Download - Skupština Crne Gore

SKUPŠTINA CRNE GORE
FONOGRAFSKI ZAPISI
Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja
Skupštine Crne Gore 24. saziva
5, 6, 7, 11. i 12. jul 2011. godine

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
NAZIV PUBLIKACIJE:
Fonografski zapisi
IZDAVAČ:
Skupština Crne Gore
DIZAJN I ŠTAMPA:
Grafo Crna Gora
CIP - Кaталогизација у публикацији
Централна народна библиотека Црне Горе, Цетиње
328 (497.16)
FONOGRAFSKI ZAPISI / Skupština Crne Gore. -
2011. - Podgorica (Bulevar Sv. Petra Cetinjskog
10) : Skupština Crne Gore, 2012 (Podgorica : Grafo
Crna Gora). - 21 cm
Godišnje
ISSN 1800-9638 = Fonografski zapisi
COBISS.CG-ID 20410896
podgorica, maj 2012.

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
SADRŽAJ:
Zapisnik....................................................................................................................5
Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja...........................................................15
Predlog za promjene Ustava Crne Gore.....................................................18
Predlog zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš..................81
Predlog zakona o izvršenju i obezbjeđenju..............................................130
Predlog zakona o autorskom i srodnim pravima......................................244
Predlog zakona o sportu...........................................................................158
Predlog zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o privrednim društvima...............................................................205
Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o putevima................219
Izvještaj o upotrebi jedinica Vojske Crne Gore u
međunarodnim snagama u 2010. godini..................................................205
Godišnji izvještaj o dodijeljenoj
državnoj pomoći u Crnoj Gori u 2010. godini.........................................205
Godišnji izvještaj o radu Komisije za hartije od vrijednosti....................205
i stanju na tržištu hartija od vrijednosti za 2010.godinu..........................205
Predlog zakona o Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore........205
Izbori i imenovanja.....................................................*Nije vođena rasprava
Registar govornika................................................................................................253

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
Z A P I S N I K
sa 10. śednice prvog redovnog (proljećneg) zasijedanja u 2011. godini Skupštine Crne
Gore 24. saziva, održane 5, 6, 7, 11. i 12. jula 2011. godine
Śednica je počela 5. jula u 12 sati i 30 minuta.
Śednici je predśedavao Ranko Krivokapić, predśednik Skupštine, a jednim dijelom,
zbog spriječenosti predśednika, predśedavali su, naizmjenično, Rifat Rastoder i
Željko Šturanović, potpredśednici Skupštine.
U postupku utvrđivanja dnevnog reda, predśednik Skupštine je podśetio da je
predśednik Odbora ze ekonomiju, finansije i budžet predložio da se iz dnevnog reda
izostavi Izvještaj o radu Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost za
2010. godinu, sa finansijskim izvještajima (tačka 10), što je dogovoreno i u Kolegijumu
predśednika Skupštine, a da se na dnevni red stavi Godišnji izvještaj o dodijeljenoj
državnoj pomoći u Crnoj Gori u 2010. godini.
Zatim je predśednik Skupštine podśetio da je poslanik Koča Pavlović predložio da
se na dnevni red stavi Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o crnogorskom
državljanstvu.
Poslanik mr Aleksandar Damjanović obrazložio je predlog da se na dnevni red
stavi Godišnji izvještaj o dodijeljenoj državnoj pomoći u Crnoj Gori u 2010. godini.
Poslanik Koča Pavlović obrazložio je predlog da se na dnevni red stavi Predlog
zakona o izmjenama i dopunama Zakona o crnogorskom državljanstvu.
Skupštine je prihvatila predlog poslanika mr Aleksandra Damjanovića da se na
dnevni red stavi Godišnji izvještaj o dodijeljenoj državnoj pomoći u Crnoj Gori u 2010.
godini (glasalo je 65 poslanika – 37 za, 23 protiv, pet uzdržanih).
Skupština nije prihvatila predlog poslanika Koče Pavlovića da se na dnevni red
stavi Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o crnogorskom državljanstvu (glasalo
je 68 poslanika – 25 za, 40 protiv, tri uzdržana).
Poslanica Snežana Jonica intervenisala je proceduralno i saopštila da je Odbor
za ljudska prava i slobode donio zaključak u kojem se predlaže da se Predlog zakona o
Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore razmatra sa amandmanima kao posljednja
tačka dnevnog reda i da se isti dostavi Venecijaskoj komisiji u što kraćem roku, kako
bi se dobilo mišljenje prije završetka ove śednice.
Predśednik Skupštine je odgovorio da se redosljed razmatranja tačaka dnevnog
reda može mijenjati i da je u toku priprema za dostavljanje Predloga zakona o Zaštitniku/
ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore na mišljenje Venecijanskoj komisiji.
O predlogu dnevnog reda u cjelini glasala su 72 poslanika – 67 za, dva protiv, tri
uzdržana, pa je za śednicu utvrđen sljedeći
DNEVNI RED:
1. Predlog za promjene Ustava Crne Gore;
2. Predlog zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš;
3. Predlog zakona o izvršenju i obezbjeđenju;
4. Predlog zakona o autorskom i srodnim pravima;
5. Predlog zakona o sportu;
- 5 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
6. Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima;
7. Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o putevima;
8. Izvještaj o upotrebi jedinica Vojske Crne Gore u međunarodnim snagama u
2010. godini;
9. Godišnji izvještaj o dodijeljenoj državnoj pomoći u Crnoj Gori u 2010. godini;
10. Godišnji izvještaj o radu Komisije za hartije od vrijednosti i stanju na tržištu
hartija od vrijednosti za 2010.godinu;
11. Predlog zakona o Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore;
12. Izbori i imenovanja.
* * *
Śednica je prekinuta u 12 sati i 40 minuta, a nastavljena śutradan (6. jula) u 12 sati
i 35 minuta.
Prva tačka - PREDLOG ZA PROMJENE USTAVA CRNE GORE
Duško Marković, potpredśednik Vlade i ministar pravde dao je dopunsko
obrazloženje Predloga za promjene Ustava Crne Gore.
U pretresu su učestvovali:
1) dr Miodrag Vuković;
2) Neven Gošović;
3) mr Raško Konjević;
4) Andrija Mandić. Proceduralnu intervenciju, radi pojašnjenja stava, koristili su
Andrija Mandić i dr Miodrag Vuković;
5) Nebojša Medojević;
6) Suljo Mustafić;
7) Vasel Sinishtaj;
Duško Marković, potpredśednik Vlade i ministar pravde odgovorio je na pitanja
postavljena u izlaganjima. Izlaganje su komentarisali Nebojša Medojević i Neven
Gošović, a Duško Marković, potpredśednik Vlade i ministar pravde je odgovorio na komentare.
8) mr Božidar Vuksanović;
9) Milan Knežević;
10) Luiđ Škrelja. Izlaganje su komentarisali Suljo Mustafić i Vasel Sinishtaj, a
Luiđ Škrelja je odgovorio na komentare;
11) Slaven Radunović;
12) Ervin Spahić. Izlaganje je komentarisao Duško Marković, potpredśednik
Vlade i ministar pravde, a Ervin Spahić je odgovorio na komentar;
13) Velizar Kaluđerović;
14) Mevludin Nuhodžić;
15) Srđan Brajović;
16) Milorad Vuletić;
17) Vasilije Lalošević;
18) Željko Aprcović;
19) dr Novica Stanić;
20) mr Zarija Franović;
- 6 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
21) Veselinka Peković;
22) Nada Drobnjak;
23) Genci Nimanbegu;
24) Dobrica Šljivančanin;
25) Radivoje Nikčević;
26) Koča Pavlović;
27) Predrag Bulatović;
28) mr Budimir Aleksić;
29) Mehmet Bardhi;
30) dr Branko Radulović;
31) Emilo Labudović;
32) mr Aleksandar Damjanović;
33) mr Milutin Simović;
Duško Marković, potpredśednik Vlade i ministar pravde dao je završnu riječ, nakon
završenog pretresa.
* * *
Śednica je prekinuta u 17 sati i 10 minuta, a nastavljena śutradan (7. jula) u 12
sati.
Predśednik Skupštine objavio je prelazak na izjašnjavanje o Predlogu za promjene
Ustava Crne Gore, podśetivši da je Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo predložio
Skupštini da donese odluku o usvajanju Predloga za promjene Ustava.
Skupština je usvojila Predlog za promjene Ustava Crne Gore (glasala su 73 poslanika
– 66 za, sedam uzdržanih) i Predlog odluke Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo
(glasala su 73 poslanika – 66 za, sedam uzdržanih).
Druga tačka - PREDLOG ZAKONA O STATUSU POTOMAKA DINASTIJE
PETROVIĆ NJEGOŠ
Duško Marković, potpredśednik Vlade i ministar pravde dao je dopunsko
obrazloženje Predloga zakona.
U pretresu su učestvovali:
1) dr Miodrag Vuković;
2) Milan Knežević;
3) Borislav Banović;
4) Andrija Mandić;
5) Koča Pavlović;
6) Suljo Mustafić;
7) Zoran Vukčević. Izlaganje su komentarisali Radojica Živković i Koča Pavlović,
a Zoran Vukčević je odgovorio na komentare. Repliku su koristili dr Miodrag
Vuković i mr Budimir Aleksić. Proceduralnu intervenciju, radi pojašnjenja
stavova, koristili su dr Miodrag Vuković i mr Budimir Aleksić;
8) Vasilije Lalošević. Izlaganje su komentarisali Zoran Vukčević i mr Raško
Konjević, a Vasilije Lalošević je odgovorio na komentare;
9) Valentina Radulović – Šćepanović;
10) mr Budimir Aleksić;
- 7 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
11) Ervin Spahić;
12) mr Aleksandar Damjanović;
13) Obrad Stanišić;
14) dr Zarija Pejović;
15) mr Raško Konjević;
16) Velizar Kaluđerović;
17) Aleksandar Bogdanović;
18) dr Novica Stanić;
19) Nada Drobnjak;
20) Slaven Radunović;
21) mr Branka Tanasijević;
22) dr Branko Radulović.
Srđan Spaić, savjetnik predśednika Vlade dao je završnu riječ i odgovore na pitanja
iz izlaganja.
Treća tačka - PREDLOG ZAKONA O IZVRŠENJU I OBEZBJEĐENJU
U pretresu su učestvovali:
1) Željko Aprcović;
2) Neven Gošović;
3) Hidajeta Bajramspahić;
4) mr Aleksandar Damjanović;
5) Zoran Gospić;
6) Srđan Brajović.
* * *
Śednica je prekinuta u 16 sati i 15 minuta, a nastavljena 11. jula u 11 sati i 45
minuta.
Četvrta tačka - PREDLOG ZAKONA O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA
dr Vladimir Kavarić, ministar ekonomije dao je dopunsko obrazloženje Predloga zakona.
U pretresu su učestvovali:
1) dr Zoran Ćulafić;
2) Milan Knežević;
3) Veljko Zarubica;
4) mr Budimir Aleksić;
5) Drago Čantrić;
6) Veselinka Peković;
7) Suljo Mustafić;
8) Koča Pavlović;
9) mr Branka Tanasijević;
10) dr Svetozar Golubović;
11) Ljerka Dragičević;
12) Nada Drobnjak.
- 8 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
dr Vladimir Kavarić, ministar ekonomije dao je završnu riječ, nakon završenog
pretresa.
Peta tačka - PREDLOG ZAKONA O SPORTU
Slavoljub Stijepović, ministar prosvjete i sporta dao je dopunsko obrazloženje
Predloga zakona.
U pretresu su učestvovali:
1) dr Zoran Ćulafić;
2) Obrad Gojković;
3) Emilo Labudović;
4) dr Branko Radulović;
5) Suljo Mustafić;
6) Vasel Sinishtaj;
7) Vladan Vučelić;
8) dr Miloje Pupović;
9) Veljko Zarubica;
10) mr Budimir Aleksić. Izlaganje su komentarisali Slavoljub Stijepović, ministar
prosvjete i sporta i Milorad Vuletić, a Budimir Aleksić je odgovorio na komentare.
Repliku je koristio dr Branko Radulović;
11) dr Miomir Mugoša. Izlaganje su komentarisali: Radojica Živković, dr
Branko Radulović, Genci Nimanbegu i Velizar Kaluđerović, a dr Miomir Mugoša
je odgovorio na komentare. Proceduralnu intervenciju, radi pojašnjenja stava, koristio
je Slaven Radunović. Repliku je koristio dr Zarija Pejović;
12) Veselinka Peković. Izlaganje je komentarisao Slavoljub Stijepović, ministar
prosvjete i sporta, a Veselinka Peković je odgovorila na komentar;
13) Milorad Vuletić;
14) dr Zarija Pejović;
15) mr Branka Tanasijević. Izlaganje su komentarisali Emilo Labudović i Nataša
Vuković, a mr Branka Tanasijević je odgovorila na komentare. Proceduralnu intervenciju,
radi pojašnjenja stava, koristio je Milorad Vuletić;
16) dr Svetozar Golubović;
17) mr Zarija Franović;
18) Genci Nimanbegu;
19) Husnija Šabović;
20) dr Radosav Nišavić;
21) dr Nebojša Kavarić. Proceduralnu intervenciju, radi pojašnjenja stava, koristio
je dr Miloje Pupović;
22) dr Halil Duković.
Slavoljub Stijepović, ministar prosvjete i sporta dao je završnu riječ, nakon
završenog pretresa.
* * *
- 9 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Śednica je prekinuta u 16 sati i 30 minuta, a nastavljena śutradan (12. jula) u 12
sati i 25 minuta.
Predśedavajući Željko Šturanović je obavijestio da je za današnji rad u Kolegijumu
predśednika Skupštine dogovoreno: da se obavi pretres o Predlogu zakona o izmjenama
i dopunama Zakona o privrednim društvima i Predlogu zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o putevima, a nakon toga pređe na izjašnjavanje o predlozima zakona
o kojima je pretres obavljen; da se Predlog zakona o Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda
Crne Gore skine sa dnevnog reda ove śednice i stavi na dnevni red 11 śednice proljećnjeg
zasijedanja; da se tri izvještaja - tačke osam, devet i deset skinu sa dnevnog reda ove
śednice i odlože za jesenje zasijedanje.
Šesta tačka - PREDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA
O PRIVREDNIM DRUŠTVIMA
dr Vladimir Kavarić, ministar ekonomije dao je dopunsko obrazloženje Predloga
zakona.
U pretresu su učestvovali:
1) Zoran Vukčević;
2) Slaven Radunović;
3) mr Zarija Franović;
4) dr Branko Radulović;
5) Veljko Zarubica;
6) Obrad Gojković;
7) Branko Čavor;
8) Dragoslav Šćekić;
9) Zoran Gospić.
dr Vladimir Kavarić, ministar ekonomije dao je završnu riječ, nakon završenog
pretresa.
Sedma tačka - PREDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA
ZAKONA O PUTEVIMA
dr Andrija Lompar, ministar saobraćaja i pomorstva dao je dopunsko obrazloženje
Predloga zakona. Izlaganje je komentarisala Snežana Jonica, a dr Andrija Lompar je
odgovorio na komentar.
Poslanica Snežana Jonica intervenisala je proceduralno i zatražila od
predśedavajućeg Željka Šturanovića da se primjeni član 96 Poslovnika Skupštine i izvjestilac
Odbora za ekonomiju, finansije i budžet saopšti stav Odbora.
Predśedavajući Željko Šturanović je odgovorio da izvjestioci odbora, ukoliko
žele, imaju pravo da saopšte stavove odbora.
U pretresu su učestvovali:
1) mr Zarija Franović;
2) Dragoslav Šćekić;
3) Zoran Vukčević;
4) dr Strahinja Bulajić;
- 10 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
5) Veljko Zarubica;
6) Snežana Jonica;
7) Maida Bešlić;
8) dr Branko Radulović;
9) Zoran Gospić;
10) Genci Nimanbegu;
11) Emilo Labudović.
dr Andrija Lompar, ministar saobraćaja i pomorstva dao je završnu riječ, nakon
završenog pretresa.
* * *
Śednica je prekinuta u 14 sati i 45 minuta, a nastavljena u 16 sati i 15 minuta.
Predśednik Skupštine je objavio prelazak na izjašnjavanje o predlozima zakona o
kojima je pretres završen.
Predlog zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš (2.tačka)
Predśednik Skupštine je podśetio da je Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo
ocijenio da su odredbe člana 1 i člana 5 stav 2 Predloga zakona sumnjive u pogledu njihove
usklađenosti sa Ustavom i predložio da ih Skupština usaglasi sa Ustavom i konstatovao
da će se Skupština o stavu Odbora izjasniti odlučujući o Predlogu zakona u načelu
i Predlogu zakona u cjelini.
Skupština je prihvatila Predlog zakona u načelu (glasalo je 60 poslanika – 54 za,
četiri protiv, dva uzdržana).
Predśednik Skupštine je podśetio da je na Predlog zakona podnijeto sedam amandmana,
i to: poslanici Vasilije Lalošević, Neven Gošović, Dobrica Šljivančanin i mr Aleksandar
Damjanović tri amandmana, od kojih su amandmani 2 i 3 sastavni dio Predloga
zakona, a o amandmanu 1 treba glasati; poslanik Slaven Radunović dva amandmana, o
kojima treba glasati; poslanik Koča Pavlović jedan amandman, o kojem treba glasati;
poslanik dr Zarija Pejović jedan amandman, o kojem treba glasati.
Poslanici Slaven Radunović, Koča Pavlović, mr Aleksandar Damjanović i dr
Zarija Pejović obrazložili su amandmane, o kojima treba glasati.
Skupština nije prihvatila amandman 1 poslanika Vasilija Laloševića, Nevena
Gošovića, Dobrice Šljivančanina i mr Aleksandra Damjanovića (glasalo je 66 poslanika
– 25 za, 35 protiv, šest uzdržanih).
Skupština nije prihvatila amandmane poslanika Slavena Radunovića (glasalo je
o: amandmanu 1 – 66 poslanika – 24 za, 40 protiv, dva uzdržana; amandmanu 2 – 64
poslanika – 26 za, 36 protiv, dva uzdržana).
Skupština nije prihvatila amandman poslanika Koče Pavlovića (glasalo je 65 poslanika
– 23 za, 37 protiv, pet uzdržanih).
Skupština nije prihvatila amandman poslanika dr Zarije Pejovića (glasalo je 66
poslanika – 28 za, 33 protiv, pet uzdržanih).
Skupština je usvojila Predlog zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš
(glasalo je 67 poslanika – 43 za, 21 protiv, tri uzdržana).
Predlog zakona o izvršenju i obezbjeđenju (3. tačka)
- 11 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Predśednik Skupštine je podśetio da su sastavni dio Predloga zakona devet amandmana
Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo.
Skupština je prihvatila Predlog zakona u načelu (glasalo je 59 poslanika – 41 za,
šest protiv, 12 uzdržanih) i usvojila Predlog zakona o izvršenju i obezbjeđenju (glasalo je
66 poslanika – 42 za, osam protiv, 16 uzdržanih).
Predlog zakona o autorskom i srodnim pravima (4. tačka)
Skupština je prihvatila Predlog zakona u načelu (glasalo je 67 poslanika – 58 za,
sedam protiv, dva uzdržana).
Predśednik Skupštine je podśetio da je na Predlog zakona podnijeto devet amandmana,
i to: Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo pet amandmana, koji su sastavni dio
Predloga zakona; poslanica Nada Drobnjak jedan amandman, koji je, u izmijenjenoj formulaciji
– pravno – tehnički, sastavni dio Predloga zakona; poslanici Vasilije Lalošević
i dr Svetozar Golubović dva amandmana, o kojima treba glasati; poslanik mr Budimir
Aleksić jedan amandman, koji je, u izmijenjenoj formulaciji, sastavni dio Predloga zakona.
Poslanik dr Svetozar Golubović obrazložio je amandmane, o kojima treba glasati.
Skupština nije prihvatila amandmane poslanika Vasilija Laloševića i dr Svetozara
Golubovića (glasalo je o: amandmanu 1 – 59 poslanika – 25 za, 33 protiv, jedan uzdržan;
amandmanu 2 – 62 poslanika – 26 za, 34 protiv, dva uzdržana).
Skupština je usvojila Predlog zakona o autorskom i srodnim pravima (glasalo je
67 poslanika – 42 za, sedam protiv, 18 uzdržanih).
Predlog zakona o sportu (5. tačka)
Skupština je prihvatila Predlog zakona u načelu (glasalo je 65 poslanika – 56 za,
osam protiv, jedan uzdržan).
Predśednik Skupštine je podśetio da je na Predlog zakona podnijeto 29 amandmana,
i to: Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo sedam amandmana, koji su sastavni
dio Predloga zakona; poslanici Rifat Rastoder, dr Miodrag Vuković, Mićo Orlandić i dr
Nebojša Kavarić, dva amandmana, o kojima treba glasati; poslanik Milorad Vuletić jedana
amandman, o kojem treba glasati; poslanik Vladan Vučelić pet amandmana, koji su sastavni
dio Predloga zakona; poslanici Veselinka Peković i Vasilije Lalošević tri amandmana,
o kojima treba glasati; poslanici dr Svetozar Golubović, Dobrica Šljivančanin i Obrad
Gojković pet amandmana, od kojih su amandmani 4 i 5 sastavni dio Predloga zakona, a
o ostalima treba glasati; Klub poslanika Nove srpske demokratije jedan amandman, o kojem
treba glasati; poslanik Emilo Labudović četiri amandmana, od kojih je amandman 3
sastavni dio Predloga zakona, a o ostalim treba glasati; poslanik Genci Nimanbegu jedan
amandman, koji je sastavni dio Predloga zakona.
Poslanici Rifat Rastoder, Veselinka Peković, dr Svetozar Golubović i Emilo
Labudović obrazložili su amandmane, o kojima treba glasati.
Poslanici Milorad Vuletić i Emilo Labudović obavijestili su da odustaju od svojih
amandmana.
Skupština nije prihvatila amandmane poslanika Rifata Rastodera, dr Miodraga
- 12 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
Vukovića, Mića Orlandića i dr Nebojše Kavarića (glasalo je o: amandmanu 1 – 63 poslanika
– 28 za, 19 protiv, 16 uzdržanih; amandmanu 2 – 65 poslanika, 27 za, 19 protiv,
19 uzdržanih).
Skupština nije prihvatila amandmane poslanika Veselinke Peković i Vasilija
Laloševića (glasalo je o: amandmanu 1 – 54 poslanika – 25 za, 19 protiv, 10 uzdržanih;
amandmanu 2 – 64 poslanika – 25 za, 23 protiv, 16 uzdržanih; amandmanu 3 – 66 poslanika
– 26 za, 25 protiv, 15 uzdržanih).
Skupština nije prihvatila amandmane poslanika dr Svetozara Golubovića, Dobrice
Šljivančanina i Obrada Gojkovića (glasalo je o: amandmanu 1 – 64 poslanika – 25 za,
29 protiv, 10 uzdržanih; amandmanu 2 – 59 poslanika – 23 za, 24 protiv, 12 uzdržanih;
amandmanu 3 – 62 poslanika – 23 za, 29 protiv, 10 uzdržanih).
Skupština je prihvatila amandman Kluba poslnika Nove srpske demokratije (glasalo
je 67 poslanika – 34 za, 18 protiv, 15 uzdržanih).
Skupština je usvojila Predlog zakona o sportu (glasalo je 69 poslanika – 52 za,
jedan protiv, 16 uzdržanih).
Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima (6. tačka)
Skupština je prihvatila Predlog zakona u načelu (glasalo je 68 poslanika – 60 za,
šest protiv, dva uzdržana).
Predśednik Skupštine je podśetio da je na Predlog zakona podnijeto devet amandmana,
i to: Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo četiri amandmana, koji su sastavni
dio Predloga zakona; poslanik Zoran Vukčević dva amandmana, koji su sastavni dio
Predloga zakona; poslanici mr Aleksandar Damjanović, Dobrica Šljivančanin i Dragoslav
Šćekić tri amandmana, o kojima treba glasati.
Poslanik mr Aleksandar Damjanović obrazložio je amandmane, o kojima treba
glasati.
Skupština nije prihvatila amandmane poslanika mr Aleksandra Damjanovića, Dobrice
Šljivančanina i Dragoslava Šćekića (glasalo je o: amandmanu 1 – 66 poslanika
– 33 za, 30 protiv, tri uzdržana; amandmanu 2 – 67 poslanika – 32 za, 31 protiv, četiri
uzdržana; amandmanu 3 – 67 poslanika – 31 za, 33 protiv, tri uzdržana).
Skupština je usvojila Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim
društvima (glasalo je 67 poslanika – 44 za, 23 protiv).
Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o putevima (7. tačka)
Skupština je prihvatila Predlog zakona u načelu (glasalo je 66 poslanika – 43 za,
22 protiv, jedan uzdržan).
Predśednik Skupštine je podśetio da je na Predlog zakona podnijeto pet amandmana,
i to: Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo četiri amandmana, koji su sastavni
dio Predloga zakona; poslanici Maida Bešlić i Zoran Vukčević jedan amandman, o kojem
treba glasati.
Poslanik Zoran Vukčević obrazložio je amandman, o kojem treba glasati.
Skupština nije prihvatila amandman poslanika Maide Bešlić i Zorana Vukčevića
(glasalo je 58 poslanika – 19 za, 23 protiv, 16 uzdržanih).
Skupština je usvojila Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pute-
- 13 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
vima (glasala su 64 poslanika – 42 za, 20 protiv, dva uzdržana).
* * *
Śednica je završena 12. jula u 17 sati i 25 minuta.
Fonografske bilješke śednice čine sastavni dio ovog zapisnika.
Broj 00-61/11-8/6
Podgorica, 12. jula 2011. godine
SKUPŠTINA CRNE GORE 24. SAZIVA
GENERALNI SEKRETAR
mr Damir Davidović
PREDŚEDNIK
Ranko Krivokapić
- 14 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
5.07. 2011. u 12.30 h
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Poštovani poslanici 24. saziva Skupštine Crne Gore, otvaram 10. śednicu
proljećnog zasijedanja u 2011. godini.
Bio je dogovor da krenemo sa Odlukom o slanju u misiju ISAF, ali predstavnici
predlagača malo kasne pa ćemo početi sa utvrđivanjem dnevnog reda, što je bila naša
druga obaveza. Onda ćemo preći na sedmu śednicu, imamo dva zakona koja su ostala.
Ako dođu u međuvremenu, onda ćemo ubaciti i njih u dnevni red prije nego što se vratimo
na devetu śednicu i na sve one rasprave u pojedinostima koje su nam ostale.
Možemo ići na utvrđivanje dnevnog reda 10. śednice. Imamo dva predloga.
Jedan je za izostavljanje sa dnevnog reda, a drugi je za dopunu dnevnog reda od strane
predśednika Odbora za ekonomiju, finansije i budžet kolege Damjanovića.
Želite li tri minuta, kolega Damjanoviću Stvar je prilično jasna, ali da čuju i ostali
poslanici.
Izvolite.
ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Poštovana Skupštino, poštovani građani,
U odnosu na predloženi dnevni red bila je samo jedna intervencija u formalnom
smislu. Dakle, tačka 10 koja je bila predviđena za dnevni red - Izvještaj o radu Agencije
za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost za 2010. godinu ne može biti u ovom
dnevnom redu, jer ovaj parlament razmatra finansijski izvještaj Agencije, Vlada razmatra
izvještaj o radu, a finansijski izvještaj se dostavlja zajedno sa završnim računom budžeta
do kraja septembra. Tako da će se tačka dnevnog reda finansijski izvještaj Agencije razmatrati
kada stigne i predlog završnog računa budžeta.
Dakle, samo u tom dijelu smo tražili da se ova tačka u formalnom smislu skine sa
dnevnog reda i da se preformuliše za sjednicu u oktobru. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala kolegi Damjanoviću.
Mi smo na Kolegijumu dogovorili da se 10. tačka izostavi iz razloga koji je naveo
predsjednik Odbora.
A o predlogu za dopunu dnevnog reda ćemo se izjasniti sad.
Da čujemo i drugog predlagača za dopunu dnevnog reda. To je poslanik Koča
Pavlović - predlog za dopunu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o crnogorskom
državljanstvu.
Izvolite.
KOČA PAVLOVIĆ:
Hvala, gospodine predsjedniče.
Poštovane koleginice i kolege, poštovani građani Crne Gore,
Već treći put mi iz Pokreta za promjene ovom parlamentu predlažemo da razmotri
naš predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o crnogorskom državljanstvu i razlog
je potpuno jasan.
- 15 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Trenutno dva najvažnija zadatka pred ovim parlamentom su donošenje izmjena
i dopuna izbornog zakona koji je direktna obaveza ovoga parlamenta. Drugi su ustavne
promjene koji su, takođe, na izvjestan način direktno obavezali i djelimično posredno,
u smislu da su inicirane od strane Vlade. Želim još jednom da apelujem na vas, da prestanemo
da se igramo ovim izmjenama i dopunama Izbornog zakona i na taj način da
brukamo i ovaj parlament i nas same pred Briselom.
Dakle, dva su ključna pitanja koja su se iskristalisala kao problematična ili pitanja oko
kojih se razilazimo kada su u pitanju izmjene i dopune Izbornog zakona. Jedno je pitanje
model manjinske zastupljenosti. Kao što svi znate, Pokret za promjene je svoje stavove
oko toga vrlo jasno prezentirao. Uostalom, u jučerašnjem pismu predsjednik Pokreta je
o tome obavijestio i Venecijansku komisiju. Radi se o jednom modelu koji je u jednom
trenutku bio model oko koga je gotovo postojao konsenzus. Nakon toga se desilo da je
iz nama nepoznatih razloga došlo do promjene i unutar parlamentarne većine, a i unutar
jednog dijela opozicije, i izašlo se sa potpuno drugim modelom. Drugo pitanje koje se,
takođe, iskristalisalo kao problematično jeste pitanje ustavnog položaja četrdesetak hiljada
građana Crne Gore koji se još uvijek nalaze u biračkom spisku, a koji će donošenjem
novog zakona tj. izmjena i dopuna Zakona o izboru odbornika i poslanika, njegovim
usklađivanjem sa Ustavom, biti brisani iz biračkog spiska. Mi u Pokretu za promjene
oko toga već treći put ovom parlamentu nudimo vrlo jasno rješenje, jednostavno rješenje.
Poštovane koleginice i kolege, glasajte, podržite ovaj predlog Pokreta za promjene, on je
veoma vrijedan iz više razloga. Kao prvo, on apsolutno apsolvira na jednostavan način
poziciju tih četrdesetak hiljada građana Crne Gore koji jesu u biračkom spisku, koji su
glasali i učestvovali u izgradnji, u pravljenju crnogorske suverenosti u maju 2006. godine
i koji samim tim, po našem mišljenju, zaslužuju da dobiju državljanstvo. Molim vas,
prestanimo više da pričamo priču o potrebi prevazilaženja podjela i učinimo nešto konkretno.
Ovo je konkretan korak u tom pravcu. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala.
Sada ćemo se izjasniti o predlogu kolege Damjanovića, da se dopuni dnevni red
sa Godišnjim izvještajem o dodjeli državne pomoći Crnoj Gori u 2010. godini.
Ko je za, protiv, uzdržan Izvolite.
Hvala vam. Glasalo je 65 poslanika, 37 za, 23 protiv, pet uzdržanih. Uvrstili smo
u dnevni red predlog kolege Damjanovića i Godišnji izvještaj o dodjeli državne pomoći u
Crnoj Gori u 2010. godini je predlog dnevnog reda.
Predlog kolege Pavlovića Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
crnogorskom državljanstvu. Za, protiv, uzdržani Izvolite.
Hvala vam, kolege. Glasalo je 68 poslanika, 25 za, 40 protiv, tri uzdržana. Konstatujem
da predlog nije dobio potrebnu većinu.
Stekli su se uslovi da se izjasnimo o dnevnom redu u cjelini, sa dopunom kolege
Damjanovića koja je prihvaćena.
Izvolite, koleginice Jonica.
SNEŽANA JONICA:
Gospodine Krivokapiću, očekivala sam da ćete Vi to reći, imajući u vidu da ste
juče dobili dopis od Odbora za ljudska prava i slobode, a imajući u vidu da niste, a
- 16 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
odnosi se na redosljed tačaka u dnevnom redu. Želim da podsjetim da je Odbor za ljudska
prava na sjednici održanoj 1. jula donio zaključke koji su vam juče dostavljeni, u kojima
preporučuje predsjedniku Skupštine da predlog zakona o zaštitniku ljudskih prava
i sloboda koji je uvršen u predloženi dnevni red 10. sjednice utvrdi kao posljednju tačku
dnevnog reda, da se taj predlog zajedno sa svim amandmanima na navedeni predlog koji
su u proceduri na dan slanja. U međuvremenu, shodno preporuci izvjestilaca Parlamentarne
skupštine Savjeta Evrope, Žan Šaru Gadeta i Sersija Holovatija, dostavi Sekretarijatu
Venecijanske komisije na mišljenje i da predsjednik Skupštine, u komunikaciji sa
Sekretarijatom Venecijanske komisije, obezbijedi da mišljenje VK za ovaj predlog zakona
bude dostavljeno Skupštini Crne Gore u najkraćem mogućem roku, a po mogućnosti
prije završetka 10. sjednice ovog zasijedanja u 2011. godini. Podsjetiću na izjavu gospode
Gadeta i Holovatija, prilikom boravka Monitoring komiteta i njih kao predstavnika
u Crnoj Gori 1. i 2. juna. Rekli su da Zakon o ombudsmanu ne bi trebalo donijeti bez
mišljenja VK, pa će zbog toga od ministra za manjinska i ljudska prava Ferhata Dinoše
tražiti da se obrati venecijancima sa zahtjevom za mišljenje. Ako on to ne uradi, mi ćemo
zamoliti predstavnike Crne Gore u Parlamentarnoj skupštini da oni traže od predsjednika
Skupštine da zakon pošalje VK na mišljenje. Ako to ne uradi ni ministar ni predsjednik
Skupštine, onda mi možemo u okviru Komiteta za monitoring da pošaljemo takav zahtjev,
ali bi to bila loša praksa koja bi mogla loše da se komentariše. Pitala sam ministra Dinošu
da li je on poslao zakon, rekao mi je da je očekivao da će to uraditi Skupština. Pitala sam
generalnog sekretara da li je Skupština to uradila, rekao mi je da se očekuju takvi imputi
od Odbora za ljudska prava. Upravo ste sjednicom 1. jula i ovim zaključkom dobili
takve impute od Odbora za ljudska prava. Očekujem da u tom smislu uradimo aktivnosti
kako bismo dobili mišljenje na koje nas već godinu dana upućuju i koje bi doprinijelo
da taj zakon, u konačnom, ako ga i kada donesemo bude onakav kakav treba, u skladu sa
međunarodnim standardima.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala vam.
Barem tri puta je od mene traženo da ga stavim na dnevni red bez mišljenja Venecijanske
komisije. Drago mi je da se sada slažemo da treba dobiti mišljenje Venecijanske
komisije, a ja ću upotrijebiti to malo potrošenog povjerenja koje imamo u Sekretarijatu
jer smo više puta tražili da urade za sedam, osam, deset dana, a nijesmo efektuirali to usvajanje
zakona, da i sa tim potrošenim povjerenjem pokušamo da uradimo to u najkraćem
mogućem roku. Biće to u ova dva dana, ako je Ministarstvo uspjelo da prevede zakon
na engleski jezik. U svakom slučaju, redosljed dnevnog reda možemo izmijeniti i u toku
sjednice, i nije problem da to bude posljednja tačka sa ovom sugestijom koleginice Jonice
i mišljenjem Odbora.
Stavljam na glasanje predloženi dnevni red sa dopunom kolege Damjanovića. Za,
protiv, uzdržani Izvolite.
Hvala vam, koleginice i kolege. Glasala su 72 poslanika, 67 za, dva protiv, tri
uzdržana. Konstatujem da smo usvojili predloženi dnevni red 10. śednice.
- 17 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
6.07.2011. u 12.23 h
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Poštovane koleginice i kolege 24. saziva Skupštine Crne Gore, nastavljamo 10.
śednicu po dogovoru.
Danas na dnevnom redu imamo Predlog za promjenu Ustava Crne Gore.
Predlog ste dobili i u roku koji je predviđen Poslovnikom smo ga stavili na dnevni red.
Najmanji rok je bio 30 dana od dobijanja. Imamo mišljenje našeg Ustavnog odbora, u
ovom slučaju ustavnog jer se ne bavi zakonodavnim nego ustavnim pitanjima. Izvjestilac
u ime tog odbora je kolega Miodrag Vuković. Predlagač promjene Ustava je Vlada
Crne Gore. U ime Vlade predlog će braniti potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško
Marković. Dogovor je da predlagač ima deset minuta, predsjednici klubova deset minuta
bez komentara i onda idemo po pet minuta do posljednjeg sata ili posljednjih četrdeset
minuta kada ćemo dati završnu riječ po tri minuta predstavnicima poslaničkih klubova.
To je današnji radni rad. Pokušaćemo da radimo malo duže, bilo je opravdanih zahtjeva
klubova da kasnije počnemo. Pokušaćemo da radimo, ako bude moguće, upravo tako do
17:30 h. Očekuje nas važna rasprava.
Ako predstavnik Odbora kolega Vuković ne želi riječ, dao bih riječ predstavniku
predlagača ministru pravde i potpredsjedniku Vlade, Dušku Markoviću. Izvolite.
DUŠKO MARKOVIĆ:
Zahvaljujem, predsjedniče.
Poštovani predsjedniče, uvaženi poslanici,
Najmanje su tri razloga koji su opredijelili Vladu da podnese Predlog za promjenu
Ustava u dijelu koji se odnosi na pravosuđe. Prvi je težnja da na putu izgradnje moderne
države utemeljimo vrijednosti kao što su sloboda, demokratija, vladavina prava, socijalna
i ekonomska sigurnost njenih građana. Drugi je da kao takva država u dogledno vrijeme
ostvarimo san većine Crnogoraca i postanemo dio velike porodice evropskih naroda.
Treći je da već u ovoj godini započnemo suštinske temeljne reforme na putu ispunjavanja
preporuka iz mišljenja Evropske komisije. Zajednički imenitelj sva tri razloga je
vladavina prava i pravna sigurnost. Bez nje nema sigurnosti i nema dostojanstva njenog
građanina. Da bi mogli raditi na uspostavljanju vladavine prava, moramo imati pouzdano,
efikasno, odgovorno i nezavisno pravosuđe. Ova inicijativa ima i polazište u Analitičkom
izvještaju iz mišljenja Evropske komisije u aplikaciji Crne Gore za članstvo u Evropskoj
uniji, u kojem se jedna od preporuka odnosi na jačanje vladavine prava, posebno
kroz depolitizovano i na zaslugama zasnovano postavljanje članova Tužilačkog i Sudskog
savjeta, imenovanje državnih tužilaca, kao i kroz jačanje nezavisnosti, autonomije,
efikasnosti i odgovornosti sudija i tužilaca. Evropska komisija je stala na stanovištu da su
nezavisnost pravosuđa, autonomija državnog tužilaštva, nepristrastnost sudija predviđeni
Ustavom, ali da postoji ozbiljna zabrinutost povodom nezavisnosti pravosuđa, s obzirom
da zakonski okvir ostavlja prostor za nesrazmjerni politički uticaj. Ovaj nalaz je otvorio
dilemu na koji način nastaviti reforme pravosuđa, izmjenom ustavnog ili zakonskog okvira.
Opredijelili smo se da radimo na dva kolosjeka koji će nas dovesti do istog cilja.
Prethodno treba naglasiti da se ustavnim rješenjima iz 2007. godine jača nezavisna
pozicija sudstva i državnog tužilaštva time što je Sudski savjet pozicioniran kao samostalan
i nezavistan organ čiji je zadatak da kroz ostvarivanje svojih nadležnosti obezbjeđuje
- 18 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
ostvarivanje samostalnosti i nezavisnosti sudstva. Tužilački savjet je uveden kao ustavna
kategorija sa zadatkom da kroz ostvarivanje svojih nadležnosti obezbjeđuje samostalnost
državnog tužilaštva. Ipak, određene ustavne odredbe kojima se uređuju sudstvo i državno
tužilaštvo, kako je već navedeno, problematizuju se sa aspekta nezavisnosti i samostalnosti
pravosuđa.
Imajući u vidu sve manjkavosti na koje nam je skrenuta pažnja od strane evropskih
partnera, međunarodnih eksperata i domaće stručne javnosti, Vlada je na sjednici
od 24. septembra 2010. godine usvojila Analizu potrebe promjene Ustava, koja sadrži
cjelovit prikaz međunarodnih standarda i preporuka u odnosu na postojeće uređenje
pravosuđa, sa prijedlogom mogućih promjena u pravcu jačanja nezavisne pozicije sudstva
i državnog tužilaštva, kako bi pravosuđe bilo u funkciji vladavine prava, ostvarivanja
svojih osnovnih nadležnosti. Uslijedile su procedure čiji je rezultat predlog za promjenu
Ustava o kojem ćete danas raspravljati.
Prilikom izrade ovog dokumenta, Vlada je imala u vidu niz dokumenata od kojih su
najvažnije mišljenje Venecijanske komisije na Ustav Crne Gore, Izvještaj o napretku Evropske
komisije iz 2008-2009, ekspertize dobijene kroz projekat reforme pravosuđe, IPA
projekat 2007. godine je finansiran od strane Evropske komisije, Izvještaj nezavisnih eksperata
Evropske komisije sačinjen prilikom Tairs monitoringa 08. i 11. marta 2010. godine,
kao i Izvještaj monitoring misije Savjeta Evrope. Nakon razmatranja svih navedenih
dokumenata ispostavilo se da je neophodno pristupiti izmjenama ustavnih odredbi koje se
odnose na pravosuđe. To se naročito odnosi na one odredbe u Ustavu kojima je prepoznat
najveći uticaj na nezavisnost pravosuđa, a to su izbor predsjednika Vrhovnog suda, sastav
Sudskog savjeta, izbor Tužilačkog savjeta i državnih tužilaca od strane Skupštine.
Nadležnost zakonodavnog doma da bira i da razrješava predsjednika Vrhovnog suda,
kao i da imenuje i razrješava Vrhovnog državnog tužioca, državne tužioca i Tužilački
savjet prepoznati su od strane Venecijanske komisije i Evropske komisije kao mogućnost
političkog uticaja na nezavisnost pravosuđa. Naročito je od strane Venecijanske komisije
osporena mogućnost Skupštine da odlučuje prostom većinom o izboru predsjednika
Vrhovnog suda i razrješenju Vrhovnog državnog tužioca i državnih tužilaca. U tom kontekstu
osporena je i nadležnost Skupštine da odlučuje o imunitetu visokih nosilaca pravosudnih
funkcija. Mogući politički uticaj prepoznaje se i kroz činjenicu da predsjednika
Vrhovnog suda bira i razrješava Skupština na predlog predsjednika Crne Gore, predsjednika
Skupštine i predsjednika Vlade i da je u tom postupku sudska vlast potpuno
isključena, a problematična je i odredba koja predviđa da se predsjednik Vrhovnog suda
bira na prijedlog Radnog tijela Skupštine, ako se tri predsjednika ne saglase, koja takođe,
isključuje sudsku vlast i prepušta izbor u potpunosti zakonodavnoj vlasti. Osporavanje
ovako predviđenog izbora Vrhovnog suda posebno je značajno kada se uzme u obzir da
je riječ o predsjedniku najvišeg suda u Crnoj Gori i predsjedniku Sudskog savjeta po
položaju.
U istom kontekstu problematična je i odredba o sastavu i nadležnosti Sudskog
savjeta i njegovoj institucijalnoj nezavisnosti koja je proklamovana Ustavom. Ovo se
posebno problematizuje imajući u vidu broj članova Sudskog savjeta iz reda sudija koji
su izabrani od strane sudstva u odnosu na broj ostalih članova, a naročito onih koji imaju
evidentan politički aganžman, a to su dva poslanika iz opozicije i pozicije i ministar
pravde. Indirektno bi se mogao prepoznati i određeni politički uticaj nezavisnosti u odnosu
na dva člana iz reda uglednih pravnika koje predlaže predsjednik Crne Gore. Dakle,
- 19 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
riječ je o odnosu četiri člana iz reda sudija koji su izabrani bez političkog uticaja i pet
članova od kojih su tri sa jasnim političkim profilom zakonodavne izvršne vlasti i dva
člana sa mogućim političkim uticajem s obzirom na to da ih bira i razrješava predsjednik
Crne Gore. Kada se uzme u obzir i način izbora predsjednika Vrhovnog suda kao predsjednika
Sudskog savjeta po položaju teško je i matematički pravdati odsustvo mogućeg
političkog uticaja.
Potreba promjene Ustava u ovom dijelu nameće se kao nužnost da bi se u ranoj
fazi otklonili i prepoznali nedostaci i omogućio razvoj nezavisnog pravosuđa kao garant
razvoja demokratije vladavine prava. Gotovo sve nove članice Evropske unije mijenjale
su svoje ustave tokom pregovaračkog procesa. Kao što znate nakon podnošenja Prijedloga
za promjenu Ustava, Venecijanska komisija je usvojila mišljenje na nacrt izmjena i
dopuna Ustava i organizacionih zakona 17. juna ove godine. Vjerujem da ste upoznati sa
sadržajem tog mišljenja. Vlada preporučuje da se prilikom utvrđivanja nacrta amandmana,
i Prijedloga amandmana uzmu u obzir preporuke iz mišljenja Venecijanske komisije
od 17. juna ove godine. I na samom kraju, bez obzira na složenost ustavne i poslovničke
procedure za promjenu Ustava, mislim da treba iskoristiti svaku mogućnost da se skrate
rokovi kako bi već na jesen mogli razgovarati o amandmanima za promjenu Ustava.
Siguran sam da nam je to zajednički interes i Vlada stoji na raspolaganju nadležnom
odboru kako bi došli do najboljih rješenja u skladu sa najboljim standardima kada je u
pitanju nezavisno pravosuđe, odnosno autonomija Državnog tužilaštva. Zahvaljujem se
predsjedniče.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala Vam, potpredsjedniče Vlade.
Čuli smo obrazloženje Predloga za promjenu Ustava.
U ime Kluba poslanika Demokratske partije socijalista poslanik Vuković. Da se
pripremi poslanik Gošović.
Izvolite.
MIODRAG VUKOVIĆ:
Hvala, predsjedniče.
Poštovani potpredsjedniče Vlade, uvažene kolege, poštovani građani,
U situaciji sam da saopštim načelan odnos našeg kluba, Kluba Demokratske partije
socijalista u odnosu na ovu inicijativu Vlade države Crne Gore. Reći ću da se prvi put
nalazimo kao poslanici ovog saziva u situaciji da pokrećemo postupak promjene Ustava,
koristeći norme revizionog postupka koje su sastavni dio Ustava države Crne Gore, a sve
u cilju početka adaptiranja naše ustavne organizacije kao što smo već čuli od potpredsjednika
Vlade naše ustavne organizacije na zahtjeve koje nameće put evropskih integracija
za koji smo se opredijelili. Iskreno posvećeni ovoj državnoj politici čekali smo spremno
da se desi ovaj trenutak znajući da je nužan pošto smo dobili status kandidata i da se
nalazimo u osvit dana kada će se odrediti datum pregovora Crne Gore sa institucijama
Evropske unije. Znali smo da je to vrijeme kada ćemo iz faze adaptacije samonacionalnog
zakonodavstva na evropsku pravnu baštinu preći u fazu puno zahtjevniju, fazu izmjena i
dopuna našeg najvišeg pravno političkog akta sve radi naše državne, društvene, političke,
ukupne saglasnosti sa organizacijom i funkcionisanjem savremenih demokratija.
Koliko juče dobili smo mišljenje Evropske komisije o dostignutom demokratskom
- 20 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
razvoju naše države sa preporukama čemu trebamo posvetiti najveću pažnju u vremenu
koje dolazi, odnosno koje živimo. Reagovali smo prontno, usvojili odgovarajuće akcione
planove u kojima smo prepoznali te naše obaveze. Nije bilo teško jer je sama Evropska
unija odredila sedam zadataka koje trebamo ispuniti i popraviti ono što nije dovoljno
dobro i po njenom mišljenju i konkretno na demokratskom evropskom tržištu, odnosno
konkurentno na demokratskom evropskom tržištu. Među njima dominiraju politički kriterijumi,
jednostavno rečeno ili jednostavnije rečeno, zadaci da jačamo vladavinu prava,
da afirmišemo više nego što faktički jeste realno pravnu državu, da snažimo institucije,
da ih dodatno osposobimo da se kvalitetnije nose sa svojim obavezama, da i normativno
doradimo uspostavljeni sistem podjele vlasti i s tim u vezi naročitu pažnju posvetimo
potrebi boljeg funkcionisanja sudske vlasti kao samostalne i nezavisne u odnosu na druge.
Upravo zahtjev za drugačijim ustrojstvom odnosa u ovoj oblasti je i jedan od osnovnih
zahtjeva domaće i međunarodne realnosti, jer podizanje nivoa kvaliteta i rješenja i funkcionisanja
ovog dijela sistema doprinosi prethodno rečenom, ali i ubjedljivom djelovanju
sudskog sistema u cjelini, sudske tužilačke organizacije što treba da doprinese, pored
ostalog, i vidljivijoj i efikasnijoj borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije ostalih
društveno devijantnih, a kažnjivih djela, prije svega smanjenju političkog uticaja na rad
ovih institucija.
Mnogo toga zahtijevano moglo se i može se raditi promjenama u nacionalnim zakonima
koje smo u međuvremenu u dobroj mjeri usaglasili sa dobrom praksom i akijem.
Međutim, evo prvi put se suočavamo sa potrebom da je jedan dio Ustava koji se odnosi
na status i položaj u sistemu i funkcionisanju sudske i tužilačke organizacije, mijenjamo
da bi ispunili prethodne zahtjeve. Pošto već odavno krupnije zakonodavne zahvate
u našem sistemu radimo u punoj saglasnosti sa međunarodnim ekspertima i relevantnim
međunarodnim institucijama bilo je za očekivati, to je i urađeno da i prvu intervenciju u
našem Ustavu i u samoj njenoj namjeri i sadržaju provjerimo kod istih. I danas smo u prilici
da otvorimo postupak promjene Ustava na prijedlog jednog od Ustavom predviđenih
predlagača Vlade Crne Gore.
Ono što je Vlada predložila Parlamentu kao obim ustavnih promjena mislim da
odgovara potrebama i zahtjevima koje su upućene našoj državi, a od čijeg ispunjenja
zavisi ulazak u sledeću fazu, u fazu pregovora ili otvaranja pregovora sa Evropskom
unijom. Tada će slijediti mnoge nove ustavne intervencije, jer otvaranjem pregovora
konačno otvaramo našu državu suštinskim integracijama iskazanim kroz prenošenje
nadležnosti na evropske institucije drugačijeg ustavnog regulisanja i načina odlučivanja,
recimo odlučivanja o mnogim pitanjima što je sada i što će do tada biti u isključivoj
nadležnosti naših državnih organa. Početkom pregovora otvara se najšira mogućnost da,
štiteći naše nacionalne interese, određene Ustavne kapacitete u pojedinim oblastima naših
državnih institucija integrišemo u sistem evropskih nadležnosti, a i odlučivanje će se
iseliti djelimično iz Crne Gore i isključivo pravo donošenja odluka našeg Parlamenta,
Vlade ili drugih institucija pretvoriti u novi oblik odlučivanja participativnog karaktera
sa institucijama Evropske unije. Ovaj Predlog ima svoju pravnu stranu i ona je bitna i o
njoj treba govoriti. Da bi poboljšali ustavna rješenja, a samim tim i doradili dodatno i
zakonska, poslije toga kada je sudska vlast u pitanju i tužilačka organizacija, u svakom
slučaju, trebamo tragati za boljim iz evropske demokratske prakse, a najbolji put da to
dosegnemo je biti korektan prema nesumljivo korektnim sugestijama onih koji tu praksu
najbolje poznaju. O tome je govorio potpredsjednik i sugerisao da u oblikovanju nacrta
- 21 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
ustavnih amandmana i to uzmemo uz ovaj opseg koji je Vlada predložila uzmemo u obzir.
Vlada je predložila ovom domu da prihvati i da se Ustav mijenja u većem broju
ustavnih određenja i mislim da je to apsolutno prihvatljivo i da treba da dobije podršku
ovog Parlamenta da bi se proces nastavio. Istina, između predloga Vlade i mišljenja Venecijanske
komisije postoje određene razlike i kada su konkretna rešenja obuhvaćena predlogom
Vlade za promjenu Ustava u pitanju, a i kada je obim samih promjena u pitanju.
Mislim da kada su konkretna rešenja u pitanju postoji puna pravna i ustavna mogućnost
da kroz pravo oblikovanje i predloženo kroz izradu nacrta ustavnih amandmana napravimo
korak ka sugestijama međunarodnih institucija o zahtjevu za proširenje obima
ustavnih promjena. Recimo, na Ustavni sud koji nije obuhvaćen predlogom Vlade trebamo
vrlo obazrivo, bar u ovoj fazi, stupiti u ovom domu da se makar i u najboljoj
namjeri ne ogriješimo o precizno ustanovljenom postupku promjena Ustava, ali u svakom
slučaju obuhvatiti i ovu sugestiju narednim postupcima. Kada kažem da možemo u
okviru predloženog poboljšati rješenja na liniji sugestija međunarodne zajednice mislim
na zahtjev iste da se smanji politički uticaj na izbor nosilaca pravosudne funkcije pa bi
predlagač promjena mogao korigovati svoj predlog, odnosno, prihvatiti amandman, prihvatiti
ustvari nacrt amandmana na Ustav da se predsjednik Vrhovnog suda ne bira u
Parlamentu. Ako prihvatimo predloženo rešenje i zamijenimo ovo sugerisano rješenjem
koje dolazi iz međunarodnih institucija da se to radi od strane izmijenjenog sastava pravosudnog
Savjeta izbjegla bi se politizacija, ali i autokratija u odlučivanju o predsjedniku
Vrhovnog suda istovremeno.
Ovo je samo primjer. Takvih primjera možda ima i u drugim prijedlozima Vlade.
Želio bih da kažem nešto i o političkoj dimenziji, ovo je pravna dimenzija, ovog zadatka.
Nužno je ući u ustavne promjene, ali je nužnije ostati pri onome što je sada neophodno
i ne ucjenjivati, sprečavati prohodnost procedure nametanjem nekih pitanja isključivo
političkog karaktera. Neophodna je za ovaj trenutak naša ozbiljnost, odgovornost, kompetentnost.
U suprotnom biće kompromitovana ako u ovoj fazi insistiramo na promjeni
Ustava i u dijelu identitetskih odrednica ili, daleko bilo, temelja same ustavne organizacije
države, kavih najava smo imali i svih ovih prethodnih dana. Ovaj proces ima nekoliko
faza i sve ih treba odraditi promišljeno sa manje međusobnih konfrontacija koje bi, kako
kažu, iz Venecijanske komisije dovele do zastoja ili mrtve tačke, jer to ne bi bila dobra
preporuka za one koji će na jesen odlučivati o našoj državnoj i političkoj zrelosti. Sve u
svemu klub Demokratske partije socijalista prihvata predloženi obim ustavnih promjena.
Posvećeno će raditi na njihovom oblikovanju u ustavne norme spreman da doprinese da
se posao blagovremeno i kvalitetno završi. Jedini razlog osjećaja naše odgovornosti, da
je u pitanju demokratska budućnost naše države i sudbina naših građana Crne Gore leži u
osnovi ovakvog jednog stava. Hvala vam.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Kada je kolega Vuković na svojoj temi onda je krajnje precizan u vremenu. Treba
ga držati u ustavnim temama i onda neće biti problema sa prekoračenjem. Kolega
Lalošević, izvinite, kolega Gošoviću, milo mi je što vidim kolegu Laloševića, najavio
sam vas prije, a kolega Konjević u ime Kluba poslanika SDP-a da se pripremi.
NEVEN GOŠOVIĆ:
Uvažena Skupštino, poštovani građani, potpredsjedniče Vlade, gospodine Markoviću,
Jedan od ključnih prioriteta koji Crna Gora, saglasno mišljenju Evropske komisi-
- 22 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
je, mora ispuniti da bi došla do pregovora o pristupanju Evropskoj uniji jeste jačanje vladavine
prava posebno kroz depolitizovano i na zaslugama zasnovano imenovanje članova
sudskog i tužilačkog Savjeta i državnih tužilaca kao i kroz osnaživanje zavisnosti, samostalnosti,
efikasnosti i odgovornosti sudija i tužilaca. Utvrđivanju ovog ključnog prioriteta
prethodila je ocjena sadržana u analitičkom izvještaju Evropske komisije, da postoji
ozbiljna zabrinutost povodom nezavisnosti pravosuđa s obzirom da zakonski okvir ostavlja
prostor za nesrazmjerni i politički uticaj. Urađene analize pokazale su da se promjena
Ustava nameće kao nužnost da bi se omogućio razvoj nezavisnog pravosuđa kao garanta
demokratije i vladavine prava.
Nakon nepune četiri godine od donošenja novog Ustava Crne Gore Vlada je
predložila promjene najvećeg pravnog akta i to u djelovima Ustava, odnosno, konkretnim
odredbama koje se odnose na načelo zakonitosti, sud i državno tužilaštvo, kao i način
odlučivanja Ustavnog suda. Promjene Ustava u ovim poglavljima bile su i očekivane.
Te odredbe jednostavno nijesu izdržale probu vremena. Počeću redom, načelo zakonitosti
na način kako je definisano novim Ustavom ima za posledicu da se i prekršaji kao
kažnjiva djela mogu voditi i propisivati samo zakonom, ne i odlukama jedinice lokalne
samouprave i uredbama i odlukama Vlade. To je krupan propust kojeg je odgovarajućom
izmjenom odedbama člana 33 Ustava neophodno otkloniti. U procesu pristupanja Savjetu
Evrope crnogorska vlast se obavezala da novi Ustav mora obezbijediti nezavisnost sudstva
i prepoznati kao imperativ izbjegavanje bilo kakve odlučujuće uloge političkih institucija
u procesu imenovanja i razrešenja sudija i tužilaca.
Novodonesenim Ustavom Crne Gore nije u potpunosti ispoštovan ovaj princip.
Izbor sudija je izmješten iz Skupštine u nadležnost sudskog Savjeta usvojenim rešenjem,
obezbijeđen je uravnotežen odnos članova Savjeta iz reda sudija uključujući i predsjednika
Vrhovnog suda i njegovih članova van reda sudija. Međutim Ustavom je utvrđeno
rešenje da predsjedika Vrhovnog suda Crne Gore bira i razrješava Skupština na zajedniči
predlog predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i predsjednika Vlade. Takvo
rešenje ukazuje na značaj funkcije prvog čovjeka sudske vlasti kojeg bira Skupština,
međutim, postojeće ustavno rešenje isključuje učešće u tom postupku čime se narušava
princip nezavisnosti sudske funkcije. Upravo su odredbe o izboru predsjednika Vrhovnog
suda i sastava sudskog savjeta ocijenjene problematičnim sa stanovišta uticaja na nezavisnost
sudstva. Ustavom je takođe predviđeno da vrhovnog državnog tužioca, državne
tužioce i tužilački Savjet imenuje i razrješava Skupština. Saglasno postojećim ustavnim
rješenjima Skupština imenuje i razrješava tužioce i tužilački Savjet, a tužilački savjet
obezbjeđuje samostalnost državnog tužilaštva i državnih tužilaca. Kod takvih ustavnih
uređenja ne postoje instrumenti koji bi omogućili tužilačkom savjetu da obezbijedi samostalnost
državnog tužilaštva. Javnosti su prepoznatljivi stavovi Venecijanske komisije da
problemi oko nezavisnosti tužilaštva upravo i proističu iz Ustava, jer Ustav propisuje da
Parlament imenuje i razrješava tužioce i to većinom koja nije kvalifikovana.
Predlogom promjena Ustava Vlada nije predložila promjenu odredbi Ustava koje
se odnose na način i predlaganja izbora predsjednika i sudija Ustavnog suda. Smatramo
da je to neophodno uraditi i predlog, sugestiju, poslanika SNP-a s tim u vezi detaljnije
ću obrazložiti. U postupku donošenja novog, sada važećeg Ustava Crne Gore, preporuke
Venecijanaske komisije o potrebi obezbjeđenja uravnotežene strukture Ustavnog suda,
davanjem ovlašćenja da sude jednom.... u tri organa, predsjednik države, sudski Savjet
i Skupština nijesu uvaženi. Takođe, ocjene OEBS-a, Biroa za demokratske institucije i
- 23 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
ljudska prava u Varšavi je bila da predloženo rešenje da sudije Ustavnog suda imenuje i
razrešava Skupština na predlog predsjednika države u svijetu nadležnosti Ustavnog suda
predstavlja kontroverzno rešenje s obzirom da favorizuje izbor članova suda na osnovu
trenutnog političkog interesa Parlamenta. Interesantno je da je i Ustavni sud Crne Gore
u javnoj raspravi oko Ustava Crne Gore predložio se se prilikom utvrđivanja predloga
Ustava razmotri i mješoviti predlog izbora sudija Ustavnog suda na način da sudije na
tripartitnoj osnovi, između više kandidata, biraju predsjednik Republike, parlamenta i
nezavisno tijelo stručnjaka.
Ustavni sud je takođe smatrao da predsjednika suda po uzoru na brojne evropske
zemlje treba da biraju sudije između sebe na period od tri godine, bez mogućnosti
ponovnog izbora. Međutim, predstavnici aktuelne većine u Ustavnom odboru postupili
su suprotno međunarodnim standardima i ustavnoj praksi evropskih zemalja i u predlogu
Ustava, a kasnije, koji je kao takav i usvojen, zadržali rješenje da predsjednika Ustavnog
suda i sudije Ustavnog suda bira i razrješava Skupština na predlog predsjednika Republike.
Sada u datom mišljenju na predložene promjene Ustava, Venecijanska komisija je
istakla da treba posvetiti posebnu pažnju reformama Ustavnog suda, naročito u pogledu
njegove nezavisnosti da Ustavni sud treba da uživa punu nezavisnost od političke moći i
da bi bilo poželjno da sam sud bira svog predsjednika.
Venecijanska komisija je takođe ocijenila da imenovanje sudije Ustavnog suda
nije u skladu sa evropskim standardima, i s toga snažno preporučuje da se ovo pitanje
riješi u procesu izmjene Ustava.
Gospodine ministre, na juče održanoj sjednici Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo
na podneseni predlog poslanika SNP-a, ocijenjeno je da u ovoj fazi promjena
Ustava nije u nadležnosti Odbora da predlaže bilo kakve izmjene na Vladin predlog
promjene Ustava ali da predstavnik predlagača, nakon rasprave na plenumu, ukoliko
smatra opravdanim može uvažiti pojedina pitanja koja kandiduju poslanici i uvrstiti ih u
predlog za promjenu Ustava.
S tim u vezi, bilo bi moje pitanje - da li je za Vas, kao predstavnika predlagača,
prihvatljiv predlog inicijativa da predlogom za promjene Ustava budu obuhvaćene i njegove
odredbe koje se odnose na način predlaganja i izbor predsjednika i sudija Ustavnog
suda konkretno član 82 stav 1 tačka 13, član 95 stav 1 tačka 5 i član 153 Ustava
Prva i osnovna pretpostavka svakog Ustava jeste da osigura temelje jedne države,
uspostavi red i pruži okvir svake sigurnosti građana. Crnoj Gori je bio neophodan Ustav sa
kojim će se svaki čovjek poistovjetiti i prihvatiti kao svoj. Na žalost, novo doneseni Ustav
Crne Gore nije takav Ustav. On je u mnogo čemu produkt jednog vremena, ohole vlasti,
podijeljene opozicije i podijeljene Crne Gore koja je kao takva, na žalost, i ostala. Nijesmo
se dogovorili oko nečeg što je bitno, nijesmo smanjili ni jaz, nije došlo do pomirenja
u Crnoj Gori. Donesenim Ustavom najmanje polovini građana Crne Gore uskraćena su
prava koja čine sastavni i neotuđivi dio njihove tradicije, kulture, duhovnosti. Zato je
i legitimno pravo pozicije u godini kada Vlada pokreće promjene Ustava da podnese i
svoj predlog promjene Ustava koji se neće doticati promjena u dijelu koje je predložila
Vlada. Sa predstavnicima Nove srpske demokratije i Pokreta za promjene u načelu smo
se dogovorili da to uradimo u narednih dan dva. Ti prijedlozi će se zasnivati na faktima.
Neće povređivati ničija prava i doprinijeće pomirenje u Crnoj Gori. Ući će naprijed, a
ne nazad. Postoje pitanja u Ustavu od kojih Socijalistička narodna partija nikada neće
odustati, za koje će se uvijek boriti do njihovog usvajanja, jer je njihovo rješenje u opštem
- 24 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
interesu, interesu građana Crne Gore, interesu same Crne Gore. Predlog da Crna Gora,
pored postojeće državne zastave, ima i narodnu zastavu crveno-plavetnu-bijelu trobojku,
ima utemeljenje u ustavnom kontinuitetu, istoriji, tradiciji Crne Gore i što je najvažnije u
srcima najvećeg broja građana Crne Gore.
Takođe nesporna je činjenica, a što su, ubijeđeni smo, potvrdili u mjesecu aprilu
sprovedeni popisi stanovništva da je srpski jezik većinski jezik u Crnoj Gori, a nema
primjera da jezik kojim govori većina nije službeni jezik. Zato ćemo predložiti dopunu
odredbi člana 13 stav 1 Ustava da je službeni jezik u Crnoj Gori i srpski jezik.
Takođe Venecijanska komisija ocijenila da rok od 24 mjeseca prebivalište za
izbore na državnom nivou ne može smatrati opravdanim ograničenjem, te su s toga i
preporučili da se uslov vezan za dužinu trajanja prebivališta briše iz odredbi člana 45
Ustava Crne Gore. Okolnost da Ustav nije odredio pripadnicima kojih manjinskih naroda
i drugih manjinskih nacionalnih zajednica pripada mogućnost korišćenja pravno
autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama jedinica lokalne samouprave
predstavlja bitan ograničavajući faktor da Zakon o izboru odbornika i poslanika
bude usklađen sa Ustavom.
S druge strane pravno i politički je neprincipijelno da pojedine odredbe Ustava
zahtijevaju da se na državnom referendumu izjasni najmanje 3/5 od svih birača. Takvo
rješenje sadžano u odredbama člana 157 Ustava predstavlja bitno ograničavajući faktor
kada su u pitanju preporuke relevantnih međunarodnih organizacija za promjenu pojedinih
odredbi Ustava, što svakako i treba preispitati.
Na kraju da kažem da je Socijalistička narodna partija Crne Gore još ranije saopštila
svoj stav da bez ustavnih promjena nema ni potrebnih reformi pravosuđa. Predstojeće
promjene Ustava, a nakon toga izmjene i dopune pojedinih zakona iz oblasti pravosuđa
u svojoj ukupnosti treba da obezbijede pretpostavke da sudske institucije građanima
omoguće pravično suđenje u razumnom roku pred nezavisnim i nepristupnim sudom.
Unizanih principa koje treba slijediti nema. Ali postoji praksa evropskih demokratskih
zemalja, postoje mišljenja i spremnost relevantnih međunarodnih organizacija da pruže
stručnu pomoć. Na kraju postoji spremnost stručne javnosti u Crnoj Gori da pomognu
Odboru za ustavna pitanja i zakonodavstvo da iznađemo najbolja moguća rješenja u susret
promjenama Ustava u ovoj oblasti koja slijede.
Svakako da će poslanici Socijalističke narodne partije Crne Gore dati konstruktivan
doprinos da do tih najboljih rješenja i dođe. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, kolega Gošoviću.
U ime Kluba poslanika Socijaldemokratske partije kolega Konjević, a u ime Kluba
poslanika Nove srpske demokratije Andrija Mandić.
RAŠKO KONJEVIĆ:
Zahvaljujem, predsjedniče.
Uvaženi ministre pravde, poštovane kolege,
Klub poslanika Socijaldemokratske partije će podržati predlog Vlade da krenemo
u proceduru ustavnih promjena, dakle naglašavajući činjenicu koju, čini mi, pomalo
prenebregavamo, a to je da važeći Ustav, postojeći Ustav je Ustav koji je u najvećoj
mogućoj mjeri u skladu sa preporukama i Venecijanske komisije, da važeći Ustav ima
- 25 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
apsolutno pozitivno mišljenje Venecijanske komisije.
Dakle, naravno, kao svako štivo, kao svaki tekst koji nakon određenog vremena
zahtijeva određenu izmjenu, tako su se možda stvorili uslovi, okolnosti da u ovom
trenutku nakon nekoliko, rekao bih, negativnih mišljenja Evropske komisije, a njihovo
mišljenje je strašno važno kada se tiče crnogorskog pravosuđa uđemo u razmišljanje i
dobijemo od Vlade konkretan prijedlog da uđemo u ustavne promjene.
Naravno, uvijek trebamo voditi računa da li je problem nekada u formi ili je problem
u suštini. Ono što je moj utisak iz Izvještaja Evropske komisiji koji smo zajednički
imali priliku da čitamo, mislim da je fokus kritike u radu pravosuđa mnogo više fokus na
suštinu, a mnogo manje na formu. Ne slažem se, na nivou principa, naravno o tome će
partije, predstavnici partija razgovarati kroz, za to, predloženo nadležno tijelo crnogorskog
parlamenta, dakle razgovarati o pojedinim konkretnim rješenjima. Ne bismo na
samom startu trebali stvarati, rekao bih, jednu vrstu nerealne političke priče da ćemo sa
izmjenom sastava Sudskog savjeta ili sa izmjenom načina izbora predsjednika Vrhovnog
suda, ili sa izmjenom načina izbora Vrhovnog državnog tužioca ili državnih tužilaca,
nakon toga automatski stvoriti nezavisno pravosuđe. Ne. Mi kao društvo moramo da
stvaramo atmosferu, moramo da stvaramo ambijent da bismo dobili, naravno to je proces,
pravosuđe za koje punih usta i pune snage možemo da kažemo da je nezavisno.
Pri tome, kada govorimo o nezavisnim granama vlasti i o podjeli vlasti, složićemo
se da na sudstvo ne smije da bude političkog uticaja, ali na sudstvo treba da bude
demokratskog uticaja. Demokratski uticaj podrazumijeva da institucije koje imaju izvorni
demokratski legitimitet moraju u određenom smislu da utiču na ono što jeste funkcionisanje
u drugoj grani vlasti.
U tom kontekstu radi ilustracije, kada govorimo o činjenici da nećemo dobiti
nezavisno pravosuđe samo ako promijenimo model izbora pojedinih nosilaca pravosudnih
funkcija navodim primjere drugih država članica Evropske unije, nemamo i još jednom
ne govorimo o evropskim ili o međunarodnim standardima u ovoj oblasti. U ovoj
oblasti osim generalnog principa potrebe nezavisnosti pravosuđa ne postoji model kojim
biste mogli primijeniti kao model koji je reper u Evropskoj uniji. Da li činjenica da u jednoj
Sloveniji koja baštini pravni, istorijski i svaki drugi kontekst ovih prostora Zapadnog
Balkana koja je danas, na njihovu sreću, a našu nesreću, u političkom smislu što smo
zakasnili, članica Evropske unije, činjenica da tamo sudije bira parlament znači da je to
pravosuđe manje nezavisno od crnogorskog pravosuđa Ne. To što ih biraju naše kolege
u parlamentu ne znači da su ti ljudi zavisni, ali tamo sigurno postoji druga vrsta ambijenta
u kome sve to funkcioniše. To što u Velikoj Britaniji tužioce postavlja ministar pravde ne
znači da će ti tužioci da rade za vlast, a protiv opozicije, kako mi to jednostavno znamo
da protumačimo u crnogorskom društvu. Možemo se slagati ili ne da li to kod nas znači
ili ne znači, ali moramo biti svjesni jedne druge stvari. Kako god mi definisali model
izbora i sudija i tužilaca i vrhovnog državnog tužioca, iz tog modela neće se automatski
izroditi nezavisnost. Mi kao društvo, kao parlament, kao institucija trebamo zajednički
da doprinesemo da dođemo do jednog ambijenta u kojem ćemo zajednički smatrati. Mi
smo o Izvještaju o radu sudova glasali različito. Naravno, iz toga ne želim da izvlačim
neki politički kontekst da li neko smatra da je sudstvo dobro, odnosno pravosuđe ili nije
dobro. Mislim da svi zajednički smatramo da treba biti određenih promjena i određenih
popravki.
Ne želeći da ulazimo u nešto što jesu modeli koje su od strane Vlade u obrazloženju
- 26 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
Prijedloga ustavnih promjena navedeni, ne želeći da ulazim u detalje onoga što je sadržano
u mišljenju Venecijanske komisije na tekst koji je uputilo Ministarstvo pravde, odnosno
koje je uputila Vlada, mislim da nas očekuje jedan ozbiljan posao, naporan posao. Ulazimo
u jednu fazu gdje mi kao društvo nijesmo skloni da iz takvih faza izađemo brzo i sa
kvalitetnim rješenjima, iz razloga što je ovdje potrebna i za ovaj akt Vlade da uđemo u
ustavnu proceduru, dvotrećinska većina, imajući u vidu da za svaku pojedinačnu odredbu
koju budemo željeli da mijenjamo, odnosno za tekst tih izmjena i dopuna, takođe će
nam trebati dvotrećinska većina. Ostaje da u narednom periodu smognemo više političke
mudrosti, a manje pojedinačnih partijskih interesa da dođemo do određenih rješenja koja
će značiti pokušaj da stvorimo više na nivou priče, manji politički uticaj na nezavisnost
pravosuđa. Pri tom mislim, takođe, da pravosuđe mora da se izbori samo za sebe kao
posebna grana vlasti za sopstvenu nezavisnost. Dakle, ne smije nikako da ulazi u različitu
vrstu, možda je gruba riječ, političkih nesnalaženja ili političkih lobiranja.
Takođe, pravosuđe ne smije da uđe u mantru da niko od strane predstavnika
ovog visokog doma, mislim na nas poslanike, ne smije da uputi bilo kakvu riječ kritike o
radu te grane vlasti. Nije pravosuđe grana vlasti koja je pod staklenim zvonom hermetički
zatvorena, niti mislim da bi bilo koja grana vlasti koja bi bila tako pozicionirana mogla da
donese boljitak ovom društvu. SDP je za to da se sudijama maksimalno poboljša, unaprijedi
i omogući kvalitetan materijalni status, kada se radi i o njihovim primanjima, kada
se radi o rješavanju njihovih drugih egzistencijalnih pitanja. S druge strane smo da to isto
pravosuđe bude maksimalno transparentno u onome što jesu i njihove zarade i rješavanje
stambenih potreba, da i ono daje dobar primjer kako i druge institucije, drugi organi vlasti
u određenim segmentima treba da rade. Naše pravosuđe treba jasno da odbaci sve ono
što jesu ponude pokušaja da neke druge grane vlasti ili pojedinci iz grana vlasti na bilo
koji način kroz korišćenje svojih moći i svojih zakonskih ili političkih ovlašćenja utiču na
nezavisnost pravosuđa. Možemo mi napisati što god hoćemo. Ako mi ne budemo imali,
a imamo ih, siguran sam, sudije koji će biti spremni da sude samo po zakonu i nikako
drugačije, sve dok ne dođemo do tog trenutka, mislim da ne možemo govoriti u punom
smislu o nezavisnosti pravosuđa. Ne želim nijednom riječju da ukažem da mislim da neko
danas sudi u crnogorskom pravosudnom sistemu nekako drugačije osim po zakonu, ali
govorim na nivou principa o opštem ambijentu jer je povjerenje javnosti u rad institucija
ključan elemenat, ne samo povjerenje javnosti nego povjerenje Evropske komisije zbog
koje i ulazimo u ove ustavne promjene.
Na kraju, kada govorimo o svemu ovome, ne možemo prenebreći sljedeću
činjenicu. Najveći broj naših sudija koji su u postojećem pravosudnom sistemu su birani
u jednom, mi bi mlađi rekli, grdnom političkom tranzicionom vremenu, više na nivou
ličnog zapažanja, bez želje da to proizvede na bilo koji način bilo kakvu posljedicu. Kada
razmišljamo o ustavnim promjenama na ovakav način, možda bismo trebali da razmislimo
i o toj činjenici, da je najveći broj sudija izabran u jednom vremenu koje je bilo
čudno po više aspekata i da je možda došlo, ako želimo do kraja da podvučemo crtu i
da krenemo kroz ustavne i suštinske promjene, da razmislimo o tome da li je trenutak
da kroz ukupan reizbor sudija podvučemo liniju i napravimo temelj koji bi u budućnosti
gradio nešto što jeste apsolutni sistem nezavisnosti pravosuđa. Zahvaljujem.
- 27 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, poslaniče Konjeviću.
Poslanik Mandić, u ime Nove srpske demokratije, a pripremiće se poslanik
Medojević u ime Pokreta za promjene.
Izvolite.
ANDRIJA MANDIĆ:
Dame i gospodo, poštovani građani, kada smo prije četiri godine ovdje u Skupštini
Crne Gore vodili raspravu vezano za važeći Ustav Crne Gore, sjećam se da su tadašnji
poslanici Srpske liste predsjedniku Parlamenta koji je i tada bio predsjednik Parlamenta i
prepoznat kao prvi čovjek koji je vodio i koordinirao taj rad na usvajanju novog Ustava,
da smo ga tada upozorili da usvajanje ovog Ustava nije urađeno u skladu sa važećim
tadašnjim promjenama prethodnog Ustava koji je usvojen 1992. godine, pa samim tim
ni neke nove generacije poslanika ne obavezuje da se odnose prema njemu na drugačiji
način nego kako se ta grupa ljudi odnosila prema onom Ustavu koji je izglasan 1992.
godine. Takođe smo upozorili da u ovom važećem tekstu Ustava postoji čitav niz rješenja
koji se mogu iskoristiti za diskriminaciju čitavih nacionalnih i jezičkih zajednica i da bi
bilo dobro napisati jedan pošten i pravedan tekst, a da će svakako vrlo brzo doći vrijeme
kada će se mijenjati ovaj Ustav. Sjećam se i odgovora da će ovaj Ustav dugo da traje, da
se on neće mijenjati, to je bila argumentacija slična onoj iz 1992. godine kada se usvajao
tadašnji Ustav Crne Gore i kada se usvajao Ustav Savezne Republike Jugoslavije.
Ono što je ostalo kao jedno dobro iskustvo i jedna fina zabilješka, to su memoari
našeg najvećeg pravnika Slobodana Jovanovića, u kojima navodi, kada se nakon puča u
Beogradu 1903. godine i majskog prevrata kada se uspostavljala nova vlast i na čelo Srbije
došla dinastija Karađorđevića, tada se pisao jedan novi Ustav koji je trebao da uvaži
to realno stanje. Za pisanje tog Ustava bili su angažovani gotovo svi profesori Pravnog
fakulteta iz Beograda. Dekan Pravnog fakulteta bio je Slobodan Jovanović i bio je rektor
Univerziteta. Kaže da je nevjerovatno koliko su želje da učestvuju u svakom segmentu
iskazali profesori i tadašnji političari u Skupštini, a on kao najiskusniji i najbolji pravnik
svog vremena dolazio je i kontrolisao u suštini šta se to dešava, bez nekog posebnog
unošenja u izradu samog teksta Ustava. Onda je on zapisao u svojim memoarima da je
tada shvatio da u balkanskim državama ustavi traju po deset, petnaest godina, a onda
ih te istorijske rijeke dovedu da oni više nijesu aktuelni, pa se pišu neki novi ustavi, da
ne treba previše emocija, da ne treba previše svega onoga što karakteriše svako pisanje
Ustava na Balkanu da ne treba unositi ni u jedan tekst, pa nije trebalo ni u ovaj iz 2007.
godine. Prošle su četiri godine, Ustav se mijenja, i to se mijenja, vjerujte, u onim elementima
koji su, bar za nas, manje važni od nekih drugih koje treba mijenjati, o kojima
je govorio gospodin Gošović. Vrlo brzo, već sjutra, preksjutra, opozicija će predložiti
određena rješenja za koja ne sumnjamo ili vjerujemo da će parlamentarna većina imati,
posle četiri godine iskustva i primjene ovoga Ustava, dobru volju da dobijemo i te amandmane,
da dobijemo i tu izmjenu Ustava koja će odgovarati svima. Ovim Ustavom teško
je diskriminisati srpski narod u Crnoj Gori, a pogotovo su pojedina rješenja u kojima to ne
piše, ali zahvaljujući odlukama Ustavnog suda i zakonskim rješenjima koje je napravila
Vlada Crne Gore, posebno je teško diskriminisana srpska jezička zajednica i posebno su
diskriminisani ljudi koji govore tim jezikom i imaće problem u obrazovanju od 1. septembra
ako nešto ne preduzmemo.
- 28 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
Vi znate da smo mi javno saopštili kao politička organizacija da nećemo podržati
nijedan predloženi tekst koji dolazi od parlamentarne većine za koji je neophodna
dvotrećinska većina, a da prethodno parlamentarna većina i njena Vlada ne riješi pitanje
srpskog jezika, odnosno obrazovanja srpske jezičke zajednice u Crnoj Gori. Vi znate da
mi nećemo podržati ni ovo dok se ne riješi to pitanje. Pogotovo je važno da Izborni zakon
koji je jedan od važnih uslova na našem evropskom putu podržimo. Mi smo spremni da
glasamo za Izborni zakon. Rekli smo da imamo rešenja, primakli smo se sa određenim
rešenjima, ali prije tog Izbornog zakona hajde da promijenimo Zakon o opštem obrazovanju,
da preciziramo i omogućimo onima kojih ima najviše u Crnoj Gori, a to su oni
koji govore srpskim jezikom da mogu svoju djecu školovati i obrazovati na tom jeziku.
Nismo do sada registrovali da sa druge strane postoji dobra volja da se pronađe rešenje,
ali očekujemo da, želeći da što prije pristupimo Evropskoj uniji, da ćemo i tu pronaći
rešenje, do 31. jula nije ostalo još mnogo vremena, treba raditi i treba pokušati da budemo
korektni jedni prema drugima. Ništa mi ne tražimo bez ono što nam pripada. Ništa mi ne
tražimo izvan važećih evropskih standarda, samo u okviru toga.
Međutim, primijetili smo da naša politička elita koja vlada od 1945. godine u
Crnoj Gori, da naša politička elita u nekom vremenu ranije uopšte nije obraćala pažnju
na međunarodni faktor, samo je zadovoljavala sujete onih koji su bili na čelu tadašnjih
partija. Od nekog vremena od prije desetak godina samo se ugađa tom međunarodnom
faktoru i preporukama koje dolaze od međunarodnog faktora, a da se zaboravlja potreba
domicijelnog stanovništva, da se zaboravljaju potrebe građana Crne Gore i ono što bi
trebalo izaći u susret sa zakonskim i ustavnim rješenjima njihovim potrebama. Mi vas
pozivamo da ovdje pronađete jedan dobar balans između onoga što preporučuje Evropska
komisija, a što vi uvažavate, između onoga što je preporučila Venecijanska komisija, a
što je uslijedilo nakon predloga koje ste vi dali vezano za izmjene i dopune Ustava, da
pronađemo jedan dobar odnos, pa da uvažite i ono što je većina građana Crne Gore, a
što se odnosi na srpski jezik, što se odnosi na simbole, za narodnu zastavu, za trobojku,
za sve ono što može da nam omogući da Crna Gora i građani koji žive u njoj, da sve
pravilno funkcioniše i na zadovoljenje potreba svakog građanina koji živi u Crnoj Gori.
Mi možemo da izgradimo takav ambijent samo treba dobre volje, manje sujete koje iskazujete
uporno punih dvadesetak godina, neku sebičnost koja ne bi trebala da je svojstvena
građanima Crne Gore. Imaćemo sjutra raspravu o Zakonu i dinastiji Petrović Njegoš, pa
ćemo i tu moći da sagledamo čitav ambijent u kome se nalazila Crna Gora za zadnjih 80-
tak godina.
Gospodo iz Vlade, potpredsjedniče Vlade, predstavnici parlamentarne većine,
gospodo poslanici, hoću da vam kažem, u ime Nove srpske demokratije, da smo uvijek
spremni da gradimo dvotrećinsku parlamentarnu većinu na pitanju promjene Ustava, na
pitanju Izbornog zakona, ali pod uslovom da se i nama izađe u susret. Ovo što vi predlažete
mi nećemo podržati do momenta dok ne uvažite one izmjene Ustava koje predlaže opozicija.
Svakako ćete danas imati dvotrećinsku većinu i bez Nove srpske demokratije, ali
to nije rešenje. Rešenje će biti ako jedni drugima pokušamo da omogućimo ono na šta
imamo pravo. Država Crna Gora postoji, svi građani Crne Gore su prihvatili tu državu,
svi žele tu da žive i mi i naši potomci, onda bi bilo razumno da i oni koji su trenutna vlast,
to znači da ćete vi još dugo ostati na vlasti, ali oni koji su trenutna vlast da razmišljaju o
budućnosti tako što će izaći u susret i onima koji možda nijesu ovog trenutka politička
većina, ali jesu jezička većina i njima se mora izaći u susret. Zbog toga, vjerujem da i
- 29 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
ova rasprava o promjenama Ustava može da nas pozove i dozove da krenemo jednim
novim putem kojim se do sada nije išlo u Crnoj Gori. Nova srpska demokratija bi željela
da svi budemo zajedno na tom putu. To što nećemo podržati ovo ustavno rješenje, ne
znači da ne želimo da budemo konstruktivni i da nađemo čitav niz rješenja koji će da
odgovaraju i vama i nama. Ne želim da moja diskusija bude zapaljiva, ne želim da tom
diskusijom poremetim bilo šta od onoga što bismo mogli zajednički da riješimo. Do 31.
jula moramo da izlasamo Izborni zakon, do 31. jula možemo da uradimo puno što ćemo
usvojiti i ovo što ste vi predložili i, vjerujem, za neki dan ono što će predložiti opozicija,
možemo da pronađemo jedan novi put kako bi se bavili onim životnim pitanjima kao što
je situacija sa ovim ljudima koji štrajkuju glađu u Bijelom Polju, da se i njima izađe u
susret i mnogim drugim koji se spremaju da krenu tim putem. Mi se nalazimo u teškoj
situaciji, pogotovo je teška ekonomska kriza, pa da oko ovih pravnih, ustavnih pitanja i
pitanja koja su vezana za rješavanje situacije u Crnoj Gori, pronađemo zajednički jezik.
Pozivam vas da tražimo taj zajednički put, nezavisno da li ovog trenutka pripadamo parlamentarnoj
većini ili manjini ili, sjutra, kada se nešto prekomponuje u Crnoj Gori, ko će
biti parlamentarna većina, a ko parlamentarna manjina, to sami bog zna. Hvala vam.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, kolega Mandiću.
Samo da vas podsjetim, mada je to više u mojoj struci, pa mi je lakše da se krećem
kroz tu materiju. Prošli Ustav je donesen poslije referenduma, pa ga je donijela Ustavotvorna
skupština i nema nikakve veze sa ubistvom Drage Mašin i Obrenovića, niti sa
prevratom Karađorđevića, odnosno Obrenovića nego ima direktnu vezu sa voljom naroda
u Crnoj Gori i najvećim demokratskim uspjehom Crne Gore do dana današnjeg u svim
vjekovima. Usvojila ga je Ustavotvorna skupština, poslije dobijanja mišljenja Venecijanske
komisije. Toliko samo zbog istorijske istine. Ustav je najvažnije pitanje u državi da
bismo bili površni u tome.
Izvolite.
ANDRIJA MANDIĆ:
Nijesam vas optužio da ste Vi ubili bilo koga ili da ste uradili nešto nakon nekog
prevrata. Samo govorim o onom zadovoljstvu koje je iskazano kao što je iskazano i 1992.
godine od strane onih koji su donosili tadašnji Ustav. Ti koji su donijeli taj Ustav ponašali
su se slično kao što ste se ponašali i vi, jer je i tada bio referendum o zajedničkoj državi.
Raspala se SFRJ, bio referendum, izglasana SRJ i donesen novi Ustav. Samo govorim
da nije ispoštovana ustavna procedura za promjenu Ustava. To sam rekao, ne optužujući
za ubistva, kao što sam govorio u diskusiji, ne želeći da podižem tenzije jer vjerujem da
možemo da pronađemo jedan novi put koji je potreban i vama i nama. Nama je potrebno
da 1. septembra našoj djeci bude omogućeno da se školuju na svom maternjem srpskom
jeziku. Mi smo spremni da budemo konstruktivni, da se dogovorimo, ako vi hoćete. Ako
nećete, postoje i drugi metodi demokratske borbe za koju ćemo se opredjeljivati saglasno
onome što mi procjenjujemo da su ugrožena naša prava i saglasno onome što poznaje
savremena Evropa.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Podsjećam da, poslije referenduma, Ustavotvorna skupština 1992. godine nije
- 30 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
imala verifikaciju nikoga nego je zemlja bila pod sankcijama, a ja sam sjedio u ovom
parlamentu, tamo je bilo čelo Parlamenta, a sjedio sam orjentaciono ovdje gdje i sada,
fizički. Taj Ustav i ta država nije imala kuraži da izglasa da se Crna Gora pita o uvođenju
vanrednog stanja u njoj, nego je taj amandman koji se tada podnosio bio odbačen da se
pitamo hoćemo li u našoj državi uvesti vanredno stanje, a kamo li što drugo Prema tome,
znam dobro razliku jer sam u oba slučaja bio tu, u oba slučaja sam bio tu, ali dobro. Idemo
dalje.
Kolega Vuković, minut.
Izvolite.
MIODRAG VUKOVIĆ:
Gospodine Mandiću ...
Ne, ne, ja sam proceduralno uzeo. Ne, ne uzeo sam proceduralno da odbranim
sebe. Dakle, ništa od onoga što ste Vi rekli neću da komentarišem u ovoj fazi, poštovaću
odluku Kolegijuma, komentarisaću kasnije navode koje ste .... Ne, nemam pravo sada i
poštujem ono što je bio dogovor. Ali, samo ću da konstatujem ovdje pred javnošću da se
zaboravlja jedna činjenica koja je vrlo bitna u pravnom trajanju Crne Gore. Između Ustava
iz 1992. godine i revizionog postupka, predviđenih tim aktima i crnogorskog Ustava i
Ustava SRJ postojala je jedna državna tvorevina ili para državna tvorevina koja se zvala
državna zajednica Srbije i Crne Gore, koja je nastala potpunim ignorisanjem tog revizionog
postupka. Nastala je beogradskim dogovorom, đe je po nekima međunarodna zajednica
bila svjedok, a po drugima participant (učesnik) i mi smo Ustav države Crne Gore, nezavisne
države Crne Gore, donijeli po revizionom postupku predviđeno Ustavnom poveljom.
Dakle, nijesmo apsolutno bili obavezni da koristimo revizioni postupak nepostojeće
države, nego smo izašli iz one države koja je prethodila nezavisnoj državi Crnoj Gori, a
to je državna zajednica Srbija i Crna Gora. Prema tome, prigovori da nijesmo poštovali
revizioni postupak pravno ne stoje, nijesu održivi. Revizioni ....
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala.
I ja sam iskoristio, jer me je kolega Mandić direktno prozivao da mu odgovorim.
Ali, sada smo već ušli u princip komentara, idemo preduboko. Mislilm da će kolega
Radulović opravdano da me upozori na to.
Izvolite, izvolite, morate ustati pa ću Vam uključiti mikrofon. Mislim da danas
servis malo sporije reaguje.
Izvolite.
BRANKO RADULOVIĆ:
Gospodine Krivokapiću, molim Vas da ispoštujete ono što smo se dogovorili na
Kolegijumu. Nas petina smo se prijavili da govorimo. Trebali smo da počnemo u 11 sati,
počeli smo u 12 i kusur. Do pet sati to je četiri i kusur. Znači, nas petina u svakakvoj
matematici Vašoj imamo pravo da govorimo. Vi pravite bočne replike, pričate o ovome,
o onome, o Markovim konacima. Tumačite ovo kako god hoćete, nama petini nemojte
uskratiti vrijeme.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Izvolite, 30 sekundi.
- 31 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
ANDRIJA MANDIĆ:
Govorio sam, evo Vama se obraćam gospodine predsjedavajući. Govorio sam o
važećem Ustavu, o Ustavu iz 1992. godine gdje je bilo predviđeno za promjenu tog Ustava
dvije neophodne, 2/3 većine u Parlamentu koje nijesu ispoštovane. Nijesam pričao ni
o kakvim prelaznim ni završnim odredbama vezano za Ustavnu povelju ili za bilo što
što je bilo na saveznom nivou. Pričao sam o Crnoj Gori. Namjerno ponavljam, ne želim
da dižem tenzije. Da nije prvi septembar tako blizu potpuno bih drugačije pričao o ovoj
temi. Tražimo rješenje, 1. septembar nam je na domak, 31. jul do kada treba da izglasamo
izborni zakon, zbog toga spuštam maksimalno koliko mogu da spuštim ovu priču kako bi
pronašli rješenje. Spremni smo za dogovor i oko izbornog zakona i oko izmjena Ustava
koji ste vi predložili i oko izmjena Ustava koji ćemo mi predložiti i molim vas, to je bila
namjera moje diskusije.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala.
