You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
m ekosustavima prijeti<br />
ti<br />
Ozonska rupa – posljedica djelovanja<br />
»stakleničkih plinova«<br />
Na biljni i životinjski svijet<br />
negativno utječe visoka<br />
koncentracija i do 5000<br />
različitih čestica u atmosferi,<br />
koje ne pripadaju dijelu<br />
njezinoga prirodnog sustava.<br />
osobito šumskih ekoloških sustava i<br />
močvara, odnosno znatnoga broja biljnih<br />
i životinjskih vrsta. Svake godine<br />
nestane 40 tisuća poznatih biljnih i životinjskih<br />
vrsta, a prema procjenama<br />
biologa, u sljedećih 30 godina nestat će<br />
ih još 20 posto, što je posljedica negativnoga<br />
čovjekova djelovanja i sve agresivnije<br />
industrijalizacije. Unatoč tome<br />
čelnici bogatih država u borbi za profitom<br />
oglušuju se na ozbiljna upozorenja<br />
znanstvenika. Tako Zemlja postaje<br />
sve ugroženija za biljni i životinjski svijet,<br />
ali i za čovjeka, koji nažalost svakodnevno<br />
mijenja svoj odnos prema prirodi<br />
i okolišu. Alarmantno je da industrija<br />
SAD-a, najbogatije svjetske države,<br />
šalje u atmosferu čak oko 36 posto,<br />
a Rusija 17,4 posto svjetske emisije stakleničkih<br />
plinova, a sve u cilju zaštite<br />
svoga gospodarskog razvoja. Tako<br />
svjetske velesile značajno pridonose<br />
globalnom zatopljenju kojemu je uzrok<br />
učinak staklenika.<br />
Opasno povećanje<br />
stakleničkih plinova<br />
Danas je u atmosferi prisutno i do<br />
5000 različitih čestica koje ne pripadaju<br />
dijelu njezinoga prirodnog sastava. Riječ<br />
je, primjerice, o plinovima i aerosolima,<br />
neprirodnim česticama čiji promjer<br />
nije veći od stotoga dijela milimetra.<br />
Njihova velika koncentracija u prirodno<br />
oblikovanom Zemljinom omotaču<br />
negativno utječe na prirodne ekološke<br />
sustave na našem planetu: na floru,<br />
faunu, livade, mora, rijeke, jezera i dr.<br />
Uopće, otrovnost navedenih čestica negativno<br />
djeluje na živi i neživi svijet, s<br />
pogubnim i nerijetko nesagledivim posljedicama.<br />
Čovjek neprestano i dalje<br />
mijenja ravnotežu atmosferskih plinova,<br />
osobito »stakleničkih« : ugljikovoga<br />
dioksida (Co 2<br />
), metana(CH 4<br />
), didudušikovog<br />
oksida (N 2<br />
O), troposferskog ozona<br />
(O 3<br />
) i vodene pare (H 2<br />
O), što može<br />
presudno utjecati na povećano globalno<br />
zatopljenje. Naime, ovi plinovi su<br />
životno važni, zato što imaju funkciju<br />
Zemljinog omotača, bez kojega bi površina<br />
našega planeta bila oko 30 Celzijevih<br />
stupnjeva hladnija nego što je<br />
danas. Propuštajući kratkovalno zračenje<br />
i zadržavajući dugovalno, staklenički<br />
plinovi sprječavaju jače ohlađivanje<br />
Zemljine površine. Posebno je važno<br />
naglasiti i upozoriti da nastavi li se pojačano<br />
ispuštanje štetnih tvari u atmosferu,<br />
moguće je da će se razina stakleničkih<br />
plinova do 2100. godine trostruko<br />
povećati. Nekontrolirano ispuštanje<br />
plinova pretvorilo je Zemlju u neku<br />
vrstu toplinske zamke pa je prosječna<br />
temperatura na našem planetu u zadnjih<br />
100 godina porasla za jedan Celzijev<br />
stupanj.<br />
Posljedice globalnoga<br />
zatopljenja<br />
Osobito je ozbiljan problem, na kojega<br />
stručnjaci upozoravaju, topljenje<br />
leda na Antarktiku, najveće od kraja zadnjega<br />
ledenog doba prije približno<br />
12.000 godina. Naime, Antarktik je u<br />
zadnjih pedesetak godina postao topliji<br />
za 25 Celzijevih stupnjeva, a ukupna<br />
količina leda smanjena je za čak 40 posto.<br />
Posljedica je to ozonske rupe nastale<br />
zbog djelovanja stakleničkih plinova.<br />
Znanstvenici su mišljenja da je iznad<br />
Antarktika oštećeno približno 20 posto<br />
ozonskog omotača. Crna predviđanja<br />
idu tako daleko da se govori o tome<br />
kako bi kraj ovoga stoljeća značio i nestanak<br />
vječnoga leda na Antarktiku, s<br />
katastrofalnim posljedicama na klimu i<br />
okoliš. Predviđa se da bi temperatura u<br />
razdoblju od 2026. do 2060. godine<br />
mogla narasti za čak šest stupnjeva, a<br />
posljedica toga mogao bi biti nestanak<br />
polarnih medvjeda. Prema znanstvenim<br />
predviđanjima, u sljedećih 100 godina<br />
najniži rast temperature iznosio bi<br />
2, a najviši 11 Celzijevih stupnjeva. Rast<br />
temperature od jednoga Celzijevog<br />
stupnja, vjerojatno do 2025. godine,<br />
mogao bi ugroziti koraljne grebene u<br />
Indijskom oceanu, u opasnosti su i tropske<br />
<strong>šume</strong> u australskom Queenslandu,<br />
a prijeti i povećan broj požara na Mediteranu.<br />
Pojedini znanstvenici tvrde kako<br />
će se do 2020. najveći europski gradovi<br />
naći pod vodom, a u sjevernoj polutki<br />
zavladat će sibirska zima. Utjecaj Golfske<br />
struje, važne za klimatske prilike na<br />
europskom kontinentu te uz sjevernoameričku<br />
atlantsku obalu, bit će smanjen,<br />
što bi moglo dovesti do kataklizmičnog<br />
ledenoga doba.<br />
Stalni rast temperature u idućih sto<br />
godina mogao bi izazvati dizanje razine<br />
mora između 8 i 88 cm te značajno povećanje<br />
broja, učestalosti i intenziteta<br />
ekstremnih vremenskih događanja (toplinski<br />
valovi, oluje, ciklonske aktivnosti).<br />
Nevjerojatan je znanstveni podatak<br />
da je zatopljenje u prošlom stoljeću<br />
bilo brže negoli u posljednjih 600 godina(!).<br />
Svjedoci smo drastičnih klimatskih<br />
promjena, a velike suše ugrožavaju<br />
cjelokupnu prirodu i čovjeka. Tako je<br />
lipanj 2003. u Hrvatskoj bio najtopliji u<br />
zadnjih 146 godina (!). Znanstvenim<br />
istraživanjima došlo se do spoznaje da<br />
je zagađivanje hrvatskoga dijela neba<br />
Piše:<br />
Ivica<br />
Tomić<br />
Foto:<br />
Arhiva<br />
Broj 100 • travanj 2005. HRVATSKE ŠUME 11
Change language