03.01.2015 Views

25.7. SV. JAKOV DAN GRADA OPATIJE - Opatija.net

25.7. SV. JAKOV DAN GRADA OPATIJE - Opatija.net

25.7. SV. JAKOV DAN GRADA OPATIJE - Opatija.net

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

srpanj - kolovoz 2013.<br />

6<br />

List <strong>Opatija</strong><br />

INTERVJU<br />

oznati opatijski ugostitelj<br />

Josip Tariba<br />

P (70) ovogodišnji je<br />

dobitnik Nagrade<br />

Grada Opatije za životno djelo.<br />

Restorani koje je otvarao i vodio<br />

proteklih desetljeća donosili su<br />

novi imidž opatijskom ugostiteljstvu<br />

i poznati su daleko izvan<br />

lokalnih granica. “Gospodin Joso,<br />

kako ga od milja zovemo, neponovljiv<br />

je i jedan jedini u ovom<br />

poslu, gdje ne štedi sebe, i gdje<br />

čuva i njeguje ovaj stečeni imidž”,<br />

navedeno je u obrazloženju uz<br />

ovo javno priznanje. Od poslovnih<br />

planova ne odustaje ni sada,<br />

ima svoje želje i snove koje želi<br />

ostvariti prije odlaska u mirovinu.<br />

Vaš rad i ranijih je godina<br />

bio nagrađivan. Što Vam znači<br />

ovo najnovije priznanje<br />

- Kao što sam bio ponosan<br />

na sve dosadašnje nagrade, tako<br />

mi i ova mi nagrada puno znači.<br />

Ona je priznanje mom proteklom<br />

radu, a bilo bi mi drago da bude<br />

i podstrek za ostvarenje mog višegodišnjeg<br />

sna. Riječ je o hotelu<br />

kojeg želim sagraditi u Voloskom,<br />

no birokratska procedura oko<br />

njegove izgradnje traje već preko<br />

osamnaest godina. Trenutno, za<br />

za koju mislim da je najatraktivnija<br />

na Sjevernom Jadranu, no<br />

statistički podaci pokazuju da<br />

naša grad ima oko devet tisuća<br />

hotelskih ležajeva, a primjerice<br />

Poreč ih ima devedeset tisuća.<br />

Za daljnji razvoj opatijskog turizma<br />

važno je stoga razmišljati ne<br />

samo o obnovama hotela, već i o<br />

izgradnji novih. Apsurd je da se u<br />

Opatiji umjesto da se grade novi<br />

hoteli, odlučilo da se sruši jedan<br />

stari hotel, kao što je bio Zagreb.<br />

Uz to, ti hoteli bi trebali imati i ciljane<br />

goste, pa bi tako primjerice<br />

moj bio privlačan surferima, neki<br />

bi bili atraktivni zbog kockarnica,<br />

a neke bi gosti odabirali zbog<br />

niza drugih turističkih sadržaja.<br />

Iznijeli ste nam zbog čega<br />

želite biti hotelijer, no možemo<br />

li saznati što je bilo ključno da<br />

se još u ranoj mladosti odlučite<br />

za ugostiteljstvo<br />

- Rodio sam se na Rabu, a<br />

1958. godine došao sam u Opatiju.<br />

Kako moja obitelj nije imala velike<br />

financijske mogućnosti, odlučio<br />

sam izučiti ugostiteljski zanat.<br />

U to vrijeme na društvenim ljestvicama<br />

to baš i nije bilo cijenjeno<br />

zanimanje. To se s vremenom<br />

promijenilo, i danas mogu reći da<br />

sam ponosan što sam cijeli život<br />

posvetio ugostiteljstvu i turizmu.<br />

Što se tiče samog školovanja, u<br />

Josip Tariba<br />

Hotel Amfora Tariba<br />

Kako će hotel biti nova<br />

etapa u Vašem radu, recite<br />

nam nešto podrobnije o njemu<br />

- Zamislio sam ga tako<br />

da on iz daljine izgleda kao<br />

kruzer, a svi njegovi sadržaji<br />

bit će primjereni hotelu s pet<br />

zvjezdica. Imat će i restoran a<br />

la carte, budući se ja još uvijek<br />

ne mogu odreći svoje restoranske<br />

djelatnosti. Kako u Voloskom<br />

ima oko dvjesto dana<br />

kada puše tramontana, pa je<br />