Znate kako, mogu da budem vrlo restriktivan sada.
Izvolite.
VASILIJE LALOŠEVIĆ:
Gospodine Krivokapiću, očekivao sam od Vas kao od čovjeka koji dobro prati šta
se govori u ovom Parlamentu, da ćete reagovati na jednu rečenicu koju je moj uvaženi
kolega gospodin Vuković kazao. On je kazao, postojala je jedna kvazi državna tvorevina
koja se zvala Srbija i Crna Gora. Gospodine Krivokapiću, ta kvazi državna tvorevina
je bila članica Ujedinjenih nacija, a gospodin Vuković koji je to kazao je doktorirao na
Ustavnoj povelji te iste zajednice. Pa predlažemo, ukoliko smatra da je to kvazi državna
zajednica da vrati tu doktorsku titulu.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Poslovnički, nije bilo poslovnički, ali ajmo.
Ajmo dalje, kolega Medojević će pomiriti sve to. Kolega Mustafiću spremite se Vi.
Izvolite.
NEBOJŠA MEDOJEVIĆ:
Poštovane kolege i koleginice, predsjedniče Skupštine, uvaženi građani,
Meni kao predsjedniku i poslaniku Pokreta za promjene predstavlja pravo zadovoljstvo
da raspravljam o ustavnim promjenama i smatramo da je pravo vrijeme da
otvorimo neka pitanja koja nijesmo do kraja dovršili kada smo pregovarali oko Ustava
Crne Gore. Mogu da kažem da smo i tada, vodeći računa o demokratskim standardima ,o
potrebnim reformama i o interesu države Crne Gore, a ne o svom partijskom programu
ukazali na određene probleme koje će nam sigurno implementacija određenih ustavnih
modela napraviti u narednom periodu. Prije svega mislimo na ustrojstvo Sudskog savjeta
i kao što znate mi smo i tada imali predlog jednog drugog sudskog modela koji mora
da uvaži nekoliko činjenica koje nas razlikuju od ostalih zemalja u okruženju, a da ne
govorim o starim i stabilnim demokratijama. Crna Gora nikad nije promijenila vlast
na izborima. Ima jedan nezgodni, negativni kontinuitet srastanja države sa partijskom
strukturom. Činjenica da smo prošli jedan turbulentni tranzicioni period koji je obilježio
- 32 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
raspad države, rat, sankcije, hiper inflaciju, rat u okruženju, stradanje naših ljudi na
dubrovačkom ratištu, deportacijama jasno je da ovo pitanje jeste pitanje koje zadire u
samu suštinu ovoga režima, političkog sistema i osim pravnog i ustavnog karaktera ima i
moralni karakter.Mnoge doktorske disertacije, mnoge knjige, mnogi zakoni su, mnogo je
mastila potrošeno ili iskorišćeno da se otvori pitanje suočavanja s prošlošću, da se otvori
pitanje lustracije, da se otvore pitanja koja bi omogućila jednu moralnu obnovu države
i društva koje je prošlo ovakav turbulentni period. Na žalost, u ovom trenutku politička
volja većine bila je, moram prevashodno reći predsjednika Parlamenta, da ovaj model
koji je sada u Ustavu, a koji mijenjamo predstavlja to što se zove, ne mislim optimalni
model, nego u tom trenutku političku realnost, to smo svi složili oko toga. Na žalost, meni
je žao jer smo mislili da ovaj naš model upravo ide ka ovim predlozima koje smo poslije
dobili od Evropske unije.
Dakle, činjenica da mi nijesmo napravili politički diskontinuitet i da nijesmo
promijenili vlast na izborima sa sobom dovodi pitanje postojanja političke volje za
duboke strukturne, ekonomske, pravne i političke reforme koje zadiru u uspostavljeni
sistem moći. Dakle, Ustav bi trebao da zaustavi aroganciju, nasilje političko, da zaustavi
samovolju, da spriječi tiranina, diktatora, autoritarnu vlast da krše ljudska prava, da
donosi političke odluke koje su protiv interesa građana. Na žalost, mi to nijesmo uspjeli
yato što mi i dalje imamo suverena koji nije izašao iz ustavne pozicije, kojega nijesu
građani birali sa svojom grupom koju ja zovem kao što znate, kriminalna korporacija i na
žalost taj suveren takođe, bitno utiče i na političke odluke koje se tiču donošenja Ustava,
promjene ustava posebno kada je u pitanju najosjetljivija oblast, a to je reforma policije,
reforma tužilaštva i reforma pravosuđa.Taj suveren ima razloga da bude zabrinut kakav
će biti sudski model, ko će biti sudija, ko će biti policajac, ko će biti tužilac, jer svaki
profesionalni policajac, tužilac i sudija bi sigurno imao u obzir teška krivična djela koja
su ostala ne rasvijetljena u Crnoj Gori, za koje se sudi u drugim državama, kao što je
šverc, kao što je pranje novca, kao što su mnoga ubistva sa političkom pozadinom koja u
Crnoj Gori nijesu razriješena i sigurno da bi imao politički i lični motiv i interes na kraju
krajeva, da spriječi reforme.
Međutim, ono što je dobro za Crnu Goru, što se nalazi u političkom gravitacionom
polju Evropske unije i za Pokret za promjene je dvostruko zadovoljstvo da smo pristupili
promjenama i da su te promjene na fonu onoga za šta se Pokret za promjene zalagao od
svoga osnivanja i što je konkretno predložio kao svoj model Sudskog savjeta koji, na
žalost, nije dobio podršku odgovarajuće većine.
Nezadovoljan sam kao građanin. Zašto mora neko iz Evrope da nam govori ovo Zašto
u obrazloženju ustavnih promjena nijeste rekli zbog procjene Vlade Crne Gore da su ove
ustavne promjene dobre za Crnu Goru, da povećavaju transparentnost rada pravosuđa, da
eliminišu nedostatke u organizovanju i funkcionisanju pravosuđa Mi pristupamo ovim
promjenama. Znači, uvaženi gospodine Markoviću, reforme Vaše Vlade dolaze samo
spolja pod pritiskom i to je dobro. Zato mislimo da je politički interes Crne Gore da se
dobije datum pregovora. Politički interes je i opozicije, što više Evrope u Crnoj Gori
biće više pritisaka i Vi ćete biti manje osioni, manje arogantni, a Vaš suveren će biti više
nervozan, sve više neprijateljski orjentisan prema svojim najbližim saradnicima. Praviće
autogolove kao sa prisluškivanjem ambasadora, kao sa ovim stvarima koje se dešavaju
i neminovno će se desiti ono što svi priželjkujemo u Crnoj Gore, doći će do političkih
promjena koji će omogućiti nedostajući politički elemenat, novu demokratsku vlast. Dak-
- 33 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
le, ako stavite Ustav na ne demokratski pater, na ne demokratski ambijent, na temelje koji
su postavljeni u jednom totalitarnom sistemu, a dograđeni u pretvaranju države u privatno
vlasništvo od strane jedne kriminalne korporacije, taj Ustav neće funkcionisati, on neće
imati duh državnosti, neće imati duh ustavnosti, neće predstavljati osnovu za imlementaciju
vladavine prava, jer u zemlji u kojoj postoji vladavina prava svi građani su jednaki
pred zakonom.
U Crnoj Gori kao što svi znamo jedan građanin je iznad zakona i ono što on
pokriva kao svoju privatnu korporaciju kriminalnu i to je glavni problem ali, idemo. Na
žalost, građani Crne Gore su vam dali vlast što iz straha, što iz sitnog interesa i oni su vam
dali pravo da se ovako ponašate i mi kao opozicija bi voljeli da smo mi vlast i da građani
shvate da bez vlasti koja je demokratska i reformska, koja nije ovako kao što je ova naša
ogrezla, mislim u kriminalu i korupciji, ne možemo implementirati Ustav.
Dakle, da pređem sada na ključnu stvar. Mi smo govorili da će ovaj model Sudskog
savjeta predstavljati veći politički uticaj nego što je bio prethodni. Predlagali smo
da se svi članovi Sudskog savjeta biraju 2/3 većinom u Parlamentu, da u Sudskom savjetu
nema političara. Kako da bude ministar pravde u Sudskom savjetu Kako predsjednik
države da se ponaša kao presjednik države kada je on istovremeno i potpredsjednik DPSa
i to ne samo simbolički nego suštinski je potpredsjednik DPS-a Učestvuje u radu
Vašeg predsjedništva, koordinira rad za Podgoricu, učestvuje u političkim aktivnostima.
Kako on sada da predlaže dva ugledna pravnika, nezavisno Prema tome, naš predsjednik
države je partijska ličnost što znači da je država osim privatne sa pozicije predsjednika
države i partijska. Kako može jedna takva konfiguracija Sudskog savjeta sa takvim
predlagačem da obezbijedi nezavisnost Nikako.
Treći problem Sudskog savjeta jeste što u njemu većinu ne čine sudije. Pokret za
promjene je tražio da bude 11 članova, da šest članova budu sudije. Ali, opšta konferencija
sudija treba da nam predloži 12 kandidata, a mi od tih 12 kandidata da biramo šest.
Pet treba da bude predloženo od Pravnog fakulteta. Na žalost, kako da bude predloženo
od Pravnog fakulteta kada nama Pravni fakultet ima dva dekana. Zamislite zemlju u kojoj
Pravni fakultet ima dva dekana. Jednog u uniformi koji je dolazio 90-tih godina s ratišta
i koji primjenjuje neku revolucionarnu, komunističku pravdu i on je izvor prava i on je
sud i sve institucije u Crnoj Gori i drugi iza koje stoji naše naučno nastavno vijeće. Tražili
smo da nevladine organizacije budu ovlašćeni predlagači koji imaju iskustva u toj oblasti,
da oni imaju neke predlagače. Naravno, svi predlažu veći broj kandidata. Mi 2/3 biramo
ovdje od tih koji se predlažu. Sve to, naravno, nije prihvaćeno i sada smo došli u situaciju
da vam od strane Evrope dolaze iste ove ocjene koje smo mi tada govorili. Prelistavao
sam juče moje izjave i zaista, zadovoljstvo mi je da barem pet godina oko ovog važnog
pitanja mogu da ponovim svaku svoju riječ koju sam rekao 2007. Godine. Naš model
je Venecijanska komisija svojim dopisom iz 2007. godine označila vrlo pozitivno. Dakle,
naš predlog omogućava kvalifikovanu većinu za izbor članova Sudskog savjeta, 2/3,
onemogućava vladajuću većinu da nametne svoje kandidate. Naš predlog onemogućava
da Parlament bira sudije i naš predlog omogućava da se za članove Sudskog savjeta kandiduju
i neki drugi ljudi koji nijesu u političkom diskursu.
Prema tome, imate pozitivno mišljenje sa Venecijanske komisije na naš model
Sudskog savjeta. Mi ćemo u formi amandmana dati na ovaj Ustav, a u formi zajedničke
opozicione aktivnosti, inicijative kao opozicioni predlog. Drugo, gospodine Markoviću
pomenuli ste čl. 33 načelo zakonitosti, jako mi je drago. Pokret za promjene će u ok-
- 34 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
viru svoje inicijative zajedno sa kolegama iz opozicije predložiti da se ukine zastara za
određena krivična djela. Dakle, po ugledu na kolege iz Hrvatske predložićemo da se
za određena krivična djela koja su načinjena za vrijeme privatizacije ili ratnog profiterstva,
da se ukine zastara. Imate slučajeva da su određeni izvršioci teških krivičnih djela,
među kojima ima stravičnih krivičnih djela, samo da pomenem ono davljenje 105 ljudi
u Jadranskom moru, za koga nikada nije pronađen krivac, a sumnjalo se na neke visoke
policijske funkcionere i bezbjednosne funkcionere iz agencije, a to će da zastari iako je
to ratni a i mirnodopski zločin. Neko je uzeo 30 miliona eura za deportaciju i za trafiking
ljudi i mi moramo da vidimo da li ćemo mi u Crnoj Gori imati političke hrabrosti da
imamo jedan moralni odnos prema onome što se dešavalo i da u Ustavu upravo u čl.33
napravimo i dodatni napor da eliminišemo zastaru za određena krivična djela. Imam i
mišljenja nekih međunarodnih pravnika i stručnjaka za Međunarodno pravo da se zastara
ne odnosi na ovo, da se retroaktivnost ne donosi za zastaru, već samo za opis krivičnog
djela i na predviđenu sankciju i da mi možemo ovaj institut da ugradimo u crnogorski
Ustav.
Dakle, poštovane kolege, žao mi je što nemamo više vremena. Pokret za promjene
nam je pokazao da se na ovako važnim državnim pitanjima ponašao kao državotvorna
stranka koja nema nikakve obaveze ni prema kriminalu, ni prema bilo kojem nalogodavcu
iz Beograda, Brisela, Tirane, Prištine, Istambula, Vašingtona i naš jedini interes
je Crna Gora. Naš jedini osnov za postupanje u Parlamentu je javni interes i da ste nas
poslušali sada bi imali i te kako povoljniju poziciju. Ali, vjerovatno bi neki od ljudi koji
utiču na politiku vladajuće većine, bili u zatvoru.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Nema pravog komentara do prvog kruga, pa ćete moći kada završe kolega Mustafić
i kolega Siništaj. Kada njih dovojica završe krećemo u krug komentara. Saberite broj
pitanja, na svako imate dva minuta potpredsjedniče, pa ih saberite. Može biti 20, može
biti 15, kako Vi saberete.
Izvolite, kolega Mustafiću, a da se pripremi kolega Siništaj.
SULJO MUSTAFIĆ:
Zahvaljujem.
Uvaženi predsjedniče Skupštine, uvaženi potpredsjedniče Vlade.
Smatramo da je Ustav veoma važna tekovina nezavisne Crne Gore i Bošnjačka
stranka je i te kako učestvovala u radu na donošenju Ustava koji važi. Učestvovala je
takođe, i u konstruisanju ove države i smatramo da svaka priča oko promjene Ustava treba
da bude veoma ozbiljna i mi joj tako i pristupamo. Dakle, smatramo da najavljene ustavne
promjene koje se tiču, prije svega, nezavisnosti sudstva i tužilačke organizacije su ne
samo inicirane hodom vremena i potrebom vremena već i to je jedan od ozbiljnih zahtjeva
Evropske unije. Naime, u mišljenju Evropske komisije naglašava se da jačanje vladavine
prava posebno kroz depolitizovano i na zaslugama zasnovano postavljanje članova
Tužilačkog i Sudskog savjeta imenuje Državni tužilac i da kao i kroz jačanje nezavisnosti
autonomije, efikasnosti i odgovornosti sudija i tužilaca treba da bude obezbijeđeno.
Dakle, najavljene ustavne promjene, odnosno prijedlog koji je danas pred poslanicima
je sigurno uvod u jednu vrlo ozbiljnu i jedno vrlo složenu priču, koju tek treba
da ispričamo i sigurno ćemo preko svojih pravnih stručnjaka učestvovati u ovoj priči.
- 35 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Danas dakle, pošto nijesam pravni stručnjak, iznosim nekoliko političkih ocjena. Dakle,
ovim promjenama treba obezbijediti veću nezavisnost sudija i veću nezavisnost tužilačke
organizacije. Kazali ste da ova inicijativa, odnosno ovaj prijedlog ima uporište ne samo
u analitičkom izvještaju Evropske komisije, već da se njime, odnosno ovim dokumentom
su sadžane ocjene Izvještaja o napretku, sadržane su ocjene Izvještaja nezavisnih eksperata
i monitoring komisije, kojima se upravo ukazuje. Znači, dosadašnji način izbora
sudija koji se vršio uglavnom u ovom parlamentu možda nije dobar i ne obezbjeđuje
dovoljnu nezavisnost i ne obezbjeđuje njihovu imunost od političkog uticaja.
Dakle, smatramo da to zaista jeste bio slučaj i smatramo da ovim promjenama
treba obezbijediti, kako je kolega Konjević rekao, uistinu obezbijediti ambijent u kome
će ta nezavisnost biti potpuna, a u kome će sudovi biti efikasni i tužilaštvo na mnogo
bolji način raditi svoj posao. Koliko je bilo političkog uticaja do sada, koliko je bilo nezavisnosti
sudija do sada, ne bih sada ulazio i to komentarisao. Ono što nas, kao stranku,
posebno zanima i ono o čemu smo više puta govorili prije nekoliko dana kada su ovdje
bili predsjednica Vrhovnog suda i Vrhovna državna tužiteljka, kazali smo da u svakom
slučaju nezavisnost pravosuđa i efikasnost tužilaštva ne može se graditi, niti u njihovom
begraundu mogu biti sramne presude kakve su bile presude za deportacije, presude
za zločine deportacija, presude za etničko čišćenje u Bukovici, presude za iseljavanje
stanovništva sa 104 km2 državne teritorije za koje ne znamo ko je odgovoran prema dokazima
koje je prikupilo tužilaštvo i prema onome što, sva je prilika, sudovi sada presuđuju,
odnosno u toku su te procedure.
Takođe veoma me zanima kako će se završiti slučaj Morinj. Veoma me zanima
kako će se završiti slučaj Kaluđerski laz. To su veoma bitne stvari i smatramo da bez
obezbjeđenja ukupnog društvenog ambijenta u kome će sudije, odnosno tužilaštvo da
prikuplja na valjan način dokaze, a sudije da potpuno nepristrasno sude da nema ni pravne
sigurnosti u državi, niti ima povjerenja u pravnu održavu pogotovo od strane manjinskih
nacionalnih zajednica koje su u proteklom periodu na ovaj ili onaj način bili često žrtve
dešavanja u kojima je Crna Gora učestvovala što svojevoljno, što bez svoje volje, ali
učestvovala je i u tom su periodu počinjena upravo ta nepočinstva, ti zločini nad pripadnicima,
prije svega bošnjačkog naroda, ali i ostalih manjinskih naroda.
Dakle, vjerujemo da će nakon ustavnih promjena, nakon daljeg crnogorskog puta
prema Evropi se povećati efikasnost tužilaštva i na ovom polju, dakle u rasvjetljavanju
svih zločina koji su se desili na crnogorskoj teritoriji ili nad građanima Crne Gore. Vjerujemo
da će uistinu tužilaštvo i sudije biti imuni od političkog uticaja, da će cio taj proces
biti transparentniji, a isto tako očekujemo da će i tužilaštvo i sudstvo više nego do sada
otvoriti svoja vrata za kompetentne, naravno stručne i profesionalne pripadnike manjinskih
nacionalnih zajednica, prije svega, Bošnjaka, Albanaca, Hrvata kojih do sada ili nije
bilo ili ih je veoma malo bilo. Upravo jučerašnji izvještaj koji smo pročitali, dakle koji
je parcijalan koji smo pročitali u medijima, govori o ovom problemu. Niko ne traži da
sudije po svaku cijenu moraju biti Bošnjaci, Hrvati, Albanci, ali smatramo da pogotovo u
sredinama gdje Bošnjaci, Hrvati, Albanci i ostali narodi koji smatraju da su manjinski u
Crnoj Gori žive, i gdje prevladavaju sasvim je prirodno da sudija, tužilac itd. bude pripadnik
toga naroda, odnosno da ih bude više, značajno više nego do sada u ovoj grani vlasti.
I još nešto. Na početku dok ste govorili, ono slovo imali, u vezi sa Prijedlogom promjena
Ustava kazali ste da je evropski put Crne Gore san Crnogoraca. Nije to san samo
Crnogoraca, to je san svih naroda koji žive u Crnoj Gori. Govorim o bošnjačkom narodu
- 36 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
Bošnjaka pogotovu, jer smo, možda konsekventnije i više nego mnogi drugi učestvovali
u izgradnji ove države i prvi podržali evropske i NATO integracije Crne Gore. Nadam se
da je to bila samo vaša trenutna jezička, možda nepreciznost, a ne nešto što je tendencija
koja je možda primjetna i kod nekih drugih ljudi koji vode, koji trenutno se nalaze na čelu
nekih institucija u Crnoj Gori. Nadam se da ta jezička tedencija neće postati zakonitost i
nadam se da ćemo se i na takav način prepoznavati svi koji živimo u ovoj državi.
Bošnjačka stranka će podržati ovaj prijedlog i sa puno spremnosti i uz svoj stručni
tim ući u priču oko promjene Ustava u dijelu koji se odnosi na nezavisnost sudstva i
tužilaštva. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala. Mislim da se misli na državljane Crne Gore i oni su Crnogorci. Tako nas
zovu u mnogim izvještajima Evropske unije, kažu Crnogorci u smislu državljana, ne u
smislu nacionalne pripadnosti i etničke grupe. Petar I isto tako i svi ostali. Srbi su vjerska
odrednica bili. Idemo dalje.
U ime klubova ostao je samo kolega Siništaj.
VASEL SINISHTAJ:
Gospodine predsjedniče, uvažene kolege i koleginice poslanici, poštovani građani,
gospodine potpredsjedniče Vlade,
Na dnevnom redu današnje sjednice jeste predlog za promjenu Ustava Crne Gore
koji ste, naravno, u ime Vlade uputili na osnovu ovlašćenja iz člana 155 Ustava i mi cijenimo
da ni Ustav nije sveto pismo, naravno da je dopušteno da se promijeni.
Ono na čemu ću istrajati, jeste koliko je naše pravo danas da govorimo o ustavnim
promjenama, ako nijesmo glasali za Ustav, a imam za pravo reći danas opet ovđe da
nijesmo glasali, jer smo i tada sumnjali da neće se primjenjivati odredbe Ustava.
S druge strane, veliko je pitanje koliko je naše pravo da odlučujemo o promjenama
načela zakonitosti sudstva ili suda i tužilaštva državnog, naravno i načina odlučivanja
Ustavnog suda, ako nas tamo sasvim malo ima ili skoro da nas i nema. Nema nas u
Tužilaštvu, nema nas u Ustavnom sudu, nema nas u Vrhovnom sudu. Kazaću nešto što je
praksa drugih demokratskih zemalja da kada se imenuju upravo u ovim institucijama, u
ovako važnim državnim organima, vodi se posebno računa i o teritorijalnoj pripadnosti
tih ljudi, a posebno da bude srazmjerna zastupljenost i drugih struktura, znači vodeći
računa o nacionalnom, ajde da kažem strukturi stanovništva Crne Gore. Bez obzira na sve
to, Klub albanskih poslanika vrednuje da Ustav nije barem do sada, skoro četiri godine
od dana usvajanja obezbijedio jednaku šansu, jednake mogućnosti za sve njene građane,
da ono što je zapisano u članu 79, neću govoriti u dijelu političkog predstavljanja, jer
je bila molba šefa poslaničkog kluba ili čovjeka koji je govorio u ime najjače partije u
Parlamentu, znači neće biti uslovljavanja, ali treba reći da ni jezik u službenoj upotrebi
nemamo. Pitanje je na koji način se može koristiti u državnim organima, u organima
lokalne samouprave, pred sudovima itd da u praksi nemamo novi zakon o isticanju i
upotrebi nacionalnih simbola. Veliko je pitanje, ako Ustav važi podjednako za sve teritorije
Crne Gore, na koji način se koristi, rekao sam i prije nekoliko dana, nacionalno
obilježje Bošnjaka u Skupštini gradske opštine Tuzi đe je manji procenat Bošnjaka nego,
recimo, u Podgorici ili u ovom domu. Da li je to namjera da se pravi neki dodatni razdor
ili je to dobra namjera, a samim tim što se to pravo ne daje, recimo, u Skupštini opštine
- 37 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Rožaje, Na koji način vijori zastava kao nacionalno obilježje u gradskoj opštini Tuzi, a
isto pravo ne mogu koristiti u Opštini Ulcinj itd Postavlja se i pitanje - šta je sa lokalnom
samoupravom koja je zajemčeno Ustavom kao pravo kolektivno za sve građane, zašto se
pravi diskriminacija u pogledu ostvarivanja tog prava, kao način punopravne opštine za
građane Malesije kroz neki referendum za koji potpisuju sporazume razni političari i lideri
partija, a ne, recimo, direktno kroz Zakon o teritorijalnoj organizaciji I neki dodatni
razlozi o kojima mi moramo imati veću dozu skepticizma jesu u tome da smo prije usvajanja
Ustava imali sporazum politički između onih koji su trebali činjeti i činjeli su 2/3
većinu, da će se u roku od šest mjeseci upravo održati održavanje referenduma i to će biti
iskazana volja kao mjera onoga što bi trebalo da bude kroz Zakon o teritorijalnoj organizaciji.
Tada smo imali drugačije viđenje organizacije sudstva i pravosuđa. To je trebalo da
bude ono što je preporuka Venecijanske komisije, a što vam u obrazloženju i stoji.
Takođe imamo potpisanu Deklaraciju na zahtjev Parlamentarne skupštine Savjeta
Evrope o unošenju onih minimalnih principa u novi Ustav u pogledu ljudskih i manjinskih
prava i tada smo rekli da će biti u minimumu ono što je bilo Malom poveljom, a dvije
najznačajnije odredbe. Kažem, učestvovali smo u izradi teksta Ustava, od tih 16 naših
amandmana ili lično mojih usvojeno je djelimično 12, ali dva najznačajnija amandmana
na Ustav nijesu prošla - jemstvo stečenih prava i tumačenje manjinskih prava i sloboda.
A vrlo je važno to da bude u Ustavu i tek sada se vidi razlog zbog čega nijesmo uspjeli da
nam prođu ti amandmani.
Takođe imamo Sporazum iz 1997. godine o minimumu principa demokratizacije
društva. Tamo se pominje osnivanje novih opština. Tačno je da ne stoji imenom koje, ali
morali smo. Ovih dana smo dobili takođe predlog Vlade, Predlog zakona o teritorijalnoj
organizaciji u kome opet nakon 50 godina ne mijenjamo ništa u teritorijalnoj organizaciji,
nego ostaje status kvo. Imamo zaključak Skupštine iz 2002. godine o autentičnom predstavljanju
manjinskih naroda u Skupštini Crne Gore. Ni to nijesmo izveli do kraja. Imali
smo Zakon o manjinskim pravima i slobodama. Ukinute su od strane Ustavnog suda
dvije najznačajnije odredbe koje se tiču manjinskih prava i sloboda, član 23 i 24. Bila je
ustavna osnova da se to povrati, u Zakonu nemamo to. Sada je velika doza skepticizma
na koji način da idemo u ustavne promjene, a da nijesmo obezbijedili ovo što Ustav ipak
garantuje manjinama.
I pored svih ovih činjenica i okolnosti, Klub albanskih poslanika, zato što je prije
svega naša težnja da se Crna Gora što prije integriše, zato što upravo ovo što vi predlažete
danas jeste jedan od tih kriterijuma za otpočinjanje pregovora sa Evropskom unijom i
učlanjenje Crne Gore, zato što očekujemo da će ne samo u dijelu promjena sudstva i
tužilačke organizacije i način odlučivanja Ustavnog suda dovesti do onoga što je njihov
zahtjev - vladavina prava ili nepristrasnost i nezavisnost sudstva, što bi se moglo reći da
teško da ćemo obezbijediti, bez obzira na promjene, ako ne uspijemo poboljšati uslove,
prije svega poboljšati materijalne uslove sudija u pogledu plata i ono što je egzistencijalno,
krov nad glavom. Ako to dvoje sudije nemaju na adekvatan način riješeno, onda je
veliko pitanje koliko sudije mogu ubuduće, bez obzira na promjene, da nam budu nepristrasne
i nezavisne.
Ovo što je za nas vrlo važno jeste da ćemo za početak vrlo pomno pratiti narednih
nekoliko mjeseci ponašanje političke većine u ovom domu u odnosu upravo na ova pitanja,
koliko ćemo biti brzi, efikasniji u otpočinjanju ili u predlaganju zakonskih rješenja oko
ovih prava, a što je najvažnije pratićemo ponašanje većine u odnosu na Zakon o izboru
- 38 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
odbornika i poslanika. Mi ćemo podržati promjene, ovo što ste predložili, s tim što ćemo,
kažem, pratiti i onda ćemo od toga finanlni onaj dio kada se utvrdi nacrt .....
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala Vama.
Potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković ima pravo na odgovore,
dva minuta po pitanju. Deset minuta je dovoljno. Hvala. Onda krećemo u komentare po
pet minuta i izlaganje, naravno.
Izvolite, potpredsjedniče.
DUŠKO MARKOVIĆ:
Zahvaljujem, predsjedniče.
Nemam namjeru da iskoristim deset minuta, mislim da će biti značajno kraće, ali
imam potrebu da odgovorim na nekoliko pitanja, rekao bih dva pitanja, i da razjasnim
jednu situaciju koja je morala biti uspostavljena terminološkim nerazumijevanjem.
Prvo pitanje je postavio gospodin poslanik Gošović - da li je Vlada spremna da
prihvati amandman njihovog poslaničkog kluba u pravcu proširenja ustavnih promjena
u pogledu načina izbora sudija Ustavnog suda. Kada smo se opredijelili za ovaj nivo
promjena, imali smo u vidu ono što je problem kada je u pitanju ustavna žalba, ono što
su standardi i preporuke iz konvencija Savjeta Evrope, ono što su problemi u radu Suda
za ljudska prava u Strazburu kada je u pitanju postupanje po ustavnoj žalbi i probleme
koje ima naš Ustavni sud i u tom smislu se odlučili da unaprijedimo način unutrašnje
organizacije Ustavnog suda da bi taj problem riješili jer je on važan za našu državu sa
aspekta ostvarivanja ljudskih prava i sloboda i zaštite tih ljudskih prava i sloboda pred
Sudom za ljudska prava u Srazburu. To uopšte nije naš konačan stav, da treba ići u pravcu
unapređenja i reforme ustavnog sudstva u Crnoj Gori i u načelu ja mogu reći kao predstavnik
Vlade da ako postoje ustavne i druge proceduralne pretpostavke za taj aspekt, mi
smo saglasni i podržavamo takav pristup.
Uostalom, u Izvještaju Venecijanske komsije, koji je došao nakon našeg predloga
o promijeni Ustava, stoji da oni sugerišu snažne promjene kada je u pitanju ustavno sudstvo.
Poslanik Medojević je postavio pitanje - zašto mi kao Vlada uvijek idemo sa
našim inicijativama na zahtjev Evropske unije, a ne na sopstvenu inicijativu. Bez ozbira
što poslanik Medojević nije ovdje, nije lijepo da odgovaram na njegovo pitanje, ja ću to
uraditi zbog crnogorske javnosti, vjerujem da to poslanik Medojević sluša. Apsolutno se
ne bih mogao složiti sa takvom konstatacijom baš kada je u pitanju ova inicijativa i ovaj
predlog, s jedne strane.
S druge strane, mi smo obavezni da postupamo po sugestijama i preporukama
koje nam daje Evropska komisija ili Savjet Evrope, jer Crne Gora je već poodavno u
ugovornom odnosu sa Evropskom unijom, a taj prvi ugovorni odnos Crne Gore i Evropske
unije nastao je potpisivanjem Sporazuma o pridruživanju i stabilizaciji i postajemo
na taj način jedinstveni dio, rekao bih, političkog i pravnog ambijenta Evropske
unije. Preporuke i zahtijevi i mišljenja su za nas obavezujući i kao zemlja koja težimo da
budemo dio Evropske unije ne možemo ignorisati te zahtijeve. Tako da nema sramote,
poslaniče Medojeviću, ako mi prihvatamo preporuke Evropske komisije ili bilo koje
druge evropske institucije. Ranije to nismo radili, jer nismo ni bili u ugovornom odnosu
- 39 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
sa Evropskom unijom i nismo uspostavili taj politički i pravni odnos. Kada je u pitanju
ova inicijativa, pošto govorimo o ispunjavanju preporuka iz mišljenja Evropske komisije
na osnovu ključnog nacionalnog dokumenta, Akcionog plana, koje smo usaglašavali sa
Evropskom komisijom, vjerujem da ga svi imamao pred sobom i da smo ga pročitali,
promjena Ustava nije naša obaveza iz Akcionog plana. Na Akcioni plan je nama saglasnost
dala Evropska komisija i nigdje u Akcionom planu nema promjene Ustava kao naše
obaveze. U Akcionom planu stoji analiza o potrebi promjene Ustava koje je Vlada usvojila
24. februara 2011. godine. Ta analiza je trebala da pokaže da li je Crna Gora spremna da
uđe u ustavne promjene i da li ima razloga da u ovom trenutku kao jednom kompleksnom
političkom i pravnom pitanju uđe u Ustavne promjene ili da ide na podustavne promjene.
Kao rezultat te analize, uz složenost političkog ambijenta u Crnoj Gori kada je u pitanju
promjena Ustava i onog što možemo dostići pod Ustavnim promjenama izmjenama organizacionih
zakona, crnogorska vlada je cijeneći da postoji politička volja u Crnoj Gori
krenula u ustavne promjene, odnosno Ministarstvo pravde pripremilo, a Vlada prihvatila i
vi danas imate na stolu. Prema tome, apsolutno ne stoji ta vaša konstatacija da su ustavne
promjene rezultat pritiska Evropske komisije, nego procjena crnogorske Vlade da je ovo
interes društva u cjelini koji će unaprijediti naš evropski put. Vi znate da je 23. poglavlje
za sve zemlje Evropske unije koje su primljene u poslednjih 20-tak godina bilo poslednja
faza u pregovaračkom procesu za zaključivanje pregovora. Crna Gora je izuzetak, ali
mislim u pozitivnom smislu da mi o 23. poglavlju raspravljamo u pretpristupnim pregovorima.
U stvari ovo je danas pitanje ispunjavanja obaveza iz 23. poglavlja u pretpristupnim
pregovorima, što znači da je ovo izraz naše političke volje i spremnosti da radimo na
tom planu.
Poslaniku Mustafiću se izvinjavam ako me je tako razumio. Nisam govorio o
Crnogorcima u etničkom i nacionalnom smislu, nego o Crnogorcima državljanima,
podrazumijevajući sve građane Crne Gore. Zaista mislim da je to interes svih građana
Crne Gore bez obzira kojoj nacionalnoj ili etničkoj grupaci pripadaju, i to mi je bila želja
da akcentiram i kroz interes Crne Gore u cjelini, da želi da bude dio evropske porodice
naroda i misim da sada nema nedoumica između nas u odnosu na to pitanje. Zahvaljujem
se, predsjedniče.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Krenuli smo u fazu komentara. Izvolite.
NEBOJŠA MEDOJEVIĆ:
Gospodine potpredsjedniče, ja nisam eksplicitno postavljao nikakva pitanja, govorio
sam u ime kluba i drago mi je da ste se pozvali na mišljenje Evropske unije. Dakle,
mišljenje Evropske unije vezano za sedam ključnih prioriteta i ako ste pročitali oni se
moraju posmatrati u međusobnoj korelaciji. Ključni izazov Crne Gore je vladavina prava
i nedovoljna borba protiv organizovanog kriminala i korupcije. U kontekstu otvaranja
pregovora ovo što nam traže za povećanje nezavisnosti nad pravosuđem nije vezano direktno
za model, nego za činjenicu da tu leži razlog zbog čega mi nemamo rezultate u
borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, jer u pravosuđu, gospodine Markoviću,
osim političkih, strukturnih, imate privatne, porodične manifakture. Tamo je toliko isprepleteno
nekoliko porodica, da ih sada ovdje ne pominjemo, da nema toga ustava koji to
može rasplesti bez reizbora sudija. Ja vam sada govorim o jednoj drugoj konotaciji, da
- 40 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
2007. godine nismo imali evropski pritisak, nego potrebu da posle nezavisnosti donesemo
Ustav. Sada imamo dodatne pritiske, a i tada smo mogli da anticipiramo ovo što će nam
Evropa reći. Da vam ne govorim, Evropa će vam reći i oko nezavisnosti Centralne banke,
Evropa će vam reći još mnogo stvari u toku zaključenja ugovora, ali sad je sve vezano
za to da u Crnoj Gori policija, bezbjedonosne agencije, tužilaštvo i pravosuđe nema rezultate
u borbi protiv krupnog kriminala zato što taj krupni kriminal ima politički uticaj
i na Vladu i na Skupštinu I na tužilašto i na pravosuđe. To je ključni problem i zato sam
vam rekao, gospodine Markoviću, postoji suveren koji ovo ometa. Da li vi vodite računa
o Vladi, o interesima suverena i o njegovim problemima, pazite, protiv njega postoji
pravosnažna presuda u Italiji. Postoji, ja ću vam je dati, pravosnažna presuda gdje se traži
hapšenje. Naravno da je zainteresovan da neke stvari zastare, postoji aktivna optužnica
koja je arhivirana. Postoji, rekao sam vam koliko, da ne navodim, imate sudske slučajeve
gdje se jednom čoveku 12 godina sudi za ubistvo bez dokaza. Imate slučaj gdje čovek
lično ne može da dokaže da je živ u ostavinskom postupku. Zato što je neko dao mito...
(Prekid)...u kojoj mi ispunjavamo evrpske zahtjeve. Vi znate šta su evropski zahtijevi
- vidljivi rezultati, hapšenja, optužnice, presude. Sa ovakvim pravosuđem neki ljudi ne
mogu da budu osuđeni. Imate politički montiran slučaj u Budvi i vidite šta se dešava.
Prema tome, hajde da govorimo o onim stvarima koje su trenutno aktuelna potreba Crne
Gore da dobijemo datum pregovora, a o drugim kako država Crna Gora treba da bude kao
pravna i demokratski uređena država.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala vam.
Izvolite, odgovor.
DUŠKO MARKOVIĆ:
Drago mi je da poslanik Medojević nije uspio da polemiše sa mnom u odnosu
na argumentaciju koju sam saopštio da ovo što radi crnogorska Vlada nije rezultat njene
volje već pritiska. Znači, nije nijednom riječju to pomenuo, naravno on je govorio o
nekim drugim politčkim aspektima ovoga procesa u odnosu na što su interesi njegove
političke stranke. Želim da mu samo jednu ključnu stvar podvučem, da Crna Gora već
ostvaruje napredak i da Crna Gora već ima rezultat. Da ima rezultat baš u onim oblastima
o kojima Vi govorite da smo orobljeni kao država i kao pojedinci i kao vlast, kriminal
i korupcija. Vi ste, gospodine Medojeviću, bili predsjedavajući jednog okruglog stola u
ime nacionalne komisije gdje je govorio lično komesar za proširenje u kojem je rekao da
je ostvaren fantastičan rezultat u ovom segmentu. Ne dovoljan i ne potreban, ali da je u
ovom trenutku ostvaren napredak i da je napredak vidljiv. Niko nije u Crnoj Gori spreman
da kaže da ćemo mi to završiti za pola godine, da ćemo mi to završiti za godinu dana
ili ćemo završiti za pet godina. Karijerni policajac ili karijerni tužilac ili karijerni sudija,
o čemu je govorio poslanik Konjević ili neki drugi poslanici, grade se godinama i to se
grade u uslovima stabilnih demokratija i finansijski veoma moćnih zemalja. Mi nismo u
finansijskom smislu da tako brzo osposobaljavamo policajce. Prema tome, nemojte biti
toliko destruktivni u onome što je rezultat. Problema imamo, ali rezultate ostvarujemo i ti
nam se rezultati priznaju baš sa one adrese kojoj težimo. Kada su u pitanju presude, ja vas
molim da razlikujete pravosnažne presude i optužnice. Vi ste iznijeli ovdje jednu netačnu
stvar, da protiv bivšeg premijera Đukanovića postoji pravosnažna presuda. Ne postoji
pravosnažna presuda i ja vas u tom smislu ispravljam.
- 41 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala.
Kolega Gošoviću, izvolite.
NEVEN GOŠOVIĆ:
Zahvaljujem.
Gospodine potpredsjedniče Vlade,
Smatramo posebno značajnim, i kroz vaš odgovor i komentar na naš predlog da se promjena
Ustava odnosi i na onaj dio koji se tiče broja sudija Ustavnog suda i načina predlaganja
izbora sudija Ustavnog suda imajući u vidu preporuke i mišljenje Venecijanske
komisije, opredijelimo način rada i nadležnost prije svega Odbora za ustavna pitanja
i zakonodavstvo kod činjenice da je Predlogom za promjene Ustava u okviru tačke 3
predloženo samo da način odlučivanja Ustavnog suda, član 151 stav 1, bude predmet
promjene Ustava kada je u pitanju poglavlje koje se odnosi na Ustavni sud. Za dalji
rad Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo veoma je značajno da praktično sa ovog
plenuma ima jasnu orijentaciju da u svom radu u amandmanima na …. može obuhvatiti
i onaj dio promjena koji se odnosi na način predlaganja i izbora sudija Ustavnog suda.
Shvatio sam vašu saglasnost da to bude tako, ali samo da vidimo koja je to procedura koja
treba to da obezbijedi kao saglasnost Vlade u vidu izmjena Predloga za promjenu Ustava
Crne Gore, jer ova Skupština može, shodno Poslovniku, da usvoji i izmijenjeni predlog
za promjene Ustava Crne Gore u odnosu na onaj koji joj je dostavljen kao takav. To je
bila i suština mog pitanja i potreba da otklonimo neke barijere koje bi se mogle eventualno
pojaviti sjutra u daljem radu Odbora za Ustavna pitanja i zakonodavstvo, iako smo
u suštini razjasnili te pojmove i stvorili taj okvir za dalji rad Odbora za Ustavna pitanja i
zakonodavstvo na način da može ovo ukupno poglavlje koje se tiče Ustavnog suda razmatrati
kroz mogući nacrt amandmana na Ustav u svom budućem radu. Onda mislim da
tih problematičnih pitanja u daljem radu Odbora za Ustavna pitanja i zakonodavstvo neće
biti. Zato je mnogo važno da ovdje imamo jasne smjernice u tom dijelu. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Ja ću odgovoriti, jer je to nadležnost Skupštine. Iako se politički slažem sa Vašim
zahtjevom oko Ustavnog suda, postoji nešto što se zove ustavna procedura koju moramo
štititi. Naravno, bitno je čuti i političku volju. Vlada može poslati dopunski predlog za
promjenu Ustava, ne može mijenjati ovaj predlog. Radićemo normalno na Ustavu, ali
ćemo morati proći rokove za dopunski predlog koji su prošli i za ovo. Naravno, mi na
kraju možemo uskladiti datum usvajanja svih tih elemenata zajedno. Vladu obavezuje
politička činjenica da je podnijela predlog za izmjenu tog dijela Ustava, to je član 153 i
još nekoliko članova. Ja sam to gledao i meni je to bilo, isto kao i vama, za promjenu, a
to je mišljenje Venecijanske komisije, ali, moramo dobiti dopunski predlog, ne možemo
mijenjati ovaj. Moramo ispoštovati rokove da bismo zaštitili formu koja u ovom slučaju
garantuje suštinu. Vrlo je bitno da znamo da Vlada može dostaviti dopunski predlog u
roku. U radu Ustavnog odbora imate tu činjenicu kao političku, ali pravno smo obavezani
da poštujemo rokove, da štitimo, jer jedan sadržaj može biti jedan, sada potpuno prihvatljiv
za sve nas, ali forma mora da štiti Ustav, jer procedura, kao što znate, i u sudskom
i u ustavnom postupku je ne manje važna od same sadržine. Shvatio sam da je potpredsjednik
Vlade iskazao političku volju u ime Vlade da to uradi narednih dana, da dobijemo
- 42 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
i dopunski predlog za izmjenu Ustava, da uđe u istu proceduru koju je prošao i ovaj, ali mi
možemo na Ustavnom odboru raditi normalno i na toj činjenici, dogovoriti je i sačekati
formalni trenutak da je zajedno sa ovim usvojimo u formi koju Ustav dozvoljava. Tako
da postoji, ponavljam, procedura koja štiti Ustav, postoje politička volja, saglasnost i
rokovi koje moramo ispoštovati. To je ono čime smo vezani, a dijelim sa vama stav oko
Ustavnog suda, ako vam to nešto znači, već sad na početku tog procesa.
Kolega Vuksanović je prvi prijavljeni po pet minuta u ime DPS-a, a da se pripremi
kolega Knežević u ime Socijalističke narodne partije. Sljedeći je u ime DPS-a Luiđ
Škrelja, a u ime Nove srpske demokratije Slaven Radunović.
Izvolite.
BOŽIDAR VUKSANOVIĆ:
Poštovani predsjedniče, poštovani potpredsjedniče Vlade, uvažene kolege,
Crna Gora na svom putu pridruživanja Evropskoj uniji akcenat stavlja na pitanja
koja se posebno odnose na jačanje vladavine prava, jačanje institucija, nezavisno
pravosuđe, borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, zaštitu ljudskih prava i
saradnju kako na regionalnom, tako i na međunarodnom nivou. Svjesni smo da su za dalji
napredak u procesu evropskih integracija od posebnog značaja preporuke Evropske unije,
a posebno one koje se odnose na jačanje vladavine prava. Upravo iz tih razloga, a i iz
razloga što smo u procesu odlučili da ovu oblast uređujemo u kontinuitetu, krenulo se u
izmjene ustavnih odredaba koje se odnose na pravosuđe, jer želimo da i ova oblast bude
uređena u skladu sa evropskim standardima. Nezavisno pravosuđe predstavlja navažniji
garant za demokratsko funkcionisanje institucija na svim nivoima - nacionalnom, evropskom,
međunarodnom, kao i garant pravne sigurnosti građana. Tako je postavljanje
nezavisnog, pouzdanog i profesionalnog pravosuđa u Crnoj Gori prepoznato kao strateški
važno područje u procesu evropskih integracija. Promjenama odredaba Ustava još više
će se poštovati princip podjele vlasti kao osnovnog stuba, posebno sa aspekta sudske
oblasti. Imajući u vidu preporuke Venecijanske komisje i Evropske komisije, išlo se da
izmjene Ustava vezano za određene oblasti uslove prestanak sudijske funkcije i njihovo
razrješenje, pa se u Ustavu propisuje samo razlog za obavezno razrješenje sudija, i to
u slučaju ako je sudija pravosnažnom odlukom osuđen na krivično djelo učinjeno sa
umišljajem, zloupotrebe sudske funkcije, tako da bi se zakonom propisali i uslovi i postupak
za prestanak sudske funkcije i razrješenje.
Izbor predsjednika Vrhovnog suda, ko ga bira - Skupština na predlog sudskog
savjeta, uz prethodno mišljenje opšte sjednice Vrhovnog suda na period od pet godina.
Sastav sudskog savjeta -shodno ustavnim promjenama, sudski savjet treba da ima predsjednika
i 10 članova, od kojih je šest članova iz reda sudija, dva ugledna pravnika, koja
imenuje Skupština, dva ugledna pravnika, koja imenuju predsjednik Crne Gore i ministar
pravde. Takođe se predlaže da se predsjednik sudskog savjeta bira iz reda sudija Vrhovnog
suda. Nadležnosti sudskog savjeta u dijelu koji se odnosi na nadležnost utvrđivanja broja
sudija i sudija porotnika u sudu i nadležnost koja se odnosi na razmatranje izvještaja
o radu suda, predstavke i pritužbe na rad suda i zauzimanje stava o njima, kao i način
odlučivanja sudskog savjeta predloženo je da se regulišu zakonom, a ne Ustavom. Ujedno
je definisano da ministar pravde nema pravo glasa u slučaju razrješenja sudija.
Imenovanje i mandata državnih tužilaca - u ovom dijelu je predloženo da poslove
državnog tužioca vrše rukovodioci državnih tužilaštava i državni tužioci, kao i da
- 43 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
vrhovnog državnog tužioca imenuje Skupština na predlog tužilačkog savjeta na vrijeme
od pet godina, a da rukovodioca državnog tužilaštva imenuje tužilački savjet takođe na
period od pet godina. Ovdje se predlaže utvrđivanje stalne funkcije državnog tužioca,
osim mandata kod prvog imenovanja državnog tužioca i državno tužilaštvo prvog stepena
koje treba da ograniči na period od tri godine.
Izbor i pozicija tužilačkog savjeta je, takođe, jedna od oblasti. Tužilački savjet
čini predsjednik i 10 članova, i to: vrhovni državni tužilac, šest članova iz reda državnih
tužilaca, koje bira i razrješava proširena sjednica vrhovnog državnog tužilaštva, dva
ugledna pravnika, koja imenuje i razrješava Skupština, jedan advokat, koga imenuje i
razrješava Advokatska komora i jedan predstavnik Ministarstva pravde, koga imenuje
i razrješava ministar pravde. Predloženo je da se predsjednik tužilačkog savjeta bira iz
redova članova tužilačkog savjeta iz reda državnih tužilaca, a da sastav tužilačkog savjeta
proglašava predsjednik Crne Gore i da je mandat tužilačkog savjeta četiri godine.
Način odučivanja Ustavnog suda je takođe jedna od oblasti i vezano za ustavnu
žalbu predloženo je da treba odlučivati u vijeću od trojice sudija i to jednoglasno. U
slučaju da Vijeće nije jednoglasno, odluku po Ustavnoj žalibi donosi Ustavni sud na sjednici
svih sudija većinom njihovih glasova. Ova izmjena je u skladu sa standardima Evropske
konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda vezanih za pravo pravnog lijeka, kao
i preporukama Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu za efikasni rad. Istakao bih
da se u dijelu Ustava, odredaba koje se odnose na samostalnost /Prekid/ Rekao bih da je
prihvatanje preporuka Venecijanske komisije dobra garancija za donošenje Ustava koji će
biti usklađen sa naboljim praksama Evrope, ali da prilikom njihovog donošenja moramo
uvijek voditi računa i o specifičnostima naše države, posebno sa aspekta istorije, tradicije
i drugih stvari i da moramo voditi računa o samom državnom interesu i evropskom putu.
Hvala vam.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala Vam.
Kolega Knežević, kolega Škrelja pa kolega Radunović.
BOŽIDAR VUKSANOVIĆ::
Poštovana Skupštino, poštovani gospodine Markoviću,
Današnje zasijedanje bi moglo dobiti i podnaslov kako uraditi domaći zadatak
koji je Evropska komisija postavila Crnoj Gori na njenom putu ka evropskim integracijama.
Da je neko prije godinu dana iz pozicije saopštio da je potrebno inicirati izmjene
Ustava, i to ne samo u oblasti pravosuđa, bio bi optužen za veleizdaju i podrivanje temelja
crnogorske državnosti. Danas raspravljamo o Predlogu Vlade za promjenu Ustava
u oblasti pravosuđa i to sa sledećim obrazloženjem, citiram:,,Uspostavljanje nezavisnosnog,
profesionalnog i pouzdanog pravosuđa strateški je važno područje u procesu
evropskih integracija Crne Gore, jer se samo nezavisno pravosuđe može smatrati krajnjim
i najvažnijim garantom demokratskog funkcionisanja institucija na nacionalnom,
evropskom i međunarodnom nivou i garantom pravne sigurnosti građana”. Ovakvo
obrazloženje predstavlja potvrdu svega onoga što smo godinama iz opozicije ukazivali,
da je glavna prepreka ne na putu Crne Gore kao Evropskoj uniji nego u demokratizaciji
društva kao uslovu svih uslova. Vlada je ovim obrazloženjem u stvari potvrdila da do
sada nismo uspostavili nezavisno, ni profesionalno, ni pouzdano pravosuđe i ne samo
- 44 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
što nije uspostavljeno nego je sve vrijeme bilo politizovano i zloupotrebljavano. Glavno
pitanje je zbog koga mi donosimo ove ustavne promjene, zbog građana i sveukupnog
društvenog ambijenta ili zato što to Evropska komisija očekuje od nas, jer je posebno
naglasila jačanje vladavine prava kroz depolitizovano i na zaslugama zasnovano postavljanje
članova Tužilačkog i Sudskog savjeta, imenovanje državnih tužilaca, kao i jačanje
nezavinosti, autonomije, efikasnosti i odgovornosti sudija i tužilaca. Drugim riječima,
Evropska komisija je jasno locirala probleme u oblasti pravosuđa, svjesna političkog uticaja
na rad izabranih sudija i tužilaca. Mogli smo mi iz opozicije godinama i decenijama
ponavljati iste ove ocjene, da Evropska komisija nije dala jasne impute Vladi šta sve mora
promijeniti ukoliko istinski teži evropskim vrijednostima. Sve bi se završilo poznatom
podjelom na protivnike i zagovornike crnogorske nezavisnosti. Mislim da je u ovom retorskom
pitanju o istinskim težnjama Vlade ka evropskim vrijednostima i sadržana suština.
Da li će ovo biti kozmetičke promjene koje će kroz dvotrećinsku podršku za trenutak
umiriti predstavnike Evropske komisije dok se ne dobije datum pregovora, a onda će opet
biti sve po starom. Prije dvije nedjelje saopštio sam stav da tužilaštvo, policija i sudovi
predstavljaju Bermudski trougao u kojem se izgubilo hiljade običnih građana sa svojim
pogaženim pravima i svakodnevnim zadovoljstvima na nepravde od strane nedodirljivih
i zaštićenih sudija, tužilaca i policijskih funkcionera.
Možda je ovo prava prilika da pitamo predstavnika Vlade ko je to do sada politizovao
sudstvo, tužilaštvo i policiju Da li je tačno da unutar koalicije postoje jasno podijeljene
interesne sfere koje kontrolišu čelnici vladajuće koalicije Da li su u sve učestalim
političkim obračunima među dojučerašnjim nerazdvojnim političkim sabornicima namjerno
uključuju pojedine strukture iz tužilaštva i na taj način direktno učestvuju u odstranjivanju
neposlušnih i upozoravaju one koji bi mogli da se pobune Ako je ovo istina, onda
je tu riječ o privatnim tužiocima, sudijama i policajcima koje nikakve promjene Ustava
neće ograničiti u demonstriranju političke lojalnosti prema tajnim centrima stvarne moći.
Šta onda da očekuje običan građanin u dijelu ostvarenja svojih prava, ako je svjestan da
se njegova sudbina dešava u kabinetu Velikog brata.
Ono što ove izmjene Ustava neosporno saopštavaju crnogorskoj i evropskoj
javnosti jeste činjenično stanje da se izmjene Ustava ne mogu izvršiti samo u dijelu
pravosuđa i da zbog potreba šireg nacionalnog konsenzusa već sada moramo razmišljati
o promjenama koje će doprinijeti stabilizaciji političkih prilika i energičnijem putu ka
Evropskoj uniji. Prvo i osnovno, nakon 15. jula svi zajedno moramo stvarati pretpostavke
da se pozicija srpskog jezika kao dominantnog jezika u Crnoj Gori jasno precizira i kroz
Ustav zaštiti od svakog pokušaja diskriminacije i zloupotreba. U tom pravcu već treba
pristupiti izmjenama Zakona o opštem obrazovanju, jer nikako ne možemo dozvoliti da
jezička većina u Crnoj Gori, većina koja govori srpskim jezikom bude tretirana sa pozicija
margina. U ovom slučaju se ne radi ni o kakvoj ucjeni, nego o faktičkom stanju da
srpskim jezikom govori najveći broj građana, bez obzira kako se nacionalno izjašnjavali.
Ako neko misli unutar parlamentarne većine da evropska iskustva i standarde može primjenjivati
po principu švedskog stola i uzimati samo ono što mu odgovara, onda pravi
pogrešnu računicu. Mi nemamo namjeru da se inatimo, ali sigurno nećemo odustati od
zaštite srpskog jezika i njegovog jasno pozicioniranja u Ustavu. Svako drugačije rešenje
uvodi nas u dodatne podjele i nestabilnosti koje mogu biti u interesu samo nekolicine ljudi.
Ne očekujte da mirno posmatramo urušavanje jednog istorijsko-duhovnog identiteta
koji je stvarao Crnu Goru. Naša obaveza je kao predstavnika naroda da svim demokrat-
- 45 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
skim i institucionalnim sredstvima ostvarimo pravo na obrazovanje na srpskom jeziku,
pravo na državne simbole koji će okupiti sve građane Crne Gore i koji će miriti Crnu
Goru. Ovo nije prijetnja nego poziv da ne koristite trenutne mehanizme moći, jer kao što
je primijetio Ajnštajn sve je relativno, a niko još nije umakao od ove teorije. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala vama.
Nažalost, u nekim djelovima nije ni potvrđena, je li tako, profesore
Kolega Škrelja.
LUIĐ ŠKRELJA:
Poštovani predsjedniče Skupštine, dame i gospodo poslanici, cijenjene građanke i
građani, uvaženi potpredsjedniče Vlade i ministre pravde u državi Crnoj Gori,
Uz rizik da za pet minuta neću moći da kažem što sam pripremio za danas, ali
računam da će predsjednik Skupštine ovoga puta upotrijebiti pozitivnu diskriminaciju na
moje izlaganje, pa će mi bar omogućiti malo više vremena od predviđenog. Na početku
bih rekao da smo danas, čast izuzecima, raspravljajući o izmjenama i dopunama Predloga
za promjenu Ustava Crne Gore čuli priču o lustraciji, o deportaciji, o nepromjenjivosti
vlasti, o jeziku, o ubistvima, o 1. septembru, o nasilju, o suverenosti, o kriminalcima,
o stradanju ljudi, a najmanje je bilo priče o onome što treba, o svrsi promjena Ustava,
depolitizaciji sudstva, nego tražimo da umjesto depolitizacije sada uvodimo nacionalni
ključ za obavjanje nosioca funkcija pravosudnih organa, a poznavanju i sposobnostima i
odgovornostima i potrebama koje traži evropska zajednica i koje traži naš put, put Crne
Gore u tom pravcu. Uz rizik da ću i ja da promašim temu kao moje kolege, jer ću malo da
pričam o pravdi, pravu i Ustavu, dozvolite mi da sada iznesem svoje izlaganje, uz rizik da
prekinem tada kada budete ocijenili da sam iscrpio svoje vrijeme.
Čovjek je u svom djelovanju objektivno slobodan. Njegova sloboda manifestuje
se, prije svega, u mogućnosti i sposobnosti izbora različitih mogućnosti. Međutim, upravo
se tu može uticati na čovjeka. Sredstvo kojim se reguliše njegovo ponašanje su
društvena pravila. Poštovanje tih pravila zavisi od njegove volje i svijesti. Može da ih
poštuje, ali može i da ih krši. U slučaju da se, ipak, odluči za pravo koje nije društveno
prihvatljivo, mora računati na sankcije koje određuje to isto pravo. Pravda je, takođe,
koncept pravičnog i moralnog postupanja prema svim osobama, posebno u zakonu. Na
pravdu se često gleda kao na stalni napor da se čini ono što je ispravno. U najvećem
broju slučajeva ispravnim se smatra ono što misli i osjeća većina, ono što je logično, ili
što zalazi u natrprirodno, mistično. Pošto sam počeo priču o pravu, pravdi i društvenim
pravilima, obično imam u mislima zakonodavstvo. Zbog toga, najprije, želim razmotriti
specifičnost pojedinih opštih pravnih akata, koji je najviši na hijerarhijskoj lestvici svakog
savremenog zakonodavstva, a to je Ustav. Ustav je najvažniji centralni, polazni i formalni
izvor prava. Ustavnim odredbama postavljaju se osnove pravnog sistema u državi.
Takav značaj Ustav je dobio već u 18. vijeku, kada je došlo do artikulacije zahtjeva za
pravnom zaštitom čovjeka od samovolje vlasti. Prvi takav Ustav bio je Ustav Sjedinjenih
američkih država usvojen 1787. godine. Takođe, Ustav je dokument koji određuje principe
i zakone države, kako će se neka država odnositi između države i njenih subjekata. On
određuje autoritet i ograničenja državnih institucija i odnose između njih. Ustav određuje
i štiti prava i slobode pojedinaca.
- 46 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
Pošto je danas na dnevnom redu Predlog promjene Ustava Crne Gore, smatram
da treba da mu posvetimo posebnu pažnju. Ustav donosi i mijenja zakonodavni organ,
međutim ne po uobičajenom zakonskom postupku nego po malo komplikovanijem i teže
izvodljivom, što Ustavu daje dodatnu težinu. U zavisnosti od toga, Ustav može biti fleksibilan
i nefleksibilan, uz zavisnosti da li je pisani ili nepisani. Kao što sama definicija
kaže Ustav određuje način svoje promjene. Pisani Ustav to može odrediti i određuje.
Ustav Sjedinjenih američkih država je jedan od najnefleksibilnijih ustava u svijetu. To
iz razloga što dvije trećine kongresa ili tri četvrtine saveznih država od njih 52, moraju
podržati promjenu da bi bila u Ustavu. Rezultati mjera su od 1789. godine kada je Ustav
postao punosnažan, pa do danas od oko 10.000 zahtjeva za promjene Ustava samo 25
su prihvaćene, kada je odlučeno da se plate kongresmenima ne mogu povećati. Države
koje imaju nesakupljeni Ustav imaju fleksibilni Ustav, što znači da ga je lako promijeniti.
Tako, na primjer, u Velikoj Britaniji da bi se uvela diktatura samo je potrebno taj
zahtjev izglasati u parlamentu. Ne postoji pisani dokument koji je to spriječio. Za razliku
od Britanije, u njemačkom Ustavu piše da je nemoguće promijeniti sadašnji politički
sistem demokratije, što znači da je diktaturu nemoguće izglasati u njemačkom parlamentu.
U Sloveniji predlog za promjenu Ustava može da podnese 20 poslanika državnog
parlamenta, Vlada ili najmanje 30.000 birača. O predlogu odlučuje državni parlament
dvotrećinskom većinom prisutnih poslanika. Postupak za promjenu Ustava razlikuje se
od klasičnog zakonodavnog postupka, prije svega u tome ko može da podnese predlog za
promjenu i kakva većina je potrebna za promjenu Ustava. Ako je za usvajanje ili promjenu
zakona najčešće potrebna obična većina, za promjenu Ustava potrebna je dvotrećinska
većina svih poslanika, kao što je slučaj i kod nas. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala vama.
Mi smo pravnici, mislim da je bilo korisno da znamo da postoje čvrsti i meki ustavi.
Naš Ustav je čvrst, ima tu čvršću proceduru izmjena. Inače, za one koji se manje bave
time, kao što vidite, Amerikanci su jedanaest godina poslije deklaracije nezavisnosti tek
donijeli Ustav. Mi smo uspjeli to da uradimo za punu godinu dana poslije nezavisnosti,
tako da smo uspjeli da budemo malo bolji od Amerikanaca. Oni su ratovali tih jedanaest
godina za nezavisnost.
Da podsjetim na jednu činjenicu, da bismo bili pravični prema kolegama.
Pokušavamo da dobijemo više prenosa od 17:00 h. Za sada nemamo pozitivan odgovor
od Televizije. Molio bih da se suzdržimo od komentara ako to nije bilo direktno ulaženje
u neki prostor koji se tiče vašeg političkog interesa. Ovdje je bila potpuno, koliko sam
shvatio, jedna objašnjavajuća priča, da ne kažem edukativna priča ustavnosti, ako nije
nešto što mislite da je posebno važno. Pokušavam da pomognem.
Dva minuta. Izvolite.
SULJO MUSTAFIĆ:
Hvala, gospodine predsjedniče.
Uvaženi kolega Škrelja, niko ovdje nije neznaven i nekompetentan. Dakle, svi mi
dolazimo iz oblasti u kojima smo sigurno i te kako kompetentni i znaveni. Oni koji su
govorili o političkim konotacijama ustavnih promjena nijesu smatrali da treba da prenebregnu
onaj dio koji je stručan. Sigurno je vaša priča u potpunosti utemeljena u vašoj
- 47 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
struci. Kada sam govorio o deportacijama, odnosno o sramnim presudama koje su, istina,
nepravosnažne, ali vrlo sramne, i u slučaju etničkog čišćenja Bukovice i deportacija,
kada su zbog nedovoljnog broja dokaza i čak nekrivice tih ljudi kojima je suđeno, oni
koji treba da odgovaraju nijesu odgovarali. Ko je tu zakazao Govorio sam o tome da
tužilaštvo nije prikupilo dovoljan broj dokaza, a isto tako govorio sam i o sramnoj presudi
u slučaju etničkog čišćenja Bukovice. Nadamo se nepravosnažnim presudama. Kolega
Spahiću, znam da ćete me upozoriti da su smo se zaključcima obavezali da ne govorimo
o nepravosnažnim presudama, ali je veoma bitno da se pojasnimo. Takođe, kada sam
govorio o nacionalnoj zastupljenosti, nijesam govorio o ključevima, nego sam govorio
da među vašim Albancima i među mojim Bošnjacima sigurno postoje kompetentni ljudi
koji mogu i te kako dobro da odgovore ovom pozivu, a kojih, kao što smo vidjeli juče, i
to u parcijalnoj analizi, ili ih nema, ili ih ima jako malo. Zamislite u Beranama, nijedan
Bošnjak u pravosuđu. Zamislite u Pljevljima. Govorim na osnovu činjenica i na osnovu
ovoga što su analize Vlade. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Bošnjačko-albanski dijalog. Izvolite.
LUIĐ ŠKRELJA:
Iskreno da kažem, uopšte nijesam ni razmišljao o albansko-bošnjačkom dijalogu,
jer apsolutno ništa od onoga što je gospodin Mustafić rekao nijesam citirao. To ću dokazati
čim budem završio ovu moju priču, jer imam zapisano na koga sam mislio, ne na
njega, apsolutno ni o sramnim ni o nesramnim presudama, nego o onome što od nekih
ljudima kojima pripadaju više, možda i prije, i od mene, i od Vas, gospodine Mustafiću,
da ovaj Predlog za promjenu Ustava brane nego na vas, ali vi ste se javili. Cijenim što
ste našli za shodno da mi oponirate. Ne osjećam nikakvu potrebu da se pred bilo kim
dokazujem kao pripadnik manjine. Imam dovoljno kapaciteta i identiteta, ne za moj život,
nego za cijeli život moje porodice, uvijek sam to iskazivao. Kada je Predlog za promjenu
Ustava Crne Gore na dnevnom redu, kao pravnik smatrao sam da imamo obavezu da svi
damo doprinos onome što treba da bude naš cilj. Pričati o depolitizaciji ili o politizaciji
pravosudnih organa, a tražiti da jedan od ključeva bude nacionalni princip, nijesam rekao
ni Bošnjaka, ni Albanaca, ni Crnogoraca, ni Srba, ni Hrvata, osim znanja i sposobnosti da
se nosimo s onim pojava koje Evropa traži od nas da eliminišemo. Po meni, nije prilog
raspravi o Predlogu za promjenu Ustava kada znamo koje smjernice i koja tačka i koje
poglavlje Ustava traži promjenu u odnosu na nas. Najmanje sam se na vas osvrtao. Budite
sigurni da apsolutno, javno kažem, ništa nijesam od onoga što ste vi rekli smatrao da treba
ja vama da oponiram.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Imaćete još jedno oponiranje, a to je kolega Sinishtaj.
Pravo komentara. Izvolite.
VASEL SINISHTAJ:
Mi smo se prepoznali samo u tome što je pominjao ključ. Uvaženi poslanik Škrelja
treba da zna da, ako je iko u ovom domu, po sistemu ključa, onda je on. On je tu u ime
liste i nije u ime birača Albanaca, inače bi bio na listi kao i mi, bilo to grupa građana ili
nacionalna partija, uopšte nije važno.
Drugo, budite ubijeđeni, vi govorite o uspjehu, možete slobodno, ali nemojte go-
- 48 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
voriti o uspjehu kada dijelite kilogram brašna, litar ulja i nešto, jer ste onda doveli građane
opštine Ulcinj do nečega što je siromaštvo. Hajmo da pričamo što ćemo raditi od dana
kada se završavaju izbori, pa do jedno mjesec dana pred naredne izbore. To su životna
pitanja. Kakvo je stanje u privredi u Ulcinju, kakva je privatizacija u opštini Ulcinj Jeste
li Vi član Sudskog savjeta Zašto nije neki poznatiji pravnik iz albanske manjine Zašto
nije neko ko ima advokatski ispit ili je neđe radio kao sudija Nemate potrebe da ga učite,
zna on to sve. Ako treba, gospodine Vukčeviću, meni to možete reći to što imate, i mene
je nešto život naučio. Toliko.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Morao bih da prekinem. Uz sve političke razlike, molio bih vas da shvatimo da
pričamo o jednoj od temeljnih oblasti Ustava, a to je sudstvo, i da se koncentišemo na to.
Imate riječ, ali plediram za druge kolege.
LUIĐ ŠKRELJA:
Samo ću da odgovorim na ono što smatram da je uvreda. Na koji način ...., da se
razumijemo. U Crnoj Gori sam po važećem zakonu koji, uz doprinos Sinishtaja i ostalih,
ne možemo izmijeniti.
Gospodine Sinishtaj, nijesam sa liste. Dobio sam četiri mandata u opštini Ulcinj
od Albanaca, 90%. Nije mi trebao ni jedan jedini glas van opštine Ulcinj, niti 54 favorizovana
posebna biračka mjesta u Crnoj Gori da mi se pridoda da bih imao mandat u
Ulcinju. Nije mi trebala, čak, ni Republička državna izborna komisija da mi da mandat
….. opštinska, jer sam tu zaradio više nego što je potrebni broj glasova da predstavljam
građane Ulcinja u crnogorskom parlamentu. To vama smeta. Ja se ne bavim trgovinom
2+2. To je politička trgovina kojoj ste vi vični i koju radite. Svijet ne poznaje mandat ti 2,
2 ja, jer ste imali slogan - svi za poslanika iz Ana Malit. Đe je poslanik iz Ana Malit sad
U hladovini, jer ste mu vi zauzeli mjesto. Toliko o tome.
Kao član Sudskog savjeta dao sam veći doprinos nego sve albanske nacionalne
stranke za 30 godina u Crnoj Gori. Zahvaljujući meni imate Albanca iz Tuzi sudiju u
Ulcinju i Albanku predsjednika suda nakon 30 godina u Opštini Ulcinj, tamo đe ja radim
i đe djelujem. Tako da nije lijepo i nije dobro da vam ja uvijek smetam zato što dobijam
glasove. Van Ulcinja nikad mi nijedan glas nije trebalo. Znate i vi da ste glasovima iz
Bijeloga Polja, Zete ovamo ušli ...
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Ajmo na Ustav.
Izvolite. Neka se pripremi kolega Spahić. Poslije njega kolega Kaluđerović, pa
kolega Nuhodžić.
SLAVEN RADUNOVIĆ:
Žao mi je što sam prekinuo ovaj unutaralbanski dijalog, nadam se da ćete nastaviti
na hodniku. Žao mi je što tu nije potpredsjednik Vlade i ministar pravde. Otišao je na
cigaret pauzu, a nadam se da poštuje upravo usvojeni zakon i da napolju, negdje na stepenicama
da puši.
Ako ima ijedna stranka u ovom parlamentu koja je za izmjenu Ustava, to je Nova
srpska demokratija. Ili, da budem potpuno iskren, mi nijesmo za izmjenu Ustava, mi
- 49 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
smo za novi ustav. Smatramo da je ovaj ustav makar prema jednom narodu diskriminatorski,
smatramo da je on produkt jednog političkog i istorijskog momenta koji je jedno
ostrašćeno krilo vladajuće koalicije iskoristilo i zloupotrijebilo u tom momentu, što se
najbolje očitava kroz onu odrednicu o službenom jeziku u Crnoj Gori, tako da, kako reče
jedan poslanik vladajuće koalicije, maloprije za ovaj važeći Ustav, čuvajući ga kao čedo
svoje stranke - on ima pozitivno mišljenje Venecijanske komisije, valjda pravdajući se da
je i ovaj tako dobar. Problem je ovog ustava zato što on nema pozitivno mišljenje velikog
broja svojih građana, a možda ima Venecijanske komisije. Zato smatramo da ulazak u
ovu promjenu Ustava jeste dobar, jeste važan, ali je nedovoljan. Postoje stvari koje su
višeg nivoa prioriteta, nego što su promjene u ovom segmentu. Naravno, i te kako treba
da popravimo način izbora Sudskog savjeta, sudija, Tužilaštva, mada smatram da se bilo
kakvim načinom izbora neće mnogo promijeniti, jer Crna Gora ima tako malo kadrova
da se svi između sebe znaju. Ne možemo mi bilo kakvim načinom da obezbijedimo da
se pojave neki novi ljudi. Opet će to da budu isti ljudi, eventualno izabrani uz malo veći
stepen saglasnosti. Dakle, pozdravljam ulazak u ove promjene, ali me je strah da će da
budu neefikasne.
Najvažnija promjena Ustava koju bi trebali da izvršimo jeste, kako sada stvari
stoje, da usaglasimo ovaj ustav sa voljom građana Crne Gore. Znači, ne treba građani da
služe Ustavu, nego Ustav treba da služi građanima.
Vratiću se na onaj dan kada je donesen Ustav. Tada je zapisano u Ustavu, voljom
tadašnje dvotrećinske većine, da je službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski. U to vrijeme,
da bi to lakše prošlo, govorilo se kako je to ustvari isti jezik, samo s drugim imenom.
U međuvremenu se desio popis, u međuvremenu se desila i materijalna promjena
tog jezika, i građani Crne Gore su jasno na najdemokratskiji način dali svoj odgovor šta
misle o tome. Znači, samo trećina građana Crne Gore je prihvatila jezik koji se u Ustavu
vodi kao službeni jezik. Smatram da je to nasilje nad građanima Crne Gore ukoliko takvo
rješenje ostane u Ustavu. Iz tog ustavnog rješenja proizilazi i Zakon o opštem obrazovanju,
po kojem će djeca iz srpske jezičke zajednice, kojih je ubjedljivo najviše u Crnoj
Gori, biti prinuđena, na silu da uče jezik koji ne žele. Skoro 70% građana Crne Gore ne
želi da uči taj jezik, ali voljom većine iz 2007. godine oni su na to primorani.
Neki od tvoraca ovog ustava su mi u privatnoj komunikaciji rekli da im nije ovako
predstavljena stvar oko jezika i da se, što se tiče učenja u školama, tada garantovalo da će
svi imati priliku da uče na svom jeziku. Mislim da ovaj odnos države Crne Gore prema
svojim građanima ne treba da čudi, posebno uz saznanje o kakvom ćemo sjutra zakonu o
potomcima Dinastije Petrovića da raspravljamo. Naravno, o tome sjutra više, ali i u tom
zakonu, u Predlogu zakona, kao i u Ustavu Crne Gore, su ugrađene neke stvari kojima
želi da se ispravi istorija, da se falsifikuje istorija i da se tradicionalna Crna Gora predstavi
onakvom kakvom je danas vidi gospodin, recimo, Ranko Krivokapić. Žao mi je što je
izašao.
Mi ćemo se na svaki način boriti protiv toga i borićemo se da ostvarimo za svoj
narod i za one koji su nas glasali prava kao i za sve druge. Konačno, imamo mogućnost,
s obzirom da dolazi set propisa koji moraju dvotrećinskom većinom da se usvoje, da
možemo svojim glasovima da damo doprinos, i, ponavljam ono što je rekao moj predsjednik
prije toga, sve dok ova država ne počne da se ponaša majčinski prema svojim
građanima, posebno srpske nacionalnosti, mi nećemo podržati nijedan zakon za koji treba
dvotrećinska većina. Hvala.
- 50 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Sada molim kolegu Ervina Spahića da uzme riječ, a nakon njega Velizar
Kaluđerović.
Izvolite.
ERVIN SPAHIĆ:
Zahvaljujem, predsjedavajući.
U izmjene Ustava svuda u svijetu ulazi se oprezno, budući da je to najviši pravni
akt koji upravo zbog tih izmjena nosi i dozu neizvjesnosti, rizika i opasnosti, jer obično
prilikom donošenja novih ustava rastu tenzije među političkim subjektima u tim zemljama.
A i sama procedura donošenja ustava u Crnoj Gori dovoljno govori o ozbiljnosti i
rizicima koje moramo imati u vidu prilikom donošenja ili izmjena ovakvog jednog akta.
I postojeći Ustav, kolega prije mene je to govorio, je dobio pozitivno mišljenje od
strane Venecijanske komisije, čuli smo i ovdje da jedan dio građana nema takvo mišljenje.
Nije problem u Ustavu, vjerovatno je problem u tim građanima. Možda bi oni voljeli da
je to ustav jedne od republika neke druge teritorijalne organizacije, ali većina se mora
poštovati. Narod je na referendumu odlučio da želi da živi u nezavisnoj Crnoj Gori i to je
fakt.
Kada govorimo o izmjenama Ustava, čuli smo ovdje da to nije bio zahjev Evropske
komisije. Oni su samo rekli da ostaje ozbiljna zabrinutost u vezi nezavisnosti sudstva.
Pored toga, konstatovali su podizanje skupštinskih kapaciteta na jedan veći nivo od strane
onih koji rade u Skupštini. Pojedinačno su pohvaljeni, istaknuti predsjednik Skupštine
Krivokapić i generalni sekretar Davidović. Mi dolazimo u situaciju da se pitamo šta je
razlog da imaju mišljenje ovakvo o sudovima i pravosuđu u Crnoj Gori. Znači, na jednoj
strani imamo Skupštinu koja je pohvaljena za svoj rad, a ovamo imamo kritiku u odnosu
na sudstvo u Crnoj Gori.
Da li je ovo pokušaj da se zbog primjedbi na rad sudstva želi odgovornost prebaciti
na Ustav i zakone u Crnoj Gori, odnosno na nas koji donosimo … u Crnoj Gori. Očito da
nije u nama problem, jer sam citirao ovo prvo mišljenje. Problem je u onima koji rade u
ovim pravosudnim organima. Znači, percepcija javnosti je takva. Mi smo imali mišljenje
i izvještaj američkog Stejt departmenta, gdje se navodi visoko nepovjerenje građana Crne
Gore u nezavisnost sudstva. Predstavnici tih sudskih organa su izjavili da je najveći pritisak
na rad crnogorskih sudova takva izjava. Znači, Stejt departmenta. Onda međusobni
odnos vlasti u Crnoj Gori očito počiva na međusobnoj ravnoteži između ove tri nezavisne
vlasti. Ja sam svjestan činjenice da će sudska vlast biti jedina grana vlasti koja bira sama
sebe. Na koji način će onda Skupština svoju nadzornu i kontrolnu ulogu da ostvari
Ne može se ovim zakonskim izmjenama Ustava obezbijediti nezavisnost i profesionalnost
sudova. To je stvar mentalnog sklopa svih zaposlenih u tim sudovima, onima kojima
je dato u ruke da dijele pravdu. Znači li to da mi ovime dajemo potvrdu, čuli smo ovdje,
vidjeli smo u izvještaju da se na ovaj način ide u to da su sudovi zavisni Ako su zavisni,
onda se postavlja pitanje odgovornosti onih koji su na čelu te sudske organizacije, jer
ovim se javno priznaje čim se ušlo u ovo, da se na neki način na njih vrši pritisak i da su
oni zavisni. Ja nijesam ni u jednom izvještaju, niti ovdje od njihovih predstavnika čuo da
bilo ko vrši pritisak.
Profesionalizam, znanje sudija je najveća brana nezavisnosti sudova. Mi smo u
- 51 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Ustavu rekli da je sudska funkcija stalna. Kada smo donijeli to i kada je bilo govora o
tome, mi smo rekli da su sada tek oni samostalni, da na njih niko ne može vršiti uticaj.
Imaju stalnost funkcije doživotnim izborom za sudije, osim ako se ne ogriješe o Zakonu
o krivičnim dijelima. Sada se postavlja pitanje da li će oni biti nezavisni više nego što su
sada ukoliko mi izmijenimo Ustav. Mislim da neće biti ništa manje zavisni od onih koji
su birani šezdesetih godina ili u odnosu na one koji su birani u tranzicionom periodu.
Prema tome, ukoliko se želi ući u ovo, čak imam takvo razmišljanje da možda treba onda
kao u Srbiji izvršiti totalni reizbor sudija. Negdje škripi. Ako svi kažemo da dobro rade,
a imamo takvu percepciju javnosti, i međunarodne i naše, onda treba kada mijenjamo
Ustav da izvršimo totalni reizbor sudija. Na taj način ćemo moći da popravimo i nacionalnu
strukturu, iako nekima to smeta. Imamo izvještaj koji smo ovih dana vidjeli. Očito ne
govore o toj multietničnosti, multikulturalnosti, multinacionalnosti u Crnoj Gori. Prema
tome, prilika je da, kada uđemo u ove izmjene Ustava, uradimo i totalni reizbor i sudija
i tužilaca i na taj način promijenimo, jer je očito da ovim kozmetičkim promjenama
nećemo uticati na to da imamo nezavisno sudstvo. Jer, ako do sada to nijesu bili, neće biti
ni ako izmijenimo Ustav.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
U odnosu na Vaše izlaganje želi potpredsjednik Vlade gospodin Marković.
Izvolite.
DUŠKO MARKOVIĆ:
Zahvaljujem, potpredsjedniče.
Zaista imam potrebu da komentarišem dio izlaganja poslanika Spahića. Mi ne
ulazimo u ustavne promjene zbog toga što konstatujemo da postoji politički uticaj i da je
naše pravosuđe pod političkim uticajem. To ne stoji ni u Izvještaju Evropske komisije. Mi
govorimo o popravljanju rješenja, koja treba da spriječe i onemoguće eventualni politički
uticaj. To jasno stoji u konstataciji i u Mišljenju Evropske komisije da postojeća ustavna
rješenja, pa i rješenja zakonskog okvira omogućavaju eventualni politički uticaj. Kao što
ne možemo kuću raditi bez temelja, tako princip nezavisnog, profesionalnog i odgovornog
pravosuđa ne možemo graditi ako ove rizike ne otklonimo iz Ustava. Ustav je temelj
države u cjelini, ali Ustav je temelj svakog sistema pojedinačnog u ovoj državi.
Prema tome, ne možemo govoriti o uspostavljanju temeljnog principa nezavisnosti
i odgovornosti na kojem moramo graditi pravosuđe, na kojem moramo graditi tradiciju
nezavisnosti pravosuđa, kao veoma važnog segmenta, nadam se, u budućnosti ako ove
ustavne promjene ne učinimo na način kako smo to predložili.
I sljedeće da se složim sa Vama. Nijedno rješenje zakonsko i ustavno ne garantuje
napredak, ne garantuje rezultat ako ljudi nijesu u stanju da primjenjuju u duhu toga
rješenja.
Prema tome, pored zakonodavnih i normativnih reformi mi sprovodimo istovremeno
reforme koje se tiču jačanja individualnih i institucionalnih kapaciteta sudstva.
Zbog toga postoji zakonska obaveza obuke sudija i zbog toga postoji Centar za edukaciju
sudija, kao zakonska obaveza i zbog toga sada razmišljamo da u okviru IPA projekata za
2012, 2013. godinu kandidujemo projekat pravosudne akademije. Zbog toga u organizacionim
zakonima predviđamo rješenja koja trebaju da jačaju kredibilitet sudija - profe-
- 52 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
sionalni, lični i moralni.
To je proces, to je cjelina i ne možemo ni jedno ni drugo izdvojiti iz cjeline. Samo
na takav način možemo da dođemo do rezultata.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolega Spahić.
ERVIN SPAHIĆ:
U Izvještaju Evropske komisije se pominje ozbiljna zabrinutost u vezi nezavisnosti
sudstva. Znači, zato sam to istakao - zbog mogućeg političkog uticaja na izbor sudija.
Ja smatram da određene političke strukture u Crnoj Gori, načinom na koji se želi izabrati
sudije, žele da osvoje jednu granu vlasti. Znači, oni imaju dominantan uticaj. Uzmimo
vrijeme kada su sudije birane u tranzicionom periodu, način na koji se biraju, uzmimo
strukturu tih sudija nacionalnu ili koju hoćete i onda ćemo doći u situaciju da analiziramo.
Znači, još jedna grana biće u rukama jedne političke strukture. Momenat je da se to ispravi.
Da li sudije koje su trenutno u Crnoj Gori, od kojih se traži da se reformiše sudstvo,
mogu da reformišu sami sebe Šta će se to bitno promijeniti u glavama tih ljudi ako mi
donesemo drugačiji način izbora tih sudija Odnosno mi dajemo Sudskom savjetu da ih
bira. Ja ne znam šta će se promijeniti, to su isti ljudi. Oni imaju stalnu funkciju. Koga će
oni birati To će samo oni ljudi koji su sada trenutno izabrani eventualno napredovati.
Tada će možda biti višak tih sudija, pretpostavljam kada se neki sudovi budu ukidali.
Znači, za jedan period izbor sudija je završen. Ostaje takva struktura. Nezadovoljstvo
je jako. Čuli smo od partija koje predstavljaju manjinske narode i manjinske nacionalne
zajednice u Crnoj Gori. Da li će se na taj način promijeniti percepcija javnosti što ćemo
promijeniti način izbora sudija Sumnjam.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Idemo dalje. Kaluđerović ima riječ, a nakon njega kolega Mevludin Nuhodžić.
Izvolite, kolega Kaluđeroviću.
VELIZAR KALUĐEROVIĆ:
Hvala, gospodine potpredsjedniče.
Poštovana Skupštino, poštovani građani, gospodine potpredsjedniče Vlade
Markoviću,
Ja se neću baviti pitanjem da li postoji istinska politička volja kod Vlade što je
procesuirala Predlog promjena Ustava. Imamo političku činjenicu, i faktičku, i formalnu
da je u Skupštinu stigao predlog Vlade, kao jednog od tri Ustavom ovlašćena predlagača
promjena Ustava, da se pristupi promjenama Ustava. I to promjenama koje se gotovo
isključivo odnose na oblast pravosuđa, na način izbora, broj članova Sudskog savjeta,
Tužilačkog savjeta, jedan dio samo za segment rada Ustavnog suda.
Ne mogu, gospodine potpredsjedniče Vlade, a da ne pomenem, iako je administrativni
propust, ali povodom tako značajnog pitanja se nije smjelo potkrasti da u predlogu
i propratnom pismu Vlade prema Skupštini, kojim se dostavlja Predlog na promjenu
Ustava Crne Gore, nijeste naveli ko je ovlašćeni predstavnik predlagača, odnosno Vlade.
- 53 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Učinili ste to naknadno. Ima još proglem za koji se zalažem, potpredsjedniče.
Gospodine Šturanoviću i kolege poslanici, da ga tretiramo kao administrativni,
iako i on ne bi smio da ima karakter tehničke administrativne omaške, a sadržan je u
činjenici što u vašoj izreci Predloga za promjenu Ustava navodite da predlažete da se
donese Odluka o promjeni Ustava, između ostalog, za član 127, stavovi 2 i 3, a propuštate
da navedete i stav 1, iako iz objašnjenja razloga i načina na koji nagovještavate Vaše zalaganje
za promjenu i tog člana je jasno da se odnosi i na stav 1, člana 127, jer se odnosi na
broj članova Sudskog savjeta.
S obzirom na tumačenje koje imamo sa Ustavnog odbora i ono što je rekao
predsjednik Parlamenta nedavno povodom postavljanja pitanja, a ko može eventualno
predložiti promjenu - on je eksplicirao da promjena može da ide samo sa predlogom nove
odluke za promjene. U ovom dijelu predlažem se i zalažem da to prihvatimo kao tehničku
omašku i da se to odnosi na stav 1.
Ne zamjerite sada što ću podsjetiti na vrijeme koje je prethodilo donošenju Ustava,
dakle na vrijeme nešto duže od prije tri i po godine, kada je parlamentarna opozicija,
dakle osam političkih stranaka, da podsjetim Srpska lista, Pokret za promjene,
Socijalistička narodna partija Crne Gore, Narodna stranka, Bošnjačka stranka, Demokratski
savez u Crnoj Gori, Demokratska srpska stranka i Albanska alternativa, utvrdila Platformu
za razgovore sa parlamentarnom većinom u pokušaju da se napravi koncenzus
za donošenje Ustava koji je usvojen u ovom domu u oktobru 2007. godine. Tada smo u
29 tačaka naveli zalaganja parlamentarne opozicije. Jedna od njih samo ću podsjetiti je
sadržana u tački 20 - predloženim odredbama, dakle misli se na Predlogu ustava, koje se
tiču načina predlaganja kandidata za predsjednika Vrhovnog suda, sastav Sudskog savjeta
i načina njegovog izbora, kao i nepostojanja posebnog sudskog budžeta, ne stvaraju se
ustavne garancije za nezavisno sudstvo. Tada je parlamentarna većina ignorisala ovakve
preporuke i naša zalaganja u vezi sa tim pitanjem. Sada smo, nažalost, u prilici da tri i
po godine i nešto duže od tri i po godine nakon toga razgovaramo o potrebi promjene
Ustava, prvenstveno u tom dijelu. Biće prilike da razgovaramo kada se bude razgovaralo
o formulacijama nacrta amandmana, saglasno odluci o promjenama Ustava, ali u ovoj
fazi nameće se pitanje - Zašto ste predložili samo u ovom dijelu promjenu Ustava Dakle,
samo u 10 članova koji se tiču pravosuđa koje su dobrodošle i vidjećemo u kakvoj formulaciji
i zalažem se da se veoma korektno i sa najvišim stepenom ozbiljnosti i odgovornosti
razgovara i razmišlja o preporukama Venecijanske komisije i njihovim razmišljanjima
da li paritet u Sudskom i Tužilačkom savjetu, broj sudija i onih koji su van pravosuđa,
jer to ima svoju težinu, ali i o onim pitanjima o kojima je govorio potpredsjednik moje
partije i kolega poslanik Gošović zbog kojih, zbog vašeg izgnorisanja kao Vlade, tjerate
parlamentarnu opoziciju da i sama ima predlog promjena Ustava koji će uslijediti i ući u
skupštinsku proceduru za koji dan, nadam se. Hvala vam.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala i Vama.
Prije nego što Mevludin Nuhodžić uzme riječ, predlažem da ovu sugestiju, koju
cijenim veoma korektnom, kolege Kaluđerovića zaista prihvatimo, uz saglasnost predstavnika
predlagača, koja se odnosi na član 127, jer iz sadržine obrazloženja se vidi da
se ona suštinski odnosi i na stav 1 koji govori o broju članova Sudskog savjeta, a imajući
u vidu proceduru o kojoj smo govorili da bi izbjegli eventualno odlaganje o tom pitanju
- 54 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
koje je veoma značajno, predlažem da prihvatimo to kao administrativnu omašku i da
Odbor za ustavnost i zakonitost koji će raditi, nadam se, nakon usvajanja ovog predloga
za promjenu Ustava ima u vidu i stav 1, člana 127.
Slažete li se, potpredsjedniče Zahvaljujem.
Idemo dalje. Kolega Mevludin Nuhodžić ima riječ, a nakon njega kolega Koča
Pavlović.
Znači PzP predlaže zamjenu redosljeda kolega. Izvolite.
MEVLUDIN NUHODŽIĆ:
Poštovani potpredsjedniče Skupštine, poštovani potpredsjedniče Vlade, cijenjene
kolege,
Princip vladavine prava je ugrađen u temelj svih savremenih demokratskih država
i podrazumijeva, prije svega, stav da državna vlast treba biti ograničena pravom. Podjela
vlasti, kao oblik razgraničavanja nezavisnog vršenja, ali i međusobnog kontrolisanja zakonodavne,
izvršne i sudske vlasti je, takođe, nezaobilazni element vladavine prava. Kada
govorimo o vladavini opštih normi, dakle, normi obaveznih za sve kako za građane, tako i
za državu, prije svega, posmatramo Ustav i zakone. Ustav kao najviši pravni akt ustanovljenja
ključne vrijednosti jednog društva konstituiše zakonodavnu vlast u državi i određuje
odnose među nosiocima državne vlasti. Ustav, međutim, uređuje i odnos državne vlasti
prema građanima. Samim tim je ograničavajući. Pravni sistem se mora razvijati u skladu
sa etičkim i civilizacijskim vrijednostima, a posebnu pažnju treba posvetiti održavanju
veze između prava i pravde, kao i veze između prava i morala, što nije uvijek jednostavan
zadatak. Činjenica je da je dosadašnji pravni sistem Crne Gore omogućavao vladavinu
prava, ali i činjenica da uvijek postoje bolji modeli koji mogu postići postizanje boljih
rezultata, a suština ovog predloženog modela je primjena rješenja koje se odnose na dalje
unapređivanje pravosuđa. Ustav iz 2007. godine je proklamovao osnovna prava i slobode
koje se ne smiju ugrožavati i sa njime je ojačana pozicija sudstva i državnog tužilaštva. To
je potvrđeno time što je Sudski savjet pozicioniran kao samostalni i nezavisan organ, čiji
je zadatak da kroz ostvarivanje svojih nadležnosti obezbjeđuje ostvarivanje samostalnosti
i nezavisnosti sudstva.
Takođe, ustavna garancija da je državno tužilaštvo jedinstven i samostalan državni
organ ojačana je time što je Tužilački savjet uveden kao ustavna kategorija, sa zadatkom
da kroz ostvarivanje svojih nadležnosti obezbjeđuje samostalnost državnog tužilaštva.
Međutim, određene ustavne odredbe kojima se uređuje sudstvo i državno
tužilaštvo postale su aktuelne sa aspekta poboljšanja pozicije sudstva i tužilaštva kada
je u pitanju njihov izbor, sa ciljem poboljšanja nezavisnosti i samostalnosti pravosuđa.
