Drvena ljepotica - Hrvatske šume

zaštićeno bilje
ZAŠTIĆENE BILJKE U HRVATSKOJ
Rani jaglac (Primula vulgaris) Visibaba (Galanthus nivalis) Proljetni drijemovac (Leucoium vernum)
Piše:
Ivica
Tomić
Foto:
Arhiva
U našim
listopadnim i
crnogoričnim
šumama, na
rubovima
šuma, šumskim
progalama i
prosjekama
proljetnice nas
upozoravaju na
dolazak najljepšega
godišnjeg doba
Među desetak zaštićenih
proljetnica u našim šumama
izdvajamo zbog
njihovih osobitosti rani
jaglac, visibabu, proljetni drijemovac,
velecvjetni kukurijek,
šafran i ljubičicu, šumske zeljaste
biljke koje spadaju među prve vjesnike
proljeća.
Rani jaglac (Primula vulgaris)
ubrajamo među najranije proljetnice,
jer cvate uoči proljeća, u veljači
i ožujku, rjeđe u travnju, odmah
poslije otapanja snježnoga pokrivača,
osobito na prisojnim položajima.
Rasprostranjen je u zapadnoj,
srednjoj i južnoj Europi, na Krimu,
u Maloj Aziji, Siriji i Armeniji. Niska
je zeljasta biljka koja se pojavljuje
u skupinama ili pojedinačno. Listovi
su naborani, s natrag zavinutim
rubovima, tijekom cvatnje dugi su
3 – 6 cm, a kasnije dosižu veće di-
Proljetnice
menzije. Na donjoj strani listova,
na rubovima lista, cvjetnim peteljkama
i rubovima čaške nalaze se
do 2 mm duge dlačice. Dvospolni
i polusimetrični cvjetovi su na tankim
drškama, izlaze iz sredine lisne
rozete. Sulatični svijetložuti cvjetni
vjenčić je s 5 latica. Čaška je valjkasta
i bridasta, sa zelenim i u gornjem
dijelu žućkastim bridovima.
Duga je 12 – 15 mm, sastavljena
od 5 međusobno sraslih lapova.
Poznati su oblici ranoga jaglaca s
laticama različitih boja, od sasvim
bijele (forma albiflor), do purpurne,
crvene i ljubičaste. Postoje brojni
spontani križanci s jaglacima (Primula
elatior i P. Veris), a poznati su
mnogi hortikulturni oblici, s izrazitim
dekorativnim svojstvima.
Rani jaglac uspijeva u svijetlim
listopadnim šumama i šikarama,
na rubovima šuma, šumskim čistinama
te drugim sličnim staništima.
Proteže se od nizina pa sve do subalpskog
vegetacijskog pojasa, a
nalazimo ga u različitim šumskim
zajednicama. Nerijetko i obilno se
pojavljuje u nizu zajednica dolinskih
livada. Voli svježa, rastresita,
hranjiva te neutralna do umjereno
kisela humozna, pjeskovita ili kamenita
tla. Ova poznata proljetnica
danas je zbog masovnog branja
ugrožena i prijeti joj nestanak. Treba
istaknuti da je poznata u pučkoj
medicini, jer korijen sadrži ljekovite
tvari. Djelotvoran je čaj za liječenje
dišnih puteva, a list je bogat vitaminom
C.
Visibaba − najranija
proljetnica
Visibaba (Galanthus nivalis) je
poznata kao najranija proljetnica,
jer nerijetko cvate još dok snijeg
nije ni okopnio. Dolazi u listopadnim
i crnogoričnim šumama, od
poplavnih nizinskih do onih u subalpskom
području. Zanimljivo je da
je u Alpama nalazimo na visinama i
do 2 200 m. Odgovaraju joj svježa,
rastresita, hranjiva, blago do umjereno
kisela, humozna i ilovasta tla.
Njezin areal proteže se od Pirenejskog
poluotoka, preko Francuske,
Švicarske, Italije, južne Austrije,
Mađarske, Balkanskoga poluotoka,
Karpata, jugozapadne Rusije, Poljske,
Krima, Kavkaza do Male Azije.
Lukovica je približno 1,6 cm visoka
i do 1,5 cm široka. Tijekom cvatnje
listovi su dugi 8 – 9 cm i 0,4
– 0,7 cm široki, u osnovi se dodiruju.
Katkada se nailazi i na primjerke
s dva cvjetna stabalca, koji se razvijaju
iz jedne lukovice (forma biscapum).
Karakteristično je da cvjetovi
slabo mirišu. Oko 10 cm duga
trodijelna plodnica ima u svakom
dijelu više sjemenih zametaka.
Plod je tobolac, za vrijeme zrenja
je žutozelen i mesnat, a otvara se
s tri šava. Ima nekoliko svijetlih sje-
28
Broj 100 • travanj 2005.
HRVATSKE ŠUME