stoga ono i poznato odredište<br />

surfera, planirano je da oni<br />

direktno iz hotelske garaže<br />

odlaze na surfanje. Hotel će se<br />

zvati Amfora Tariba. Prvi put<br />

sam naziv Amfora upotrijebio<br />

kada sam otvorio restoran kod<br />

40 boxa. Amfore su inače koristili<br />

i moji preci, a one su bile<br />

i ukras u mojim restoranima.<br />

Inače, kad smo već kod simboličnih<br />

predmeta, jako bi me<br />

obradovalo i da se u akvatoriju<br />

na Preluci ponovno postave<br />

tunere.<br />

ju, ali i mnoge druge. Bila su to<br />

vremena kada nije bilo inter<strong>net</strong>a<br />

i sa svime se trebalo upoznavati<br />

poseban naglasak uvijek je bio<br />

na gastronomiji i enologiji.<br />

Biti renomirani ugostitelj<br />

zahtjevan je posao, pa podrška<br />

obitelji često ima veliku ulogu.<br />

Da li je i kod Vas tako bilo<br />

- To je rad bez nedjelja i praznika.<br />

Nekad smo znali s poslom<br />

završiti u zoru, no već u podne<br />

opet bismo krenuli raditi. Veliku<br />

je ulogu imala i moja porodica,<br />

bez čije potpore bih sve to teško<br />

izdržao. Tako su obje moje kćerke<br />

već sa osam godina pomagale<br />

u restoranu, i dok je jedna<br />

krenula mojim stopama, druga<br />

je odabrala da bude profesorica<br />

na fakultetu. No, i dalje kada<br />

god je zatrebalo ona bi pomagala<br />

u restoranu. Mislim da je biti<br />

ugostitelj prelijepo zanimanje, u<br />

kojem imaš priliku kontaktirati i<br />

surađivati s mnogim osobama.<br />

Ti kontakti i meni su puno puta<br />

otvarali vrata u raznim prilikama.<br />

Recimo susreti s predsjednicima<br />

država, ministrima i drugim visokim<br />

gostima imaju uvijek poseban<br />

značaj, a pogotovo kad si<br />

mlad to ti daje i poseban poticaj<br />

za daljnje učenje i usavršavanje<br />

u svom poslu. Inače, osim rada<br />

u restoranu, velik dio vremena<br />

oduvijek su mi oduzimale razne<br />

funkcije. Naime, tijekom cijelog<br />

radnog vijeka obnašao sam i rape,<br />

ali i rakovice iz Istre i kvarnerskih<br />

otoka koje su također<br />

nenadmašne po svom ukusu.<br />

Zatim su tu ribe kovač i škarpina,<br />

koje smatram apsolutno najfinijim<br />

ribama. Nenadmašni su i<br />

hlapovi i jastozi, te grdobina, a<br />

kada je riječ o tuni mislim da je<br />

ova naša iz Jadranskog mora za<br />

tri koplja bolja od onih u svijetu.<br />

I ne zaslužuju hvalospjeve samo<br />

ribe, već i janjetina s naših kvarnerskih<br />

otoka , ali i ona iz Brseča.<br />

Zaslugu za to ima svakako i trava<br />

na kojoj ima puno soli, a rezultat<br />

je onda i najslasnija janjetina.<br />

Pohvale zaslužuje i lička teletina,<br />

kao i divljač s naših otoka, a tu je<br />

i izvrstan paški sir.<br />

Od nedavno je i naša zemlja<br />

u Europskoj uniji. Hoće li<br />

to imati odraza i na ugostiteljstvo<br />

i turizam u Opatiji<br />

- Uz hotelsku ponudu, smatram<br />

da glavni mamac za dolazak<br />

turista trebaju biti gastronomija<br />

i enologija. To je posebno<br />

važno zbog kongresnih gostiju,<br />

ali i dobro stojeće klijentele iz<br />

Srednje Europe.Inače posljednjih<br />

godina više nema ona masovnih<br />

dolazaka turista kao nekad. I kod<br />

nas i u svijetu postoji niz faktora<br />

koji utječu na turistička kretanja.<br />

Primjerice, Talijani koji su oduvijek<br />

u velikom broju dolazili na<br />