Crna Gora je principijelno podržala sve aktivnosti usmjerene na jačanju nezavisnosti
pravosuđa, kao temelja vladavine prava, suštinske demokratije i zajedničkog evropskog
identiteta. Vođeni tom smjernicom, kao i preporukom Evropske komisije pristupili smo
izmjenama sadašnjeg Ustava, svjesni da je neophodno kontinuirano poboljšanje nezavisnog
položaja pravosuđa, kao preduslova za razvoj uspješnog civilnog društva. Iako ne
postoje uniformna rješenja koja će garantovati nezavisnost pravosuđa, ipak ova rješenja
koja su predložena u promjenama su često u evropskim iskustvima i primjenjiva crnogorskom
ambijentu. Ovim izmjenama Ustava Crne Gore će se poboljšati i ojačati institucionalna
infrastruktura, koja će onemogućiti politički uticaj na nezavisnost pravosuđa
uključivanjem sudske vlasti u izbor predsjednika Vrhovnog suda na način da predsjed-
- 55 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
nika Vrhovnog suda bira Skupština na prijedlog Sudskog savjeta, uz prethodno mišljenje
opšte sjednice Vrhovnog suda, a na prijedlog predsjednika Crne Gore, Skupštine i Vlade,
kako je to bilo u dosadašnjem rješenju. Predsjednik Vrhovnog suda bira se na pet godina.
Dobro je što je u pogledu sastava Sudskog savjeta predviđeno da većina članova bude iz
reda sudija i isključenje ministra pravde iz članstva u Sudskom savjetu je dobro rješenje.
Izmjenama Ustava predsjednika Sudskog savjeta predlaže se iz redova Vrhovnog
suda, a ne da to bude predsjednik Vrhovnog suda, kako je to bilo propisano do sada,
čime će biti ojačana njegova nezavisna uloga u sistemu pravosuđa. Razlog za prestanak
sudijske funkcije i razrješenje jasno će se navoditi i precizirati Zakonom, dok će se Ustavom
propisati samo razlog za obavezno razrješenje sudija, i to u slučaju ako je taj sudija
pravosnažnom odlukom osuđen za krivično djelo učinjeno sa umišljajem, zloupotrebom
sudijske funkcije, što će pojačati odgovornost sudija.
Iz predloženih promjena vidi se da je namjera predloženih rješenja da se pojača
i poboljša nezavisnost pravosuđa, a na taj način i da se njegova funkcija stavi u okviru
koji mu pripada u društvu, a to je da bude i krucijalna komponenta kada je u pitanju
demokratski razvoj društva i zaštita ljudskih prava i sloboda u jednoj državi. Sa druge
strane, snažnijim pravosnažnim sastavom pomoći će se u održavanju niske stope kriminala
i korupcije, osiguraće se pravda i ojačati povjerenje građana u državu i njenu vlast.
Do ostvarivanja postavljenog cilja je bezbroj izazova koje nameću objektivni uslovi u
kojima živimo i kroz koje moramo proći. Ipak, uvjeren sam da ćemo svaki problem, koji
bi na bilo koji način mogao da ugrozi ovaj cilj, uspjeti da riješimo svojom ozbiljnom i
odgovornom politikom, uz saradnju svih društvenih činilaca i uz podršku građana. Hvala.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolega Srđan Brajović ima riječ, a nakon njega kolega Milorad Vuletić.
Izvolite.
SRĐAN BRAJOVIĆ:
Hvala, gospodine potpredsjedniče.
Poštovane kolege, poštovani građani,
Juče na sjednici Odbora za Ustavna pitanja i zakonodavstvo izrazio sam protivljenje
zbog miješanja zakonodavnog i postupka ustavne revizije, smatrajući nedopustivim
da se po prvi put predložene promjene crnogorskog Ustava predlažu u redovnoj zakonodavnoj
proceduri i tačka ustavnih promjena miješa sa drugim redovnim tačkama sjednica
Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo kao nadležnog da razmatra predlog ustavnih
promjena od strane ovlaštenih ustavnih predlagača i da utvrđuje nacrt akta ukoliko ova
prva faza prođe. Takođe, izrazio sam sumnju i skepsu u pogledu kapaciteta Odbora za
ustavna pitanja i zakonodavstvo da odgovori takozvanim revizionim zahtjevima, prije
svega, iz razloga njegove uronjenosti u dnevnu politiku, polazeći od toga da se suštinski
ustavotvorna politika svodi na to da se izdvoji, odnosno da se postigne ustavni koncenzus,
a tehnički da se ustavnotvorni proces odvoji od normalnog zakonodavnog procesa
i svakodnevne politike. Takođe, želim da saopštim juče iznesen svoj stav i svoj predlog,
polazeći od predloženih ustavnih promjena iniciranih i formulisanih od strane ovlašćenog
predlagača, dakle, Vlade, a u cilju proklamovanih ciljeva, prije svega, olakšavanja primarnog
strateškog cilja crnogorske politike, a to je ispunjavanje sedam kriterijuma Ev-
- 56 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
ropske komisije i u tom smislu ubrzavanja procesa pristupanja Evropskoj uniji. Smatram,
prvenstveno u smislu ispunjavanja ovih sedam kriterijuma, polazeći od tako zacrtanih
ciljeva i oslanjajući se na postojeći koncenzus koji nesumnjivo postoji u Crnoj Gori,
sada govorim sa ovog nivoa zakonodavne vlasti o pristupanju Evropskoj uniji, da ovakav
pristup nije dobar, da ne bih upotrijebio neku grubu riječ‚ neozbiljan iz razloga što težina
zadatka nema pravi odgovor od aktera samog proceza. Dakle, kako vas, tako i nas, tako
i drugih grana vlasti. Zato sam iznio predlog da je trebalo formulisati u svjetlu sedam
kriterijuma njihovog ispunjavanja, tkz. evropski paket ustavnih promjena koji je trebao
da bude usaglašen i podnešen od strane predsjednika Republike i Vlade, odnosno vas
kao ovlaštenog predlagača, a od strane rukovodstva Skupštine usvojen dokument uz neki
opšti koncenzus koji bi nam u daljem radu dao smjernice ili okvir kako da se krećemo
kroz ovaj revizioni postupak, a u cilju ispunjavanja kako zahtijeva ustavnih promjena,
tako i ispunjavanja ovih sedam kriterijuma. Međutim, kako reaguju akteri procesa Za
sada suzdržano i veoma pasivno. Vi juče nijeste bili na sjednici Odbora za ustavna pitanja
i zakonodavstvo. Bila je samo vaša pomoćnica. Imali smo u javnosti izrečene dosta
sumnjičave ocjene od strane glavnih aktera, predsjednik republike, koji se uopšte ne javlja
i tako dalje. U tom smislu i moja sumnjičavost i skepsa.
Što se tiče samog predloga promjena, o tome ćemo više u narednoj fazi. Ključno
pitanje je u kojoj ravni leži osnovni generator političkih intervencija u području pravosuđa.
Smatram vas u tehnokratsko-birokratskom smislu, sa pozicije na kojoj jeste, dovoljno inteligentnim
da ne pokušate iz svoje pozicije da fingirate proces na bilo koji način. Nadam
se da to nećete uraditi. Ovo kažem iz prostog razloga što mi se, na osnovu predloženih
izmjena, čini da prihvatate u normativnoj ravni samo trenutno normativne izmjene koje
vam odgovaraju i ništa više. Drugim riječima, povlačite se na rezervni položaj. U javnosti
je provučena teza da postoji neprimjeren uticaj zakonodavne vlasti. Ja kažem da ne postoji
neprimjeren uticaj izvršne vlasti na pravosuđe. U predlogu predloženih promjena
postoji rješenje da ste Vi kao član Sudskog savjeta, kao ministar pravde, više nijeste na
toj poziciji, zajedno sa predsjednikom republike predlagač. U tom smislu kontrolišete
kadrovsku politiku, odnosno kadrovska rješenja u okviru Sudskog savjeta, što opet smatram
neprimjerenim i mislim da takvo rješenje neće proći. Čini mi se da u ovom trenutku
nemate odgovor, ne samo Vi kao ovlašćeni predlagač, nego ni drugi akteri ustavnotvornog
procesa, kako da se dalje krećemo kroz ovaj proces.
I na kraju, kolege su već o tome govorile, ne postoji lijeka jer smo i 2007. godine
kada smo usvajali Ustav imali sva uporedna rješenja vezana za nezavisnost pravosuđa.
Međutim, konstelacija krvno-srodničkih, porodičnih i drugih veza kakva sada postoji jednostavno
ne može da se reguliše normom, ni ustavnom, niti zakonskom. Vi jednostavno
na takvu konstelaciju nemate odgovor.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolega Milorad Vuletić ima riječ, a nakon njega kolega Vasilije Lalošević.
Izvolite.
MILORAD VULETIĆ:
Zahvaljujem, gospodine predsjedavajući.
Gospodine potpredsjedniče Vlade, uvažene dame i gospodo poslanici, poštovani
- 57 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
građani,
Predlog za promjenu Ustava, koji je podnijela Vlada Crne Gore, pored ostalog,
dobrim dijelom je uslovljen i potrebom za prihvatanje preporuka Evropske komisije na
sprovođenju sedam ključnih zaključaka, odnosno prioriteta u cilju otvaranja pregovora o
pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji, koji će se naći u izvještaju komisije o napretku za
2011. godinu u oktobru ove godine. U mišljenju Evropske komisije o zahtjevu Crne Gore
za članstvom u Evropskoj uniji jedna od preporuka se odnosi na jačanje vladavine prava,
posebno kroz depolitizovano i na zaslugama zasnovano postavljanje članova tužilačkog
i sudskog savjeta, imenovanje državnog tužioca, kao i kroz jačanje nezavisnosti, autonomije,
efikasnosti i odgovornosti sudija i tužilaca. Kada govorimo o međunarodnim
standardima, preporukama i zahtjevima za promjenu ustavnih odredbi, u cilju jačanja
nezavisnosti pravosuđa u ovom slučaju, kao najznačajnije smatraju se mišljenje Evropske
komisije o zahtjevu Crne Gore za članstvo u Evropskoj uniji, naročito preporuka da se
ojača vladavina prava, zatim Izvještaj o napretku Evropske komisije za 2008. i 2009. godinu,
posebno mišljenje Venecijanske komisije na Ustav. Opšte je poznato da je prihvatanje
preporuka Venecijanske komisije najbolja garancija koju danas imaju evropske zemlje,
da će njihovi ustavi biti usklađeni sa najboljim praksama Evrope. Toliko o evropskim
standardima za ovu priliku, jer svako dalje nabrajanje i njihova elaboracija zahtijevala bi
mnogo više vremena nego od vremena koje je dato na raspolaganje, ili opredijeljeno za
diskusiju po ovoj tački dnevnog reda. S toga, vrlo kratko o poglavljima i odredbama koje
treba mijenjati i način i postupcima, kako i formalno to treba učiniti.
Predlogom za promjenu Ustava naznačena su tri poglavlja i odredbe koje u tim
poglavljima treba mijenjati. To su poglavlja načelo zakonitosti, dakle član 33 Ustava,
sud i državno tužilaštvo njegovih osam članova u Ustavu i način odlučivanja Ustavnog
suda u članu 151 Ustava. Promjenama ovih odredaba obezbijedili bi se efikasniji i bolji
uslovi za normativno regulisanje koje bi bitno uticalo na veću samostalnost i nezavisnost
sudova i tužilaštva, vladavinom prava i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala.
Procedura za promjenu Ustava Crne Gore, kao što se vidi, ni malo nije jednostavna. Sastoji
se od tri faze, prva je Predlog za promjenu Ustava. U konkretnom slučaju, predlog
je podnijet od strane Vlade Crne Gore saglasno članu 155 stav 1 Ustava. Druga faza je
formulisanje nacrta amandmana na Ustav, nakon koje se sprovodi javna rasprava u roku
od 30 dana. Treća faza je formulisanje predloga amandmana na Ustav. Odbor za ustavna
pitanja i zakonodavstvo, čija se aktivna uloga, saglasno Poslovniku Skupštine, očekuje
posebno kroz rad u drugoj i trećoj fazi, na sjednici održanoj 5. jula predložio je Skupštini
da donese odluku kojom se usvaja Predlog za promjene Ustava Crne Gore, u pravcu i u
okvirima naznačenim u predlogu sa zadatkom da po usvajanju odluke sačini tekst nacrta
amandmana Ustava Crne Gore i dostavi ga Skuopštini najkasnije do 25. jula 2011.
godine. U vezi sa unaprijed izloženim, smatram da ćemo, bez rezerve, podržati predlog
i donošenjem predložene odluke na ovom zasijedanju obezbijediti prohodnost za realizaciju
druge i treće faze, te u konačnom formulisati amandmane na Ustav o kojima bi se
Skupština izjasnila na nekom od narednim jesenjih zasijedanja. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolega Vasilije Lalošević, unaprijed se zahvaljujem što će biti u okviru planiranog
vremena, a nakon njega kolega Željko Aprcović.
Izvolite, kolega Laloševiću.
- 58 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
VASILIJE LALOŠEVIĆ:
Hvala vam, potpredsjedniče.
Poštovana Skupštino, poštovane kolege, gospodine potpredsjedniče Vlade,
poštovani građani Crne Gore,
Samo je jedna rečenica iz preporuke nalaza Evropske komisije, po meni, bila
dovoljna da se uđe u ovaj proces. Citiraću ono što se u nalazima i preporukama Evropske
komisije govorilo. Napori na sprovođenju reforme pravosuđa se moraju intenzivirati.
Nezavisnost pravosuđa, autonomija državnog tužilaštva i nepristrastnost sudija
su predviđeni Ustavom. Međutim, postoji ozbiljna zabrinutost povodom nezavisnosti
pravosuđa, s ozbirom da zakonski okvir ostavlja prostor za nesrazmjerni politički uticaj.
Naravno da smo danas čuli u elaboraciji, zaista argumentovanoj, kolege Gošovića
i u odgovoru gospodina Markovića, da je osim preporuka i sugestija Evropske komisije
bila dovoljna i potrebna politička volja. Zbog toga smo i ušli u ovaj proces. Preporuke
Evropske komisije za potpunu nezavisnost sudstva su uskladljive jedino kroz promjene
ustavnih odredbi, zato govorimo o tome, koje se odnose na izbor predsjednika Vrhovnog
suda, broj članova i sastav Sudskog savjeta, ne bih ulazio u to. Dok toga nije bilo i u
ovom vremenu dok do toga ne dođe, postavlja se krucijalno pitanje - da li je ova grana
vlasti, dakle pravosuđe, mogla obezbijediti suštinsku nezavisnost i nepristrastnost i materijalnu
opremljenost autoritativnosti, posebno adekvatno pozicioniranje u sistemu podjele
nadležnosti različitih vidova vlasti. Sada malo teorije.
Sudstvo je jedna od tri grane vlasti u svakoj demokratskoj državi i, naravno da
znamo misiju sudstva, da garantuje postojanje vladavine prava. Nakon toga slijedi izvršna
vlast, koja se stara o realizaciji svega onoga. Po meni, jedna od najbitnijih, jer sam dio tog
procesa, ovaj naš parlament, zakonodavna uloga vlasti gdje apsolutno moramo donositi
sve te regule da bi ove dvije grane vlasti morale to da odrade kako bog zapovijeda. To je
bila teorija, a sada malo života i malo prakse.
Ova Crna Gora zaslužuje da bude stabilna, odgovorna i prosperitetna. Ova Crna
Gora zaslužuje da bude zemlja jednakih šansi za sve. Ova Crna Gora mora da bude zemlja
koja nudi mogućnosti. Ova Crna Gora mora da nudi rješenja. Ova Crna Gora se nalazi na
jednom putu, zajedničkom, čini mi se veoma uspješnom, evropskih integracija. Ona mora
da pokaže da hoće i može. Da li to može ako se ne pomiri Mislim da je to teško. Kako
se može pomiriti ova Crna Gora Može se pomiriti, poštovane kolege i poštovani građani
Crne Gore, tako što će se poštovati ona realnost koja egzistira u ovoj državi Crnoj Gori.
Koja je to realnost koja egzistira u ovoj državi Crnoj Gori To je realnost da će popis i
rezultati koji 15. jula pokažu očiglednu dominaciju srpskog jezika morati vratiti pitanje
tog srpskog jezika i svih onih ljudi, i Srba, i Crnogoraca, i ostalih koji govore tim jezikom,
na ono mjesto koje mu pripada po stvarnoj, realnoj opredijeljenosti tog naroda. Ova Crna
Gora zaslužuje da svi njeni građani u njoj imaju istu volju i ljubav prema svojoj otadžbini.
Svi smo mi ovdje rođeni, svi mi ovdje planiramo da živimo, svima su nam preci i potomci
tu. Ova Crna Gora bi mogla da se pomiri ukoliko bi ispoštovala ovu većinu ove strane i
pola Crne Gore, da vrati one simbole koje bi nam svima dičili, a pri tom ne bi ulazili niti
elimisali one koje sada postoje. Govorio je potpredsjednik Gošović o crveno plavetno
bijeloj zastavi Crne Gore. Hajde da postavimo ono jednostavno pitanje - kako izgleda
crnogorska nošnja Crveno plavo bijela. Koja je bila zastava u Ustavu 1905. godine
Crveno plavetno bijela sa grbom Petrovića. Je li to zastava pod kojom su se borili naši
đedovi Jeste. Je li to zastava koja se vidi na svim fotografijama iz naše slavne prošlosti
Jeste.
- 59 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Još jedna stvar koju apsolutno ovdje moramo ponoviti. Postojalo je u našoj istoriji,
gospodine potpredsjedniče Vlade, Vi to znate, prelomnih i težih momenata od ovog
danas. Oduprio se ovaj narod i pokazao da je stamen i čvrst kao stijena i kada su mnogo
jači tuđinci i osvajači pokušavali da eliminišu identitet ovog naroda. Zašto govorim o
pomirenju i zašto govorim o jednom procesu, a namjerno sam stavio u ovaj proces nezavisnosti
sudstva i potrebe izmjene Ustava i ovaj kontekst, jer smo najavili da ćemo uraditi
i taj naš predlog izmjena. Zašto govorimo o potrebi očuvanja identiteta Nema sreće u
ovoj Crnoj Gori, našoj domovini, nema sreće dok svi u njoj ne budu imali iste šanse i svi
ne budu bili zadovoljni sa svim onim što nam ova država garantuje. Ovaj proces kojem
idemo svi zajedno, proces evropskih integracija za koga smo odgovorni svi zajedno ide
dosta dobro. Biće različitih mišljenja o jačini borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije,
i treba da ih bude. Biče različitih mišljenja i ocjena da li postoji politička volja za
to. Biče različitih ocjena o tome jesmo li u taj proces ušli svi iskreno ili neiskreno. Ono
što nas na kraju tog tunela čeka jeste prosperitet za sve nas. Uradite to, gospodo iz Vlade,
učinite da ova Crna Gora, zaista, bude zemlja jednakih šansi za sve i da bude onakva
zemlja u kojoj će svi njeni građani, žitelji biti zadovoljni onim parčetom neba i dijelom
vazduha koji posjeduju. Ništa se to ne može ostvariti bez ovih stvari o kojima smo danas
mi poslanici sa ove strane govorili. Mislim da u Crnoj Gori ima optimizma i volje. Mislim
da u Crnoj Gori postoji milje koji će jednog dana doprinijeti da do toga i dođe. Živi bili,
pa vidjeli.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem kolegi Laloševiću.
Sada kolega Željko Aprcović, a nakon njega kolega Novica Stanić.
ŽELJKO APRCOVIĆ:
Uvaženi poslanici, uvaženi građani, uvaženi potpredsjedniče Vlade, gospodine
Markoviću,
Poslije skoro dvočasovne rasprave, moram da istaknem svoje zadovoljstvo zbog
toga što su sve diskusije kolega poslanika išle u smjeru da se da podrška Predlogu izmjena
Ustava koje je predložila Vlada Crne Gore. Moram da kažem da će Predlog izmjena
Ustava doprinijeti daljem evropskom putu i integrisanju crnogorske države u evropsku
porodicu naroda. U teoriji političkih sistema, posebno u njenim praktičnim ostvarenjima,
izmjene Ustava su gotovo savršen tekst ostvarenja demokratskih načela i nivoa postignute
demokratije. Duboko sam uvjeren da ćemo na današnjoj sjednici sa visokim stepenom
saglasnosti dati prohodnost i punu podršku Predlogu izmjena Ustava, koje u suštini predstavljaju
dalji nastavak reformi pravosuđa i doprinose potpunijem jačanju nezavisnosti i
samostalnosti pravosuđa koji jeste bastion odbrane prava pojedinca i slobodnog društva
u cjelini. Polazeći od teze da pravosuđe, u suštini, predstavlja servis građana čije interesa
i prava štiti i direktno je odgovorno građanima za svoj rad i kao takvo sasvim je utemeljeno
da ono mora biti nezavisno, stručno, efikasno, finansijski samostalno i mora biti
u najvećoj mogućoj mjeri oslobođeno uticaja zakonodavne i izvršne vlasti.
Ovaj predlog promjena Ustava je nastao kao proizvod jedne svestrane analize
koju je Vlada Crne Gore uradila kroz analizu potrebe izmjene Ustava u odnosu na jačanja
nezavisnosti pravosuđa i uz sve one dobre međunarodne preporuke koje su sublimirane
u Izvještaju Venecijanske komisije, a tiču se predloženih promjena. Moramo se složiti
- 60 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
u jednom, da nema univerzalnog modela koji bi mogao za sigurno dovesti do potpune
nezavisnosti sudstva i primijeniti se na način što bi se preuzela najpozitivnija zakonska
rješenja iz zemalja okruženja. Nezavisnost pravosuđa u suštini predstavlja sublimat
pravila političkog ponašanja, primjene međunarodnih konvencija i opšteg stava javnog
mjenja, kao jedan kvalitetan ustavni i zakonski okvir. Ustav Crne Gore iz 2007. godine,
u dijelu kojim se uređuje sudska vlast, proklamovao je samostalnost i nezavisnost sudova
kroz ustavnu zabranu političkog organizovanja, stalnost sudijske funkcije, funkcionalni
imunitet, kao i nespojivost funkcija. Osim toga nezavisno sudstvo zahtijeva i podrazumijeva
promjenu u društvenim odnosima i stvaranju neophodnih materijalnih uslova za
nesmetan i nepristrasan zakonit rad sudova. Smatram da će predložene izmjene Ustava
u mnogome doprinijeti daljem stvaranju uslova za potpunije funkcionisanje nezavisnog
pravosuđa i dobra su garancija koja će u budućnosti omogućiti jačanje vladavine prava i
uz neophodnu finansijsku samostalnost kao jedan od preduslova biti garancija razvoja i
unapređenja pravne sigurnosti svih građana Crne Gore.
U mišljenju Evropske komisije prepoznata je potreba za daljim jačanjem nezavisnosti,
autonomije i odgovornosti sudija i tužilaca kojim bi se trebao ubrzati proces
stvaranja potpune nezavisnosti pravosuđa. Na taj način će se pružiti potpunija zaštita
trajnim društvenim vrijednostima kao što su slobode prava, lična sigurnost i imovinska
bezbjednost svih građana Crne Gore. Smatram da će se predloženim izmjenama obezbijediti
visok nivo autonomnosti pravosudnih organa, koji će u dobroj mjeri biti rasterećeni
od bilo kakvih vidova nesrazmjernih političkih uticaja. Važeći zakonski okvir propisuje
da Skupština bira većinu članova Sudskog savjeta, kao i sve državne tužioce, tako da je
potpuno nerealno očekivati da sa takvim rješenjima može postojati nezavisnost nosilaca
najvećih pravosudnih funkcija. Sasvim opravdano je uočeno da zakonski okvir omogućava
velika ovlašćenja predsjedniku Vrhovnog suda i Vrhovnom državnom tužiocu. Smatram
da će upravo predložena rješenja kroz izmjene i dopune Zakona o Sudskom savjetu, izmjene
i dopune Zakona o državnom tužilaštvu u dovoljnoj mjeri doprinijeti otklanjanju
uočenih nedostataka. U konkretnom slučaju, posebno je apostrofiran problem broja sudija
koji participiraju u radu Sudskog savjeta u odnosu na broj ostalih članova koji su eventualno
politički profilisani i koji bi mogli predstavljati opasnost u vidu političkog uticaja na
rad sudova.
U zaključku bih istakao da bez obzira na različitost iznijetih mišljenja, treba da
predložimo predloge za promjenu Ustava Crne Gore, koji će u mnogome osnažiti kapacitete
države koji će doprinijeti jačanju nezavisnosti pravosuđa, a samim tim i omogućiti
veći stepen pravne sigurnosti građana Crne Gore. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Molim kolegu Stanića da uzme riječ, a nakon njega kolega Zarija Franović.
Izvolite.
NOVICA STANIĆ:
Poštovani građani Crne Gore, uvaženo predsjedništvo, gospodine potpredsjedniče
Vlade i komšija, pošto nema Pljevljaka u Vladi, neka bar ima komšija.
Gospodine Markoviću, priznajem pred čitavom Crnom Gorom da sam bio naivan. Vjerovao
sam da bi zavladala vladavina prava u Crnoj Gori da je dovoljno da potpredsjednik Vlade
i ministar pravde okrene telefonom pljevaljskog dahiju, predsjednika opštine, da uplati
- 61 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
pare Opštinskom odboru Nove srpske demokratije za 2010. ne 2011. godinu. Ispada da
je za to potrebna promjena Ustava. Nije valjda. Tvrdim vam, gospodine Markoviću, da
nema nezavisnog sudstva sve dok u Crnoj Gori imamo nezavisnu i nepromjenjivu vlast.
Kada kažem nezavisnu, to znači da ne zavisi od volje građana. Ovih dana čitamo kako ovi
policajci iz Rožaja koji bježe iz Crne Gore pričaju kako su morali i oni i njihove porodice
i komšije da glasaju za DPS da bi bili policajci, pa im ni to nije pomoglo. Kada smo mi to
pričali, vi ste to okačili mačku o rep. Dakle, sine qua non je za nezavisno sudstvo promjena
vlasti u Crnoj Gori. Vjerovao sam, i dalje vjerujem, da Crna Gora ne može u Evropu
dok se ne promjeni vlast. U članu 1 Ustava piše da Crna Gora počiva na vladavini prava.
Ali da vidite šta je život, dvadeset prvog maja, u jedno svijetlo majsko veče, upalim televizor,
slušam javni servis i čujem komentar jedne urednice. Znate li šta kaže Država
počiva na tri stuba. Očekivao sam da će citirati prvi član Ustava, a ona kaže da su stubovi,
nacija, jezik i vjera. To kažu na javnom servisu. Doduše, tada nisam znao da tim javnim
servisom upravljaju ovi što smo danas čuli i pročitali u ,,Vijestima”.
Sada da vidimo koja je to nacija, koji jezik i koja vjera. Neću vam govoriti koja je,
ali govoriću vam koja nije. Srpski jezik. Pokazivao sam ovo plavo more koje je preplavilo
Crnu Goru, to je srpski jezik na poslednjem popisu koji znamo, nijesmo dobili rezultate,
opkolilo i Skadarsko jezero. Vjerujem da ste uspjeli nešto da isušite ovog plavog mora,
ali je srpski jezik i dalje većinski u Crnoj Gori. Zbog toga, dok se to ne riješi nema naše
podrške. Počeli ste ovu priču o promjeni Ustava sa kraja tanjega. Treba li da vam pominjem
progon sveštenika i monarha Srpske pravoslavne crkve Treba li da pominjem
sveštenika Smiljića koji je prognan, ne odlukom suda, nego policije. Gdje to ima i u kojoj
državi na svijetu Treba li da pominjem rušenje crkava, suđenje mitropolitu Amfilohiju,
proporcijalnu zastupljenost naroda i manjina, zovite ih kako god hoćete. Crnogoraca je
dva puta više, Srba je pet puta manje. Znam, reći ćete da nije tačno, jer Srbi iz DPS-a su
tamo. Znam da je profitabilno biti Srbin u DPS-u. Zašto Zbog toga što ulaskom u DPS
Srbin obezbjeđuje sebi sinekuru, a srpskom narodu samo kuru, i ništa više. To vam je
sudbina srpskog naroda u Crnoj Gori, sa svojim predstavnicima u DPS-u.
Šta da kažemo dalje Govorili su ljudi prije mene o simbolima. Simboli ne treba da budu
simboli koji će da dijele jednu državu, da dijele Crnu Goru. Pa valjda toliko ima pameti
u Crnoj Gori da se dogovorimo kao ljudi. Budimo ljudi, pa onda Crnogorci, Srbi, Hrvati,
Bošnjaci, Muslimani, Albanci i kako god hoćete. A ako budemo ljudi onda ćemo se dogovoriti
da imamo simbole koji će da zadovolje i Sulja i mene. Nema nikakvog razloga da
to ne uradimo.
U ovom Ustavu nema naznačeno ko su manjine. Dakle, mogu da budu svi, kako
odgovara ovoj vlasti. To je idealan teren za šverc. Onaj ko je švercovao duvanom, švercuje
i manjinama. I na kraju, evo juče smo imali ovdje primjer, odluka o slanju dodatnog kontingenta
u Avganistan. Na Ustavnom odboru kažu da nema ustavnog osnova. Ali, ovdje
ima ustavnog osnova, jer većina digne ruku i sve u redu. Srpska jezička većina je jedina
većina u Crnoj Gori koja nema nikakva prava. Prema tome, dogovor kuću gradi, gospodine
i komšija Markoviću, i okrenite onaj telefon pljevaljskog dahije, molim Vas.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Možemo li dalje
Pretpostavljam da je kolega Stanić pod onom riječju podrazumijevao terapiju. Je
- 62 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
li tako, kolega Staniću
Kolega Franović sada ima riječ, nakon njega koleginica Veselinka Peković.
Izvolite.
ZARIJA FRANOVIĆ:
Hvala, gospodine predsjedavajući.
Uvažene kolege, poštovani potpredsjedniče Vlade,
Od 158 članova najznačajnijeg zakonodavnog akta jedne države mijenja se devet,
što je vema značajno, onih krucijalnih, da ne govorim o ovoj tehničkoj izmjeni. Prije
nekoliko dana smo raspravljali o Izvještaju sudova i Vrhovnog državnog tužioca i konstatovali
smo ipak napretke. Narednih dana nas čekaju još tri izazova, a to je izmjena Zakona
o sudovima, Sudskom savjetu i državnom tužilaštvu i ono što je najznačajnije, jedan od
sedam uslova za dobijanje datuma pregovora jeste svakako izmjena Ustava Crne Gore.
Komentarisaću čl. 127, 82, 91 i 124. Predlog promjena ili izmjena i dopuna Ustava Crne
Gore koje su na dnevnom redu nastale su u cilju jačanja vladavine prava i stvaranja uslova
za što veću nezavisnost pravosuđa odnosno njegovu depolitizaciju budući da se do
sada prema važećem Ustavu sticao utisak da je cijelo pravosuđe pod kontrolom većine u
Parlamentu ili, bolje rečeno, predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine, predsjednika
Vlade koji učestvuju u političkom kontrolisanju sudija. Da bi se otklonio dalji rizik
nepovjerenja javnosti u nezavisnost cijelog pravosuđa, smatram da predloženu izmjenu
čl. 124 Ustava, koja se odnosi na imenovanje i razrješenje predsjednika Vrhovnog suda
od strane Skupštine a na predlog Sudskog savjeta uz prethodno mišljenje opšte sjednice
Vrhovnog suda, treba podržati. Član 127 Predloga izmjena i dopuna Ustava odnosi se na
sastav Sudskog savjeta. I ovam odredbom marginalizuje se uticaj Parlamenta na rad ovog
tijela. Ovo između ostalog iz razloga što dva člana Savjeta koje imenuje Parlament ne
bi obavezno bili poslanici već je neophodno da budu pravni stručnjaci, što ne isključuje
mogućnost imenovanja u sastav Sudskog savjeta pravnika iz reda poslanika, što odgovara
stavu Venecijanske komisije. Predlog je da Sudski savjet ima predsjednika i 10 članova,
šest članova iz reda sudija, dva ugledna pravnika koje imenuje Skupština i dva ugledna
pravnika koje imenuje predsjednik Crne Gore i ministar pravde, te da se predsjednik Sudskog
savjeta bira od članova iz reda sudija Vrhovnog suda.
Sada Skupština bira dva ugledna pravnika koji ne moraju biti poslanici. Novim
rješenjem daje se mogućnost da pored ranijih rješenja da dva ugledna pravnika koje bira i
razrješava predsjednik Crne Gore, zajedno sa predsjednikom Crne Gore imenuje ministar
pravde. Novim Predlogom izmjena i dopuna Ustava umjesto četiri sudije koje je birala i
razrješavala konferencija sudija, sada se bira šest članova iz reda sudija, a ministar pravde
se isključuje iz sastava Sudskog savjeta.
Član 82. U odnosu na novi predlog koji se odnosi na imenovanje i razrješenje
državnih tužilaca od strane Tužilačkog savjeta, a ne od strane Skupštine kako je sadašnje
ustavno uređenje, jasno se vidi da se Parlamentu oduzima dosadašnja nadležnost čime se
i u ovom slučaju postiže depolitizacija i veći obim nezavisnosti Tužilačkog savjeta.
Član 124 stav 3 i 4, predlaže se da predsjednika Vrhovnog suda bira Skupština na
vrijeme od pet godina, na predlog Sudskog savjeta uz prethodno mišljenje opšte sjednice
Vrhovnog suda. Ovakvo rješenje je mnogo kvalitetnije jer ljudi od struke daju predlog za
izbor predsjednika Vrhovnog suda čime je postignut visok stepen depolitizacije u odnosu
na sada važeće ustavno rješenje. Inače, sadašnjom ustavnom normom predviđeno je
- 63 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
da predsjednika Vrhovnog suda bira Skupština na zajednički predlog predsjednika Crne
Gore, Skupštine i Vlade, kao što sam u uvodnom dijelu i rekao.
Ovim izmjenama i dopunama Ustava Crne Gore ispunjava se preporuka Venecijanske
komisije i mišljenje Evropske komisije za demokratiju i na ovaj način se
približavamo, odnosno usklađujemo naša ustavna rješenja sa najboljim praksama ustava
evropskih država. Dostavljene izmjene i dopune ili promjene Ustava Crne Gore treba usvojiti,
budući da njihovo usvajanje čini jedno od polazišta za određivanje datuma pregovora
za članstvo u Evropsku uniju i na ovaj način prihvatamo jednu od sedam preporuka
koje se odnose na jačanje vladavine prava, posebno kroz depolitizovan izbor članova
Sudskog savjeta u Ustavu Crne Gore.
Na kraju imajući u vidu različite istorije i kulture država Evrope, jedan model ustava
ne može biti primjenjiv na ustav svih država. Cijeneći navedeno opredijelili smo se za
izmjene i dopune Ustava koje najbolje odgovaraju istorijskom i kulturnom modelu Crne
Gore, pri čemu su preporuke i mišljenja Evropske komisije i Venecijanske komisije za
depolitizaciju i nezavisnost pravosuđa prihvaćene u najvećoj mogućoj mjeri i obimu,
odnosno maksimalno se išlo ka eliminisanju vršenja političke kontrole. Hvala.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala Vama.
Koleginica Peković. Izvolite.
VESELINKA PEKOVIĆ:
Poštovani građani, poštovana Skupštino, gospodine Markoviću,
Pred nama je predlog da se promijeni Ustav Crne Gore koji je utvrdila Vlada a
koji se odnosi na oblasti načelo zakonitosti, sud i tužilaštvo i način odlučivanja Ustavnog
suda. Prvo što treba naglasiti jeste da li Vlada pokreće ustavne promjene samoinicijativno
i na osnovu sopstvene analize o stanju u pravosuđu i tužilaštvu. Odgovor je ne. Naime,
Vlada odnosno partije koje je čine, posebno DPS, ne bi ovo radile da ne moraju. Od njih
to traži Evropska unija i to kroz jedan od sedam uslova. Doduše, ne traže direktno da
se mijenja Ustav, ali traže jačanje vladavine prava posebno kroz depolitizovano i na zaslugama
zasnovano postavljanje članova Tužilačkog i Sudskog savjeta i jačanje nezavisnosti,
autonomije, efikasnosti i odgovornosti sudija i tužilaca. Znači, postojeći Ustav za
koji nije glasala Socijalistička narodna partija iz više razloga jeste prepreka da se ostvari
nezavisnost pravosuđa.
Treba danas postaviti pitanje da li žele iskreno Vlada i DPS da eliminišu politički
uticaj na rad tužilaštva i pravosuđa. Smatram da prije odgovora na to pitanje treba jasno
reći - podržavamo, glasaćemo za odluku da se mijenja Ustav, jer nakon toga možemo vidjeti
šta namjerava Vlada i DPS stvarno da uradi. Znajući karakter režima ubijeđena sam
da ovim činom Vlada kupuje vrijeme pred Evropskom unijom demonstrirajući navodno
odlučnost da se smanji ili eliminiše politički uticaj na sudove i tužilaštvo na veoma bitne
institucije koje jednu državu označavaju kao pravnu i to su najvažnije karike u borbi protiv
organizovanog kriminala i korupcije što su veliki problemi Crne Gore.
Koja politika i njen uticaj treba da budu van tužilaštva i sudova Taj uticaj i danas imaju
partije parlamentarne većine koje su godinama birale i imenovale u ovoj sferi veliki broj
njima lojalnih kadrova a posebno na ključnim mjestima. Lično smatram da dominantan
uticaj ima DPS i sam njen vrh, odnosno predsjednik DPS-a, na činjenicu da tužilaštvo
- 64 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
i sudstvo nijesu nezavisni. Postavaljam pitanje da li su određeni političari u vlasti koji
imaju moć i uticaj spremni da se odreknu važnog monopola koji imaju, a to je uticaj
na tužioce i sudije, kao i da li su ti pojedinci u tužilaštvu i sudovima koji su u sprezi
sa političarima iz većine i izvršne vlasti, kao i oni koji su puki izvršioci naloga centara
političke moći, spremni da se dobrovoljno odreknu svega toga. Umjesto odgovora
konstatovaću da ako se ostvari do kraja suština i zamisao ovih ustavnih promjena i to što
traži Evropska unija, išlo bi se korak dalje ka vladavini prava i stvaranju umjesto privatne
države, pravne države koja bi se uspješnije borila protiv organizovanog kriminala i korupcije,
a to znači da bi se došlo do kompromisa i do onih pojedinaca iz vlasti koji su dio
kriminala i korupcije, odnosno pljačke naroda Crne Gore i države Crne Gore.
Posebno naglašavam da čak i ako usvojimo najbolje ustavne promjene, to nije
dovoljno. Ova vlast ne primjenjuje u praksi dobra ni zakonska ni Ustavna načela. Smatram
potrebnim da naglasim da ključni ljudi režima sve ovo rade da bi što prije dobili datum
pregovora za pristupanje Evropskoj uniji. Ne da bi time počeli da osvajaju evropske
standarde, već da probaju time da osvoje još jedan mandat u vlasti. Mi toga moramo biti
svjesni i jasno reći da osvajanje datuma pregovora je stvar i dobro čitave Crne Gore i da
to treba zaslužiti konkretnim rezultatima. Ovo je prilika da se ponovi da danas u Crnoj
Gori nemamo ostvaren princip podjele vlasti. Rekla bih da imamo težnju neke vrste jedinstva
vlasti, a vezivno tkivo je vladajuća partija. To postoji danas i to je omogućilo da
se u značajnoj mjeri Crna Gora opljačka, narod osiromaši, a vlasnici ogromnog kapitala i
značajnog dijela same Crne Gore prođu nekažnjeno.
Ne gajim iluziju da će ove ustavne promjene, i da se do njih dođe brzo preko noći, to
promijeniti. Ali, to bi bio početak. Za takav početak ja dajem glas. I na kraju, smatram da
ima još odredaba koje treba mijenjati, posebno one koje su generator podjela, diskriminacije
i asimilacije. Ustav treba da obezbijedi ravnotežu i sklad u identitetskim pitanjima.
Ustav ne smije jezik koji je bio i koji će biti većinski u državi, a to je srpski jezik, da
svodi na jezik manjine, to je opasno i to je veoma štetno. Kao poslanik ću dati svoj lični
doprinos da se i ova pitanja što prije procesuiraju u vidu predloga za promjenu Ustava na
način kako to propisuje Poslovnik i Ustav. Hvala.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Nada Drobnjak ima riječ, nakon nje kolega Genci Nimanbegu.
Izvolite.
NADA DROBNJAK:
Hvala, potpredsjedniče.
Uvaženi potpredsjednici Skupštine i Vlade, poštovane koleginice i kolege,
U cilju unapređenja vladavine prava Predlogom promjena Ustava Crne Gore
obuhvaćene su odredbe kojima se uređuje načelo zakonitosti, sud i državno tužilaštvo i
način odlučivanja Ustavnog suda. S obzirom na činjenicu da ljudska prava čine neizostavan
element materiae konstitutionis, kontrola ustavnosti zakona i podzakonskih akata na
posredan način doprinosi zaštiti Ustavom zajemčenih prava. No, pojedini ustavni sistemi
ustanovljavaju i pravno sredstvo koje je u službi neposredne ustavnosudske zaštite ljudskih
prava. Riječ je o ustavnoj žalbi koja se na najuopšteniji način određuje kao pravno
sredstvo za zaštitu ljudskih prava pred Ustavnim sudom. Izvjesno je da ustavna žalba
- 65 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
nastaje iz potrebe da pravni poredak svestranije i intenzivnije štiti ljudska prava. U teoriji
vlada gotovo jednodušan stav da je ustavna žalba najmoćniji i najefikasniji pravni
mehanizam zaštite ljudskih prava koji istovremeno štiti i Ustav kao dio objektivnog poretka.
Iako je prema klasičnom evropskom konceptu Ustavni sud nadležan da odlučuje o
ustavnosti zakona odnosno zakonitosti podzakonskih opštih akata, a ne o pojedinačnim
žalbama građana, moglo bi se reći da jaki pravno-politički razlozi stoje na strani uvođenja
ustavne žalbe u pravni sistem Crne Gore. Prije svega ustavna žalba javlja se kao sredstvo
pravne zaštite ne samo onih ljudskih prava koja su garantovana Ustavom Crne Gore već i
onih koja su garantovana međunarodnim dokumentima, a prije svih odredbama Evropske
konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ovaj institut je osmišljen i inkorporiran
u Ustav Crne Gore kako bi se smanjio ako ne i potpuno neutralisao broj obraćanja
naših građana Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.
Članom 149. stav 1. tačka 3. Ustava Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlučuje o
ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom nakon iscrpljivanja
svih djelotvornih pravnih sredstava. Ovaj institut je dalje razrađen Zakonom o
Ustavnom sudu koji je ova Skupština donijela u oktobru 2008. godine.
Ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom
državnog organa, suda, organa državne uprave, organa lokalne samouprave ili pravnog
lica koje vrši javna ovlašćenja povrijeđeno ljudsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
U tim predmetima Ustavni sud odlučuje samo o povredi ljudskog prava i slobode koja je
navedena u ustavnoj žalbi. Organ koji štiti ustavnost i zakonitost mora poštovati princip
efikasnosti rada, svakako uvažavajući pri tom da karakter odluka koje donosi Ustavni sud
zahtijeva temeljnu obradu predmeta, sprovođenje odgovarajućeg postupka i objektivno
odlučivanje što sve svakako zahtijeva i određeni vremenski period, ali on ne može trajati
dugo.
Uporednopravno posmatrano moglo bi se reći da su, suočene sa pitanjem efikasnog
pravnog lijeka u slučaju povrede prava na suđenje u razumnom roku, Srbija i Hrvatska
uvele žalbe, odnosno ustavne tužbe. Regionalno iskustvo može biti indikativno i za
razvoj situacije u vezi sa ustavnom žalbom u Crnoj Gori. U Hrvatskoj je ovaj mehanizam
ubrzanja postupka do određenog momenta bio veoma efikasan. Donijete su brojne odluke,
međutim, nakon svega tri godine od uvođenja ustavne tužbe, Ustavni sud Hrvatske
bio je pretrpan tužbama po ovom osnovu. Zato shodno standardima mi u Crnoj Gori treba
da nađemo model po kome će se ta rizičnost i izbjeći. Predložena izmjena i dopuna čl.151
Ustava upravo to omogućava, jer se njom uređuje način odlučivanja Ustavnog suda o
ustavnoj žalbi. Naime, propisuje se da Ustavni sud o ustavnoj žalbi odlučuje u vijeću troje
sudija i to jednoglasno, a u slučaju da vijeće nije jednoglasno, odluku po ustavnoj žalbi
donosi Ustavni sud na sjednici svih sudija većinom njihovih glasova.
Venecijanska komisija u mišljenju na Nacrt izmjene i dopune Ustava 14. juna
2011. Godine, a uskladu sa Studijom o individualnom pristupu o ustavnoj pravdi, kaže:
“Uobičajena je i korisna metoda za rasterećenje Ustavnog suda stvaranje manjih vijeća
sudija koji bi odlučivali o predmetima koji su podnijeli pojedinci i gdje se plenarna sjednica
saziva samo ako treba donijeti odluku o novim ili važnim pitanjima.” Ovo je stoga
izmjena koja je u skladu sa evropskim standardima. Hvala.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala Vama.
- 66 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
Sada će uzeti riječ kolega Nimanbegu, nakon njega kolega Dobrica Šljivančanin.
Izvolite.
GENCI NIMANBEGU:
Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče Skupštine.
Poštovane koleginice poslanice i kolege poslanici, poštovani potpredsjedniče
Vlade Markoviću,
U procesu jačanja vladavine prava, a u susret izazovima iza kojih svi zdušno stojimo,
a to je integracija u Evropsku uniju, svjesno je krenuto i u promjenu Ustava Crne
Gore. Ja sam kao i mnogi od vas pažljivo pročitao ovaj Predlog promjena Ustava i ono
što sam više puta podvukao to je nesrazmjeran politički uticaj. Nama poslanicima koji govorimo,
poslije tri sata rasprave ne preostaje ništa drugo nego da nekim elementima damo
malo durgačije tonove diskusije. Šta meni pada na pamet kada govorimo o nesrazmjernom
političkom uticaju Sjećam se jednog dokumenta koji smo dobili o imenovanju članova
u jednom regulatornom odboru naše države, gdje je pisalo da je pomenuti gospodin član
DPS-a od 1989. godine. Pa vi ste tek sada slavili 20 godina. To potvrđuje da je bilo bitno
da tom čovjeku piše da je član DPS-a od 1989. godine. Pade mi na pamet jedna olovka
koju sam dobio od predstavnika jednog manjinskog naroda u Crnoj Gori gdje je imenom
i prezimenom pisalo da je taj i taj, da je predsjednik udruženja toga i toga - član DPS-a.
To se svakodnevno dešava u životu u Crnoj Gori i to je ono što je Evropska komisija
utvrdila. Utvrdili su svi građani Crne Gore da u Crnoj Gori pravda ne funkcioniše uvijek
onako kao što piše u Ustavu, a piše u članu 17 da je ona jednaka za sve. Ima jedna stvar
koja je gora od nepravde, gospodine Markoviću, a to je spora pravda. Selektivna pravda,
a ovdje govorimo o sporoj pravdi. Spora pravda je ta ako mi za 20 godina nemamo ništa
od sudskih rješenja za deportaciju, za Kaluđerski laz, za Bukovicu i još za mnoge druge
stvari.
Podsjetiću sve da je juče Holandski sud izglasao da je država Holandija kriva za
zločin nad troje Srebreničana. Na svu sreću u Crnoj Gori nijesmo imali takvih drastičnih
slučajeva i mi kao manjinski narodi smo zahvalni za to, ali ne toliko zahvalni da kao pojedini
predstavnici aminujemo sve što dolazi od strane Vlade. Ja moram izraziti žaljenje
što ovim izmjenama nije obuhvaćena jedna ključna stvar u Crnoj Gori, a govori se o tome
da mi nijesmo definisali koji su manjinski narodi u Crnoj Gori i oko toga se mnogo toga
dešava i u ovom samom parlamentu, i zakoni se sporo usvajaju, i imamo veliki konflikt.
Na kraju moram istaći nadu da amandman koji je dao gospodin Sinishtaj 2007. godine
da možda u ovom procesu i krene da se usvoji, a to je bila potreba da se manjinska prava
usvoje Ustavnim zakonom. Znači, takav zakon koji bi bio donijet 2/3 većinom, ali koji se
ne bi mijenjao od prilike do pilike, jer smatramo da ukidanje naših stečenih prava, što se
tiče izbornog zakonodavstva, ne ide u prilog vladavini prava u Crnoj Gori.
Na kraju moram potvrditi ono što je govorio kolega Stanić. Nije vladavina prava
ako političke partije od 2006. ili 2007. godine, kao što je slučaj sa mojom partijom, ne
dobijaju sredstva od lokalne samouprave. Ako ćete okrenuti telefon za opštinu Pljevlja,
ako okrenete za opštinu Ulcinj, ima i predstavnika te opštine ovdje koji ništa nijesu uradili
da budemo svi jednaki. Zbog toga ja potvrđujem ono što je govorio gospodin Sinishtaj
kao predstavnik kluba, da se mi zalažemo za ove promjene i ako bude potrebno da ćemo
ih podržati, ali bićemo pažljivi u proučavanju onoga što će se dešavati u sljedeća dva-tri
mjeseca. Zahvaljujem.
- 67 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Idemo dalje. Kolega Šljivančanin ima riječ, a nakon njega kolega Radivoje
Nikčević. Izvolite.
DOBRICA ŠLJIVANČANIN:
Zahvaljujem, potpredsjedniče.
Danas kada govorimo o predlogu Vlade za promjenu Ustava mogla su se čuti
različita mišljenja. Ono što bi bio moj zaključak u tom opštem dijelu jeste da postoji maltene
koncenus, volja da se ide u pravcu promjene Ustava kako bi Crna Gora bila što bliža
evropskim integracijama i da određene kočnice koje su prepoznate i od međunarodne
javnosti, međunarodnih institucija i same domaće javnosti bi bile na vrijeme eliminisane
na tom crnogorskom putu prema Evropskoj uniji.
Međutim, ono što mene kao pojedinca u ovom parlamentu posebno interesuje i što
imam određeni svoj dojam gledanja na ove promjene, jeste u jednom drugom pravcu, pa
mi se čini da ove predložene promjene nastale su, prije svega, pod uticajem međunarodnih
faktora i nijesu posljedica potrebe Vlade da eliminiše svoj politički uticaj na nezavisnost
pravosuđa kako bi isto bilo u funkciji vladavine prava. To prije svega mislim oslanjajući
se na onaj dio u Predlogu za promjene Ustava kada je riječ o Ustavnom sudu ne ulazeći
i u njegovu dublju promjenu određenih normi. Tako je ta promjena koja se tiče načina
odlučivanja Ustavnog suda zadržana samo na normi da Ustavni sud po ustavnoj žalbi
odlučuje u vijeću od trojice sudija jednoglasno, a kada vijeće nije jednoglasno, odluku
po ustavnoj žalbi donosi na sjednici svih sudija većinom njihovih glasova ne uvažavajući
pri tom preporuke Venecijanske komisije koje se odnose na način izbora i broj sudija
Ustavnog suda.
Uvažavajući danas iskazanu političku volju potpredsjednika Vlade da ustavne
promjene obuhvate i taj segment rada Ustavnog suda, evidentno je da ćemo ovih dana
imati i dopunu predloga promjene Ustavnog suda, ali opet na one ustavne norme inicirane
na zahtjev ili preporuku nekog van Crne Gore.
Stoga se danas s pravom može postaviti pitanje zašto predlagač ovih promjena
Ustava, kada je već odlučio da predloži promjene Ustava uvažavajući zahtjeve ili preporuke
međunarodne zajednice, nije se odlučio i predložio one promjene ustavnih normi
koji su proizvod jednog vremena, a koje su dovele do velikih podjela u Crnoj Gori. Ne
opredjeljujući se za predlog promjena ustavnih normi koje su izazvale duboke podjele u
Crnoj Gori, preostalo je, što je i kolega Gošović najavio, da će se ovih dana u skupštinskoj
proceduri naći još jedan predlog za promjene Ustava koji će obuhvatiti prije svega one
ustavne norme koje su, kao što sam naprijed kazao, izazvale duboke podjele u Crnoj
Gori, a u postupku donošenja Ustava od tada vladajuće većine nije se imalo sluha za to,
što je imalo za rezultat jednostrano utvrđivanje Predloga ustava koji je kao takav kasnije
i donesen, umjesto njegovog donošenja maltene koncenzusom svih. Zato se nadam da će
parlamentarna većina ovog puta osjetiti potrebu da se pozitivno izjasni i o najavljenom
predlogu za promjenu Ustava i unaprijed ako mogu da im se zahvalim na toj podršci.
Hvala.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala Vama.
Sada Radivoje Nikčević, a nakon njega kolega Koča Pavlović. Izvolite.
- 68 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
RADIVOJE NIKČEVIĆ:
Poštovani potpredsjedniče Skupštine, potpredsjedniče Vlade,
Uspostavljanje nezavisnog, nepristrasnog pravosuđa je garant zaštite ljudskih
prava u skladu sa međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava. Imajući u vidu da
je Crna Gora dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, uspostavljanja nezavisnog
pravosuđa se smatra kao važan, ako ne i najvažniji doprinos daljem procesu evropskih
integracija naše države. Treba li nas podsjećati na mišljenje Evropske komisije
koje su citirale moje kolege u dosadašnjoj raspravi o zahtjevu Crne Gore za članstvo u
Evropskoj uniji, kao i činjenicu da se jedna od njihovih ključnih preporuka odnosi na
jačanje vladavine prava. I u samom procesu pridruživanja novih članica u Evropsku uniju
posebno se insistira na jačanju nezavisnog pravosuđa, borbi protiv korupcije i kriminala
itd, što se odnosi na sve zemlje, pa i na Crnu Goru.
Nezavisna pozicija pravosuđa, što znači sudske vlasti i tužilaštva je uspostavljena
još 2007. godine usvajanjem Ustava nezavisne države Crne Gore. Praksa je pokazala, a
novi izazovi traže da se promjenama Ustava u dijelu kojim se uređuje sudstvo i državno
tužilaštvo ojača nezavisna pozicija sudske vlasti i autonomija državnog tužilaštva. Vlada,
odnosno njeno Ministrarstvo pravde u kontinuitetu traži rješenja koja će ispuniti te
zahtjeve.
Prije utvrđivanja konačnog predloga teksta promjena Ustava Crne Gore, Vlada je,
kao što je već rečeno, usvojila analizu potrebe izmjene Ustava u odnosu na jačanje nezavisnosti
pravosuđa. Analiza sadrži cjelovit prikaz međunarodnih standarda i preporuka
sa predlogom mogućih promjena kako bi pravosuđe bilo u fukciji vladavine prava ostvarivanjem
svojih osnovnih nadležnosti. Ovi međunarodni standardi sadržani su i u dokumentima
Savjeta Evrope, Ujedinjenih nacija, Evropske unije. U svim međunarodnim
dokumentima, instrumentima zaštite ljudskih prava pominje se pravo na pravično suđenje
od strane nezavisnog i nepristrasnog sudstva. To pravo je apsolutno i ono je bez ikakvih
izuzetaka. Nezavisnost se odnosi kako na sudije kao pojedince, tako i na sudsku vlast u
cjelini. Ključni međunarodni dokumenti kojima se neposredno definišu pitanja sudske
nezavisnosti su između ostalih: Osnovna načela o nezavisnosti pravosuđa Ujedinjenih
nacija …. su ih donijeli…,Preporuka Savjeta Evrope o nezavisnosti i efikasnost i ulozi
sudije i Evropska povelja o statusu sudija. U Ustavu iz 2007. godine prihvaćeni su skoro
svi međunarodni standardi koji se tiču ove oblasti. Usvajanjem Ustava nezavisne države
Crne Gore uspostavljen je pravni sistem koji se temelji na međunarodno priznatim standardima.
Međutim, naša je obaveza da na bazi praktičnih iskustava u njegovoj primjeni
poslednjih četiri-pet godina, kao i preporuka relevantnih međunarodnih organizacija,
prije svega Evropske komisije, usavršavamo i uspostavljamo mehanizme zaštite nezavisnog
pravosudnog sistema kao kamena temeljca demokratskog društva. Ovom prilikom
treba ponoviti već poznatu činjenicu da između mnogih aspekata nezavisnosti sudstva
najstariji i najvažniji je nezavisnost od nelegitimnih uticaja političke vlasti, znači Vlade
i Skupštine. U savremenim državama takva nezavisnost sudstva može se smatrati i osnovnim
osloncem doktrine o podjeli vlasti. U tom smislu treba i posmatrati promjene koje
se žele postići izmjenama Ustava Crne Gore, a koje su inicirane, kao što sam već rekao, sa
više adresa međunarodnih i domaćih, prije svega od strane nevladinog sektora.
Posebno bih apostrofirao najnoviji, najsvježiji zahtjev dat kroz mišljenje Evropske
komisije o davanju preporuka Crnoj Gori da ojača vladavinu prava gdje se kaže:
“Princip podjele vlasti treba da bude ispoštovan i ojačan sa stanovišta sudske vlasti i kroz
- 69 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
odredbe Ustava kojim se uređuje sudstvo, jer se ne može imati nezavisna sudska vlast ako
nije uspostavljena institucionalna nezavisnost sudstva”.
Takođe, ocjena Venecijanske komisije da je mogućnost političkog uticaja evidentna
prilikom izbora i razrješenja predsjednika Vrhovnog suda, odnosno imenovanja i
razrješenja Vrhovnog državnog tužioca, izbora državnih tužilaca i izbora odnosno uloge
nezavisnih tijela za izbor državnog tužioca i sudija, dilema je na koju se ne može dati jednostavan
odgovor, dilema koja je bila prisutna svih ovih godina i u državama u okruženju.
Sa stanovišta političkog uticaja na nezavisnost sudstva odredbe o sudskom....(Prekid).
Podržavam ove promjene vjerujući da se ovim novim ustavnim rješenjima u segmentu
imenovanja izbora sudija i najviših predstavnika sudske vlasti, tužilaca, državnog
tužioca, pravi značajan iskorak ka većoj nezavisnosti sudske vlasti, tužilačkog sistema,
čime se stvaraju uslovi za efikasniji pravosudni sistem. U tom smislu podržavam ove
promjene Ustava.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Prije nego što dam riječ kolegi Pavloviću, moramo jedan dogovor da napravimo.
I pored naših nekoliko urgencija prema javnom servisu, ne možemo probiti rok od 17
časova, moramo raditi do 17 časova. Evo, pokušao sam da konstituišem neki pravedan
predlog iz ovog što imamo na papiru kada su u pitanju prijavljene kolege za učešće u raspravi,
da ovo vrijeme do 17 časova iskoristimo na sljedeći način. Nakon kolege Pavlovića
jedan učesnik u raspravi ispred SNP-a, koleginica Jonica ili kolega Bulatović, i kolega
Aleksić ispred Nove srpske demokratije. Drugi učesnik u raspravi ispred SNP-a, jer ih je
ostalo još dvoje, eventualno da iskoristi tri minuta za završnu riječ, kolega Labudović u
ime kluba Nove srpske demokratije, kolega Simović u ime kluba DPS-a, kolega Radulović
u ime kluba Pokreta za promjene i da ne nabrajam dalje, i da na taj način pokušamo
da popunimo ovo vrijeme do 17 časova i eventualno čujemo završnu riječ predstavnika
predlagača. To je predlog koji sam iz ovog pregleda koliko je ostalo kolega koji učestvuju
u raspravi povodom ove tačke dnevnog reda uspio da sačinim.
Druga je varijanta da radimo poslije 17 časova bez televizijskog prenosa i treća
je varijanta da eventualno nastavimo sjutra u 11 časova nekih pola sata i da na taj način
završimo ovu raspravu. To su tri varijante koje su u opticaju. Moja je želja i ovo što smo
čuli, imajući u vidu predlog sa Kolegijuma da pokušamo danas da završimo ovu tačku
dnevnog reda, ali evo, vama ostavljam da odlučimo zajedno.
Možemo li danas da završimo Slažete li se, nauštrb klubova DPS-a i SDP-a, kolega
Pavlović, SNP, Nova srpska demokratija i onda završna riječ
Slažemo li se tako
Vi možete završnu riječ, kolega Bardhi, u ime kluba, podrazumijeva se.
Slažemo li se Zahvaljujem.
Kolega Koča Pavlović ima riječ. Izvolite.
KOČA PAVLOVIĆ:
Hvala, gospodine potpredsjedniče.
Poštovani gospodine potpredsjedniče Vlade,
Izmjene Ustava apsolutno potrebne, ove koje ste vi predložili apsolutno nedovoljne.
To je naš stav i mislim da su moji prethodnici, iako sam bio odsutan, sasvim jasno
- 70 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
to naglasili. U obrazloženju ovih promjena Ustava vi kažete da je stanje u sudstvu dobro,
ali su Evropljani sitničari pa treba još da ga popravimo. To je da uspostavimo, kako ste
rekli, tradiciju nezavisnog sudstva. Sada imamo nezavisno sudstvo i profesionalno, samo
treba to da ustalimo da bi tradicija bila. Evropa vam kaže - ozbiljna zabrinutost u pogledu
partijske kontrole od strane vaše partije što se tiče sudstva, od strane SDP-a što se tiče
tužilaštva. To vam ona kaže. Ozbiljna zabirnutost, i kaže vam široko rasprostrano uvjerenje
o korupciji u sudstvu, a vi na to kažete da nije rekla da je partijski kontrolisana, nego
ozbiljna zabrinutost da može biti partijski kontrolisana i nije rekla da je sudstvo korumpirano,
nego da postoji uvjerenje o tome u javnosti itd.
Gospodine Markoviću, nemojte da se igramo gluvih telefona. Vi odlično znate
da Evropa koristi diplomatski rečnik. Vi odlično znate da Evropska unija nije istražni
organ, pa da ima dokaze o tome da su neke sudije korumpirane. Vi odlično znate da Evropa
ne može insciplitnije u svom dokumentu da kaže to što je rekla od načina na koji
je rekla. Znači, apsolutno eksplicitno. Nemojte da tim iskazima svojim, po mojoj ocjeni
neodmjerenim, kvarite jednu sliku koja je, koliko sam čuo, dosta pozitivna u evropskim
krugovima, vašu sliku.
Znate Vi odlično, gospodine Markoviću, da Evropa nije istražni organ, da nema
dokaze, ali da je Evropa odlično informisana i zna ono što znate vi, znam ja, zna cijela
crnogorska javnost, a to je da je sudstvo potpuno kontrolisano od strane vaše partije. Da
je gospođa Medenica namjesnik koji je stavljen tamo da u ime šefa režima i vaše partije
upravlja sudstvom i drži ga pod kontrolom kako ne bi neki od sudija, a tamo ima dobrih
sudija, ima vrlo profesionalnih i poštenih sudija, kako se neko od njih ne bi oteo kontroli.
To je uloga gospođe Medenice. To vam oni kažu u analitičkom izvještaju kada navode
pozicije na kojima se ona nalazi, kada navode činjenice da ona potpuno kontroliše opštu
konferenciju sudija, potpuno kontroliše Sudski savjet, potpuno kontroliše proces kandidovanja
novih sudija, potpuno kontroliše proces imenovanja sudija, potpuno kontroliše
kancelariju za borbu protiv korupcije itd. koja ima nula rezultat. Nula. Znači nema. Po
nalazu gospođe Medenice, nema korupcije unutar pravosuđa.
Gospodine Markoviću, dajte da odmah prestanemo sa ovim gotovo uobičajenim
farsičnim ponašanjem i da u startu konstatujemo kakvo je stanje u pravosuđu. Dakle,
stanje u pravosuđu je onako kakvo smo mi predvidjeli 2007. godine pišući Venecijanskoj
komisiji i tražeći da se ne usvoji taj model koji je trentuno ugrađen u Ustav koji sada vi
hoćete da mijenjate, nego da se usvoji drugi model koji smo mi predlagali, koji je odličan.
Venecijanska komisija je tada rekla da je dobar, shvatate. Mi smo tada rekli da će ovo
stanje u pravosuđu da se konzervira i ono je konzervirano. Ako pogledate sad ocjene o
stanju u sudstvu i ako pogledate ocjene u 2007. vidjećete da su one manje-više iste, gospodine
Markoviću.
Dakle, da kažem da je stanje u pravosuđu nezadovoljavajuće, da je pravosuđe
pod političkom kontrolom i da je, evo ako hoćete tu formulaciju, široko rasprostranjeno
uvjerenje o tome da su sudije korumpirane i da je zato Evropa tražila da idete, sugerisala
da idete u Ustavne promjene. Šta vi nudite u ovome modelu Nudite da se maknu
ova dvojica poslanika iz toga sudskog savjeta. Biraće ga sudije same, znači te sudije
koje Vesna Medenica drži pod potpunom kontrolom, koje je ona u jednom značajnom
broju postavila, sada će one da biraju taj Sudski savjet pa će on biti oslobođen političke
kontrole. U ovome dijelu korupcije, šta vi tu radite Činjenica da će sudije same sebe da
biraju, ove sudije za koje Evropa kaže da su sumnjive po pitanju korupcije, kada bi me
- 71 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
neko pitao može li se gori model od postojećeg pronaći, mislim da ne bi se mogao pronaći
gori od ovoga koji vi nudite.
Gospodine Markoviću…(Prekid)...koja je takođe glasala za Ustav. Tu smo se
obavezali da ćemo odmah nakon usvajanja Ustava uspostaviti stalni monitoring implementacije
i funkcionisanja Sudskog savjeta predloženog Ustavom, a da ćemo, ukoliko
konstatujemo sa Venecijanskom komisijom da nije dobar, pokrenuti proceduru za izmjenu
modela na osnovu predloga PZP-a...
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Mi imamo dogovor, nećemo stići do 17 časova.
Zahvaljujem.
Kolega Bulatović ima riječ, nakon njega kolega Aleksić.
Izvolite, kolega Bulatoviću.
PREDRAG BULATOVIĆ:
Dame i gospodo, poštovane kolege,
Socijalistička narodna partija nije glasala za Ustav Crne Gore 2007. Godine, ne
samo zbog sudstva, tužilaštva i Ustavnog suda nego zato što mi mislimo da taj Ustav nije
dobar. Ne zato što je to Ustav nezavisne Crne Gore, nego to je Ustav koji u sebi sadrži
niz konstrukcionih grešaka, grešaka koje produbljuju podjele u Crnoj Gori, koje izazivaju
diskriminaciju, nešto što dovodi značajan dio stanovništa u poziciju koja nije adekvatna.
Na samom početku želim da kažem, mi ćemo glasati za ovu odluku. Glasaćemo za odluku
jer, poštovani građani, činom glasanja odluke mi dovodimo Vladu i Demokratsku partiju
socijalista na čistac, da kažu hoće li da mijenjaju suštinski u oblasti sudstva, tužilaštva
i drugih pitanja pravosuđa i vladavine prava ono što traži Evropska unija. Ne ono što
Vlada želi nego ono što traži Evropska unija. To je jedna stvar.
Druga stvar, ovim Ustavnim promjenama je pokazano da ovaj Ustav nije dobar i
da je otpočeo proces njegovih promjena. Šta mi želimo, prije svega kao opozicija, da se u
ovom Ustavu promijeni
Želim da kažem ono što je koleginica Veselinka Peković govorila, gospodin Milan
Knežević, Neven Gošović i poslanici Socijalističke narodne paritije, pitanje identiteta ili
indentitetska pitanja koja je neko rekao da ne treba dirati, treba dovesti u ravnotežu, spojiti
dvije podijeljene Crne Gore. To će biti dokaz da li želimo da eliminišemo podjele, jer
podjele u Crnoj Gori se ne definišu u kabinetima visokih i najviših funkcionera političkih
partija, sklapanjem političikih dilova političkih partija, nego konkretnim djelima u Ustavu
i među stanovništvom Crne Gore.
Drugo, srpski jezik ne može biti jezik manjine, to je većinski jezik u Crnoj Gori. On
treba da bude takođe službeni jezik, što je programsko opredjeljenje Crne Gore. Ono što
je veoma važno i što želim da kažem, kratkoročna mjera, jer prvi septembar je tu i slažem
se sa nekim gledanjima koja su rečena, jeste sljedeća - vlast ako želi trpeljive odnose sada
i na dugu stazu mora u Zakonu o opštem obrazovanju da preduzme odgovarajuće mjere
da se uvaži da je srpski jezik većinski jezik.
Gospodine Markoviću, ja vama odajem priznanje na marketingu, ne na djelima.
Na marketingu, jer od vas je tražila Evropska unija da pogledate iskustva u oblasti javnog
informisanja vezano za klevetu, vi ste tražili više nego što je dala Evropska unija. Otvorili
ste rad komisije za borbu protiv organizovanog kriminala i kroupcije, javni rad.
- 72 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
Svaka čast, dobar marketinski potez. Imali ste problema da progurate Ustavne promjene.
Ja vam, gospodine Markoviću, vama, vašoj Vladi, DPS-u, ne vjerujem da iskreno želite
da napravite suštinske Ustavne promjene. Sada ste se sjetili da sudstvo nije nezavisno,
da je pod političkim uticajem. Ono jeste pod političkim uticajem. Godinama ste bitrali
sudije, tužioce, predsjednike sudova i zadržali vlast. Stvorili privatnu državu i tačno se
zna ko je glavni gazda nad određenim stvarima i procesima u Crnoj Gori, predsjednik
Demokratske partije socijalista, on je taj koji kontroliše sud, sudstvo i tužilaštvo. Ne
kontroliše tužilaštvo SDP nego kontroliše predsjednik Demokratske partije socijalista.
Mi ćemo podržati promjene, ali ćemo kroz rad Ustavnoga odbora da vidimo da li ćemo
osloboditi od politike, odnosno vašeg uticaja, odnosno upravljanja procesima, sudstvo,
tužilaštvo, Ustavni sud i tako dalje. Ja izražavam rezervu da to može tako da bude, ali
poštovani građani Crne Gore‚ ovo je Vlada morala da uradi. Ovo ona nije dobrovoljno
uradila, ona je naprvila određeni korak da bi pokazala Evropskoj uniji, jer rokovi ističu,
da je ona spremna to da uradi. Opozicija u cjelini mora da predvidi sve moguće manerve
Vlade koja želi datum pregovora radi sebe i opstanka na vlasti. Datum pregovora, o
tome je gospođa Peković govorila, je dobro čitave Crne Gore i on treba da bude dobijen,
ali stvarnim i suštinskim rezultatima. Mi podržavamo ovu odluku, kao opozcija ćemo
predložiti i naše Ustavne promjene, a vi ćete pokazati da li želimo stvarno i suštinski da
unaprijedimo Ustav, da eliminišemo podjele i da se okrenemo evropskoj budućnosti Crne
Gore. Hvala, gospodine potpredsjedniče.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala vama.
BUDIMIR ALEKSIĆ:
Gospodine potpredsjedniče, gospodine ministre, dame i gospodo poslanici,
poštovani građani,
Raspravljamo o izmjenama Ustavnih odredbi koje se odnose na pravosuđe, a koje
je predložila Vlada Crne Gore. Potpredsjednik Vlade je istakao tri razloga koji su ih
motivisali za promjenu Ustava, to su socijalna i ekonomska sigurnost građana, temeljne
reforme u skladu sa preporukama Evropske komisije i istorijska težnja Crnogoraca na
njihovom putu ka Evropi. Navodno, uočene su sve manjkavosti na koje je skrenuta pažnja
od strane evropskih partnera i to je Vlada imala na umu kada je pokrenula pitanje ovih
izmjena Ustava koje se odnose na pravosuđe. Očigledno je da promjene dolaze spolja pod
pritiskom i to nije dobro. To samo svjedoči da ne postoji iskrena politička volja u Vladi da
se mijenja Ustav.
Mi u Novoj srpskoj demokratiji smatramo da treba tražiti unutrašnji konsenzus jer je
samo taj konsenzus, dogovor, garant demokratskih rešenja. Navodno, promjene idu u
pravcu jačanja nezavisnosti i efikasnosti sudstva kao garanta razvoja demokratije i vladavine
prava sa ciljem da se smanji politički uticaj nosilaca pravosudnih funkcija. Traže se
najbolja rešenja u ovoj oblasti u skladu sa najboljim standardima i zato se mijenja tekst
ovog Ustava. Svaki tekst je nakon određenog vremena podložan promjenama i zahtijeva
promjenu, što bi se reklo ima rok trajanja. Međutim, to je već neko istakao, da načinom
izbora vrhovnog državnog tužioca, predsjednika Vrhovnog suda i drugih nosilaca pravosudnih
funkcija očigledno nećemo stvoriti nezavisno sudstvo, jer je to jedan proces za
koji je potreban adekvatan društveni ambijent. Rečeno je da sudstvo ne smije biti pod
- 73 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
političkim uticajem bilo koga, nego samo pod demokratskim uticajem te ako promijenimo
model izbora pojedinih nosilaca pravosudnih funkicija nećemo ostvariti nezavisno
sudstvo. Pravosuđe treba da se izbori za sebe, za svoju sopstvenu nezavisnost, a pitanje je
koliko je to moguće danas u Crnoj Gori. Mi vidimo kakav je ambijent u Crnoj Gori kada
je u pitanju nazavisnost sudstva i kada je riječ o vladavini prava. Već je neko pomenuo
nekoliko ilustrativnih i simptomatičnih primjera, prije svega suđenje mitropolitu Amfilohiju,
i to zašto - za verbalni delikt. Dakle, za delikt ...što više nigdje, ne samo u Evropi
nego u civilizovanom svijetu nema, to je odlika totalitarnih režima. Sjetio sam se presude
ženama u Dragovoljićima kod Nikšića, koje su navodno po optužnici napale specijalnu
jedinicu MUP-a Crne Gore, koja je tamo obezbijedila miting bivšeg pravoslavnog
sveštenika Miraša Dedejića i žene su osuđene na zatvorsku kaznu. Pa onda presuda dvijema
djevojkama studentkinjama iz Nikšića koje su pisale grafite, jer su navodno uznemiravale
javnost. Jedan od grafita je bio “Otadžbina je ovo Srbina”, dakle tekst poznate
pjesme Đure Jakšića koja se zove “Otadžbina” i koju smo svi mi učili u osnovnoj i srednjoj
školi. Je li to nešto uvredljivo Je li Crna Gora otadžbina i mene kao Srbina Kao
i Crnogoraca, kao i gospodina Sinishtaja. Možete misliti, to je uvredljivo i zato su one
ekspresno, po hitnom postupku osuđene. Samo taj primjer dovoljno govori o nezavisnosti
crnogorskog sudstva. Svi ti slučajevi govore da je pravosuđe pod političkom dominacijom
i pod političkim uticajem, a predsjednica Vrhovnog suda i Sudskog savjeta obećava
da će dočekati penziju na toj funkciji. Kako ona to zna Zna jer je, kao što je rekao kolega
Pavlović, namjesnik koji je tamo postavljen od strane šefa režima da kontroliše rad sudstva
i pravosuđa uopšte i njegovu moralnu i političku podobnost i zato je ona sigurna da
će dočekati penziju na toj funkciji.
Mi u Novoj srpskoj demokratiji smatamo da je svaki tekst podložan izmjenama, da nijedan
nije Sveto pismo, samo je jedan tekst Sveto pismo i nećemo podržati ove izmjene
jer smatramo da treba promijeniti Ustav i u nekim drugim oblastima a ne samo u ovoj
oblasti. Mi smo za rešenja koja će biti prihvatljiva za sve građane, mi želimo da budemo
konstruktivni, da tražimo cjelovita demokratska i za sve građane prihvatljiva rešenja. Kad
je donošen ovaj...(Prekid)…koji će se javiti iz predloženih rešenja i da će se u skaladu
sa protokom vremena neka rešenja iz tog teksta morati mijenjati. Evo, došlo je vrijeme
da se one mijenjaju i mi apelujemo da se Ustav mijenja i u drugim oblastima kako bi se
zaista Crna Gora napravila zemljom jednakih šansi za sve i kako ne bi nekim narodima
bila majka a drugima maćeha.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Završili smo raspravu, prelazimo na završne riječi u ime klubova. Krećemo od
manjeg ka većim.
Kolega Bardhi će u ime Kluba albanskih poslanika.
Kolega Bardhi, izvolite.
MEHMET BARDHI:
Molim vas, samo ako možete malo produžiti, koji minut.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Produžićemo nešto malo, ali nemojte koji minut.
- 74 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
MEHMET BARDHI:
Odustao sam ja od diskusije.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Desetak je odustalo od diskusije zbog vremena koje imamo na raspolaganju. Naravno,
imaćemo razumijevanja. Samo izvolite.
MEHMET BARDHI:
Hvala puno.
U vezi tačke dnevnog reda Predlog promjene Ustava Crne Gore, pokušaću da iznesem
moje mišljenje kao jedan od albanskih poslanika koji nije podržao ovaj Ustav koji se sada
želi promijeniti.
Prvo, uočavam nepreciznost naziva tačkog dnevnog reda, da li je Predlog za
promjenu Ustava ili je Prodlog promjene Ustava Molim vas, potpredsjedniče. Šta je
na dnevnom redu Da li je Predlog za promjenu Ustava ili je Predlog promjene Ustava
Predlog za, nema ili tamo ili ovamo. Ovo nešto nije u redu. Treba biti precizan u ovom
segmentu. Nije isto bez predloga “za” i sa predlogom “za”, ali to je nešto drugo.
Razlozi što je Vlada pristupila izmjenama Ustava očito su zahtijevi Evropske komisije da
se obezbjeđuje uspostavljanje nezavisnog, profesionalnog i pouzdanog pravosuđa. Pitanje
koje ja postavljam je: Da li današnji Ustav to ne obezbjeđuje Vi ste tada izglasali Ustav,
vi ste se kleli da Ustav iz 2007. godine sve to obezbjeđuje, čak i sada u obrazloženju
kažete da Ustav iz 2007.godine jača nezavisnu poziciju sudstva i državnog tužilaštva, stoji
na stranici tri. Mada uopšte u predlogu nemate broj stranica, gospodine potpredsjednče
Vlade i uvaženi, toga nemate, ne znam zbog čega. Da li je to zbog hitnosti Isto tako i
ovdje danas smo čuli od vas, gospodine potpredsjedniče Vlade, da izmjene radimo da
spriječimo eventualni politički uticaj. Za sada takvog političkog uticaja nema.
Po vašim tvrdnjama promjenu Ustava radimo da bi ispunili ćef Evropi, jer kod nas
sve funkcioniše na načelima zakonitosti. Mislim da ste tu u pravu, jer tako dobro sinhronizovano
ja mislim da sve funkcioniše. Da nije tako, ne bi vaš uvaženi potpredsjednik
DPS-a gospodin Sveto Marović rekao, prilikom hapšenja njegovog brata i rukovodstva
Budve, da on hoće da ćuti, ima prvo da ćuti. Ako jedan naviši funkcioner vaše stranke ćuti
onda sve je to nezavisno, izgleda.
Drugo i treće, danas smo ovdje čuli kad poslanik i član Sudskog savjeta tvrdi da
zahvaljujući njemu ima sudija Albanaca u sudovima. Veomo je jasno da taj uticaj nije
nigdje. Prema tome, ja smatram da za funkcionisanje pravosuđa nisu nophodne promjene
Ustava, nego pravno funkcionisanje sistema sudstva, tužilaštva i drugih organa. Jasno,
bez pardona prekinuti državno- porodično-kumovsko-upraviteljski lanac u svim tim organima.
Gospodine potredsjedniče Vlade, da li je vama poznato da li je ijedno sudsko
ročište, rasprava, održana na albanskom jeziku u Crnoj Gori u sudovima Nema nijedna.
Jer vi to ne dozvoljavate, a zakon, Ustav to dozvoljava. Prema tome, mislim da nije problem
do izmjene Ustava, nego do sprovođenja svega toga. Ne bi bilo loše da Vlada i svi
vi razmislite o nekim bitnim izmjenama Ustava, a ne samo o ovim o kojima mislim da je
manje važno. Hvala.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
- 75 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Sledeći učesnik u rasprvi je prestavnik Bošnjačke stranke, ali oni su iznijeli svoj
stav i mislim da nema potrebe za završnom riječju.
U ima kluba Pokreta za promjene kolega Radulović, tri minuta. Izvolite.
BRANKO RADULOVIĆ:
Potpredsjednče Vlade, vi to najbolje znate pošto ste bili šef javne i tajne policije,
pošto znate sve ono što se govori, da Crna Gora je danas apsolutističko totalitarno
društvo. Vi najbolje znate da pravna država danas ne funcioniše u Crnoj Gori, vi to najbolje
znate, potpredsjediče Vlade. Da pravosudni i policijski organi su danas dvostruko
zatočeni. Zatočeni su od unutrašnje, interne samokontrole. Pravosudnim organima upravljaju
tri porodice personalno, da ih sad ne nabrajam, na čelu sa gospođom Medenicom.
Eksterno vaš idol, vaš nalogodavac Milo Đukanović, predsjednik DPS-a. Vi najbolje
znate, gospodine potpredsjedniče Vlade, da je danas naše sudstvo korumpirano. Kako iz
takvog jednog stanja, gospodo i građani Crne Gore, da pređemo u nešto što znači profesionalno
sudstvo, efikasno, koje će da radi po načelima demokratskog društva. Ovo što
ste vi predložili je kvazipromjena, gospodine aktuelni potpredsjedniče Vlade, i to pod
nalogodavstvom Evropske komisije. Nije tačno, gospodine potpredsjedniče Vlade, da je
23. poglavlje ono što ste vi sami nametnuli, nametnula ga je Evropska unija zbog loše
prakse u pridruživanju.
Pokret za promjene, potpredsjedniče Vlade, podržaće otvaranje ove priče.
Podržaćemo jer moramo sebe podržati kada smo podržali Ustav i potpisali politički sporazum,
gdje ste vi stavili potpis, ali kao na sve ili mnogo čega drugoga, potpredsjedniče
Vlade aktuelni, niste se toga pridržavali.
Da li će ili neće doći do profesionalizacije sudstva, zavisi od nečega. Ne može
doći, potpredsjedniče Vlade, ako postoje dva zatvorena sistema i pređe iz jednog sistema
viša tečnost ili viša snaga u drugi sistem, tj. u pravosudni nas zatočene institucije. To
će onda još više cementirati ovako zatočenu državu. Kako može doći ukoliko postoji
dvotrećinski ili potpuni konsenzus, kako da izaberemo sudski i tužilački savjet ovdje u
parlamentu Crne Gore, da bi onda od pretpolitičkog sistema prešli u politički sistem u
kome ćemo imati saglasje i vlasti i opozicije Čekamo vas za mjesec dana. Zdravo.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Sada kolega Emilo Labudović u ime kluba Nove srpske demokratije. Izvolite.
Kolega Raduloviću, možemo li dalje Možemo. Zahvaljujem.
EMILO LABUDOVIĆ:
Zahvaljujem.
Gospodine potpredsjedniče, gospodine ministre,
Teško u ova tri minuta, gotovo cjelodnevna je rasprava, ali ja ću pokušati da
iznesem ono što je generalno gledanje Nove srpske demokratije.
Prvo, gospodine ministre, nije dobro što se ova rješenja predlažu kao pritisak spolja
i zbog činjenice da vas je neko uhvatio s rukama u tijestu. Mnogo bi bolje bilo i poželjnije
i za vas i za nas i za Crnu Goru ukupno da je ovo plod jednog poštenog političkog monitoringa
koji bi pokazao da je za ove četiri godine Ustav išao drumom, a život šumom, i
da se pokazalo da ono što ste na brzinu sklepali, pokušavajući da inaugurišete i ozakonite
jedno bezakonje, nije izdržalo probu vremena. Takođe nije dobro, gospodine ministre, što
- 76 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
se u zemlji u kojoj postoje ljudi i pojedinci koji su iznad Ustava, iznad zakona, koji su nedodirljivi
za pravo i pravdu, pokušava uopšte govoriti o principu pravednosti i principima
prava. U zemlji u kojoj, popis će to uskoro pokazati, ima jedva nešto oko 615 hiljada
stanovnika, a još uvijek u biračkim spiskovima ima 500 hiljada građana, govoriti o pravu
i pravednosti je pomalo smiješno.
Ali, da se vratim onome što je predmet ove rasprave.
Nije pitanje nezavisnosti sudstva samo sistem izbora, mada ga smatram osnovnom
pretpostavkom. Oblici pritiska političkog na sudstvo su višestruki, višestrani i često i
nevidljivi. Ja moram da ukažem čak i na pokušaj da se iz ovog doma i sa ove adrese u
očekivanju nekih poželjnih presuda u veoma aktuelnim sudskim procesima koji su u toku,
pokušava vršiti pritisak. I to nije dobro, ali složiću se jedino tu sa vama, sve je pitanje
digniteta onih koji sude, gospodine ministre, ali na žalost, vi ste se pobrinuli da tamo ne
sude oni koji imaju taj dignitet, jer je osnovni kriterijum bio je li naš ili nije naš. Ako vam
je neko i promakao, vrlo brzo ste ga pritjerali da podnese ostavku i da ode u advokate.
I na kraju, gospodine ministre, mi ovo ne možemo da podržimo, ostaćemo
uzdržani, ali vam, kada je u pitanju ova promjena i kad je u pitanju izborni zakon, nudimo
časnu, ljudsku političku ponudu. Sjednimo, dogovorimo se i napravimo rješenja koja će
jednako važiti za sve, koja će omogućiti da ova Crna Gora bude jednaka i vama i nama,
jer nije dobro, gospodine ministre, ako se Ustav svidi Venecijanskoj komisiji, a ne svidi
gotovo polovini građana Crne Gore. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala vama.
Sada Klub Socijalističke narodne partije, kolega Aleksandar Damjanović.
ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Poštovana Skupštino, poštovani građani, potpredsjedniče Vlade,
Na kraju ove rasprave, treba pogledati istini u oči i reći nekoliko stvari, prije svega
da ovaj Ustav, nakon nepune četiri godine, jednostavno nije izdržao probu vremena. I
toga se ne treba stidjeti. Ovaj ustav nije izdržao ni test međunarodnih institucija u dijelu
najbolje zapadne prakse, najbolje evropske prakse, to nam je jasno poručila Evropska
komisija i Venecijanska komisija i toga se ne treba stidjeti. Ovaj ustav nije izdržao ni
domaći test, test nacionalnog konsenzusa, test političke zrelosti. Način na koji je ovaj
ustav donešen u ime jedne polivine Crne Gore od strane dvije partije na vlasti, jedne partije
iz opozicije, dakle DPS, SDP i PzP, doprinio je da danas, nepune četiri godine nakon
toga, mi moramo da ga mijenjamo.
Zbog činjenice da je ovo prva u nizu promjena Ustava, za koju sam uvjeren da
će ih biti, ne treba ovdje niko da likuje, niti treba ko da tuguje. To je jednostavno test
vremena, to je jednostavno ono što treba našem društvu u daljem procesu evropskih integracija.
Ovaj ustav kakav je sada ne smije da bude ni balast, ni teg sazrijevanju našega
društva kao što je sada, ne samo u dijelu pravosuđa, a pokazalo se da je balast već u
mnogim drugim normama koje dalje opterećuju ovo društvo. U tom smislu mi smo još
krajem marta iz SNP-a jasno poručili da ćemo inicirati ustavne promjene, prvo u dijelu
pravosuđa, ukoliko to ne uradi Vlada. Čini mi se da smo malo i Vladu ohrabrili da krene
tim putem i ne postavlja se ovdje pitanje podrške predlogu za promjenu Ustava, naravno
- 77 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
o konačnim rješenjima će biti prilike da se govori.
Ono što sam htio da kažem jeste da je SNP zainteresovana da se ova priča dovede
do kraja, da dobijemo ovim promjenama Ustava u dijelu pravosuđa kvalitetno, nezavisno
pravosuđe. Međutim, SNP je zainteresovana da pokrene dijalog o potrebi promjena još
nekih normi koje jesu, i to smo svi ovdje priznali, teg o vratu našem društvu, o čemu je
uvaženi kolega Gošović na početku diskusije govorio u ime kluba SNP-a.
Vidjećemo kakav će taj proces biti. Krećemo od ovih promjena. Kažem ovo su
prve, ne i posljednje promjene i to treba da zavisi kako od poslanika u dijelu vladajućih
partija tako I od poslanika opozicije. To će biti mukotrpan, nimalo lak put, ali sam siguran
da će SNP kao i do sada imati veoma aktivnu političku inicijativu u dijelu predlaganja
budućih ustavnih promjena. Ono u što sam još siguran jeste da će SNP sve učiniti da mi
dobijemo Ustav kakav je prije svega potreban ne Venecijanskoj komisiji, ne Evropskoj
komisiji, već građanima Crne Gore i njenom društvu.
U tom smislu SNP će biti konstruktivan, to očekujemo i od ostalih kolega. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala i vama.
U ime Demokratske partije socijalista kolega Milutin Simović. Izvolite.
MILUTIN SIMOVIĆ:
Hvala, gospodine potpredsjedniče Parlamenta.
Poštovani gospodine potpredsjedniče Vlade, poštovani građani,
Promjene Ustava koje je predložila Vlada su nužne, očekivane i opravdane. One predstavljaju
izraz odgovornog odnosa, prije svega u odnosu na potrebu našeg unutrašnjeg
demokratskog razvoja, a one su istovremeno i izraz odgovornog odnosa prema
očekivanjima i preporukama naših evropskih partnera.
Dakle, ovo je jedan od uslova za dobijanje još jedne evropske ulaznice za dalji
hod Crne Gore na njenom evropskom putu, za sljedeću važnu dionicu, za suštinsku fazu
evropskih integracija, ulaznicu za otpočinjanje pregovora.
Ja sam siguran da svi razumijemo da, ako se želi, a želi se postati dijelom Evropske
unije, da se moramo prilagoditi njenim vrijednostima. To podrazumijeva usaglašavanje
nacionalnog zakonodavstva sa Evropskom pravnom baštinom, ali to podrazumijeva i
ustavnu adaptaciju naše države.
I to je proces koji je već uveliko započeo. Donijeli smo mnoštvo zakona koje
ćemo i dodatno usaglašavati, donosićemo još dosta i novih, a biće i još ustavnih adaptacija.
Dakle, i to je dio evropskog puta Crne Gore. Puta i konačnog cilja članstva u EU,
koji podrazumijeva izmještanje dijela nadležnosti na institucije Evropske unije. Taj put,
put ustavnih promjena su prošle sve zemlje koje su sada članice Evropske unije, pa je
zbog toga podrška ovoj inicijativi i svojevrsni ispit iskrenosti, ispit privrženosti i ispit
odgovornosti u odnosu na dalji evropski put Crne Gore.
Ovaj današnji prijedlog promjena Ustava, koji podnosi Vlada, najkraće bih ocijenio
kao odgovoran odgovor u odnosu na preporuku Evropske komisije koja se odnosi na
jačanje vladavine prava, na jačanje nezavisnosti, autonomije, efikasnosti i odgovornosti
sudija i tužilaca.
Ocjenu je već dala Venecijanska komisija. Siguran sam da ćemo u narednim faza-
- 78 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
ma preporuke Venecijanske komisije, kojih nije mnogo a koje dopunjuju Vladin prijedlog,
na kvalitetan način obuhvatiti. Ovo tim prije što je i potpredsjednik Vlade ukazao na
njih i sam sugerisao da se u daljim fazama ovog postupka u Parlamentu to uzme u obzir.
Opčekujem da ćemo svi u ovom domu pokazati odgovoran odnos na ovoj, još jednoj
aktuelnoj evropskoj razdjelnici Crne Gore. Kažem još jednoj jer mislim i na izborni
zakon, kojeg ćemo, nadam se, brzo usvojiti u ovom domu. Konačno, na tim evropskim
razdjelnicama će se pokazati ko se i na djelima drži evropskog kursa.
Pokazaće se i ko želi da na račun ovih evropskih ulaznica ispostavi i naplati neke
fakture na račun ranije izgubljenih „političkih bitaka”, tražeči i očekujući da ta cijena
bude i sama Crna Gora.
Dozvolite da samo upozirim i na još jednu potencijalnu opasnost koju donosi
ideja da se sada značajno proširi okvir predloženih promjena, sa nekim idejama o kojima
svakako treba razmisliti, ali u ovom momentu to bi se moglo označiti i kao moguća opstrukcija
ovih važnih i potrebnih ustavnih promjena.
Klub Demokratske partije socijalista, uključujući i uvaženu poslanicu iz HGI,
će dati puni doprinos da svi zajedno u ovom domu budemo efikasni u ovoj prvoj fazi
ustavnih promjena.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Sa ovim smo završili ukupni pretres povodom ove tačke dnevnog reda, u stvari
raspravu.
Završna riječ, potpredsjednik Vlade gospodin Marković, pet minuta. Ukoliko
bude trebalo više vremena, dobiće novo vrijeme kao ministar pravde. Izvolite.
DUŠKO MARKOVIĆ:
Hvala, gospodine potpredsjedniče,
Ja razumijem da prenosa više nema i da.... (Upadice)
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Evo, Vlada je još jednom pokazala svoju moć upravo kad je potpredsjednik
Marković rekao “Ja shvatam da prenosa nema više, prenos je završen”.
Sad smo bez prenosa. Izvolite, naravno ne sumnjam da ćete biti dobro praćeni i u
narednom periodu.
Kolega Laloševiću, možemo li nastaviti Zahvaljujem.
