You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
NA SVIJETU<br />
l Salado (6 893 m)<br />
Atacama, prvi visinski logor na 5 210 m<br />
Ojos del Salado<br />
i crnogorične <strong>šume</strong> i travnjaci, naročito<br />
na Andama. Prevladava južna bukva<br />
– norhofagus. Šume pokrivaju oko<br />
20% teritorija. Stanovništvo se sastoji<br />
od Kreola, mješanaca (mestici), čistih<br />
Indijanaca i bijelih doseljenika. Ljudi<br />
se bave poljoprivredom (uzgoj žitarica<br />
i vinove loze, stočarstvom i ribarstvom)<br />
i iskorištavanjem rudnih bogatstava<br />
(nekada salitra, danas bakar, željezo i<br />
nafta).<br />
Pripreme za uspon<br />
Vrativši se s turističkog obilaska u<br />
Copiapo u naš hotel Atacama, 7. veljače,<br />
prepakirali smo stvari, kupili<br />
hranu za dva tjedna i javili se našem<br />
prijevozniku. Doći će sutra u 8 sati po<br />
nas sa već natovarenih 150 litara pitke<br />
vode. Jutro je, sve je utovareno, dobro<br />
povezano i u 8 i 30 krećemo. Prvih 80<br />
km je asfaltna cesta koja vodi prema<br />
graničnom prijelazu San Francisko za<br />
Argentinu. Skrenuvši s asfalta vozimo<br />
se još 200 km po makadamu. Nigdje<br />
ništa osim pijeska i kamena. Nakon 6<br />
sati vožnje dolazimo do velikog slanog<br />
jezera Laguna Verde na 4 300 m. Da nismo<br />
aklimatizirani na 3 809 m, morali<br />
bismo stati na 3 600 m u Laguni Santa<br />
Rosa i ostati par dana, a ovako smo to<br />
preskočili. Uz jezero je policijska postaja<br />
gdje predajemo dozvole za uspon<br />
i putovnice vjerojatno zbog blizine<br />
granice s Argentinom. Dobit ćemo ih<br />
na povratku. Kilometar prije policijske<br />
postaje na samoj obali jezera je mala<br />
kućica u kojoj dežura jedan čovjek od<br />
kada je (1. 12. 2004. g.) uvedena naplata<br />
uspona od 160 USD. Tu počinjemo<br />
s aklimatizacijom i ostajemo 4 dana.<br />
Prvi visinski logor je na 5 210 m i 30<br />
km daleko, a do njega moguće je doći<br />
terenskim autom ako ima pogon na<br />
svim kotačima jer je dubok pijesak.<br />
Odmah smo odvezli gore svu ostalu<br />
opremu, hranu i vodu ostavivši sve u<br />
šatoru koji smo podigli i dobro osigurali<br />
zbog jakih vjetrova, osim onoga što<br />
će nam trebati u iduća 4 dana i vratili<br />
se natrag u Lagunu Verde. Ovdje vjetar<br />
ne puše samo ujutro od 6 do 10,30<br />
sati, ako su izuzetno povoljne vremenske<br />
prilike. Prema kraju dana i tijekom<br />
noći je u pojačanju. Dnevna temperatura<br />
između 12 i 15 sati je oko 6 do 7 0 C<br />
iznad nule, a kada zađe sunce naglo se<br />
spušta do nekih -10⁰C.<br />
Sutra, 9. veljače, idemo u šetnju oko<br />
jezera. Dobro smo zaštitili lice i uši zaštitnom<br />
kremom s faktorom 30, jer što<br />
se ide više to je utjecaj UV i infracrvenih<br />
zraka jači. Naočale su obavezne i<br />
to sa deklariranim visokim stupnjem<br />
zaštite. Jezero je toliko veliko da ga nismo<br />
obišli nego smo se vratili i utrošili<br />
5 sati u tu šetnju. Temperatura vode<br />
je 9⁰C pa baš i nije za kupanje. Idućeg<br />
dana idemo radi aklimatizacije ispenjati<br />
vrh Mulas Muertas. Nakon 5 sati<br />
uspinjanja osvojili smo vrh od 5 665 m.,<br />
sjeli, izvadili sendviče, ali zalogaj zbog<br />
visine, suhog zraka i umora je jednostavno<br />
nemoguće progutati bez pomoći<br />
dobrog gutljaja vode. Krećemo dolje,<br />
vjetar je u pojačanju, brzo se spuštamo<br />
u bazu, proces prilagodbe na dosegnutu<br />
visinu teče. Jedina blagodat<br />
baznog logora je termalni izvor slatke<br />
vode (+28⁰C) i mali protočni bazen u<br />
prostoriji do naše. Odmah ulazimo u<br />
njega i opuštamo umorne mišiće. Slje-<br />
dećega se dana odmaramo, a peti dan<br />
se premještamo u prvi visinski logor na<br />
5 210 m. Šator je na mjestu i odolijeva<br />
vjetrovima. Ovdje je znatno hladnije, a<br />
naročito noću. Voda nam se smrzava u<br />
kanistrima pa ju moramo otapati. Što<br />
će tek biti u drugom visinskom logoru<br />
Jedemo još teže, ustvari više se prisiljavamo<br />
i to samo juhe i kompote.<br />
Prva dva dana šetamo i odmaramo<br />
se u šatoru. Noću vjetar puše tako jako<br />
da se šator ponekad deformira. Treći<br />
dan pakiramo jelo, kuhalo sa kartušama<br />
plina i vodu i odnosimo u drugi visinski<br />
logor Tejos na visini od 5 825 m. Ruksak<br />
je jako težak a, uz ostalo, i 7 litara<br />
vode. Trebalo nam je 3 sata za uspon.<br />
Tu je također postavljen kontejner, ali<br />
ne znam kada i kako. Ima 6 ležaja i momentalno<br />
nema nikoga. Sutradan smo<br />
se odmarali i pažljivo pakirali u ruksake<br />
stvari za završni uspon. Ruksak je pretežak.<br />
Ujutro ustajemo, sve još provjeravamo,<br />
jedemo i krećemo. Ponovno<br />
nam je trebalo tri sata za uspon, ali<br />
išlo je znatno teže. Vjetrovitije je pa i<br />
hladnije nego dva dana ranije, voda<br />
u kanistrima je sva smrznuta. Rano se<br />
uvlačimo u vreće za spavanje jer je u<br />
metalnom kontejneru izuzetno hladno<br />
sjediti. Ujutro ne žurimo sa ustajanjem<br />
dok sunce malo ne ugrije pijesak. Dan<br />
je vedar i oko podneva je ugodno<br />
sjediti u zavjetrini, naravno, u toploj<br />
odjeći. Sutra krećemo na vrh. Puše jak<br />
vjetar. Prije spavanja pripremamo sve<br />
što ćemo obući. Pakiramo ruksake. Noć<br />
provodimo u osluškivanju vjetra.<br />
Broj 100 • travanj 2005. HRVATSKE ŠUME 39
Change language