Piše Lidija Lavrnja SNIMIO Nikola Turina<br />

Želim biti direktor hotela<br />

7<br />

njega imam lokacijsku dozvolu, a<br />

sada bih trebao ishoditi i građevinsku.<br />

Nakon što ste godinama<br />

imali restorane sada želite imali<br />

hotel. Što vas motivira da ga<br />

želite locirati na mjestu gdje ste<br />

donedavno imali restoran Amforu<br />

- Da na toj lokaciji izgradim<br />

lijep obiteljski hotel, motiviralo<br />

me prije svega to što Volosko<br />

nema jedan pravi hotel. Osim<br />

toga, oduvijek mi je bila želja da<br />

budem direktor nekog hotela, ali<br />

to još uvijek nisam uspio ostvariti.<br />

Međutim, s vlastitim hotelom<br />

nadam se da će mi se i ta želja<br />

ostvariti. Inače, još jedan dodatni<br />

motiv za gradnju hotela bilo mi<br />

je to, što smatram da ih <strong>Opatija</strong><br />

nema dovoljno. Riječ je destinaciji<br />

Opatiji sam završio Ugostiteljsku<br />

školu, u Zagrebu Hotelijersku,<br />

a nakon srednješkolskog obrazovanja<br />

završio sam i Višu ekonomsku<br />

školu, ugostiteljsko-turističkog<br />

smjera u Opatiji. No, kako<br />

sam želio o ugostiteljstvu saznati<br />

čim više, pohađao sam i razne tečajeve,<br />

pa su kolege u šali znale<br />

reći da sam najškolovaniji krčmar<br />

u državi. Inače, i u obitelji smo<br />

imali ugostitelje, pa je tako jedan<br />

od njih, koji se također zvao Josip<br />

Tariba, u Rabu 1935. godine otvorio<br />

gostionicu. Kako je ona bila<br />

nasuprot ljekarne, dao joj je zanimljivo<br />

ime- Bolje tu, nego tam.<br />

Kako je započela Vaša priča<br />

s restoranima, po kojima ste bili<br />

poznati ne samo u Opatiji, već i<br />

mnogo šire<br />

- Oduvijek sam imao poduzetnički<br />

duh, i uspio sam u Opatiji<br />

čak četiri zatvorena i devastirana<br />

ugostiteljska objekta pretvoriti<br />

u renomirane restorane. Na dan<br />

kada se 1969. godine rodila moja<br />

kćerka preuzeo sam restoran Mali<br />

raj u Ičićima. Iako sam tada imao<br />

dvadeset i pet godina, ubrzo sam<br />

ga uspio postaviti na noge. Velik<br />

doprinos popularizaciji ovog<br />

restorana dao je i Ivo Robić, koji<br />

je često u njega zalazio. Nakon<br />

njega kupio sam Amforu kod 40<br />

boxa. I ovaj sam restoran razvio<br />

do krajnjih mogućnosti, a onda<br />

sam prije dvadeset i četiri godine<br />

preuzeo još jedan restoran, koji<br />

je također trebalo urediti i osigurati<br />

mu prosperitet. Bio je to<br />

restoran Amfora (bivša Meduza)<br />

u Voloskom, na čijem je otvaranju<br />

bilo prisutno šestotina i pedeset<br />

gostiju. Ovaj sam objekt u potpunosti<br />

preuredio, i pretvorio u<br />

luksuzni restoran pa je tako 1984.<br />

godine bio proglašen najboljim<br />

privatnim restoranom u istarskoj<br />

i primorsko-goranskoj regiji<br />

Posljednjih petnaestak godina<br />

taj je restoran svake godine bio<br />

uvršten među desetak najboljih<br />

restorana u Hrvatskoj.<br />

A kako je u međuvremenu i<br />

moja kćerka odrasla, tražio sam<br />

i za nju jedan restoran. Pronašao<br />

sam ga također u Voloskom, a<br />

opet je bilo riječi o objektu koji je<br />

stajao zatvoren i kojeg je trebalo<br />

staviti u funkciju. Preuzeo sam ga<br />

u dogovoru s njom, i u roku od<br />

mjesec i po dana on je bio obnovljen,<br />

te je 1966 godine restoran<br />

Plavi podrum započeo s radom.<br />

Ona je svojim radom uspjela nad-<br />