DUŠKO MARKOVIĆ:
Kada je ovo u pitanju važnije je da se mi čujemo u ovom parlamentu i da se razumijemo,
nego da li će to biti medijski interpretirano na odgovarajući način.
Želim da kao predstavnik Vlade izrazim zadovoljstvo sadržajem rasprave u odnosu
na naš predlog za promjenu Ustava. Ova rasprava je pokazala ne samo kompetentnost
kad su u pitanju oblasti na kojima insistiramo da se mijenja Ustav već i punu zrelost i
odgovornost u političkom smislu koja obezbjeđuje nadam se i dvotrećinsku većinu prilikom
glasanja o potrebi za promjene Ustava.
Takođe ne želim da se sporim sa onim poslanicima ili onim poslaničkim grupama
koje su u svojim izlaganjima spočitavale Vladi pa i meni lično da ovo radimo po
- 79 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
nalogu Brisela, odnosno Evropske komisije. Ja bih rekao da mi ovaj posao radimo zajedno
sa Briselom i Evropskom komisijom. I to nije fraza, ja vam mogu reći, mi svakoga
dana, rekao bih i u sate i u minute, razgovaramo sa njima, dogovaramo se i planiramo
da povlačimo najbolje poteze ili da donosimo najbolje odluke u interesu naše evropske
budućnosti i ne treba da od toga bježimo, i to ne treba da skrivamo. Jednostavno, zbog
jedne činjenice o kojoj sam govorio i na samom početku, da mi u odnosu sa Evropskom
unijom nijesmo suprotstavljene strane, da smo mi partneri i nadam se da ćemo to i veoma
brzo formalizovati i našim potpunim članstvom.
Takođe mogu da iskažem zadovoljstvo što smo se složili oko nekoliko krupnih
stvari ovdje, koje bez obzira na politički pristup nisu sporne, a to je da je naš put ka Evropi,
naše članstvo ka Evropskoj uniji, odnosno vrijednosti koje baštini Evropska unija, da
je to bogatstvo čitave Crne Gore i svih njenih građana, da to nije privilegija ni vlasništvo
nijedne političke partije, niti bilo koje političke grupacije. I to je takođe nešto što je sasvim
ovdje jasno saopšteno i što je ohrabrenje i podstrek za ono što nas čeka u neposrednoj
budućnosti.
Takođe, mi smo svi ovdje konstatovali i složili smo se da Crna Gora treba da bude
komotna za sve i da se u Crnoj Gori svi jednako dobro osjećamo. Naravno, u mjeri opštih
ili objektivnih mogućnosti. Ja vjerujem i ono što sam danas čuo, da u tom pravcu u Crnoj
Gori se razvija intenzivni dijalog. Dijalog koji ne dovodi do suprotstavljenosti, dijalog
koji neće povećavati naše razlike, već dijalog koji će nas dovesti do nekog stepena konsenzusa
koji će biti od koristi, za opšte dobro i države i naroda.
Takođe smo se ovdje složili da nam je neophodno nezavisno, pouzdano, profesionalno
i odgovorno pravosuđe. Ne zbog toga što to traži Evropska unija nego što je to
interes građanina, crnogorskog građanina i zbog toga što je to interes države u cjelini.
Takođe smo se složili da se odgovorno, nezavisno i nepristrasno pravosuđe ne
može graditi normom, bilo ustavnom ili zakonskom, nju sprovode ljudi i nju sprovode
sudije, odnosno profesionalci. Da bi došli do tog nivoa mi moramo obezbijediti proces,
značajan proces u kome ćemo se edukovati, osposobljavati i graditi kredibilni institucionalni
potencijal, pa i u sudstvu. Taj potencijal u dovoljnoj mjeri u ovom trenutku Crna Gora
nema. Ne samo kada je u pitanju sudstvo, nego kad je u pitanju javna uprava. Ako ste
čitali ocjene iz analitičkog izvještaja, vidjeli ste kakve su ocjene o institucionalnom kapacitetu
naše javne uprave i o nekim drugim segmentima. I mi se toga ne stidimo, mi smo
to prihvatili kao realnost. I zbog toga što smo to prihvatili kao realnost smo upisali kao
obavezu Akcionim planom i Akcioni plan nije skriveni dokument ove vlade, nije skriveni
dokument ovog parlamenta, nego javni dokument u kojem su tačno evidentirane naše
slabosti i tačno evidentirane naše obaveze da te slabosti eliminišemo kako bi dostigli u
najkraćem roku one vrijednosti koje će nas preporučiti Evropskoj uniji kao ravnopravnog
partnera i člana.
Zbog toga, gospodine Raduloviću, to su ove okolnosti koje me čine zadovoljnim
nakon ove rasprave, i zbog toga mislim da ćemo sasvim sigurno izglasati potrebu o promjeni
Ustava i da ćemo prilikom izrade nacrta amandmana nakon javne rasprave i predloga
amandmana doći do onih rješenja koja će biti najbolja praksa i najbolji standardi, poznati
standardi iako nema jednog rješenja koje se može predložiti ili sugerisati, makar i od Evropske
unije.
Takođe sam saopštio političku volju Vlade da idemo u pravcu proširivanja predloga
za promjene Ustava u ovom dijelu koji se tiče Ustavnog suda i mi ćemo na Vladi već
- 80 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
sjutra razgovarati o tome. Ja se nadam da ćemo u toku sjutrašnjeg dana ili eventualno u
petak proslijediti dopunu predloga za promjenu Ustava koji će se ticati i posla koji se tiče
reformi i u Ustavnom sudu.
I na kraju, gospodine Raduloviću, iz svega ovoga vidjeli ste da nijesam neiskren,
ali da moram priznati iz onoga što ste rekli da sam potpuno neobaviješten. Ako mislite
da ja sve znam što ste vi rekli, onda moram da priznam u ovom domu da sam ja potpuno
neobaviješten čovjek i da ne snosim odgovornost ni sada kao politički čovjek, odnosno
kao političar za ono što ste vi nekada potpisali sa Demokratskom partijom socijalista.
Kada ste govorili o neispunjavanju te obaveze i toga dogovora, onda nijeste trebali gledati
mene u oči, nego ste trebali gledati potpredsjednika Demokratske partije socijalista, gospodina
Šturanovića, koji je i tada i danas potpredsjednik Demokratske partije socijalista i
koji je odgovoran za implementaciju političkih dogovora.
Ovo je jedna mala parodija na ...
Sa ovim komentarom koji je i moj doprinos za dobru atmosferu u Parlamentu,
završavam svoje izlaganje i zahvaljujem se poslanicima i poslaničkim klubovima u odnosu
na sugestije koje su dali i rasprave koje su imali.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Poštovane kolege, zaključujemo današnji rad. Bila je ambicija da pokušamo i danas
da završimo glasanje, međutim, pošto je u pitanju tačka koja je od izuzetnog značaja,
dakle Predlog za promjenu Ustava, ipak to treba da uradimo dok smo u prenosu, tako da
predlažem, ako se slažete, da sjutra u 11 sati na početku radnog dana glasamo o Predlogu
za promjenu Ustava i da pređemo, nakon toga, na tačku Predlog zakona o statusu potomaka
dinastije Petrović Njegoš.
Zahvaljujem. Vidimo se sjutra.
- 81 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
7.07.2011. u 11.55 h
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Uvažene kolege, nastavljamo rad.
Po dogovoru danas glasamo, a kao što znate, za Predlog za promjenu Ustava
odlučuje se dvotrećinskom većinom.
Onda ćemo se izjasniti istom većinom i za Predlog odluke Odbora za ustavna
pitanja i zakonodavstvo.
Kolega Labudoviću, izvolite.
EMILO LABUDOVIĆ:
Nijeste ugonetali, gospodine predsjedniče, interesuje me nešto sasvim drugo.
Pozvaću se na član 50 Poslovnika i zatražiću od vas informaciju. Iskoristiću priliku
to što je pored vas i potpredsjednik, interesuje me sljedeće: da li je činjenica što se
juče nijesmo izjasnili o Predlogu ustavnih promjena, sadržana u tome da nijesmo bili u
direktnom prenosu, i da li dinamiku rada ovog parlamenta određuje Javni servis ili mi
imamo neku svoju unutrašnju dinamiku Ovo mi je jako važno da znam, i meni i klubu
Nove srpske demokratije, da bismo ubuduće gledali jesmo li u prenosu, pa se onda organizovali
ovdje, jer očigledno, po mišljenju Javnog servisa, to je nama važnije od svega
drugoga, pa me interesuje da mi samo to objasnite. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Kao što znate, ovo je hram demokratije u Crnoj Gori, izvorište svih drugih vlasti,
time ne može biti zavisan od bilo koga, a ponajmanje od prenosa. Tako da pretpostavljam
da je dinamika ono što se vidjelo. Dinamika je odredila da ne mogu svi završiti u prenosu
i onda smo odlučili da glasamo ovako važnu stvar uz prisustvo svih mogućih u tom trenutku.
Uz ovo razjašnjenje stavljam na glasanje Predlog za promjenu Ustava Crna Gora.
Izvolite da se izjasnimo. 54 poslanika su potrebna.
Hvala. Glasala su 73 poslanika, 66 za, nije bilo protiv, sedam je bilo uzdržanih.
Konstatujem da smo usvojili Predlog za promjenu Ustava Crne Gore.
I sada glasamo još jedanput. Naš Ustavni odbor je predložio Odluku koju takođe
glasamo dvotrećinskom većinom.
Izvolite, stavljam na glasanje Predlog odluke Ustavnog odbora. Izvolite.
Hvala vam. Glasala su 73 poslanika, 66 za, nije bilo protiv, bilo je sedam uzdržanih.
Konstatujem da smo usvojili Predlog odluke.
Pozivam Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo da svoje obaveze izvrši u
skladu sa Odlukom koju smo usvojili, a to je do 25. jula 2011. godine, da dobijemo tekst
Nacrta izmjena Ustava Crne Gore.
Hvala vam, kolege.
Shodno našem dogovoru danas je na dnevnom redu Predlog zakona o statusu potomaka
dinastije Petrović Njegoš.
Predstavnik predlagača je tu - potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško
Marković.
U ime Odbora za politički sistem izvjestilac je kolega Ervin Spahić.
Ne želi riječ u ime Odbora kolega Ervin Spahić.
- 82 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
Po dogovoru po 10 minuta predstavnik predlagača i pradsjednici klubova, a onda
idemo u komentare i raspravu po pet minuta.
Potpredsjedniče Vlade, izvolite.
DUŠKO MARKOVIĆ:
Poštovani predsjedniče, uvaženi poslanici,
Činjenica je da je dinastija Petrović Njegoš preuzela sudbinu Crne Gore 1697.
godine u najkritičnijem trenutku u njenoj istoriji kada je rušenjem manastira Ivana
Crnojevića porušen temelj Crne Gore na kome su je Crnojevići stvarali.
U trenutku kada je trebalo da crnogorska sloboda zauvijek ugasne, zahvaljujući
sopstvenoj mudrosti, Crnogorci su u sudbonosnom trenutku izabrali za svog gospodara
vladiku Danila, ali i put kojim treba da idu ka sopstvenom spasenju i istorijskom trajanju.
Svih sedam vladara iz dinastije Petrović Njegoš, ostavilo je u nasleđe djela koja
su postala temelj crnogorske slobodarske tradicije koja je i danas predmet posebne pažnje
i priznanja mnogo moćnijih i brojnijih naroda i država.
U danima mira vladari Petrovića predano su radili na organizaciji državnog
uređenja i d društevnom razvoju u svim pravcima, gradeći infrastrukturu, željeznicu,
udarajući temelje komunikacijama i pošti, razvoju prvih privrednih društava, bankarskom
sektoru, ugrađujući međunarodne standarde u oblasti humanitarne djelatnosti među prvima
osnivajući organizaciju Crvenog krsta i sl.
Svi ovi istorijski razlozi nalažu nam civilizacijsku obavezu da na adekvatan
riješimo pitanje statusa potomaka dinastije Petrović Njegoš, donošenjem posebnog zakona.
Stoga sam siguran da je pitanje opravdanosti i neophodnosti donošenja zakona o
statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, u potpunosti prepoznato ne samo u Parlamentu,
nego i u crnogorskom društvu u cjelini.
Cjelovita normativna rješenja statusa potomaka pojedinih dinastija, prije svega u
evropskom uporednom zakonodavstvu nemamo, pogotovo kada govorimo o primjerima
evropskih dinastija koje su svrgnute 1918. godine, kao što su Austrija i Rusija. Postojeća
rješenja u uporednom evropskom zakonodavstvu, odnose se, prije svega, na pitanja
ostvarivanja prava bivših dinastija da koriste svoje kraljevske i prinčevske titule kao i
povraćaj jednog dijela imovinskih prava.
Svjedoci ste da to nije slučaj sa Predlogom ovog zakona. Naime, tekst zakona na
cjelovit način uređuje pitanje statusa potomaka dinastije Petrović Njegoš, što je jedinstven
primjer u uporednom zakonodavstvu. Zakonom je utvrđen status potomaka dinastije,
polazeći od interesa države da očuva i afirmiše ulogu i značaj dinastije Petrović Njegoš,
za državni, društveni i kulturni razvoj Crne Gore, a u cilju očuvanja i afirmacije dinastičke
tradicije, vršenjem kulturnih, humanitarnih i drugih nepolitičkih poslova, usmjerenih na
promovisanje crnogorskog identiteta, kulture i tradicije.
Nadalje, ovim zakonom se ne utvrđuje obaveza restitucije konfiskovanih dobara,
već se, u skladu sa dogovorom sa predstavnicima dinastije Petrović Njegoš i njihovim
pravnim zastupnikom, u cilju ostvarivanja zajedničkog interesa, osniva posebna fondacija
Petrović Njegoš, na čijem čelu je predstavnik potomaka dinastije.
Djelovanje fondacije usmjereno je na realizaciji aktivnosti od javnog interesa za
Crnu Goru, kao što su podrška preduzetništvu, naučnim i obrazovnim programima, talentovanim
pojedincima, naročito onima čije socijalne prilike mogu predstavljati prepreku
njihovom daljem obrazovanju, oblastima dobrotvornog djelovanja, i afirmaciji kulturnih
- 83 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
vrijednosti crnogorskog društva.
Predloženo zakonsko rješenje je rezultat želje potomaka dinastije da u dogovoru
sa državom stvore osnovu za doprinos razvoju Crne Gore na način kako su vizionarski
radili njihovi preci, uz stvaranje neophodnih uslova za stalno nastanjenje u Crnoj Gori.
Ponoviću, bez zahtjeva da se izvrši restitucija konfiskovanih dobara, svjesni činjenice da
ta dobra predstavljaju kulturnu istorijsku baštinu Crne Gore, i da, kao takva trebaju da
predstavljaju zajedničko nasleđe svih crnogorskih građana.
Kao što sam već rekao, svjesni smo da dinastija Petrović Njegoš, ima posebno
mjesto na istorijskom putu stvaranja crnogorske države i utemeljenju njenog duhovnog, nacionalnog
i kulturnog bića. Visoko cijeneći doprinos sedam dinastija Petrovića u očuvanju
stare i stvaranju međunarodno priznate Crne Gore, danas imamo potrebu i obavezu da
kroz ovaj zakon učinimo dodatni korak na očuvanju i afirmaciji istorijske uloge, značaja
i tradicije dinastije Petrović Njegoš i da u tom smislu ovim aktom izvršimo istorijsku i
moralnu rehabilitaciju dinastije Petrović Njegoš, koja je isključivo iz političkih razloga
detronizovana, protivno ustavu, za knjaževinu Crnu Goru, aktom nasilne aneksije Crne
Gore iz 1918. godine. moramo se podsjetiti da moralno istorijsku rehabilitaciju dinastije
Petrović Njegoš vršimo posvećeno u dužem vremenskom periodu, počev od prenosa
posmrtnih ostataka kralja Nikole i kraljice Milene, crnogorskih princeza, ali izgradnjom
spomenika svetom Petru Cetinjskom, kralju Nikoli, davanjem naziva ulicama, institucijama
kulture, zdravstvenim ustanovama, prigodnim obilježavanjem značajnih datuma
iz istorije dinastije Petrović Njegoš. Vršenje poslova kojima potomci dinastije Petrović
Njegoš čuvaju i afirmišu istorijske vrijednosti tradicije dinastije Petrović kao državni
intere,s podrazumijeva odgovarajuću logističku, administrativno-tehničku i finansijsku
podršku države.
U tom smislu, Prijedlogom zakona propisana su odgovarajuća normativna rješenja
i predviđena obaveza obezbjeđenja finansijskih sredstava u skladu sa stvarnim potrebama
za vršenjem predviđenih poslova u aktuelnim crnogorskim uslovima i prilikama. Prijedlogom
zakona potomci kralja Nikole Petrovića Njegoša po muškoj liniji i njihovim
suprugama zvanično je priznat status potomaka dinastije i nasljednika njene tradicije.
Uređeno je pitanje zvaničnog predstavljanja potomaka dinastije, kao i pitanje prenošenja
ovog prava na muške nasljednike, temelji se na tradiciji definisanoj normativnim okvirom
tog vremena. Uloga potomaka dinastije u pogledu očuvanja i afirmacije tradicije
dinastije Petrović Njegoš u potpunosti je usmjerena kao poštovanju integriteta i ustavnog
poretka Crne Gore. Upotreba dinastičkih simbola dinastije Petrović Njegoš, posebno iz
doba Knjaževine Crne Gore i Kraljevine Crne Gore, posebno je uređena Prijedlogom zakona
i u skladu sa tim je predviđeno da predstavnik potomaka dinastije može upotrebljavati
simbole dinastije. Nadalje, povlašćenjem nosilaca najviših državnih funkcija predsjednika
Crne Gore, Skupštine i Vlade, predstavnik potomaka dinastije obavlja pojedine
protokolarne i nepolitičke poslove. U tu svrhu predviđeno je da predstavnik potomaka
dinastije može da koristi reprezentativne objekte i druga sredstva u državnoj imovini.
Višedeceniski izgnanički položaj porodice kralja Nikole uslovio je da se ovim zakonom
posebno uredi pitanje državljanstva potomaka dinastije, uz puno uvažavanje njihovih
životnih situacija i veza sa drugim državama. Zakon definiše fondaciju Petrović Njegoš
kao organizaciju na čijem je čelu predstavnik potomaka dinanstije, a čije su aktivnosti
usmjerene u pravcu afirmacije crnogorske kulture, realizacije humanitarnih i razvojnih
aktivnosti od javnog interesa za Crnu Goru. Sjedište fondacije u Crnoj Gori i na njen
- 84 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
rast primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuju i pitanja vezana za rad nevladinih
fondacija, ako ovim zakonom nije drugačije uređeno. Zakonom su opredijeljena sredstva
za rad fondacije iz budžeta Crne Gore na način što se određeni iznos sredstava izdvaja
za predstavnike dinastije u 20011. i 2012. godini, a preostala sredstva u periodu od šest
godina, počev od 2012. godine, izdvajaju se kroz redovno finansiranje fondacije.
Prijedlogom zakona posebno je uređeno pitanje smještaja potomaka dinastije u
Crnoj Gori, na način što im je data na trajno korišćenje kuća i zemljišta kralja Nikole na
Njegušima i što će im se u određenom roku na Cetinju izgraditi i dati u svojinu porodična
kuća površine 300 m2, sa pripadajućim zemljištem do 5.000 m2. Pored toga, u svojinu
im se daje i stan u Podgorici površine 130 m2. Uvažavajući činjenicu da porodična kuća
potomaka dinastije treba da ima poseban arhitehtonski izgled i ekološki funkcionalnu
sadržinu, Prijedlogom zakona je predviđeno da će taj objekat izgraditi prema tehničkoj
dokumentaciji koju u skladu sa zakonom i važećom planskom dokumentacijom predloži
predstavnik potomaka dinastije, u cilju obavljanja poslova na očuvanju i afirmaciji tradicije
dinastije Petrović Njegoš, te vršenja kulturnih, humanitarnih i drugih nepolitičkih poslova,
radi afirmacije crnogorskog identiteta, kulture i tradicije i obezbjeđenja uslova za rad
fondacije. Potomcima dinastije je dato pravo isključivog korišćenja prvog spratnog dijela
dvorca Kruševac u Podgorici, a za protokolarne potrebe prizemnog dijela sa pravom
prioriteta u odnosu na druge korisnike. Time je ispoštovana njihova želja da se sjedište
fondacije u simboličkom smislu veže za jedan od objekata koji su izgradili Petrovići. Po
isplati posljednje rate za finansiranje fondacije predviđeno je da predstavnik potomaka dinastije
ima pravo na mjesečna primanja u visini mjesečne bruto zarade predsjednika Crne
Gore, a po izričitoj želji princa Nikole Petrovića ovo pravo je suspendovano u periodu
isplate sredstava fondacije. U konačnom, Predlog zakona je kontinuitet rada čitavog niza
državnih institucija na čelu sa Vladom, kako u ovom, tako i u ranijim mandatima. Njegov
kvalitet se prije svega ogleda i u činjenici da se status potomaka dinastije uređuje u skladu
sa tradicijom i da je taj tradicionalni segment na adekvatan način uklopljen u savremene
okvire crnogorskog društva. Zahvaljujem, predsjedniče.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala vama, potpredsjedniče Vlade.
U ime Kluba poslanika Demokratske partije socijalista, poslanik Vuković.
MIODRAG VUKOVIĆ:
Hvala, predsjedniče.
Uvaženi potpredsjedniče, poštovane kolege, uvaženi građani,
Potpredsjednik Vlade je dao dodatni komentar predloženih zakonskih rješenja zakona
koji je na dnevnom redu današnjeg plenarnog zasijedanja. Mislim da bi bilo potpuno
suvišno to ponavljati. Kao prvi ispred Kluba Demokratske partije socijalista posmatraću
ovaj zakon iz jednog drugog više političkog nego pravnog ugla. Po meni, Zakon o statusu
Dinastije Petrović Njegoš čin koji govori o odgovornosti sadašnje Crne Gore prema
njenoj prošlosti, o obavezi sadašnjih generacija, dakle i naše, da na pravi način valorizuju,
vrednuju, cijene i zaštite svoju državnu istorijsku baštinu, da demonstriraju sposobnost
da na osnovu neoborivih istorijskih činjenica koriguju nepravdu prema svima onima koji
nepravdu nijesu zaslužili, da ukazujući na tamne strane i svoje istorije, parafraziram jednog
istoričara, svoju budućnost učine izvjesnijom i svjetlijom. Crna Gora je stara država
- 85 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
nastajala i oblikovala se na osoben samo njoj svojstven način. Mnogi su ugradili sebe
u temelje ove zajednice vjekovima prilažući vlastitu žrtvu u naporu da ovaj prostor u
državnom smislu unaprijede, osavremene. Istorija govori o deset vjekova trajanja Crne
Gore, o mijenama često dramatičnim u njenoj borbi da očuva slobodu i pravo da postoji,
smještena u srcu Evrope na obali Jadrana, bila je gnijezdo onih koji su više išli u ratove
nego u svatove, oni koji su nesebično demonstrirali svoju nacionalnu širokogrudost i
državnu spremnost da žive sa drugima ravnopravno, uz međusobno uvažavanje.
Prethodne generacije su stvorile posebnu životnu filozofiju, u čijoj je osnovi i po
cijeni najveće žrtve očuvanje vlastite i slobode svog državnog doma. Istorija Crne Gore
je istorija koja po mnogima prevazilazi mogućnost da bude smještena u udžbenike, one
za literaturu, za poeziju, za ep, koji govori o ljudskom, slobodarskom, nesebičnom. Pečat
u našem državnom trajanju ostavili su posebno veliki ljudi i dinastije kojima su pripadali.
Vojislavljevići, Balšići, Crnojevići, Petrovići su stubovi na kojima počiva naša istorijska
istina. Crna Gora je bila i danas je osobena država neuporediva sa drugim, čuvala je i
čuva na svoj način istinu o sebi, o svom trajanju, o borbi da opstane, ali je većinom pod
pritiskom drugih i sama znala da se neodgovorno odnese prema proteklom, prema onome
što se dogodilo, da ga zaboravi, ignoriše, potcijeni, bez ikakvog razloga. Željela je kao
teritorijalno mala i po broju stanovnika najmanja zajednica na ovim valovitim prostorima
da bude uvažena, da je drugi prihvataju kao sebi ravnu, nikada ne demonstrirajući bilo
kakvu ambiciju da drugome smeta, da drugoga ugrožava. Vjekovima je bila meta onih
kojima je malo bilo da žive na svojim prostorima, željeli su Crnu Goru pretvoriti u dio
sopstvenog zbog njene neuporedive istorije, zbog njene ne samo prirodne ljepote, zbog
mjesta na kome se nalazi. Crna Gora je pravila i greške koje su u određenim vremenima
bacale sjenku na njeno časno trajanje. Znala je da vodi tuđe ratove, znala je da gine za tuđe
interese. Govore istoričari da su Crnogorci nerijetko prvo jurišali na nebo i u pogrešno, da
bi se tek poslije toga pitali zašto im je to trebalo. Posljednja crnogorska dinastija Petrović
oblikovala je ove prostore dva vijeka i uspjela strpljivo vođena mudrošću svojih prvaka
da Crnu Goru učini državom koju su brzo prepoznali na karti Evrope kao gnijezdo i izvor
odakle su i mnogi moćni mogli da dobiju inspiraciju za vlastito oduševljenje zbog toga
što postoji jedan narod tamo u planinama iznad mora, sam sebi dovoljan, koji u najvećoj
nemaštiti je sposoban da sačini stegu, da napiše Bogišićev zakonik, da napiše Gorski vijenac,
da razvije toleranciju među vjerama i nacijama, da zadivi Igoa i druge velikane.
Uspjeli su Petrovići i kletvama i mudrim porukama i filozofijom koja se i danas izučava
na svjetskim univerzitetima i osobenom istinom kako se može opstati često ukliješten
između dva zla, velike nemaštine i agresije drugoga, da stvore državu koja je u 19. vijeku
bila priznata od drugih. Prva od balkanskih zemalja na Berlinskom kongresu dobila je
priznanje svoje nezavisnosti i trajala je sve do 1918. godine, unoseći u 20. vijek tragičnu
istinu da pobjednici nad zlom ne pišu uvijek istoriju, već su često možda i zbog svoje
državne i političke nesmotrenosti pretvarani u žrtvu vlastite pobjede. Hiljadugodišnja
istorija Crne Gore i njeno državno trajanje završeno je na neslavan način koji ne služi na
čast onima kojima je Crna Gora bila nesebično i bez ostatka posvećena velikim silama,
a posebno prijateljima iz okruženjima, bliskim narodima koji su vjekovnu oazu slobode
i pribježišta kada im je bilo teško prevarno učinili činjenicom prošlosti. U 1918. godine
napravljena je istorijska prevara. Crnogorski narod i crnogorska država su odlukom
moćnih, kvarno ambicioznih, nestali, a da niko ko je doprinijeo njenom nestajanju nije
tada ni trepnuo, ne shvatajući da se žrtvovanje bez ikakvog razloga takvih vrijednosti
- 86 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
njima kad tad mora vratiti kao bumerang.
Na navodnoj Podgoričkoj skupštini o kojoj smo slušali ovdje prethodnih decenija,
slavilo se zbog nestanka vlastite države. Slavili su ljudi, tada prisutni, na na vrat na
nos organizovanom skupu brisanje vlastitog državnog i nacionalnog imena, bacajući pod
noge svu tradiciju i pozitivne propise tadašnje Crne Gore. Taj politički i državni sujicid,
ne zabilježen u istoriji, bio je poziv onima koji se nijesu dali prevariti da ustanu, da se
pobune protiv svojih i onima kojima su služili da krenu u ponovno rađanje Crne Gore iz
pepela. Tada su pripadnici zadnje crnogorske dinastije Petrović sramno detronizovani bez
prava glasa, Crna Gora uništena bez mogućnosti da njena Vlada i Parlament, u skladu sa
njenim Ustavom, kažu makar jednu riječ. Tada je Petrovićima i ostalom dijelu slobodarske
Crne Gore koja je bila u egzilu bilo zabranjeno da se vrati u Crnu Goru. Poništeno je
sve što su uradili. Kažnjeni su za odanost svojoj državi. Oduzeto im je pravo na sve, pa
i na častan i dostojanstven život. Crna Gora nije imala đe da se vrati, jer je nestala Crna
Gora. Trebale su da prođu decenije da bi nastala nova generacija iskrenog državnog i nacionalnog,
u političkom smislu riječi, naboja koja je podigla Crnu Goru na noge, učinila
je svojom na svome. Desio se maj 2006. godine kada je kao Feniks vaskrsla jedna od
najstarijih država na ovim prostorima, kada je ovdašnji čovjek demonstrirao da je izašao
iz iracionalnih herojskih vremena i da je počeo konačno, umjesto emocijom o sebi, o
svojim interesima, o svojoj državi da razmišlja na racionalan i pragmatičan način. Upravo
suočavanje sa svojom prošlošću, pravilno vrednovanje pojedinačnog i kolektivnog učinka
i doprinosa svih državnom trajanju Crne Gore, pa i dinastije Petrović i njenih nasljednika,
u ovom slučaju, uslov je za njenu stabilnu budućnost. Ovaj Zakon o dinastiji Petrovića
govori samo o dvije obaveze koje država ima prema ovoj vladarskoj crnogorskoj kući,
njenim potomcima. Njime se na temelju prethodnih odluka crnogorske države kojima
su poništene pravno i politički prevarne odluke navodne podgoričke skupštine iskazuje
očekivan odnos prema ovoj kući koja ima posebno mjesto, kako i autor zakona kaže, na
istorijskom putu stvaranja istorijske države i utemeljenju njenog duhovnog, nacionalnog
i kulturnog bića. Država ovim zakonom ispunjava uslove za istorijsku i moralnu rehabilitaciju
ove dinastije, kao što to rade sve savremene države. Tako su radili i u Srbiji i u
Bugarskoj sa svojim dinastijama, na neki način i u Italiji. Zbog toga, vjerujem da je ovaj
zakon najmanje prostor za novu političku bitku u ovom domu, neko bi rekao unionista i
suverenista, jer Petroviće i jedni i drugi, na ovaj ili onaj način, uzimamo ili uzimaju kao
svjedoke svoje istorijske istine o Crnoj Gori. Jedina prava istina je ona u kojoj se može
prepoznati samo uvažavanje činjenica koje se, pak, ne mogu sporiti i koje nikakav napor
ne može obesmisliti. O interpretaciji, pak, činjenica, i kada su Petrovići u pitanju, koje su
bile i ostale konfrontirane, drugom prilikom. Zbog naše prošlosti, iskrenog odnosa prema
našoj istoriji i njenim akterima, dužnosti da poštujemo sebe poštujući prethodnike, mislim
da ovaj Zakon o Dinastiji Petrovića konačno treba unijeti u pravni sistem Crne Gore.
Hvala puno.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, kolega Vukoviću.
U ime Kluba poslanika Socijalističke narodne partije, poslanik Knežević.
- 87 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
MILAN KNEŽEVIĆ:
Poštovana Skupštino, poštovani građani,
Umjesto da ovaj zakonski predlog istinski bude zasnovan na dodatnoj afirmaciji
svetorodne dinastije Petrović Njegoš, plašim se da je njegova svrha potpuno drugačija i
da nema veze ni sa mrtvim, ni sa živim Petrovićima. U članu 1 predloženog zakona stoji
odredba koja nikako ne može odgovarati crnogorskoj istorijsko-duhovnoj vertikali, a glasi:
,,Ovim zakonom se uređuju pitanja od značaja za status potomaka Dinastije Petrović
Njegoš koja je detronizovana protivno Ustavu za Kneževinu Crnu Goru aktom nasilne
aneksije države iz 1918. godine”. Ovako normiranim članom predlagač u stvari priznaje
da mu je stvarni cilj falsifikovanje istorijskih činjenica i klasična manipulacija princem
Nikolom II Petrovićem, preko kojeg pojedini funkcioneri vladajuće koalicije pokušavaju
ubirati jeftine političke poene na temu kvazipatriotizma.
S obzirom da je predsjednik Skupštine izjavio da je član 1 isključivo njegova
zasluga, onda se kod mene stvara dilema za koga se donosi ovaj zakon, za princa Nikolu
Petrovića ili Ranka Krivokapića. Ako ga donosimo zbog potomaka dinastije Petrović
Njegoš, onda je član 1 nepotreban. Ako ga donosimo zbog Ranka Krivokapića, onda ovaj
zakon treba nazvati predlog zakona o istorijskim željama jednog predsjednika Skupštine.
Kako drugačije nazvati pokušaj očigledne zloupotrebe Dinastije Petrović Njegoš, koja
je u članu 1 ovog zakona poslužila kao paravan preko kojeg se pokušavaju poništiti odluke
Podgoričke skupštine i na taj način prekrajati istorijski fakti. Time se šalje i svojevrsna
paradoksalna poruka, u trenutku kada sve države regiona idu naprijed, zagledane
u budućnost, Crna Gora se vraća 93 godine unazad pošto neko ne može prežaliti što nije
rođen u 19. vijeku da spriječi održavanje Podgoričke skupštine.
Zbog toga se preko tobošnje brige za potomke dinastije Petrović Njegoš, u stvari
vrši obračun sa istorijom, vremenom, a plašim se i razumom. Ukoliko se dogodi da ovaj
zakon bude usvojen sa ovakvim članom 1, otvoriće se pandorina kutija iz koje će iskočiti
tolike pošasti da vam se ovaj projekat može vratiti kao bumerang.
Dok su u prošlosti Crnogorci stvarali slavnu istoriju, jedan broj sadašnjih Crnogoraca,
kada je već ne može stvarati, odlučio se na njeno prekrajanje. Tako me ne bi začudilo
da u doglednom vremenu neko iz vladajuće koalicije predloži odluku o poništenju
Mojkovačke bitke, sa obrazloženjem da radi o strateškom promašaju i da je za crnogorsku
vojsku bilo bolje da je njome umjesto serdara Janka Vukotića komandovao Boro Vučinić,
primjenjujući koncept kolektivne bezbjednosti, utemeljen na borbi protiv somalijskih
gusara. Može se otići još dalje u prošlost i ukinuti bitka na Vučijem dolu i Fundini, jer
njihovo pominjanje može uticati na nacionalni konsenzus o evropskim integracijama.
Tako se stvara prostor da se neka naredna većina, na osnovu utvrđenih pravila prethodne,
odluči za poništenje nekih istorijskih fakata koji nijesu po njenoj volji. Onda ćemo dobiti
kontinuitet poništavanja. Neko će htjeti da poništi odluke Avnoja, neko predaju Skadra
Albaniji, neko Berlinski kongres, dok ne poništimo vlastitu istoriju i onda formiramo
komisiju koja će je napisati ispočetka. SNP je spremna da podrži svaki zakonski predlog
kojim se afirmiše uloga i značaj dinastije Petrović Njegoš, a koji nije motivisan falsifikovanjem
istorije. Zbog toga ćemo amandmanski djelovati na predloženi zakon, kako bi
spriječili manipulaciju potomcima dinastije Njegoš.
Kada već raspravljamo o prošlosti, dozvolite da i ja na trenutak vratim ovu
Skupštinu u prošlost, i to na 29. maj 1941. godine, mjesec i po dana nakon kapitulacije
Kraljevine Jugoslavije. Naime, tog dana je tadašnji generalni konzul Italije u Frankfur-
- 88 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
tu, Đan Badista di Cassano, posjetio princa Mihajila Petrovića Njegoša, unuka kralja
Nikole I i oca Nikole II, čija se prava navodno pokušavaju ostvariti ovim zakonom, u Bad
Homburgu gdje se nalazio, gospodo, u njemačkom zarobljeništvu. Konzul di Cassano je
princu Mihajilu Petroviću je uručio pismo ministra spoljnih poslova Italije grofa Ćana, u
kojem Italija nudi unuku kralja Nikole povratak na crnogorski prestol, uz sve državne i
vojne počasti. Evo kako je princ Mihajilo Petrović odgovorio na ovu ponudu, citiram:
,,Na prvom mestu, zbog toga što sam ja uvek bio i ostajem nepokolebljivi pobornik jugoslovenskog
jedistva, ja sam poslednji čovek koji bih mogao da se upustim u planove
rasparčavanja moje zemlje. Crna Gora je sastavni deo Jugoslavije i ja ću uvek biti
najodlučniji protivnik crnogorskog separatizma koji je isključivo motivisan željom da se
oslabi i razbije jedinstvo jugoslovenske države”.
Ova izjava ne samo da potvrđuje istorijsku veličinu jednog Petrovića, a što bi naš narod
rekao, nema mu ni po kome doći da drugačije postupi, nego i potpuno poništava član
1 ovog zakona koji govori o navodnoj prisilnoj anekciji. Još jedna od nedoumica u
vezi predloženog zakona odnosi se na ostavljanje mogućnosti princu Nikoli II da sam
odluči hoće li zatražiti crnogorsko državljanstvo. Zamislite paradoksa, ovim zakonom
obezbjeđujemo fondaciji princa Nikole II četiri miliona i trista hiljada evra, kuću od 300
kvadrata na Cetinju, stan od 130 kvadrata u Podgorici, plavi dvorac na Kruševcu, bruto
platu predsjednika države, a on ne mora da ima crnogorsko državljanstvo, ili je ovdje
riječ o crnogorskoj dinastiji čijem se potomku ostavlja na volju da li će uzeti crnogorsko
državljanstvo. Valjda se prihvatanje crnogorskog državljanstva podrazumijeva kao uslov
svih uslova. Ne mogu ni da zamislim da potomak crnogorske dinastije ne želi da uzme
crnogorsko državljanstvo, a nije mu problem da uzme crnogorskih četiri miliona i trista
hiljada evra. Takođe, ono što moram da primijetim jeste činjenica da princ Nikola II ne
zna ni jednu jedinu riječ našeg jezika. Ne sporim da je rođen u inostranstvu, da je dugo
bio isključen iz balkanskih i crnogorskih dešavanja, ali mi je sasvim prirodno da je do
sada morao pokazati interesovanje da se makar elementarno služi jezikom svojih predaka.
Posebno čudi jer je princ Nikola II za vrijeme referendumske kampanje bio aktivno
uključen u promovisanje crnogorske nezavisnosti, jer se direktno stavio na jednu stranu
prihvativši politički angažman. Iako je u ovom predlogu jasno precizirano da potomci
dinanstije Petrović ne mogu biti politički angažovani, ko nam može dati garanciju da se
pred neke buduće izbore isti princ Nikola II neće pojaviti na nekom spotu jedne od članica
vladajuće koalicije, kao što je to uradio u vrijeme referendumske kampanje. Ovo pitam iz
razloga jer se prije oko procesuiranja ovog zakonskog predloga vodila tiha borba između
članica vladajuće koalicije oko toga da li i kolika prava dati potomku dinastije Petrović
Njegoš.
Prethodni zakonski predlog Vlade Mila Đukanovića princ Nikola II je demonstrativno
odbio, nezadovoljan, jer se njime ne rješava povraćaj imovine i ograničava mogućnost
javnog i političkog djelovanja. Princ je bio toliko ljut da nije želio prisustvovati
obilježavanju stogodišnjice proglašenja Kraljevine Crne Gore. Onda se poslije posjete
Ranka Krivokapića u Parizu princ Nikola naprasno razljutio i prihvatio zakonski predlog
o kojem danas raspravljamo. Ako su tada Milo Đukanović i Filip Vujanović tvrdili da je
ponuda koju je dobio princ Nikola II optimalna i potpuno u skladu sa potrebama potomaka
Petrovića, a Filip Vujanović izjavio kako se nada da neće biti prinuđen da potpiše
jedan ovakav zakon, osta enigma kakve su se .... igre odvijale pri dobijanju naklonosti
princa Nikole. Ne želim da vjerujem da se neko usudio licitirati sa princem Nikolom II,
- 89 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
potomkom Dinastije Petrović, po principu ko nudi više. Ono što je, ipak, očigledno ni
unutar DPS-a, a vjerujem i SDP-a ne postoji politička saglasnost da se pitanje potomaka
Dinastije Petrović riješi na ovako diskutabilan način koji može proizvesti dalje konverze.
Zbog toga vas, gospodo iz parlamentarne većine, pozivam da zajedno stvorimo pretpostavke
koje će, u skladu sa Ustavom i crnogorskim zakonima, omogućiti potomcima
Dinastije Petrović Njegoš da ostvare svoja prava, a da pri tom ne povrijede osjećanja
nijednog građanina Crne Gore. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
U ime Kluba poslanika Socijaldemokratske partije, poslanik Borislav Banović.
BORISLAV BANOVIĆ:
Hvala, predsjedniče.
Poštovane kolege, Klub Socijaldemokratske partije će svakako podržati predloženi
predlog zakona. Izražavamo veliko zadovoljstvo što je ovaj akt pred nama ne kao zakonski
akt nego kao čin rehabilitacije i formalne, iako u istorijskom smislu ta rehabilitacija
nije nije ni trebala dinastiji Petrović. Ovdje se samo radi o formalnom, zakonskom,
pravnom činu koji će nadomjestiti dio onog što je oduzeto dinastiji Petrović. Uopšte ne
govorim o onome što je oduzeto u materijalnom smislu, nego o onome što je oduzeto u
istorijskom, moralnom, u svakom drugom pogledu, a što je ta dinastija zadužila Crnu
Goru i crnogorsku istoriju. Pošto se već pozvalo na različita gledanja unutar kluba, da
odmah otklonim te dileme. Klub Socijaldemokratske partije u punom smislu podržava
predloženi zakon.
Ispravljanje istorijske nepravde uvijek ne može biti u cjelini. Istorija se nikad ne
vraća na mjesto gdje se desila. Protok vremena, društvena dešavanja, istorijski tokovi,
istorijske raskrsnice, a njih je u Crnoj Gori na ovim prostorima bilo mnogo, nikad se ne
ponavljaju. Uvijek se stvari dešavaju na drugom mjestu, u drugom istorijskom kontekstu,
u drugom vremenskom, političkom i opštedruštvenom ambijentu. Zbog toga ni mi
danas ne vraćamo istoriju, ne vraćamo se u taj period, niti možemo vratiti mnoge stvari
iz tog perioda, niti Socijaldemokratska partija želi vratiti mnoge stvari iz tog perioda.
Ono što želimo jeste da dio te društvene, moralne, istorijske nepravde koja je učinjena
jednoj velikoj dinastiji, da ovim činom, bar simbolično, pokušamo vratiti i nadomjestiti.
Dva su aspekta kada razgovaramo o ovoj temi. Jedan je istorijski, a drugi je zakonski i
ustavnopravni aspekt. Istorija se ne može vratiti, ne može se desiti ponovo na isti način
i na istom mjestu. Ne treba sagledavati iz ugla pojedinaca, ne treba sagledavati iz ugla
porodica. Treba ga sagledavati iz ugla vremenskih događaja. Danas će se naći mnoge
porodice u Crnoj Gori koje će naći u tim istorijskim vremenima da ih je neki vladar, dinast,
serdar ili vojvoda po nečem lošem zadužio. Isto tako, mnogi se mogu naći i reći da
su ih zadužili po dobrom. U takvim istorijskim dešavanjima i istorijskom periodu koliko
su dinasti Petrovići vladali Crnom Gorom, bilo je takvih događaja i bilo ih je u svakoj
drugoj državi, u svakoj drugoj kraljevini, u svakoj drugoj republici. Ne može se istorija
sagledavati iz takvih uskih i pojedinačnih pozicija, iz takvog pojedinačnog i uskog ugla.
Zbog toga mi na ovo pitanje i dinastiju Petrović moramo gledati u opštem istorijskom
kontekstu, što su značilo prvenstveno u smislu slobode crnogorskog naroda i što su oni
značili u smislu stvaranja države tog naroda. Stvoriti državu nije malo napregnuće jednog
naroda. Naprotiv, to je jedno od najvećih civilizacijskih dostignuća uopšte i najvećih
- 90 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
društvenih dostignuća koje može jedno društvo dostići i pokazati svoju civilizacijsku
zrelost, da je spremno da osvoji jednu od najvećih civilizacijskih tekovina, da je čuva i
da razvija u korist svog stanovništva. Upravo je u tom dijelu Dinastija Petrović odigrala
nezanimljivu ulogu u crnogorskoj istoriji. Od samog nastanka, ovdje je već pomenuto, od
1697. godine, pa na dalje, sedam dinasta su, od onih početnih oslobodilačkih, do na kraju
te dinastije stvaranja modernih elemenata te države, dali neprocjenjiv doprinos, mogu
dozvoliti sebi i takav sud, neprocjenjiv i krajnje presudan doprinos tome da je crnogorsko
društvo bilo autonomno, da je bilo slobodno i da je bilo sposobno da stvori, u početku,
primitivnu i u takvim uslovima plemensku državu, ali u posljednjim periodima vladavine
dinastije i državu sa aspektima jedne moderne države, sa aspektima i elementima
države već utemeljene nekim civilizacijskim vrijednostima francuske revolucije, iako je
bila Kraljevina. Pri kraju, poslije oslobodilačkih ratova u Crnoj Gori, elementi nacionalne
i građanske ravnopravnosti ljudskih prava u tom kontekstu i u tom vremenu su se već i
formalnopravno i suštinski, što je bajitije, dešavali u Crnoj Gori i građani Crne Gore koji
su bili druge nacije i druge vjere, mogli su uživati prava, imati, donekle, u tim uslovima
ravnopravnost kao i ovi drugi. U tom smislu želio sam još jednom naglasiti taj značaj da
sagledavamo Petroviće kroz lične, porodične, plemenske ili neke druge aspekte, nego da
sagledavamo i Petroviće i crnogorsku istoriju kroz tu vjekovnu vertikalu koja je generalno
pozitivna, ukupno pozitivna i na korist svih crnogorskih građana.
Istorijske greške, naravno pravi svaki narod i pravi i naš narod, tako da po mom
sudu, evo možemo se sporiti nećemo biti prvi koji se spore, nećemo biti ni posljednji iz
ovog sastava Skupštine na naučnom planu, istorijskom i političkom, ali je svakako taj čin
detronizacije čin samog ukidanja crnogorske države je bio necivilizacijski čin i neustavan
u formalno-pravnom smislu čin. To je na kraju krajeva pokazala kasnije i samo dešavanje
u Crnoj Gori i ekonomski i društveni razvoj, tj. stagnacija ekonomskog i društvenog
razvoja nakon 1918. godine i ponovo nakon 1945. godine kada se ponovo uspostavljaju
elementi državnosti i elementi ravnopravnosti crnogorskog društva sa ostalim crnogorske
republike, sa ostalim djelovima jugoslovenske federacije ponovo dolazi do tog razvoja u
svakom pogledu i ekonomskom i društvenom. To su nesumnjive činjenice koje, mislim
koje mnoge kolege osporavaju crnogorsku državu i crnogorsku državnost su u svojim
diskusijama često pozivali na stanje u SFRJ i stanje ekonomsko i društveno naših građana
u tom periodu. To pokazuje sama činjenica da država nosi dobro sa sobom. Naravno, ako
je dobro organizovana, ako je uredno ispravno vođena, dobra će biti više i više.
Rješenja koja su ponuđena Zakonom su sasvim primjerene toj potrebi da donekle
rehabilitujemo i formalno-pravno ulogu i status dinastije Petrović u našem društvu. Mislim
da su primjerena u svim aspektima i svim rješenjima koja su tamo data. A ovo pitanje
koje se otvorilo u javnosti koje izgleda sporno, bilo bi interesantno zaista da ga nema
tog rješenja što bi našle neke kolege od kojih očekujemo osporavanje ovog pitanja kao
zamjerku drugo, a sada su se uhvatili za ovo. Evidentno je nekada ta inekcija postojala
evidencija da je ta inekcija postojala pod okupacionim trupama srpske vojske. Uostalom
depeše koje piše komandant srpske vojske i Crne Gore kaže da smo okupirali i da je to
sve sprevedeno u tom periodu kada nije po Ustavu moglo da bude prisutna Vlada i vlast
crnogorske Kraljevine u Crnoj Gori, kada nijesu mogli da se sprovedu zakonska rješenja
iz tog perioda, u stvari su mogli da se sačekalo koji mjesec, ali nije se željelo. Sve je to bio
dio jednog plana koji je u suštini bio nasilan, protivustavan, protivpravan, i u tom smislu
ništa nema sporno sa ovim rješenjem.
- 91 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Na kraju ja bih pozvao kolege da se uzdrže od krupnih riječi i prijetnji povodom
bumeranga i ostalih poziva, poziva na velike nemire povodom jedne riječi u zakonu koje
mi svakodnevno ukrštamo. Ukršali smo je u prethodnom periodu. Svakodnevno imamo
različite ocjene mnogih istorijskih događaja, i zaista nema potrebe dizati tenziju preko
mjere zbog toga što se to sada, što je jedno takvo rješenje unijeto ovdje s pravom, nego
se treba okrenuti budućnosti, ali čuvajući najveće vrijednosti naše prošlosti. Dinastija
Petrovića jeste jedna od najvećih vrijednosti crnogorske prošlosti i mislim da oni koji
to kažu i koji to misle, a mislim da ih je većina danas u sastavu ove skupštine, treba i da
pokažu u svom pristupu ovom zakonu. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, poslaniče Banoviću.
U ime Kluba poslanika Nove srpske demokratije predsednik te partije Andrija
Mandić.
ANDRIJA MANDIĆ:
Dame i gospodo, gospodine predsjedniče Skupštine,
Evo koliko čujem Vi ste direktno odgovorni za pojedine formulacije u ovom zakonu
zbog kojih ga, nažalost, nećemo moći, ako se ne prihvate određeni amandmani koje
ćemo predložiti, izglasati od strane svih poslanika u crnogorskom parlamentu.
Dakle, nema nijedne stranke u ovom parlamentu koja nije proklamovala jedno,
rekao bih i ljudsko i moralno pravilo da treba vratiti svima onima kojima je u prošlosti
nešto nepravedno oduzeto da im se imovina mora vratiti pa tako kako se vraća svim
građanima Crne Gore imovina treba da se vrati i nekada prvoj crnogorskoj porodici našoj
dinastiji Petrovića. Imovina, takođe treba da se vrati i našoj dinastiji Karađorđevića. To
su neke stvari koje je po meni dužan da uradi crnogorski parlament i mi kao poslanici
koji trebamo da ispravimo greške naših očeva, djedova, pradjedova imamo dobru priliku
da to uradimo.
Nažalost, nekoliko formulacija u ovom zakonu ja vjerujem bez ikakve potrebe
kojima se želi praviti revizija istorije i mijenjati ono što je bilo naše istorijsko iskustvo i
stvarno što se dešavalo u prošlosti, zaslužuje da se osvrnemo i na tu našu prošlost onako
kako je mi doživljavamo, kako je mi shvatamo i zašto postoji čitav niz istorijskih dokaza.
Dakle, Velika skupština srpskog naroda u Crnoj Gori koja je održana 1918. godine,
konstatovala je nesumnjivo tadašnje raspoloženje većine građana Crne Gore. Ona
je donijela određene odluke. Jedna od odluka je bila da se Crna Gora ujedini sa Srbijom,
ujedini u jednu državu. Jedna odluka je bila da se imovina dinastije Petrović konfiskuje.
Bilo je još tu određenih odluka o osnivanju izvršnih odbora koji treba te odluke da saopšte
u Beogradu. Uradila je nešto podgorička ta skupština, kako su je zvali Podgorička
skupština uradila je nešto što se tada dešavalo i u drugim krajevima Austrougarske. To se
dešavalo u Zagrebu, to se dešavalo u Novom Sadu. Nešto slično se dešavalo u Bratislavi
u Pragu, na mnogim drugim destinacijama. Zašto kažemo Austrougarska
Kažem iz jedne proste činjenice što mi u Crnoj Gori prosto prećutkujemo i našim
potomcima ne želimo da kažemo da nije bila pravno ista pozicija Kraljevine Srbije i
Kraljevine Crne Gore. Kraljevina Crna Gora je kapitulirala. Njena Vlada je donijela odluku
i 25. januara 1916. godine potpisana je kapitulacija na Cetinju. U ime Crne Gore
su kapitulaciju potpisao komandir Lompar i brigadir Jovo Bećir, u ime Austrougarske
- 92 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
potpisao jedan major, jedan general. Ja imam tu podatke, jer je jedan čovjek koji posebno
cijeni i uvažava dinastiju Petrović vaš Cetinjanin, Srbin sa Cetinja Jovo Markuš toliko
prikupio podataka i dokumenata vezano za to objavio u nekolike knjige, i ti dokumenti
svoje na raspolaganje svim u Crnoj Gori.
Dakle, 1916. godine Crna Gora je kapitulirala, i Crna Gora je postala sastavni dio
Austrougarske. I od tada je zemlje saveznice tretiraju kao sastavnim dijelom Austrougarske.
Zbog toga 1918. u Crnoj Gori se dešava isto ono što se dešava u Zagrebu, što se
dešava u Novom Sadu, što se dešava u drugim djelovima Austrougarske. Zato se oni koji
oslobađaju Crnu Goru 1918. i kažu - okupirali smo, jer se to doživljava kao teritorija Austrougarske.
Eto to su one stvari što mi u Crnoj Gori, u maloj državi gdje smo kao jedna
porodica, pa prosto kako se u porodicama u plemenima pa i na nivou države mnogo toga
našto nijesmo bili ponosni, voljeli smo da sakrijemo. Kada bi pitali sada nekog Crnogorca
da li je Crna Gora ikada kapitulirala, vjerujte 99% bi reklo nije nikada. Uvijek sve junaci,
brkovi, juriši, ali nije bilo tako. 25. januara 1916. na osnovu odluka Vlade Crne Gore,
predstavnici Vlade Crne Gore su potpisali kapitulaciju na osnovu kojih je Crna Gora ušla
u sastav Austrougarske. To je polazno stanje.
Međutim, Vidovdanski ustav 21. godine uopšte nije uvažio te odluke Podgoričke
skupštine vezano za konfiskaciju imovine dinastije Petrović. Pa pošto ni jedan zakon
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca nije uvažio te elemente i te odluke Skupštine koja je
održana 1918. u Podgorici, stekli su se uslovi da 27. godine se donese Zakon u Kraljevini
Srba, Hrvata i Slovenaca o otkupu imovine dinasije Petrović Njegoš od njihovih potomaka.
I 42 miliona je tada odvojeno u budžetu tadašnje države, što je red veličine današnjih
preko 100 miliona evra da se isplate potomci te dinasije. Oni su svi potpisali koji su bili
tada živi da to prihvataju i počela je isplata. Šta se desilo U međuvremenu je knjeginja
Ksenija pokupovala kuće na Azurnoj obali, jer se radilo o tako velikoj veličini para da
su mogli lagodno da žive. Princ Mihailo Petrović Njegoš, evo držim njegove memoare
koje je on objavio 1961. godine u Srpskoj narodnoj odbrani u Kanadi, poslije toga je još
živo 25 godina pošto je objavio ovu knjigu, on tu precizno navodi da je imao čak diplomatski
pasoš Kraljevine Jugoslavije. Tako kada je 1941. uhapšen u Parizu, on je izvadio
diplomatski pasoš i prema njemu su se ophodili tog trenutka kao što su se ophodili prema
drugim diplomatama Kraljevine Jugoslavije.
Dakle, od 1927. godine porodica Petrović Njegoš na osnovu sporazuma sa Vladom
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca je riješila svoj status. Odobrena su ogromna
sredstva, i ta su sredstva isplaćivana sve do 1945. godine. Čak i ona vlada koja je bila u
izbjeglištvu isplaćivala je ta sredstva i te obaveze koje su bile prema dinastiji Petrović.
1945. godine unuci gaetaša koji su bili u partizanima zaboravili su na svoju dinastiju, na
svoga kralja i oni su donijeli odluku, ima izvještaj kojim se obavještava ambasador Ljubo
Leontić “Smrt fašizmu, sloboda narodu” 1945. da su odlukom Ministarstva finansija povjerljivo
broj 111 od 30. jula ove godine obustavljene isplate knezu Mihailu Petroviću,
knjeginji Kseniji, knjeginji Violeti itd.
Znači, to je 1945. jedna od prvih odluka da se zabrani isplata porodici Petrović
Njegoš. Šta se desilo Jedan časni čovjek doktor Pero Šoć piše pisma Josipu Brozu Titu
1959. godine. Piše pisma drugu Veljku, drugu Janku, drugu ovom, drugu onom, moli da
spase da knjeginja Ksenija ne umre od gladi, jer je ona prodala te vile koje je kupila, sve je
potrošila, na ivici je egistencije. Moli da se pomogne, oni ga upućuju, piše pisma administrativnim
odborima FNRJ, Vladi Crne Gore niko jednim centrom neće da pomogne kn-
- 93 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
jeginju Kseniju. Djeca komunizma danas snimaju predstave knjeginja Ksenija, a njihovi
očevi nijesu tada bili spremni da pomognu našu dinastiju sa jednim jedinim centrom. To
je sramota svih nas. Imali smo danas priliku tu sramotu da ispravimo, tako što ćemo imati
formulaciju iza koje će se podići 81 ruka u ovom parlamentu, i to želimo da uradimo.
Dakle, mi Srbi na Balkanskom poluostrvu izuzetno smo ponosni kao narod što
smo imali u XIX vijeku tri narodne dinasije. Imali smo i Karađorđeviće i Obrenoviće i
Petroviće. To je činjenica sa kojom se posebno ponosimo, jer je veći narod od nas bili su
prisiljeni da na svoj presto dovode njemačke plemiće i da ih proglašavaju svojim kraljevima.
Šta se danas dešava
Danas imamo potomke i dinastije Karađorđevića i Petrovića koji slabo govore
srpski jezik, ali vjerujemo da će njihova djeca to naučiti bolje da rade i da će u njima
proraditi oni dobri geni koji su nekada postojali. Ja se slažem sa gospodinom Banovićem
da su naše dinastije posebno porodica Petrovića, pa i Karađorđevića imali svoje uspone
i padove. Ostavili su oni onih ružnih tragova pojedini među njima od kojih bih posebno
izdvojio knjaza Danila i u Kučima i u Bjelopavlićima, neki su se čak ponašali i sramotno.
Ali, je bilo takvih pojedinaca kao što je Njegoš, a posebno sveti Petar Cetinjski koji su
nadvisili sve nas, koji su nadvisili svoje vrijeme koji su bili najveći ljudi svog vremena, i
to je ono što treba da poštujemo prvoj i najvećoj crnogorskoj porodici porodici Petrović.
To priznanje trebamo da im ovdje odamo i treba da se sjetimo i Mihaila Petrovića, da se
podsjetimo svi važnih i značajnih ljudi kako za vas koji ste danas nacionalno Crnogorci,
tako i za nas koji smo Srbi, a čiji su preci stvarali nekadašnju državu Crnu Goru i čiji
su preci, takođe ujedinjavali srpstvo ili se borili protiv toga. Ali da znamo da jedna od
sabirnih tačaka ispravljanje istorijskih nepravdi prema svakom građaninu, prema našim
dinastijama, prema porodici Petrovića, prema porodici Karađorđevića. Možemo to da
uradimo. I ja bih vas zamolio i pozvao da izađete u susret amandmanima koje ćemo
predložiti, jer i mi želim, kao što i vi hoćete, da ispravimo određenu istorijsku nepravdu,
a ovaj pogrešni osvrt na istoriju koji nam predlaže predsjednik Parlamenta, mislim da je
neprihvatljiv i da ćete samo imati jednu prostu natpolovičnu većinu koja će podržati ovaj
predlog zakona. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, kolega Mandiću.
Dozvolite mi da kao srpski student poučim nekim stvarima na kojima gradite svoju priču.
Molim vas da se čujemo samo. Dva puta sam prozivan po imenu i prezimenu kao što ste
čuli. Nema drugih predsjedavajućih pa moram govoriti ovako kako govorim.
Kolega Mandiću, naučite jednu stvar. Kapitulacija je vojni čin. To vam piše u
svakom udžbeniku prava, a ne pravno-politički čin. Da je to što Vi govorite tačno, ne bi
bilo Francuske kad je kapitulirala u II svjetskom ratu, ne bi bilo Češke, ne bi bilo Poljske.
Uzmite udžbenike, ja sam učio iz srpskih udžbenika tako da možete vjerovati na riječ da
je kapitulacija vojni čin, a ne pravno-politički. To je prva stvar koju ćete naučiti i onda
ćete shvatiti da sve što govorite nema svoju osnovu. Ja sam dužan da odbranim barem
pravnu školu koju sam izučavao i koju sam polagao, ako ništa drugo. Samo izvolite.
ANDRIJA MANDIĆ:
U članu 1 napisano je da je izvršena nasilna aneksija aktom nasilne aneksije državi
iz 1916. godine. Ja bih pozdravio, jer se to tada desilo. Nakon te kapitulacije prestala je
- 94 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
da postoji država Crna Gora i ona je postala sastavni dio Austrougarske. To je ta nasilna
anestija koja bi mogla ovdje da ostane. A sve druge države poslije kapitulacije kada se
uspostavljaju kao države moraju imati bar marionetske vlade. Crna Gora nakon 1916.
nije imala ni marionetsku vladu. Postojao je i Nedić u Srbiji i država Srbija, postojala je
nekakva država Francuska i Peten.
Znači, kada se uspostavlja državna organizacija i neka država mora da postoji
vlada, makar ona bila i marionetska. U slučaju Crne Gore, nakon aneksije 1916. godine
samo je pripojena Austrougarskoj, nema nikakve državne organizacije, čak ni marionetske
vlade, a siguran sam da se moglo uspostaviti da su to željeli da urade Austrougari.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Da Vas podsjetim. To su dva pravna institute, kapitulacija i aneksija. To su dva
pravna instituta i žao mi je, eto isto kao da ja sa vama i profesorom Radulovićem diskutujemo
o željezu i napravimo bih neke elementarne greške u razumijevanju strukture
željeza, odnosno ugljovodonika pa nadalje. Ali, u pravu mislim da sam na svom terenu,
srpska škola pravna me je dobro naučila i mislim da znam dobro tu razliku. Na kraju
polagao sam je . Upotrebljavamo je u ime pravde zato sam studirao nijesam studirao
za nepravdu. Ne nema komentara. Ja sam samo zato što sam lično prozvan. Povreda
Poslovnika, to možete. Izvolite.
MIODRAG VUKOVIĆ:
Nije austrijska, austrougarska skupština detronisala Petroviće nego Podgorička
skupština. Ja sam takvu istoriju učio i zato je zakon na toj liniji, a ne da zadiremo u stvari
iz 1916. Hvala puno.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Poslanik Pavlović da u ime Kluba PzP čujemo njegov stav. Izvolite, kolega
Mustafić iz Bošnjačke stranke sljedeći.
KOČA PAVLOVIĆ:
Hvala, gospodine predsjedniče.
Poštovane koleginice i kolege, poštovani građanke i građani Crne Gore,
Ovih zadnjih pet minuta u Parlamentu mislim da vrlo zorno govori o tome šta je
danas na dnevnom redu.
Dakle, danas na dnevnom redu po namjeri da kažem aktuelnog autora prvog člana
ovog zakona je u stvari da se piše udžbenik istorije. Ja mislim da ovdje najveći broj nas
nije kompetentan da piše udžbenike istorije. Mislim da to treba ostaviti nekim drugima
koji su za to kompetenti. Mislim da bi bilo mnogo bolje da ova vlast skupi hrabrosti pa
odbrani dignitet i legimitet autora onoga udžbenika koji je bio dobar istorije i u kome
su bili napisali neke nesporne na sudu dokazane istorijske istine vezano za ulogu ovoga
režima u ratnim devedesetim. Dakle, da se odbrani njihovo pravo na naučnu istinu, a ne
da mi u Parlamentu preuzimamo njihovu ulogu, pišemo nekakvu istoriju za koju mi mislimo
ili većinom glasova donosimo istorijske istine ovdje u Parlamentu, a kada se pojave
legitimni autori, kada napišu u udžbenik istorije ono što se dešavalo, svoju interpetaciju
naučnu interpetaciju onoga što se dešavalo od 1991. pa do 1995., onda dopuštamo da se
na njih izvrši pritisak i da se taj udžbenik povuče.
Dakle, poštovane građanke i građani Crne Gore, odnos prema dinastiji Petrović
- 95 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Njegoš je odnos prema državi Crnoj Gori, odnos prema našoj tradiciji, prema našem istorijskom
nasljeđu. Zato je apsolutno nužno da ovaj zakon usvojimo najvećim mogućim
konsenzusom, a da bi to uradili mi moramo otkloniti ove nepotrebne formulacije iz člana
1 Predloga zakona koje su primjerene, kao što sam rekao udžbeniku istorije, a nikako
pravnom aktu. Nema dileme, makar ja nemam dileme da su te paranaučne formulacije i
umetnute unutar kao kukavičije jaje da bi se spriječio konsenzus koji je prilično izvjestan
ovdje.
Dakle, dokaz za ovu moju tvrdnju je upravo predlog DPS-a, onaj prvotnji predlog
toga prvog člana taj tekst prvog člana zakona koji je DPS predložio Vlada, glavom DPSa
predložila nema ove formulacije koje u stvari sada izazivaju sve ove ovdje konkretne
polemike. On prosto to ne sadrži, onako potpuno je, da kažem primjereno pravnički, a
nije istorijski.
Poštovane kolege iz DPS-a i SDP-a, mi iz Pokreta za promjene smo dobro svjesni
vaše partijske političke potrebe da što duže očuvate postojeće podjele u Crnoj Gori, da
neke i produbite možda, da neke nove otvorite itd. i da uopšte ne propuštate nijednu
priliku koja se ukaže, ako se ukaže i kada se ukaže, a koja omogućava da se kreiraju
neke nove podjele, vi te prilike obično ne propuštate iz potpuno jasnih razloga, i mi smo
svjesni toga. Svjesni smo potpuno vaše potrebe da, podgrijavajući stare i otvarajući nove
podjele vi u stvari vladate, jer vladate upravo zahvaljujući tim podjelama, na podjelama
itd. Nijesam rekao ništa novo, to su svi politikolozi koji se ozbiljno bave političkom
scenom konstatovali, a mislim da o tome vrlo jasno svijest ima cjelokupna crnogorska
javnost. Ali vas uprkos svemu tome, dakle uprkos toj našoj svijesti o tome da to jeste vaš
partijski, uskopartijski interes, ja vas pozivam i mi iz Pokreta vas pozivamo da to ne radite
ovoga puta. Pitanje odnosa prema Petrovićima prevazilazi mnoge podjele koje ste vi
otvorili u Crnoj Gori i koje pokušavate da institucionalizujete, što je jako zabrinjavajuće.
I Crnogorci, i Srbi, i Bošnjaci, i Albanci, i Hrvati u Crnoj Gori osjećaju dinastiju Petrović
kao svoju. Mislimo da je krajnje štetno za javni interes države Crne Gore da neko
pokušava taj prirodni konsenzus da naruši sa kukavičijim jajetom.
Pokret za promjene je predao amandman koji je jednostavan. Briše se ovaj dio prvog
člana koji izaziva ove nesuglasice i u stvari se predlaže tekst prvog člana na način ili
u onom obliku, u onom sadržaju koji je prethodno bio predložen od strane Vlade. Dakle,
taj DPS-ov predlog i mi mislimo da je to DPS potpuno prihvatio, u stvari očekujemo da
će biti prihvatljivo da taj tako formulisani prvi član bude prvi član toga novog zakona.
Dakle, vjerujemo da ćete, uprkos dosadašnjem iskustvu, ipak prihvatiti i omogućiti,
prihvatiti ovu našu amandmansku sugestiju i omogućiti da svi u ovom parlamentu ili u
najvećem broju glasamo za ovaj zakon. Poštovani građani Crne Gore ovdje se radi o
vašem novcu i ja mislim da smo mi dužni da vama objasnimo i opravdamo te finansijske
aspekte ovog zakona.
Poštovani građani, i Karađorđevići koji su detronizovali dinastiju Petrović Njegoš
su imali bolji odnos prema dinastiji Petrović Njegoš od ove aktuelne vlasti u dosadašnjem
periodu i Karađorđevići koji su detronizovali oni su dinastiji Petrović Njegoš odredili su
neke apanaže koje su bile isplaćivane. Ova vlast koja je nasljednica, da kažem nastavljač
one prethodne komunističke vlasti kojoj je bilo antimonarhizam koji je bio imanentan, ona
je u stvari samo nastavila u pogledu odnosa prema dinastiji Petrović Njegoš je nastavila
taj odnos komunistički odnos prema toj dinastiji, i to je na izvjestan način logično. Meni
su nelogični i po malo su da kažem licemjerni, ne pomalo nego dosta su mi licemjerne
- 96 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
sada neke krokodilske suze koje ti nekadašnji ubijeđeni antimonarhijski sada liju kao
ubijeđeni ostrašćeni monarhisti jadnom tužnom sudbinom dinasije Petrović Njegoš itd.
Dakle, ovaj režim je, kao što znate, pokušao, ja ne znam u stvari koliko je to
poznato crnogorskoj javnosti, ali ovaj režim je pokušao da politički adoptira, usvoji princa
Nikolu Petrovića pokušavajući ga uvući u svoje partijske strukture itd., nudeći mu u
stvari neku poziciju političku namjeravajući u stvari da od njega naprave nekog novog
Kilibardu za opštu upotrebu, pa kada je princ Petrović to odbio svojevremeno, onda je
on potpuno ekskomuniciran od strane režima i režim je prema njemu zauzeo i prema
projektima koje je on pokušavao da pokrene, a nije pokušavao pokrenuti zarad vlastitog
interesa, nego ih je pokušavao pokrenuti zarad interesa Crne Gore i njene kulture i njenog
kulturnog proizvoda, režim je prema tim od toga trenutka kada je on odbio da prihvati tu
ulogu koja mu je bila namijenjena, režim ga potpuno ekskomunicirao, zaustavio u stvari
te njegove projekte.
Poštovane građanke i građani Crne Gore, od vremena refomskih snaga Anta
Markovića pa do danas demokratske i reformske snage u Crnoj Gori koje se danas, između
ostalog, zovu i Pokret za promjene pokušavaju u stvari da Crnu Goru vrate u Evropu.
Dakle, povratak u Evropu jeste bio slogan te kampanje refomskih snaga, a slika
koja je pratila taj tekst je bila ona čuvena fotografija kralja Nikole sa njegovim zetovima
koji su bili sa brojnih različitih evropskih dvorova i različitih evropskih dinastija, to je
u stvari bio iskaz onoga što su reformske snage tada, demokratske snage projektovale
kao politički cilj, a to je povratak, u stvari u onu Evropu tih vrijednosti, znači u Evropu
evropskih vrijednosti, u Evropu evropskih standarda, ne samo u geografsku Evropu i ne
ostanak na Balkanu u kulturološkom smislu.
Vraćajući dostojanstvo dinastiji Petrović Njegoš mi vraćamo Crnu Goru u tu evropsku
sliku. Tranziciona Crna Gora ima svoga dinasta, kao što svi znamo čija je porodica
nagomilala bogatstvo kako Petrovići nikada nijesu imali. Ona je to stekla siromašeći
državu Crnu Goru, tačnije, poštovane građanke i građani Crne Gore, ovaj aktuelni dinast
i njegova dinastija se obogatila jer ste vi postali siromašni. Crnogorski dinast, kao što
znate, poštovane građanke i građani Crne Gore se povukao iz izvršne vlasti zato što je
Evropa to tražila, jer je postalo neodrživo, postalo je štetno za državu Crnu Goru da
bude prepoznavana po njemu i njegovim prijateljima. Mi mislimo, poštovane građanke i
građani Crne Gore da je konačno sazrelo vrijeme, ako zaista hoćemo u Evropu da Crna
Gora ne bude više prepoznavana po dosadašnjem i aktuelnom crnogorskom dinastu i njegovim
prijateljima, da ne bude prepoznavana više po Šariću, po ličnostima koje jesu, da
kažem u sebi objedinjuju ili su, da kažem svojevrsna metafora toga evropskog konteksta
i iskaz nekih evropskih vrijednosti. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala Vam.
U ime Kluba poslanika Bošnjačke stranke poslanik Suljo Mustafić.
SULJO MUSTAFIĆ:
Zahvaljujem.
Uvaženi predsjedniče Skupštine, uvaženi predstavniče Vlade, uvažene koleginice
i kolege,
Klub Bošnjačke stranke će podržati usvajanje zakona o statusu potomaka dinas-
- 97 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
tije Petrović Njegoš sa uvjerenjem da se, prije svega, radi o naknadi civilizacijskom činu
odgovorne vlasti države repulikanskog uređenja prema dinastiji, nesporno zasluženo za
istorijsko trajanje i razvoj Crne Gore.
Isto tak radi se i o pravednom činu u odnosu na legitimne imovinske i statusne
zahtijeve naslednike dinastije koji su se pokazali dostojnim takvog odnosa. Takođe, nesporno
je u historiji da su njihova prava ukinuta protivno tadašnjem Ustavu Kraljevine
Crne Gore, a sigurno je da, bez obzira na različita viđenja njihove vladavine koja je
posebno prema pripadnicima bošnjačkog naroda bila u pojedinim ne tako rijetikim istoriskim
razdobljima veoma okrutna posebno u takozvanim neoslobođenim krajevima, ova
dinastija ima velikih istoriski značaj za konstuisanje Crne Gore i njenog međunarodnog
priznanja i uopšte ulazak Crne Gore među evropske države. Mislimo da današnja Crna
Gora time iskazuje svoj odgovoran pristup prema historijskom nasleđu, ličnostima koje
su ga obilježile, kao i njihovim potomcima.
Ovim Predlogom zakona Crna Gora slijedi onu praksu ostalih država repoblikanskog
uređenja kao i nekih balkanskih država, kao što su Bugarska, Grčka koje su svojim
nekadašnjim dinastijama, odnosno, njihovim naslednicima dali prava koja im pripadaju,
uključujući i djelimično i povratak njihove imovine. Riječ je o istorijskoj i moralnoj rehabilitaciji
pripadnika dinastije Petrović, koja je nasilno svrgnuta 1918. godine. Znamo
i da su dinasti, odnosno, naslednici dinastije Petrović, dali značajan doprinos u novijem
periodu i povratku reafirmacije državne nezavisnosti. U periodu rata na balkanskim prostorima,
raspada Jugoslavije i posebno prilikom učešća crnogorskih građana u okupaciji
susjednih država bili su prepoznati po svojim antiratnim aktivnostima, osudi zločina i
težnji ka mirnom rešavanju konflikata. Takođe, njihov zvaničan naslednik Nikola Petrović
istaknuti je kulturni poslenik koji daje značajan doprinos afirmaciji kultuno-umjetničkog
nasleđa naše države i njegove prezentacije u Evropi. Očigledno je da su za primjenu ovog
zakona potrebna značajna materijalna sredstva koja su sigurno opterećenja za državni
budžet, međutim, vjerovatno prava jedne istoriski i državnotvorno dinastije vrjede malo
više od, recimo, nekoliko koncerata na Jazu.
Ono što mi iz Bošnjačke stranke uočavamo kao neadekvatnu formulaciju, jeste,
član 3 ovog zakona u kome se naglašava da potomci dinastije čuvaju i afirmišu tradiciju
dinastije Petrović- Njegoš vršenjem kulturnih, humanitarnih i drugih nepolitikih poslova
u cilju afirmacije crnogorskog identiteta, kulture i tradicije. Ponoviću, ono što sam juče
rako, u raspravi o izmjenama Ustava, nadamo se da je riječ o jezičkoj nepravilnosti.
Nikome ne smeta crnogorski identitet, ali šta je sa identitetima drugih naroda. Bila bi
neuporedivo bolja formulacija koja bi govorila o afirmaciji identiteta kulture i tradicije
multietničke, multikulturne i viševjerske Crne Gore kakva ona u suštini danas jeste i
kakva se danas odužuje dinastiji Petrović. Vjerujemo da je i princ Nikola II Petrović
promoter upravo takve Crne Gore. Takođe, smatramo da je ovo prilika da nadležnim
institucijama posebno Vladi postavimo još nekoliko pitanja. Naime, ako se na ovakav
način, nakon dugog vremena ćutanja i nemuštog odnosa prema onima koji su oštećeni
ili im je nanijeta historijska nepravda, odužujemo i kao društvo i kao država, pitamo se
da li ima iste obaveze prema svima ostalima kojima su imovinska i druga prava oduzeta
ili suspendovana u komunističkom i ranijem perodu. Kao predstavnici Bošnjačkog
naroda koji je često bio na udaru brojnih istoriskih nepravdi, smatramo da država ima
iste obaveze koje treba da ispuni prema našim sunarodnicima čiji su preci oštećeni i u tri
historiska perioda bili žrtve agrarnih reformi, pljački kao i institucionalnih komunističkih
- 98 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
konfiskacija, a isto tako i prema pripadnicima svih ostalih naroda čiji su pojedinci preci
oštećeni u tom periodu. Postavljamo pitanje, šta je sa imovinom vjerskih zajednica Šta
je sa vakufima i zadužbinama i imanjima koja su oduzeta islamskoj zajednici Kada će
ona postati ponovni vlasnik nad otetom imovinom
Ovo su samo neka pitanja koja traže odgovor i koja će ovdašnje institucije morati
da riješe sada ili uskoro kada se to od njih bude tražilo nakon otvaranja pregovora sa
Evropskim institucijama. Ponavljam Klub Bošnjačke stranke će podržati predlog ovog
zakona, uz očekivanje da on otvara put za brži i djelotvorniji poces restitucije, za povraćaj
prava svima kojima je na bilo koji način bespravno oduzeta imovina ili nanijeta nepravda
u bilo kojem periodu naše historije. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Ovim smo završili krug prestavnika klubova, Klub Albanskih poslanika je ustupio
svoje vrijeme drugim kolegama.
Idemo redom po redosledu prijavljenih u raspravi. Govoriće prvo kolega Vukčević, neka
se pripremi kolega Lalošević.
Izvolite.
ZORAN VUKČEVIĆ:
Zahvaljujem.
Raspravu o ovom zakonu ne smijemo upotrebljavati ili bolje rečeno zloupotrebljavati
u bilo koje svrhe, posebno ne u političke. Imajući u vidu, prije svega, značaj i ulogu
dinastije Petrovića u ne tako malom periodu od 200 godina. Odnos prema Petrovićima je
odnos prema Crnoj Gori, i to prema današnjoj i prema budućoj Crnoj Gori. Zato se moramo
odnijeti odgovorno i sa pravnog, istoriskog, humanog, moralnog, političkog, a prije
svega, sa civilizacijskog asprekta. U tom smislu, polazeći od interesa države da očuva
i definiše ulogu i značaj dinastije ovim zakonom se žele stvoriti uslovi za svojevrsni
ugovor između države i potomaka dinastije Petrović. Na taj način se omogućava potomcima
dinastija da imaju poseban odnos prema Crnoj Gori, jer sticanjem istoriskih okolnsti
potomci su sada građani neke druge države. Zapravo ovim zakonom se stvaraju načini
da se porodici Petrović obezbijede uslovi da mogu dio svog života vezati za Crnu Goru
i da mogu u granicama realnih mogućnosti u raznim oblastima podržavati Crnu Goru, u
oblasti kulture, preduzetništva, infrastrukture, odnosno, ukupni razvoj države. Države
koju su njihovi preci stvarali. Neosporno je da savremena Crna Gora ovim zakonom želi
da rehabilituje dinastiju Petrovića koja je isključivo iz političkih razloga protjerana iz
Crne Gore što je i definisano u članu 1 ovog zakona.
Postavlja se pitanje, da li je to dovoljno O tome je govorio kolega Vuković. Nisam
siguran da se jedan takav događaj u istoriji Crne Gore može definisati i obrazložiti
samo na taj način. Jasna je istorijska činjenica da je Podgorička skupština 1918. godine
ukinula državu koja u vrijeme donošenja odluke bila suverena, međunarodno priznata,
koja je imala Ustav, vladaoca, Narodnu Skupštinu kao ustavotvorni i zakonodavni organ,
Vladu, pravni poredak. Odluka Podgoričke skupštine svojom sadržinom generisala je
dugoročne procese crnogorska državnost, crnogorski narod i njegova kultura i sada, posle
više od 9 decenija trpe štetne posledice njenog donošenja i izvršenja. Postala je simbol
koji opominje na savjest iz jednog razloga njene donosioce protagoniste i pristalice, a iz
drugog razloga one koji su nevoljno trpjeli njene štetne posledice. Isto tako moramo biti
- 99 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
svjesni činjenice da su odluke Podgoričke skupštine i pravno, a i politički stavljene van
snage nizom odluka ustavnog karaktera kojim su ustanovljene i konstituisane. Prije svega,
odlukama drugog zasijedanja AVNOJ-a 29. novembra 1943. godine, ali isto tako kao
samostalna država na sjednici crnogorske antifašističke skupštine oslobođenja 14. jula
1944. godine koja je kao takva ušla u Federativnu Jugoslaviju i svaki put kada je donešen
Jugoslovenski Ustav i svaki put kada su i Crna Gora i Srbija donosile svoje Ustave od
1923. 1963 i 1974. godine, a najviše 21. maja 2006. godine. Isto tako postavlja se pitanje
da li je dovoljno rehabilitovati samo porodicu Petrović Šta je sa ostalim porodicama, sa
žrtvama bijelog terora Božićne pobune, sa svima onima koji su dali ono što su najviše
imali, svoje živote za svoju Crnu Goru Sta je sa svim onim ministrima koji su ostali
vjerni Crnoj Gori i kralju. Kako rehabilitovati te porodice i da li je to moguće uraditi samo
na ovaj način
Ako se želi rehabilitovati sve žrtve kroz rehabilitaciju dinastije, ja mislim da to
nije dovoljno i da to nije moguće uraditi samo na ovaj način. Mislim da naš odnos treba da
bude cjelovit i da naš odnos mora biti, prije svega, jednak prema svima i prema ukupnom
događaju u cjelini i u potpunosti. Da ne ulazimo u detalje tog događaja, naš zadatak je da
stvaramo Crnu Goru ekonomski i demokratski razvijenu i stvaramo uslove da se nikada
više ne samo ne ponovi 1918. već da nikada niko ne pomisli na taj način mijenja Crnu
Goru, nego da stvaramo državu u kojoj ništa nije vrijedno kapi krvi bilo kog građana
Crne Gore. Ne smijemo nikada više dozvoliti da nasilje bude tretirano kao vrijednost.
Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, poslaniče Vukčeviću. Imate komentar, poslanika Živkovića.
RADOJICA ŽIVKOVIĆ:
Gospodine Vukčeviću, vi ste u vašem izlaganju, obrazlažući ovaj član 1 i potrebu
da on ostane u zakonu, citirali gospodina Miška Vukovića, pozvali ste se i na njegovo
izlaganje. Ja mislim da vi niste pročitali neke njegove ranije važne citate. Pošto ja volim
kad sam dokon da čitam te istoriske stvari. U istoriskim zapisima 1997. godine drugog
mjeseca Miodrag Miško Vuković napisao je članak veliki, imam ga čitavog, pet godina
od stvaranja SRJ.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Kolega, da vam kažem nešto. Vrijeme vam ne ide, stoji, kolega Vuković ima pravo
na repliku, jer ste ga u komentaru prozvali direktno. Samo da znate.
RADOJICA ŽIVKOVIĆ:
Nema problema, znači ja imam kompletan taj članak. Znate zašto sam tražio taj
članak Negdje zime 2008. Matica crnogorska objavila je sledeći članak. Među privma je
članak Miodraga Miška Vukovića napisanog povodom petogodišnjice ostvarivanja SRJ.
Vuković je o SRJ govorio kao o državi koja je nastala na slobodarskim, demokratskim
i državotvornim tradicijama Crne Gore i Srbije. On je imao pozitivan stav o ujedinjenju
1918. o Podgoričkoj skupštini kao i državnim političkim ciljevima Crne Gore i Srbije.
Sa druge strane, Vuković je negirao državotvornu tradiciju ostalih jugoslovenskih republika
za Hrvatsku je tvrdio da nikad nije bila država, da Hrvati nijesu imali potrebnu
nezavisnost ni nacionalnu slobodu pa ni ostalu afirmaciju. Slično je tvrdio i za Sloveniju,
- 100 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
BiH, Makedoniju negirajući državni legitimitet. Zato je za izdvajanje ovih jugosovenskih
republika iz SRJ 1991-92. godine govorio da je to neustavno a da Evropa primjenjuje
duple standarde. Vuković je crnogorski referendum od 01. marta 1992. godine smatrao
demokratskim činom, a SRJ kao državu srpskog i crnogorskog naroda, zajedničkog jezika,
iste kulture i vjere, tradicije i ekonomskog interesa. Znači, sve ste to trebali znati pa
ga citirati. Ovo je potpuno pozitivno što je gospodin Miško Vuković, ja sam to provjerio u
ovom tekstu i pola govora Andije Mandića ima ovdje. Mi bi mogli da ga na osnovu ovog
slobodno primimo u Novu srpsku demokratiju.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala vam.
Ako pritate predsjednik Skupštine, a pitate ga, to nije bio citat gospodina Vukovića
to je bio opis gospodina Vukovića. Ima pravo na repliku, ali to nije bio citat, nego opis o
njemu. Izvolite.
Hoćete repliku, nisam vas vidio od govornice.
MIODRAG VUKOVIĆ:
Gospodine Aleksiću, ne pomaže ni četvorica kad se ispomažu da podvale nekom
čovjeku i nemojte da se smijete prije nego što skočite ili kažete hop. Sve to što je rečeno
tačno je, ali je rečeno da smo svi živjeli jugoslovensku iluziju do 2000.-te godine, gospodine
Živkoviću. Mi smo, a ne vi stvarali Saveznu Republiku Jugoslaviju. Ja sam pisao
njen Ustav i šta ste mi novo rekli Šta ste mi novo rekli osim da ste opsjednuti time šta
ja radim i pišem što meni čini zadovoljstvo. Rekao sam te 1996. godine da smo stvorili
Saveznu Republiku Jugoslaviju kao optimalan okvir za suživot dva naroda istog jezika,
jer smo i u Ustavu napisali da se govori srpskim jezikom, ali smo shvatili 2000. Godine,
gospodine Živkoviću, mi nijesmo robovi istina koje su nam nametale generacije prije nas.
Shvatili smo 2000-te godine da je ta ideja potrošena. Nijeste vi stvorili nezavisnu državu
Crnu Goru nego Miško Vuković i oni koji su stvarali Saveznu Republiku Jugoslaviju.
Recite mi vi ko je u ovoj sali polagao istoriju i u istoriji iščitavao tekst koji je napadao
1918. godinu, a ja sam u svom uvodnom izlaganju rekao da smo pričali panagirike 18-te
godine dok nijesmo shvatili da je to najveća prevara u istoriji crnogorskog naroda.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, gospodine Vukoviću.
Kolega Vukčević, ima pravo na odgovor na komentar. Dobićete, ali prvo da
završimo komentar.
ZORAN VUKČEVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolega Živkoviću, mislim da posle ovoga što je rekao kolega Vuković, mislim da
je suvišno bilo šta kazati. Ja vas molim da u narednom periodu mene ne upotrebljavate
u ovakve svrhe i da kroz mene replicirate sa drugim poslanicima već se direktno meni
obraćajte. Reći ću vam sledeće da možda nijesu postojale druge države, ali sigurno Crna
Gora u tom periodu je postojala i postojala je Srbija. Kakav je odnos Srbije prema Crnoj
Gori 1918. godine imala vi to dobro znate, ali da vas podsjetim da je Nikola Pašić, predsjednik
kraljevske Vlade Srbije početkom oktobra ministru vojnom Srbije izdaje naredbu
kojom mu nalaže da se ne gubi ni časa na organizovanju snaga koje će “izvršiti prodor
- 101 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
u Crnu Goru sa ciljem da se podiže narod, otjeraju slaba odjeljenja Austrougarske i proglase
sjedinjenje Crne Gore sa Srbijom”. Hoćete li još citata Hoćete li još krvi koliko je
proliveno Hoćete li još podataka koji su u tom periodu bili za Crnu Goru pogubni
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala.
Kolega Aleksiću, rečeno je da podvaljujete, ali vi ste dobacivali, moram reći da i
to napomenem, ali dobro imate pravo. Vi ste dobacivali tako da je to bio više dijalog nego
pravo na repliku, ali afirmativna akcija.
BUDIMIR ALEKSIĆ:
Gospodin Vuković rekao je da podvaljujem i da mu četvorica ne mogu ništa što
se tiče istoriografije i pravnih znanja, pretpostavljam. Dakle, riječ je o njegovom tekstu,
dokaz da ja ne podvaljujem nego da samo citiram jeste tekst koji je on napisao kao
panegirik u slavu petogodišnjice stvaranja Saveze Republike Jugoslavije, objavljen u
istoriskim zapisima sa naslovom “Jubileji” dakle, on obilježava jubilej petogodišnjice
Savezne Republike Jugoslavije i piše vrlo afirmativan tekst koji se, najpreciznije rečeno,
zove panegirik ili oda ili himna u slavu tog jubileja stvaranja Savezne Republike Jugoslavije.
A da je to tako, da ja nepodvaljujem i ne izmišljam, to dokazuje istoričar Radovan
Papović koji pripada crnogorskom ideološkom projektu kao i gospodin Vuković. On
analizira tekst gospodina Vukovića i tvrdi da je gospodin Vuković negirao državotvornu
tradiciju ostalim jugoslovenskim republikama i narodima”. Za Hrvatsku je tvrdio kako u
prethodnom periodu nikada nije bila država i da citat teksta gospodina Vukovića “ Hrvati
nijesu imali ni potrebnu nezavisnost ni nacionalnu slobodu pa ni ostalo za punu državnu
afirmaciju” . Sloveniji i Bosni i Makedoniji je negirao, kaže Papović, državotvorni legitimitet
i zato je za izdvajanje ovih republika iz SFRJ 1991. godine govorio da je neustavno
i nasilno i zato je krivio međunarodnu zajednicu i njene duple standarde. A za referendum
iz 1992. godine smatra da je bio demokratski čin, a Savezna Republika Jugoslavija u kojoj
su srpski i crnogorski narod ušli, kaže gospodin Vuković, zbog zajedničkog porijekla,
jezika, kulture, vjere, tradicije i ekonomskih interesa....
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Samo jedno preciziranje, ako me sjećanje služi, dozvolićete nije mi rečnik tu, ali
mislim da je panegirika govor u čast ličnosti, a ne u čast subjekta kao što je država, ali
dobro. Mislim da je u čast ličnosti, a ne u čast subjekta. Moje sjećanje nadam se da je
ispravno u tumačenju tog termina. Može, pa ako treba preciziraće i kolega Aleksić. Komentar.
MIODRAG VUKOVIĆ:
Gospodine Radunoviću, vama dajem šansu, pošto je…Zašto se smije prije nego
što počnem da pričam, zašto se smijete
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Molim vas, dajte da preciziramo. Kolega Vuković, nisam vam još dao mikrofon,
dok ne razjasnimo. U želji da se, pošto je bio osvrt na vaš rad i na vašu ličnost i znam
da je to posebno osjetljivo i zato dajem priliku da to objasnite, ali molim vas nemojte da
sačmom sada širimo one koje prozivate i zloupotrebljavamo vrijeme koje pripada drugim
- 102 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
poslanicima koji hoće da govore. Znači, daću vama i kolegi Aleksiću da se razjasnite po
minut i da onda idemo dalje. Je li u redu
MIODRAG VUKOVIĆ:
Ovdje govorimo o Zakonu o dinastiji Petrovića i o Skupštini iz 1918. godine. Ja
sve što sam govorio od kad sam stekao pravnu sposobnost i pravo da objaljujem, iza toga
stojim. Od 18 do danas do 56 godine, ali vi meni podmetati moje stavove i moje iluzije
koje sam u zadnjim tekstovima 2006-07. godine imao pravo da korigujem ili doradim da
mi podvaljujete tim stavovima. Moj odnos današnji prema Podgoričkoj skupštini to samo
govori o tome kakav ste vi čitač istorije i koliko vaša svijest dosteže do nekih istoriskih
činjenica. To se mene lično ne tiče, posebno me ne interesuju vaši komentari. Hvala vam.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala vam, kolega Vukoviću.
Izvolite, da budemo pravični.
BUDIMIR ALEKSIĆ:
Gospodin Vuković me optužio da podvaljujem, a ja sam citirao njegov tekst. Time
smo, ja mislim, razjasnili i to javnost vidi , gospodine predsjedniče, ko govori istinu. To
što se gospodin Vuković sada vadi da je on korigovao ove tekstove i da je imao iluzije pa
onda u poslednjim teksovima u svom uvodnom izlaganju to je korigovao, to je legitimno i
to je njegov problem, ja nemam ništa protiv toga, mi smo samo govorili šta je on govorio
1997. u slavu i čast Savezne Republike Jugoslavije. Prema tome, nema veze sa 18-tom,
nego vi kažete da vam ja podvaljujem, ja govorim o jednom tekstu, a vi onda kažete
nemojte o tome nego o mom uvodnom izlaganju koje je dijametralno suprotno kao što
vidimo vašem tekstu iz 1997.godine. Ja samo mogu da konstatujem da ste vi promijenili
svoje stavove što je, takođe, legitimno i nema problema.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Postoji u Crnoj Gori mnogo istorijskih ličnosti i uvijek postoji kružno kretanje.
