoj nesreći. Tamo ti<br />
je i ona porodica što ih je pobio onaj bivši radnik cementare. Kakvi su to ljudi bili...<br />
To ne možeš ni da <strong>za</strong>misliš - pričaju, sve sakrivajući usta i utišavajući glas.<br />
Kućerak im je odmah do groba Ignjaca Rozenberga, direktora cementare i jednog od<br />
najbogatijih Vojvođana svog vremena. Umro je 1931. godine. Njegova supruga<br />
Ilonka stradaće u Aušvicu, 13 godina kasnije. Sinove će mu smestiti u nemačke<br />
radne logore, a ćerku deportovati u Englesku.<br />
U beočinskom groblju <strong>za</strong>pisana je čitava istorija ovog mesta, kao i istorija<br />
cementare. Dve tesno pove<strong>za</strong>ne priče. U posebnom delu, na samom ulazu,<br />
sahranjuju se Muslimani, s karakterističnim nadgrobnim obeležjima. Svojevremeno<br />
su se doseljavali s Kosova, iz Makedonije i Bosne, <strong>za</strong>pošljavali se u cementari i<br />
oformili tu svoju malu <strong>za</strong>jednicu.<br />
Zatim se nižu grobovi meštana i drugih radnika cementare. Mahom su to sremski<br />
Hrvati i Nemci.<br />
U poslednje vreme, groblje polako postaje tesno, pa se već preoravaju obronci brda<br />
koje se izdiže iznad njega s desne strane, nasuprot cementari, kako bi se tu smestili<br />
novi grobovi.<br />
Uporan<br />
Gavrinu suprugu Jadranku dan ranije su obavestili da se priprema izvršenje smrtne<br />
kazne. Rekli su joj da može doći u <strong>za</strong>tvor ako hoće da vidi muža poslednji put.<br />
Došla je.<br />
Sela je u čekaonicu i čekala odobrenje da uđe kod supruga. Neko, verovatno jedan<br />
od <strong>za</strong>tvorskih stražara, posle dužeg vremena, prišao joj je i saopštio da Gavra ne želi<br />
da je vidi.<br />
Poslednji put, posle godinu i po, <strong>za</strong> njom su škljocnula velika gvozdena vrata<br />
Okružnog <strong>za</strong>tvora kod Riblje pijace.<br />
- Tek smo uoči izvršenja kazne razgovarali ponovo o čitavom slučaju - priča jedan od<br />
policajaca koji je s Gavrom proveo poslednje sate života.