mašiti i sve moje rezultate , tako<br />

da je taj restoran već dva puta bio<br />

među sto najboljih na svijetu. Zaista<br />

sam ponosan na moju kćerku<br />

Danijelu Tariba- Kramarić koja je<br />

s ovakvim ekskluzivnim restoranom<br />

uspjela opstati i u ovim kriznim<br />

vremenima.<br />

Kada se osvr<strong>net</strong>e na pređeni<br />

put što biste još izdvojili<br />

- Kad ste vlasnik restorana<br />

trebate voditi brigu o svim njegovim<br />

segmentima. I moj rad je<br />

znao trajati od sedam ujutro pa<br />

sve do pola noći. Pauze koje sam<br />

imao koristio sam uglavnom za<br />

putovanja svijetom. Proputovao<br />

sam Kinu, Tajland, Peru, Meksiko,<br />

SAD-e, Japan, ali i čitav niz drugih<br />

zemalja. Bio sam prvi koji je u<br />

Opatiju donio grčku, španjolsku,<br />

meksičku i rusku gastronomi-<br />

na licu mjesta. Svoja saznanja<br />

prenosio bih onda u rad restorana,<br />

pa sam po dva tjedna, uz<br />

prigodnu glazbu znao održavati<br />

dane nacionalnih kuhinja raznih<br />

zemalja. Ti su dani bili izuzetno<br />

dobro posjećivani, i mogu reći da<br />

sam s njima obavio pionirski posao<br />

u ugostiteljstvu. Kako su se<br />

oni održavali i u doba socijalizma<br />

neke inozemne namirnice tada<br />

se nisu mogle kod nas nabaviti,<br />

pa bih ih ja onda dobio od mojih<br />

inozemnih gostiju. Svoje gastronomsko<br />

i sommeliersko znanje<br />

nastojao sam čim više približiti<br />

ljudima, i to ne samo kroz rad<br />

restorana. O tim sam temama<br />

govorio u više od tisuću radijskih<br />

emisija, a nastojao sam ih popularizirati<br />

i kroz pisane medije. Na<br />

taj način širili smo kulturu stola, a<br />

zne strukovne dužnosti, pa sam<br />

između ostalog bio predsjednik<br />

Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika<br />

Obrtničke komore Primorsko-<br />

goranske županije, te<br />

predsjednik Sekcije ugostitelja<br />

pri Udruženju obrtnika Opatije.<br />

Trenutačno obavljam dužnost<br />

predsjednika Sommelier kluba<br />

Hrvatske.<br />

Često ste bili u prilici da u<br />

restoranu gostima nudite razne<br />

riblje i mesne delicije. Što<br />

smatrate da je naše posebno<br />

bogatstvo kad je riječ o hrani<br />

- Dosta sam putovao, video<br />

mnoge zemlje i kušao razna jela.<br />

Ipak, mogu reći da se mi imamo<br />

čime pohvaliti, i za neke namirnice<br />

reći da su u svojoj kategoriji<br />

najbolje na svijetu. Tu bih prije<br />

svega izdvojio kvarnerske škamnašu<br />

Opatijsku rivijeru , sada su<br />

dolaske smanjili na oko dvadeset<br />

posto. Uz to, radi se i o turistima<br />

slabije platežne moći koji često<br />

i ne konzumiraju gastronomske<br />

delicije zbog kojih su nekadašnji<br />

gosti dolazili u naše renomirane<br />

restorane. No, vjerujem da će se<br />

našim ulaskom u Europsku uniju<br />

neke stvari promijeniti, i da će<br />

<strong>Opatija</strong> dobiti na svom značaju.<br />

Imamo hotele, imamo restorane,<br />

imamo dobru hranu, a imamo i<br />

vrsnih ljude u ugostiteljskoj djelatnosti.<br />

Ja sam osobno posebno<br />

ponosan na mojih dvadesetak<br />

djelatnika, koje sam obučavao, i<br />

koji su danas ne samo u Opatiji,<br />

već i izvan nje vrhunski kuharski<br />

i restoranski stručnjaci, a neki od<br />

njih postali su i vlasnici renomiranih<br />

restorana.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!