Idemo dalje, kolega Koča Pavlović je imao komentar na izlaganje kolege Vukčevića, u
ime poslanika Pokreta za promjene.
KOČA PAVLOVIĆ:
Evo ja ću vam pročitati kako je glasio stav prvi član zakona koji je predložen od
strane iste te Vlade i vi ga podržavali dok nije došla ova nova verzija toga prvoga člana.
“Radi očuvanja i afirmacije istioriske uloge, značaja i uloge dinastije Petrović-Njegoš
ovim zakonom se uređuje status potomaka Petrović-Njegoš.” Zar je neophodno dalje širiti
to. Je li ovo dovoljno Ono što mi ovim zakonom treba da uradimo jeste da ispravimo
neku nepravdu, ali ne samo to, nego treba istovremeno da vratimo dostojanstvo jednome
licu koje je nekad bilo lice Crne Gore i koje bi dobro bilo da bude ponovo lice Crne Gore.
Da ne bude lice Crne Gore neki kriminalici i tako dalje, nego da oni budu lica Crne Gore
okrenuta prema Evropi. Ono što mi možemo da uradimo, gospodine Vukčeviću, jeste da
ispravimo nepravdu koju smo mi prvenstveno nanijeli njima. Nanosimo, evo u ovom periodu
tj. vi u ovom periodu dok ste vladali mogli ste isto ovo da uradite prije 20 godina,
sada ste naprasno svi postali odjednom monarhisti. Prije 10-tak godina 15 niste bili, ali
- 103 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
nebitno. Znači, da ispravimo prvo nepravdu koju smo im mi nanosili, a onda ispravljajući
tu nepravdu da ispravimo i neke ranije nepravde. Ovdje se radi o sledećem gospodine
Vukčeviću: Odnos prema dinastiji Petrović-Njegoš je jedna od tačaka na kojoj Srbi i
Crnogorci u Crnoj Gori se ne razlikuju, to je jedna od tačaka na kojoj može da se pravi
srpsko-crnogoski konsenzus i mi mislimo da to pitanje može da se apsolvira na način da
se ustvari postigne jedinstvo i konsenzus široki konsenzus u Crnoj Gori, a ne da bude još
jedna tačka razora. Zato mi vama predlažemo i ne vidimo nikakvog razloga da odbijete taj
naš predlog amandmanski da ustvari maknemo iz ovoga prvoga člana ovo što nas dijeli i
da ostavimo ono što nas ujedinjuje.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Izvolite.
ZORAN VUKČEVIĆ:
Mi smo morali prije svega da vratimo državnost Crne Gore. Gdje ste vi bili tada
kada se vraćala državnost Crne Gore, kolega Pavloviću To je bila osnovna pretpostavka
da mi možemo danas da govorimo o zakonu koji će omogućiti potomcima porodice
Petrovića da imaju odnos prema Crnoj Gori, prema Crnoj Goru koju su im preci gradili.
Prema tome, kolega Pavloviću, apsolutno se ne radi niti o kakvom anarhističkom pristupu
nego se radi o jednom kulturnom, civilizacijskom odnosu prema porodici Petrović na
jedan krajnje demokratski način stvarajući pretpostavke da potomci te porodice imaju
poseban odnos i da mogu kao i svi ostali koji su imali porijeklo iz ovih krajeva se vrate
tu i da imaju način da podrže Crnu Goru bilo to kroz kulturu, bilo kroz razvoj, kroz
infrastrukturu, kroz sve ono što Crnu Goru čini ekonomski i demokratski razvijenom.
Prema tome, ne možemo preskakati potez nego mora se ići redosledom, a vi vodite računa
o tome gdje ste i kad ste bili u maju 2006. godine.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Nemate pavo na odgovor, sve je lično ako prozivate nekoga, vi ste lično prozivali
bivše premijere i tako dalje, sve je lično. U politici ima ta karakteristika ličnog odnosa
povjerenja i nepovjerenja. Izvolite, kolega Laloševiću.
VASILIJE LALOŠEVIĆ:
Hvala vam.
Poštovana Skupštino, poštovani građani Crne Gore, poštovani gospdine Spahiću,
ja ne vidim ovdje gospodina Markovića, koji je čini mi se elaborirao ovaj zakon.
Ovdje imam ispred sebe dvije verzije zakona o statusu potomaka dinastije Petrović
Njegoš. Jednu verziju potpisao je gospodin Duško Marković i Srđan Spaić, odnosno, oni
su u namjeri da elaboriraju drugu verziju potpisao je, odnosno, trebao je da je elaborira
Miraš Radović i Tomo Miljić sekretar ministarstva. Dakle, dvije verzije Predloga zakona
o statusu potomaka dinastije Petrović-Njegoš. Jedna koju je trebao da elaborira Duško
Marković što ste učinili vi gospodine Spahiću, savjetniče predsjednika Vlade i druga,
gospodin Miraš Radović, sadašnji ministar i Tomo Miljić, sekretar ministarstva kulture.
U Socijalističkoj narodnoj partiji kada se pojavila prva verzija zakona očekivali smo da će
Vlada Crne Gore sagledati sve važne elemente koji će doprinijeti da se ukupno crnogorsko
društvo na civilizovan način odnosi prema jednoj od četiri crnogorske dinastije, koja
- 104 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
je svaka na svoj način obilježila crnogorsku državu od njenih korjena do danas.
O vladici mitropolitu Danilu Petroviću, vladici mitropolitu Savi Petroviću, vladici
u Vasiliju Petroviću, o vladici Petru I Petroviću Njegošu, vladici Petru II Petroviću
Njegošu, Knjazu Danilu Petroviću, i kralju i knjazu Nikoli Petroviću istorija će dati riječ,
a evo i mi imamo zadovoljstvo da po neku prozborimo. Ono što je bitno i što je ovdje
glavna stvar, poštovani građani Crne Gore i poštovane kolege, gospodo iz Vlade, juče sam
to govorio, hoćemo li pomirenje u Crnoj Gori, hoćemo li da se ostvari ona čuvena možda
najljepša i najbolja koju je vladika Rade uputio i svojim sunarodnicima i svim ostalima
koje je smatrao za svoje. Hoćemo li da se ostvari u Crnoj Gori ona, koje srce za svojeg
ne tuče zaludu se u prsa budilo samo što se mrtvom krvlju truje. Oćemo li da tom krvlju
koja nije baš ispravna trujemo i našu djecu i naše potomke. Hoćemo li da u prvoj verziji
zakona uradimo ovo, radi očuvanja i afirmacije istoriske uloge značaja i tradicije dinastije
Petrović-Njegoš ovim zakonom se uređuje status potomaka dinastije Petrović-Njegoš.
Stop, dovoljno i onda objektivno, po već poznatom scenariju, pisanom rukopisu, pretpostavljam
zaštitnici “ultra -crnogorstva” u Crnoj Gori dodaju nešto što će dijeliti i sada i
ubuduće Crnu Goru, i to treba da vam je jasno. Ako vam nije jasno, jednog dana kazaće
vam se samo. Radi istorijske i moralne rehabilitacije dinastije Petrović-Njegoš ovim
zakonom se uređuju pitanja od značaja za status potomaka dinastije Petrović-Njegoš,
koja je detronizovana protivno Ustavu za Knjaževinu Crna Gora, aktom nasilne aneksije
države iz 1918. godine. Jasno je ko dan, ko je i koja je partija insistirala na ovome, ali,
istio je tako jasno ko dan da je ovo klasični politički pleonazam. Ovo me podsjeća na
jednu osnovnu lekciju iz udžbenika novinarstva kada je jedan mladi novinar pošao da
napiše jednu vijest, desio se jedan udes u ulici Oktobarske Revolucije, i on je krenuo da
piše, desio se udes u ulici Oktobarske Revolucije koju je podigao slavni Lenjin i završio
tamo sa Trockijem i ostalima i skrenuo potpuno od suštine priče. Gospodo iz Vlade, vaša
je odgovornost za ovo. Vaša je odgovornost, rekli su vam danas da ovaj zakon se ne usvoji
konsezusom u Skupštini Crne Gore. Mi smo apsolutno pristalice da se sagledaju sva
rešenja i da se na utemeljenju zaista istinitih činjenica opredijele značajne institucije koje
će sagledati stvarne istorijske uloge i značaj dinastije Petrović-Njegoš.
Fondacija o kojoj govorite u ovom zakonu imaće značajnu finansijsku i drugu
potporu države. Ne bih ulazio u detalje, jer je kolega Knežević nešto više govorio o tome.
Ali, to apsolutno ne znači da ukoliko se izdvajaju ogromna sredstva neko može da falsifikuje
istoriju. Očigledno je da niko nema pravo da sa državnim novcem falsifikuje istoriju
Crne Gore tradiciju, kulturu i duhovnost svih njenih naroda, jer to nije mjesto i poligon
za razigravanje političkih ili bilo kakvih ostrašćenosti. I da vam kažem, malo prije su
vam ukazale kolege u jednoj verziji zakona čl. 3 glasi ovako: Potomci dinastije čuvaju
i afirmišu tradiciju dinastije Petrović-Njegoš vršenjem kulturnih, humanitarnih i drugih
nepolitičkih poslova. Stop, dovoljno je.
U novom članu koji će se takođe dijeliti, čuli ste malo prije kolegu, koji nije iz
moje koalicije nego vaše, on je zajedno sa Vama u Vladi. Potomci dinastije čuvaju i
afirmišu tradiciju dinastije Petrović-Njegoš vršenjem kulturnih, humanitarnih i drugih
nepolitičkih poslova u cilju afirmacije crnogorskog identiteta, kulture i tradicije. Odmah
da se razumijemo, ako se misli na ukupni milje crnogorski identitet, tradiciju i kulturu, u
redu je. Ali, ako mislite da kao u onoj odluci o onim specijalnim odnosima između hrvatske
manjine u Crnoj Gori odnosno, apostrofiranju prava hrvatske manjine u Crnoj Gori i
crnogorske zajednice u Hrvatskoj koja je izazvala veliku lavinu replika i komentara ovd-
- 105 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
je, onda ste na krivom putu, gospodine Spaiću. Niko nema pravo da pljuje po zvaničnim
tada priznatim državama koje su bile plod volje tih naroda u kojoj žive. Vi znate kako se
pravi istorijski sud nakon određenog broja godina. Mi nećemo biti na zemljnu šaru kada
će neko sagledavati šta smo mi radili ovom 24 sazivu Skupštine Crne Gore. Gledaćemo
negdje odozgo ali, će je naši potomci analizirati jesmo li bili u pravu. I ako sada vraćamo
priču na to šta je bilo 18-te i je li to bila aneksija, je li to bila okupacija, onda pravimo
veliku grešku.
U jednom obrazloženju jedne verzije zakona stoji ovako: Kralj Nikola je
solidarišući se sa bratskom Srbijom i dajući doprinos zaustavljanju imperijalističkih sila
u osvajačkim pohodima, izgubio vojsku i državu. A u drugom obrazloženju piše da se
Kralj Nikola suprostavio imperijalizmu i pogledajte, pružio nesebičnu pomoć spasenju
bratskom srpskom narodu i dao doprinos zaustavljanju imperijalističkih sila. Da, tako je.
Ta čuvena Mojkovačka bitka je na ponos svih nas. Stidimo li se mi toga što smo pomogli
bratsku Srbiju tada ili što je bratska Srbija hiljadu puta pomogla bratsku Crnu Goru
Nemojmo da se vraćamo u prošlost i nemojmo da pravimo razlike i podjele i diobe onamo
gdje ne treba da ih bude. Naša djeca ne pamte ove priče, ajde da idemo naprijed i ajde ko
god se buni nek izvoli da replicira i ajde da idemo naprijed ka evropskim integracijama,
a ne da se vraćamo u 18-tu godinu ....
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Nadam se da se ne ponosimo što nas je bratska Srbija okupirala.
Kolega Vukčević želi komentar.
ZORAN VUKČEVIĆ:
Kolega Laloševiću, zaista se slažem sa Vama da mi zaista treba da budemo okrenuti
prema budućnosti. To kako nam je Srbija pomagala želim samo da vas podsjetim.
Nakon odluke Nikole Pašića koji je definisao svog komandira odnosno, generala Vesnića
da napravi plan kako da izvrši svoje odluke, onda je tim planom utvrđeno da vojska, kako
bude prodirala u Crnu Goru, proglašava ujedinjenje pojedinih djelova Crne Gore sa Srbijom,
bez obzira na ono što je imala učiniti docnije, izabranom Crnogorskom skupštinom.
Eto tako nam je pomagala, gospodine Laloševiću. Ili, oćete da Vam kažem kada je zamijenio
gospodina Vesnića sa generalom Milutinovićem, kada ga je primio regent Aleksandar
Karađorđević, šta mu je Aleksandar Karađorđević rekao u Skoplju. Rekao mu je da kada
bude odlazio u Crnu Goru da pri radu u Crnoj Gori ne bude meka srca. Dakle, ne da iz
slobodarskih i humanih razloga crnogorski narod oslobađa od okupatora i da mu donese
slobodu, da se prema njemu odnosi humano, nego da bude meka srca u ostvarenju sjedinjenja
Crne Gore sa Srbijom, uništavajući sve ono što je do tada bilo kada je u pitanju
državnost Crne Gore. Eto tako su nam pomagali. ....
VASILIJE LALOŠEVIĆ:
Vi kao da ste bili ađutant generalu Milutinoviću pa znate što je, čoče, rekao on.
Gospodine Vukčeviću, mlad ste čovjek, okrenite se budućnosti, ostavite, kada bi sad stavljali
na tas i na vagu ko je kome pomagao našli bi mnogo, mnogo odgovora da jedni druge
cijenimo i poštujemo, a ne da se vraćamo u 18-tu godinu i da ovu krv koja je zatrovana
unosimo među našu djecu. Nemojmo to da radimo. Ova jedna rečenica, ajde sad zašto ne
reći, pretpostavljam da je plod političkog uticaja jednog dijela vlasti. Oćete li da Vam vra-
- 106 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
tim priču da je Vaš potpredsjednik partije i naš predsjednik države i Vaš Filip Vujanović
u jednom trenutku stavio nedoumicu da li će potpisati ovakav zakon Da sam na mjesto
njegovo ne bih ga potpisao jer dijeli Crnu Goru, a bez ove formulacije ovaj će zakon biti
usvojen potpunim konsenzusom Skupštine Crne Gore. Plediramo li mi da imamo konsenzus
po svim pitanjima Plediramo li mi da ovaj saziv i ove političke partije koje participiraju
u ovom parlamentu svu istoriju ovoga svijeta i onu tamnu skrivenu i ovu svijetlu,
isprave ili definišu na ispravan način. Ne možemo mi u tome uspjeti. Ali, možemo dati
neke vertikale našoj djeci da sjutra ne rade i ne ponavljaju neke greške koje su se radile u
prošlosti. Kada bi sada uzeli da citiramo, ja ću sada evo iskoristiti jednu šansu da pročitam
nešto što zaista volim da čitam Memoare Kralja Nikole i volim da čitam stenograme sa
skupština Kraljevine Crne Gore i između ostalog ovako se kaže: Kada je bila aneksiona
kriza u Bosni i Hercegovini Kralj Nikola kaže “ Bratske nerazdvojne veze sa Srbijom
treba produbiti” o spoljnoj politici, a onda kaže neću sada da pričam o tome “Mora postojati
solidarnost između dvije srpske države” i sada ja trebam Vas da ubjeđujem da su se
tada Crnogorci pisali srbima, a Vi ste mene rekli Crnogorci, imeđu dvije srpske države, a
onda dok predsjednik Ministarskog savjeta Lazar Tomanović ....
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Neće gospodin Krivokapić, nego vas je prekinulo. Nijeste u skladu s vremenom.
Imate još jedan komentar.
RAŠKO KONJEVIĆ:
Zahvaljujem.
Dakle, kolega Laloševiću, mislim da smo rekao bih, nepotrebno unijeli možda
malo više žuči ali, svakako termina koji, čini mi se, ne bi trebali da priliče u porukama
koje šaljemo građanima. Dakle, pozivajući se na budućnost, i tu se sa vama slažem, terminologija
oko prolivanja krvi i nekih drugih termina koje ste upotrebljavali, siguran
sam da ni Vašoj a ni mojoj budućoj djeci ne bi nešto previše značila u onome što jeste.
Dozvolite, to ste rekli Vi, ja sam vas precizno slušao. Mislim da s aspekta te terminologije
nepotrebna žučna rasprava. Ne raspravlja se u crnogorskom parlamentu prvi put oko ovih
stvari, i niko ne pledira, barem Socijaldemokratska partija, da se mi možemo složiti sa
Socijalističkom narodnom partijom na ovoj temi. Ne mislim da je to ništa strašno ali,
mislim da i oko stvari kada se ne slažemo trebamo da razgovaramo jednim korektnim
dijalogom i rečnikom, naravno, pri tome moramo da očuvamo princip. Kada neke Vaše
kolege iz opozicije, vrlo pežurativno govore o nekim vrijednostima kome mi baštinimo
politički, lično i na svaki drugi način kada se to tiče jezika, crkve ili nekih drugih stvari,
onda bi bilo lijepo da i u tom kontekstu opomenete neke vaše opozicione kolege da ne
upotrebljavaju tu vrstu termina. Kada govorite o konsenzusu ne moramo mi oko svega
da postignemo konsenzus. Nije to imanentno, oko NATO-a ga očigledno ne možemo
postići. I završavam, predsjedniče, sa jednim citatom. Mislim da kada koristimo termine,
dozvolićete mi, nadam se 10 minuta. Dakle, rekli ste da je nasilna aneksija pleonazam.
Rečnik Međunarodnog javnog prava, dozvolite, precizno sam Vas slušao. Zagreb 1987.
bivša Jugoslavija. Pročitaću ako mi dozvoljavate.
Dakle, aneksija naziv koji se najčešće upotrebljava za sticanje dijela ili cjeline
tuđeg državnog područja silom ili prijetnjom. Drugo objašnjenje istog termina kaže:
Ponekad se međutim naziv aneksija upotrebljava i bez sticanja područja bez primjene sile
i na temelju Međunarodnog ugovora. I zaključak pošto nemam vremena, zato je u svakom
- 107 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
posebnom slučaju potrebno upozoriti na pravne temelje i relevantne okolnosti aneksije.
Da ne bi smo zbunjivali narod uzmimo rečnik Međunarodnog javnog prava i vidimo
da ovaj termin kako je zapisan u ovom zakonu je apsolutno nešto što je terminologija
Međunarodnog javnog prava. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Izvolite, kolega Laloševiću.
VASILIJE LALOŠEVIĆ:
Dakle, nema spora. Apsolutno ste pročitali dobro ali, kazao sam da je ova riječ u
prvoj tački ovog zakona politički pleonazam. Zašto se nije poslušalo ovo prvo rešenje iz
zakona koji je prije četiri ili pet mjeseci ovdje dostavljen poslanicima bez aneksije. Evo
da iskoristim priliku, veoma je značajno da kažem. Nijesam ja pominjao prolivanje krvi,
vladika Rade veliki najveći je rekao “koje srce za svojeg ne tuče zaludu se u prsa budilo
samo što se mtvom krvlju truje”. Ne treba da Vam elaboriram što to znači, što je mislio
vladika Rade ali, evo da završim ovo što sam počeo. Predsjednik Ministarskog savjeta
doktor Lazar Tomanović kaže, odgovarajući poslaniku Savu Vuletiću na temu njegove
interpelacije o spoljnoj politici, Crna Gora svjesna svog istorijskog poziva koje je u krvi
svakog njenog žitelja najčvršće ostaje solidarna prema kraljevskoj Vladi bratske Srbije.
Poslije velike dugotrajne diskusije repliciraju mu u Skupštini Knjaževine Crne Gore, on
se ponovo diže i kaže “ Crnogorska Narodna Skupština želi da u društvu sa Vladom
Kraljevine Srbije i još sa višom energijom ostane i dalje na svom stanovištu koji potpuno
odgovara svim svojesrpskim željama i interesima i istorijskom zadatku Crne Gore “napred
pa šta Bog da, nazad se nema kud”. Nijesam ovo rekao ja, ovo je rekao predsjednik
Vijeća ministara. Ali, suština moje priče je, i ovime ću i završiti.
Gospodo iz Vlade, kada ste pravili prvu verziju zakona dugo ste pregovarali sa
kraljevskom porodicom i ovdje postoje ljudi koji su dali doprinos smirivanju tih nekih
tenzija koje su se, evo moram da pohvalim to, koje su pojavile. Ali, moram Vam jednu
stvar reći, zbog takvih netrpeljivosti i pogrešnih rješenja u prvoj ili drugoj verziji
zakona, moram da kažem da niko od predstavnika dinastije Petrović nije prisustvovao
obilježavanju velikog jubileja 100 godišnjice proglašenja Kraljevine Crne Gore. Ja ne
govorim da ste Vi bili krivci ali, ponavljam trebali ste ostati dosledni ili biti za onu prvu
verziju koja će miriti Crnu Goru a ne popustiti da se ubacaju politički termini ili vojni
termini ili nazovimo ih kako hoćete, kao što je na primjer aneksija. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala Vam.
Može, samo izvolite ako će pomoći.
NOVICA STANIĆ:
Mi smo se jutros na Kolegijumu dogovorili da ova tačka traje tri sata, da odradimo
posle toga, pošto radimo do četiri i tačku Predloga zakona, je li tako, o izvršenju i
obezbeđenju. Ali smo za sledeću nedelju planirali za Zakon o sportu tri sata. Predlažem
i mislim da ćemo se tu složiti da je za jedan Zakon o sportu dovoljno dva, a da ovdje
produžimo sat vremena pa da očigledno postoji interesovanje. Evo to je moj predlog, a ...
- 108 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Lakše ćemo se pomiriti na Zakonu o sportu nego na ovome. Prema tome bolje
da prije pređemo na Zakon o sportu i da imamo jedinstvo. A i tamo nemamo jedinstvo,
koliko mi se čini, ali dobro.
Koleginica Valentina Šćepanović – Radulović. Izvolite.
Da se pripremi Budimir Aleksić koji je već imao uvodno izlaganje.
VALENTINA RADULOVIĆ - ŠĆEPANOVIĆ:
Hvala, gospodine predsjedniče.
Uvažene kolege,
Tokom više od dvije stotine godina vladavine porodice Petrović mnogo toga u
Crnoj Gori se desilo prvi put. Dobili smo prve škole, prve biblioteke, prva pozorišta, prve
novine, prve zakone, prvi Zakonik, prve organe državne vlasti, prve državne reforme,
dobili Skupštinu, prvi Ustav, prvi put Crna Gora postala međunarodno priznata nezavisna
država i još mnogo toga. Ali, sve ove činjenice dovoljno govore o snažnoj ugrađenosti
vladara dinastije Petrović-Njegoš u državotvorne i istorijske temelje Crne Gore i opravdavaju
potrebu njihove moralne i istorijske rehabilitacije. Osim ovih istorijskih akata za
mene je ne manje važna uloga tradicije ustanovljenje na duhovnim postignućima vrijednostima
i obrascima ponašanja na kojima počiva kontinuitet trajanja i identitet Crne
Gore. Kult snage riječi, dijaloga, pomirenja, zajedništva, skladnog su-života, poštovanja
različitosti jesu prepoznatljivost današnje Crne Gore. Ipak ove vrijednosti su uspostavljane
i njegovane i u Petrovićevskoj Crnoj Gori i tu prije svega ili uglavnom mislim i
na ambijent koji je stvarao kralj Nikola. Prepoznatljiv je bio njegov odnos uvažavanja
pripadnika drugih vjera i nacija. Rado ga je i sam isticao. Govorio je “ Svi ćete naći
kod mene sklad za ravnopravnost i zaštitu, kako pred Građanskim zakonom tako i u
vjerskim stvarima”. Takav odnos uvažavali su potvrđivali pripadni109ci nepravoslavnog
stanovništva u Crnoj Gori. Nadbiskup barski Šimun Milinović izrekao je u Prosvjeti, u
crnogorskom listu mnogo lijepih riječi o knjazu Nikoli i rekao je da ga krase brojne vladarske
vrline ali, da mu je sam Bog namijenio ulogu zaštitnika svih slovenskih katolika,
a osobito crnogorskih katolika.
Gospodarevu pravičnost javno je hvalio i predstavnik podgoričkog muslimanskog
miljea, Lukačević, koji je u Glasu Crnogoraca istakao da se Muslimani u Crnoj Gori
osjećaju sigurnima i to zahvaljujući upravo knjazu.
Albanski naseljenici uputili su iz Amerike sa svoga velikog mitinga pozdravni
brzojav kralju Nikoli Prvom, koji mu izjavljuju u ime albanskog naroda svoju veliku
zahvalnost, kako kažu, za očinsko dobročinstvo koje ukazuje arbanaškim pribjeglicama u
Crnoj Gori, a brzojav završava riječima “Dok bude i jednog Arbanaša svako će čuvati u
svom srcu spomen zahvalnosti prema Crnoj Gori i prema njenom kralju Nikoli prvom”.
Na ovakvom nasleđu stvarani su identitet Crne Gore, crnogorska kultura i crnogorska
tradicija. U tom kontekstu razumijem odrednicu crnogorski, u čl. 2 i 3 Predloženog zakona
i teksta zakona o kojem danas razgovaramo i koji upućuje na očuvanje i afirmaciju
pomenutih tekovina kroz kulturno, humanitarno i drugo nepolitičko djelovanje potomaka
dinastije Petrović. Sa istim ciljem, shodno čl. 9, 10 i 11 ovoga zakona, osnovaće se i
Fondacija Petrović Njegoš sa sjedištem u Crnoj Gori i koja će osim projektima očuvanja
tradicije prioritet davati i razvojnim projektima od interesa za Crnu Goru. Na taj način
Budžetom izdvajana sredstva za ovaj Fond, vratiće se državi Crnoj Gori i višestruko i na
- 109 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
dugoročnom planu.
Poštovani građani, svako svođenje potrebe donošenja ovog zakona isključivo na
spremnost države da riješi pitanje smještaja ili mjesečnih prihoda potomcima dinastije
Petrović u Crnoj Gori je potpuno pojednostavljeno i rekla bih i nedobronamjerno, prema
ideji ispravljanja istorijske nepravde prema dinastiji crnogorskih vladara koja se osjeća u
duhu ovog zakona.
Takođe, smatram da je pojednostavljen i pristup takvog tumačenja prema
državotvornim i istorijskim pregnućima Petrovića, kao i prema želji potomaka da svoje
znanje i rad ulože u Crnu Goru, pojačavajući sponu između dva po mnogo toga različitoga
ali, ipak po nečemu slična doba. I zbog svega saopštenog, vjerujem da će ovaj zakon dobiti
široku podršku u našem Parlamentu, a po njegovom usvajanju potomcima dinastije
Petrović želim srećan povratak u Crnu Goru i žalim da sve njihove buduće odluke i riječi
budu promišljene i dobro odmjerene kako i priliči imenu koje nose. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Da isključimo komentare i onda će svi prijavljeni govoriti iz opozicije a to su
kolege Damjanović, Kaluđerović, Aleksić, Pejović, Stanić, Branko Radulović i Slaven
Radunović. Svi će oni govoriti, ako nema komentara, i isto tako sa druge strane. Pošto
je čitava rasprava vrlo polemična, ne treba komentara. Svaka rasprava ima svoju odbojnost
i mislim da je to pravično rješenje da govore sve prijavljene kolege do kraja, bez
komentara. Kad bude lina naravno, uvreda ili nešto slično, replika daćemo riječ ali, bez
komentara.
Hvala vam, nemojte da kršimo konsenzus.
Idemo redom, sledeći je kolega Aleksić, a da se pripremi kolega Spahić.
Izvolite.
BUDIMIR ALKESIĆ:
Sa stanovišta Nove srpske demokratije ovaj predlog zakona o statusu potomaka
dinastije Petrović-Njegoš je još jedna antisrpska ujdurma sa mnogim istorijskim i
ideološkim falsifikatima. I to je očigledno već u prvom članu ovoga Predloga zakona
već u prvoj rečenici gdje se govori o nasilnoj aneksiji i td. Po našem mišljenju ovaj zakon
se ne donosi ni zbog dinastije ni zbog njene istorijske i moralne rehabilitacije, kako
se to kaže u tekstu obrazloženja, nego se donosi iz čisto ideoloških razloga i ideoloških
pobuda. Ono što je s čisto pravnog stanovišta skandalozno jeste činjenica da se ovim zakonskim
aktom izriču istorijski sudovi. Opštepoznato je da se zakoni ne bave istorijom,
zakoni uređuju određeni društveni odnos, a političke ocjene i ideološke teze, istorijske
tvrdnje jednostavno nijesu imanentne zakonskom tekstu.
Mi u Novoj srpskoj demokratiji smatramo da treba da se zakonski reguliše status
potomaka dinastije Petrović kao i status potomaka dinastije Karađorđević, dakle, da
se i njima vrati oduzeta imovina i generalno se zalažemo za rehabilitaciju ljudi koji su
po kratkom postupku osuđivani u našoj prošlosti. Dakle, nije problem sam zakon, zakon
sam po sebi, oslobođen politike i ideološke konotacije, problem su pojedina rješenja
u ovom zakonu koja se upodobljavaju i prilagođavaju pojedincima, konkretno princu
Nikoli Petroviću. Na pitanje zašto je to tako, zašto se upodobljava prema princu Nikoli
nije teško dati odgovor Prilagođava se jednostavno zbog toga što princ Nikola snažno
podržava crnogorski ideološki projekat, koji je kao što je poznato dijametralno suprotan
pogledima, idealima i vrijednostima njegovih slavnih predaka. Dakle, on nije Srbin, on
- 110 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
pripada po sopstvenom priznanju Rimokatoličko pravoslavnoj vjeroispovjesti, nepoznatoj
u svijetu. Nezna jezik svojih predaka, organizator je Cetinjskog Bijenala gdje je 1998.
godine bilo demonstrirano neviđeno svetogrđe i td.
Dakle, zbog toga kao i zbog snažne podrške ovdašnjem režimu koji zatire sve
tragove i svo istorijsko nasleđe svetorodne kuće Petrovića, princ Nikola je nagrađen tako
što će dobiti, kao što je već ovdje rečeno, kuću i zemljište na Njegušima. Na Cetinju će
mu biti izgrađena porodična kuća od 300m2 sa zemljištem do 5.000m2, stan u Podgorici
do 130m2, za fondaciju će se izdvojiti 4 miliona i 300 hiljada eura i td. I to je navodno
izraz brige ovdašnjeg režima za istorijsko nasleđe dinastije Petrovića. A evo kako ova
vlast brine o njihovom nasleđu Ove ruševine na ovoj fotografiji, to su ruševine kuće
Toma Markova Petrovića Njegoševog oca, koju je Njegoš 1836. sagradio i gdje su živjeli
njegovi roditelji Tomo i Ivana. A ove ovdje ruševine, to je crkva na Njegušima u kojoj su
oni sahranjeni. Crkva je, da vas podsjetim, ispucala, zidovi su ispucali i nakrivljeni, vrata
na njoj se odavno ne zatvaraju, crvotočina je već učinila svoje na ikonostasu, a vlaga i
memla rastaču poslednje još preostale primjerke starih crkvenih knjiga. A zvono koje je
1927. priložio ovoj crkvi kralj Aleksandar Karađorđević, poklonio je zapravo tri zvona
od kojih dva stoje u travi ispred crkve, a treće ono najveće unutra u crkvi u šutu i otpadu,
iza vrata. A ovaj polomljeni grob ovdje odnosno, nadgrobni krst, to ne nadgrobni krst nad
grobom vojvode Stanka Stijepova Petrovića oca knjaza Danila koji se nalazi tik pored
crkve na Njegušima. Eto tako, poštovani građani, ovaj režim vodi računa o istorijskom
nasleđu i o tradiciji slavne dinastije Petrović-Njegoš.
Dakle, ova vlast je, i to nije slučajno, to što tako vodi računa o dinastiji Petrović-
Njegoš, ova vlast je jednostavno zbog toga što je ona napravila radikalan otklon od njihove
tradicije i od njihove nacionalne ideje. Ova vlast je odbacila idejni, ideološki i državotvorni
koncept Petrovića-Njegoša, a prihvatila ideološki koncept Štedimlije i Sekule Drljevića
iz stare austrougarske škole i politike koja je sve radila u 19-om i početkom 20-og vijeka,
da razbije srpsko nacionalno, državno, duhovno i kulturno jedinstvo. I kada to imamo u
vidu stvar je jasna zašto se ova vlast ovako odnosi prema tradiciji slavnih Petrovića. A
princ Nikola je nagrađen za poslušnost i podršku crnogorskom ideološkom projektu.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala.
Kolega Spahić, a da se pripremi kolega Damjanović.
ERVIN SPAHIĆ:
Hvala, gospodine predsjedavajući.
Ključna uloga dinastije Petrović-Njegoš u istorijskom stvaranju crnogorske
države je nesumnjiva, i to je, pored svih slabosti te dinastije, dovoljan je razlog da savremena
Crna Gora zakonom uredi status njenih potomaka. Upravo iz tog razloga počeo
sam sa ovom rečenicom, jer smo evo ovdje čuli, da kao i u svakoj porodici tako i u dinastiji
imate dobre i loše djece, dobrijih i lošijih vladara ali to nije razlog da ne donesemo
jedan zakon koji će ispraviti istorijsku i moralnu nepravdu prema čitavoj jednoj dinastiji
odnosno, njihovim naslednicima. Mi u ovom trenutku ne donosimo zakon koji se odnosi
na privilegije ili status knjaza Danila niti knjaza Nikole, nego upravo na potomaka te dinastije
tako da mislim da u ovom trenutku zaista možemo da neke istorijske činjenice na
trenutak zanemarimo. Ne mogu da shvatim da jedan zakon ili ne samo ovoj nego bilo koji
- 111 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
zakon koji se donosi ovdje u Parlamentu, često se čuje da može izazvati podjelu u Crnoj
Gori. Ako jedan zakon može da izazove podjelu u Crnoj Gori, onda mi zaista nijesmo
neko zrelo društvo. Ne vidim zaista, ako bi ko bio ili trebao da bude protiv donošenja
nekih ovakvih zakona, onda to mogu da budu pripadnici manjinskih naroda, pa da tu ne
postoji jedinstvo, pa da mi raspravljamo o tome, a ne mogu da shvatim da oni koji svojataju
Petroviće bilo to Crnogorci bilo to Srbi, govore da Petrovići kao tačka pomirenja
može da bude i tačka razdora. Nije važno da li je Petrović u ovom momentu Crnogorac
ili Srbin, mi se odnosimo prema dinastiji Petrovića i molim vas da ovakav jedan zakon
usvojimo. Ova prva tačka koja je po svima sporna, po meni uopšte nije sporan, ona samo
jedno činjenično stanje konstatuje, šta je bilo i zbog čega su razlozi da sada poslije toliko
godina ispravljamo jednu istorijsku i moralnu nepravdu prema dinastiji Petrović. To je po
meni sasvim jasno.
Dakle, potenciranje ovih podjela ne vodi ničemu. Možemo tumačiti istoriju na
različite načine, ali doći ćemo do one, evo pročitaću vam zašto i na koji način ja to vidim,
zaista nemam nekih posebnih emocija prema toj dinastiji Petrović ali znam, tako sam
vaspitan mada su mi neki prigovorili da nemam dovoljno vaspitanja, koji su bili gosti u
ovom Parlamentu, da znam šta je pravda, bilo ljudska, bila Božija, bilo ovozemaljska.
Prema tome, priča o pravu, pravdi i istini često ima onoliko lica koji i o tome pričaju. Ova
priča o najvećim načelima i društvenim vrijednostima, ispričana na način kako ih mi vidimo,
često ostaje samo svjedočanstvo o našem mišljenju o tim načelima i vrijednostima.
Istoričari dodatno pojašnjavaju argumentovano i manje argumentovano, razlažu
i obrazlažu, pokušavajući da pokažu kako je u istinu bilo, kao da je moglo biti drugačije
nego što je bilo, a bilo je uglavnom onako kako je pobjednik vidio da je bilo. Pravdajući
sebe i svoju pobjedu, istoričari često zaboravljaju da i pobjednik ima potrebu da pravda
svoju pobjedu, kao što poraženi ima potrebu da pravda svoj poraz. I jedni i drugi se pozivaju
na najveća načela jer i jedni i drugi imaju potrebu u očima potomaka i njihovog
suda. Ostave, odnosno ne ostave dovoljno razloga koji bi i jedno ili drugo stanovište
dovelo u sumnju.
I evo, zaista, možda kao, da ne bi ovaj zakon nas ovdje dijelio, možda smo upravo
imali komentare da imamo dosta zapuštenih tih objekata crkvi, kuća i na Njegušima,
možda razlog da i jedna i druga crkva, umjesto da obnavljaju crkvu na Svetom Stefanu,
obnove crkvu na Njegušima jer žive, ili kuću roditelja gdje su živjeli Petrovića, i na taj
nači pokažemo taj odnos prema dinastiji.
Znači, evo imali smo dosta tih crkvi koje možemo obnoviti u Crnoj Gori, i evo
zaista dobar primjer, možda i pomirenja da se obnovi ova crkva u Njegušima.
Stav SDP-a je jasan povodom ovoga, mi ćemo podržati, iako evo možda smatram
da to treba da bude zaista jedinstven stav. Ovo je jedna konstatacija bez koje zaista ovaj
zakon nema smisla. Da li je bilo ili nije nasilno, pa jasno govori, to je već u sferi prava.
Prvo, revolucijom nije svrgnuta dinastija Petrović 1918. godine, nije to urađeno po Ustavu,
što dovoljno govori u prilog činjenice da je sve bilo neustavno i protivzakonito. Znači,
nigdje nema zapisnika ni jednog gdje su se birali delegati za Podgoričku skupštiunu.
Nađite i jedan pisani trag na koji je način zapisnički konstatovano da je neko
izabran da bude delegat na Podgoričkoj skupštini, mi ćemo prizinati sve one posljedice
Podgoričke skupštine.
- 112 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala vam.
Bojim se da je razlika u rubljama između onih na Svetom Stefanu i ovih Petrovića.
Ne ovo je u sklopu dogovora, rublje nas i objedinjuju oko toga, ako se nađu rublje
naći će se jedinstvo. Ne, nije, tu lijepu diskusiju ćemo možda za kasnije, a sad je kolega
Saša Damjanović, a priprema se kolega Stanišić, nažalost, bez komentara.
ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Poštovana Skupštino, poštovani građani, gospodine Spahiću,
Prije svega ću vama da se obratim, mi smo na Odboru imali dobru diskusiju po
pitanju rješenja iz ovog predloga zakona, i vi ste čuli eksplicitan stav SNP-a da SNP
podržava intenciju donošenja ovoga zakona, ali se ne slaže sa rješenjem koje je naknadno
uvršteno u članu 1 i u tom smislu ćemo pokušati da to popravimo. Da popravimo na način
kako je to bilo u nekom, da kažem prvobitnom tekstu koji je dostavljen ovom parlamentu,
pa i na način kako je to urađeno da kažem u jednom trećem tekstu. Jer ja imam i atreći
tekst, imamo prvi tekst i tekst koji je zvaničan, ovo je tekst koji je bio na Vladi, i koji je na
Vladi korigovan pod pritiskom jednog dijela vladajuće koalicije. Dakle, tekst koji je imao
načelnu podršku i na bazi čega će SNP pokušati da dođe do rješenja koje jeste kompromis
i koje rješenje jeste za mirenje a ne za svađanje i ovog parlamenta i građana u Crnoj Gori.
Zahvaliću se i uvaženom gospodinu Jocu Markušu, bivšem predsjedniku Opštine
Cetinje, publicisti i istoričaru koji mi je, na moj zahtjev, uputio i dostavio nekoliko istorijskih
fakata, odnosno nekoliko napisa koji govore o tome kakva je sudbina bila imovine
dinastije Petrović, nakon 918. godine. Dakle, nakon 1918. godine u Ustavu tadašnje
kraljevine nije unijeta odredba Podgoričke skupštine o konfiskaciji čime je ostavljen prostor
da se 27-28. godine Zakonom o budžetu tadašnje kraljevine omogući vraćanje jednog
dijela imovine potomcima dinastije. Tačnije 42 miliona dinara. I poslije burne diskusije
u tadašnjoj Skupštini kraljevine radikali, njemci, kledikali, su usvojili većinom taj zakon,
protiv su bili hrvatski federalisti, samostalni demokrati iz saveza radnika. Tijesnom
većinom je ovo ostvareno. Tu rentu je i prihvatio princ Petar Petrović, koji se zahvalio
ministarskom savjetu, tu rentu, nažalost nije ostvarila knjeginja Ksenija i princ Mihailo
koji su uprkos brojnim molbama 60. godine, ostali od tadašnjeg Saveznog izvršnog vijeća
uskraćeni.
Naravno, možemo da raspravljamo o tome koliko je to tada suma bila, možemo
da raspravljamo da li smo tada ispravili nepravdu. Mi mislimo da nismo i da to treba da
uradimo kao sve države koje su sada republike, nekad su bile kraljevine i Bugarska i
Grčka, itd. I u tom smislu podrška konceptu ovoga zakona.
Naravno, tada je i gospodin Milo Živković, sekretar kraljev u listu “Vrijeme”, u
dijelu polemike koja je izazvana Odlukom Parlamenta o usvajanju budžeta gdje se 42
miliona izdvojilo za potomke dinastije, rekao da se kralju prebacivalo da je ponio veliko
bogatstvo, da je on ponio najviše 40 hiljada franaka, itd. i da je umro gotovo u siromaštvu.
E, zbog svega ovoga što jesu fakti, a ne fakti koje čitaju pojedine kolege ovdje
kako oni hoće, i koji na to možda i nemaju pravo, nemaju pravo u smislu falsifikovanja
slobodnog tumačenja činjenica, mi hoćemo da se ostvari intencija ovoga zakona da to
uradimo kao ozbiljne države. Ali,na način na koji je to bila zaista prva početna ideja, što
pozdravljam, od strane najvećeg dijela Vlade, i koja je pod pritiskom maloga dijela Vlade
- 113 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
prešla u jednu suprotnost.
U odnosu na tadašnji akt ili predlog zakona ja sam imao par dilema vezanih i za
neke ostale stvari koje se tiču finansija, ne samo ovoga dijela oko koga ćemo i dalje da
razgovaramo, i ja ovdje izražavam uvjerenje da će najveći dio ovoga parlamenta doći do
konsenzusa. Živi bili pa da vidimo.
Dakle, mimo toga, dvije tri stvari samo koje nismo dovoljno dobro notirali, možda
i nismo dovoljno dobro pokrili zakonski. Stan koji treba kupiti i kuća koja se treba izraditi
moraju da imaju neki okvir finansijski.
Slažem se da ne treba, možda da ga stavljamo ovdje u predlogu akta, možda nekim
podzakonskim propisom to ograničiti i dati neki maksimum, da se to ne pretvori u svoju
suprotnost.
Dio koji se tiče rokova podzakonskih za ona pravila, kako se dakle u članu 12 i
vezano za način korišćenja objekata, definiše, niste dali rokove, mislim da ćemo vam i tu
pomoći da ćemo to ograničiti nekim rokom u kojem se moraju donijeti podzakonski akti
Vlade, i naravno, jedna stvar koja je po meni malo problematična, možda se radi o propustu
u članu 10 u stavu 2 u ostvarivanju interesa fondacije, članovi fondacije ne mogu se
baviti političkim aktivnostima.
Mislim da bi bilo dobro, zbog preciznosti, da stavimo, ako mogu pola minuta
samo, da stavimo - “U ostvarivanju interesa fondacije predsjednik upravnog odbora fondacije
i članovi fondacije ne mogu se baviti političkim aktivnostima”. Dakle da samo
jasno preciziramo da se ne miješaju predsjednik upravnog odbora i članovi fondacije,
neko može da kaže da to nije isto. Dakle, tu su neke dvije tri korekcije koje pomažu u preciznijem
čitanju odredbi ovog zakona. Nije to mali materijalni interes, četiri miliona i 300
hiljada, milion, pa 500 hiljada, pa u šest narednih godina po 400 hiljada, pa bruto plata
predsjednika itd. itd. Kažem ako je to cijena pomirenja ispravljanja nepravdi i ulaženja u
red zrelih država Evrope, ima da platimo tu cijenu.
Ovaj se zakon ne donosi zbog jednog čovjeka, zbog jednog potomka, ovaj se zakon
donosi zbog obaveze Crne Gore istorijske, zbog toga što to tako rade i durge države,
što to moramo da uradimo i mi. Ovaj zakon nije naknadno popravljan da bi, kako je neko
rekao, mogućom manipulacijom sa princom po pitanju finansijskog iznosa, stavio neke
odredbe koje zaista dijele Crnu Goru. U tom smislu, zaista kažem, SNP će pokušati, a
nadamo se da ćemo doći do onoga što je prihvatljivo za najveći broj kolega ovdje. Kažem
za najveći broj, jer vjerovatno ne za sve. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, kolega Damjanoviću.
Izvolite, kolega Stanišiću. Da se pripremi kolega Pejović.
OBRAD STANIŠIĆ:
Gospodine predsjedniče, uvažene koleginice i kolege, gospodine Spaiću, poštovani
građani,
Rasprava o Prijedlogu zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš rezultat
je višegodišnjeg procesa koji se odvijao sa ciljem da se adekvatno riješi pitanje
statusa potomaka ove čuvene crnogorske dinastije, kako bi se očuvalo i afirmisalo njeno
istorijsko značenje.
Krajem 17 vijeka ili tačnije 1697. godine, u kritičnom trenutku istorije Crne Gore
- 114 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
Petrovići - Njeguši dolaze na čelo Crne Gore i preuzimaju njenu sudbinu u svoje ruke. U
tom periodu porušen je bio i zadnji kamen manstira Crnojevića na Cetinju čijim rušenjem
su rušeni i temelji Crne Gore kao države koju su Crnojevići stvarali i stvorili.
Dolaskom svetovnog i duhovnog gospodara vladike Danila Šćepanovog Petrovića,
rodonačelnika dinastije Petrović trasiran je više od dva vijeka dug put kojim su Crnogorci
i Crna Gora išli i čuvali istorijsko trajanje na čelu sa sedam vladara Petrovića, od kojih su
samo trojica (Petar I, Petar II i Nikola I Petrović Njegoš), vladali skoro 130 godina. Prva
dvojica kao svetovni i duhovni, a knjaz i kralj Nikola kao svetovni vladar. Svaki od njih
iz svetorodne loze Petrovića ostavio je u nasleđe djela koja su postala simboli države i
priznanja brojnih drugih većih i moćnijih država i naroda.
Shvatajući da slobodu i poštovanje treba zaslužiti vladike i vladari Petrovići su,
radi državnih, crnogorskih, a ponekad i tuđih interesa predvodili crnogorski narod kroz
mnoga ratna iskušenja, a ponekad i stradanja.
Na najvećem istorijskom izazovu našao se crnogorski posljednji vladar kralj
Nikola koji je na kraju I svjetskog rata, ne štedeći ni vojsku ni državu, dao nemjerljiv
doprinos u zaustavljanju austrougarske imperije da bi spasio bratski srpski narod. O tome
najbolje govori general Milan Nedić u knjizi “Srpska vojska na albanskoj golgoti”:
“Usluge koje je crnogorska vojska učinila srpskoj vojsci, prilikom njenog
povlačenja ka Jadranskom primorju, ničim i nikada se ne mogu nadoknaditi. To su usluge
koje je mogao da učini samo brat za brata i koje se nikada ne zaboravljaju. Da je crnogorska
vojska omogućila izvođenje austrijskog manerva, bile bi uništene sve četiri srpske
armije, pa i cijela srpska vojska, a Srpski narod ne bi bio ono što je danas”.
Kao nagradu za sve te bratske zasluge, Crna Gora je dobila nelegitimnu Podgoričku
skupštinu 26. novembra 1918. Godine, i tim činom najveći pobjednik postaje najveći gubitnik,
jer dolazi ne do ujedinjenja Crne Gore i Srbije u kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca,
nego do prisajedinjenja Crne Gore Srbiji čime se utire i ime Crne Gore koje je trajalo
650 godina.
Suština neregularnosti Podgoričke skupštine sastoji se i u tome što je, putem
Vrhovne komande srpske vojske, a ne samo komande jedinica na teritoriji Crne Gore,
spriječen povratak u Crnu Goru, do završetka Podgoričke skupštine, znatnom broju
crnogorskih oficira, političara i drugih uglednih interniraca iz austrougarskih logora,
dokazanih protivnika sjedinjenju Crne Gore sa Srbijom. Zabranjen je i povratak kralju
Nikoli u svoju državu, čije je potpuno, aktom nasilne aneksije, detronizovana dinastija
Petrović Njegoš.
Odluka Podgoričke skupštine, ne samo što ukida Crnu Goru, nego i Crnu Goru kao
narodnosno - političku i kulturnu zajednicu ljudi i naroda. Lišava Crnu Goru i njen narod
istorijskog prava da učestvuje kao subjekt ravnopravno sa drugima u procesu odlučivanja
o ujedinjenju južnoslavenskih naroda i zemalja u jednu državu. To pravo se predaje dinastiji
Karađorđevića, dinastiji druge države, da ga samostalno vrši, bez obaveza da od bilo
koga traži mišljenje, a da Crnu Goru tretira kao svaki drugi dio Srbije. Jednom riječju, Odluku
Podgoričke skupštine donijela je protivpravno i nelegitimno ustanovljena skupština
sa stanovišta i međunarodnog i tada važećih prava Crne Gore i Srbije. 21. maja 2006.
godine građani Crne Gore su na najdemokratskiji i istorijski civilizovan način ispravili tu
istorijsku nepravdu obnavljanjem potpune crnogorske državnosti.
Nepravedno bi bilo a ne pomenuti da je proces vraćanja crnogorske državnosti
počeo 29. Novembra 1943. godine na zasijedanju AVNOJ-a.
- 115 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Uvažena gospodo,
Usvajanjem ovog zakona ispraviće se jedna velika istorijska nepravda prema dinastiji
Petrović Njegoš. Zakonom su definisani status i uloga potomaka dinastije koji su,
što je bitno naglasiti, tokom pripreme Prijedloga zakona, insistirali na moralnoj i istorijskoj
rehabilitaciji, a ne na eventualnom materijalnom obeštećenju.
Ima još mnogo razloga koje bih mogao da navedem i zbog kojih bismo trebali, svi
zajedno, da usvojimo ovaj zakon. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, kolega Stanišiću.
Izvolite, kolega Pejović,a da se pripremi kolega Konjević.
ZARIJA PEJOVIĆ:
Gospodine predsjedavajući, dame i gospodo,
Pokret za promjene u načelu podržava Zakon o dinastiji Petrović Njegoš, kao što
smo kazali iz pijeteta prema istorijskoj ulozi dinastije Petrović Njegoš.
Ovdje, kao što je u principu dominiralo, podvučena je politička uloga dinastije
Petrović Njegoš. A ja bih želio da konstatujem i jednu kulturnu ulogu pripadnika ove dinastije.
Naime, prema mnogim književnim kritičarima Petar II Petrović Njegoš je najveći
književni autor među Južnim Slovenima najveće književno ime.
Vladika Vasilije je napisao jednu od prvih istorija Crne Gore, a Sveti Petar Cetinjski
je svojevrsnim književnim diskursom pisao Poslanice kojima se obraćao Crnogorcima.
I ovo me motivisalo da podstaknem jednu duhovnu vertikalu koja je postajala u
Crnoj Gori, da se dotaknemo i Štamparije Crnojevića koja je bila prva na Balkanu, to je
15 vijek, da se dotaknem i prvog romana među Južnim Slovenima, a to je Kraljevstvo
Slovena, odnosno Regnum Sclavorum.
Ovo je interesantno za jedan narod koji ima ovakvu, jedna država koja ima ovakvu
duhovnu vertikalu da prednjačimo u pismenoj riječi među južnoslovenskim narodima,
danas je prepoznata kao siva zona na Balkanu u Jugoistočnoj Evropi, i vrlo često se stavlja
u koncept korupcije i organizovanoga kriminala. Šteta što ne umijemo da istaknemo
ono što je zaista afirmativno, ono što je afirmativno u našoj istoriji.
Pored ove pohvale Petrovićima, red je izreći neku kritiku. Kralj Nikola donosi
1905. godine Ustav kojim želi da pokaže Evropi kako i u Crnoj Gori se prati težnja, a to
je ograničavanje monarhija, apsolutnih monarhija na ustavne monarhije. Ali, plašim se da
je upravo tada kralj Nikola inaugurisao nešto što danas imamo, a to je takozvana fasadna
demokratija, jer za taj kratak rok razvoja parlamentarizma u Crnoj Gori nije postojao
stvarni parlamentarizam, već više ono što danas imamo, a to je volja pojedinaca koja se
krije iza institucije.
Takođe, u tom periodu je nastala i ona izreka mudrog Sule Radova, ne slučajno,
koja kaže “Uzmi od onoga koji nema i daj onome koji ima”. Taj diskurs se i danas provodi,
nažalost, do granica svojevrsnoga sadomazohizma.
Ono što mene, zaista na neki način inspiriše da glasam za ovaj zakon, ako je to
uslov bez kojega ja ne bih glasao, to je anti ratni stav princa Nikole Petrovića Njegoša u
vrijeme kada je potpredsjednik današnje vladajuće partije inaugurisao rat za mir. Ono što
me motiviše da podržim ovaj zakon jeste da je princ Nikola Petrović odbio, zaista sraman
uslov koji u principu važi za sve one ljude koji se u Crnoj Gori budžetski finansiraju, a to
je da ne bude politički eksponiran. Ko može princu i ko može građaninu, ako on stekne
- 116 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
državljanstvo, oduzeti pravo da kritički razmatra društvenu stvarnost.
U ovom kontinuitetu koji se danas pominjao od 1918. godine do 2006. izostavio
se jedan mali detalj, moram vas na to podsjetiti, a to je 91. ili 92. godina, to je badinterova
komisija, kada je gospodin Momir Bulatović potpisao, dakle mogućnost da Crna Gora
postane nezavisna država, jer je bila bivša republika, kada mu tad aktuelni predsjednik
jedne vladajuće partije nije za to dao podršku Skupštine Crne Gore, i čitav proces
proglašenja nezavisnosti je čekao 15 godina, prije svega što međunarodna zajednica nije
vjerovala u kapacitet vladajuće elite da sprovede i organizuje referendum.
Ali, ja se sada moram vratiti onome što je moj stručni dirskus , a to su finansije.
Ne bez zebnje, jer sam danas dobio informaciju da Vlada namjerava ili je već u pregovorima
sa Dojč bankom o novom kreditu od 60 miliona eura, a ovdje se radi o četiri
miliona i 300 hiljada koji se imaju dodijeliti fondaciji kojom će upravljati nasledni član
dinastije Petrović Njegoš. Ja želim da se taj novac kontroliše i da se dobro kontroliše,
nije mala suma u pitanju. Zato sam i predložio amandman o kome ću posebno govoriti, a
to je Državna revizorska institucija kontroliše trošenje sredstava. Državna revizorska institucija,
naime, kontroliše sve budžetske potrošače. Međutim, i pored toga ja sam osjetio
potrebu da to dodatno verifikujemo amandmanom i da sa ljudima iz Vlade popričam kako
će se ova sredstva najefikasnije trošiti. Postoji jedna mogućnost koja negdje nije u korelaciji
sa našim Ustavom, jer ipak, teško da na čelu jedne državne institucije stoji osoba sa
naslednim pravom, ali postoji ta mogućnost da fondacija bude i državna institucija kao
što je to Matica.
Međutim, nekompatibilno je da neko sa naslednim pravom sjedi na čelu jedne
institucije. No, kako god, razgovaraćemo o tome kako da se sredstva bolje troše. Čak
sam imao ideju da napišem amandman, ja sam ekonomista, nijesam pravnik, to je da se
da mogućnost princu da dodijeli neku nagradu, medalju, a da to finansira država u toku
godine za doprinos u sportu, kulturi itd. Držim da ćemo razgovarati oko amandmana.
Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, kolega Pejoviću.
Kolega Konjević, a priprema se poslanik Kaluđerović.
RAŠKO KONJEVIĆ:
Zahvaljujem, predsjedniče.
Uvažene kolege, kada želite u političkom životu da pokušate među političkim
partnerima iz opozicije da bacite neku vrstu jabuke oko koje ćemo se posvađati, onda
obično upadate u neprincipijelnost koja je pogubna za vas, pogubna u političkom smislu.
Potpuno sam iznenađen situacijom da je najveća ili gotovo sve opozicione partije iskazala
jedan politički stav koji je za mene interesantan. To je da bi oni prije podržali zakonski
akt gospodina Mila Đukanovića kao bivšeg premijera, nego što bi podržali zakonski akt
premijera Igora Lukšića. Razumijevajući to, da to svedem na vrlo jednostavan politički
rječnik, SNP i opozicija su prije spremni da podrže Mila Đukanovića nego Igora Lukšića.
Samo jedna nova politička činjenica koja me iznenađuje, ali je dobro da se bar u tom
kontekstu na neki način politički mijenjamo.
S druge strane, danas se pokušava proizvesti još jedna teza u crnogorskom parlamentu
kako bismo trebali kroz ovaj zakon da se pomirimo. To bi, naravno, podrazumije-
- 117 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
valo da smo oko nečega specijalno posvađani. Niti smo danas, niti smo se prije međusobno
svađali. Mi smo se prosto svađali oko elementarnih vrijednosti. Kada su 1990. godine
moje kolege iz Socijaldemokratske partije pozivale na borbu protiv rata, na zadržavanje
one Jugoslavije, najveći dio ovog crnogorskog parlamenta je bio suprotno. Podržavao je
neke druge ideje, one ideje koje su konačno raspadom državne tvorevine Srbije i Crne
Gore, nadam se, do kraja bačene u političku istoriju. Dakle, 1990. godine nijesmo uspjeli
da se pomirimo, kako vi kažete. U 1999. godini kada smo govorili kao tadašnja državna
tvorevina ne možemo da se borimo protiv cijelog svijeta, da to nije pametno, da to nije
dobro, onda su neke opozicione, i danas su opozicione, kolege, a tada vlast na saveznoj
državi, ni manje ni više nego svoju političku strategiju zasnivale na pravnim procesima
protiv ključnih ljudi međunarodne zajednice. Danas nas ti isti ljudi pozivaju da se okrenemo
budućnosti, evropskim integracijama itd. U 2006. godini opet smo imali priliku da
se pomirimo, ovoga puta da se pomirimo oko nečega što bi nam trebalo biti zajedničko,
a to je država Crna Gora. Jedni su bili za državu Crnu Goru 21. maja, drugi su bili protiv
države Crne Gore 21. maja, u političkom smislu ste bili protiv obnavljanja crnogorske
nezavisnosti. To je bilo pitanje na referendumu, pa kada zaokružite NE, to znači da nijeste
da Crna Gora obnovi svoju državnost i međunarodnopravni subjektivitet. Ako je neko od
vas glasao DA, apsolutno mu se izvinjavam.
Tri su tačke u novijoj crnogorskoj istoriji oko kojih mi nijesmo mogli da se
složimo, i ni u jednom od ta tri ili četiri slučaja, uvažene kolege, nijeste bili u pravu, vrijeme
vas je demantovalo. I danas 2011. godine želite ponovo, iza jednog gesta ove vlasti
koja želi da rehabilituje ono što su vrijednosti dinastije Petrović, što su donijele Crnoj
Gori, dakle borbu za njenu slobodu, za sve ono što je bilo kulturno prosvjećenje u tom
periodu, da svedete na činjenicu, jer se u dosta diskusija to pominje, da li je neka apanaža,
prinadležnost, nešto veće ili manje, kada je kome dato 1927, 1937. godine itd. Nije duh
ovog zakona da nekome damo stan ili da mu finansiramo fondaciju, nego je smisao ovog
zakona da rehabilitujemo jednu dinastiju koja je dala ključan doprinos u istorijskom mitu
crnogorske državnosti i da tu istorijsku nepravdu jednom ispravimo. Pri tome, ne želim
i niti ću, niti su to kolege ukazivale, i mi smo, što bi narod rekao, nešto pročitali, pa se
sjećamo i 1919. i 1920. i 1921. godine, sjećamo se mnogih stvari u pojedinim djelovima
Crne Gore, kako su se pojedini ili grupe srpskih vojnika odnosili prema određenim selima,
plemenima i prezimenima, i šta su sve to radili. Nećemo se vraćati u te stvari, ali
nemojte nas gurati u neku priču za koju nemate elementarnu političku osnovu. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala vam.
Kolega Kaluđerović, a da se pripremi kolega Bogdanović. Izvolite.
VELIZAR KALUĐEROVIĆ:
Hvala.
Poštovana Skupštino, poštovani građani, gospodo i predstavniče Vlade koja brani
predlog ovog zakona,
Na početku rasprave relaksiran potrebe da govorim detaljnije o sadržaju Predloga
zakona, jer su to uradili, po meni, izuzetno korektno i moje kolege Lalošević, Damjanović
i Knežević, želim da ukažem i da pozovem javnost da proprati činjenicu da smo imali
predlog ovog zakona sa istim nazivom koji je dat u skupštinsku proceduru 11. novembra
- 118 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
prošle godine i da je taj predlog povučen. Sada raspravljamo o Vladinom Predlogu zakona
od 26. aprila ove godine. Za pet i po mjeseci Vlada, čiji su politički konstituenti DPS
i SDP ostali nepromijenjeni, ide sa drastičnim promjenama u formulaciji određenih normi
u predlogu ovog zakona. Trebalo bi, da je sreće kao što izgleda nije, da ovo bude jedan zakonski
projekat koji će odražavati civilizacijski odnos Crne Gore prema dinastiji Petrović
Njegoš koja nesporno ima svoju značajnu istorijsku misiju i ulogu u istoriji i tradiciji
Crne Gore. Želim da podsjetim, posebno osvrćući se na opasku jednog od prethodnika u
raspravi, koji nas poziva i maltene pokušava dovesti na klizav politički teren, da li ćemo
da podržimo predlog ili da li nam se više sviđa predlog Vlade koju je vodio Đukanović ili
Vlade koju vodi gospodin Lukšić, to apsolutno nema veze. Očigledno smo sada u prilici
da razgovaramo o vladinom predlogu na čiji uticaj je značajnije imala očigledno u pisanju
određenih formulacija, i nije teško i ne treba pretjerati politički obrazovan manji koalicioni
partner, ali očigledno, s ozbirom na broj članova Vlade i broj ruku u odlučivanju u
Vladi, nesporno da su u DPS-u tu formulaciju prihvatili.
Želim da podsjetim i pozovem javnost da sama procjenjuje. Predsjednik Crne
Gore gospodin Vujanović koji je izabran na neposrednim izborima, sa mnogo neregularnosti,
da o tome sada ne govorim, tek kada je u proceduru dat predlog o kojem sada
razgovaramo, dakle ovaj drugi predlog, osjetio je potrebu da javno kaže da bi mu bilo
veoma nelagodno, parafraziram, ako bude u prilici da stavi potpis i da proglašava zakon
koji je u proceduri. Očigledno ne treba biti pretjerano mudar. Problem na koji je on na
ovaj način ukazivao su potpuno drugačije formulacije članova 1 i 3 koje nude norme koje
nijesu samo civilizacijski odnos prema dinastiji Petrović Njegoš, već i sada potenciraju
podjele u Crnoj Gori, bez ikakve potrebe, neću dalje ponavljati. Ono što dalje zapažam,
to je da je u odnosu na raniji tekst Predloga zakona koji je povučen i zamijenjen novim
. Zamijenjena je norma iz ranijeg člana 8 Predloga zakona je glasila: ,,Ako predstavnik
potomaka dinastije prihvati javnu funkciju, postane član političke stranke ili politički djeluje
u Crnoj Gori, za to vrijeme ne može ostvarivati prava predviđena ovim zakonom”.
Dakle, ova norma je brisana, postavlja se pitanje zbog čega, kolege. Ako neko hoće da
kaže da je adekvatna zamjena za tu normu ovo što se nudi u članu 10 Predloga zakona
o kojem razgovaramo, u kojem se kaže - u ostvarivanju interesa fondacije, članovi fondacije
ne mogu se baviti političkim aktivnostima. Podsjećam da stav 1 ovog člana kaže
da je predstavnik potomaka dinastije predsjednik Upravnog odbora fondacije, pa se ostavlja,
potpuno logično i normalno, prostor za tumačenje da li je i predsjedniku Upravnog
odbora fondacije zabranjeno da se politički angažuje, kako je to eksplicirano u članu 8
ranijeg Predloga zakona koji je Vlada povukla iz procedure. Po meni ne, jer član nije
predsjednik nego je predsjednik nešto drugo, a ovdje se zabrana političkog angažovanja
odnosi na članove fondacije.
Samo nekoliko riječi u vezi sa materijalnim davanjima koja su u ovom predlogu
o kojem sada raspravljamo drastično povećanja. Neću da se vrednosno odnosim prema
tome da li je to realno, da li je to adekvatno, mislim da je to najmanje bitno. Mislim
da je, gospodine Krivokapiću, nekorektno od Vlade kao predlagača ovog zakona
da u obrazloženju Predloga zakona, a ima obavezu, između ostalog, da naglasi koliki je
fiskalni uticaj primjene zakona, dakle kolika će davanja biti iz budžeta, da je izbjegla to
da kaže, da je samo opisala da će biti obaveza. Jasno se iz Predloga zakona vidi da ćete to
biti više miliona, čak više miliona i u ovoj budžetskoj godini za koje nemamo čak osnova
u budžetu za ovu godinu. Hvala.
- 119 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, kolega Kaluđeroviću.
Kolega Bogdanović. Izvolite.
ALEKSANDAR BOGDANOVIĆ:
Zahvaljujem, predsjedniče.
Uvaženi predsjedniče, uvažene kolege i koleginice poslanici, dame i gospodo,
Čini mi izuzetno zadovoljstvo što sam danas u prilici da uzmem učešće u diskusiji
povom Prijedloga zakona o statusu potomaka posljednje crnogorske kraljevske dinastije
Petrović Njegoš. Moje zadovoljstvo je još veće zbog privilegije da, pored toga kao poslanik
u Skupštini, o ovom zakonu govorim i kao gradonačelnik Prijestonice Cetinje, iz
koje je porodica Petrović Njegoš tokom drugog razdoblja vladala Crnom Gorom i odakle
je u to vrijeme predano i požrtvovano građena državnost i sloboda naše zemlje. Ova diskusija
je prilika da na najbolji način iskažemo svoje poštovanje prema našoj prošlosti,
odnosno prema istorijskoj ulozi i dijelu posljednje crnogorske kraljevske dinastije, čijih
je sedam vladara Crnu Goru vodilo ka slobodi istovremeno uspostavljajući temelje njene
državotvornosti.
Prijedlog zakona koji danas razmatramo, siguran sam, predstavlja jedan od bitnih
momenata u našoj novijoj istoriji. To, prije svega, temeljim na stavu da će potomci
kraljevske dinastije Petrović Njegoš koja u našoj istoriji zauzima posebno, a reći ću
i najznačajnije mjesto, ovim zakonom dobiti status kakav zavređuju. Ubijeđen sam da
ćemo ovim aktom kroz formalno definisanje pitanja potomstva naše posljednje kraljevske
porodice zapravo očuvati i značaj dinastije Petrović Njegoš kao dugotrajnog, neizostavnog
i važnog poglavlja naše prošlosti, naše kulture i naše državnosti. Takva tvrdnja je
apsolutno umjesna, imajući u vidu dubok i neizbrisiv trag koji je posljednja kraljevska
dinastija ostavila još od kada je u jednom od najkritičnijih momenata u istoriji, krajem
17. vijeka, preuzela sudbinu Crne Gore. Bez obzira na sve ideološke priče, ono što su
Petrovići stvorili bila je crnogorska država. Posvećenost priznanju međunarodnog subjektiviteta
i unutrašnjem uređenju, bilo je zajedničko svim Petrovićima. Bio je to istinski
pečat odanosti istorijskom trajanju, posvećenosti misiji zaustavljanja unutrašnjeg razdora
i izmirenja zavađenih bratstava i plemena, mudrosti, savremenog pogleda na tadašnje prilike,
hrabrosti i odvažnosti. Bila su to vremena tokom kojih je istrajavala stara Crna Gora,
ali u kojima je stvorena međunarodno priznata država Crna Gora. Uz viševjekovnu istoriju
vladavine protkanu stradanjima, a u cilju stremljenja slobodi, naša posljednja kraljevska
dinastija pokoljenjima će služiti kao najočitiji primjer odanosti, požrtvovanosti, hrabrosti
i patriotizma. Podsjetiću da su učesnici podgoričke skupštine na kojoj je ukinuta
državnost slobode, ime crnogorsko, te godine odlučili da našoj posljednjoj kraljevskoj
dinastiji zabrane ulazak u domovinu, i to organ koji iza sebe nije imao ni revolucionarni
integritet, ni kredibilitet, a istom prilikom je odlučio da konfiskuje cjelokupnu imovinu
dinastije Petrović Njegoš. Bio je to jedan od najočiglednijih primjera velike nepravde
prema Crnoj Gori, ali uvod u teške dane koji su uslijedili od strane sudionika nelegitimne
podgoričke skupštine. Uprkos tim događajima koji su obilježili izgnanstvo i kraj
vladavine dinastije Petrović Njegoš, sjećanje na njenih sedam vladara kao na posebne i
izuzetne ličnosti u stvaranju crnogorske države i u procesu utemeljenja njenog duhovnog,
nacionalnog i kulturnog identiteta, ostaje živo i izraženo sve do današnjih dana. Iako je i
pitanje imovine dinastije Petrović Njegoš kasnije trebalo da bude riješeno obeštećenjem
- 120 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
s kraja treće decenije prošlog vijeka, iz današnje perspektive apsolutno je jasno kako je
to bio tek puki pokušaj da bivši crnogorski vladari budu držani na rubu egzistencije, konstatno
ih uslovljavajući da izražavaju lojalnost novouspostavljenoj državi.
Upravo iz svih navedenih razloga, danas nam se ukazala istinska prilika da ispravimo
istorijsku nepravdu i da vratimo dio duga prema našoj posljednjoj kraljevskoj
dinastiji, odnosno prema njenom potomstvu. Dok su odredbe iz odluke podgoričke
skupštine kojima je Crna Gora ukinuta i nelegitimno kao država, ranije nizom drigih
odluka i politički i pravno stavljene van funkcije, konačno se nalazimo u situaciji da anuliramo
sve ono što je silom sprovedeno prema našoj kraljevskoj dinastiji. Ovo je dan kada
ćemo poručiti da Petroviću nijesu, kako je te 1918. godine rečeno, bili veleizdajnici već
da su bili neumorni borci za slobodu i interese svoje Crne Gore. Ovo je prilika da ispunimo
našu obavezu prema onima koji su nezaobilazni i uzvišeni među tvorcima i čuvarima
crnogorske državnosti, časti i svega što nam danas daje razlog da budemo ponosni na
svoju svijetlu prošlost. Naša obaveza jeste da očuvamo i afirmišemo istorijsku ulogu i
nepobitan značaj dinastije Petrović Njegoš, te imajući to u vidu izvršimo njenu istorijsku
i moralnu rehabilitaciju. Uz taj cilj upravo je koncipiran i ovaj akt kao izraz težnje i interesa
države da očuva i definiše značaj dinastije Petrović Njegoš. Ovim zakonom, naime,
biće osnažena uloga njenih potomaka u baštinjenju i afirmaciji tradicije naše posljednje
kraljevske porodice, u skladu sa poštovanjem integriteta i ustavnog poretka Crne Gore.
Cijenim da će od izuzetnog značaja biti formiranje fondacije Petrović Njegoš koja je,
takođe, definisana ovim prijedlogom zakona. Rad fondacije kojom će predsjedavati predstavnik
potomaka dinastije, uvjeren sam, biće snažan doprinos crnogorskoj kulturi, ali i
promociji crnogorskog identiteta van granica naše domovine.
Imajući u vidu sve navedeno, koristim priliku da izrazim uvjerenje da ćemo
podrškom Prijedlogu zakona na najprimjereniji način potvrditi da savremena Crna Gora
duboko cijeni i poštuje svoju prošlost, a time i svoju slobodu koju su mudrošću, odvažnošću
i ponosom, tokom najtežih dana po našu zemlju, čuvali i baštinili slavni vladari iz naše
posljednje kraljevske dinastije. Takođe, na kraju, želim da vas kao gradonačelnik Cetinja
uvjerim da će lokalna uprava pružiti punu podršku primjeni ovog zakona, s obzirom da
je vladavina i djelo dinastije Petrović Njegoš neraskidivo i trajno vezano za istoriju prijestonog
rada Crne Gore. Zahvaljujem na pažnji.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, kolega Bogdanoviću, u ovom slučaju i sa dodatnim sekundama
gradonačelnika.
Izvolite, kolega Staniću. Vidim da ste pripremili i fizičku prezentaciju.
NOVICA STANIĆ:
Poštovani građani Crne Gore, gospodine predsjedniče, dame i gospodo poslanici,
gospodine Spaiću,
Nema sumnje da je prva namjera bila dobra, ali uvijek postoji neko ali koje zakon
kvari. Samo nekoliko dilema. Znam da su Petrovići osnovali prvu školu, prvi bukvar,
prvu gramatiku, doduše bilo je to sve srpsko, ali i prvu banku Crne Gore. Šta je sa prvom
bankom Crne Gore, zašto se ne vraća, ili je to možda administrativna greška Crnogorci
su, citiram obrazloženje, u sudbonosnom trenutku izabrali za svog gospodara vladiku Danila,
pa su Petrovići proveli crnogorski narod kroz brojna stradanja koji su slavom, trajan-
- 121 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
jem i pjesmom ovjenčani. Znate li ko je to najviše i najbolje ovjenčao Njegoš. Šta radi
ova vlast Proglašava ga genocidnim pjesnikom. To je druga strana medalje koja se zove
Zakon o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš. U članu 3 potomci dinastije čuvaju
i afirmišu tradiciju dinastije Petrović Njegoš, vršenjem kulturnih, humanitarnih i drugih
nepolitičkih poslova, u cilju afirmacije crnogorskog identiteta, kulture i tradicije. Ne treba
dalje da idemo. Tradicija Petrovića zna se koja je bila. Crnogorski identitet zna se šta je.
Fino vam kaže gospodin Suljo Mustafić, dajte da bude ono čemu svi težimo. Pitam vas,
gospodine Spaiću, čiji je identitet onaj bijenale iz 1998. godine, kada su dovedeni u vezi,
bože mi oprosti, ikone i ljudski izmet To niti je crnogorski, niti srpski identitet. Na kraju,
dolazimo do člana 1 koji je tu ne da ujedini nego da podijeli, akt nasilne aneksije države
iz 1918. godine. Ovdje samo fali jedan aneks i spisak tih domaćih izdajnika koji su uradili
tu aneksiju.
Zahvaljujući svojim dobrim komšijskim i prijateljskim vezama sa potpredsjednikom
Vlade, gospodinom Markovićem, uspio sam da dođem do ovog dokumenta i spiska.
To su poslanici te anatemisane podgoričke skupštine. Pitam, a vi procijenite, poštovani
građani Crne Gore, da li su ova gospoda iz Surdulice ili su iz Crne Gore: Ljubo Glomazić,
dr Neško Radović, Vido Milošević, Marko Matanović, Aleksa Martinović, Pero Vrbica,
Stevo Vukotić, Luka Vukotić, Blažo Begović, Živko Dragović, Petar Mijanović, Krsto
Radulović, Mitar Vukčević, dr Milutin Lopičić, Stevo Jovićević, Jovan Dapčević, Nikola
Marković, Vaso Đuranović, Marko Knežević, Pero Kaluđerović. To vam je iz Surdulice.
Evo vam iz Gadžinog hana: Savo Cerović, dr Dušan Matanović, Krsto Raičević,
Jovan Stanković, Jovan Ćetković, Spasoje Piletić, Mihajilo Božović, Vuko Pulević,
Filip Pavićević, Petar Popović, Arso Petrović, Stevan Gošović, Miraš Radonjić, Dimitrije
Grujić, Nikola Simović, Radovan Bošković, Dušan Grupković, Marko Savićević,
dr Stanko Radović, Miloš Jovanović, Živko Pavićević, Lazar Damjanović, Novo Vučić,
Savo Fatić, Niko Ujkić, Milan Nenezić, Spasoje Radulović, Vasilije Drakić, Filip Majić,
Risto Vujačić. I, među ovim domaćim izdajnicima, razumije se da su i Pljevljaci, ne
može to bez njih da prođe: dr Jakov Zarubica, Serafin Džarić, Savo Vukojičić, Derviš
Šećerkadić, Omer Begselmanović, Milan Bajić, Hamid Hasanbegović, Mitar Obradović,
Aleksa Bajić, Mahmut Begmanović, Prokopije Šiljak.
Poštovani građani Crne Gore, ovdje se pokušava krivotvoriti istorija Crne Gore.
Hoće se pokazati da jesmo ono što nismo, ili da nismo ono što jesmo. Ovo može da bude
kratkog vijeka, ali na duge staze to nikada nije dalo rezultat. Zbog toga vas još jednom
pozivam, u ime i ovih ljudi koji su svi do jednog bili iz Crne Gore, hajmo svi zajedno da
rehabilitujemo dinastiju Petrović, ali na pravi način.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala vam.
Koleginica Drobnjak, a da se pripremi kolega Branko Radulović. Izvolite.
NADA DROBNJAK:
Hvala, predsjedniče.
Poštovane koleginice i kolege, poštovani gospodine Spaiću,
Dinastija Petrović Njegoš je bitan dio državnog i kulturnog nasljeđa Crne Gore,
pa je dostojanstven odnos prema njenim potomcima iskaz takvog odnosa i prema državi
i njenom identitetu. Krajnje je vrijeme da se isprave istorijske nepravde ne samo preko
- 122 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
novih udžbenika istorije ili podizanja spomenika, nego i pozitivnim stavom prema živim
potomcima crnogorske dinastije. Ne smije zaboraviti da je dinastija Petrović Njegoš detronizovana
na način kako nijedna dinastija nije nestala na planeti, zamijenjena je dinastijom
druge države. Predlogom zakona predviđena je istorijska i moralna rehabilitacija
dinastije Petrović, koja je Crnom Gorom vladala više od 200 godina. Takođe, zakonom se
definiše pravedno rješenje statusa crnogorske dinastije, koje je potrebno Crnoj Gori zbog
njenog odnosa prema svojoj prošlosti i istoriji. Pitanja rehabilitacije imovinskih prava dinastije
Petrović Njegoš reguliše se posebnim zakonom. Naime, za razliku od monarha ili
njihovih nasljednika u Albaniji, Bugarskoj, Rumuniji, Grčkoj i Srbiji, ambicije i zahtjevi
princa Nikole Petrovića Njegoša da se rehabilituje dinastija i vrati dio otuđenih dobara,
po ocjeni relevantnih stručnjaka su realne. Uporedno iskustvo govori da nijedna država
nije riješila i statusno i imovinsko pitanje dinastije donošenjem posebnog zakona.
Rumunska vlada je nedavno ukinula zabranu nad nekadašnjom vladajućom
kućom, koja je ukidala pravo članovima da uđe u Rumuniju. Članovi rumunske kraljevske
kuće su priznati i kralju Mihajilu I je obezbijeđena državna zaštita, osoblje i prevoz
kao nekadašnjem šefu države, ali zahtjevom rumunske kraljevske kuće za povraćaj konfiskovane
imovine bavi se jednako zakon koji je uveden za sve rumunske građane. U
Bugarskoj, kralj Simeon, 1996. godine, prvi put nakon prognanstva, dolazi u Bugarsku,
2001. godine postaje premijer i za vrijeme njegovog mandata Vlada Republike Bugarske
vratila je kraljevskoj kući i velike površine zemlje i šuma. Taj proces povraćaja trenutno
je predmet zakonskog spora sadašnje Vlade Bugarske na osnovu toga što je nepravedan i
diskriminišući prema svim drugim građanima Bugarske. Dinastije koje su svrgnute 1918.
godine, a koje su uspješno sprovele zahtjev za povraćaj imovine ili zemlje nijesu poznate
u pravnim sistemima, ili su povratile imovinu ili status. U slučaju Austrije u Rusije dinastije
su imale isti sudbinu, jer su njihova dobra trajno nacionalizovana. Njemačka carska
kuća, takođe podvrgnuta nacionalizaciji, ali su njemačke dinastije jedinstvene u pogledu
toga da im je po zakonu bilo zabranjeno da koriste svoje kraljevske i prinčevske titule
ili položaj. Ovo zakonsko ograničenje traje i do danas, tako da je interesantno da oni u
svojim krštenim imenima stavljaju ono princ, princeza, kako bi mogli to da koriste jer
im zakonom nije dozvoljeno. Republika Portugal je gradila u svoju kraljevsku kuću u
ograničenom obimu, tako da poglavar dinastije Don Duar posjeduje portugalski diplomatski
pasoš i za vanredne poslove Portugala sa nekim zemljama Ministarstvo inostranih
poslova ga poziva da bude zvanični predstavnik Portugalije. Vlada Portugala ne plaća
niti izdržava finansijski kraljevsku dinastiju i sva imovina dinastije je konfiskovana i
smještena u fondaciju. Portugalski model negdje je najbliži ovom crnogorskom.
Osim kao simbol koji ima snagu da poveže današnju Crnu Goru sa njenom slavnom
prošlošću, potomci dinastije Petrović Njegoš mogu pozitivno doprinijeti i promociji Crne
Gore. Aktivnosti potomaka u pogledu vršenja poslova kojima se čuvaju vrijednosti dinastije,
podrazumijevaju odgovarajuću logističku, administrativno-tehničku i finansijsku
podršku. U tom smislu je važno obezbjeđivanje fondacije Petrović Njegoš, kroz čije će se
djelovanje u realizaciji projekata promovisati država Crna Gora, naša kultura i to ne samo
u regionu, već i u Evropi. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, koleginice.
Kolega Radunović se zamijenio sa kolegom Radulovićem, a koleginica Tanasijević
je sledeća iz vladajuće koalicije. Izvolite.
- 123 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
SLAVEN RADUNOVIĆ:
Poštovani građani Crne Gore, drage kolege,
Ljudi koji su stari koliko ja, i stariji od mene, sjećaju se sigurno vica iz vremena
SFRJ, a i u vrijeme loših odnosa sa Albanijom koja je bila relativno vojno nemoćna
zemlja u odnosu na tadašnju Jugoslaviju, pričam vic kako Albanci kad se naljute na Jugoslaviju
kažu - ako nas naljutite dićemo oba svoja aviona i porobićemo Jugoslaviju.
Na to meni liči pokušaj vladajuće koalicije da kroz ova dva člana promijeni crnogorsku
istoriju i da od dinastije Petrovića naprave antisrpsku dinastiju. Sve to pokušavajući da,
kroz apanažu koju treba da obezbijede ovim zakonom, natjeraju naslednike kralja Nikole
i ostalih Petrovića da afirmišu drugačije vrijednosti od onih koje su baštinili njihovi preci,
a čijom zaslugom da ne zaboravimo to, oni danas dobijaju značajne privilegije. Sve to,
znači, da bi afirmisali vrijednosti ustanovljene na kongresu DPS-a prije dva mjeseca.
Treba li kome da govorimo, makar mi iz Nove srpske demokratije koji baštinimo baš tu
tradiciju Petrovića, da što se nas tiče da su vladika Danilo, Sava, Vasilije, Petar I, Petar II,
knjaz Danilo i kralj Nikola i te kako zaslužili da njihovi potomci imaju krov nad glavom
u Crnoj Gori i nekakvu apanažu, mi uopšte nismo protiv toga. Naravno, kao što su i sve
moje kolege rekle, ne možemo da dozvolimo da pod plaštom obezbjeđenja te apanaže
se provuče prekrajanje istorije. Članovi 1 i 3 su članovi koji su sporni, o članu jedan, o
njemu se već više govorilo. Priča se o tome kako je Crna Gora anektirana. Ja ću samo
kratko, mnogi su ljudi već o tome pričali, da je Crna Gora tada bila pod okupacijom Austrougarske
i da su međunarodne snage pod vodjstvom francuskog generala oslobodile
Crnu Goru. U njihovom sastavu je bila naravno i srpska vojska. Tako da je Crna Gora tada
mogla da bira, da ostane pod okupacionim režimom savezničkim i bezvlašćem ili da izabere
svoju vlast. Ona je na izborima za Veliku Narodnu Skupštinu 1918. godine donijela
odluke kakve svi znamo.
Što se tiče te odluke 1918. na Velikoj Narodnoj Skupštini često se prećutkuje
činjenica da su njene odluke potvrđene na prvim parlamentarnim izborima 1920. Naime,
tada je na inicijativu međunarodne zajednice, a uz saglasnost kralja i Vlade u emigraciji,
održan konsult naroda, kako se to tada zvalo, ili ti referendum. Da vidimo šta su rekli
vezano za taj dan, recimo gospodin doktor Šerbo Rastoder, mogu slobodno da kažem
makar prorežimski istoričar. “Iz svega navedenog može se zaključiti da su Parlamentarni
izbori 1920. godine, izvinjavam se istoričar, vršeni ne samo po nešto liberalnijim zakonskim
rešenjima, već su za najveći dio Crne Gore i po formi i po karakteru bili apsolutna
novina. Parlamentarni izbori 1820. godine imali su za Crnu Goru poseban značaj. Njima
je trebalo potvrditi legitimitet podgoričke Skupštine i konstituisati demokratsku političku
infrastrukturu tj. vlast koja bi kroz Ustavotvornu Skupštinu donijela Ustav kao najviši
pravni akt.
U izvještaju međunarodne posmatračke misije se kaže između ostalog, međunarodni
posmatrači su zaključili da je glasanje obavljeno u skladu sa izbornim zakonom i da je
obezbijeđenja njihova potpuna tajnost. Način glasanja je bio prilagođen činjenici da je u
zemlji među glasačima postojao veliki broj nepismenih i tako dalje.” Znači, međunarodna
komisija je tako mislila. Kad smo kod člana 3 gdje se pominje crnogorski identitet i afirmacija
crnogorskog identiteta kulture i tradicije, reći ću samo ovo, a to znaju svi kad se
tiče Petrovića, današnja je državna teritorija Crne Gore, to u vrijeme kralja Nikole, ono
zemljište koje zahvataju njene političke granice, to je zemljište samo dio onih zemalja u
kojima srpski narod isključivo ili u većini živi i koje se sve skupa nazivaju srpske zem-
- 124 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
lje, premda da su politički razjedinjene između nekoliko država. Od tih zemalja postale
su dvije nezavisne srpske kraljevine koje vode dvije srpske dinastije koje danas postoje,
Crna Gora i Srbija, treći dio se nalazi pod Austrougarskom i tako dalje.
Mislim da ako imate, ponoviću, molbu svih nas sa ove strane, i najmanje želju
da ovaj zakon bude usvojen glasovima svih nas koji zaista imamo najljepše mišljenje za
većinu onih godina kojim su vladali Petrovići Crnom Gorom, onda izađite u susret zdravom
razumu i u članu 1 i u članu 3 prihvatite naše amandmane. Hvala vam.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Koleginica Tanasijević.
Izvolite.
BRANKA TANASIJEVIĆ:
Poštovani predsjedniče, poštovani gospodine Spaiću, koleginice i kolege poslanici,
poštovani građani,
Pošto je cilj svake demokratske države da sačuva svoj istoriski i kulturni identitet
i kontinuitet, regulisanje statusa potomaka dinastije Petrović-Njegoš za Crnu Goru je
istoriski, kulturni i civilizacijski čin. Istorijski, jer je to jedan od načina da se sačuva
istorijsko pamćenje, veza sa precima, njihovim uvjerenjima, običajima, stavovima, odlukama,
snovima i nadanjima. Kulturni i civilizacijski čin, jer su to uradile mnoge zemlje
koje imaju prošlost sličnu Crnoj Gori, kroz nastojanje da se ne izgubi korak sa vremenom
i veza sa kulturnim obilježima, elementima i vrjednostima. Donošenje zakona o statusu
potomaka dinastije Petrović-Njegoš upravo je jedna od mogućnosti da se sačuva kulturna
posebnost ili kulturna samosvojnost i uspostavi kopča između prošlosti i sadašnjosti
kroz očuvanje i afirmaciju dinastičke tradicije. Na ovaj način potomcima dinastije daje
se mogućnost da ponovo postanu dio crnogorskog modela kroz povratak u crnogorski
kulturni okvir. Donošenje ovog zakona nije samo istorijska i moralna rehabilitacija dinastije
Petrović-Njegoš, kako se kaže u čanu 1 stavu 1 Predloga zakona. To je istovremeno
istorijska, moralna i duhova rehabilitacija Crne Gore, način da sa uspijehom položimo
popravni ispit iz istorije, jer se greške u zapostavljanju tradicije teško mogu nadoknaditi.
Veza između nas negdašnjih i nas sadašnjih jedan je od načina našeg istoriskog trajanja
i uspostavljanja odnosa među naraštajima. Zato je donošenje ovog zakona toliko važno.
Regulisanjem statusa potomaka dinastije Petrović- Njegoš Crna Gora se afirmiše kao
država koja čuva tradiciju kao izvor iz prošlosti, kao ono što je dovoljno staro da bude
vječno mlado. Istovremeno potomci dinasitje su jedni od mogućih promotera crnogorske
prošlosti, svjedoci njenog trajanja i opomena da se prošlost ne smije zaboraviti.
Napuštanje i zaboravljanje predaka bila bi istorijska i kulturna lakomislenost.
Dinastija Petrović-Njegoš će kroz vršenje kulturnih, humanitarnih i drugih
nepolitičkih poslova raditi na očuvanju crnogorskog identiteta, kulture i tradicije kako
je regulisano u članu 3 Predloga zakona. Prisustvo potomaka dinastije u Crnoj Gori kroz
protokolarne poslove biće sadašnjost u kojoj živi prošlost, spona između onoga što je
bilo i onoga što jeste. U tu svrhu je predviđeno da predstavnik potomaka dinastije može
da koristi reprezentativne objekte i druga sredstva u državnoj imovini. U cilju afirmacije
crnogorske kulture i učešća u humanitarnim i razvojnim aktivnostima od javnog interesa
za Crnu Goru i njenu tradiciju Predlogom zakona je predviđeno formiranje fondacije
Petrović-Njegoš član 9 na čijem čelu treba da bude predstavnik potomaka dinastije, a čije
- 125 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
su aktivnosti usmjerene u pravcu očuvanja crnogorske kulture, stabilizaciju humanitarnih
i razvojnih projekata od značaja za Crnu Goru.
Predlog zakona o statusu potomaka dinastije Petrović-Njegoš korelativan je sa
evropejizacijom Crne Gore. Evropejizacija ne podrazumijeva nametanje uniformnog kulturnog
obrasca koje bi za posledicu imao eliminaciju kulturne autentičnosti svake pojedine
države. A da bi postala članica Evropske unije, Crna Gora se mora odreći onih navika
ili partrijarhalnih obrazaca koji bi mogli biti kočnica njenog razvoja. Ali, je bitno da u tim
procesima ne izgubi sebe i sačuva one sadržaje iz prošlosti koji su dio njene osobenosti
i njenog entiteta i identiteta. Univerzalizacija i prihvatanje određenih kulturnih standard,
uz poštovanje kulturne posebnosti, dobra je i sigurna osnova crnogorske evropske
budućnosti, jer je kompetentno i argumentovano vrednovanje tradicije, njeno najdublje
uvažavanje ali je to i istovremeno pretpostavka crnogorskog kontinuiteta. Hvala vam.
PREJEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, koleginice Tanasijević .
Dvadeset drugi govornik u današnjoj raspravi mimo komentara kojih je bilo, kolega
Branko Radulović i istovremeno poslednji učesnik u raspravi.
Izvolite.
BRANKO RADULOVIĆ:
Ljudi, meni gospodin Krivokapić kaže- ti si profo sledeći, a ja njemu - nek mi je
Bog na pomoć. Ne zbog ovoga što moj kolega Radunović kaže da sam poslednji, tačno
teško je govoriti poslednji i biti drugačiji, nego o nečemu što mislim da sam u određenoj
mjeri nedostojan. Zašto to
Trebam u nekoliko riječi kao poslanik, kao političar ovđe da sažmem svu crnogorsku
istinu, svu istoriju o nečemu i da budem u pravu i danas i da budem u pravu prema
grobovima mojih đedova i prema dolovima i prema Čevu, odakle smo mi ali, da se ne
brukaju moji potomci. E, zbog toga ću ja pokušati da iz nečega što znači u većini emocija
Crne Gore, čak one su jače i veće i mjerodavnije od nečega što znači “istorija i kontekst
događaja” da izvedem neki racionalni zaključak. Prvo, ne mogu se oteti utisku ako ne
uporedim dva predloga koji su u razmaku od pet mjeseci i što je to toliko opametilo
u istorogradskom i svakom drugom smislu, većinu da promijeni neke osnovne odrede.
Odmah sam zaključio ili su u pitanju brzi izbori ili je u pitanju Morača ili Kombinat ili
nešto peto. To je ono našto ste me naučili ovih 20 godina dana, jer između ta dva predloga
ubačena je najveća crnogorska dilema. Ubačen je taj takozvani – kvadrat kruga crnogorski.
Ubačeno je nešto što znači mišljenje između opštenarodne volje do nečega što znači
prisilna, nasilna aneksija Crne Gore. Ubačeno je nešto zbog čega je moje bratstvo podijeljeno
po tome. Bilo ih je dvojica Radulovića iz moga bratstva koji su prisustvovali toj
skupštini.Ne znam koliko ih je bilo više, ali znam sigurno da moji đedovi i prađedovi su
bili na ovu drugu stranu, zelenašku stranu, ako ti je milo znati od kad pamtim za sebe do
mene, za razliku od tebe.Tako da, gospodo, znate što mislim i što osjećam. To je dovoljno
oko toga, ali ono što smo mi predlolžili je da maknemo taj dio koji daje kvalifikacije o
1918.toj godini, koji ima utemeljenje i jedno i drugo i legitimitet koji nije očito bio , jer je
bila protivustavna odluka, ali možda i većinska volja naroda da se to desi, kao jedinjenje
uopšte jugoslovensku državu u kome bi bili ravnopravni sa svim ostalim. Molilm vas,
gospodine Vukoviću, pričali ste dosta.
Sada ću da iznesem još nekoliko stvari, prema dinastiji Petrovića, 121 godinu, 6
- 126 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
mjeseci i 3 dana je vladala ta slavan dinasija, kroz najteže crnogorske dane. Gledao sam
jednu animaciju, gospodine Krivokapiću, samo da mi date dva - tri minuta, kako je Evropa
mijenjala svoje granice, kako je mijenjala svoj identitet kroz svih 121 godinu, 221,
godinu. To je ljudi bila kao ono ulje i voda, kada miješate ovako, to se tako mijenjalo.
Oni su kroz te 221 godinu stvorili nešto što je prirodna crnogorska potreba, nacionalni
identitet i potreba za državom. Oni su stvorili tu vječnu zublju, to su oni stvorili, nije
stvorena to na poslednjem referendumu nego je tada stvorena. To je jedna stvar. Potrebno
je ljudski, pošteno, istorijski, evropski, demokratski da im vratimo određene počasti.
Druga stvar je prema princu Nikoli Petroviću, čiji sam prijatelj, vrijeme i zlo
crnogorsko me je načeralo na to. 1990. godine on je bio u istom frontu sa onim koji su
bili uistinu Crnogorci. Gospodine Krivokapiću, tada smo zajedno pjevali - nek je vječna
Crna Gora. Nosim težnju i nosim nešto u svom srcu i u svojoj utrobi što nije taj naš ideal,
gospodine Krivokapiću, i njegov i moj nije u dovoljnoj da ne kažem mjeri ovakva danas
Crna Gora. Zamjeramo mu nešto ako je rekao uistinu, da pripada rimokatoličkoj pravoslavnoj
crkvi. On je možda mene slušao kada sam ja jedan put govorio o Drugom saboru
Vaseljenskom u Nikeji kada sam rekao da pripadam jednoj jedinoj katoličanskoj pravoslavnoj
apostolskoj crkvi koja je 1987. godine vratila ikonu poslije nazad. Volim da bude
princ Nikola princ i da bude kralj, da ne bude ni u pežurativnom smislu Milo kralj. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Kolega Raduloviću, kolega Bulatović je htio dva minuta da postavi pitanje predsjedniku
predlagača. Izvolite, kolega Bulatoviću.
PREDRAG BULATOVIĆ:
Zahvaljujem, gospodine Krivokapuću.
Stvarno se neću baviti dinasijom Petrovića i istorijom i istorijskim stvarima, jer
za ovih dvadesetak godina ove politike na ovim prostorima sam shvatio i upoznao mnogo
ljudi koji veoma često žele da i u događajima u kojima su učestvovali na jedan način
kasnije ih predstave na drugačiji način, da te događaje definišu onako kako im danas to
odgovara iz njihovog ličnog ugla i tako dalje, a ne o zasijedanju AVNOJ-a, ne o 1918. da
ne kažem o nekim drugim stvarima o kojima neki možda čak i nijesu pročitali ni jedno
jedino slovo. Šteta je za Crnu Goru što mnogo ranije nije imala jedan ispravan odnos
putem zakona, prema Petrovićima, što nije ispravila nepravde u smislu i istorijskom u
smislu materijalnom i svakom drugom.
Prije nego što postavim pitanje, moram da kažem, pročitao sam dosta stvari nekih
savremenih istoričara koji ne spore zasluge Petrovića, ali im kažu mnogo su se bavili
politikom a u tom bavljenju politikom morali su da se bave jer su bili državnici nijesu
umijeli da razumijeu nacionalno pitanje pa pokušavaju neke mrtve Petroviće da nauče
kako su imali negativan odnos prema nacionalnom pitanju koji u tom trenutku što se njih
tiče bilo srpsko. Pitanje za gospodina predstavnika Vlade vezano je za član 13 Zakona,
ono što nam nijeste uradili i što nam nijeste rekli jeste koliko će sve ovo da košta Crnu
Goru, rekli ste za 4 miliona i 300, kuća, stan, adaptacija i tako dalje, voljeli bi da znamo
okvir. Član 13 se, gospodine predstavniče Vlade, odnosi na pitanje dvorca na Kruševcu,
Centra savremene umjetnosti, rekao bih “srca” kulture i umjetnosti Crne Gore u posljednjih,
ne nekoliko godina nego uopšte. Ne sporim da treba dodijeliti prvi sprat za Fondaciju
“Petrovića”, ali treba otvoreno reći, i to ćemo ministra kulture pitati, u vremenu koji dolazi,
dajući prvi sprat za Fondaciju, vi praktično eliminišete u narednom periodu suštinske
- 127 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
i sadržajne djelatnosti Centra savremene umjetnosti. Znamo šta sadrži prizemlje, zna to
onaj koji je tamo često išao, znamo da su prvi i drugi spratovi korišćeni za veoma značaju
afirmaciju istaknutih umjetnika Crne Gore, posebno onih najznačajnijih u vidu retrospektiva
i drugih stvari. Prošle godine smo imali jedan značajni kulturni događaj Karavađov
Narcis je bio izložen tamo, uz stav da će prioritet za korišćenje prizemlja imati Fondacija
treba reći, ispravljajući nepravdu i dodjeljujući princu Nikoli dvorac na Kruševcu, vi u
stvari taj Centar savremene umjetnosti, taj prostor, stavljate po strani za njihove suštinske
aktivnosti. U obrazloženju se kaže: u Mastar planu od 2011. do 2020. godine će biti to
riješeno. Molim vas ima nešto što će se raditi ove , naredne i budućih godina. Vi ste, konstatujem,
ovim Centar savremene umjetnosti praktično redukovali. Kažem redukovali, a
vi recite da nijeste, otići ćemo zajedno da vidimo o čemu se radi. Napravite jednu retospektivnu
izložbu Voja Stanića, da ne govorim o nekim drugim umjetnicima i tako dalje i
tako dalje. To je fakat, to je istina i to je činjenica i to treba da se kaže, ispravljajući jednu
nepravdu, vi ste kao Vlada uradili jedan akt koji ima za kulturu i umjetnost nešto što je
negativno.
Hvala Vam, gospodine predsjedniče.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Pamtim kao Galeriju nesvrstanih .
Možete, vi se bavite time više od mene.
PREDRAG BULATOVIĆ:
Gospodine predsjedniče Skupštine, određene aktivnosti se vode u Perjaničkom
domu i on nije baš uslovan za neke stvari. Tamo postoji depo gdje su djela iz zemalja nesvrstanih
izložena i to je veoma, veoma vrijedna zbirka koja se nalazi u podkrovlju. Depo
se koristi za potrebe. To je dio Centra savremene umjetnosti. Jedna od značajnih aktivnosti
Centra savremene umjetnosti, pored ovog u Njegoševoj ulici, jeste prvi i drugi sprat
koji služi za te umjetničke prezentacije. Želim jednostavno da to kažem ne osporavam
to je dogovor napravljen, ali uzpozoravam ovdje da Vlada nije riješila jednu značajnu
aktivnost, to je jedna od najznačajnijih umjetničkih djelatnosti Centra savremene umjetnosti.
To treba reći i za to sam se javio. Hvala.
PREDŚEDNIK SKUPŠTINE RANKO KRIVOKAPIĆ:
U ime predlagača, savjetnik premijera Spaić ima riječ, pet minuta . Izvolite.
SRĐAN SPAIĆ:
Nadam se da ću u ovako relativno kratkom vremenu napraviti osvrt na jednu
izuzetno sadržajnu raspravu na kojoj sam bio danas prisutan.
Ono što je i prilikom rasprave ocijenjeno da je ona danas prenesena sa odbora, da
je u okviru samih odbora vrlo kvalitetno i vrlo sadržajno razgovarano o ovom zakonu.
Ono što je na početku bilo jasno i što je u uvodnom izlaganju rečeno da postoje svi istorijski
i civilizacijski razlozi koji nameću obavezu da se ovim zakonom na adekvatan načinr
iješi pitanje statusa potomaka dinasije Petrović_Njegoš. Ono što je u raspravi prepoznato,
po meni, jeste da u najvećem dijelu koji se odnosi na odredbe ovog zakona imamo najviši
stepen saglasja. Ono što je značajno i što moram istaći, prije svega radi preciznosti podataka,
s obzirom na neke rasprave koje ovdje jesu rečene, a odnose se na samog princa kako
- 128 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
bi razjasnili određene detalje. Prije svega, imajući poziciju da neposredno razgovaram sa
čovjekom moram vam reći da čovjek zna naš jezik. Govori crnogorskim jezikom. Zašto
ga ne koristi u javnom obraćanju, to je već stvar njegovog izbora.
Druga stvar koja je ovdje rečena radi se o činjenici da ima crnogorsko državljanstvo.
Ono što jesmo transponovali u ovaj zakon jesu određeni principi da nekoga ne obavezujete
nego jednostavno ostvarite jednu zakonsku širinu a činjenica da on već ima crnogorsko
državljanstvo. Činjenica je da je u toku rasprave rečeno da su Karađorđevioći, odnosno
Aleksandar imao bolji odnos prema Petrovićima nego mi danas. Rekao bih jednu stvar
koja je izuzetno značajna za ovaj zakon, da je ovaj zakon plod međusobnog dogovora
između predstavnika dinasije i države i da ovdje treba istaći i afirmisati odnos predstavnika
dinastije, odnosno potomaka dinasije u odnosu na državu , uvažavajući i razmišljanja
Karađorđevića.
U ovom dijelu prilikom dobijanja ovog zakonskog teksta Petrovićima nije bio
za cilj ni restitucija, ni vraćanje, ni bogaćenje, jednostavno cilj im je bio uključivanje u
društveni život Crne Gore, povratak svojim korijenima i stvaranja okvira u kome će na
jedan način dugoročno dati doprinos jednostavno realizaciji čitavog spektra aktivnosti,
bilo da su oni vezane za kulturu, za dobrotvorno djelovanje ili da su neke aktivnosti koje
su vezane od javnog interesa za samu Crnu Goru. Ova sredstva koja se opredjeljuju, prije
svega, imaju visok stepen vraćanja prema crnogorskom društvu. To su sredstva koja će
upravo kroz ovakve projekte biti vraćeni ovom društvu i afirmisati one vrijednosti koje
smo željeli da definišemo kroz definiciju crnogorskog identiteta. Bilo je dosta priče oko
ovog segmenta ali ono što moram reći da je bilo i konkretnih odgovora. Oni koji su postavljali
pitanja na neki način su davali i odgovor. Crnogorski identitet zasnovan je upravo
na onim polaznim osnovama kojima je utemeljen Ustav Crne Gore. Svi ih ovdje znamo
tako da ih ne moram precizirati. Nema nikakve primisli da se iza jedne takve konstatacije
skriva bilo kakva politička igra.
Ono što je još značajno je da je otvoreno niz pitanja sa kojima se slažem kako bi
se sredstva, odnosno instrumenti kojima raspolaže ovaj zakon maksimalno valorizovali.
U potpunosti razumijem sve one koji su nam kroz svoje diskusije željeli da daju doprinos
na način da se ta sredstva i ti projekti realizuju na najbolji mogući način. U tom smislu
razumijem intervenciju u dijelu da se utrošak ovih sredstava veže za državnu revizorsku
instituciju, ali moram reći da su ona već vezana kroz ustavnu odrednicu i da su ona već
precizirana Zakonom o državnoj revizorskoj instituciji.
Pitanje koje se odnosi vezano za institucije kulture, Vlada je na sjednici prilikom
utvrđivanja Predloga ovog zakona imala vrlo senzitivan odnos kada je u pitanju Muzej
savremene umjetnosti. To je pitanje posebno kandidovano prije svega imajući u vidu
činjenicu da se s obzirom na način korišćenja u budućnosti Dvorca na Kruševcu mora
obezbijediti adekvatan prostor za rad ove institucije. U tom smislu jesu išle izmjene i
intervencije u samom master planu. Jednsotavno predviđen je mehanizam koji će ovo
pitanje razrješiti na kvalitetan način i kroz komunikaciju sa resornim ministrom. Ono
što želim istaći još da smo u toku rasprave čuli dosta različitih mišljenja, da su me neke
konstatacije … i za utemeljenost onoga što je Vlada predložila. Prije svega govorim o
konstataciji koja je došla sa različitih strana da je Crna Gora 1918. godine okupirana. Razlikuju
se mišljenje da li je to urađeno sa austrijskom teritorijom, navodno, ili sa crnogorskom.
Istorijski fakti govore kroz obraćanje predstavnika francuske vlade, odnosno u
dijelu spoljnih poslova Delaroša Vernea da se kralju Nikoli daju garancije da će se na
- 129 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
privremeno zaposjednutim teritorijama obezbijediti potpuno poštovanje ustavnih i zakonskih
odredbi crnogorskog zakonodavstva. Imamo činjenicu da je dobio i specijalno
obećanje da neće biti dozvoljeno vršenje nasilne aneksije od strane predstavnika kraljevine
Srbije. Ovo su fakticiteti. U raspravi je iznijeto i niz različitih mišljenja. Složiću se
u tom dijelu da uvažavajući ovo što je utvrđeni predlog Vlade u skupštinskoj proceduri
razmotrimo i sva ona druga rješenja onako kako ih je predložio poslanik Lalošević. Treba
sagledati sva rješenja. Sigurno je da ćemo sagledati sve predloge, da ćemo i one predloge
koje smo čuli danas a odnose se na eventualno unapređenje u odnosu na pojedine
odredbe zakona, takođe krajnje ozbiljno sagledati. Sa tim završavam, oko pitanja vezano
za politički angažman, značajno je pitanje koje se vezalo za angažovanje kroz fondaciju,
ne bismo trebali, bar po onome kako smo mi definisali ovaj član, brkati upravne strukture
i članstvo u Fondaciji. Ovdje je, prije svega, predstavnik Fondacije, odnosno predstavnik
potomaka dinastije prepoznat u funkcionalnom smislu na čelu organa upravljanja, a ne
kao ne član Fondacije. To je to.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala.
Završili smo raspravu.
Idemo na sljedeću tačku dnevnog reda Predlog zakona o izvršenju i obezbjeđenju.
Ovlašćeni predstavnici su potpredsjednik Vlade Marković i pomoćnica ministra
Lakočević. Izvjestioci odbora su poslanik Vuletić i poslanik Murić. Dogovorili smo se
da to uradimo u što kraćem roku. I imamo dva diskutanta iz SNP-a i pokušaćemo da
završimo do 16 časova kada je zakazan kolegijum predsjednika Skupštine o izbornom
zakonodavstvu.
Potpredsjednik Vlade je tu. Treba li uvodno izlaganjeHvala.
Izvolite, imamo 30 minuta.
Prvi prijavljeni je kolega Aprcović a da se pripremi kolega Gošović. Izvolite.
ŽELJKO APRCOVIĆ:
Uvaženi gospodine predsjedniče, koleginice i kolege poslanici, uvaženi građani
Crne Gore, gospodine Markoviću,
Danas na dnevnom redu imamo izuzetno značajan zakon o izvršenju i obezbjeđenju.
Želio bih da u pet minuta, koliko mi je dozvoljeno za diskusiju, apostrofiram sve novine
u odnosu na važeći zakon iz 2004. godine o izvršnom postupku. Bez obzira na činjenicu
što predloženi zakon je preuzeo gro rješenja iz važećih zakona o izvršnom postupku, on
u suštini predstavlja reformski zakon sa aspekta novih instituta koji predviđa i sa aspekta
da će ti instituti doprinijeti efikasnijem racionalnim, ekonomičnijem vođenju izvršnog
postupka.
Zbog čega to mislim
Uzimajući u obzir činjenicu da važeči zakon o izvršnom postupku koji se primjenjuje
od 2004. godine u praksi nije dao željene rezultate iz razloga što u pojedinim
slučajevima izvršenje sudskih presuda traje duže i od samog sudskog postupka, na ovaj
način smatram da su građani Crne Gore demotivisani u ostvarenju svojih prava.
Kada kažem građani Crne Gore tu mislim i na pravna lica iz razloga što je analizom
rada sudova utvrđeno da se veliki broj predmeta zaostalih iz prethodnih godina
odnosio na izvršni postupak. U praksi je poznato da se izvršenja često ne mogu sprovesti
- 130 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
čime se gubi pravo na suđenje u razumnom roku koje je zagarantovano evropskim konvencijama.
Stoga smatram da smo trebali pristupiti izradi novog savremenog zakonodavnog
okvira u skladu sa najboljim preporukama međunarodnim i evropskim standardima.
Cilj ovog zakona u suštini jeste da na efikasan i profesionalan način skrati put do
dobijanja izvršne isprave, do psrovedenog izvršenja i konačnog ostvarenja prava. Nakon
analize predloženog zakonskog rješenja uvjeren sam da ono predstavlja dobru osnovu
koja će zasigurno doprinijeti pojednostavljenju izvršenja sudskih odluka a samim tim doprinijeti
rasterećenju rada sudova i značajnom broju smanjenja broja zaostalih predmeta.
Predloženi zakonski tekst je prošao najširu moguću raspravu tokom koje je prepoznata
potreba da se veliki broj predmeta izmjesti iz prostora suda i povjeri u službi javnog
izvršitelja koja predstavlja novinu u odnosu na važeča zakonska rješenja.
Dozvolite mi da iznesem dilemu u pogledu činjenice da je predloženi zakon o
izvršenju i obezbjeđenju trebao da bude upućen u skupštinsku proceduru sa Zakonom
o javnim izvršiteljima za koje imam saznanje da je u završnoj fazi izrade a kako bi se
omogućilo da se u što kraćem roku ostvari implementacija reformisanih zakonskih
rješenja i njihova primjena u punom kapacitetu.
Ukratko bih se osvrnuo na par najznačajnijih instituta. Članom 3 Predloga zakona
utvrđene su nadležnosti javnog izvršitelja koji sprovodi izvršenje na osnovu izvršnih isprava
suda, osim u slučajevima za kojim je zakono propisana nadležnost suda. U djelokrugu
rada suda u izvršenju sudskih odluka je ostala njegova isključiva nadležnost u izuzetno
osjetljivim postupcima, kao što su odluke radi predaje i oduzimanja djeteta, kao i vraćanje
zaposlenog na rad i odluka o protiv izvršenju.
Javni izvršitelji dobijaju zakonska ovlašćenja i preuzimaju značajan dio poslova
koji su po važećem zakonu obavljali sudski izvršitelji. Smatram da je predloženo rješenje
sasvim korektno i sveobuhvatno a usmjereno u cilju ubrzavanja postupka. Međuti,
dozvolite mi da izrazim rezervu u pogledu eventualne zainteresovanosti diplomiranih
pravnika da se opredijele za poziv javnog izvršitelja a s obzirom na često traumatičan
postupak izvršenja. Iz kojih razloga Ako znamo da je Crna Gora mala država, shodno
broju stanovnika, sasvim je logično da u mom Kotoru će biti malo zainteresovanih diplomiranih
pravnika koji bi sjutra krenuli u postupak popisa pokretnih stvari, ulaska u kuće,
popisivanja frižidera, televizora ili krenuli u postupak prodaje nepokretnosti.
Posebno važna oblast koja se rješava jeste postupak po pravnim lijekovima, Predlog
zakona o izvršenju i obezbjeđenju, molio bih samo minut iz prostog razloga što sam
bio uskraćen za minut jer su kolege poslanici pričali cijelo vrijeme. Ako može
Posebna važna oblast koja se mijenja jeste postupak po pravnim lijekovima.
Predlog zakona o izvršenju i obezbjeđenju propisuje da je jedini pravni lijek u postupku
izvršenja prigovor. Ovim zakonom se ukida žalba. Predložena precizna zakonska rješenja
predstavljaju kvalitetan pomak u odnosu na važeća uzimajući u obzir da zakon definiše da
se uz prigovor moraju priložiti svi dokazi i činjenice vezane za konkretnu pravnu stvar, te
da se nakon isteka roka za podnošenje prigovora nema zakonske mogućnosti za podnošenje
novih dokaza u postupku.
Jasno je da na osnovu preciznog zakonskog okvira sa evidentnim razlozim,
nadležnostima za podnošenje prigovora, to će biti adekvatan odgovor i predstavljati dobru
zakonsku pretpostavku za spračavanje zloupotreba i često odugovlačenje postupka.
Zaključak konačni je, polazeći od činjenice da nema pravde bez izvršenja sudske
- 131 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
odluke, ovim predlogom se stvara adekvatan zakonski okvir koji će u mnogome doprinijeti
efikasnijem izvršenjem sudskih odluka. Između ostalog izvršenje sudskih odluka je jedan
od ključnih koraka u poboljšanju poslovne klime u Crnoj Gori i doprinosi većoj pravnoj
sigurnosti, eliminisanju biznis barijera i unapređenju sveukupnog poslovnog ambijenta.
Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala i vama.
Kolega Gošoviću, izvolite.
Koleginice Bajramspahić, vi ste spremite.
NEVEN GOŠOVIĆ:
Uvažena Skupštino, gospodine ministre, poštovani građani,
Izvještaj o radu sudova u prethodnih nekoliko godina, sadržali su jednu te istu konstataciju.
Ne smanjuje se broj predmeta u postupcima izvršavanja po osnovu vjerodostojne
isprave, što posebno opterećuje rad sudova.Očekivala se s pravom zakonodavna intervencija
i prenošenje nadležnosti za postupanje na druge institucije, čime bi se rad sudova i sudija
znatno rasteretio. Sudovi su i dalje svojevrstan servis za naplatu potraživanja, pri čemu se u
predmetima, kao povjerioci najčešće javljaju pravna lica za pružanje telekomunikacijonih,
komunalnih i drugih usluga.
Izvještaje su pratile i ocjene da je tih predmeta iz godine u godinu sve više, da ti
predmeti opterećuju sudove, da ti predmeti nisu složeni, već samo po broju opterećujući.
A Godišnji izvještaj o radu sudova za 2010. godinu nagovijestio je konačno i
donošenje zakona kojeg danas razmatramo, kao zakona čijim rješenjem će se izvršenja po
osnovu i vjerodostojnih isprava izmjestiti iz sudova i da će se time sudije i sudovi znatno
rasteretiti. A statistički podaci na najbolji način pokazuju na složenost i veličinu ovog problema
u radu sudova u Crnoj Gori. Tako je u 2008. godini broj riješenih predmeta po osnovu
vjerodostojne isprave iznosio 35 hiljada 227 ili 20,85%, dok je po tom osnovu od svih
sudova u Crnoj Gori u 2008. godini ostalo neriješeno 130.757 predmeta, ili čak 79,14%. U
2009. godini sudovi u Crnoj Gori po osnovu vjerodostojne isprave, riješili su 59.986 predmeta,
ili 30%, dok je ostalo neriješeno 141.931 predmet, odnosno 70%. A podaci za 2010.
godinu po tom osnovu su više nego zabrinjavajući.
Na dan 1.01. 2010. godine kod sudova se nalazilo u radu 141.931 predmet, po osnovu
vjerodostojne isprave. U toku 2010. u radu sudova primljeno je još 74.382 predmeta,
tako da se u radu svih sudova po ovom osnovu 2010. godini nalazilo 216.316 predmeta.
Riješeno je ukupno 59.759 predmeta u 2010. godini, a ostalo je neriješeno čak
156.557 predmeta, ili 72,37%.
Karakteristično je napomenuti da se kod Osnovnog suda u Podgorici u 2010. godini,
nalazilo u rad 111.701 predmet po ovom osnovu, te da je taj sud u toj godini riješio 10.712
predmeta, a da je ostalo neriješenih 100.989 predmeta, samo u Osnovnom sudu u Glavnom
gradu.
Kod Osnovnog suda u opštini drugoj po veličini Nikšiću, u radu se nalazilo 31.973
predmeta, riješeno je 13.100, ostalo je neriješenih 18.873 predmeta, i tako redom, po sonovnim
sudovima u Crnoj Gori.
A o kakvoj je neefikasnosti, haosu i problemima u radu sudova, kada su u pitanju
predmeti izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave kod velikog broja neriješenih predmeta,
zaista je suvišno govoriti. Ako se tome doda da je u 2010. godini, po osnovu drugih izvršnih
- 132 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
predmeta, ostalo neriješenih 9.789 predmeta, dobija se jedna potpuna slika o veličini tog
problema i svemu onome što treba uraditi da bi se taj problem u Crnoj Gori razriješio.
Na ove probleme nedovoljne efikasnosti na izvršenje sudskih odluka, ukazala je
Evropska komisija u svom analitičkom izvještaju, gdje stoji da je izvršenje presuda u
parničnim i krivičnim predmetima slabo, potrebne su dodatne mjere kako bi se poboljšalo
izvršenje, pri čemu stoji konstatacija Evropske komisije da su reforme tek u početnoj fazi.
Dakle, problemi u ovoj oblasti su više nego alarmantne i traju godinama, ali se sa
druge strane reforma postojećeg zakonodavstva u oblasti izvršenja, tekla veoma sporo.
Iz obrazloženja Predloga zakona vidno je da je Ministarstvo pravde izradilo posebnu
analizu primjene Zakona o izvršnom postupku koja je usvojena na Vladi decembra 2008.
godine, nakon čega su i predloženi pravci reforme u postupku izvršenja, ali je novi Predlog
zakona o izvršenju i obezbjeđenju dostavljen Skupštini tek u mjesecu martu ove 2011.
godine. Predloženim zakonom, po mišljenju predlagača, otkloniće se nedostaci postojećeg
sistema izvršenja i njegova neefikasnost koja se ogleda u značajnom broju zaostalih predmeta,
dužini trajanja postupka, sporovima u naplati, potraživanja i drugo, kao i unaprijediti
pitanje buduće službe izvršenja preko javnih izvršitelja i prenijeti preporuke Savjeta Evrope.
Međutim, ppstavlja se pitanje, gospodine ministre, kada će se to stvarno i desiti. Kada
će zakon kojeg danas razmatramo sa svim svojim određenjima biti u praktičnoj primjeni.
Upravo je prenošenje nadležnosti za postupanje u izvršenjima na javne izvršitelje
radikalna novina u Zakonu o izvršenju i obezbjeđenju, gdje će u nadležnosti suda ostati
samo pojedina izvršenja, kao što su predaja i oduzimanje djeteta, vraćanje zaposlenog na
rad i neke posebne specifične činidbe. Međutim, ni danas ne možemo sagledati kada će
javni izvršitelji početi sa radom. Zapravo, Zakon o javnim izvršiteljima tek treba da bude
donesen,a do tada će po predmetima za koje su nadležni javni izvršitelji po ovom zakonu,
postupati sud na kakav način u kakvim uslovima, sa kojom efikasnošću nije teško pretpostaviti.
Jednostavno donošenje zakona o izvršenju i obezbjeđenju moralo je pratiti i
donošenje zakona o javnim izvršiteljima. Koliko će tek vremena trebati za organizaciju
novih službi, prijem izvršitelja, diplomiranih pravnika i njihovu obuku, preuzimanje na
desetine hiljada predmeta od sudova, lako je pretpostaviti. Više je nego jasno da će proteći
još puno vremena prije nego što se stvore uslovi da sudovi budu rasterećeni rada na predmetima
izvršenja i da će reforma u ovoj oblasti teći i dalje veoma sporo sa svim negativnim
posljedicama koje će je pratiti.
Zahvaljujem na pažnji.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, kolega Gošoviću.
Koleginica Bajramspahić, a neka se pripremi kolega Damjanović. Izvolite.
HIDAJETA BAJRAMSPAHIĆ:
Poštovani predsjedniče, poštovane kolege,
Predlog zakona o izvršenju i obezbjeđenju je jedna od ključnih karika za vladavinu
prava. Zašto to kažem. Izvršni postupak je posljednja etapa u sprovođenju pravde,
ako toga nema nema ni pravde, nema ni pravne države, a zakon postaje suvišan jer nije
postigao svoj cilj.
Navešću više razloga zašto treba podržati ovaj zakon, ali isto tako i reći neke svoje
- 133 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
dileme u vezi navedenih normi.
Evropska konvencija garantuje pravo na pravično suđenje u razumnom roku,
pa ipak stranke se suočavaju sa dugim izvršnim postupkom, jer važeći zakon nije imao
norme kako bi se postupak izvršenja i obezbjeđenja sproveo efikasno i brzo. Ovaj zakon
treba da za ovaj problem da rješenje. Predlagač je iskoristio sve provjerene norme iz
važećeg zakona o izvršnom postupku i dopunio ga novim standardima iz evropskog zakonodavstva.
Smatram da je zakon vrlo detaljan i daje norme koje se mogu jednostavno
primijeniti.
Takođe, da će se primjenom ovog zakona smanjiti preopterećenost sudova, da
će se smanjiti broj zastarjelih predmeta, dužina trajanja postupka, i unaprijediti služba
izvršenja preko javnih izvršitelja. To je novina kod nas, ali će im svakako trebati vremena
da ovo zaživi, stoga je dobro što ćemo imati paralelni sistem, što će sudovi zadržati neka
delikatna izvršenja kao što su predaja i oduzimanje djeteta, vraćanje zaposlenog na rad
itd. Ovakvi sistemi postoje u tri četvrtine evropskih zemalja, uključujući zemlje u regionu,
Mađarsku, Makedoniju, Bugarsku, Rumuniju i Sloveniju, a istraživanja su pokazala da je
ovaj metod vrlo efikasan i dobro regulisan, kao i da sami sebe izdržavaju.
Drugi razlog zbog čega ćemo podržati ovaj zakon, investitori traže pouzdan pravni
sistem, ekonomiju koja uključuje potpunu sigurnost u naplati njihovih potraživanja. To je
jedan od neophodnih faktora konkurentnosti, s tim bi imali povoljnije kreditne uslove kod
banaka i mogućnost većih investicija. Međutim, ukazala bih na neke norme koje se, po
mom mišljenju, mogu iskoristiti u koruptivne svrhe. Prva se odnosi na član 6 stav 2 gdje
se kaže: ,,Predmeti se uzimaju redom kako su primljeni, osim ako priroda potraživanja
ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije”. Koje su to posebne okolnosti
nemamo u zakonu, ko o tome odlučuje, takođe nemamo u zakonu. Drugo, član 20 definiše
izvršnost odluke, a u stavu 5 se kaže: ,,Izvršenje će se odraditi na osnovu sudske odluke
koja nije pravosnažna i odluke donesene u upravnom postupku koja nije postala konačna
ako je zakonom propisano da žalba ne zadržava izvršenje odluke”. Je li to u koliziji
sa članom 148 Ustava Crne Gore koji garantuje sudsku zaštitu konačnih, pojedinačnih
pravnih akata Postoje li zakoni u kojima je propisano da žalba meritorno ne odlaže
izvršenje i, ako postoje, jesu li one u skladu sa Ustavom Problematično sprovođenje
izvršenja prije pravosnažnosti rješenja o izvršenju su razlog za protivizvršenje, što imamo
u članu 78 tačka 3 tj. rješenje po izvršenju pravosnažno ukinuto ili preinačeno. Treća
moja dilema je u članu 208 evidentiranje i izdavanje potvrda. U stavu 1 se kaže: ,,Primljeno
rješenje o izvršenju organizacija za prinudnu naplatu evidentira se prema datumu
i vremenu prijema i formira redosljed naplate”. Znači, za redosljed naplate imamo kriterijume.
Međutim, u drugom stavu se kaže: ,,Organizacija za prinudnu naplatu izdaje
izvršnom povjeriocu na njegov zahtjev potvrdu o redosljedu njegovog potraživanja u
evidenciji prioriteta”. Koji su kriterijumi za evidenciju prioriteta Da li je to možda definisano
nekim drugim zakonom To je ono što sam imala da kažem. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala.
Kolega Damjanović, kolega Gospić, i završavamo raspravu.
Izvolite.
- 134 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Gospodine potpredsjedniče Vlade, ovdje imamo predlog jednog zakona koji bi,
ako bi bio u funkciji na onaj način na koji je ovdje to normirano, trebao da ispravi nešto
što je ne samo opterećivanje pravosuđa, o čemu je detaljno govorio kolega Gošović koji
ima frapantne podatke. O tome nikada nismo govorili kod Izvještaja o radu sudova, jer
smo uvažili molbu predsjednice Vrhovnog suda da zbog statistike izostavi taj dio koji bi
možda i dao neku drugu sliku. Nije jedina odgovornost sudova u tom dijelu. Činjenica da
imamo 150.000 predmeta na kraju ove godine koji se samo tiču vjerodostojnosti isprave
je nešto što treba sve da nas zabrine. Ono što treba još više da nas zabrine je da je tendencija
povećanja broja predmeta iz godine u godinu na nivou od 20.000. Ono što treba
najviše da nas zabrine je da norme za implementaciju ovog zakona, prelazni period, usvajanje
još jednog zakona o kome je govorio kolega Aprcović, plus ovog famoznog organa
za koji nije dat rok, dovešće do toga da imamo implementaciju za godinu - dvije, pa će
da bude još 40.000 predmeta, pa ćemo da imamo 200.000 predmeta koje trebaju privatni
izvršioci zajedno sa sudovima u prelaznom periodu, a onda taj famozni nadležni organ
da rješavaju za narednih stotinu godina. To je ono što je veliki problem. Ovo je dugo bila
zemlja gdje je dužnik bio apsolutno zaštićen. Ovo je dugo bila zemlja koja je stvarala
pravnu nesigurnost, i sada je imamo, ne samo za investitore već i za obične građane. Ovo
je zemlja gdje imamo apel bankarskog ombudsmana koji moli banke - molim vas, ne
opterećujte žirante koji su prevareni itd. Sada idemo u drugu krajnost i treba do kraja da
zaštitimo povjerioce i dajemo neki prelazni period za implementaciju ovog zakona. Kolega
Gošović je to sjajno obrazložio, da način na koji su neke norme ovdje postavljene,
pogotovo u prelaznim odredbama, ne ulivaju povjerenje u njegovu brzu implementaciju.
Mi moramo da imamo nešto. U 2010. godini ste imali radnu verziju Zakona o izvršnom
postupku. Godina dana je prošla i 20.000 novih neriješenih predmeta. Analizu o kojoj je
govorio kolega Gošović imam ovdje kod sebe. Analiza je rađena tokom 2008. godine i usvojena
je u Vladi. Ne vidim zašto se čekalo osim ako nije nekim privilegovanim dužnicima
odgovaralo da ovo prođe. To kako se sada radi, a to radi famozni sektor za sprovođenje
prinudne naplate u Centralnoj banci zajedno sa sudovima ovakvima kakvi jesu, pravi je
haos. Vi danas u Crnoj Gori ne možete urednu sudsku odluku gdje vam je pripao neki
novac izvršite u rokovima koji su iole razumnjivi. Vi danas, kada pošaljete neki zahtjev za
prinudnu naplatu, čekate po godinu-dvije dana kod Centralne banke. Prvo se traže računi
koji se mogu blokirati, pa se onda ide nekim famoznim elektronskim redosledom. Danas
postoje opštine, privredna društva, javna preduzeća čiji su računi blokirani. To su onih
famoznih 300 miliona evra blokiranih sredstava kod famoznih 50 najvećih dužnika koji,
pored tih blokada i blokiranog računa, uporno rade. Tamo im je račun blokiran, čekaju
stotine i stotine povjerilaca na naplatu, međutim oni i primaju plate. To je danas pravna
sigurnost u Crnoj Gori, i o tome treba da razgovaramo. Sa ovim predlogom zakona sam
skeptik i bojim se da to nećemo moći da završimo.
Ono što je ova analiza pokazala još prije dvije-tri godine, i ne vidim razloga što
se čekalo da se nakupi još 160.000 predmeta, jer je tada bilo 80.000, a sada 160.000,
do implementacije 200.000 predmeta, ako je svaki građanin u dva predmeta 100.000,
svaki peti, svaki treći građanin ima problem ovdje da naplati ono što je sud donio. To
je frapantna činjenica, ljudi. To nema ni u jednoj državi u regionu. Gledao sam iskustva
Bugarske, Srbije, Makedonije, ovo se zove pravna nesigurnost. Nama je trebalo desetak
- 135 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
godina da donesemo Zakon o zateznoj kamati. Imate dugovanja koja su godinama stajala
i koja su se uporno obezvređivanja. Znate inflaciju 2002, 2003, 2004. i 2005. godine. Usvojili
smo i taj zakon, normirali smo ovdje i vi ste identifikovali na Vladi. Neko je ovdje
u novi zakon stavio, u kapitalnim tekućim transakcijama, pojam računa, ovaj se zakon
i dalje bavi štednim i deviznim računima. Kakav devizni račun To ne postoji, postoji
samo račun. Onda milion nekih stvari koje se tiču same procedure, mogućnosti naplate,
u dijelu podataka koje mora da pribavi povjerilac, pa onda vraćanje na ponovni postupak
kod suda. Uglavnom, nema toga slučaja koji je završen u prvoj interaciji kada je odluka
donesena, ili mu je Centralna banka rekla da ne može da mu identifikuje račun, ili mu
je tražila da on kaže koji je to broj žiro-računa s kojeg treba da se naplati, a taj račun je
bankarska tajna. To se novim Zakonom o Centralnoj banci i bankama definisalo, a ostalo
se uskraćeno za predlog zakona koji bi ovo riješio. Sada, ono što je kolega Gošović dobro
notirao, mislim da je i kolega Aprcović o tome pričao, imamo obećanje da ćemo donijeti
ovaj drugi zakon koji će omogućiti to privatnim licima da rade to izvršenje i imamo nedefinisani
rok za formiranje ove famozne organizacije za prinudnu naplatu. Je li to sektor
Centralne banke koji će postao sui generis, da li i za njega treba zakon Kako mislite
da formirate organizaciju za prinudnu naplatu osim po tom novom zakonu, ako ne po
njemu, po kome Dakle, da dobro razmislimo. Definitivno postoji potreba i urgencija da
se ovo završi jer ovo će dovesti do pravnog kolapsa u Crnoj Gori. Kako i na koji način
da svi dobro razmislimo. Mi mislimo u SNP-u da je ovdje bilo teško amandmanski intervenisati,
ovdje su dobra rješenja data i članom 103 i 135 i 136, 205, da ih ne pominjem
pojedinačno, gdje se sad rasčišćava situacija i oko redosljeda naplate i oko mogućnosti
da dužnici fingiraju račun, itd. Međutim, ko će to da radi. Sudovi više ne mogu, upadaju
u veći problem, privatnih izvršitelja nemamo, ne znamo kad ćemo ih imati i osposobiti, a
vrijeme nam ide. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala.
Kolega Gospić, a zatim kolega Brajović, pet minuta.
ZORAN GOSPIĆ:
Hvala, gospodine predsjedniče.
Uvaženi potpredsjedniče Vlade, kolege poslanici,
Na današnjoj sjednici imamo zakon koji je od izuzetnog značaja, Zakon o
izvršenju i obezbjeđenju. Iako je ovo par ekselans smatram da će donošenje ovog zakona
sa značajnim brojem novina unaprijediti se poslovni ambijent. Pravna sigurnost građana,
stranih i domaćih investitora, kao i imovina građana i privrednih subjekata.
Izvršenje sudskih odluka je centralno pitanje moći države u obezbjeđenju pravde
građana. Dakle, nema pravde bez izvršenja sudskih odluka.
Poseban značaj donošenja ovog zakona je u realizaciji obaveza Crne Gore iz
Akcionog plana za unapređenje poslovnog ambijenta Svjetske banke kod “izvršenja
uvogora”. Svjedoci smo da Centralna banka Crne Gore objavljuje da se oko trećine ukupnog
broja privrednih društava koji posluju u Crnoj Gori, nalaze u blokadi, da su velika
unutrašnja potraživanja između privrednih subjekata, a naročito da postupak izvršenja od
momenta podnošenja zahtjeva do njegove realizacije traje veoma dugo. Nesporno je da je
izvršenje suštinski važno za ekonomski razvoj Crne Gore.
- 136 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
Sadašnje stanje je tako da su sudovi na svojevrstan način pretvoreni u servis za
naplatu potraživanja, pri čemu se u naznačenim predmetima, kao povjerioci najčešće
javljaju pravna lica za pružanje servisnih telekomunikacionih, komunalnih i drugih infrastrukturnih
usluga, pa je preopterećenost sudova jedan od razloga za reformu izvršenja.
Novim Zaknom o izvršenju i obezbjeđenju postiže se:
1. Efikasnije i efektnije i profesionalnije izvršenje,
2. Eliminisanje dosadašnjih biznih barijera kod izvršenja ugovora,
3. Unapređenje cjelokupnog ambijenta poslovanja i investiranja.
Analizom evekata ovog zakona može se doći do zaključka da će ključni efekti ove
reforme, odnosno ovog zakona biti:
1. Pojednostavljenje izvršenja sudskih odluka,
2.Brži i efikasniji sudski postupak i postupak obezbjeđenja,
3. Rasterećenje sudova i smanjenje broja zaostalih predmeta.
4. Spriječiće se zloupotreba onih koji nijesu spremni da poštuju zakon i sudske
odluke i na takav način izbjegavaju sudske odluke.
U detaljnom i veoma iscrpnom obrazloženju ovog zakona jasne su centralne novine
koje on donosi o čemu je govorio gospodin Aprcović. Ja ću naglasiti, to je:
1. Uvođenje javnih izvršitelja u naš pravni sistem kao posebne profesije diplomiranih
pravnika sa položenim ispitom izvršitelja i odgovarajućom edukacijom,
2. Predviđene su nove izvršne isprave, i to Ugovor u hipoteci, odnosno založna izjava
sačinjena saglasno proisima kojima se uređuje hipoteka, notarski akt, strani notarski
akt i druga isprava koja je zakonom određena kao izvršna isprava.
Jedini pravni lijek je prigovor, dakle ukinuta je žalba.
Javni izvršitelj može prodati pokretnu stvar, odnosno nepokretnost, na osnovu
javnog nadmetanja ispod utvrđene vrijednosti bez ograničenja, uz prethodnu saglasnost
izvršnog povjerioca.
Dostava će biti efikasnija, jer će javni izvršitelj uručivati akta dužniku uz
mogućnost da sam odredi sredstva i predmet izvršenja koji je najcjelishodniji za izvršnog
povjeriocoa na osnovu ovlašćenja povjerioca.
Izvršenje na račun izvršnog dužnika vršiće organizacija za prinudnu naplatu koja
će biti osnovana posebnim propisom.
Uvažene kolege, donošenjem novog zakona o izvršenju i obezbjeđenju, stvoriće
se optimalni normativni okvir koji će doprinijeti da se izvršni postupak sprovodi brzo i
efikasno, uz poštovanje i zaštitu stranaka. Usaglašen je sa Evropskom konvencijom o
zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Da zaključim, u prelaznim i završnim odredbama, propisno je jasno da će do
početka rada javnih izvršitelja po predmetima iz njihove nadležnosti postupati sud po
osnovu odredaba ovog zakona.
Centralna banka Crne Gore će sprovoditi izvršenje na računu izvršnog dužnika do
osnivanja organizacije za prinudnu naplatu.
Donošenje zakona o izvršenju i obezbjeđenju je od izueztnog značaja. Zbog toga
predlažem da podržimo predlog ovog zakona i glasamo za njegovo usvajanje.
Toliko i hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala vam.
- 137 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Posljednji učesnik u raspravi, kolega Brajović, u ime Kluba poslanika Pokreta za
promjene. Izvolite.
SRĐAN BRAJOVIĆ:
Hvala, predsjedniče.
Poštovane kolege, dame i gospodo, poštovani građani,
Pred nama je Zakon o izvršenju i obezbjeđenju. Okarakterisao bih ga kao jedan
bezobrazan zakon, još bezobraznijih struktura, pogotovo bankarskog sektora koji stoji iza
ovakvih normativnih rješenja. Radi se u normativnom dijelu zakonskom tekstu koji je
pun neustavnih odredbi i zakonskih rješenja koji su u suprotnosti sa čitavim nizom drugih
važećih zakona.
Što se tiče struktura, pogotovo bankarskog sektora, poštovani građani Crne Gore,
to su one strukture koje nam sve vrijeme pričaju bajke i mitove o slobodnom tržištu,
neograničenom rastu, o lagodnom životu, tržištu akcija, povoljnim kreditima, povoljnom
zaduživanju, odnosno zaduživanju po povoljnim uslovima, o zemlji na obali plavog mora
Jadrana u srcu Evrope, itd. itd.
A vi ste, poštovani građani, koji ste povjerovali u taj mit sa zlatnom teletu žrtve
takvih mitova i iluzija. Mitovi i iluzije da se lagano može živjeti, ne samo na osnovu
rasprodaje sopstvenih resursa, pri tom ne proizvoditi ništa, a uvoziti i kupovati sve što je
ovaj bijeli svijet proizveo, poštovani građani, vi koji ste povjerovali u takav mit i koji ste
razmišljali na ovaj način, vas ne žalim nimalo.
Međutim, one građane koji se nisu zaduživali radi luksuza, već radi zadovoljenja
osnovnih egzistencijalnih potreba, ova diskusija je moj prilog njihovom teškom ekonomskom
i socijalnom položaju.
Dakle, ovaj predlog zakona predstavlja eklatantan primjer ekonomske štete po
vaše interese, ekvatantan primjer kako skupo koštaju mitovi i vjerovanja u iste, i kako
skupo koštaju odluke da se na izborima punih 20 godina povjerenje daje ovakvoj vlasti i
strukturama koje stoje i daju podršku ovakvoj vlasti. Na 88 strana, 25 hiljada riječi selektivno
normiranih, većinom preuzetih iz Zakona o izvršnom postupku, ostali dio prepisan
iz zakona iz regiona, pogoršan je položaj onih koji u ovom trenutku duguju cijelo bogatstvo.
Nemoguće je u pet minuta preći kroz zakon koji ima 88 strana, ali želim da
ukažem na samo jedan član, a to je da će po ovom zakonu, i u tome se sastoji neustavnost
i nezakonitost ovih odredbi, proizvesti negativne posljedice prvenstveno po zaposlene u
državnim organima, dakle negativne posljedice po državne službenike i namještenike, u
dijelu koji se tiče onog zaštićenog dijela plate, penzije, i drugih primanja koja liježu na
njihove bankovne, odnosno tekuće račune.
Prijedlogom ovog zakona predviđena su ograničenja, odnosno izuzeća onih osjetljivih
socijalnih kategorija i njihovih primanja. Pri tome, u odredbama koje slijede,
izvršni dužnik se nakon dostave banci izvršnog rješenja, apsolutno ne obavještava, a
cjelokupan iznos znamo da se sva sredstva na tekućem računu, a tako i sudska praksa,
tretiraju kao gotov novac na bankovnim računima, tekućim računima i td., dakle izvršni
dužnik se ne obavještava o izvršnom rješenju. Njemu se to rješenje ne dostavlja. Eventualna
žalba ne odlaže izvršenje, što znači da nakon toga nema pravo žalbe. Cjelokupan
iznos sredstava od strane banke se tretira kao gotov novac i cjelokupan iznos se prenosi
do iznosa potraživanog izvršenja.
Na taj način, bez garancija koje se tiču obaveza banaka, da poštuje onaj dio
ograničenja na predviđena izvršenja, bez tih predviđenih ograničenja, odnosno obaveza
- 138 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
za banke, ne postoji nikakva garancija, upravo za ove kategorije plaćanja, dakle onih
plaćanja koja predstavljaju izuzeća od izvršenja i sva socijalna, a sada ću pročitati vrlo
kratko, dakle - primanja po osnovu zakonskog izdržavanja, po osnovu naknade zbog
tjelesnog oštećenja, po osnovu socijalne pomoći, privremene nezaposlenosti, primanje
po osnovu dodataka na djecu, po osnovu stipendije i pomoći učenicima i studentima,
naknade za druga potraživanja i td. kao i plate i penzije, biti u punom iznosu skidane i
namirivane od strane izvršnih povjerilaca, od strane banaka, i na taj način, i ovako težak
egzistencijalni položaj jedne velike kategorije, ne zaboravimo 2/3 crnogorskih građana
danas živi na kredit, mi živimo život na kredit, biti dovedene u jedan nemoguć položaj.
Ja sam očekivao danas, ne od Demokratske partije socijalista, već od Socijaldemokratske
partije da ukaže upravo na ovaj aspekt, jer na isti ovaj način, na inicijativu
Socijaldemokratske partije Hrvatske su promijenjene odredbe zakona o ovrsi ili Ovršnog
zakona, i uvažena upravo ova kategorija socijalno osjetljiva, znači najranjivija kategorija
koja je u stvari najveća žrtva dešavanja, pa i globalne finansijske krize i finansijske krize
u Hrvatskoj, u regionu itd.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala vam.
Neka socijaldemokrate pogledaju amandmane PzP-a i izjasne se. Danas ne glasamo
o njima i pogledajte amandmane, to će biti najbolji način i vi i Vlada da vidimo što
je tu prihvatljivo.
Hvala vam.
Potpredsjedniče Vlade, izvolite, ako želite na kraju.
Onda mogu li da konstatujem da smo završili Predlog zakona o izvršenju i
obezbjeđenju.
Kolege, molim vas, danas smo imali važan dan, svakako. Postigli dvotrećinsku
saglasnost o Ustavu koji je bio sporan mnogo čemu ranije, sada ga zajedno pokušavamo
promijeniti kvalitet više u našem konsensualnom kapacitetu, imali smo vrlo osjetljivu
oblast. Jedan veliki srpski pjesnik je rekao da se u istoriju svako vraća da uzme ono što
mu treba iz te istorije. I uspjeli smo danas da završimo raspravu o obimnom Zakonu o
izvršenju i obezbjeđenju.
Nastavljamo u ponedjeljak, radićemo i u utorak, i u sam susret prazniku, želim da
prikupite snage. Radimo, kao što vidite, naporno. Ne vidi se kako rade odbori. Zahvaljujem
odborima na stalnom radu, praktično, ali tako smo rekli, radićemo koliko to bude
trebalo da ispunimo naše evropske obaveze.
Hvala i potpredsjedniku Vlade koji je danas proveo najveći dio dana sa nama,
imao je dio koji je morao biti na Vladi.
Vidimo se u plenumu u ponedjeljak u 11. Hvala vam.
- 139 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
11.07.2011. u 11.35 h
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Poštovane kolege, počinjemo sa radom.
Došli smo do tačke dnevnog reda - Predlog zakona o autorskim i srodnim pravima.
Ovlašćeni predstavnici Vlade su ministar ekonomije Vladimir Kavarić i pomoćnik
ministra Zoran Perišić.
Izvjestioci odbora su Velizar Kaluđerović, u ime Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo
i Zoran Ćulafić u ime Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport.
Otvaram pretres i pitam predstavnika Vlade želi li da da dopunsko obrazloženje.
Želi.
Riječ ima ministar Kavarić. Izvolite.
VLADIMIR KAVARIĆ:
Uvažena gospodo,
Zakonom o autorskim i srodnim pravima uređuje se pravo autora, književnih,
naučnih i umjetničkih djela, kao autorsko pravo, prava interpretatora, proizvođača fonograma,
filmskih producenata, radio-difuznih organizacija, izdavača i proizvođača baza
podataka kao srodna prava, zatim autorsko-ugovorno pravo, kolektivno ostvarivanje autorskih
i srodnih prava i zaštita autorskih i srodnih prava.
Zakon uređuje pravila na osnovu kojih se štite prava autora i nosilaca srodnih
prava. Autor kao svaki drugi učesnik u privrednom prometu u poziciji je da prisvaja
ekonomsku korist od rezultata svoga rada. Pravni instrument putem kojeg korisnik autorskog
djela stiče od autora pravo da koristi određena autorsko djelo na određen način jeste
autorski ugovor. U smislu ovog zakona, autor je fizičko lice koje je stvorilo autorsko djelo.
S obzirom da je stvaranje tog djela duhovni proces, to samo fizičko lice može biti autor
djela. Autorsko pravo obuhvata moralna prava, imovinska prava i druga prava autora.
Moralnim pravima štiti se duhovne i lične veze autora sa djelom, tj. neimovinski interesi
autora djela.Većina njih je apsolutnog dejstva. Po pravili su nenasljediva i neprenosiva i
neograničenog su trajna. Imovinsko-pravna ovlašćenja autora ograničenog su trajanja, tj.
traju za života autora i 70 godina poslije njegove smrti. Po isteku roka zaštite autorsko
djelo postaje slobodno i smatra se ....dobrom kojim može svako da koristi slobodno bez
obaveze traženja bilo čije saglasnosti i bez plaćanja naknade.
Što se tiče srodnih prava kako sama riječ srodna ukazuje, ova prava su bliska sa
autorskim pravom ali različito od njega što za posljedicu ima da su pojedinim aspektima
uređena autorska prava a u nekim na poseban način.
Osnovna je sličnost da su oba prava, prava intelektualne svojine pa da im je samim
tim predmet zaštite nematerijalno dobro. Ova se prava razlikuju, prije svega, u pogledu
subjekta zaštite i sadržine prava njihovih subjekata. Ako izuzmemo interpretatora koje je
fizičko lice kojee svojim ličnim angažmanjem daje stvaralački doprinos interpretaciji svi
ostali subjekti zaštite su privredni subjekti, tj. pravna ili fizička lica. Period trajanja zaštite
srodnih prava kraći je od trajanja zaštite autorskih prava.
Donošenjem novog zakona unaprijeđeno je postojeće zakonodavstvo posebno u
dijelu ostvarivanja kolektivnog ostvarivanja prava koje se vrši preko organizacija za kolektivno
ostvarivanje autorskog i srodnih prava.
- 140 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
Članovima zakonima kojim se uređuje ova oblast data su osnovna pravila
za određivanje tarife koja će poslužiti kao baza za pregovore o tarifi između organizacija
i reprezentativnih udruženja korisnika sa namjerom da se ostavi što širi prostor
pregovaračima za određivanje tarife za pojedine vidove iskorišćavanja autorskih djela i
predmeta srodnih prava.
Nakon izrade i usvajanja Nacrta zakona od strane Vlade održana je javna rasprava
za koju je iskazano veliko interesovanje, kako od strane samih autora, tako i od korisnika
autorskih djela. Najznačajniji dio primjedbi odnosio se na kolektivno ostvarivanje
prava kao i pitanje novinskih informacija kao autorskog djela. Određeni broj primjedbi
je prihvaćen. Pojačana je zaštita korisnika prava kao slabije ugovorne strane, između
ostalog i uvođenjem pravila da u slučaju ne dođe do zaključivanja sporazuma o tarifi,
obje strane, tj. i kolektivne organizacije i udruženja korisnika mogu pokrenuti postupak
za utvrđivanje privremene tarife pred nadležnim organom, a to je Zavod za intelektualnu
svojinu.
Predlog zakona o autorskim i srodnim pravima izrađen je u saradnji sa Svjetskom
organizacijom za intelektualnu svojinu i evropskim zakonom. Izradom Predloga ovog
zakona Crna Gora ispunjava svoje obaveze vezane za pristupanje Evropskoj uniji.
Toliko i zahvaljujem na pažnji.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala i Vama.
Pitam izvjestioce odbora da li žele riječNe. Zahvaljujem.
Otvaram raspravu. Ukupna rasprava sat vremena, pojedinačno učešće u raspravi
pet minuta.
Prvo dajem riječ kolegi Zoranu Ćulafiću, nakon njega koelga Milan Knežević.
Izvolite.
ZORAN ĆULAFIĆ:
Poštovani predsjedavajući, poštovani predstavnici ministarstva, poštovane kolege,
Pred nama je Zakon o autorskim i srednim pravima, jedan od obimnijih zakona
koji ulaze u skupštinsku proceduru. Ima 209 članova razvrstanih u 9 glava.
Dakle, odmah se može uočiti sistematičnost u struktuiranju sadržaja zakona, uz
moju sugestiju da bi bilo veoma poželjno da postoji sadržaj zakona, iako to nije uobičajena
praksa sa svim podnaslovima i naslovima radi njegovog lakšeg čitanja i korišćenja. Ovo
kažem iz razloga što će po mojoj procjeni korišćenje zakona u narednom periodu biti
izuzetno važno, ne samo od pojedinačnih autora, već i od strane velikog broja malih i
srednjih preduzeća koja se bave štamparskom djelatnošću, izdavaštvom, muzikom, audio-vizuelnom
djelatnosti, reklamom, marketingom, dizajnom, radio-difuzijom i koja u
svom poslovanju direktno zavise od autorskih i srodnih prava. Zakon im omogućava da
uoče ne samo način na koji mogu da zaštite svoja autorska prava nego kako da izbjegnu
povredu tuđeg autorskog prava.
No ova sugestija je vezana za sadržaje više formalnog karaktera i prirode i ne
umanjuje moju ocjenu da se radi o kvalitetnom zakonu kojim se regulilše važna oblast
autorskih i srodnih prava sa osnovnim ciljem stvaranje, što je moguće, povoljnijeg ambijenta
autorima, stvaraocima, autorskih djela u svim sferama stvaralaštva, nauka, tehnika,
- 141 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
tehnologija, književnost, muzika, slikarstvo, da daju dodatni podsticaj i stimulans, da
svoje kreativne, intelektualne i praktične potencijale pretoče u autorska djela. Ta autorska
djela, slike, kompozicije, film, patenti u oblasti tehnike, softveri i slično su jedan od najboljih
i najefektivnijih načina da se Crna Gora, kao država, afirmiše i prepozna ne samo
u granicama regiona nego i šire. Stvaranje podsticajnog ambijenta znači i to da autori i
svoja autorska djela i prava proistekla iz njih mogu da na adekvatan način valorizuju i materijalizuju,
i da osjete i tu vrstu zadovoljstva, a ne samo kreativno i intelektualno zadovoljstvo,
jer mnogim autorima su takvi prihodi osnovni izvor egzistencije. Sve prethodno
rečeno se odnosi i na srodne autore i na srodna autorska djela koja, po mom mišljenju,
zakon na kvalitetan način prepoznaje i tretira preko članova 116 do 145.
Stvaranje podsticajnog ambijenta znači da je zakon na kvalitetan način morao
da definiše i efikasne mehanizme zaštite autorskih i srodnih prava, što je urađeno kroz
članove 183 do 195. Ovo iz razloga što prema nekim podacima u Evropskoj uniji stopa
piraterije u prosjeku iznosi od 35% a na našim prostorima i do 75%. Ovakvi visoki procenti
govore da se borba protiv piraterije nije nimalo laka niti jednostavna. Ovo iz razloga
što je stalni razvoj tehnologije i tehničkih sredstava u ovoj oblasti doveo do toga da su
sredstva za distribuciju autorskih djela sve manje opipljiva što otežava otkrivanje tih neleguralnih
aktivnosti.
Procjenjuje se da šteta koja nastaje od neovlašćenog korišćenja softvera dostiže
do vrijednosti od više milijardi eura.
Donošenjem ovog zakona Crna Gora hvata korak u normativnom smislu sa zemljama
u okruženju. U Hrvatskoj je zakon donesen 2003, a izmijenjen 2007. godine; u Srbiji
je donesen 2009. godine. Donošenjem ovog zakona, takođe Crna Gora ulazi u fazu ispunjavanja
svojih obaveza preuzetih potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju,
maja 2010. godine, da će najkasnije do 2015. godine garantovati nivo zaštite intelektualne
svojine koji je jednak nivou zaštite u Evropskoj uniji. Treba reći da je Crna Gora postala
članica Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu i da je osnovala naučnu instituciju
- Zavod za intelektualnu svojinu 2008. godine.
Na kraju, mišljenja sam da se radi o kvalitetnom zakonskom rješenju koje će dovesti
do povoljnijeg ambijenta u kojem će autori stvarati svoja autorska djela.Slično mišljenje
imao je i Odbor za prosvjetu, nauku, kulturu i sport, kada je dao podršku ovom zakonu.
Mislim da je bio samo jedan uzdržan glas. Na narednoj sjednici Odbora razmatraćemo
amandmane i kroz taj broj kvalitetnih i kvalitet tih amandmana ocijenićemo kakav je
odnos članova odbora i samih poslanika prema ovim detaljima vezanih za ovaj zakon.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem kolegi Ćulafiću.
Molim da uzme riječ kolega Knežević, a neka se pripremi kolega Veljko Zarubica.
Izvolite.
MILAN KNEŽEVIĆ:
Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče.
Poštovana Skupštino, gospodine ministre, uvaženi građani,
Smatram da je ovaj zakonski predlog, prava prilika da napravimo jedan stvarni
presjek stanja u ovoj oblasti, oblasti autorskih prava i da postavimo nekoliko pitanja da
li sa ovim zakonskim predlogom pojačavamo autorska prava, odnosno zaštita autorskih
- 142 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
prava, unapređujemo ekonomski ambijent, štitimo prava intelektualne svojine i tako da
kažem zadovoljavamo principe koji su nam potrebni ka našem putu ka Evropskoj uniji.
Nijesam siguran da ćemo samo zakonskim predlogom, odnosno formom moći
da uredimo ovu oblast na način na koji ste vi to uradili, odnosno napisali u obrazloženju
upravo iz razloga stvarnog stanja vezano za autorska prava i za sve ono što se dešavalo
u prethodnih nekoliko godina. Samim tim što ste u obrazloženju rekli da je ovaj zakon
potreban zbog pojačanja autorskih prava, unapređenja ekonomskog ambijenta možemo
doći do zaključka da prethodna zakonska rješenja nijesu bila dobra i mislilm da je sasvim
logično pitanje zašto smo čekali do sada da dođe do predloga ovakvog zakonskog teksta.
Ono našta ću se fokusirati u svojoj diskusiji jeste prava Udruženja kompozitora
Crne Gore i jedan marginalan odnos prema njima i od strane države i od strane institucija
koje su nadležne da štite njihova prava. Ovdje imam krivičnu prijavu koju je Udruženje
kompozitora Crne Gore podnijelo protiv Novaka Adžića, direktora Zavoda za zaštitu
intelektualne svojine Crne Gore, jer je nevršenjem svoje službene dužnosti omogućio
nezakonitim licima da upravljaju PAM-om ,a to je Udruženje za ostvarivanje autorskih
prava, da je omogućio ljudima da nezakoitim poslovanjem steknu velike prihode i da
uvedu u nelegalne tokove jedno udruženje zbog kojih je formiralno ovo udruženje. Direktor
ovog udruženja, izvjesni gospodin Raičević je suspendovao, odnosno isključio iz
Upravnog odbora dvojicu članova kompozitora Marka Rogošića i Zlatka Babana zato što
su, gle čuda, tražili da imaju uvid u finansijsko poslovanje ovog preduzeća koje je jedino
preduzeće, odnosno jedina firma koja u Crnoj Gori posluje sa poztiivnim rezultatom. I
gle čuda kako preduzeće posluje sa pozitivnim rezultatom a tako se i nekretnine pojedinih
ljudi vodećih ljudi iz ovog preduzeća uvećavaju. Taman da ga nazovem preduzećem, jer
to više i nije organizacija, to je preduzeće koje funkcioniše potpuno na nelegalnim osnovama.
Imam opravdane razloge da sumnjam da se radi o klasičnom sukobu interesa jer direktor
Zavoda za zaštitu intelektualne svojine Novak Adžić, njegova supruga je zaposlena
u ovom preduzeću, odnosno u ovoj organizaciji, sin ovog gospodina Raičevića je zaposlen
u ovoj organizaciji. Niko ne zna na kojim radnim zadacima. Sada ja vas, gospodine
minister, pitam da li se radi ovdje o klasičnom konfliktu itneresa da organ koji treba da
prati odnosno nadzire rad ove organizacije, odnosno direktor ne vrši svoj posao zato što
mu je, možda, zapošljena supruga u toj organizaciji, da li se tu radi o konfliktu interesa
Da li je moguće da direktor organizacije suspenduje Upravni odbor, odnosno članove
koji traže kontrolu finansijskog poslovanja i da na jedan potpuno nezakonit i nelegalan
način funkcioniše sve ovo vrijeme Volio bih da mi odgovorite jeste li upoznati sa ovom
krivičnom prijavom koju su podnijeli kopozitori Crne Gore, njih 20-ak. Imam ovdje ovu
krivičnu prijavu, imam i finansijske izvještaje o poslovanju ove organizacije. Znači, ako
želimo da suštinski doprinesemo implementaciji ovog zakonskog teksta koji ste vi ovdje
ponudili Skupštini, mislim da bi prethodno trebali da se pozabavite sa stvarnim stanjem
u oblasti zaštite autorskih prava, konkretno govorim o Udruženju kompozitora Crne
Gore, a sigurno da postoje i mnoga druga udruženja čija su prava značajno devastirana
i derogirana u ovoj oblasti. Moliću samo još desetak sekundi, dobio sam njihove primjedbe
vezano za pojedina zakonska rješenja, odnosno članove, pretpostavljam da ste i Vi
dobili koji se tiču organizacije. U članu 147 oni predlažu da se briše tekst “članovi” i da
budu “osnivači” jer se dolazi do jedne paradoksalne situacije da istovremeno i članovi
osnivaju organizaciju, da članovi učestvuju u njenom radu i da članovi traže zaštitu autorskih
prava u takvoj jednoj organizaciji. Ukoliko nijeste dobili, spreman sam da Vam dam
- 143 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
ove predloge, odnosno primjedbe udruženja kompozitora Crne Gore, da bismo došli do
što kvalitetnijeg rješenja i da nam se ne bi ponavljale ove situacije o kojima sam govorio
prije nekoliko minuta. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala.
Idemo dalje.
Kolega Zarubica ima riječ, a neka se pripremi kolega Budimir Aleksić.
VELJKO ZARUBICA:
Zahvaljujem.
Poštovani potpredsjedniče, poštovane kolege, poštovani predstavnici Vlade,
poštovani građani,
Autorska i srodna prava su integralni dio intelektualne svojine u koju spada industrijska
svojina. Autorska i srodna prava su po svom karakteru izrazito međunarodno
pravna i regulisana su brojnim konvencijama i sporazumima. Takođe, organi Evropske
unije donijeli su veliki broj direktiva i drugih dokumenata iz oblasti autorskih i srodnih
prava. Otuda obaveza da se ovaj zakon upodobi sa regulativom Evropske unije i Svjetske
trgovinske organizacije. Ovaj zakon značajno unapređuje nivo zaštite autorskih i srodnih
prava kako u pogledu individualnog, tako u pogledu kolektivnog ostvarivanja prava.
Članom 146 definisano je da autor i nosilac srodnih prava može ostvariti svoja prava
individualno ili kolektivno, a član 155 definisao je koja se prava mogu samo kolektivno
ostvarivati. Jačanje uloge autora u ostvarivanju svojih imovinskih prava, kako u materijalnom
obliku, tako i nematerijalnom, detaljno je razrađen u odjeljku C pod nazivom autorska
prava. Između ostalog, propisi u autorskom pravu daju isključivo ovlašćenja autoru
da umnožava, stavlja u promet, daje u zakup primjerke svog djela, kao i da svoje djelo
javno saopštava. Autor kao i svaki drugi u privrednom prometu, u prilici je da prisvaja
ekonomsku korist od rezultata svoga rada, u skladu sa ovim zakonom. Takođe je definisan
pravni instrument putem kojeg korisnik autorskog djela stiče od autora pravo da koristi
autorsko djelo na određeni način, u skladu sa autorskim ugovorom. Isto tako, zakonom
se definiše mogućnost autora da kroz kolektivnu organizaciju za zaštitu autorskih i njima
srodnih prava, ostvari imovinska i druga prava za korišćenje njihovog djela. Kao što je
navedeno u obrazloženju zakona, pojedina autorska prava se efikasnije ostvaruju ako se
njihovi nosioci udruže radi kolektivnog ostvarivanja istih. Pojedina prava je drugačije
gotovo nemoguće ostvariti. Mislim da je upravo u ovom segmentu ovaj zakon značajno
unaprijeđen.
Zakonom je propisan novi pravni status kolektivne organizacije, gdje se ona registruje
u skladu sa Zakonom o nevladinim organizacijama kao neprofitna organizacija. Precizno
su definisani uslovi pod kojima može biti registrovana, kao i propisano utvrđivanje
tarifa kroz zajedničke sporazume između organizacija za kolektivnu zaštitu i korisnika
autorskih prava. Članom 150 stavom 2 definisano je da se dozvola može izdati samo
jednoj organizaciji za jednu vrstu predmeta zaštite, što proističe iz člana 149 koji definiše
uslove za obavljanje djelatnosti gdje se u stavu 3 kaže da kolektivno ostvarivanje autorskih
i srodnih prava može da obavlja pravno lice koje, između ostalog, ima zaključene
predugovore o zastupanju većine domaćih nosilaca prava za predmete zaštite na koje se
odnosi djelatnost. Ovo je norma koja je uvedena iz evropske prakse, iz prostog razloga
- 144 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
što se preko reprezentativne kolektivne organizacije na jednostavniji i efikasniji način
mogu regulisati međusobna prava i obaveze kako autora, tako i korisnika. Uvođenje kolektivnog
ostvarivanja prava jeste pokušaj da se domaće tržište na kojem je prisutan veliki
obim autorske piraterije uvede u institucionalni okvir. Uređivanjem stanja u ovoj oblasti
jeste jedan od najvažnijih zadataka u izgradnji zdravog i privlačnog privrednog ambijenta,
što ovaj zakon treba da omogući. To je jedan od osnovnih razloga što ovaj zakon
treba podržati. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala vama.
Kolega Aleksić ima riječ, a nakon njega kolega Drago Čantrić. Izvolite.
BUDIMIR ALEKSIĆ:
Gospodine potpredsjedniče, dame i gospodo poslanici,
Pred nama je jedan vrlo važan zakon, imajući u vidu, prije svega, zastarjelost
dosadašnje zakonske regulative u ovoj oblasti. Naime, svjedoci smo nečuvenog nereda i
krađe umjetničkih i naučnih djela u Crnoj Gori, tako da smatram da ovim zakonom treba
stati na kraj onome što je bilo loše u ovoj oblasti, prije svega plagijatima. U tom pogledu
sam podnio jedan amandman, polazeći od činjenice da je krađa intelektualne svojine
vrlo raširena i vrlo omiljena praksa u Crnoj Gori, i to ovim zakonom treba regulisati.
Moj amandman na zakon se odnosio na preciziranje, odnosno imao je cilj sveobuhvatnije
i preciznije određenje zakonske norme koja se odnosi na nabrajanja pisanih djela po
njihovim naučno-stručnim nazivima, kako se ne bi ostavio prostor da se praksa koja je
omiljena u Crnoj Gori nastavi.
Neprijatno me je iznenadila činjenica da je Vlada odbila ovaj moj amandman
koji precizira šta se smatra autorskim djelima. Naime, kaže se pisana djela, pa se onda
nabrajaju romani, poezija, članci, priručnici, studije, računarski programi i sl. Smatram
da to treba precizirati, pa sam predložio da se pisana djela iz oblasti umjetnosti preciziraju,
ne samo romani nego i pripovijetke. Ako stoji samo romani, znači neko ukrade
pripovijetku, i može da kaže da to u zakonu nije zabranjeno. Ne vidim razlog zašto ne bi
stajalo književna djela u prozi i stihu, onda su tu romani, pripovijetke, kratke priče, eseji,
kratke pjesme, duže, i epske, i lirske, i sve je tu rečeno. Ovim izdvajanjem samo nekih
književnih žanrova ostavlja se mogućnost da se praksa koja je u Crnoj Gori omiljena
nastavi. Onda su navedene studije, zašto ne i monografija Mi imamo slučaj da ljudi
prepisuju monografije i udžbenike. Poznat je slučaj da je jedan profesor koji je ovdje
veoma omiljen, i medijski, u intelektualnim i političkim krugovima, prepisao udžbenik
od jednog predratnog profesora. Jedan visoki predstavnik Demokratske partije socijalista
kod njega je odbranio doktorat. Čovjek je od riječi do riječi prepisao udžbenik i to
je dokazano na fakultetu gdje on predaje i to je bio prvorazredni skandal. Da se to ne bi
dešavalo, treba reći. Studije se apostrofiraju, a ne, recimo, monografija i udžbenici. Vrlo
dobronamjerno, bez ikakve političke konotacije, ideološke motivacije, predložio sam da
se to precizira kako se takvim ljudima ne bi ostavila mogućnost da i dalje rade ono što je
ovdje, kao što sam rekao, bila omiljena praksa. Jedan od onih koji zagovaraju crnogorski
jezik i mnogo su dali na tome, i to je dokazano, prepisao je udžbenike, studije, tekstove,
članke hrvatskih lingvista, i nikome ništa. Da ne pominjem dalje, to su čitavi slučajevi.
Takođe, jedan snaži podržavalac i kreator crnogorskog ideološkog projekta
- 145 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
prepisao je naučni rad pokojnog akademika Nova Vukovića koji se odnosi na književnost
u ratu i to je dokazano i objavljeno u novinama, i nikome ništa. Smatram da ovim zakonom
treba stati na put toj praksi. Ovaj zakon treba da ostvaruje neophodni nivo zaštite
autorskih i srodnih prava koja predstavljaju integralni dio intelektualne svojine. On je
usaglašen sa velikim brojem međunarodnih propisa i direktiva i to je dobra strana ovog
zakona, a biće najbolja njegova strana ako se on bude primjenjivao u praksi, ako ne bude
sa njim slučaj kao i sa mnogim drugim zakonima, na šta ukazuju evropski zvaničnici
kada ovdje dođu, dakle ukazuju na činjenicu da u Crnoj Gori postoji veliki problem, a to
je raskorak između usvojenih zakonskih propisa i njihove primjene u praksi. Ne vidim
zašto se ne bi usvojio ovaj amandman koji pomaže preciziranju norme. Ostale stvari u
ovom zakonu su dobre. Ima nekih nedoumica, prije svega postavlja se pitanje ko je sve
nadležan, maloprije je koleginica Peković to pitala, za taj inspekcijski dio vezano za
krađu intelektualne svojine u raznim oblastima. To je vrlo važno pitanje na koje treba da
date odgovor. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolega Drago Čantrić, a nakon njega koleginica Veselinka Peković. Izvolite.
DRAGO ČANTRIĆ:
Koleginice i koleginice poslanici, poštovani ministre, uvaženi građani,
Jedan od važnih zakonskih dokumenata kojim će se urediti zaštita, između ostalog
i oblasti intelektualne svojine jeste i predloženi Zakon o autorskom i srodnim pravima
koja su na dnevnom redu skupštinskog zasijedanja, jer su autorska i srodna prava integralni
dio intelektualne svojine. Autorsko pravo se svrstava među najbrže rastuće grane
privatnog prava. Svrha autorskog i srodnih prava je naplata naknade za korišćenje. Bez
pretjerivanja se može reći da je autorsko pravo jedan od stubova modernog društva. Pošto
je naša država odredila put koji vodi ka evropskim integracijama, ona mora kvalitetnim
zakonskim rješenjima da reguliše ovu oblast, čime bi se stvorile kvalitetne osnove za
dalju izgradnju Crne Gore ka modernom evropskom društvu.
Predloženi dokument je veoma obiman, što je sa jedne strane i očekivano kada se
uzme u obzir značaj navedene problematike u smislu uređenja odnosa u okviru autorskih
i srodnih prava kao bitnog preduslova razvoja i napretka društva. Cilj je da se domaćom
pravnom regulativom koja je usklađena sa evropskim standardima i iskustvima obezbijedi
funkcionisanje unutrašnjeg tržišta uz uspostavljanje balansa između prava autora i
korisnika njihovih djela. Pretpostavka je da je jedan od razloga većeg stepena razvijenosti
evropskih država upravo viši nivo zaštite autorskih prava, što upućuje na zaključak da
se poštovanjem intelektualnog rada otvara mogućnost za napredak kompletnog društva.
Možemo reći da je Predlog zakona o autorskom i srodnim pravima od izuzetne važnosti
za Crnu Goru, da su kreativni ljudi jedan od ključnih resursa naše države i naša budućnost.
Predloženim dokumentom se uređuju autorska prava, odnosno prava autora, književnih,
naučnih i umjetničkih djela i srodna prava u koja se svrstavaju prava interpretatora,
proizvođača fonograma, filmskih producenata, radio-difuznih organizacija, izdavača i
proizvođača baza podataka, kao i autorsko-ugovorno pravo, kolektivno ostvarivanje autorskog
i srodnih prava i zaštita autorskog i srodnih prava.
U kratkim crtama ću izdvojiti nekoliko segmenata koji su, po mom mišljenju,
- 146 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
ključna preporuka za usvajanje ovog zakona. Prvo, Predlogom zakona predviđeno je da
se kolektivno ostvarivanje prava vrši preko organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog
i srodnih prava. Organizacija se osniva ugovorom od strane autora i nosioca srodnih
prava i ima status neprofitne nevladine organizacije sa svojstvom pravnog lica. Organizacija
mora da dobije dozvolu organa uprave nadležnog za poslove intelektualne svojine.
Predlogom zakona su jasno precizirani uslovi pod kojima organizacija za račun svojih
članova ostvaruje svoja autorska i druga srodna prava, zatim uslovi za dobijanje dozvole
za obavljanje djelatnosti, obaveze, organizacije prema članovima, organi upravljanja i svi
drugi segmenti neophodni za njeno kvalitetno funkcionisanje. Predlogom zakona se jasno
definiše obaveza kolektivne organizacije za sklapanje ugovora sa autorima. Poseban akcenat
želim da stavim na mogućnost raspodjele do 10% prihoda kolektivne organizacije
za novčane socijalne pomoći, za stipendije, za podsticanje kulture manjinskih zajednica i
za druge potrebe u skladu sa godišnjim planom raspodjele prihoda, uz uslov da to prihvate
članovi organizacije. Ponuđenim zakonskim rješenjima je predviđen strožiji državni nadzor
nad radom kolektivnih organizacija. Drugo, predlog uvodi pravnu tekovinu Evropske
unije koja za potrebe lica sa invaliditetom omogućava da se bez dozvole, uz određenu naknadu,
stavljaju u promet neophodna učila i pomagala. Ova mogućnost se odnosi na obrazovnu
nastavu i štampane medije, kao i na javne ustanove, ukoliko se korišćenje djelova
autorskog djela, odnosno umnožavanje i reemitovanje emisija vrši bez neposredne ili
posredne imovinske koristi. Treće, predloženi dokument precizno definiše povredu autorskih
prava. Naime, u glavi 8 koja se odnosi na zaštitu prava definišu se situacije u kojima
se može tražiti zaštita prava, a zatim su predočeni koraci koje je neophodno preduzeti u
svrhu sudske zaštite. Rješenja koja su predložena u dijelu kaznenih odredbi predviđaju
prilično stroge kazne za povredu autorskog i srodnih prava. Kao što se vidi iz priloženih
dokumenata, predloženi zakon je usklađen sa regulativom Evropske unije i Svjetske trgovinske
organizacije i pri njegovoj izradi su korišćeni relevantni međunarodni propisi i
iskustva. Smatram da treba podržati usvajanje predloženog zakona, ali moramo biti svjesni
da tek nakon usvajanja Zakona o autorskom i srodnim pravima, u ovom visokom domu
slijedi mukotrpan posao koji će zahtijevati izuzetno odgovoran odnos svih subjekata,
odnosno institucija koje su uključene u njegovu implementaciju. Uopšte nije jednostavan
posao da se sve što se nalazi na papiru sprovede u praksi upravo zbog specifičnosti instituta
autorskog prava. Hvala.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Molim da uzme riječ koleginica Peković, a neka se pripremi kolega Suljo Mustafić.
Izvolite.
VESELINKA PEKOVIĆ:
Hvala, gospodine potpredsjedniče.
Poštovane kolege, gospodo iz Ministarstva, poštovani građani,
U obrazloženju Zakona o autorskim i srodnim pravima, između ostalog, ističete
njegovu važnost donošenja. Pitam vas kako je moguće da se ovako važan zakon predlaže
tek sada, a u programima rada Vlade za 2008-2009. godinu bilo je predviđeno njegovo
donošenje, i to: za 2008. u četvrtom kvartalu, za 2009. u četvrtom kvartalu, 2010, takođe
u četvrtom kvartalu, a sada je 2011. godina. Po programima Vlade tretiranje ovog zakona
- 147 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Skupštini bilo je predviđeno za prvi kvartal, a mi smo uveliko pred kraj drugog kvartala
ili, da budemo precizni, na početku trećeg kvartala. Koji su to razlozi doveli do ovolikog
odlaganja donošenja ovako bitnog zakona Tako da se uveliko kasni sa rješenjima koji bi
ovaj zakon trebali da donesu, baš kao iz kaubojskih filmova, vrijeme je prolazilo, a Bobi
je ostajao tu gdje jeste.
Nadahnut govor na Svjetskom samitu u Vašingtonu o autorskom pravu Miloša
Formana, čuvenog filmskog reditelja, pod simboličkim nazivom let iznad prava filmskih
autora, u kome je govorio o značaju autorskog prava i borbi protiv piraterije. Između
ostalog, kaže, parafraziraću, ako kočimo razvoj naše kulture, zakočićemo srce i dušu
našeg društva. To je razlog zašto se za one koji stvaraju zaštita autorskog prava je i te
kako važna, istakao je dobitnik oskara za film ,,Let iznad kukavičjeg gnijezda”. Između
ostalog, dalje je nastavio: ,,Pirati smatraju sebe modernim Robin Hudovima, a oni u stvari
potkradaju hiljade i hiljade običnih, mnogi od njih su siromašni, ljudi širom svijeta koji
žive od sopstvenog stvaralaštva”. Mislim da je poenta upravo u ovome što nedonošenjem
ovog zakona, a bojim se sjutra i donošenjem ovog zakona će se potkradati hiljade i hiljade
siromašnih ljudi i u Crnoj Gori i dalje koji žive od svog stvaralaštva.
Ovim zakonom bi trebala da se osigura budućnost stvaralaštva, samo da ne bude
mrtvo slovo na papiru kao i mnogi drugi zakoni koje donosimo u ovoj Skupštini. Da li
su, a ako jesu dobro je, radili, bili uključeni u donošenje ovog zakona umjetnici, stvaraoci,
autorska društva, servis provajderi, emiteri, telekomunikacioni operateri, kako bi se
stvorili uslovi za bolju budućnost autorskog prava i distribuciju stvaralaštva u digitalnoj
eri. Zaštita autorskih prava je osnova za budućnost stvaralaštva. Bez poštovanja prava
autora imaćemo haos u toj oblasti. Ako uzmemo stanje u globalnoj ekonomiji, intelektualna
svojina i autorsko pravo su ključ uspostavljanja ekonomskog napretka. Stvaralaštvo
proizvodi vrijednosti i uslove u okviru nacionalne ekonomije. Naime, Svjetska organizacija
za intelektualnu svojinu je objavila da intelektualna svojina sa 6% učestvuje u
ekonomskom napretku. Za stvaraoce su njihova moralna prava i slobode stvaralaštva isto
tako važna kao i njihova imovinska prava. Umjetnici vole da budu poštovani, ali ne želim
da moje djelo bude u fioci. Želio bih da se moje djelo zavrti da ga drugi umjetnici koriste
da ga sjeckaju i reckaju, ali želim da brigu o njegovim izvođačkim pravima vode autorska
društva, istakao je jedan poznati kompozitor. Neki pisci znajući da će nakon njihove smrti
biti mešetarenja, krivotvorenja, osnovali su fondacije, zadužbine, zavještali i zaštitili
svoja djela kao npr. Andrić, Crnjanski, Ćopić, Pekić. Naravno, te fondacije dodjeljuju
nagrade stvaraocima podstičući stvaralaštvo tih talentovanih ljudi. Ozbiljne biblioteke
ne dopuštaju da se smije kopirati više od 20% iz knjiga, jer se oštećuje autor. Da li je
predviđena mogućnost da se utvrdi putem sudskih vještaka da li je od nekog djela uzeto
20% ili 25%
Pitanje kopiranja i uništavanja izdavaštva ako hoćemo u Evropu možemo da
kopiramo samo 20% nekog autorskog djela. No to su sad i socijalni problemi. Recimo,
đaci i studenti nijesu u mogućnosti da kupuju knjige. Da li se smije kopirati kompletna
knjiga Ali, to je sada rješavanje socijale.Da li recimo može bilo ko po svom ključu da
mijenja “Gorski vijenac” Da li možemo falsifikovati izvorni govor Svetog Petra Cetinjskog
Kada se govori o autorskim pravima često se pitamo da li je tu riječ o moći, o
uticaju, o nezasluženim beneficijama ili o milionima eura godišnje. Hvala.
- 148 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Idemo dalje, kolega Suljo Mustafić, nakon njega kolega Koča Pavlović.
Izvolite.
SULJO MUSTAFIĆ:
Hvala, uvaženi potpredsjedniče Skupštine.
Uvaženi predsjedniče Skupštine takođe, uvaženi ministre, pomoćniče ministra,
Dakle, riječ je o jednom veoma značajnom zakonu i mi koji smo članovi Odbora
za prosvjetu, nauku, kulturu i sport smo imali jako sveobuhvatnu i jako široku raspravu
oko ovoga zakona i čini mi se da smo dosta toga pretresli da kažem iz raznih segmenata
ovoga zakona, zaista obuhvatnog zakona i zakona koji je trebao Crnoj Gori i koji je
trebao nosiocima autorskih prava u Crnoj Gori.
Naravno, ovaj zakon ima zaista ambiciju da pokrije veoma široko polje autorskih
prava. Podsjetimo se, to su govorna djela, predavanja, pisana djela, muzička djela, dramska,
dramsko-muzička, koreografska, lutkarska, pantomimska, fotografska djela, audiovizuelna
djela, likovna umjetonost i djela arhitekture, skice, planovi i td. Djela primijenjene
umjetnosti, kartografska djela, prezentacije naučne, naučno tehničke prirode i td.
Znači, riječ je o veoma širokom dijapazonu onoga što pokriva ovaj zakon, ali
treba da budemo sigurni i ubijeđeni u to da ni najbolje zakonsko rjšenje, a ovo rješenje
zaista ima ambiciju da bude veoma dobro i veoma kvalitetno ne može i neće biti brzo i
lako primljeno u Crnoj Gori. Zbog čega ovo govorim, zato što je Crna Gora kao i uopšte
zemlje u tranziciji, zemlje u okruženju,cio Balkan, Jugoistočna Evropa su zemlje piraterije
u svakom mogućem smislu. Dakle, samo u ovim državama moguće je, o tome je
kolega Aleksić govorio, prepisati kompletnu knjigu i možda na njoj odbraniti doktorsku
disertaciju. Dakle, to nije samo jedan slučaj, kolega Aleksiću, nego ima više slučajeva i
ostati potpuno zaštićen odnosno, ostati van dometa bilo kog zakona. Samo u ovoj državi i
u ovim državama tranzicije moguće je recimo, umnožiti film ili muzičko djelo i td. Samo
u ovim državama moguće je filmsku muziku nečiju kojoj se zna autor, do beskonačnosti
distribuirati po ugostiteljskim objektima, po radio stanicama i td, a ne plaćati nekome ono
što je potrebno za autorska prava. Dakle, veoma je široko polje čak ima, nego je vrijeme
kratko, recimo slučaj dvojice uglednih profesora, ali pošto su oboica već pokojni, neću
govoriti njihova imena, kada je jedan prepisao gotovo 1/3 knjigu ovog drugog autora i
onda se nađu na istom naučnom skupu i ovaj koji je prepisao, koji je ukrao 1/3 knjige
ovoga predhodnika koji je akademik, citira samog sebe odnosno, citira kolegu od kojeg je
prepisao. I na kraju tog naučnog skupa ovaj pokradeni traži dva honorara. Traži honorar
za sebe i traži honorar za svog kolegu kojeg je pokrao. Dakle, pošto su obojica naravno,
pokojni neću govoriti njihova imena, taj slučaj je jako dobro poznat. Ali, ono što je veoma
važno jeste da obezbijedimo mehanizme za primjenu ovoga zakona. Dakle, veoma je
bitno da ovaj zakon bude primijenjen u svim onim oblastima koje je tako pobrojao i
na tako dobar sveobuhvatan način obradio. Znam da ste prilikom izrade ovoga zakona
konsultovali i uporednu legistativu susjednih država, konsultovali ste i Evropsko zakonodavstvo
odnosno, veoma dobro je usklađen. Međutim, neznam da li ste u potpunosti konsultovali
i uvažili primjere esnafskih udruženja prvenstveno autora muzike, dakle, to me
zanima. I zanima me šta je sa autorima filmske muzike Da li su njihova prava riješena
ovim zakonom I naravno, veoma je važno kakvi su mehanizmi za implementaciju ovog
- 149 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
zakona Koji su to mehanizmi i na koji će se način ovaj zakon primjenjivati A eto možda
nije prilika ali moram reći da sam, moja malenkost je li koja je autor dvije knjige koje ne
smatram nešto mnogo značajnim, bila takođe suočena sa prpisivanjem gotovo polovine
prve knjige koja je lokalna monografija o Baru, ali čovjek je prepisao gotovo pola knjige,
nikome nije odgovarao. Objavio je čovjek knjigu, ta knjiga se distribuira po Crnoj Gori
i prodavala se i td. Znači, niko nikome ne odgovara. Da ne govorimo i Copy-Paste operacijama
sa Interneta, skidanja kompletnih naučnih radova i td. Ovo su samo neki primjeri
koje sam naveo u prilog priči da je ovaj zakon zaista bio potreban Crnoj Gori i Bošnjačka
stranka će naravno, podržati Prijedlog ovoga zakona očekujući da ćete uvažiti sugestije
estanskih udruženja koje su čini mi se došle do vas i u vidu amandmana. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala Vama, kolega Mustafiću. Dokaz da Internet nije samo širenje naučne misli
nego i raznih oblika otimačine.
Poslanik Pavlović, a da se pripremi koleginica Branka Tanasijević.
KOČA PAVLOVIĆ:
Gospodine predsjedniče, mogu li Vama samo jedno pitanje Pošto sam jedini
koji govori iz Kluba Pokreta za promjene o ovom zakonu, pitam postoji li mogućnost da
iskoristim sve vrijeme koje je na raspolaganju Klubu, pošto mi nije dovoljno pet minuta
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Idemo redosledom.
Sat vremena je samo dogovoreno.
KOČA PAVLOVIĆ:
A bilo je dogovoreno da ide redosled, klub po klub, ali, nijesmo tako išli...
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Na sat vremena. Vas je pripalo manje od pet minuta po Klubu, ako ćemo tako.
KOČA PAVLOVIĆ:
Na sat vremena bi nas pripalo 3,5 minuta. Znači, 3,5 minuta ...
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Ne, imate pet minuta.
KOČA PAVLOVIĆ:
Znači, ovo je petominutni zakon, dobro. Mislim da je ovaj zakon mnogo vredniji ...
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Ne, Vi ste već potrošili sigurno jedno minut.
KOČA PAVLOVIĆ:
Pa to je zato što mi nijeste dali taj minut.
- 150 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Ne, to je stalno, zato što tražite više nego što vam pripada. To je razlog.
KOČA PAVLOVIĆ:
Ne, Vi nama stalno dajete manje nego što nam pripada po Poslovniku. To je problem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Ja vam dajem što se dogovorimo.
Izvolite.
KOČA PAVLOVIĆ:
Hvala.
Gospodine ministre, dakle, Vi ste ovdje u obrazloženju ovoga zakona naveli da
je ovaj zakonski tekst predstavlja unapređenje u odnosu na zakon iz 2004. godine koji
je u stvari bio Zakon o autorskim i srodnim pravima iz vremena one zajedničke države
i apostrofirali ste dvije stvari u kojima je on predstavljao unapređenje u dijelu jačanja
uloge autora u ostvarivanje svojih imovinskih prava i u pogledu preciznijeg definisanja
zaštite kolektivnih prava to jest kolektivnih organizacija koje se bave zaštitom tih kolektivnih
prava. Htio sam da ukažem na jedan poseban specifičan aspekt koji mislim da
definitivno ne predstavlja unapređenje u odnosu na onaj pedhodni tekst. Radi se o članu
8 gdje Vi definišete, gospodine ministre, šta ne podliježe pravnoj zaštiti autorstva. Dakle,
autorsko pravna zaštita ne obuhvata ideje i principe i otkrića službene tekstove iz oblasti
zakonodavstva, uprave i pravosuđa, službene prevode i td. I onda na kraju kažete u tački
5 - dnevne vijesti ili druge podatke koji imaju karakter običnih medijskih informacija.
Mislim da ovo ograničenje nije dobro. Zašto Zato što mislim da sprečava slobodno valorizovanje
i analizu medijske arhivske građe iz nedavne prošlosti. Jer ja Vas pitam, šta
se dešava sa intervjuom koji je recimo 1993. godine gospodin Đukanović ili gospodin
Bulatović dao nekome novinaru To je autorski, da bi ga mogli koristiti oni koji se bave
istraživanjem te arhivske građe, oni bi morali da se obrate autoru i ukoliko je autor bio
poltron klasični da kažem, režimski novinar i td, on će da kaže ne dam i šta se dešava
Mislite da je to evropski standard, mislite da ovaj Haški tribunal treba da traži dozvolu
od državne televizije Crne Gore da bi upotrijebio u svom dokaznom postupku one materijale,
materijale video materijale snimaka sa dubrovačkog ratišta. Je li Vi ….to jeste
evropski standard kada je u pitanju ta zaštita. Posebno je to problematično kada se poveže
sa članom 135 koji definiše isključiva prava radio-difuznih organizacija i gdje se kaže
da radio-difuzne organizacije imaju isključivo pravo da drugome dozvole ili zabrane snimanje,
umnožavanje svojih emisije, distribuiranje, reemitovanje i tako dalje. Zašto ovdje
ne kažete, mislim da treba dodati novi stav i reći; ali mogu da se koriste ako predstavljaju
arhivsku građu dijelovi tih emisija, dijelovi intervjua gospodina Đukanovića gdje on kaže
da neće igrati šah, dijelovi intervjua godspodina Bulatovića gdje on govori o tome kako
je Crna Gora i tada 1993. svijetli primjer u regionu sačuvala mir i tako dalje. Dijelovi one
reportaže o našem doprinosu oslobađanja Srebrnice 1995. Razumijete To je jedna stvar
koja mislim da je pogrešna. Dakle, radi se o članovima 8 i 135.
Ono što želim da ukažem kada se tiče kolektivnih prava, član 158, gospodine
ministre, vi kažete da kada definišete u stvari način funkcionisanja te kolektivne organizacije
definišete način funcionisanja Skupštine te organizacije, onda da bi uopšte ona
- 151 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
mogla da funkcioniše mora da se propiše ustvari način glasanja, odlučivanja. Vi kažete;
član organizacije, a to mogu biti kolektivni članvi, a mogu biti i pojedinačni, ima broj
glasova u Skupštini srazmjeran obimu i stepenu iskorišćavanja njegovih predmeta zaštite
u određenoj godini u skladu sa statutom organizacije. To je toliko nejasno definisano, da
vi ustvari ostavljate prostor da se ovaj sukob koji postoji već o kome je govorio kolega
Knežević, taj sukob samo da se nastavi da se perpetuira. Šta to znači Ko određuje taj
obim, taj broj glasova Ko određuje, na koji način određuje To je nemoguće organizovati
sa ovako definisanom normom je nemoguće organizovati. Samo još dvije stvari.
Što se tiče člana 104, mislim da je neophodno dodati i montažere, jer njihovo
autorstvo tu potpuno nesporno. Član 104 gospodine ministre, ako mi dozvoli predsjednik,
radi se o koautorima audio-vizuelnog dijela u smislu ovog zakona smatraju se autor
adaptacije, pisac scenarija, autor dijaloga, glavni snimatelj, glavni režiser, autor muzike,
ja vam iz iskustva kažem da tu mora da bude mjesto i za montažera tj. da ne mora da on u
skladu sa članom 105 dokazuje svoje autorstvo da je to prosto imanentno, da je on jedna
od ključnih figura u proizvodnji audio-vizuelnog dijela u smislu autorstva.
Još jedna stvar. Član 43, gospodine ministre, radi se o tome da vi definišete pravo
novog vlasnika nekog izgrađenog objekta da vrši rekonstrukciju arhitektonskog objekta
a da pri tom nema obavezu plaćanja bilo kakvog autorskog honorara ili traženja bilo
kakve dozvole od arhitekte, autora toga objekta. Mislim da je tu neophodno da se doda
novi stav gdje će se ustvari tretirati jedna mogućnost koja prijeti, a to je da novi vlasnik
objekta iskoristi staro arhitektonsko rešenje, tuđe arhitektonsko rešenje i da proširi objekat
koristeći ista arhitektonska rešenja. Tu se onda radi o zloupotrebi tj. o nedozvoljenoj
upotrebi autorskog prava. To bi trebalo proširiti i jasno definisati, dakle, da se nedozvoljava
to ovim članom 43. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala vam.
Koleginica Tanasijević, posle nje kolega Svetozar Golubović.
BRANKA TANASIJEVIĆ:
Poštovani predsjedniče, ministre Kavariću, koleginice i kolege poslanici, poštovani
građani,
Jedan od mogućih načina podjele čovječanstva je na kreativce, interpretatore i
reproduktivce. Biti stvaralac kreativnom energijom je privilegija odabranih koji imaju
sposobnost da stvaraju djela od trajne vrijednosti. Zato se za intelektualnu svojinu kaže da
je unikatna i plod ličnog stvaralaštva i inovatinosti iz bilo koje oblasti života. To može biti
pronalazak iz oblasti nauke i tehnike, ime pod kojim se prodaje proizvod ili nudi usluga,
pjesma, slika, film, govorno, pisano, muzičko, dramsko, audio-vizuelno i drugo djelo.
Zaštita intelektualne svojine preko sistema nacionalnih i međunarodnih pravila neophodna
je radi sticanja i finansiranja inovacija koje za uzvrat vode ekonomskom, kulturnom i
socijalnom napretku. Zaštita intelektualne svojine podstiče proizvodnju i širenje znanja,
stvara dodatnu vrijednost za potrošače i obezbjeđuje garanciju za porijeklo i kvalitet autorskih
djela. Prava na intelektualnu svojinu predstavljaju mehanizam koji omogućava
inovatorima i stvaraocima da žive od svog rada angažujući svoj intelektualni potencijal i
stvaranje pronalazaka i unikatnih djela, odnosno, djela od trajne vrijednosti.
Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju koji je stupio na snagu u maju 2010.
- 152 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
godine članom 75 Crna Gora je preuzela obavezu da najkasnije u roku od pet godina os
stupanja na snagu ovog sporazuma garantuje nivo zaštite intelektualne svojine po modelu
koje se u ovoj oblsti primjenjuje u zemljama Evropske unije. Predlog zakona o autorskim
i srodnim pravima upravo je nastao iz potrebe da se ova oblast uredi na kvalitetniji način
i usaglsi sa pravima Evropske unije. Zaštitu autorskih i srodnih prava koja su propisana
postojećim zakonom iz 2004. godine bilo je neophodno unaprijediti naročito u dijelu
jačanje uloge autora u ostvarivanju imovinskih prava kroz uvođenje opšteg pravila da
autoru za svako iskorišćavanje njegovog dijela pripada autorski honorar. Predlogom zakona
jasno je definisan sadržaj autorskog prava u okviru moralnih, imovinskih i drugih
prava autora, uvažavanja novih tehnologija kod iskorišćavanja autorskih dijela digitalno
umnožavanje, prava na internetu, tehnološke mjere zaštite i tako dalje. Obaveza kolektivne
organizacije za sklapanje ugovora sa autorima, raspodjele djela prihoda kolektivne
organizacije za socijalne ciljeve i kulturnu raznolikost i tako dalje.
Zaštita intelektualne svojne odvija se na način da se autoru ili proznalazaču daje
ekskluzivno pravo da koristi svoja autorsko djelo, odnosno, pronalazak komercijalne svrhe.
Autor, pronalazač, nosilac žiga ili dizajna, ima pravo da uživa u svojoj intelektualnoj
svojini. Društvo takođe ima velike koristi od autorskih djela jer koristi plodove ljudske
genijalnosti u čemu je i suština ovog zakona. Predlogom zakona definiše se pojam autora,
određuje se predpostavka autorstva, utvrđuje se pojam koautora, kao i pojam autora spojenih
dijela to je član 9 do člana 12. Takođe, Predlogom ovoga zakona uređen je sadržaj
moralnih prava autora, prava autora da objavi svoje djelo, pravo autorstva tj. prvo autora
da bude priznat kao autor svog djela definisano je pravo na poštovanje djela kao i pravo
pokajanja. Moralnim pravima štite se lični neimovinski interesi autora djela. Ona su po
pravilu nenaslediva, neprenosiva i neograničenog su trajanja.
Imovinskim pravima uređeno je pravo umnožavanja, distribuiranja, davanje u
zakup, davanja na poslugu, pravo javnog izvođenja, pravo javnog saopštavanja, prikazivanja,
emitovanja, reemitovanja, pravo stavljanja djela na raspolaganju javnosti i pravo
na preradu djela. Imovinskim pravima štite se ekonomski interesi autora. Predlogom zakona
o autorskim i srodnim pravima značajno se unapređuje zaštita autora i nosilaca
srodnih prava u dijelu njihovih imovinskih prava, stvaraju se predpostavke za kontrolu i
ostvarivanje ovih prava i naravno poboljšava nivo njihove zaštite. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala zbog preciznosti korišćenja vremena.
Kolega Golubović, a onda koleginica Ljerka Dragićević.
SVETOZAR GOLUBOVIĆ:
Zahvaljujem.
Poštovane koleginice i kolege,
Može se reći da je intelektualna svojina vlasništvo nad djelima koja su produkt
ljudskog stvaralaštva, inovativnosti i kreativnosti. Isto tako se može reći i za područje
intelektualne svojine uživa visok stepen usaglašenosti u većini pravnih sistema. Ideja
kao umna koncepcija nije sama po sebi zaštićena i izražena u odgovarajućoj formi, pripada
svom stvaraocu i uz određene uslove štiti se pravom intelektualne svojine. Pravo
intelektualne svojine sadrži skup pravnih instumenata kojima se uređuje način sticanja
intelektualne svojine kao i način zaštite od neovlašćenog korišćenja zaštita intelektualne
- 153 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
svojine odvija se tako da autoru ili pronalazaču daje ekskluzivno pravo da koristi svje
autorsko djelo, odnosno, pronalazak u komercijalne svrhe ograničenog trajanja. Nakon
isteka vremenskog trajanja društvo uživa slobodno u plodovima ljudske genijalnosti. Intelektualna
svojina se sastoji od industrijske svojine koja je vezana za prava svojine na
dobrima tj. robom i uslugama i autorskih i srodnih prava koja se tiču autorskih djela.
Osnivanjem Zavoda za intelektualnu svojinu omogućena je konkretna zaštita prava iz
oblasti intelektualne svojine. Neophodne su dalje aktivnosti na razvijanju i zaštiti prava
intelektualne svojine, podizanje svijesti javnosti o pitanjima intelektualne svojine,
harmonizaciji nacionalnog zakonodavstva u oblasti intelektualne svojine sa relevantnim
evropskim zakonodavstvom i jačanju institucionalnih kapaciteta, jačanju dalje saradnje
između institucija i organizacija uključenih u obezbeđenje zaštite prava intelektualne svojine
i produbljivanje međunarodne saradnje, a sve u cilju podstizanja nivoa zaštite intelektualne
svojine slično zaštiti svojih prava na nivou zemalja članica Evropske unije.
Razvoj intelektualne svojine u dijelu industriske svojine omogućio je da korisnici
vrše vrednovanje kvaliteta koji demonstriraju isporučioci. Pobjedu će svakako obezbijediti
svakako mudar, jak i brz. Biti mudar znači predvidjeti želje i očekivanja korisnika.
Jak - ne dozvoliti drugima da imaju inicijativu, a brz - uvijek stići prvi na cilj. U tom smislu
posebno je interesantan član 100 Predloga zakona koji govori o autorskom djelu iz radnog
odnosa gdje se kaže da su sva imovinska i druga prava autora na tom dijelu neograničeno
i isključivo ustupljena poslodavcu na period od pet godina od završetka djela ako ugovorom
nije drugčije određeno. Nakon isteka tog roka imovinska i druga prava na tom dijelu
stiče autor. Isto tako, da je autor dužan da na zahtjev poslodavca ponovo isključivo ustupi
imovinska i autorska i druga prava autora na tom dijelu uz plaćanje primjerenog honorara
mada je nepoznanica ko određuje taj primjereni honorar. Od ovog Predloga zakona
očekujemo da omogući jačanje uloge autora u ostvarivanju svojih imovinskih prava gdje
je uvedeno opšte pravilo da autor uz svako iskorišćavanje pripada autorski honorar jasnog
definisanja sadržaja autorskog prava, moralnog, imovinskog i drugih prava, uvažavanje
novih tehnologija kod iskorišćavanja autorskih djela, digitalno umnožavanje prava u internetu,
tehnološke mjere zaštite i tako dalje. Zatim, obaveze kolektivne organizacije za
sklapanje ugovora sa autorima, raspodjele dijela prihoda, kolektivne organizacije za socijalne
ciljeve i kulturnu raznolikost i tako dalje.
Ovim Predlogom zakona uređuje se i kolektivno ostvarivanje prva, propisuje se
novi pravni status kolektivnih organizacija po Zakonu o nevladinim organizacijama, potencira
se transparentnost rada kolektivnih organizacija. U tom smislu interesantan je
član 155 Predloga zakona koji reguliše kolektivno ostvarivanje prava nosilaca autorskog
ili srodnog prava, a na koji ozbiljne primjedbe ima strukovno udruženje komopzitora
Crne Gore smatrajući da tačka 3 člana 155 Predloga zakona da je treba brisati, a ona se
odnosi na naknadu za umnožavanje za privatne i druge interne potrebe. Prema njihovom
mišljenju primjena ovakvog člana zakona sa tačkom 3 značila bi da kompozitori,
tekstopisci i aranžeri muzike ne mogu dobijati naknadu za obavljanja svog posla, već
da jedino mogu računati na nadoknadu koju im isplaćuje organizacija za zaštitu prava
autora muzike, što znači da autori muzike koliko god djela stvorili neće imati nikakvih
primanja za svoj rad već samo nadoknadu organizacije koja se dodjeljuje po posebnim
kriterijumima što svakako nije uredu. Mi ćemo u tom smislu i amandmanski djelovati na
član 155 kao i na član 157 Predloga zakona. Zahvaljujem.
- 154 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, poslaniče Goluboviću.
Koleginice Dragičević, izvolite. Nakon nje koleginica Drobnjak, završna riječ u
ime poslanika.
LJERKA DRAGIČEVIĆ:
Poštovani predsjedniče Skupštine, poštovane kolegice i kolege poslanici, uvaženi
gospodine ministre, uvaženi građani,
“ Zakonom se u skladu sa Ustavom uređuju druga pitanja od interesa za Crnu
Goru”, tačka 5 člana 16 Ustava Crne Gore “ Jamči sloboda naučnog, kulturnog i
umjetničkog stvralaštva”. Stav 1 člana 76 Ustava Crne Gore “ Država štiti naučne, kulturne,
umjetniče i istorijske vrijednosti”. Stav 2 člana77 Ustava Crne Gore, sve navedeno
je ustavni osnov za donošenje ovog zakona. Kako je za evropsku integraciju Crne Gore
usliijedilo ispunjavanje obaveza preuzetih u postupku pristupanja svjetskoj trgovinskoj
organizaciji, unapređenje ekonoskog razvoja, boljoj zaštiti intelektualne svojine pristupilo
se i izradi predmetnog zakona. Ovaj zakon je unaprijedio nekoliko djelova od kojih
bih posebno izdvojila unapređenje u jačanju uloge autora i unapređenje kolektivnog ostvarivanja
prava. Po mom osobnom mišljenju nije baš dobro preciziran odjeljak A autorsko
djelo. U tom odjeljku nije baš data dobra granica između prerada autorskih djela i
plagijata, ali nadam se da će se to na vrijeme uočiti i ispraviti. Slična rešenja su i u nekim
zakonima iz okruženja i iz Evrope, ali sa jasnijom preciznošću.
Odjeljak B svojom preciznošću o autoru, o autorima te njihovim pravima vrlo precizno
i dobro obuhvaća materiju a posebno u kako sam već navela jačanju uloge autora u
ostvarivanju svojih imovinskih prava gdje je i i uvedeno jedno opšte pravilo tj. da autoru
za svako iskorišćavanje pripadaju moralna, imovinska i mnoga druga prava. Uvažavaju
se i nove tehnologije pri iskorišćavanaju autorskih djela te precizira obaveza kolegktivne
organizacije. Veseli me posebno najavljeni strožiji državni nadzor nad kolektivnim organizacijama.
Korak naprijed u svakom sl155učaju ovog zakona je baš i u dijelu uređenja
kolektivnog uređivanja prava. Novi pravni status kolektivnih organizacija po Zakonu o
nevladinim organizacijama potencira javnost rada kolektivnih organizacija i kolektivno
ostvarivanje prava.
Moram još primijetiti da je dosta dobro riješen odjeljak 4 druga prava autora, sa
posebnim ličnim ostvrtom na pravo na pristup djelu. Najbitnije po meni je obezbijediti
implementaciju zakona i mehanizme zaštite implementacije zakona. Sve u svemu, mislim
da zakon treba podržati. Zahvaljujem na pažnji.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Koleginica Drobnjak, poslednji učesnik u raspravi. Izvolite.
NADA DROBNJAK:
Hvala, predsjedniče.
Poštovani ministre, pomoćniče ministra, koleginice i kolege,
Pred nama je predlog zakona u autorskim i srodnim pravima obiman i po meni
kvaliteno urađen tekst čijim ćemo usvajanjem postići da u ovoj oblasti imamao usaglašeno
zakonodavstvo sa Evropskim unijom, sa velikom trgovinskom organizacijom. Takođe,
usvajanjem ovog zakona ispunjavaju se u potpunosti obaveze preuzete Sporazumom o
- 155 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
stabilizaciji i pridruživanju između evropske zajednice i njihovih država članica i Crne
Gore. U glavi 6 sprorazuma koje tretira usklađivanje zakonodavstva, sprovođenje zakona
i pravila o konkurenciji govori se o važnosti usklađivanja postojećeg zakonodavstva u
Crnoj Gori sa zakonodavstvom zajednice kao i njegovog efikasnog sprovođenja, te da će
Crna Gora u ovoj oblasti nastojati da osigura postepeno usklađivanje svojih postojećih
zakona i budućeg zakonodavstva sa propisima zajednice. Član 75 Sporazuma konkretno
govori o važnosti obezbjeđivanja adekvatne i efikasne zaštite i sprovođenje prava intelektualne
industrijske i komercijalne svojine.
Autorska i srodna prava su kategorija intelektualne svojine i važno je obezbijediti
autorsko pravnu zaštitu kako bi autori i nosioci prava imali određenu pravnu sigurnost.
Autorsko pravo kao koncept nastalo je u 18 vijeku i provo se štitilo u štamparskoj industriji,
a kasnije se proširilo i na ostala autorska dijela. Danas pojam autorsko pravo
obuhvata zapravo autorsko pravo i autorskom pravu srodno pravo. Izraz autorsko pravo
karakterističan je za evropsko pravo. U anglosaksonskom se koristi izraz copyright. Osnovna
razlika između ova dva izraza je u tome što je autorsko pravo u suštini lično pravo
autora bazirano na vezi između autora i njegovog djela, dok se copyright striktno odnosi
na dijelo kao takvo. Zakon definiše autorsko pravo, kao pravo autora književnih, naučnih,
stručnih, umjetničkih djela, djela primijenjene umjetnosti, arhitekata i vlasnika izrađenih
objekata, kartografska dijela, tehničkih crteža i dijela iz drugih oblasti stvaralaštva. Prava
srodna autorskom pravu nastala su u vezi sa iskorišćavanjem dijela zaštićenih autorskim
pravom i sadrže slična prava ograničenog dometa i kraćeg trajanja, a obuhvataju pravo
umjetnika izvođača na njihovim izvođenjima, prava proizvođača fonograma na njihovim
fonogramima, prava filmskih producenata na njihovim videogramima, prava organizacija
za radio-difuziju na njihovim emitovanjima, prava izdavača na njihovim izdanjima, pravo
proizvođača na bazi podataka na njihovim bazama podataka. Autorsko pravo i srodna
prava su ključna za ljudsko stvaralaštvo, jer autorima pružaju podsticaj u obliku priznanja
i novčanih naknada, a s druge strane pružaju određenu sigurnost da se njihova djela mogu
distribuirati bez straha od neovlašćenog kopiranja ili piraterije, a ukoliko do toga dođe
osigurana im je određena zaštita autorskog prava.
Ratifikovani su brojni međunarodni propisi kojima se naša zemlja obavezala da
na adekvatan način zaštiti prava intelektualne svojine. Tri najznačajnije međunarodne
konvencije iz Pariza, Berlina, Rima predstavljale su pravni osnov na kojima je kasnije
usvojeno preko 20 međunarodnih konvencija i ugovora o pojedinim pitanjima iz ove
oblasti. Značaj međunarodnih konvencija je u tome što su one pogodan pravni instrument
za prevazilaženje negativnih posljedica teritorijalnog dejstva subjektivnih prava intelektualne
svojine. Njima se članice države obavezuju da strancima priznaju iste uslove
u sticanju ovih prava svojine, kao i svojim državljanima i da svoje propise usaglase sa
standardima konkretne konvencije.
Zakon o autorskim i srodnim pravima će značajno unaprijediti zaštitu autora i
nosilaca srodnih prava u dijelu njihovih imovinskih prava. Prema zakonu sadržinu autorskog
prava čine moralno pravo autora, imovinsko i druga prava. Autor ima pravo zaštite
integriteta svog dijela. Svakako važniji efekti usvajanja i primjene ovog zakona biće
stvaranje pretpostavki za organizovanje, kontrolu ostvarivanja autorskih i srodnih prava i
unapređenje nivoa zaštite autorskih i srodnih prava kako u pogledu individualnog, tako i
u pogledu kolektivnog ostvarivanja prava i, naravno, da je pred svima važan zadatak, a to
je izgradnja mehanizama koji će zaista omogućiti primjenu ovog zakona. Hvala.
- 156 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Da li želite završnu riječ
Ministar Kavarić. Izvolite.
VLADIMIR KAVARIĆ:
Gospodine predsjedniče, dame i gospodo,
Ukoliko dozvoljavate, ja ću iskoristiti završnu riječ da pokušam hronološki koliko
je moguće da odgovorim na pitanja.
Prvo, jako sam zahvalan konstruktivnim tonovima, iako sam zadovoljan zbog
spoznaje značaja ovakvog zakona, i da je to jedan od onih zakona kojim Crna Gora, da
kažemo ne svrstava, ali doprinosi ugledu sebe kao civilizovane zemlje. Način kako se
ovaj zakon implementira, svakako jeste jedan od indikatora civilizovanosti.
Što se tiče kompleksnosti zakona i zahtjeva pitanja da li je trebao da bude objavljen
kako sadržaj zakona, tako i presjek stanja po ovoj oblasti, mislim da u tom dijelu
svakako slijedi inicijativa i onih na koje će se odnositi primjena zakona, znači esnafskih
udruženja, svakako i državnih organa koji će vršiti primjenu ovog zakona. Znači,
neposredno po donošenju zakona potrebno je izraditi strategiju u kojoj bi sve institucije
državne, znači Ministarstvo ekonomije, Ministarstvo turizma, građevinske inspekcije,
turističke, zdravstvene itd. učestvovale u strategiji primjene ovog zakona.
Što se tiče konkretnih odnosa, ovdje smo imali situaciju da se pominje pravo
Udruženja kompozitora Crne Gore i spora u okviru PAM-a. Upravo ovaj zakon omogućava
da kažemo zakonsku osnovu za rješavanje ovog spora. Niti mi u Ministarstvu, niti u Parlamentu
nijesmo u kapacitetu da vidimo šta je tu pravo rješenje, ali donošenjem ovog
zakona sudu će biti omogućeno da se na pravi način opredijeli prema tom pitanju. Znači, i
po pitanju statuta Upravnog odbora, eventualno konflikta interesa itd. Jedan od problema
koji je postojao u okviru ovog spora koji je pominjan, mislim da se uvođenjem koncepta
nevladinih organizacija kao, da kažemo neprofitnih organizacija eliminiše osnov da se
ovakve stvari dešavaju u budućnosti, tako da će sva sredstva ići u korist autora, izuzev
10%, ukoliko se članovi tako odluče za koje je predviđeno da mogu da idu u program
zaštite socijalno najugroženijih članova Udruženja.
Što se tiče pitanja, da kažemo, listiranju onoga šta je to autorsko dijelo, mi smo išli
u koncept prema kome ne bismo izlistali sve baze, jer moguće navođenjem mogli bi doći
u situaciji da nešto preskočimo, tako da na taj način nijesmo stvarali uslove da se, kako je
to rečeno u uvodnom izlaganju da se pripovjetka može plagirati ili ukrasti, nego naprotiv
da tako nešto ne bude moguće.
Što se tiče same nadleženosti, znači sve državne institucije koje imaju svoje
nadležnosti i inspekcijske organe u svom segmentu imaće i zaduženja po pitanju
sprovođenja ovog zakona.
Evo da ne ponavljam, tu je resor ekonomije, turizma, građevinske inspekcije,
tržišne inspekcije, inspekcije za lijekove itd. Što se tiče, da kažemo termina donošenja
zakona, došao je u ingerenciju Ministarstva ekonomije u junu prošle godine, u februaru
ga je usvojila Vlada. Do tada se nalazimo u proceduri, a možda vrijedi naglasiti da ova
oblast i prije toga nije bila neuređena zato što je postojao Zakon iz Srbije i Crne Gore,
državne zajednice tako da po tom osnovu postojala izvjesna uređenost, sa ovim smo samo
doprinijeli. Zbog takve institucionalne osnove iz prethodnog perioda, mogli smo da se
oslonimo i da zaista u punom kapacitetu, bez vremenskog pritisaka, uradimo ono što je
- 157 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
najbolje moguće da bude urađeno, tako da mislim da smo to i uspjeli.
Što se tiče esnafskih udruženja imamo sada samo jedno koje funkcioniše u odbrani
interesasvojih članova. Međutim, ono što jeste činjenica da ovaj zakon ostavlja prostor
svim drugim strukovnim udruženjima, odnosno pruža mapu zakonskog osnova kako
mogu da se organizuju i da zaštite svoja prava.
Što se tiče pitanja u vezi člana 8 i šta je to obična medijska informacija, šta je tu
umjetničko, odnosno autorsko djelo, znači član takav kakav jeste direktno je preuzet iz
Bernske konvencije član 2 stav 8 i na taj način i jeste u Bernskoj konvenciji tretiran, jasno
nam je da može biti problema po pitanju tumačenja i prepoznavanja ovog djela. Na kraju
krajeva to je nešto što je u nadležnosti sudskih organa.
Što se tiče eventualne upotrebe za sudske svrhe, poslove istrage, bezbjednosti,
arbitražu itd. ovaj zakon ne može biti prepreka, jer u tom dijelu postoji obaveza
obavještavanja, odnosno izvještavanja sudskih organa. Poslednja intervencija po pitanju
člana155, znači ovim je samo omogućena dodatna sigurnost nosiocima autorskih prava
da po osnovu propuštenih prihoda o kojima oni nijesu imali uvida, kolektivna organizacija
bude direktno isplaćena od strane uvoznika onih mašina za kopiranje itd.
Mislim da sam koliko mi to vrijeme dozvoljava uspio da, i hronološki i suštinski,
odgovorim na ono što je bilo interesovanje poslanika i još jedanput zahvaljujem na interesovanju.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, ministre Kavariću.
Ovim smo završili raspravu o Predlogu zakona o autorskim i srodnjim pravima.
Po dogovoru idemo na Predlog zakona o sportu. Predviđeno je tri sata da raspravljamo
na ovu temu zbog najave velikog interesovanja poslanika. Dogovor je evropska
šema rada, 10 minuta dva najveća kluba uvodnog izlaganja, ostali po pet. U prvom krugu
nema komentara. Ministar takođe ima 10 minuta, nema komentara na njega. U drugim
krugu kreću komentari po pet minuta do tačno 16 časova.
Sa nama je dugogodišnji potpredsjednik ovog doma, sada ministar prosvjete i
sporta kolega Slavoljub Stijepović.
Izvolite, ministre, Zakon o sportu.
SLAVOLJUB STIJEPOVIĆ:
Poštovani gospodine predsjedniče, uvažene dame i gospodo poslanice i poslanici,
Danas na dnevnom redu imamo Predlog zakona o sportu koji je Vlada uputila Parlamentu
na razmatranje i usvajanje. U pitanju je jedan moderan pravni akt koji je pokušao
da riješi sve ono što je po evropskim standardima a i po našim pravilima predmet jednog
ovakvog sistemskog zakona.
Dakle, postojeći Zakon o sportu je donijet prije sedam godina. Bilo je nekih korekcija.
On je odgovorio trenutku u kojem je postojao, ali mišljenja smo bili da život,
a posebno sportski život u Crnoj Gori, crnogorska nezavisnost, reprezentativni nastupi
naših selekcija, klubska takmičenja nas obavezuju da idemo i korak dalje u odnosu na
postojeća zakonska rješenja. Nijesmo žurili radili smo studiojozno, temeljno. Dvije godine
je jedna ekipa zaista eminentnih stručnjaka iz oblasti sporta, pravnih nauka i ostlaih
društvenih grana radila na ovom aktu i mi smo negdje krajem prošle godine se dogovorili
da taj dokument koji smo tada imali u fazi obrade. U tom trenutku je jedan kvalitetan
- 158 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
materijal koji treba uputiti na javnu raspravu. Javna rasprava je održana u više mjesta u
našoj državi u Bijelom Polju, Baru, Podgorici. Bilo je nekih okruglih stolova i uglavnom
konsultovali smo, prije svega sportsku javnost, sportiste, sportske radnike i sve one za
koje smo smatrali da mogu da nam pomognu da dobijemo jedan kvalitetan tekst zakona
koji ćemo uputiti vama na razmatranje i ocjenu.
Dakle, kao što znate sport već odavno nije zabava nije igra, to je biznis svoje vrste.
Da znate da se danas čitava planeta Zemlja ili veći njen dio bavi, zanima ili interesuje za
sportska zbivanja u svojoj zemlji i van zemlje. Mi smo htjeli da uradimo ono što je naša
obaveza da država stvori pravila igre za takmičenja, da nakon toga stvori uslove za ta
takmičenja i da sportistima i sportskim radnicima, sportskim stručnjacima prepusti utakmicu,
nadmetanje, takmičenje u sportu. Mislim da smo u tome uspjeli. Ono što su bile
naše međunarodne obaveze prema ... MOK-a, ostalim pravnim aktima i dokumentima
Ujedinjenih nacija, Međunarodnog olimpijskog komiteta i drugih međunarodnih sportskih
asocijacija i ostalih asocijacija, mi smo ugradili u ovaj dokument. Kao što vidite
imamo tu određena pravila borbe protiv nedozvoljenih sredstava u sportu. Imamo kao
što vidite obavezu formiranja antidoping centra i kao što vidite sve ono što su bile naše
obaveze po osnovu međunarodnih pravila, mi smo ih ugradili u ovaj zakon.
Kada je u pitanju domaći sportski teren, država se potrudila da organizaciju u sistem
takmičenja i pravila u tim takmičenjima prepusti Crnogorskom olimpijskom komitetu
i Nacionalnom sportskom savezu. Mišljenja smo da je to ispravno. Neka oni koji su u
sportu, neka oni koji se takmiče odluče po kojim pravilima će se takmičiti. Dakle, svaki
Sportski savez je autonoman, a Crnogorski olimpsijski komitet, kao krovna institucija
sporta u Crnoj Gori je ona koja zaslužuje sve te sportske sisteme i Nacionalni sportski
savez. Država se tu apsolutno ne miješa i sve je to prepustila ljudima iz sporta.
Ono što je, takođe novina jeste činjenica da svjedoci ste zbog raznih sukoba nerazumijevanja,
nejasnoće u pojedinim sportskim savezima bilo je dosta u prošlosti problema
kod odlaska na takmičenja, kod određivanja ko je zvaničan, ko nezvaničan predstavnik
jednog saveza ili države, mi smo sada odlučili da Sportski savez formira arbitražu
i da on u okviru tog sprotskog saveza odluči tim putem abitraže ko je legalan predstavnik
i ta odluka je konačna i odluka tog saveza jednog jedinog koji može da se osnuje u državi
Crnoj Gori je ona odluka koja će biti mjerodavna i koju će poštovati takmičari i onim
takmičenjima na čija takmičenja odlaze kao organizatori. Ako slučajno dođe do sukoba
između saveza po pojedinim pitanjima, onda je tu nadležan Crnogorski olimpijski komitet
da formira ...abitražu i da njegova odluka, odnosno odluka COK-a, odnosno arbitraže
bude konačna za sve saveze koji su u sportu. To je kraj spora više nema ni redovnih ni
vanrednih pravnih sredstava, ni sudova, ni bilo koga u ovoj državi ko može da poništi tu
odluku i na taj način uvodimo jednu sigurnost za sve one koji učestvuju u sportu i imaju
određene sporove da će se spor završiti u okviru saveza, institucije, odnosno sportske
asocijacije u Crnoj Gori. Van toga nema sudovanja i nema uticaja ni država ni pravosudni
sistem.
Konačno ono oko čega je dosta bilo u poslednje vrijeme spora u javnosti da li je
postojeće zakonsko rješenje dobro riješeno pitanje, sticanja zvanja vrhunskih sportista i
nagrade, naknade, odnosno premije za postignute rezultate. Mi smo se konsultovali sa
ljudima iz Crne Gore, prije svega sa sportistima i to sa svima posebno sa vrhunskim sportistima.
Pogledali smo šta je tu uporedna praksa u okruženju i u Evropi i došli do rješenja
koje smo ponudili, a to je da pravo na to zvanje vrhunski sportista i doživotnu sportsku
- 159 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
naknadu nakon navršene 40-te godine života, stiču sportisti koji su na olimpijskim ili
paraolimpijskim igrama osvojili prvo ili drugo mjesto ili koji su na jedinom svjetskom ili
evropskom prvenstvu osvojili, takođe prvo ili drugo ili treće mjesto u sportovima koji su
na programu olimpijskih igara.
Naravno, uvažavajući crnogorsku specifičnost da zaista imamo jedan rasadnik
sportista, da imamo zaista izvanredne sportiste u mnogim i pojedinačnim i kolektivnim
sportovima, odlučili smo da to osnovno rješenje korigujemo sa jednim rješenjem, jer
računamo da će on izaći u susret svima onima koji ne mogu da se uklope u ovaj osnovni
koncept, a to je da onaj ko bude proglašen sportistom Crne Gore, a to radimo svake
godine u decembru mjesecu, a to može biti svaki sportista koji osvoji značajan sportski
rezultat na međunarodnoj sportskoj sceni i sportova koji su na programu olimpijskih igara
i sportova koji nijesu na tom programu, može kada osvoji neki značajan rezultat da bude
sportista Crne Gore i da na taj način stekne zvanje vrhunskog sportiste i doživotnu sportsku
naknadu.
Takođe smo ovim zakonom ovlastili, dakle zapravo dali pravo Crnogorskom olimpijskom
komitetu da on bude taj koji će organizovati izbor tog sportiste godine po
uslovima i kriterijumima koje utvrdi Skupština COK-a i da taj sportista stekne, dakle
sportista godine stekne ovo zvanje vrhunski sportista i doživotnu sportsku naknadu.
Takođe to pravo smo dali i treneru, odnosno selektoru reprezentacije Crne Gore
koji takođe osvoji jedno od ova tri mjesta na ovim takmičenjima koje sam napomenuo i
da su prethodno dvije godine prije toga vodili i pripremali reprezentaciju i sa njom osvojili
neku od ovih odličja koje smo ranije naveli.
Poštovani predsjedniče, uvažene kolege,
Mislimo da smo ponudili jedan dobar Predlog zakona koji će dodatno urediti sistem
sporta u Crnoj Gori i koji će omogućiti sportistima da u skladu sa svojim rezultatima
ostvare mjesto u sistemu sporta u državi Crnoj Gori koje im, shodno njihovim rezultatima,
i pripada. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, ministre Stijepoviću.
Kolega Ćulafić, u ime Kluba poslanika DPS-a, deset minuta a isto toliko vrijeme
kolega Gojković, u ime Kluba poslanika SNP-a. Izvolite.
ZORAN ĆULAFIĆ:
Poštovani predsjedavajući, poštovani predstavnici Ministarstva, poštovane kolege,
poštovani građani,
Kao predsjedniku Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport zapalo me je da prvi
govorim o ovom zakonu o sportu, iako znam da u ovim poslaničkim klupama sjedi veliki
broj kolega koji su direktno uključeni u razne strukture sporta i koji bi, u svakom slučaju,
bolje nego ja nešto rekli o ovom zakonu. Veliki broj prijavljenih diskutanata govori o
tome da će ovaj zakon biti tretiran iz različitih uglova. Upravo je to posljedica činjenice
da je veliki broj poslanika aktivan sudionik u sportu, ili sam siguran da smo se svi mi
nekada u mladosti bavili nekim od sportova.
Pred nama je Zakon o sportu, veoma važan zakon za naše građane i našu državu iz
velikog broja razloga. Osvrnuću se na neke. Bavljenje sportom i sportskim aktivnostima
utiče na zdravlje kako građana, tako i nacije u cjelini. Utiče na socijalnu integraciju,
- 160 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
odnosno socijalizaciju osoba koje se bave sportom i njihovo udaljavanje od negativnih
pojava i izazova koji su karakteristični za savremena društva, droge, igre na sreću, kriminal
i sl. Preko sporta se na najbolji način vrši identifikacija građana sa svojom državom.
Kroz sport se izražava i patriotizam i rodoljublje i nacionalni osjećaj ponosa. Ostvarivanje
vrhunskih rezultata u sportovima koji su popularni u Evropi i svijetu je najbolji
i najefikasniji način da se neka država afirmiše i prepozna, pa se zbog toga s pravom
kaže da je sport lice nacije. To se posebno odnosi na male i mlade države kao što je
naša. Preko vrhunskih rezultata ostvarenih u fudbalu, rukometu, košarci i vaterpolu, za
svakog građanina Evrope i svijeta koji je iole upućen u sport, a takvih je najveći broj,
nije nepoznata Crna Gora nego je i te kako poznata. Napraviću jednu malu digresiju.
Ekonomska efikasnost jedne države ogleda se preko parametra bruto-društveni proizvod
po glavi stanovnika. Na osnovu toga parametra mogu da se svrstaju i razvrstaju države po
toj ekonomskoj efikasnosti. Kada bi se takav kriterijum primijenio za rezultate u sportu,
pa se rezultati koje je ostvarila i ostvaruje Crna Gora, prije svega u raznim masovnim, a
i drugim sportovima, kada bi se ti rezultati podijelili sa brojem građana Crne Gore ili sa
brojem građana koji se bave tim sportom, siguran sam da bi se na tim ljestvicama Crna
Gora nalazila na samom vrhu ili pri vrhu. Imajući dalje u vidu da u Crnoj Gori uslovi za
bavljenje sportom, infrastruktura nijesu ništa bolji nego što je prosjek u Evropskoj uniji
ili u svijetu, nije teško zaključiti da ljudi sa ovih prostora i građani Crne Gore posjeduju
talenat za bavljenje sportom, što je, kada bi se izvršila detaljnija analiza, posljedica nekih
okolnosti koje su karakteristične za ovaj prostor i za ljude sa ovih prostora. Zakon o sportu
je važan i zbog toga što se od njega očekuje da u odnosu na prethodni zakon iz 2004.
i njegove izmjene i dopune 2007. godine stvori povoljniji ambijent za ostvarivanje kako
vrhunskih rezultata, tako i za masovno bavljenje sportom i sportskim aktivnostima za sve
starosne kategorije naših građana. Takav ambijent dovodi do boljih vrhunskih rezultata s
jedne strane, a sa druge strane do toga da imamo fizički i duhovno zdrave građane koji su
potencijalno spremni da svoje radne profesionalne obaveze obavljaju na kvalitetan način
i samim tim doprinesu bržem razvoju države kao cjeline. Veoma je važno što je ovaj zakon
usaglašen sa standardima Evropske unije iz ove oblasti. Važno je i to što su prilikom
njegove izrade održane brojne javne rasprave i okrugli stolovi i da su korisne sugestije i
predlozi koje su se na njima čuli ugrađene u ovaj zakon.
Ako je sve to tako urađeno, a jeste, onda se može reći da su stvoreni potrebni uslovi
za pravljenje kvalitetnog ambijenta za bavljenje sportom, kažem potrebni, ali, što bi
matematičari rekli, ne i dovoljni, jer pod dovoljnim uslovima pretpostavljam i kvalitetnu
implementaciju samog zakona, što često predstavlja i najznačajniji dio zaživljavanja nekog
zakona. Do kvalitetne implementacije zakona treba da dovedu i novine i izmjene u
ovom zakonu u odnosu na prethodni. Osvrnuću se samo na neke, i to ukratko, o njima
je i gospodin ministar govorio. Zakonom se predviđa formiranje nacionalnog savjeta za
sport, član 16, koji se bavi savjetodavnim i stručnim pitanjima u oblasti sporta i daje
stručnu pomoć pri donošenju odluka i pripremanju propisa u oblasti sporta. Taj savjet u
našem zakonu imenuje Vlada, slično kao i u Sloveniji, a u Hrvatskoj Sabor. Takođe je
definisan način donošenja nacionalnog programa za sport i opštinskih programa za sport
kojim se ostvaruju ključni interesi u sportu, član 13. Kod nas nacionalni program donosi
Vlada, a u Sloveniji i Hrvatskoj ga donosi Skupština na predlog Vlade, a kod nas Vlada
na predlog odgovarajućeg ministarstva. Zakonom je predviđeno postojanje nacionalne
komisije koja se bavi protiv dopinga u sportu, o čemu je govorio i ministar. Predviđeno
- 161 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
je i postojanje arbitraže za rješavanje sporova u oblasti sporta, sa ciljem da se svi sporovi
rješavaju unutar sporta, a ne van sporta. Zakonom je, takođe, predviđeno i definisan status
vrhunskog sportiste. Rješenja o sticanju statusa donosi Ministarstvo. Bliže uslove i
način sticanja propisuje Ministarstvo. U Sloveniji naziv vrhunskog sportiste dodjeljuje
Olimpijski komitet dok detalje uslova i postupak propisuje Vlada. U Hrvatskoj kriterijume
propisuje Vlada uredbom. Takođe je definisan i status zaslužnost sportskog radnika
za izuzetan doprinos razvoju i afirmaciji sporta, u cilju motivacije i podsticanja sportista u
ostvarivanju sportskih rezultata. Proglašava ih Ministarstvo na predlog nacionalnih sportskih
saveza.
Usvajanjem novog zakona o sportu preko 1000 sportskih organizacija u Crnoj
Gori, 47 nacionalnih sportskih saveza koji okupljaju oko 35.000 registrovanih sportista,
dobiće dodatni podsticaj i podršku za dalje bavljenje sportom. Značaj sporta i uspjesi
naših sportista nas obavezuju da u narednom periodu nastavimo sa aktivnostima koje će
omogućiti sistemski razvoj kako amaterskog, tako i profesionalnog sporta kroz dogradnju
novih sportskih objekata, kroz omogućavanje sportistima da se takmiče u zemlji i
inostranstvu, kroz adekvatnu valorizaciju njihovih rezultata i uspjeha. Mišljenja sam da
će ovaj zakon opravdati svoja očekivanja. U svakom slučaju, siguran sam da taj ambijent
koji se stvara ovim zakonom je bolji nego ovaj koji smo do sada imali. Dakle, slično
ovo mišljenje imao je i Odbor za prosvjetu, nauku, kulturu i sport koji je podržao ovaj
zakon. Veliki broj prispjelih amandmana govori o interesu, o kojem sam na početku nešto
govorio. Mi ćemo na Odboru razmotriti te amandmane i tako uticati na ovaj zakon kroz
eventualnu korekciju određenih članova. Ovo što sam prije završio ide u prilog velikom
broju ljudi koji su zainteresovani da govore o ovom zakonu. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Kolega Gojković, u ime Kluba, deset minuta, a ostali će po pet minuta.
OBRAD GOJKOVIĆ:
Kada bi se sportisti u Crnoj Gori bavili sportom i imali rezultate kako to Ministarstvo
koje predvodi ovaj ministar, onda bi gubili u fudbalu sa pet razlike i u košarci
sa …. Znači, ono što je raskorak u Crnoj Gori je raskorak između rezultata u sportu i
onoga što država ulaže. Imamo jednu paradoksalnu činjenicu da su rezultati vrhunski, a
organizacija nikakva. Znači, sprot ne zavisi od države, zavisi od prirodnih predispozicija
i entuzijasta. Inače, da sport zavisi od države, bio bi onakav kakva je privreda, kakva
je kultura - privreda pred bankrotom, kultura onakva kakva jeste. Mislim da je to prva
činjenica koja ovdje treba da se kaže, da sport ne zavisi od organizacije ovih zakona koje
pravi država, nego od entuzijasta i prirodnih predispozicija ovoga naroda. Da ova Vlada
ima kvalitet, tako bi dobri rezultati bili u privredi, kulturi i drugim djelatnostima.
Ministar nije dao jasnu poruku kakva je politika ove države u sportu. On je tu
potencirao biznis. Izgleda da vam je novac najvažniji. Međutim, nijeste potencirali ono
što je najvažnije u sportu. To je masovni sport, vrhunski sport, nacionalne selekcije i to je
ono što treba da podržavaju i država i lokalna samouprava. To ste trebali jasno da kažete.
Profesionalni sport, prije svega, treba da podržavaju sponzori. Gdje naći sponzore kada
je privreda ovakva Istoriju sporta možemo posmatrati sa više aspekata, iz nivoa rezultata
primjene naučnih dostignuća, sistema treninga i tako dalje. Vrlo interensantan je i
ovaj odnos između države i lokalne samouprave, organizacije zakona i svih nivoa prema
- 162 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
sportu kroz cijelu istoriju. Imali smo primjere zloupotrebe sporta kroz istoriju, počev od
fašističke Njemačke, segregacionih zakona, ideologije komunizma, takođe, bipolarnog
svijeta, natjecanja Amerike i Rusije i tako dalje. Pa smo imali i pojavu zloupotrebe sporta
kada je isključena reprezentacija Jugoslavije zbog sankcija sa Evropskog fudbalskog prvenstva.
Znači, sve su to neki negativni primjeri. Na sreću, ti trendovi se mijenjaju. Danas
imamo više plemeniti pristup sportu, humanistički i mislim da ni ovaj zakon u mnogim
svojim djelovima ne odstupa od toga.
Ovaj zakon ima i svoje dobre strane. Prije svega, to su antidoping mjere, atihuliganstvo
i zdravstvena zaštita. Znači, ono što je trend u savremenom sportu u svijetu je
kontrola dopinga, sprječavanje huliganstva na fudbalskim stadionima i drugim borilištima
i to je jasno istaknuto u mnogim članovima ovog zakona. To su, prije svega, 17, 45, 61,
68, 78, 80, 81, 82, 83. Takođe, zdravstvena zaštita sportista, sa tim, ministre, što smatram
da jedan dio možda nije obuhvaćen, ali možda jeste kroz neke druge zakone, a to je zaštita
amatera. Šta ako se amateri povrijede na sportskim borilištima Ukoliko dođe to težih
povreda, ko će njima garantovati uslove za život
Pored ovih dobrih strana, ovaj zakon ima i loše strane. Znači, što se tiče finansiranja
sporta, predviđena su samo tri člana. Ta tri člana ni na koji način ne unapređuju ono
što je danas glavni problem. Znači, sportski radnici i etuzijasti nastavljaju preživljavanje
od danas do sjutra. Smatram da se ovim zakonom moglo ići mnogo liberalnije, mogla
primijeniti neka nova dostignuća iz ove oblasti i trebalo je decidno opredijeliti iz kojih
sredstava se finansira sport. Mislim da je trebalo da se veže za određene poreze, Zakon o
budžetu Crne Gore. Ovako, danas imamo situaciju da se sport finansira zahvaljujući volji
političkih lobija i volji ljudi iz vlasti, zavisno od njihovih sklonosti, zavisno od pripadnosti
političkih lobija. Smatram da je to vrlo loše. Ono što je takođe, primjenjivano u iskustvu
Crne Gore ovih zadnjih 20 godina što se sporta tiče, je sponzorstvo, gdje su određeni
politički lobiji na osnovu nekih svojih htjenja usmjeravali sredstva prema sportu. To nije
dalo nikakave rezultate.
Daću vam primjer Vektra Boke iz Herceg Novog, privatizaciju ugostitljeskog
preduzeća, gdje je ugovorom predviđeno da ta kompanija svake godine daje 100 hiljada
za razvoj sporta. Prošle su četiri godine, a u Herceg Novom nijedan sportski klub, niti
lokalna samouprava za razvoj sporta od Vektra Boke nijesu dobili nijednog dinara. To je
dug oko 400 hiljada eura, koji bi dobro došao sportistima Herceg Novog. Mrtvo slovo
na papiru, vjerovatno prema sklonostima nekog iz vrha vlasti u Crnoj Gori, prema prijateljskim
vezama i tako dalje.
Znači, sport nema finansijsku sigurnost, to je potpuna neizvjesnost. Vjerujte da
sam svakodnevno, pošto sam poslanik, na meti mnogih sportskih radnika koji misle da
se mogu preko nekih veza omogućiti sredstva za finansiranje klubova. Međutim, to je
danas nemoguće. Privreda grca u gubicima, ne možete naći nijedan jedini eur za sport,
a funkcionišu sportski klubovi koji imaju po 200-300 članova u svim opštinama u Crnoj
Gori. Jedna vrlo teška situacija. Smatram da je trebalo slobodnije ući u ovo, određene
poreze, zašto ne i PDV i jedan procenat od PDV-a da se usmjeri prema sportu ili smanjenjem
sive ekonomije koja bi povećala prihode u budžetu i na taj način da se to usmjeri
ka sportu. Možda je ovo previše liberalno, međutim, znajući kakve su štete koje nastaju
maloljetničkom delinkvencijom i problemima sa drogom i tako dalje, i koliko država
mora posle da ulaže da bi eliminisala sve te negativne pojave na koje sport preventivno
djeluje, smatram da je ovo smisleno.
- 163 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Takođe, želim da vam kažem da recimo u Engleskoj maloljetnička delinkvencija
je svrstana u pet prvih problema države. Znači, jedna velika država kao Engleska je to u
svojim političkim formulacijama jasno rekla i ja smatram da se to sportom može preduprijediti.
Mnogo je skuplje liječiti jednog zavisnika od droge ili čuvati nekog u zatvoru
10-tak godina koji je počinio teška krivična djela, nego uložiti u sportske stadione, u sportiste
i na taj način preventivno djelovati i imati zdravu naciju. Smatram da je ovo jedan
zakon koji je donesen inercijom. Rekli ste da je moderan, ja smatram da nije moderan,
neće čak biti ni efikasan u sportu. Ovo neće ništa promijeniti, imaćemo zakon, ali kvalitativno
ništa nećemo dobiti. Sportski radnici koji ovo slušaju i koji su čitali ovaj zakon su
istog mišljenja i ne možmo očekivati nikakve pozitivne pomake.
Moraćemo se i dalje u sportu oslonjati na ono što su naše prirodne predispozicije,
na ono što su entuzijasti koji vrlo često bez jednog dinara rade godinama u sportu. Znači,
istakao sam dobre strane, doping, huliganstvo i zdravstvena zaštita. Međutim, ključni
problem nije riješen ovim zakonom. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Nijeste mnogo liberalni, nego jednostavno državno odgovorni, koliko sam shvatio.
Kolega Labudoviću, izvolite.
EMILO LABUDOVIĆ:
Hvala, gospodine predsjedniče.
Koleginice i kolege, gospodine ministre,
Prvo što želim da izrazim jeste nada da je ova javna rasprava na koju ste se pozvali
u obrazloženju teksta ovog zakona dala za rezultat zakonski tekst koji će biti jednako
prihvatljiv, prije svega, sportistima i onima koji se bave sportom, da se ne bi desilo kroz
godinu, dvije da neko ko je čitav život jurio samo za loptom tvrdi kako bi ga bolje napisao
od poslanika Skupštine Crne Gore. Drugo, što u načelu želim da istaknem jeste moje
razočarenje, gospodine ministre, jer sam očekivao da ćete istom onom beskrupuložnošću,
istom onom energijom kojom ovih dana protjerujete srpski jezik iz nastavnog i obrazovnog
procesa iz Crne Gore, protjerati i one ključne nedoumice koje su temelj svih
pozitivnih i negativnih dešavanja 164u sportu. To je pitanje - Ko zapravo gazduje i ko je
zapravo vlasnik sporta, sportskih organizacija i sportskih objekata u Crnoj Gori Ko, u
kojoj mjeri i čijim kapitalom, gospodine ministre, određuje šta je sport, u kojoj je mjeri
sport i kojeg je nivoa sport Jer, gospodine ministre, ako se to ne razluči, ako se to ne
razriješi, sve ove druge norme koje sam čak spreman da prihvatim, tipa uvođenja doping
kontrole i tako dalje, su samo palijativne i samo su prazno slovo na papiru, jer, bez materijane
baze i to jasno i precizno definisane, bez jasno i prezicno definisanih unutrašnjih
odnosa i u sportu i između sporta nema i predupređenja svih onih negativnih dešavanja
koja prate organizaciju sporta, ne samo u zadnje vrijemed već i poslednjih možda 30
godina. Od kako se sa isključivo državnog i društvenog finansiranja sporta i sportskih organizacija
prešlo na ovo mešetarenje tipa navodnog privatno-javnog partnerstva, imamo
sve i svašta, pa i ono o čemu je govorio gospodin Gojković.
Gospodine ministre, Vi ste vrlo stidljivo i vrlo, da kažem, okruglo pa na ćoše,
ostavili ovaj proces transformacije sportskih klubova koji treba da uslijedi, pripisujući
to onim mjerama koje se odnose na privredna društva, a dobro znate da je to u sportu i
- 164 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
to u sportu koji je do sada koncipiran i organizovan na način na koji je to rađeno u Crnoj
Gori, gotovo nemoguće bez repova. Nema, gospodine ministre, transformacije i reorganizacije
sporta dok se tačno ne utvrdi u kojoj mjeri su razni Brkovići, razni Čelebići, razni
Božovići itd, vlasnici. To su javne firme i javni učesnici u čitavom ovom procesu, gospodine
predsjedniče, nijesam ih pomenuo ni u kakvom kontekstu sem u kontekstu da su
vlasnici značajnog dijela sportskih organizacija u Crnoj Gori. Dok se to ne raščisti, gospodine
Stijepoviću, i dok se ne raščisti ko i na koji način upravlja sportskim objektima,
nema napretka. Jer, nemoguće je, gospodine ministre, da u situaciji kada navodno država
gazduje sportskim objektima na jednoj strani i ima nešto što se zove javni interes, da ne
kažem državni interes da razvija, da smo došli u situaciju da u ovom trenutku Crna Gora
kao jedna od pet sila sportskih oblasti, recimo, vaterpola, nema odgovarajući sportski
objekat za taj sport, ili da bi se fudbalska takmičenja, ako bi se odvijala pod pokroviteljstvom
UEFE, mogla organizovati svega na jednom stadionu. Evo učinjen je ustupak stadionu
u Nikšiću prije neki dan, samo zahvaljujući činjenici da se radilo o trećerazrednom
klubu i o trećerazrednom pred takmičenju. Pitanje je da li bi recimo jedan Mančester
junajted sjutra došao u Nikšić da odigra utakmicu.
Gospodine ministre, Vi morate jasno i precizno da razlučite šta se dešava kada
raznorazni kvazi bisnismeni, koji su koristili učešće u sportu i u sportskim kolektivima da
bi oprali svoj novac, kad završe taj posao ili bankrotiraju, sa tim sportskim klubovima
Jer se ne smije i ne može dozvoliti da, recimo, pojedini sportski kolektivi koji predstavljaju
ne samo sportske brendove, već nacionalne i državne brendove zavise od volje tih i
takvih pojedinaca. Nemoguće je i ne smije se dozvoliti, gospodine ministre, a to nijeste
preduprijedili ovim zakonom, da recimo jedan vaterpolo klub koji je bio šampion Evrope
dođe u situaciju da se gasi, ili da se bilo koji sportski klub za koji je ne samo emotivno,
već i u svakom pogledu vezana više od polovine javnosti Crne Gore dovede u situaciju da
zavisi od toga da li je neki nazovi biznismen raspoložen da i dalje pere svoj novac kroz te
objekte i kroz te sportske klubove.
Gospodine ministre, u ovom zakonu pored niza manjkavosti koje se odnose na
prilično nedefinisan status amaterskog i školskog sporta, kao baze svih ostalih sportova,
nema ni riječi o tim odnosima i o načinu na koji će se to precizirati i definisati ubuduće,
pa ćemo imati i dalje onu situaciju da kad god se oni povuku, a riječ je o sportskim klubovima
od posebnog interesa za ovu državu, država interveniše i ulaže državne, odnosno /
Prekid/ državno vlasništvo. Oni su dobrim dijelom i društveno vlasništvo, jer su rađeni
zajmovima, jer su rađeni samodoprinosima, a to dan danas nije dovedeno i raščešljano do
kraja. Zahvaljujem i hvala Vam, gospodine predsjedniče.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
U prvom krugu nema komentara. Koristimo privilegije da nema kada govorimo,
a moći ćete kasnije. Tri sata traje rasprava i biće prilike da objasnite sve, ministre.
Kolega Branko Radulović u ime Kluba poslanika Pokreta za promjene.
BRANKO RADULOVIĆ:
Uvažena gospodo, poštovani građani Crne Gore,
Ovaj nacrt i predlog sam analizirao sa pojedinim kolegama sa Fakulteta za sport i
fizičku kulturu, sa nekim svojim diplomcima i magistrantima, jer se oni, nažalost, nijesu
mogli baviti sa metalurgijom, ali zbog svoje elokventosti i pameti postali su urednici i
- 165 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
sportski novinari najtiražnijih listova. Zaključili smo zajedno da ovaj predlog ima brojne
negativnosti. Pokušali smo da djelujemo amandmanski i vidjeli smo da bi to bilo više od
30 amandmana i da bi onda bilo to u suprotnosti i sa mojom odlukom da više ne djelujem
amandmanima, jer nema kooperativnosti s ovom vlašću.
Zašto ovaj zakon ima brojne negativnosti Prije svega, zato što on nema pravnu
cjelinu. On nema jednu pravnu logiku, ni unutar sebe, niti usaglašenu sa pravnom regulativom
unutar Crne Gore. Zatim, zato što on osnovnu tematiku, osnovnu materiju ne
analizira na sveobuhvatan i kvalitetan način. Zatim, što on nije usaglašen sa evropskim
akijem, i četvrto, što će njegova eventualna primjena dovesti do dalje stagnacije sporta u
Crnoj Gori, njegove politizacije. Zašto to govorim Zbog toga što su primijećene mnoge
negativnosti, bilo da je u pitanju pravna regulativa, norma, ne samo oko onoga što znači
osuđivan i osuđen, ne samo oko toga što znače ingerencije COK-a, arbitražne komisije i
Zakona o upravnom postupku, nego i mnogo čega drugog. Kada je u pitanju materija, on
nije sveobuhvatan. On je faktički centralistički, sve je u rukama vlasti, sve je u rukama
ministra za sport i prosvjetu, bilo da je u pitanju finansiranje, bilo da su u pitanju kriterijumi
i normativi. Sve što je najbitnije - podjela sporta, nagrade, finansiranje je stavljeno
u budućim pravilnicima podzakonskim aktom. Kada je u pitanju aki, nijesam bio na
posljednjoj sjednici našeg Odbora za evropske integracije zbog mog sportskog koljena,
ali ovaj zakon “pojma nema” kada je u pitanju evropska usaglašenost. Prije svega, imamo
obrazac oko usaglašenosti, ex ministar za evropske integracije je rekla i potpisala da
je on u potpunosti evropski usaglašen, a on nije. Kada je u pitanju ova tabela, tada se,
gospodine ministre, Vi pozivate samo na nekakve dvije osnovne deklaracije iz Evropske
unije, a, ministre, od 106 članova, Vi se nijeste pozvali konkretno ni na 95. Kako je ovo
moglo proći, ljudi, kroz naš Odbor pojma nemam. Ovo je trebalo vratiti, jer Vi ste, ministre,
morali da se pozovete na svaki član kada je u pitanju evropski akt.
Oko finansiranja - danas je naš sport u potpunoj besparici. Sve je u rukama ministra
i ne samo, ljudi, što on određuje koliki će budžet biti, nego iz dopunskih sredstava
određuje kome će se dopunski dati određena sredstva. To niđe nema, gospodine ministre.
Samo slučaj u plivačkom savezu pokazuje kako će biti sve veća disproporcija između
naše psiho-fizičke predispozicije i stvaranja nekakvih normalnih finansijskih organizacionih
i svakih drugih uslova da taj ogromni resurs koji nam je Bog ostavio i prirodni
ovaj krš pretvorimo u nešto što ćemo do kraja prezentirati i unutar Crne Gore i van nje.
Desiće se, gospodine ministre, da nam najbolji sportisti odlaze, da brane druge zastave, a
ne ovu našu crnogorsku crvenu. Ono što je tregedija, gospodine ministre, što ste Vi ovo
do kraja politizovali. To je sve u rukama DPS-a. Pogledajte samo ko su sve predsjednici
pojedinih saveza. Pa pogledajte samo ko je predsjednik Košarkaškog saveza Crne Gore.
Gospodin Đukanović, što se tiče sporta i košarke, ne bi mogao ni u mojoj Staroj varoši
da bude predsjednik Košarkaškog saveza, jer u Staroj varoši ima 10 ljudi koji bolje znaju
košarku od njega, koji su se pokazali i na ovom kontinentu i van njega. Pogledajte ko su
mu glavni saveznici i pomoćnici u tom Košarkaškom savezu. Oni ljudi koji su mu bili
poslovni partneri kada je bio u pitanju transfer duvana. Ne možete tako, gospodine ministre.
Ko je sve postao član glavnog odbora Pa ne mogu da se otmem utisku da je ...
- 166 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala.
Iskoristili ste finiš za drugu priču.
Ne može. Ali, biće prilike. Tek smo počeli, prvi sat je u toku. Biće prilike da se
čujemo.
Kolega Mustafić i onda prestaje zabrana komentara.
Izvolite, kolega Mustafiću.
SULJO MUSTAFIĆ:
Pa, evo sigurno je zanimljivo slušati ovu priču o vrhunskim rezultatima pojedinih
političara ili njihove djece ali, ja bih, ako dozvolite uvaženi predsjedniče, uvaženi ministre,
uvažena gospođice Kurpejović, govorio malo i o ovom zakonu.
Dakle, Bošnjačka stranka pozdravlja donošenje ovog zakona. Smatramo da je ovo
uistinu jedan sistemski zakon, rješenje koje je veoma kvalitetno i koje donosi čitav niz
kvalitetnih rješenja, kako važnih za razvoj sporta, tako važnih i za sve ono što Crnu Goru
očekuje u procesu pregovaranja sa Evropskom unijom. Dakle, ljudi u Crnoj Gori i Crna
Gora uopšte i svi narodi koji žive u njoj su, ako govorimo o sportu, zaista sportska nacija.
Velike rezultate koje su sportisti Crne Gore bilo da je riječ o timskim takmičenjima, bilo
pojedinačnim postigli od recimo 2006. godine na ovamo govori u prilog ovoj priči, govori
o tome da su zaista ulaganja u sport jako mala, a proporcionalno tome da su rezultati koje
sportisti ostvaruju mnogo veći i mnogo značajniji nego što je briga društvene zajednice u
Crnoj Gori uopšte o sportu, pogotovu kada je riječ o masovnim sportovima.
Naravno, ovo je sistemski zakon. Ovaj zakon donosi cio set rješenja koji definišu
najprije javni interes u sportu. Dakle, šta je to javni interes. Zatim, nagovještavaju
donošenje nacionalnog programa u sportu, što je, takođe, jako bitno, čime se definišu
neki strateški ciljevi u razvoju sporta u Crnoj Gori u narednom periodu. Zatim se definiše
amaterski sport, šta je to profesionalni sport, šta su profesionalni sportisti, šta su vrhunski
sportisti, koji su njihovi benefiti, odnosno koje su njihove nadležnosti nakon završetka
profesionalne sportske karijere, što je veoma značajno jer čini nam se da je mnogo
zaslužnih značajnih sportista često ostajalo van neke pristojne apanaže i van nekih pristojnih
sredstava za život, tako da značajan broj njih danas živi u bijedi, ili su neki nažalost
i umrli u priličnoj nemaštini, upravo zbog toga što je izostala briga društvene zajednice
prema njima.
Ono što je veoma važno i što smatramo da je značajno za Crnu Goru jeste da treba
unapređivati rad sportskih klubova i rad udruženja koja okupljaju mlade ljude. Dobro što
ste definisali šta je školski sport. Dakle, kakav je značaj školskog sporta, ali smatramo da
treba više sredstava izdvajati za razvoj sporta i raditi na projektima kroz koje se iz evropskih
fondova finansira održavanje i rad amaterskih klubova, posebno u oblasti masovnog
sporta i klubova koji okupljaju hendikepirane osobe i osobe sa invaliditetom. Naime, mi
smo imali do skora na jednoj vrlo važnoj funkciji sekretara za sport pri Evropskoj uniji u
ime Njemačke jednog čovjeka sa ovih prostora njegovo ime je Erko Kalač. Dakle, čovjek
rođen na ovim prostorima, vrhunski sportista, vrhunski karatista, koji se okončavši svoju
karijeru počeo baviti politikom u Njemačkoj i tako delegiran u Evropsku uniju. Nažalost,
taj čovjek i njegove veze koje i dan danas ima u sportu, jer i dalje radi u Evropskoj uniji,
nijesu dovoljno iskorištene u Crnoj Gori i mislimo da pošto je riječ o veoma velikim
fondovima, milionskim fondovima pri Evropskoj uniji naši sportski kolektivi preko Mini-
- 167 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
starstva za sport, Crnogorskog olimpijskog komiteta trebaju da više rade na projektima iz
masovnog sporta i posebno na projektima iz sporta za osobe sa invaliditetom.
Vrijeme je kratko. Ne možemo reći sve što je važno, ali treba jednako posvetiti
pažnju razvoju sporta u svim djelovima Crne Gore. Treba raditi kako na ovim sportovima
na kojima imamo do sada dobre rezultate, tako i na onima na kojima možemo imati rezultate
kao što su, recimo, zimski sportovi. Treba iskoristiti sjever Crne Gore kao izvanredan
potencijal za razvoj zimskog sporta, kao i za razvoj turizma paralelno sa time. Vjerujemo
da će se i ostali gradovi u Crnoj Gori povesti za primjerom Podgorice, koja ima odlične bazene
za vaterpolo, plivanje i tako dalje. Bar ima izvanrednu sportsku halu, čuo sam sada sa
kolegom Srzentićem da ste /Prekid/ i izgradnja jednog sportskog olimpijskog bazena, što je
veoma važno za razvoj sporta, pogotovu ovih sportova u kojima naši sportisti zaista postižu
vrhunske rezultate i po kojima su najbolji ambasadori Crne Gore i promoteri ove države od
sticanja nezavisnosti do danas. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, kolega Mustafiću.
Idemo redom. Vi želite u ime Kluba poslanika albanske stranke Nijeste imali prijavu,
ali svakako.
Vasel Sinishtaj u ime Kluba albanskih poslanika.
Izvolite.
VASEL SINISHTAJ:
Poštovane kolege, uvaženi ministre, poštovani građani,
Klub albanskih partija ili poslanika pozdravlja, takođe, donošenje ovog novog zakona.
Takođe, dajemo za pravo da je procjena da se donosi novi zakon, a ne izmjene i
dopune, Vaša slobodna procjena u tome. Kažu da su sportisti najbolji predstavnici, prije
svega, porodice, sredine i države koje zastupaju odnosno, da su najbolji naši ambasadori,
posebno kada je međunarodni sport u pitanju. Mi takav stav dijelimo. Takođe, cijenimo da
kroz sport, onako kako stoji u predlogu, tu je i zdravlje, tu je i obrazovanje, tu je i kultura, tu
je onaj zdrav duh, prije svega u ponašanju i krajnji cilj je da se omladina koja u ovim teškim
i mutnim vremenima više vremena provodi u kafićima, na ulicama, kroz bavljenje sportom
odvuče na drugu, pravu stranu.
Ono što su naše primjedbe i što bi bio naš zahtjev u dijelu ovog zakona je ravnomjerno
finansiranje potreba sportskih ekipa, sportskih saveza i pojedinaca. Kada ovo kažem,
imam u vidu Karate klub Ulcinj koji je vrlo poznat u Crnoj Gori a i šire, imam u vidu
Fudbalski klub Dečić, koji je u teškoj finansijskoj situaciji, imam u vidu Tekvando savez ,
biciklistički klub Besa iz Malesije i tako dalje. Ovo bi bilo ono što mi hoćemo, da imamo
kvalitetnije finansiranje, da bude trajno riješen problem finansiranja, posebno Fudbalskog
kluba Dečić i Karate kluba, govorim konkretno za klub iz Ulcinja, i da bude veća pomoć ne
samo sa državnog nivoa, nego i sa opštinskog.
U dijelu nacionalnog savjeta za sport, cijenim da je nacionalno nešto širi pojam
riječi, međutim, ako se kaže nacionalno, a da bude prepoznatljivo, crnogorski, nekako ne
bi se moglo reći da su svi građani, jer ste rekli da se sportom bave bez obzira na nacije,
vjere, pol, invalidnost i tako dalje, nekako se stekao utisak da je nacionalno prepoznatljivo
po državi - tu bi mogla da se nađe adekvatnija riječ. Uglavnom, bez obzira na sve to, naše
očekivanje je samo da bude ravnomjernije u dijelu finansiranja pojedinaca, klubova i saveza
i vi ćete imati podršku Kluba albanskih poslanika za donošenje ovog zakona. Hvala.
- 168 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, kolega Sinishtaj.
Kolega Vladan Vučelić, a da se pripremi kolega Pupović.
Ministar zna procedure u ovom parlamentu i sam će se javiti. Izvolite.
VLADAN VUČELIĆ:
Poštovana Skupštino, uvaženi predsjedniče, gospodine ministre,
Sistem organizovanja i funkcionisanja sporta u državi regulisan je Zakonom o
sportu usvojenim 2007. godine, a kojim je samo djelimično izmijenjen i dopunjen Zakon
o sportu iz 2004. godine i nacionalnim programom razvoja sporta u Crnoj Gori iz 2005.
godine. Usvajanjem Statuta Crnogorskog olimpijskog komiteta strateški je zaokružen
normativni okvir u kojem kod nas egzistira sportska djelatnost. Crna Gora je ponosna
na svoje vrhunske sportiste koji ostvaruju izuzetne rezultate na najvećim međunarodnim
sportskim takmičanjima. Učinjeni su određeni pomaci u organizaciji i funkcionisanju
školskih i studentskih takmičenja, kao i rekreativnog sporta. I pored toga, može se konstatovati
da strateška državna dokumenta o sportu nijesu na cjelovit način definisala oblast
sporta u Crnoj Gori i nijesu dala dodatni normativni impuls u njegovom daljem razvoju.
Osnovni razlozi za donošenje novog zakona o sportu, a prema obrazloženju
predlagača, su usaglašavanje važećih rješenja sa postojećim pravnim sistemom, kvalitetnije
uređivanje načina ostvarivanja javnog interesa, ustanovljenje vladinog stručnog
savjetodavnog tijela za kreiranje sistema sporta i borbu protiv dopinga u sportu, vođenja
odgovarajućih evidencija i uspostavljanje nacionalnog registra za sport, rješavanja sporova
nastalih u sportu i otklanjanja određenih nejasnoća koje se odnose na primjenu važećih
zakonskih rješenja.
Analizom predloženog teksta i njegovim poređenjem sa važećim Zakonom o
sportu može se konstatovati da je novi zakon kvantitativno i kvalitativno poboljšan i da
zadovoljava razloge donošenja istog.
Amandmani koje sam podnio na važeći tekst zakona odnose se, prevashodno, na
pitanja licenciranja i arbitraže i mišljenja sam da su prihvatanjem ovih amandmana od
strane predlagača ova pitanja kvalitetnije riješena i da doprinose poboljšanju predloženog
zakonskog akta. U cilju potpunog uspostavljanja regulativa u svim segmentima sporta
predlažem da se u što kraćem roku usvoje sva podzakonska akta koja će osigurati potpunu
primjenu Zakona o sportu i iznad svega nova Nacionalna strategija razvoja sporta
do 2017. godine.
Donošenjem jasne i usaglašene normative izvjesno je da će se stvoriti okvir za
dodatno unapređenje sporta kao društvene vrijednosti. Ipak, jasna strategija, dobar zakon
i podzakonska akta nijesu dovoljan preduslov daljeg razvoja sporta kao univerzalnog
sredstva u kreiranju i ostvarivanju vrijednosti kojima se nadograđuju društva, razvija nacionalna
kohezija, ostvaruju osnovna ljudska prava i slobode, afirmiše demokratija, jača
ekonomija i postiže zaštita zdravlja stanovništva. Sigurno je da očekivanog napretka nema
bez kvalitetne sportske infrastrukture, stručnog kadra, dobrih programa razvoja, bolje organizovanosti
pojedinih nacionalnih sportskih saveza, većih izdvajanja za finansiranje
sporta, uz potpunu transparentnost i jasnih kriterija za raspodjelu opredijeljenih sredstava.
Kada je riječ o sportskoj infrastrukturi, po broju građevinskih objekata moglo bi se
konstatovati da u odnosu na broj stanovnika Crna Gora u ovom segmentu ima kvalitetnu
osnovu za dalji razvoj svih vidova sportskih aktivnosti. Nažalost, građevinsko stanje
- 169 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
većine ovih objekata nije na zadovoljavajućem nivou. Takođe, evidentan je njihov neravnomjeran
teritorijalni raspored. Ove činjenice jasno usmjeravaju prioritete budžetskih
kapitalnih ulaganja u narednim godinama. U uslovima ograničenih budžetskih sredstava
prioritet nesumnjivo treba dati revitalizaciji postojećih sportskih objekata, izgradnji manjih
i višenamjenskih funkcionalnih objekata na teritorijama opština: Žabljak, Andrijevica,
Plužine, Šavnik i gradskih opština Tuzi i Golubovci.
Vrhunski sport u Crnoj Gori danas se nalazi na prekretnici zbog činjenice da većina
nacionalnih sportskih saveza i klubova egzistira na rubu finansijskog kolapsa. Dodatno
lošu situaciju komplikuje jako loša organizovanost pojedinih sportskih saveza i klubova.
U uslovima ograničenih kako državnih, tako budžeta lokalnih samouprava, teško je
očekivati u narednim godinama značajnija ulaganja za finansiranje sporta u cjelini.
U ovakvim uslovima obezbjeđivanje izvora stabilnih finansija treba tražiti u
kreiranju ambijenta za privlačenje privatnog kapitala, kako domaćeg tako i inostranog.
Kako ulaganje u sport nije odgovarajuće stimulisano, zainteresovanost privrednih subjekata
za ovaj vid društvene odgovornosti se posebno može stimulsiati kroz poreske i
carinske olakšice /Prekid/
Na kraju, naše slabosti, nedostaci i deformacije koje se pojavlju u sportu imperativno
traže pojačanu vaspitnu orijentaciju i to ne samo u radu sa najmlađima, već i u radu
sa svim sportistima kako u sportskim klubovima i asocijacijama, tako i drugim sredinama
u kojima se odvija sportska aktivnost. Za takvu orijentaciju potrebna nam je šira kultura
i viši životni standard, ali i upornost i strpljenje, jer je ovakvo ostvarenje neralno brzo
očekivati. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala.
Kolega Pupović, pa Veljko Zarubica.
MILOJE PUPOVIĆ:
Hvala.
Gospodine ministre, kolege poslanici, poštovani građani,
Postoji stalni porast broja ljudi koji se prvenstveno u prevenciji bolesti civilizacije,
a onda iz raznih drugih razloga bave raznim oblicima fizičke kulture i sporta. Ali,
nažalost, sportski klubovi postaju i mjesta gdje se prave ropski ugovori, gdje se trguje
ljudima, gdje se naduvavaju cijene i pere novac, gdje se zloupotrebljavaju psihoaktivne
supstance, gdje se javlja, a ponekad i njeguje nesportsko ponašanje i školuje falanga, koja
obavlja razne prljave paradržavne ...To su mjesta koja vape za kontrolom zdrave države i
nevladinog sektora.
Ja ovaj zakon vidim kao pokušaj Vlade da se ova oblast uredi na dobrobit svih. U
izlaganju osvrnuću se na poglavlje VII Predloga zakona, članovi 79 do 83 - Utvrđivanje
zdravstvene sposobnosti i zabrana dopinga, antidoping kontrole, te obaveze nacionalnog
sportskog saveza i osnivanje nacionalne komisije za borbu protiv dopinga u sportu.
U članu 79 stoji da - Zdravstvenu sposobnost utvrđuje doktor specijalista medicine
sporta, odnosno ovlašćeni doktor, i odmah zatim u tekstu iza toga dolazi do zamešateljstva
- Uslove za obavljanje zdravstvenih predloga, način vođenja evidencije i medicinske dokumentacije
sportista, kao i uslove koje mora da ispunjava ovlašćeni doktor propisuje
organ državne uprave nadležan za poslove zdravlja uz prethodno mišljenje ministarstva.
- 170 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
Ovo nije srećno rješenje. Miješanje nadležnosti dva ministarstva u praksi nikada
ne daje dobar rezultat. Vidi se da je postojala svjesna namjera da se zapostave specijalisti
sportske medicine, koje već imamo, a o daljem razvoju ove grane nema ni govora. Organizacija
rada ljekara po sportskim klubovima, uslovi njihovog rada i način angažovanja i
plaćanja su potpuno neuređeni. Pitam gospodina ministra šta je sa elaboratom o osnivanju
sportsko-medicinskog centra Crne Gore i organizovanju jedinstvene zdravstvene zaštite
učesnika u sportu i drugim oblicima organizovane fizičke djelatnosti, autora profesora
Slobodana Živanića, koji je angažovan i plaćen od strane Ministarstva. Zašto je to sve
bačeno Je li neko odgovarao zašto je to plaćeno Ispostavilo se da se od toga koncepta
odustalo.
Drugo, kada je u pitanju sportsko-medicinska kontrola doping, to je poseban
problem. Naime, ovaj zakon je samo djelimično usklađen sa evropskim zakonodavstvom
i potpisanim međunarodnim konvencijama, jer u Crnoj Gori ne postoji homoligizirana
laboratorija za kontrolu dopinga u sportu. Ovo je eksplicitno rečeno u mišljenju Ministarstva
za evropske integracije od 22.12.2010. godine.
Teško je povući graničnu liniju između fiziloškog dozvoljenog i vještačkog nedozvoljenog
podizanja sposobnosti sportista. Praktično, dozvoljeno je samo putem treninga
i vježbi podići sportsku sposobnost, a unošenje farmakoloških sredstava u organizam
pomoću kojih se vještački poboljšava radna sposobnsot sportiste i podiže rezultat njegovog
rada naziva se doping. Doping nije lako otkriti ni dokazati. Broj farmakoloških
sredstava koja se daju, odnosno zloupotrebljavaju je neobično veliki. Neki smatraju da je
čak i davanje vitamina ili kocentrata minerala nedozvoljeno i da je doping. Nedozvoljena
stimulativna sredstva mogu da djeluju tako što povećavaju kapacitet kardiovaskularnog i
respiratornog sistema. Druga djeluju na centralni nervni sistem i tako otklanjaju umor kod
sportiste. Treću grupu čine ona sredstva koja su na granici dopinga. To su supstance koje
su fiziološke koje se inače unose u organizam, ali ne u tako velikim količinama, na primjer,
vitamin C u visokoj dozi, ili 100% koncentracija kiseonika. Nemamo homologaciju
za laboratoriju pa nas to eliminiše kao ozbiljne organizatore bilo kakvog većeg medjunarodnog
sportskog takmičenja. Zbog toga su članovi zakona 80, 81 i 82 samo mrtvo slovo
na papiru. To urušava i kredibilitet nacionalne komisije za borbu protiv dopinga u sportu,
koja je predviđena članom 83. Sve liči na improvizaciju, zbog nedostatka opreme dovedena
je u pitanju kompetentnost te komisije. Zakon uvodi visoku instituciju sa atributom -
nacionalna, a ona nema uslove za rad. Svakako će biti potrebno bar nekim podzakonskim
aktima predvidjeti kako bez nje, ili će u ovom segmentu sporta kada je u pitanju doping
sve ostati neuredjeno i kao što je bilo do sada, ako ovo ostane ovakvo rješenje. Hvala.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, poslaniče Pupoviću.
Veljko Zarubica, a zatim kolega Aleksić.
Izvolite.
VELJKO ZARUBICA:
Zahvaljujem.
Poštovani predsjedniče, poštovane kolege, poštovani ministre, poštovani građani,
Novi Zakon o sportu predstavlja kvalitetniji normativni okvir u odnosu na
postojeći. Zakon na precizan i jasan način reguliše i definiše sport kao djelatnost od
- 171 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
javnog interesa, što će u mnogome omogućiti njegovu modernizaciju i unapređenje.
Uzimajući u obzir činjenicu da je sport jedan od najbolji promotera države, kao
takav je zaslužio da mu se kroz adekvatan zakonski okvir obezbijedi zasluženo mjesto,
posebno u unapređenju stručnog rada, stvaranju uslova za povećanjem broja građana
koji će se baviti sportom i rekreacijom, sa posebnim akcentom na unapređenju razvoja
školskog i studentskog sporta.
Članom 13 i 14 ovog zakona definisana je obaveza izrade nacionalnog programa
razvoja sporta. Nacionalni program i Zakon o sportu treba da predstavljaju dva strateška
dokumenta. Naravno, da bi se zaokružio normativni okvir iz ove oblasti, potrebno je
donijeti niz podzakonskih akata, koji će efikasnije urediti oblast sporta.
U tom smislu, nacionalnim programom predvidjeno je donošenje svih propisanih
podzakonskih akata. Naveo bih samo jedan od njih, a to je Pravilnik o načinu i postupku
donošenja plana, uslova, mjerila i kriterijuma za dodjelu sredstava i kontrolu nad realizacijom
programa. Ovim pravilnikom se afirmiše načelo da kriterijumi i standardi
određuju visinu sredstava u pojedinim nivoima u sportu, a ne subjektivno mišljenje ili
odluka pojedinca. Zakon o sportu definiše uslove za osnivanje sportskih organizacija sa
jasnim normama koje preciziraju i prestanak rada sportskih organizacija. Sportski klubovi
se organizuju kao amaterski i profesionalni. Takođe su propisani i uslovi postupka
transformacije amaterskog u profesionalni klub. Uzimajući u obzir činjenicu da amaterski
sportski klub može osnivati pravno lice ili pet fizičkih lica, smatram da se u ovom dijelu
trebala uvesti preciznija pravna norma, koja bi se odnosila na zaštitu javnog interesa u
dijelu koji se odnosi na obavezu finansiranja rada mlađih kategorija. Na ovaj način bi se
obezbijedila neophodna komponenta kvalitetnog i stručnog rada, sa svim uzrasnim kategorijama,
masovnije bavljenje sportom, što bi nesporno dovelo do povećanja kvaliteta,
a time bi se stvorili uslovi i za razvoj vrhunskog sporta. Uzimajući u obzir tešku materijalnu
finansijsku situaciju, smatram da je model privatno-javnog partnerstva dalekosežno
najbolje rješenje koje će doprinijeti povećanju stepena razvoja sporta.
Ulaganjem u infrastrukturne objekte stvoriće se uslov za napredak u određenoj
sportskoj grani. Predložena zakonska norma predstavlja osnov za privlačenje stranih
investitora za ulaganje u infrastrukturne objekte i time bi se značajno smanjilo učešće
budžetskog novca u finansiranju i održavanju sportskih objekata.
U ovom dijelu jedna dilema, sasvim opravdano se postavlja pitanje šta sa objektima koji
su izgradjeni a za koje je zakonom propisano da se moraju održavati u skladu sa zakonskom
normom, za čije održavanje su potrebna velika sredstva: struja, voda, održavanje
prostrojenja i tako dalje, a za koje pretpostavljam neće biti zainteresovanih pravnih lica
za partnersko ulaganje. Bez ozbira na iznesenu dilemu, smatram da je privatno javno partnerstvo
jedini ispravni modalitet ulaganja u sport i unapredjenje sporta u cjelini.
Zasigurno je da Predlog zakona sadrži u sebi mehanizme za kontrolu rada transformisanih
klubova. Ukratko bih se osvrnuo i na član 87 predloženog zakona, koji se
odnosi na olakšice za lica koja ulažu u sport. Navedenim članom je propisano da se
pravnom licu koji uloži sredstva u razvoj sporta ta sredstva priznaju kao troškovi poslovanja,
tj. jedan kvalitetan oblik rješavanja problema finansiranja sporta. Da bi se ova norma
implementirala u punom kapacitetu te riječi, trebalo bi što prije pristupiti izmjeni seta
zakona kojima se obradjuje poreska oblast, kako bi se u cjelini omogućilo sprovodjenje
člana 87 ovog zakona. U konačnom, donošenje Zakona o sportu nacionalnog programa,
kao i svih predloženih podzakonskih akata, izbjeći će se mnoge nejasnoće i nesporazumi
na koje nije dao odgovor stari Zakon o sportu. Zahvaljujem.
- 172 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala.
Molim kolegu Aleksića da uzme riječ, a nakon njega kolega Milorad Vuletić. Izvolite.
BUDIMIR ALEKSIĆ:
Gospodine potpredsjedniče, ministre i pomoćnice ministra, dame i gospodo poslanici,
poštovani građani,
Raspravljamo o jednom mnogo važnom zakonu, sistemskom zakonu koji donosi
čitav set rješenja koja se tiču ove važne problematike. Rečeno je od strane predlagača da
se ovim zakonom u odnosu na prethodne iz 2004. godine stvara bolji ambijent za bavljenje
sportom u Crnoj Gori i za ostvarivanje vrhunskih rezultata u ovoj oblasti. Zatim je
istaknuto da je ovaj zakon usaglašen sa standardima Evropske unije u ovoj oblasti i da je
regulisan status vrhunskog sportiste, status zaslužnog sportskog radnika itd. sve u svemu
tvrde predlagači da će oko 1000 sportskih organizacija u Crnoj Gori dobiti ovim zakonom
podsticaj za uspješnije bavljenje sportom. Mi u Novoj srpskoj demokratiji bitno drugačije
mislimo o tome.
Naime, ovaj zakon je, i tu bih se složio sa kolegom Brankom Radulovićem pun
negativnih osobina, ima puno negativnih rješenja, prije svega zato što on materiju ne
tretira sveobuhvatno i to je rekao kolega Radulović, sve je u rukama ministra i finansiranje,
i sve ostalo. On je centralistički i pošto je sve u rukama ministra prepušta se njegovoj
volji, onda je voluntaristički. Problematičan je osim toga i sa stanovišta evropske
usaglašenosti, bez obzira na tezu da je on usaglašen sa evropskim standardima u ovoj
oblasti itd. mi smatramo da nije. Ono što je vrlo važno, a što je kolega Labudović istakao,
ovim zakonom nijesu eliminisane, protjerane onako efikasno kao što se protjeruje srpski
jezik iz Crne Gore, nijesu eliminisane nedoumice, ključne nedoumice koje se tiču sporta
nrp. ko i čijim kapitalom određuje zbivanja i kretanja u sportu, to je osnovna nedoumica,
pa ko kreira sportski život u Crnoj Gori, kako je organizovan i koncipiran sportski život
u Crnoj Gori, ko i na koji način upravlja sportskim objektima. Ponoviću i ja da u Crnoj
Gori ne postoji adekvatan objekat za bavljenje vaterpolo sportom itd. Ja neću govoriti o
patriotskoj dimenziji sporta o čemu je ovdje bilo riječi kada je jedan kolega naglasio da
je sport lice nacije, što je tačno jer vidimo da je Novak Đoković lice naše srpske nacije,
sada je najveći i najbolji naš ambasador u svjetskoj javnosti. Dakle o tome neću govoriti,
nego ću se zadržati na jednom rješenju koje je po meni važno i koje ste trebali da uvažite
koje sam ja predlagao na Odboru za nauku, kulturu i sport, a to je član 79. Dakle, zdravstvenu
sposobnost učenika i studenata za učestvovanje na školskim i studentskim sportskim
takmičenjima utvrđuje izabrani doktor, odnosno ovlašćeni doktor o čemu je govorio
kolega Pupović.
Dakle, ovdje se postavlja osnovno pitanje - zašto se to daje izabranom doktoru
koji ima ionako puno posla To po našem mišljenju trebaju da rade specijalisti sportske
medicine koji svake godine u periodu krajem marta i početkom aprila pregledaju oko 700
do 800 učenika sportskih igara. Ovo se sada prebacuje izabranom ljekaru, tako da može
doći do haosa jer se posao neće adekvatno završiti, pretpostavljam. Ne treba mijenjati
nešto što dobro funkcioniše već 20 godina. Jednostavno taj posao treba ostaviti onima
koji su ga do sada uspješno radili i zbog toga bili pohvaljivani i nagrađivani. To bi bio
naš predlog koji se tiče ovog rješenja i da ponovim da mi nećemo podržati ovaj predlog
zakona iz razloga koje sam naveo i koje neću ponavljati.
- 173 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Dakle, u pitanju je jedan zakonski tekst koji ostavlja mogućnost za raznorazne manipulacije
u ovoj oblasti i za politizaciju i evo opet da citiram kolegu Branka Radulovića
“depes i depeizaciju sporta”. Hvala.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Komentar želi ministar Stijepović. Izvolite.
SLAVOLJUB STIJEPOVIĆ:
Rasprava je o sportu. Evo već drugi poslanik iz Kluba Nove srpske demokratije
traži od mene da stavim gard izgleda. Ne znam, nešto sam im nedovoljno agresivan, ne
znam što bi sada oni htjeli od mene. Misle li da je ovo neka arena ili ring Mislim da je
ovo prilika da razgovaramo argumentima civilizovano kao što smo do sada razgovarali o
svakom pitanju koje je na dnevnom redu predložilo Ministarstvo prosvjete i sporta. Tako
predlažem da nastavimo ovu raspravu i danas bez pozivanja na neke tenzije, emocije ili
što Vi kažete agresivnost.
Ali, bez obzira na to želim samo da Vas demantujem u jednom da je zakon
centralistički. Očigledno Vi nijeste slušali moje uvodno izlaganje, a nijeste ni čitali
zakon dovoljno temeljno tako kažete. Dakle, ovdje je država samo propisala pravila
igre na sportskom terenu. Država onoliko koliko su njene materijalne mogućnosti, a to
znači lokalna uprava i svaki građanin treba da pomognu da se stvore uslovi za što bolje
i uspješnije takmičenje naših sportista koji to zaista zaslužuju. Na žalost, što država nije
tako bogata da može da isprati ovakav naš zaista izvanredan proizvod kao što je sport.
To je tačno. Vidjeli smo da je svako rješavanje sporova, uređivanje takmičenja, sistema
takmičenja, ligaškog i ostalog u rukama nacionalnih saveza i Crnogorskog olimpijskog
komiteta. Država tu nema pravo da se miješa ni jedan procenat. Sve je u njihovoj autonomnoj
ingerenciji.
Prema tome, molim vas, najlakše nam je pričati o centralizmu i napadati predlagače
i Vladu itd. Ako dobro ovo pogledate, a ne morate ni dobro nego površno, vidjećete da je
država prepustila sportistima i ljudima u sportu da regulišu sve načine takmičenja onako
kako oni smatraju da je to najbolje za njih, jer oni to najbolje znaju. Zato što to država
tako radi, zato i danas imamo crnogorski sport kao jedan od najboljih proizvoda Crne
Gore. Svaka čast Đokoviću, ali trebalo je u ovoj skupštini da pomenemo svi mi još neke
sportiste, Crnogorce, koji zaista zaslužuju da se pomenu i da im se zahvalimo za sve ono
što čine na reprezentovanju države i građana i samih sebe. Hvala.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem ministru Stijepoviću.
Kolega Aleksić ima riječ.
BUDIMIR ALEKSIĆ:
Ja mislim da u svom izlaganju nijesam ništa uvredljivo intonirao, naprotiv ja sam
načelno analizirao ovaj tekst i iznio jednu generalnu tvrdnju da je tekst zaista centralistički,
a ta moja tvrdnja je zasnovana na analizi profesora sa Fakulteta za sport. Ja sam amater
praktično i teorijski jer slabo se razumijem u tu oblast i onda sam konsultovao one koji
se u to dobro razumiju i kada kažu profesori sa fakulteta, ja sam zaista, može se slobodno
- 174 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
reći, evo da priznam to i ispovijedim bezrezevno i nekritički prihvatio tu njihovu tezu i
ovdje je javno iznio. Čini mi se i onoliko koliko sam sam čitao tekst da sam i sam kao
laik u toj oblasti zaključio da ima dovoljno elemenata da se zaista tako može reći kako i
stručnjaci u toj oblasti to tvrde.
Kažete da nema elemenata i nema mogućnosti i prostora za centralizaciju i voluntarizam
od strane vlasti i Ministarstva i Vlade itd. i to se zasniva na činjenici da je sve u
rukama saveza. Postavlja se onda sljedeće pitanje, a ko je na čelu tih saveza Dakle, ako
je na čelu Košarkaškog saveza predsjednik Demokratske partije socijalista, eto dokaza da
sam ja u pravu kada kažem da ima mogućnosti da se vrši DPS-tizacija sporta. Znam otprilike,
gospodin ovdje nije prisutan prof. dr akademik Miško Vuković odavno na čelu jednog
saveza čini mi se Rukometnog saveza Crne Gore, da,da šahovskog. Znam da je stalno
na televiziji vezano za sport. To sam zapamtio. Pa onda i drugi ljudi, da ih ne pominjem
koji su aktivni, koji su funkcioneri najviši rukovodioci Demokratske partije socijalista, a i
SDP-a bogami, tako da će ipak biti da sam ja u pravu. Đokovića sam pomenuo ilustrujući
devizu koju je iznio jedan vaš kolega iz DPS-a da je sport lice nacije, pa se eto ja sjetih da
je Đoković lice naše srpske nacije, inače Srbin iz Crne Gore, kao što je poznato. Dakle,
evo iz Crne Gore da uključim u ovu našu priču.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Komentar na vaše izlaganje iz DPS-a prijavio je kolega Vuletić. Izvolite.
MILORAD VULETIĆ:
Hvala, gospodine predsjedavajući.
Ja po pravilu izbjegavam da komentarišem diskusije, ali cijenim da ima svako
pravo na svoje razmišljanje i svoj stav.
Međutim, zaista mogu reći da sam evo kao kolega poslanik zapanjen pojedinim
diskusijama iz krugova opozicije koje dolaze prema Zakonu o sportu i prema sportu u
Crnoj Gori uopšte. Ne mogu da shvatim kolega Aleksiću da Vam ništa ne znači prvak
svijeta u atletici u liku Marije Vuković. Vice šampion Evrope u liku iste Marije Vuković.
Govorim o savezu kojim ja rukovodim i 12 balkanskih medalja, a o kojima se i Vi i gospodin
Radulović posprdno ovdje izjašnjavate. Ne mogu da shvatim da ne cijenite sve
ono što su uradili vaterpolisti crnogorski, što su uradili košarkaši i muškarci i ženski, što
su uradili fudbaleri koji su na 16. mjestu svjetske rang liste, rukometaši, rukometašice,
odbojkaši. U pojedinačnim sportovima da ne pobrajam što je ministar rekao sve značajne
sportiste. Vama je sprešniji Đoković. Drag je i meni. Odmah iza ovih naših mi je na prvom
mjestu zbog svog porijekla i zbog simpatija prema njemu. Ako nijesu naši sportisti
najbolji ambasadori ove Crne Gore i reprezenti unutar Crne Gore i van Crne Gore, onda
sam ja zalutao i u sportu, a zalutao sam i ovdje. Makar sam od Vas očekivao da ćete mi
uputiti riječi nekakve čestitke na bazi onoga što sam uspješno šest godina vodio atletski
sport crnogorski. Ima mnogo mojih drugara i prijatelja i kolega iz opozicije koji su uputili
uvijek čestitke kada je to trebalo. Ali, ne znam čemu sva ta priča, zaista nije u ovom
vremenu i ovom trenutku potrebna, nadam se od Vas a ni od ikoga drugog.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolega Aleksić.
- 175 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
BUDIMIR ALEKSIĆ:
Ja iskreno zaista želim da Vas pitam je li to bio Vaš partijski zadatak Ako je to
motivisano potrebom da reagujete na moju diskusiju, onda ste Vi potpuno promašili priču
i moram da kažem da je potpuno besmisleno sve što ste rekli.
Dakle, ja Vas sada pitam kojom ste Vi to metodom induktivnom ili deduktivnom
ili nekom drugom zaključili da ja nipodaštavam sportske rezultate određenih klubova iz
Crne Gore, određenih pojedinaca koji su ostvarili određene rezultate u sportu Iz čega
ste Vi to izveli i zaključili meni nije jasno. Biće da je to ipak partijski zadatak da se
reaguje na ovo što smo mi iz opozicije govorili. Mi smo govorili vrlo analitički svi, ako
ste Vi to pažljivo slušali, onda ja ne znam šta ste Vi tu prepoznali uvredljivo. To što ja
nijesam pomenuo njih po čemu to znači da ih ja nipodaštavam. Samo mi to recite. Što
me obavezuje da ja pominjem Vas i vaš altetski savez Nije mi logično da sada ja uzmem
i spominjem i hvalim sve sportiste sa prostora bivše Jugoslavije i njihove rezultate. U
što bi se to pretvorilo Mariju Vuković ste pomenuli. Cijenim Mariju Vuković i pravo
da Vam kažem još je više cijenim, kao laik u sportu, kada sam je vidio pred manastirom
Cetinjskim, dakle kao vjernika Mitropolije crnogorsko-primorske na Božić kad je bila na
prijemu kod mitropolita. Nijesam znao ni ko je nego su rekli ovo je svjetski šampion u
atletici. Tu je došla i zbog toga je još više cijenim.
Prema tome, gospodine Vuletiću Vi ste partijski vojnik. Ja razumijem Vaše motive
da reagujete, ali reakcija Vam je bila zaista bez ikakvog osnova.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolega Radulović.
BRANKO RADULOVIĆ:
Kolega Vuletiću, ja sam iznenađen sa ovakvom vašom reakcijom. Da li ste Vi slušali
moju diskusiju ili nijeste, ja ne znam, ali ona nije utemeljena, nije čak ni korektna, nije ni
poštena. Nemojte, molim Vas, da me prozivate da se neko sprda ili ne sprda sa Crnom Gorom.Ja
sam neko ko živi za Crnu Goru, koji se raduje svakom uspjehu Crne Gore, koji hoće
da doprinese da ovi crnogorski, ljudski i svakakvi drugi resursi se valorizuju na najkvalitetniji
način. Ali ne mogu da se otmem utisku da ste i sport ispolitizovali i da Vi iz vrha DPS-a
kontrolišete kao da ste jedini od Boga dati, kao da je u vama ne samo pamet nego i sportska
najveća aktivnosti. Ne znam stvarno, ne mogu Vas prepoznati da budete i predsjednik Atletskog
saveza Crne Gore, baš ako hoćete gledano. Ne djelujete mi ni sa jedne ni sa druge
strane da možete to da budete.
Znači, jednostavno nemojte na taj način. Hajmo mi zajednički da doprinesemo
da taj naš resurs se oslobodi politike i da na jedan stručan i kvalitetan način
prenesemo ono što znači sportski potencijal, da to bude, prije svega, onih ljudi koji su se
dokazali, utemeljili u sportu, da bude onih ljudi koji su se školovali, koji su vodeći danas
na Univerzitetu Crne Gore, da odvojimo što više finansijskih sredstava i da ta finansijska
sredstva ne budu od pojedinih lobija. U tome je osnovni problem i, gospodine kolega, da
nam naši vrhunski profesionalni sportisti ne odlaze zbog novca pod druge zastave i u druge
države. Tako, gospodo i gospodine, molim Vas, otvorite uši pa slušajte šta ja pričam ....
- 176 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Ovo je bila replika jer ste u komentaru prema kolegi Aleksiću pomenuli i kolegu
Radulovića.
Došlo je do promjene redosljeda učesnika u raspravi u ime Kluba DPS-a. Sada
dajem riječ kolegi Miomiru Mugoši, a nakon njega kolega Svetozar Golubović. Izvolite.
MIOMIR MUGOŠA:
Želim da istaknem da je jako značajno što je konačno ovaj predlog zakona danas
pred poslanicima, a nadam se i pred crnogorskom javnošću, prije svega pred sportistima
i pred ljudima koji rade u sportu.
Imajući u vidu da prethodna rješenja nijesu izdržala probu vremena, a da je ovo
novo vrijeme još više opterećeno ekonomskom krizom koja je posebno pogodila mnogobrojne
sportske kolektive, bez ostatka, ne samo na prostoru Crne Gore nego i šire kako u
kolektivnom, tako i u individualnom sportu.
Imajući u vidu da kada je u pitanju profesionalni sport su potrebni izuzetno veliki
izdaci smatram, bez obzira na kritike koje se danas čuju, da bez mecena u sportu,
sponzora i bez dobrog partnerstva pojedinaca i kolektiva ne može biti vrhunskih svjetskih
rezultata. Imajući u vidu da su za to potrebna ogromna sredstva i pored svih napora koje
ulaže bilo koja država, uvijek treba u sportu dodavati.
Što se tiče centralizacije, ja smatram da u našoj državi sa 660.000 ljudi je potrebna
racionalizacija, a neka je neko doživi kao, kako ste rekli, centralizaciju, jer ukoliko se ne
naprave pravila koja apsolutno važe za sve, bez izuzetka, mi smo majstori “u sportu” da
izbjegnemo i da uvijek na neku specifičnost ukažemo koja nas izvlači iz redovnih tokova
u sličnim zakonskim rješenjima i u evropskim zemljama. Tako da mislim da ovaj zakon
ide u korak, 178 s vremenom i u korak s našim ciljevima i željama i naših saveza i naših
klubova i naših pojedinaca da se prikažu, ne samo na domaćoj nego i na međunarodnoj
sceni, i to čine na svim tržištima u svijetu zavisno od toga gdje su oni na tržištu traženi.
Da li je to fudbal, da li je to odbojka, da li je to rukomet, vaterpolo, košarka i zaista
možemo se pohvaliti da kao mala nacija sa 660.000 ljudi imamo ambasadore u svijetu
i konačno mora da postoji zakon koji će to da potpuno definiše i potpuno podržavam
određena zakonska rješenja. Shvatio sam kod obrađivača materijala ministra Stijepovića
da je upravo ovo prilika da kroz amandmane, kroz neke dobre predloge dođemo do nekog
kvalitetnijeg rješenja koji će izdržati probu vremena. Konačno, ne slažem se sa tim da
država ne ulaže dovoljno u sport, u sportsku infrastrukturu i u smislu podrške i pomoći
sportskim kolektivima. Vi znate da se mnogo toga promijenilo u poslednjoj deceniji, ona
prethodna je bila opterećena sankcijama svake vrste, pa maltene i u sportu.Tako da, ako
zaista hoćemo kako ste vi predlagali iz opozicije korektno i konkretno da sagledamo šta
je sve država u poslednjoj deceniji ili najduže nekih 12 godina uložila, priznaćete da su
to ogromna sredstva.
Problem je veliki kako održavati te komplikovane sisteme i objekte kad su
u pitanju dvoranski sportovi, kad su u pitanju otvorene arene za razne sportove, imajući
u vidu da je mikroklima negdje nemilosrdna i da su ta ulaganja za održavanje i držanje
tog nivoa za odvijanje i domaćih takmičenja i međunarodnih takmičenja izuzetno visoka
i upravo traže veliki novac. To je potvrda onoga što sam rekao u svom uvodu kada je u
pitanju sport.
- 177 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Kad je u pitanju Glavni grad Vlada Crne Gore i Glavni grad su uložili jako puno
i moramo ulagati zajedno. I zašto da ne, kroz modele privatnog javnog partnerstva smo
pokazali određene rezultate koji nemaju veze sa politiziranjem i sa izvlačenjem pojedinih,
po nekome pozitivnih, po nekome negativnih primjera, jer sam uvijek spreman
da pričamo konkretno i na nivou principa i na nivou primjera i na osnovu konkretnog
primjera gdje su i kakva su iskustva i kakva su lutanja bila u nekim našim sportovima.
Ako pogledate Podgoricu, u zadnjoj deceniji je izgrađeno desetine i desetine
raznih poligona i igrališta koji se, na žalost, slabo održavaju iako o njima, navodno, brinu
stanari u blokovima i u mjesnim zajednicama. Sportski centar je bio jako zapušten, ali
je izdržao probu vremena na onom nekadašnjem prostoru zajednice Crna Gora i Srbija
gdje smo uložili ogromna sredstva kao država da taj sportski centar dovedemo na nivo na
kome se mogu održavati međunarodna takmičenja. Dobili smo izuzetno veliku, odnosno
visoku ocjenu za, ne samo infrastrukturu koju smo napravili, nego i mogućnost da organizujemo
jedno takvo takmičenje. Dakle, izreku o nama su izrekli oni koji kontrolišu
Evropu i čitav svijet.
Kada pogledate taj mnogo pominjani vaterpolo sport. Mi u Podgorici imamo danas
dva standarda najveća po FIN-i olimpijskog i vaterpolo i plivačkog bazena, 33,25 i
50,25. Imajući u vidu da je u prethodnom peridou, iako je to gradila država, čitav sportski
centar, imali smo situaciju da je neko omanuo i da je bazen kraći od 50 metara i da je uži
od 25 metara.
Dakle, stvorili smo uslove za fudbalski sport, osam otvorenih terena i uredili
smo stadion ovdje pod Goricom po svim standardima i nastavićemo, pozivam vas sve
na prezentaciju 27. ovog mjeseca, privatnog javnog partnerstva, raspisanog tendera i da
vidite šta dobija država i šta dobija privatnik na istočnoj tribini stadiona.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Privodite kraju, molim vas, a biće i komentara tako da ćete imati priliku.
MIOMIR MUGOŠA:
Dobro, ako mogu još nekoliko stvari da saopštim.
Druga stvar, ova država je kao mlada stara nova država dala izvanredne uslove sa
gradom zajedno u kojima sada naši savezi posluju i obavljaju aktivnosti po najvišim evropskim
standardima u uslovima najviših evropskih standarda. Ko ne vjeruje neka pođe na
južnu tribinu stadiona i neka vidi šta je međunarodna fudbalska asocijacija Evrope i svijeta
izrekla o tim našim naporima i o tim našim rezultatima i putu dalje. I ta ista Evropa nas
podržava i ta asocijacija sa ogromnim sredstvima i ona će nas podržati da u park šumi na
Zlatici napravimo dva nova fudbalska terena, dakle njihovim sredstvima. Učinili su sve zato
što prepoznaju napor, prepoznaju pravi put i prepoznaju rezultate kojima treba ići.
Takođe, da ne bude sve idealno i bajno, dvoranski sport je u krizi i u Glavnom gradu
Crne Gore, kako reprezentativni tako i ovaj na nivou Glavnoga grada, pa i svih susjednih
gradova. Tako imamo problem veliki finansijski i moraće država i Glavni grad da uđu u
rekonstrukciju male sportske dvorane i na taj način smanje troškove i daju šansu i veliku
podršku novcem da bi ti kolektivi mogli da funkcionišu na tržišnoj osnovi i da imaju pozitivna
poslovanja zbog enormnih troškova koji postoje u tom sportskom centru.
- 178 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem. Molim vas, imamo komentar kolege Radojice Živkovića.
Imaćete još dva minuta, evo imamo već jedan komentar.
Izvolite.
MIOMIR MUGOŠA:
Petnaest sekundi.
Što se tiče sportske medicine. Moramo stvari razdvojiti. Ambulanta sportske medicine
Doma zdravlja biće ispod tribina bazena u za to predviđenom i planiranom dijelu. Oni
moraju da brinu o svim profesionalnim kolektivima, a izabrani ljekar mora da brine o djeci,
od pedijatara pa i ovih drugih uzrasta, za rekreativce, za studente, itd. Prema tome, te stvari
moramo malo razlikovati.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem, tačno 15 sekundi.
Kolega Živković.
RADOJICA ŽIVKOVIĆ:
Hvala, gospodine potpredsjedniče.
Gospodine Mugoša, Vi ste u vašem izlaganju, uglavnom jednim dijelom vašeg izlaganja
je polemika sa stavovima koje su iznijeli naši poslanici, gospoda Labudović i Aleksić
i govorili ste da navodno nema zakonom predviđene centralizacije u sportu, a onda ste jedan
veliki dio izlaganja posvetili šta se to sve uradilo u Podgorici.
Kako bih ja bio zadovoljan kada bi ja ili neki poslanik iz DPS-a mogao da kaže koliko
je takvih objekata urađeno na primjer u Beranama, u Bijelom Polju, u Pljevljima, i ja ću vam
samo reći da mi u Beranama nemamo sportske hale, a imaju dvije u opticaju, jedna stara koja
bi se za male pare mogla popraviti, a onda, da bi se zamazale oči narodu, kažete mi pravimo
projekat za novu i sad će se raditi duplo viša nego ova u Zeti koja ne vjerujem da će biti
završena bar još jedno pet - šest godina.
Sve to govori ne samo o depeizaciji, kako su moje kolege govorili, nego o podgorizaciji
sporta.
Ja ne kažem da ne treba razvijati sport u glavnom gradu, tu je većina stanovništva, tu
je najveći prihod, ali što je mnogo mnogo je. Jedan ogroman dio sredstava, od tog velikog koji
se izdvaja za sprot, mogao je da ide i u nerazvijena područja.
Prosto je nevjerovatno, a tu činjenicu često iznosi i predsjednik našeg poslaničkog
kluba, gospodin Stanić, da se ženski rukometni klub Budućnost uglavnom finansira iz Rudnika
uglja u Pljevljima, a da Rudnik uglja u Pljevljima ne daje, ama baš ništa za razvoj sporta
u Pljevljima. To je jedan od primjera. Da ne govorim o ostalim primjerima, to je jedan od često
upotrebljavanih primjera.
Koliko je centralizacija na djelu vidi se i u rezultatima. Svi sportski kolektivi su
praktično pred gašenjem, kada je u pitanju sjever republike, nerazvijeni dio, ili jedva sastavljaju
kraj s krajem, ...(Prekid)... veoma veoma loša situacija, što govori da je centralizacija na
djelu ne samo sada, nego već dugi niz godina. Sjetimo se samo Košarkaškog kluba Budućnost
kada je trebala reprezentacija lična predsjednika tada Crne Gore, koliko je ulagano u taj klub,
to je bila legija stranaca. Ne vjerujem da je to doprinijelo razvoju košarke Crne Gore, osim
prezentaciji jedne partije i jedne ličnosti. Tada su dovedeni košarkaši sa sviju strana, dati su
milioni eura, a ne vjerujem da je nešto to značajno doprinijelo razvoju sprota.
- 179 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolega Mugoša.
MIOMIR MUGOŠA:
Ako vi to tako nazivate depeizacija, podgorizacija, itd. Podgorica je glavni grad
Crne Gore i on je dužan da obezbijedi uslove za reprezentativni sport tamo gdje je to
neophodno. A što se tiče politike Saveza i politike Vlade mislim da ćete biti demantovani
time što su mnogobrojne međunarodne ili klubske reprezentativne predstave učinjene i u
Baru, i u Bijelom Polju i u Pljevljima.
Prema tome, ne možemo o tome govoriti da je sve centralizovano u Podgorici.
Nije tačno da nije ulagano i u drugim krajevima Crne Gore. Nova sportska dvorana
je napravljena u Ulcinju, nova sportska dvorana je u Pljevljima, nova sportska dvorana
je u Bijelom Polju, u Plavu, odnosno u Rožajama, ja ne znam da li u Plavu ili Rožajama
sada, i u Plavu i u Rožajama. Ne možete govoriti o tome, ne možete govoriti o propasti
klubova i teškoj situaciji na sjeveru, a da to nije i u sred Podgorice. Najbolji dokaz je
rukometni muški klub koji je osvojio prvenstvo i dalje nije imao novca da se takmiči i
maltene je ugašen. Dakle, nemate tu baš puno argumenata.
A što se tiče funkcionera koji su tamo. Ja sam vaš kolega poslanik, funkcioner
kao gradonačelnik, u ime Glavnog grada i koalicije koja čini vlast u Glavnom gradu,
u Skupštini, odnosno u Upravnom odboru fudbalskog kluba sjede i predstavnici ili odbornici,
ili sjede ljudi koji se razumiju u taj sport. Normalno je da neko ko je zadužen da
referiše o imovini Glavnog grada …. sudbini fudbalskog kluba.
Pomenuli ste ovdje gospodina Čelebića, znači, pomenuo ga je gospodin Labudović,
jer ste me i vi upozorili da sam sa njim polemisao, i baš bih volio da polemišem. Prema
tome, ja veoma dobro pamtim, koncentrisan sam, i tu me teško možete demantovati. Dobro
bi bilo da ima možda više tih ljudi da ulažu u sport kao gospodin Čelebić. Vi nemate
ni jedan sportski kolektiv u Crnoj Gori koji je više kontrolisan zbog medijske kampanje
protiv mene, koja mi ne smeta uopšte, u odnosu na sve druge kolektive sportske u Crnoj
Gori. Ko ne vjeruje može već danas u 17,30 da pogleda, da vidi kako posluje taj sportski
kolektiv.To je jedino akcionarsko društvo u odnosu na važeći Zakon o sportu koje poštuje
sva moguća pravila po zakonu i vjerujte da ljudi izdvajaju, ne da bi oni nešto zaradili kako
se podrazumijeva kod nas, nego da bi zaista pomogli taj sprot. Očekujem da će gospodin
Čelebić, pored četiri teniska terena u kompleksu zvanom Čelebić u Donjoj Gorici kod
UDV, na molbu grada pokušati da napravimo prvi novi otvoreno zatvoreni bazen tamo,
a nadam se brzo i u park šumi u Tološima.
Znači, moramo interese tih pojedinaca razdvojiti. Šta je za profesionalni sport, a šta je ...
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem, imaćete još prilike.
Komentar je prijavio i kolega Branko Radulović. Izvolite.
BRANKO RADULOVIĆ:
Evo, javljam se sad kao Starovarošanin.
Znači moram jer sam tamo proveo i provodim najljepši dio svoga života, i o
našem čuvenom crno sportskom poligonu gdje smo se svi susrijetali i izrasli, zbog kojih
sam i neki put dobijao kritike, da ne rečem nešto drugo od oca, pošto sam provodio tamo
- 180 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
dobar dio svoga vremena.
To je isto, gospodine Mugoša, kad pokušate da oduzmete nama crno, kao da
oduzmete, pojma nemam, Lovćenu nešto, ili da oduzmete Cetinju nešto, ili nešto tako.
Znači, to je faktički jedan kultni, sociološki i sportski i svaki drugi centar u Staroj Varoši i
za to vas molim, kao kolega, da ono što ste naumili ili ne znam niste dobro sagledali, ajde
da korigujete i da tamo napravite nešto čime ćete unaprijediti to crno i što ćete od njega
napraviti uistinu nešto što će moći da pruži različite vrste bavljenja sportom i omogućiti
da to i higijenski, sanitarno i na svakakav drugi način bude upotrebljivo. Mislim da nije
prilično u toj nekakvoj srećnoj, viševjerskoj, višenacionalnoj ravnoteži u Staroj varoši,
potencirati to s jedne strane u odnosu na drugo. Tu dovoljno postoji vjerskih objekata i
s jedne, i s druge, i s treće strane i tu je uvijek postojao jedan sklad, jedna ljubav koja se
vjekovima stvarala, a sa druge strane time bi uskratiti ono osnovno socijalno okupljanje.
Ukinuli ste puteve kroz Staru varoš, devastirana je Stara varoš kroz divlju gradnju
nenormalno. Ona više teško može doći do onoga što je imala obrise kad smo Vi i ja bili
djeca, a posebno iz prethodnog perioda. Hajte da napravite nešto što će uistinu biti život
Starovarošana, a ne nikako mogućnost konflikta.
Ne želim da vam prijetim gospodine Mugoša, ukoliko to nastavite napravićete
jednu reakciju koja nije primjerena niti potrebna danas ...
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolega Mugoša ima riječ.
MIOMIR MUGOŠA:
Ja prvo želim da se zahvalim mom kolegi iz gimnazije profesoru Branku
Raduloviću što sam iz njegove diskusije shvatio da će me PzP podržati u gradskom parlamentu,
jer govorimo o nečemu što je budućnost, i na tome mu se zahvaljujem.
Pošto smo prešli na politiku, a ne na sport, moram da kažem sljedeće: Dakle, regularna
procedura na inicijativu gradonačelnika, prihvaćena od strane Parlamenta, parcela
katastarska, površine cirka pet hiljada kvadrata dodijeljena je za mešihat islamske zajednice
Crne Gore, dakle ne za vjerske objekte.
Druga stvar, islamska zajednica je dio te svoje parcele ustupila za izgradnju kulturnog
centra svih Muslimana i Bošnjaka Crne Gore. Toliko o tome.
Zašto se ljudi bune To crno, mnogi ne znaju šta je crno i šta je nekad bilo na
crnom i kako je crno izgledalo. Ko je duže živio u Staroj varoši zna. Slažem se s vama apsolutno
ako iskreno govorite, ja iskreno govorim uvijek, govorim o tome da je Stara varoš
uvijek bila nešto što je bio suživot vjekovima i treba da ostane. To je najveća vrijednost
politike u kojoj ja učestvujem preko 20 godina i pokazala je, izdržala probu vremena u
odnosu na čitav prostor bivše Jugoslavije i kao država i posebno Podgorica.
Dakle, često me optužujete da sam lokal patriota, da ne volim da neko dolazi
navodno u Podgoricu, jer drugi nemaju pravo pristupa Podgorici. Upravo, bogatstvo
Podgorice je to što je Podgorica Crna Gora u malom i što je to mjesto takmičenja najkvalitetnijih,
najboljih da zauzmu pozicije i da se dokažu tamo gdje se možda i najteže
dokazati u Crnoj Gori svakog dana, svake sedmice, svakog mjeseca.
Konkretno da se vratimo na sportski teren. Ja znam zašto se dijelom ljudi bune i
ko se tamo buni i vrlo je dobro što je prilika da primim te ljude da im saopštim sljedeće.
- 181 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Tamo postoji velika uzurpacija i ja veoma dobro znam gospodine Raduloviću sve susjede
i njihova prezimena i one koji su prodali zemlju i kako su je prodali. Eho te bune zašto
će tamo da sjede ljudi i upravljaju islamskom zajednicom i da dominiraju u upravi tog
kulturnog centra Muslimana i Bošnjaka, upravo je nekoliko Muslimana iz Stare varoši
zato što će tamo biti ljudi, građani Crne Gore, koji su porijeklom ili žive na sjeveru Crne
Gore. Za mene je to potpuno jasna priča i tu odstupanja nema ni za milimetar. Samo ne
zaboravite, gospodine Raduloviću, da je to mjesto do skoro, nije se niko bunio, stjecište,
uglavnom, narkomana i jedno zapušteno igralište.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Biće još prilike, imamo još dvojicu....
Samo pola minuta. Izvolite.
MIOMIR MUGOŠA:
Molim vas, samo da završim sa kolegom Radulovićem.
To nas upućuje na plan koji je prirodni nastavak Stare Varoši, drugačije se zove,
da smo već u alternativi, ali bez improvizacije, u skladu sa važećim planom Ljubović .....
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolega Genci Nimanbegu. Izvolite.
ZARIJA PEJOVIĆ:
Ja bih želio da kažem repliku, zbog toga što je gospodin Mugoša iznio jednu neistinu
vezano za Pokret za promjene, a to je da mi imamo namjeru da ga podržimo 19. jula
za gradonačelnika. I dozvolite mi da ....
Dakle, Pokret za promjene nema namjeru da podrži gospodina Miomira Mugošu
za gradonačelnika, to ne bi bilo legitimno jer je koalicija Za bolju Podgoricu svoju kampanju
gradila protivno i na kritičkom odnosu prema radu gospodina Miomira Mugoše.
U prvom redu ta kritika je bila usmjerena na činjenicu da je Glavni grad Podgorica za
ovih 11 godina kumulativno ukupno imao 750 miliona eura budžeta. Kad uzmemo investicione
projekte, saberemo njihovu realnu vrijednost, mi zaista ne možemo da nađemo
opravdanje za polovinu tih sredstava i to je suštinski, ključni razlog zašto ćemo glasati
protiv gospodina Mugoše.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Molim kolegu Gencija Nimanbegua, ima komentar. Kolega Genci Nimanbegu
ima komentar.
Ovo je bila, ne nije bio komentar, bila je replika, jer ste u komentaru sa gospodinom
Radulovićem iznijeli stav u odnosu na PzP, i molim vas kada imamo komentare
usredsredimo se na onog kolegu u diskusijama prema kojima imamo mogućnost da
komentarišemo.
Kolega Genci Nimanbegu. Izvolite.
- 182 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
GENCI NIMANBEGU:
Hvala, gospodine potpredsjedniče.
Imam komentar na izlaganje gospodina Mugoše, koji je u obraćanju kolegama
iznio jednu informaciju koju ja želim ispraviti. Naime, gospodin Mugoša je govorio da
je nova sportska hala u Ulcinju izgrađena i građani bi to shvatili kao da je to rađeno uz
pomoć Vlade Crne Gore. Ja želim samo pojasniti da je taj sportski objekat izgrađen uz
veoma veliko angažovanje preduzetnika koji su sami školsku halu, u dogovoru sa direktorom
škole, renovirali i izgradili u vrijednosti od 500 hiljada eura i vrijednost investicija
države po mojoj informaciji ne prelazi preko 30 hiljada eura, to je pomoć u parketu.
Dužnost mi je, jer sam građanin Ulcinja, da to kažem jer ne bi trebalo, znači velika
obaveza i dug koji Vlada Crne Gore ima prema Ulcinju bi trebalo uskoro i da se materijalizuje
u novoj sportskoj hali, jer ova sportska hala je samo dovoljna za srednjoškolske
priredbe, za školske aktivnosti i možda za pojedini klub. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Odgovor ima kolega Mugoša. Izvolite.
MIOMIR MUGOŠA:
Prvo, nema spora, najbolje ste potvrdili moju diskusiju do sada. Država je i grad na
lokalnom nivou, i upravo ono što sam rekao, bez pomoći sponzora i mecena ne možemo
brzo doći da napravimo najbolje uslove i oko toga nema nikakvog spora. Vi ste precizirali
da je ipak država učestvovala sa određenim sredstvima. Ja zaista ne znam procenat, koji
i kako, ali ja mislim da tu nema spora i da je upravo vaše javljanje najbolji dokaz kako bi
trebalo da bude i gdje je to moguće svuda u Crnoj Gori. Znači oko toga nema spora.
Oko ovoga što je rekao kolega Pejović, znači ja sam veoma pažljivo saslušao,
nisam bio maliciozan, ali sam iskoristio priliku jer mi je rekao gospodin Radulović, da
pogledam da to uredimo, da to uradimo kako treba, da ne bude problema. Ja sam shvatio
da kad neko iz vrha jedne stranke to saopšti da je to promjena mišljenja. Ili,naravno, priznavanje
realnosti.
A to što se tiče nečega što ste vi napravili u opoziciji, to je vaše legitimno pravo.
Dakle, niti je DPS, niti je Miomir Mugoša na nivou države, na nivou Glavnog grada
uticao da vi par dana poslije objavljivanja izbornih rezultata, saopštite da koalicija Bolja
Podgorica ne postoji. Prema tome, nemojte meni upućivati te kritike, to je stvar vas iz
opozicije koji ste imali dogovore. Kako ste ih radili između vas, to zaista nije moje, to
neću da komentarišem komentarisati. Stvari su potpuno jasne da im ne treba tumač.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Proceduralna intervencija. Izvolite.
SLAVEN RADUNOVIĆ:
S obzirom da sam od onih koji su bili na listi koalicije za bolju Podgoricu, ja bih
pošto nema gospodina Nevena Gošovića ovdje da ispravim gospodina Mugošu da to
nije tačno, niko nije rekao da ne postoj i, bar ne nekoliko dana nakon, kao što ste vi rekli,
izbora, nego da ne funkcioniše na najbolji način što je možda tačno, a vi sad tražite alibi
- 183 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
za ljude iz koalicije za Bolju Podgoricu koji treba da vas podrže 19. Jer to pričate terminologijom
koju oni koriste.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Nije bila proceduralna intervencija nego ipak suštinska.
Ne, idemo dalje, imamo još jedan prijavljeni komentar. Molim vas, kolega Mugoša,
dakle već pola sata smo na ovoj priči - komentari i odgovori na komentare i bojim se da
zaista nećemo stići da ovu tačku dnevnog reda završimo u predviđenom roku, tim prije
što imamo prijavljen još jedan komentar kolege Kaluđerovića u ime Kluba Socijalističke
narodne partije. Izvolite.
VELIZAR KALUĐEROVIĆ:
Hvala vam, gospodine potpredsjedniče.
Poštovana Skupštino, kolega poslaniče Mugoša,
Nisam imao namjeru da komentarišem vaše izlaganje povodom predloga zakona
o sportu, ne sporeći da vi imate pravo na lični sud da se radi o kvalitetnom predlogu zakona,
i ne sporeći vaše pravo da ignorišete i činjenicu da je i iz vašeg poslaničkog kluba
sa desetak amandmana napadnut tekst predloga ovog zakona. Čak sam htio nekako preći
i preko činjenice da ste svoje izlaganje dijelom zloupotrijebili promovišući, kao poslanik
koji je i gradonačelnik Glavnog grada, određene investicione projekte u oblasti sporta. Ne
sporim da ih je bilo ali je eventualno korektno bilo da javnosti saopštite realnu sliku stvari
oko toga pa da ja, kada to vi niste učinili, pokušam da vam pomognem i da vas podsjetim.
Dakle, sportska dvorana Beglaci u Zeti, kamen temeljac 2000. godina, kamen temeljac je
stavljen 2000. godine. Ulaganja budžetska zadnjih godina, najčešće se desi da se predvide
pa ih uopšte nema, a sada su na nivou koji obezbjeđuje, ako se takva dinamika i
iznos bude pratio da će se završiti u narednih desetak godina. Dakle, da realno gledamo
stvarima u oči.
Gospodine Mugoša, vi ste davno građanima Podgorice obećali pet otvorenih bazena.
Ima ih do sada dva. I ono zbog čega priznajem da sam se posebno javio, to je na
molbu grada. Preduzeće Čelebić će raditi u Donjoj Gorici oko univerziteta UDG, čije je
preduzeće jedan od suvlasnika zajedno sa gospodinom predsjednikom vaše partije i još
nekim subjektima.
Šta to znači gospodine Mugoša Glavni grad je iz budžeta za dva bazena platio
nešto manje od pet miliona evra. Kakva je to sloboda da od preduzeća Čelebić tražite
Shvatio sam da je donacija za jedan otvoreni bazen koja je na nivou, vjerovatno milion ili
nekoliko miliona evra i sa dobrim izgledima kada to izgovarate iza skupštinske govornice
da će oni to uvažiti. Zar građani i ovaj parlament ne zaslužuju malo bliže informacije oko
toga
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
MIOMIR MUGOŠA:
Prvo, ja nisam rekao, ili me niste dobro slušali. Ja sam rekao i prvu stvar koja nije
završena, pomenuo sam dvoranu u Beglacima i pomenuo sam novi veliki, na mjestu one
- 184 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
velike rupe stare koja nije imala dimenzije prema standardima, otvoreni bazen. Rekao
sam i ponavljam da smo završili, zbog problema finansijskih u sportu, malu nekada,
bazensku dvoranu. Nismo htjeli da je pretvaramo u bazensku dvoranu, da napravimo
jednu dvoranu koju ćemo vjerovatno predložiti Skupštini grada da svi sportski kolektivi u
Glavnom gradu koriste tu dvoranu, a da to urade zajednički Vlada i Glavni grad, o čemu
bi, naravno svi građani bili obaviješteni.
Znači, to nije nekorektnost, i tačno je da smo za ovu godinu preusmjerili sredstva
za sanaciju ovih šteta i dali prednost u novcu našem učešću u obilaznici oko Golubovaca
u odnosu na tu sportsku dvoranu.
Prema tome, ovo drugo nijeste vjerovatno dobro ili precizno informisani, ali u
svakom slučaju želite da pomenete DPS, njenog predsjednika, njegovo učešće u Univerzitetu.
Znači moramo da razdvojimo te stvari. Tačno se zna šta pripada kompleksu UDG,
vjerujte nisam se interesovao, ko koliko i kako učestvuje u UDG. Ali, na kompleksu
zemljišta koje je pripalo poslije sudske presude, gdje se grad sudio da ostane to njemu,
a vi bi trebali ponešto isto da znate iz prethodnog vremena i bavljenja politikom, ja sam
se godinama borio za to ali je sud tako presudio, iako je sud za to zemljište prije 15-20
godina drugačije presudio i jednog čovjeka poslao na izdržavanje kazne tamo.
Znači, nijesam ja molio da nam neko to donira, nego u kompleksu sportskih terena
koji pripadaju kompaniji Čelebić sam zamolio da daju prednost, pored sada četiri
pet teniskih terena da se napravi jedan bazen koji neće služiti samo studentima nego
svim građanima u Donjoj Gorici. Jednako sam tako pokušao da to uradimo na Starom
Aerodromu, ali je kriza učinila svoje, jer se kompanija Rokšped javila, predala projekat
i odustala od tog projekta.
I konačno, mi ćemo vjerovatno sada kroz privatno javno partnerstvo raspisati
uređenje park šume koje je sada park, nekad je bila zaštitna šuma u Tološima, da napravimo,
kroz privatno javno partnerstvo, jedan bazen koji bi služio građanima bloka V,
VI, dijela grada preko Morače i vjerovatno studentima koji žive u studentskom domu u
kompleksu državnog Univerziteta. Dakle, nema nikakve zlouptorebe oko toga i ne krijemo
nikakvu činjenicu niti je možemo sakriti.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Poslije ovog kraćeg učešća u raspravi kolege Mugoše, nastavljamo dalje.
Veselinka Peković ima riječ. Nakon nje kolega Milorad Vuletić. Izvolite.
VESELINKA PEKOVIĆ:
Zahvaljujem potpredsjedniče.
Poštovana Skupštino, gospodo iz ministarstva, poštovani građani,
Pitanje sporta i pitanje nacionalnog dostojanstva, kao i pitanje nauke, kulture i
obrazovanja. Jer samo u ove oblasti uložen novac nije trošak već investicija.
U rasporedu naših društvenih prioriteta sve oblasti su, na žalost, sišle na margine
društva, izdvajanja konkretno za sport, s obzirom na to da danas govorimo o predlogu
zakona o sportu su na nivou statističke greške, izgleda da se sport posmatra kao nešto
potpuno efemerno.
Ako imamo onu krilaticu da je fudbal najvažnija sporedna stvar na svijetu, onda
bismo mogli za sport reći da je sporedna stvar u Crnoj Gori s obzirom na izdvajanja za
- 185 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
sport. Naime, izdvajanja za sport u Crnoj Gori u 2011. godini iskazana u budžetu su
0,03%. Premijer Lukšić je na sjednici Skupštine, 29. decembra 2010. godine, u svom ekspozeu,
rekao: “Vlada će ulagati u sport i sportsku infrastrukturu. Predložićemo Skupštini
novi zakon o sportu, a tražiću od budućeg Ministarstva prosvete i sporta kao i Uprave za
sport i omladinu da predlože model sistemske podrške sportovima i sportistima na klubskim
i reprezentativnim takmičenjima koji na najbolji način doprinose prepoznatljivosti
i pozitivnom imidžu Crne Gore u svijetu, ali i stvaranju uslova za masovno bavljenje
sportom u Crnoj Gori”. Da li se sve to može obezbijediti sa 0,03% izdvajanja za sport iz
Budžeta Crne Gore
U jednoj dobroj knjizi o himni, baš se zove Knjiga o himni koju sam davno čitala,
sjetila sam se kako jedan osnovac povezuje nacionalno dostojanstvo sa sportom, pa
odgovarajući na pitanje- šta je himna, kaže - himna je kad svi stoje i pjevaju, a sportisti
plaču. Ovakvim ulaganjem u sport ne preostaje ništa drugo nego da svi sportisti sa svim
ljubiteljima sporta u Crnoj Gori briznu u plač s obzirom na finansijsko stanje u sportu.
Veliku poruku sport nosi sa sobom i najlakše uspostavlja pokidane kontakte,
a nama je i te kako potrebno da što brže uspostavimo pokidane veze i pokidane kontakte.
Sport ima za cilj da socijalizuje ljude, da razvije i promoviše nacionalne vrijednosti,
promoviše toleranciju, štiti različitost po raznim osnovama (vjerskoj, kulturnoj,
političkoj, rasnoj) vraćajući moral u svoje okvire. Sport vraća moral i društvu u cjelini,
odnosno smanjuje vidove nasilja, negativnih pojava koje se iz društva neminovno pretaču
u sport i ugrožavaju njegove suštinske vrijednosti i moralnu osnovu društva.
S obzirom na to da veoma značajna oblast u ovom predlogu zakona se odnosi na
vrhunske sportiste i zaslužne sportske radnike ja i moj kolega, Vasilije Lalošević, podnijeli
smo dva amandmana na čl. 24 i 25 i na član 32 ovog predloga zakona. To je amandman
koji se odnosi na zlatne Čileance. Naime, jedan od najvećih sportskih rezultata
koji je zadivio čitav sportski svijet bilo je osvajanje zlatne medalje na svjetskom omladinskom
prvenstvu u Čileu 1987. godine. Tu zlatnu jugoslovensku reprezentaciju činili
su petorica crnogorskih sportista: Dragoje Leković, Predrag Mijatović, Ranko Zirojević,
Slaviša Đurković i Branko Brnović. Fudbal, kao najvažnija sporedna stvar na svijetu tada
i danas, uz uvažavanje svih ostalih sportova, je u centru pažnje sportske javnosti, a priče o
zlatnim Čileancima se i dalje prepričavaju. Međutim, činjenica je da se država Crna Gora
do danas nije tim sportistima na adekvatan način odužila. Ovo je prilika, s obzirom na
podnošenje ovih naših amandmana, da se država Crna Gora na neki način odnese prema
tim sportistima, jer petorica iz Crne Gore je činila članove te reprezentacije. Jedan veliki
“Partizan”, veliki sportski klub, nije imao tada ni jednog svog fudbalera u toj reprezentaciji.
Insistiraću, ali to ću kada bude riječ o amandmanima, na tome da se ovim ljudima,
uglednim sportskim aktivistima i vrhunskim sportistima na neki način država oduži. Hvala.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Ministar Stijepović. Izvolite.
SLAVOLJUB STIJEPOVIĆ:
Zahvaljujem.
Gospođo Peković, samo da pojasnimo dvije stvari i to prvo oko procenta izdvajanja
iz Budžeta. Jednu nulu ste dodali, pa presaberite to u vašim računima. Slažem
- 186 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
se sa vama da koliko god bi prema sadašnjem iznosu budžeta ulagali u sport mislim da
bi bilo nedovoljno imajući u vidu da je naš sport, na sreću, daleko iznad ekonomskih i
materijalnih mogućnosti države. Rekao sam već da država ne može da prati adekvatno
uspjehe sportista. To je činjenica i zato treba svi, ne samo Vlada, nijesu sportisti samo
naši, sportisti su i vaši, sada ćete imati Zakon o finansiranju političkih stranaka, brzo,
pa dajte doprinos, dajte procenat sa nulama, dajte 0,01. Uplatite vi iz vašeg budžeta bilo
kojem sportisti, bilo kojem sportskom kolektivu, biću vam zahvalan kao ministar sporta.
Pozivam sve ne u ovoj sali, nego sve građane da svako ko može ulaže u sport, da ulaže i
da pomaže. Znajte, pominjali smo neke ljude. Zahvalan sam tim ljudima što su ulagali u
sport. Budite sigurno ni Berluskoni nema profit od Milana, od kluba. On je u deficitu što
se tiče kluba, naravno to donosi neke druge benefite. Prema tome, budite sigurni da ljude
treba poštovati sve koji ulažu u sport i volio bih da ih ima više.
Oko onoga što je rekao premijer Lukšić, upravo to i radimo. Osnov za sistemsku
podršku u sportu je ovaj zakon a viđeli ste tamo da na osnovu njega donosimo nacionalni
program razvoja sporta i donosimo ga u saradnji sa lokalnim upravama čije ćemo
mišljenje da tražimo odmah ako bude usvojen ovaj zakon, tako da sam želio da podijelimo
činjenice oko ove vaše dvije konstatacije. Nikada dovoljno ulaganja u sport. Pozivamo
sve koji mogu da nam pomognu, a ovo je u postupku sistemskog rješavanja stanja
u sportu, donošenje ovog zakona koji je osnov za sve to. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ.
Zahvaljujem.
Gospođo Peković, izvolite.
VESELINKA PEKOVIĆ:
Gospodine ministre, dijelim vaše mišljenje da koliko god da se izdvaja za sport
malo je jer niko ne može biti reprezent jedne države kao što to može biti sportista, kao
što to može biti naučni radnik, kao što to može biti umjetnik. Takođe se slažem sa onim
iz vašeg uvodnog izlaganja da za vrhunske sportiste i za vrhunski sport treba da izdvaja
što više privreda i privredne djelatnosti. Međutim, s obzirom na stanje u kojem se nalazi
naša privreda teško da se može računati na neko poboljšanje finansijsko u oblasti sporta,
tako da takođe dijelim mišljenje sa vama. Samo veliki entuzijasti kakve mi imamo u
Crnoj Gori mogu osvajati vrhunske sportske rezultate, oni koji istinski vole sport, oni koji
istinski žele da prezentuju svoju državu u zemlji i u inostranstvu.
Što se tiče izdvajanja za sport, pa da to uradimo ravnomjerno.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Idemo dalje.
Kolega Milorad Vuletić ima riječ, nakon njega kolega Zarija Pejović. Izvolite.
MILORAD VULETIĆ:
Zahvaljujem, gospodine predsjedavajući.
Gospodine ministre, uvažena gospodo poslanici, uvaženi građani,
Kao što sam i rekao u ranijem obraćanju danas, sportisti zaista su jedni od naših
najboljih reprezenata i ambasadora, kako unutar teritorije Crne Gore tako i van granica
i time se ponosimo i imamo se čime ponositi. Svoju priču ću danas fokusirati više u
- 187 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
afirmativnom smislu jer jednim dijelom dolazim iz sporta iako to tamo radim bez novca,
da se zna, i volonterski u svojstvu predsjednika Atletskog saveza Crne Gore i sporta gdje
smo, kako građani kažu i svjetska javnost to cijeni, napravili bum u prethodne četiri godine
u liku evropskog vice šampiona - juniorskog Marije Vuković i svjetskog šampiona,
takođe u liku iste djevojčice. Nadam se da ćemo Crnu Goru obradovati rezultatima sa
predstojećeg evropskog prvenstva, od 20. do 25.ovog mjeseca koje se održava u Talin sa
novim medaljama. Pa i ako to nekome nije po volji ja tu ne mogu ništa, ali se nadam da
je opšte stanje nevezano ni za politička razmišljanja ni za političke konotacije da u Crnoj
Gori sportisti uživaju visoki rejting i da ih treba u svakom smislu podržati.
Što se tiče samog zakona vrlo kratko jer sam na nekim od odbora imao prilike
svoje stavove da iznesem, reći ću sljedeće: da oblast sporta u Crnoj Gori se definiše kao
djelatnost od javnog interesa, u konkretnom slučaju razmatramo i nadam se na ovom
skupštinskom zasijedanju usvajamo Predlog zakona o sportu kao sistemski zakon u ovoj
oblasti. Pravo na bavljenje sportom je univerzalno pravo svih građana, bez obzira na uzrast,
pol, rasu, jezik, vjeru,nacionalnu pripadnost, društveno porijeklo, fizičku sposobnost,
imovno stanje ili neko drugo lično svojstvo. Opšti cilj ovog zakona je potreba da se sistemski
kroz utvrđene mehanizme propišu uslovi koji doprinose razvoju sporta, osiguravajući
time kontinuiranu edukaciju, adekvatnu infrastrukturu i redovna takmičenja. Zakonom
je definisan pojam sportiste, sportiste amatera, profesionalnog sportiste kao i status i kategorija
sportista koji se stiču na osnovu postignutih sportskih rezultata. Trebalo bi mnogo
više vremena da se elaboriraju pojedine stavke zakona, ali ono što hoću da kažem to je da
se radi o sistemskom zakonu koji reguliše uopšte bavljenjem sportom, bavljenjem sportom
prije svega u smislu školskog sporta, rekreativnog sporta, masovnog sporta, bazičnog
sporta i u smislu tretiranja vrhovngo sporta kroz klubove i nastupe reprezentativne.
Ono što je najvažnije i najbitnije, a imao sam prilike da pogledam kroz izgradnju
infrastrukturnih sportskih objekata da je Crna Gora u zadnje vrijeme mnogo napredovala
u dijelu izgradnje potrebnih sportskih infrastrukturnih objekata koje su radile lokalne
uprave zajedno sa Vladom Crne Gore, odnosno zajedno sa državom Crnom Gorom. Dakle,
izgrađene su sportske hale, sportska igrališta otvorenog karaktera, fudbalski tereni,
određene i atletske staze, gdje ih je moglo biti više, a nadam se da će biti prilike. To sam u
razgovoru sa gradonačelnikom i lokalnom upravom ovog grada već u svojstvu predsjednika
Altetskog saveza imao prilike da se informišem da će se i to raditi tokom iduće godine
i u narednom periodu. Mislim da ćemo stovoriti odgovarajuće i dobre pretpostavke
za bavljenje bazičnim sportom u Crnoj Gori, prije svega mislim na atletiku, plivanje i
gimnastiku.
U dijelu finansiranja naravno da se zalažem da tu treba svi zajedno da damo doprinos
jer država sama ne može sve izdvojiti na svojim leđima iako izdvaja 0,03% iz
Budžeta ili 5 miliona, što je dovoljno za ovu godinu, da se servisisiraju reprezentativni
nastupi i ostale potrebe po pojedinim sportskim granama. Ono što želim u nedostatku vremena
još da kaćem, a to je da bi trebalo sagledati eventualno da se nađu olakšice u smislu
donacija, sponzorstava kod određenih privrednih subjekata ili pojedinaca na način da bi
se oni u onom dijelu koji izdvajaju za sport mogli osloboditi određenih poreza ili utvrditi
neke carinske olakšice, a u drogm dijelu sve zavisi kako se organizuju i nacionalni savezi
i lokalni i kako prihvata lokalna zajednica i uopšte građani -.....finansiranje nekog kluba
u svojoj sredini. Vrijeme mi više nedozvoljava i zato kažem da ću podržati svesrdno ovaj
zakon jer je to živa materija i da trpi kritiku a da trpi i mogućnost njegovih izmjena u
- 188 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
dogledno vrijeme u oblastima gdje se bude vidjelo da to nije u redu i da ne funkcikoniše.
Nadam se da ćemo ogromnom većinom podržati ovako dobar zakon koji je kompaktibilan
sa evropskim standardima i sa zakonima iz okruženja. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala.
Kolega Pejović sada ima riječ, a nakon njega koleginica Branka Tanasijević. Izvolite.
ZARIJA PEJOVIĆ:
Zahvaljujem, predsjedavajući.
Teza koju će Pokret za promjene zastupati povodom zakona je da sport treba vratiti
sportistima a ne političarima. Dakle, smatramo da su prevelike kompetencije Vlade
Crne Gore jer Vlada odlučuje o nacionalnom programu o finansiranju, o kontroli. To su
prevelike kompetencije, uzgred budi rečeno da se ljudi iz oblasti politike često nalaze na
čelu upravnih odbora sporta što dovodi do svojevrsnih konflikta interesa. Imam jedan
primjer iz lokalnog paralementa kada je odbornik, kolega Aleksandar Blečić, postavio
odborničko pitanje - kako se troše sredstva lokalne samouprave Podgorice za fudbalske
timove. Odgovor je pokazao da jedan tim, “Budućnost”, troši 74% sredstava dok “Zeta”
koji je šampionski tim troši svega 0,9% sredstava. Smatram da je ovo primjer kako politika
utiče na raspodjelu sredstava u sportu. Želio bih da “Budućnost” dobije još toliko
sredstava i da mi pod Goricom opet možemo da gledamo fudbalere kakvi su bili fudbaleri
Mijatović i Savićević. Međutim, moramo voditi i računa o kriterijumima po kojima
se sredstva raspodjeljuju i moramo izbjeći negativan uticaj političkih moćnika. Ono što
otvara pitanje koje takođe otvara ovaj zakon o sportu jeste pitanje stipendija za mlađe
generacije. Ovaj zakon to ne rješava. Studirao sam jedno vrijeme u Milanu i kako sam
živio na periferiji, šetajući, imao sam prilike da vidim posebno vikendom timove djece
(uzrasta do 10-12 godina) koji su u pravim dresovima, koji imaju sudije, imaju timove i
vidio sam kako se školuje podmladak i konstatovao da nije slučajnost što italijani imaju
tako kvalitetan fudbal. To su čitave strategije, talenat na koji se mi često oslanjamo prosto
nije dovoljan. Potrebno je imati sredstava i imati prave strategije.
Takođe ono što ovaj zako ne rješava a to je pitanje profesionalnost. Profesionalan
je onaj tim gdje su više od polovine sportista, gdje im se uplaćuju doprinosi, doprinosi kao
zaposleni.Mi smatramo da bi prva liga trebala da bude profesionalna a ako timovi nemaju
obveza da se profesionalizuju, oni to neće uraditi. Mi smatramo da ove ljude treba, koji
su u prvoj ligi, obezbijediti i uopšte ljude koji se bave prvoligaškim sportovima na taj
način što će biti u potpunosti profesionalizuju, naravno sa finansijskog aspekta. Zatim,
ono o čemu se često govori a to je da je sport biznis. Sporst jeste biznis, vidjeli smo koliko
koštaju pojedine fudbalske transakcije i zbog toga je potrebno, kao što je to normirano u
srpskom zakonu, tražiti da se objavljuju revizije nadležnih revizora. Dakle, revizori treba
da vrše reviziju sportskih timova i da nalaz revizora publiku u javnosti. Kada se neki
sportski tim konstituiše kao akcionarsko društvo i pravna i fizička lica mogu investirati u
klubove, jer je to i jedna vrsta biznisa. Takođe, ne postoji kategorizacija sportova i takođe
nijesu riješeni agenti koji posreduju prilikom prelazaka sportista iz jednog tima u drugi.
Sve u svemu ovaj zakon, moram da konstatujem, jeste prilično štur, glasaćemo protiv njega,
daje veliku koncentraciju Vladi, i smatramo da treba uraditi kvalitnije rješenje zakona.
Vidjeli smo da je, konkretno u vijestima od utorka 5. jula, novinar Slaviša Živaljević vrlo
- 189 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
kvalitetno izvjestio o ovom zakonu. Tu se konstatuje upravo komparativna analiza sa
srpskim zakonom za koji se kaže da je mnogo kompletniji. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala vama.
Koleginica Tanasijević ima riječ, a nakon nje kolega Golubović. Izvolite.
BRANKA TANASIJEVIĆ:
Poštovani gospodo potpredsjednici, gospodo iz Vlade, kolege poslanici, poštovani
građani,
Osnovni razlozi za donošenje novog zakona o sportu su kvalitetnije uređivanje
ove oblasti sa ciljem razvoja i promocije principa vrijednosti sporta. Sport je jedan od
složenih fenomena koji su predmet interesovanja mnogih nauka, medicine, biologije, sociologije,
ekonomije, kulture, antropologije, pedagogije, prava, istorije, etike, politike
itd. U sociološkom smislu sport ima zaštitnu funkciju jer predstavlja zdravu alternativu
i smanjuje rizik od ulaska u bilo koji oblik socijalne patologije. Vaspitna funkcija sporta
se manifestuje kroz preoblikovanje ili oblikovanje ličnosti, podstičući razvoj poželjnih
crta karaktera, samodisciplinu, upornost, istrajnost, sigurnost, ambiciju, marljivost,
odgovornost, poštenje. Razvija takmičarski duh, postojanost, osjećaj lične vrijednosti i
pripadnosti grupi. Najšira je osnova međuljudskog druženja i oblik univerzalne ljudske
komunikacije. Sport ima značajan uticaj i na socijalizaciju ličnosti jer je to ambijent sa
ustanovljenim navikama i vrijednosnim sistemima. Tim povodom Johan Koizinga, jedan
od najpoznatijih teoretičara igara, smatra da je sport jedan od osnovnim elemenata moderne
civilizacije u kome se susreću intelektualna i fizička kultura. Sport nije samo razvijanje
vještina i snage već i duhovnim vrijednosti. On je ritam i borba, kulturna vrijednost
od velikog značaja.
Predlogom zakona o sportu definiše se predmet, pojam i djelatnost, načela na
kojima se sport zasniva i obaveza primjene sportskih pravila. Takođe, definiše se pojam
sportiste, sportiste amatera, profesionalnog sportiste, kao i status i kategorije sportista
koje se stiču na osnovu postignutih sportskih rezultata. Predlogom zakona je predviđeno
da svake godine Ministarstvo na predlog Nacionalnog sportskog saveza proglašava
zaslužnog sportskog radnika za izuzetan doprinos u razvoju i afirmaciji sporta u Crnoj
Gori. Takođe, propisano je da sportistu godine na predlog nacionalnih sportskih saveza
bira Crnogorski olimpijski komitet. Pošto sport i sportska rekreacija imaju veliki značaj za
rehabilitaciju osoba sa invaliditetom, Predlogom zakona je predviđeno osnivanje sportske
organizacije lica sa invaliditetom. To smatram izuzetno važnim za proces njihove socijalizacije,
odnosno kvalitetne integracije u društveni ambijent. Predlogom zakona izričito
se zabranjuje uzimanje doping sredstava u skladu sa Međunarodnom antidoping konvencijom.
Da bi se ova konvencija dosljedno poštovala, Vlada će obrazovati nacionalnu
komisiju za borbu protiv dopinga u sportu. Dio Predloga zakona koji je izazvao najveću
pažnju sportske i druge javnosti odnosi se na pravo na doživotnu mjesečnu naknadu i pravo
na premiju, odnosno član 25. Neću govoriti o tome jer su to uradili prethodni učesnici
u raspravi, a sigurna sam da će o tome biti riječi i u narednim diskusijama.
Ono što želim da istaknem poslije ovih diskusija, da je Predlog zakona o sportu
kvalitetnije rješenje od važećeg zakona iz 2004. godine. Usklađen je sa evropskim zakonodavstvom
i potvrđenim međunarodnim konvencijama. Njegovim usvajanjem postiže
- 190 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
se jedan od izuzetno važnih ciljeva, a to je unapređenje razvoja sporta u Crnoj Gori. Nadam
se da će usvajanje ovog zakona biti jedna od stimulativnih mjera za mlade, da se
opredijele za aktivno ili rekreativno bavljenje sportom. Ovo naročito iz razloga jer mladi
veliki dio vremena provode u zatvorenom prostoru pred kompjuterom, nedovoljno se
komunicira na pravi način. Savremena tehnološka civilizacija, pored pozitivnih efekata,
dovela je čovjeka u rizik da postane asocijalno biće. U tom smislu veoma je značajna
uloga sporta. Ovu dimenziju istakao je jedan broj kolega poslanika, što je sa aspekta
sociologa smatram izuzetno važnim. To me istovremeno ohrabrilo da će ova diskusija i
rasprava o ovom zakonu ići u nekom drugom smjeru. Iz tog razloga, za kraj bih željela
da kažem da je suština ovog zakona da rezultat sportskog dešavanja uvijek je oni koji su
pobijedili i oni koji su izgubili. Međutim, oni koji se bave sportom su pobjednici i onda
kada gube. Oni koji politizuju sport gube i onda kada sportski dobijaju. Zbog toga je sport
toliko važan i zbog toga je i ovaj zakon toliko važan. Upravo ću pokazati da sport homogenizuje
i spaja ljude, što bih voljela da završimo jednom rečenicom koleginice Veselinke
Peković koja je rekla: ,,Svako ulaganje u sport nije trošenje, to je investicija”. To je ono
što poručuje ovaj zakon - svaka politizacija je zločin. Hvala.
PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER:
Hvala, gospođi Tanasijević.
Komentar izlaganja poslanik Emilo Labudović. Izvolite.
EMILO LABUDOVIĆ:
Uvažena koleginice, slučaj je htio da ono što sam smatrao kao najveću falinku
ovog zakona podijelim sa vama, zahvaljujući činjenici da ste sport kao djelatnost i ovaj
zakon sagledali iz jednog veoma bitnog, a to je sociološkog ugla po kome je, za razliku
od osnovnog načela ovog postindustrijskog društva gdje je rezultat mjera svega, ponovo
neophodno vaskrsnuti onu De Kubertenovu da je važno učestvovati. Upravo iz tog ugla,
očekivao sam da primijetite, baš kao sociolog, ne kao neko ko se razumije i bavi sportom,
onom njegovom esencijalnom i pojavnom obliku, osnovni nedostatak ovog zakona. Svega
četiri, ako u to uvrstim i onaj član koji predviđa osnivanje klubova asocijacija lica koja
su sa hendikepom, svega pet od 106 članova ovog zakona se bavi tzv. bazičnim, odnosno
temeljnim sportom. Nema vrhunskim rezultata bez temeljnog sporta i bez ulaganja u ono
što se zove baza. Ne bih volio da kolega Vuletić ovo shvati kao neku prozivku i motiv
za komentar i polemiku. Neprihvatljivo je da u Crnoj Gori ne postoji nijedan objekat za
bavljenje pravom atletikom kako dvoranskog, tako otvorenog tipa i neprihvatljivo je da
Marija Vuković, jedan vrhunski sportista, bude rezultat samo individualne predisponiranosti,
a ne činjenice da jedna od hiljadu onih koji postižu tu neke približne rezultate.
PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER:
Hvala vam.
Pravo na odgovor. Izvolite, koleginice.
BRANKA TANASIJEVIĆ:
Kolega Labudoviću, mislim da uopšte .... sa mnom polemisati, nego da ste preko
mene htjeli da uputite kolegi neku vrstu kritike. Iz onoga što ste uputili meni mogu da
vam kažem da mi je jako drago što ste prepoznali da je sociološka dimenzija sporta koji
- 191 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
je prepoznala i koleginica Peković jako dragocjena za ovu raspravu danas. Možda je to i
neka senzitivnost koju imamo kao sociolozi, a možda i zato što smo žene, pa očekujem da
će i komentar koleginice Vuković biti otprilike u tom smislu. Dakle, fer plej, pomenuli ste
di Kubertena. Mislim da je najbitnije učestvovati. Znate li zašto smatram da je najbitnije
učestvovati Jer je sport uvijek zdrava alternativa svima onima koji ulaze u rizik socijalne
patologije.
Samo ću kratko pomenuti istraživanje koje sam radila u jedanaest gradova Crne
Gore vezano za zavisnost od droge. Gotovo da nijedan ispitanik koji se aktivno, pa čak i
rekreativno bavi sportom nije u problemu. Danas sam, zaista, imala potrebu da pošaljem
poruku toj mladoj generaciji da ulaze u sport i da je to za njih zdrava alternativa. Ovo
je istovremeno poruka roditeljima jer dijete, kada treba da uđe u sport, ono nije tada ni
sposobno da samo donese odluku, a ljekar kaže da svako dijete može da se bavi nekim
sportom. Znači, dovoljno je da je zdravo i ono može da postigne. Ono što je za njega bitno,
za njega je rezultat da ima samodisciplinu, da poštuje protivnika, da ima takmičarski
duh, da provodi vrijeme i troši energiju na nekom mjestu koje je za njega pozitivno.
Zahvalna sam vam u tom dijelu što ste vi ovaj dio i ovu dimenziju sporta danas pomenuli
ovdje i dali joj značaja.
PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER:
Izvolite, kolega Vuletiću, pravo na repliku.
MILORAD VULETIĆ:
Zahvaljujem, gospodine predsjedavajući.
Nije replika nego pojašnjenje više zbog javnosti. Znam da namjera gospodina
Labudovića nije bila ovakva kakva je baš ispala, a nije baš ni ovako kako je rekao. To da
nema atletskih staza u Crnoj Gori, sportska javnost zna da ima tri izuzetno kvalitetne tartan
staze u Baru, Beranama i imamo u Danilovgradu u okviru garnizona. Činjenica je da
nemamo onoliko koliko treba i da nemamo u glavnom gradu. Nemojte me pogrešno shvatiti,
iznenađuje me od vas da tako pežurativno saopštavate predsjednika jednog saveza
- Marija Vuković je puka nekakva slučajnost koja se sama probila i postala svjetski prvak.
Valjda i vi sami znate, toliko ste, nadam se, edukovani u sportu, nije vam ni obaveza, da
se razumijemo, da ne može ništa slučajno doći, da veliki rad stoji iza toga. Vjerujte da se
ta Marija prati od strane ove države, od strane Ministarstva, od strane Atletskog saveza,
od strane sponzora i njeguje punih četiri godine sa velikim rizikom šta dalje. Znate li gdje
je sada U posljednjih pola godine na pripremama van granica Crne Gore, ne zato što
ovdje nema uslova, nego zato što smo joj obezbijedili kvalitetnog trenera u liku Dragutina
Topića i kompletne ekipe koja treba da prati jednog vrhunskog sportistu, jer je ona
svjetski prvak u juniorskoj konkurenciji, a nadamo se da će rezultatima potvrditi to svoje
i u narednom periodu, ne samo u atletici nego i ...., nego sjutra i Darko Pešić, preksjutra
mnogi drugi jer smo mi bogom dani talentovani za altetske tehničke discipline, prije
svega skakačke i bacačke. Dobri smo i trkači, ali tu zaostajemo i na nivou Balkana, a ne
na .....
- 192 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER:
Hvala, gospodine Vuletiću.
Koleginica Vuković ima komentar izlaganja koleginice Tanasijević. Izvolite.
NATAŠA VUKOVIĆ:
Koleginice Tanasijević, slažemo se u tome koliko su sportske aktivnosti važne
za formiranje zdravih ličnosti u školama, fizičke aktivnosti, promocija zdravih stilova
života, smanjenje nasilja u školi, sve se to kroz sport može na adekvatan način procesuirati.
Međutim, nešto što bih željela da kažem, a to je kakav je često odnos prema sportu
u školama na jednom primjeru iz Bijelog Polja. U Bijelom Polju postoji hala sportova koja
je napravljena u blizini škole ,,Risto Ratković”. Hala je napravljena tako što je između
škole i opštine napravljen sporazum o dodjeli placa za izgradnju sportske hale na taj
način da škola dobije, po završetku izgradnje hale, termine za obavljanje časova fizičkog
vaspitanja u toj hali. Međutim, ni dan danas poslije pet šest godina to ne funkcioniše,
djeca ne ulaze u halu sportova u Bijelom Polju. Doduše, možda je i bolje pošto ta hala ni
do danas nije dobila upotrebnu dozvolu. Druga stvar, na ostatku placa, preko jedne humanitarne
organizacije, napravljen je jedan sportski teren za mali fudbal. Ni to djeca ne
koriste, to je dobila jedna osoba, ne želim ovdje da pominjem imena, koja iznajmljuje za
novac rekreativcima. Cijela škola Risto Ratković je skupljena na nekih stotinjak metara i
tu se održavaju časovi fizičkog vaspitanja kada je lijepo vrijeme, a kada je kiša ili snijeg,
a znate kakvo je vrijeme u Bijelom Polju, oni sjede u učionicama i tako razvijaju fizičke
aktivnosti. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER:
Koleginica Tanasijević.
BRANKA TANASIJEVIĆ:
Vi ste uradili ono što i vaš kolega, jednostavno ste htjeli da pošaljete poruku preko
mene, imate pravo na to, ne zamjeram vam. Vi ste pomenuli jedan primjer, sigurna sam
sa željom da se nešto uradi tim povodom. Onda ću iskoristiti priliku da pomenem gimnaziju
u Nikšiću gdje u organizaciji đačkog parlamenta organizuju sportska takmičenja.
Bila sam jednom u organizaciji takvih takmičenja, nijesam nikakav stručnjak za sport, ali
jesam onaj ko smatra da je sport jako važan, i to je imalo puni rezultat. Želim da se i u
vašoj sredini to uradi na način kako je to urađeno svojevremeno u Nikšiću.
Pomenula bih da je sport važan i za vas i za mene i da smo pomenule i jedna i
druga po jedan pozitivan i jedan negativan primjer, jer sport homogenizuje, on zbližava.
Sigurna sam da se nikada neće desiti da će se po nacionalnoj, političkoj ili bilo kojoj
drugoj osnovi birati oni koji će igrati, pogotovo đaci, neku utakmicu u okviru školskog
ambijenta. Zbog toga, smatram da je izuzetno važno, pošto sport potire političke razlike,
on upravo spaja, da se u školskim uslovima organizuje kvalitetna takmičenja između
učenika, da sport bude taj koji ih opredjeljuje i koji im stvara uslove, ono o čemu govorimo
u okviru zdravih stilova života, a da sportski rezultati budu ti koji će za njih biti
stimulativni, sve drugo nije primjereno školi, niti uzrastu učenika koji pohađaju tu školu.
- 193 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER:
Hvala vam.
SVETOZAR GOLUBOVIĆ:
Poštovane koleginice i kolege,
Nesporna je važnost sporta za mlade ljude, podjednako i za muškarce i žene,
i njegova uloga u stvaranju identiteta i zbližavanja ljudi. Nesporan je razvoj, fizičkih,
intelektualnih i društvenih sposobnosti kroz fizičko obrazovanje i sport koje treba podsticati
kod svih kako unutar obrazovnog sistema, tako i u ostalim aspektima društvenog
života. Nesporna je potreba širenja vrijednosti sporta kroz podsticanje fizičkog i mentalnog
zdravlja i poboljšanja kvaliteta života. Nesporno je da je obrazovni sistem moguće
učiniti poželjnijim koristeći sport kao obrazovni instrument radi povećanog učešća mladih
ljudi i u formalnom obrazovanju i neformalnom učenju. Nesporna je važnost podsticanja
vrijednosti i vrlina kao što su samodisciplina, samopouzdanje i naporan rad koji
podstiče sport pomažući time mladim ljudima da prepoznaju svoje vještine i ograničenja
i da savladaju teškoće sa kojima se susreću u svakodnevnom životu i da im se kao rezultat
toga omogući da postignu svoje ciljeve i da steknu nezavisnost. Nesporno je da
kroz vrijednosti kao što su solidarnost, poštovanje drugih, učestvovanje i pošten nastup
sportu doprinosi socijalizaciji mladih ljudi, njegujući njihovo učešće u javnom životu, te
podstičući demokratske vrijednosti među mladima. Nesporno je da podsticanjem tolerancije,
prihvatanjem i poštovanjem različitosti drugih, sport može značajno doprinijeti
međukulturalnom razumijevanju i borbi protiv raznih oblika diskriminacije. Nesporno je
da sport može poboljšati kvalitet života i jačati nezavisnost mladih ljudi sa invaliditetom,
može im pomoći da nadvladaju društvene predrasude i naglašava potrebu za uklanjanjem
prepreka koje sprječavaju mlade ljude sa invaliditetom da učestvuju u sportskim
aktivnostima. Nesporno je da treba očuvati poseban značaj sporta i podsticati njegove
etičke vrijednosti i olimpijske ideale i time izbjeći rizike pretjeranog razvoja ekonomske
dimenzije sporta. Nesporno je da je pravo na bavljenje sportom univerzalno pravo svih
građana.
Međutim, ponuđeni tekst zakona o sportu ne odražava u cjelosti intencije Evropske
unije vezane za razvoj sporta, jer Evropska unija promoviše evropske dimenzije
sporta, pri tome vodeći računa o njihovim specifičnim obilježjima, njegovoj strukturi
zasnovanoj na amaterskim i volonterskim aktivnostima i njegovoj socijalnoj i obrazovnoj
funkciji. Predlogom zakona o sportu favorizuju se vrhunski sport, i to profesionalno bavljenje
sportom, zanemaruju se osnovne vrijednosti sporta u obrazovnom, psiho-fizičkom
i socijalnom smislu. Njima se samo deklarativno predaje važnost. Neke odredbe Predloga
zakona uvode u neravnopravan status sportiste, sportske stručnjake, prije svega trenere
i sportske radnike. Nosnovano se favorizuju vrhunski sportski rezultati profesionalnih
sportista, a zanemaruju rezultati sportista amatera i njihov doprinos afirmaciji Crne Gori
u međunarodnim okvirima kroz sport. S obzirom da se javni interes u sportu ostvaruje
kroz podsticanje razvoja sporta posebno kod djece i mladih, kroz stvaranje uslova
za izgradnju i održavanje sportskih objekata, kroz podsticanje djelovanja nacionalnih
sportskih saveza i nacionalnog olimpijskog komiteta i kroz obezbjeđenje uslova za trening
i takmičenje sportista, sportsko-rekreativnhi i drugih sportskih aktivnosti koje su u
funkciji unapređenja psihofizičkih sposobnosti i prevencije sociopataloških pojava kod
mladih, koz podsticanje sportskih aktivnosti lica sa invaliditetom, kroz stvaranje uslova
- 194 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
za sprovođenje vannastavnih sportskih aktivnosti učenika i studenata, kroz posticanje
istraživačko-razvojnog i vaspitno-obrazovnog i stručnog rada u sportu. Samo deklarativno
se istične javni iteres Crne Gore koji se želi postići ovim zakonom masovnost, ravnomjerna
teritorijalna zastupljenost i dostupnost sporta svima bez obzira na pol, etničku pripadnost,
socijalni status i drugo. Isto tako, iz ponuđenog teksta zakona se nedovoljno vide
mehanizmi njegove implementacije i zaštite interesa sportista i sportskih organizacija.
Pojedine isključivo nadležnosti države pokušavaju se prenijeti na Crnogorski olimpjiski
komitet, dok po Povelji međunarodnog olimpijskog komiteta isključive nadležnosti nacionalnih
olimpijskih komiteta se prisvajaju i proropisuju savjetima i drugim tijelima koje
imenuje država .
Meni bi ovdje posebno bilo interesantno da čujem komentar gospodina ministra
vezano za dosadašnju primjenu nekih odredbi zakona o sportu, prije svega vezano
za kriterijume za utvrđivanje statusa...(Prekid)…saglasnosti Crnogorskog olimpiskog
komiteta. Znači, primjer Ratka Draškovića, poznatog sportiste iz Nikšića, koje je postizao
impozantne rezultate u boksu. Samo da napomenem koji su to rezultati za koje gospodin
Ratko Drašković nije mogao biti izabran za vrhunskog sportistu. To su: juniorski
šampion Evrope, juniorski šampion Balkana, juniorski i senorski šampion Socijalističke
Federativne Jugoslavije, profesionalni šampion Balkana dva puta, višestruki šampion
Crne Gore, najbolji sportista Nikšića 1984. godine, osvajač zlatnih medalja na značajnim
međunarodnim turnirima kao što su “Zlatna rukavica”, “Zlatni gong”, “Beogradski pobjednik”,
“Sardinia open” i tako dalje. Kao profesionalac imao je 41 meč od toga 34 pobjede.
Mislim da ovakvi impozantni rezultati zaslužuju da gospodin Drašković ima status
vrhunskog...
PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER:
Riječ ima kolega Zarija Franović, a neka se pripremi kolega Genci Nimanbegu, uz
podsjećanje da shodno dogovoru bi trebalo da u posljednjem satu izbjegavamo komentare
i ja vas molim da do kraja ovog dijela rasprave nema kometara, nego da dozvolimo kolegama
koje su se prijavile da kažu to što su planirali.
Kolega Zarija Franović.
ZARIJA FRANOVIĆ:
Hvala, gospodine predsjedavajući.
Uvažene kolege, poštovani ministre, pomoćnice ministra,
Nismo se baš mnogo danas doticali samog ovog zakona i smatram da zakon ne
može da se bavi samo pojedincima. Mislim da je to prije svega jedan državni, jedan nacionalni
interes i ambasadori jedne zemlje su svakako sportisti koji će najbrže i najbolje
reprezentovati svoju državu, ali državu koji će slušati i svoju himnu i poštovati svoju
zastavu, to je jedan od prioriteta. Mislim da trebaju zemlje iz regiona i okruženja da nam
budu za primjer. Ono što je veoma značajno, što ste vi naveli, to je javni interes u sportu,
to je član 11. Takođe, nacionalni program i šta sve on tangira, znači stanje prije svega u
sportu, to je jedan od prioriteta. Naravno, komentarisaću i jedan član gdje je potrebno
da se izvrši popis imovine u sportskim klubovima, govorim o profesionalcima i osnovni
principi kojima se zasniva razvoj sporta u Crnoj Gori. Ja sam pogledao ovaj nacionalni
program razvoja sporta u Crnoj Gori, radnu verziju broj 1 i način finansiranja sporta i
moramo i to da raščistimo u Crnoj Gori. Dakle, imamo menadžere, imamo raznorazne
- 195 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
sportske promotere, gdje možda oni uzimaju profit na račun određenih sportista i onda se,
naravno, potpisuje ugovor, to su obligacije, to je volja dvije strane i onda na kraju kada
dođe do problema u finansiranju ili isplaćivanju onoga što pripada jednome sportisti kroz
ugovor, bez obzira kakav je klub postigao ugovor onda tražimo od držve i tako dalje.
Mislim da se moraju poštovati i zakoni i propisi, što ste vi naravno naveli ovdje.
Takođe, nacionalni savjet za sport, mislim da je ovo takođe dobra stvar, kvalitetna stvar i
mislim da će riješiti određene stvari kroz nadležnosti nacionalnog savjeta, to je priprema
nacionalnog programa, donošenje propisa i izbor sportsih programa. Ne možemo imati
u Crnoj Gori hiljadu sportova, mislim da bi možda trebalo da se vratimo 1996-1997 pa
možda čak i zemlje u regionu da nam kaže možda jedan ili dva sporta, da odredimo to. A
ko ima para nek izvoli neka se bavi. Čini mi se da smo se i u prethodnom periodu prije
teme na dnevnom redu ovog parlamenta bavili penzijama i ostalim stvarima tako da pošto
mijenjamo često puta zakone o PIO bojim se da ne postanemo i zemlja penzionera.
Drugo, profesionalni sportisti i kod registracije mislim da je jedan od prioriteta i
kod poreske uprave da plaćamo ono što je obeveza, ono što je kroz ugovor, je da im se
ne desi posle toliko i toliko godina bavljenja sportom da nemaju staž. Ko su vrhunski
sprtisti Često puta imamo, po meni, neke stvari koje nisu dobro definisane, a to je šta je
to na programu Olimpiskih igra ili ne. Ne šta je olimpijski sport ili nije olimpijski sport.
Zamislite prvak Meditrana, nije to baš tako mala stvar, tri kontinenta, Evropa, Azija i
Afrika. Možda čak najmnogoljudnije zemlje. Milslim da o tome moramo da vodimo i te
kako računa.
Vrlo značajna stvar je nadzor. Mislim da je zrelo vrijeme za nadzor, jer mislim da u pojedinim
sportskim savezima koji nisu dobro organizovani, pojedini sportski klubovi koji
nisu dobro organizovani, pojedini sportski savezi koji su dijelili sportiste, evo mislim
kroz Džudo savez to pitanje se riješilo, Srđa Mrvaljević postiže zaista izvanredne rezultate.
Imamo podjele u savezima, nijesmo podnosili izvještaje finansijske i ostale, čak po
sedam godina se nisu podnosili izvještaji i mislim da je to jedan od prioriteta koje će se i
kroz pitanje ovog člana o vršenju nadzora i ostalih riješiti.
Popis imovine svakako da je jedan od prioriteta, šta to imaju klubovi, ko je vlasnik i to
je jedan od prioriteta za nastavak finansiranja sprortskih klubova. Da li je puno ili mnogo
0,3% - i jeste i nije puno, da se uključe privredna društva, da se možda kroz neke, kako
reče kolega Gojković, poreske olakšice, da li kroz PDV ili ne znam šta sve, da se nađe
neki modus. Ja mislim da bi se ipak našlo u Crnoj Gori koji bi finansirali vrhunske sportiste
kroz neki vid zapošljavanja. Isto tako imamo sportiste koji su vrhunski, koji su birani
za vrhunske sportiste godine, po dvije-tri godine nisu dobijali sportsku stipendiju a ona je
bila nekih 200-300 eura.
I o sportski objektima, vrlo značajno. Ja mislim da za ovaj period od nezavisnosti
Crne Gore kada su u pitanju sportski objekti...(Prekid). Sjećamo se prije četiri - pet godina
na šta su sve igrali fudbaleri. Koje sportske hale, a koje su uradili, evo ovdje imam
jedan podatak, gdje je vjerovatno omakla se greška, u Baru je završena sportska hala i vi
to dobro zanate, čak jedna od najbljih i jedna od najljepših čak i najprestižnijih objekata
u Crnoj Gori gdje se održavaju evropska prvenstva u odbojci, u rukometu, mediteranska
prvenstva, juniorska prvenstva u košarci. Zaista imamo sve preduslove da budemo centar
što se tiče sporta. Ono što je prioritet i jedno moje pitanje jeste da se konačno riješi pitanje
statusa, vidim da je djelimično riješeno, onoga doma i one sportske hale u Kolašinu koja
je pravo zlato na nadmorskoj visini od skoro hiljadu metra. Hvala.
- 196 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
PREDŚEDNIK RIFAR RASTODER:
Hvala i vama, kolega Franoviću.
Kolega Genci Nimanbegu.
Neka se priremi kolega Husnija Šabović.
Izvolite, kolega Genci.
GENCI NIMANBEGU:
Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče.
Evo baš razmišljajući na koji način da dam neki novi doprinos današnjoj diskusiji
pošto je u izlaganju kolega dosta toga rečeno o sportu. Ja kao obično moram se fokusirati
malo na lokalni nivo sporta i na to koje su ingerencije date u Zakonu o sportu i na koji
način. Prvenstveno svi ćemo se složiti, iako znam da iz klupa vladajuće koalicije neće biti
drago da čuju, da i sport kao i mnoge druge aktivnosti u našoj državi zavisi od politike.
Na koji način Kod nas je dosta toga politizovano, a politizovan je i sport. Čak i sportski
klubovi imaju uspjeha u zavisnosti ko ih pomaže, ko stoji iza njih. To je najočitije na
lokalnom nivou, više nego na državnom nivou. Mi smo svi sretni i moramo se složiti da
je sport vrhunski proizvod Crne Gore, da je ovako mala zemlja dala veoma veliki broj
sportista. Zadnji uspjesi reprezentacija su, ovdje misliim i na košarkaše, na djevojke,
na rukomet, na fudbal, veoma iznad doprinosa koje je država dala finansijski iza tih
rezultata. Što se tiče sporta na lokalnom nivou on je na još goroj poziciji. Uzeću za primjer
opštinu odakle dolazim gdje je budžetima za 2008, 2009, 2010. godinu predviđeno
50,70,80 hiljada eura izdvajanja za sport, a da nije realizovano ništa, ili je realizovano 5
do 10 hiljada koje su išle sportskim klubovima koji imaju veze sa predsjednikom opštine.
Ne znam kakva je situacija u drugim opštinama, ali pretpostavljam da je slična. Sam Zakon
o sportu je korektivno urađen. Vjerovatno će dati novi doprinos za razvoj regulative
oko sporta, ali bez ozbiljnijeg i temeljnijeg decentralizovanog načina finansiranja sporta,
sportskih objekata, to neće biti moguće. Iz Ulcinja mi imamo veliku primjedbu, 2008. godine
jedno jedino društvo sportsko je dobilo 5 miliona državnih. Apslolutno, kriterijumi
po kojima se to radi nisu bili javni, ali vjerovatno da je to iz razloga što Ulcinj kao grad
možda nema velikih sportskih rezultata. A zašto nema sportskih rezultata Pa reći ću vam
zašto nema razultata - zato što nema sportske hale. Nema dobrih rezultata zato što kao
siromašna opština mi nismo bili u mogućnosti da ulažemo u sport.
Iskoristiću priliku i pomenuti jedan problem, a on je vezan za politizaciju i problem
je vezan sa ličnim odnosom prema sportu. Privatizacijom hotelskog preduzeća Ulcinjska
rivijera, fudbalski teren fudbalskog kluba Otrant, kao što je javnosti poznato, pripada
Ulcinjskoj rivijeri. Iz opštine je više puta naglašavano da je to opštinski teren, fudbalski
teren, ali sada posle stečaja, pošto je gospodin Mikan Zec došao do direktora, više se to
ne pominje. Nadam se da će spor, eventualni, biti riješen na način da to bude fudbalski
teren grada, jer sigurno nam nije u interesu da tenderskom procedurom i taj teren ide za
nekog investitora. Ne iz razloga što investitori nisu potrebni Ulcinju, ali će biti veoma
teško sačuvati interese investitora i grada kao zajednice. Najbolje rešenje bi bilo da vi
posredujete. Ja samo govorim da je ovo eventualni spor, do sad nema nikakvog spora, ali
to je u interesu samih građana.
Ja sam podnio jedan amandman na vaš zakon i želio bih od vas imati podršku. Amandman
se odnosi na član 15 gdje ste predvidjeli da se izvještaji o radu i opštinski programi
za razvoj sporta usvajaju u nadležnoj opštini, nadležnom organu i da se dostave Ministar-
- 197 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
stvu. Amandman ide u smislu da ti izvještaji, program rada idu put Skupštine opštine, jer
je izuzetno važno da organ koji usvaj budžet ima uvida i u način kako su se potrošila ta
sredstva od jednog izuzetno važnog programa kao što je sport za jednu zajednicu. Hvala.
PREDŚEDAVAJAUĆI RIFAT RASTODER:
Kolega Husnija Šabović, neka se pripremi kolega Radosav Nišavić.
HUSNIJA ŠABOVIĆ:
Hvala, gospodine potpredsjedniče.
Kolege poslanici, poštovana pomoćnice Kurpejović,
Kada je riječ o Prijedlogu zakona o sortu onda određene pojave u funkcionisanju
pojedinih sportskih organizacija, posebno nacionalnih sportskih saveza, načini i postupak
registracije, odnosno upisa u registar sportske organizacije, rješavanje sporova u sportu,
informacioni sistem i evidencija u sportu kao i zdravstvena zaštita sportista i definisanje
pitanja antidopinga nametnuli su potrebu donošenja novog zakona o sportu. Osim navedenih
razloga donošenje novog zakona o sportu uslovila je potreba usaglašavanja zakona
sa postojećim pravnim sistemom Crne Gore i otklanjanje određenih nejasnoća u primjeni
određenih zakonskih rješenja.
Predlogom zakona definisan je pojam sporta i on podrazumijva organizovanu fizičku ili
drugu aktivnost, odnosno djelatnost koja se obavlja po utvrđenim pravilima radi očuvanja,
unapređenja i razvoja psihofizičkih sposobnosti i sportskih znanja, zadovoljenja potrebe
za kretanjem i igrom, sportsko izražavanje i stvaralaštvo i postizanje sportskih rezultata
na svim nivoima. U odnosu na dostignuti kvalitet, odnosno na osnovu ostvarenog
sportskog rezultata, sportista može steći status vrhunskog sportiste ili odgovarajući status
kategorisanog sportiste u skladu sa zakonom. Vrhunski rezultat označava maksimalne
sposobnosti sportiste u određenom trenutku te se na taj način materijalizuju uloženi napor
sportiste, njegove biološke, psihološke i sociološke sposobnosti.
Status vrhunskog sportiste u smislu zakona može steći lice koje je kao reprezent
Crne Gore ostvarilo u pojedinačnoj ili ekipnoj konkurenciji prvo, drugo ili treće mjesto
na Olimpijskim igrama, Paraolimpijskim igrama, zvaničnom svjetskom ili evropskom
seniorskom prvenstvu u određenom sportu koji je na programu Olimpijskih igara i Paraolimpijskih
igara. Imajući navdeno u vidu zakon je utvrdio uslove za sticanje statusa
vrhunskog sportiste koji se zasnivaju na ostvarenom sportskom rezultatu uz uvažavanje
realne pozicije nekog sporta na međunarodnom planu. Shodno ostvarenom rezultatu kroz
utvrđivanje nagrada i premija sportisti se postavljaju na jedno mjesto koje im stvarno pripada
u društvu kao najelitnijim reprezentima države na međunarodnom planu. Kategoriju
sportiste utvrđuje Crnogorski olipimpijski komitet, takođe na osnovu ostvarnog sporstskog
rezultata.
Zakon nije zanemario ni aktivnosti koje se sprovode van područja profesionalnog
rada čovjeka koje pojedinac pozicionira kao ličnu potrebu u cilju odmora, unapređenja
zdravlja, relaksacije, razonode, zadovoljstva. U tom smislu zakon definiše posebnu vrstu
sportiste, sportske organizacije, odnosno sportsko-rekreativne organizacije. Na taj način
se doprinosi globalnom trendu brige o zdravlju ljudi. Za realizaciju programskih ciljeva u
sportu veoma je važna uloga trenera. U kojoj mjeri će mladi biti uključeni u sport i kako
će se kvalitetno raditi sa njima, koji će uspjeh ostvariti, koliko će se baviti sportom, u
značajnoj mjeri zavisi i od trenera. Imajući navedeno u vidu Zakon je utvrdio uslove za
- 198 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
obavljanje poslova trenera, jer rad sa mladima u sportu je jedan od najvažnijih segmenata
u piramidi postizanja vrhunskih rezultata.
Zakonom se takođe definišu nadležnosti nacionalnog sportskog saveza koji
između ostalog postiče i razvija odgovarajući sport, usklađuje aktivnosti svojih članova,
utvrđuje, organizuje i sprovodi sistem takmičenja. Moram neke djelove preskočiti zbog
vremena.
Osim toga, nacionalni sportski savez dužan je da u sportu za koji je nadležan
donese sportska pravila u skladu sa zakonom i međunarodnim sportskim pravilima, jer
djelatnost procesa se obavlja u skladu sa zakonom, ali i sportskim pravilima. Imajući navedeno
u vidu, Prijedlogom zakona o sportu stvaraju se neophodni uslovi za brži razvoj
sporta, ali i promovišu novije vrijednosti u našem društvu. Na kraju, kada je u pitanju
odnos crnogorske vlade i ovog ministarstva, pa i Fudbalskog saveza Crne Gore prema
ulaganjima u razvoj sporta sjevera Crne Gore, sa zadovoljstvom podsjećam da je Vlada
Crne Gore prije nekoliko godina napravila jednu modernu sportsku salu u Plavu, da je
Fudbalski savez Crne Gore uložio oko 300.000 eura u rekonstrukciju stadiona Fudbalskom
kluba “Jezero” u Plavu i da je budžetom Crne Gore za tekuću 2011. godinu planirana
izrada projektne dokumentacije i počinjanje radova ....
PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER:
Hvala vam, kolega.
Kolega Nišavić, a neka se pripremi kolega Nebojša Kavarić.
RADOSAV NIŠAVIĆ:
Hvala, gospodine potpredsjedniče.
Poštovana Skupštino, poštovani građani, ako pođemo od činjenice da sport ima
veoma veliki uticaj na mnoge segmente života pojedinca, prije svega na zdravlje i obrazovanje,
tako i u ekonomskom i socijalnom segmentu društva i države, donošenje ovog zakona
je izuzetno važno, ali ne da se donosi da bude moderan i političan, kako je u uvodnoj
riječi rekao ministar, već da bude primjenjiv i efikasan. Sport je vlasništvo i univerzalno
pravo svakog građanina, ali i politika i biznis u mnogim njegovim djelovima. U svojoj
diskusiji osvrnuću se na nekoliko članova ovog zakona. U članu 24 definiše se šta je
vrhunski sportista, da je to sportista koji je osvojio prvo, drugo ili treće mjesto na olimpijskim
igrama, na paraolimpijskim igrama, na svjetskom i evropskom prvenstvu. U članu
25 se definiše pravo na doživotnu mjesečnu naknadu iz člana 24 kao i državljaninu koji
je izabran za sportistu godine iako nije bio pobjednik ili osvajač drugog ili trećeg mjesta
na nekom referentnom i značajnom takmičenju definisanom članom 24. Vaše objašnjenje
je da, kada ostvari neki značajniji rezultat, biva biran za sportistu godine. Postoji bojazan
da se ovakvim vrednovanjem ne zaborave pojedinci koji su stvarno zaslužni sportisti. U
članu 56 gdje se govori o osnivanju sportskih saveza, kažete da sportski savez mogu osnovati
najmanje tri sportska kluba koji djeluju na teritoriji Crne Gore, a poslije toga savez
nastavlja da radi ako u njemu egzistiraju najmanje dva sportska kluba. Ako odmah može
da istupi iz tog saveza treći klub koji je potreban za osnivanje, zbog čega onda definišete
normu da sportski savez mora da ima pri osnivanju tri sportska kluba Ovim zakonom
se malo tretira masovni sport, naročito u smislu afirmacije zdravlja i davanje omladini
jake alternative u odnosu na štetne stilove života. Što se tiče doping kontrole, o čemu
je govorio kolega Pupović, samo bih dodao da iz zdravog organizma zdravim aktivnos-
- 199 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
ti izvući maksimum, a ne nikako štetnim farmako-stimulativnim sredstvima koji štete
zdravlju sportista. Takođe, zdravstvena zaštita sportista koja se ovim zakonom definiše
u domen izabranog ljekara, svodiće se, zbog preopterećenosti izabranog ljekara drugim
njegovim pacijentima, na potpisivanje sportskih kartona. Finansiranje sporta jednom od
najznačajnijih činilaca ove oblasti normiran je samo jedan član 86 i pomoćni član 87, i
to dosta nejasno i šturo, što je u svojoj diskusiji naveo i kolega Gojković. Svjedoci smo
da se upravo u tom dijelu dešavaju mnoge nečasne i mutne radnje sa dosta netransparentnosti,
crni fondovi, plaćanje na ruke, nezakonito rukovanje imovinom pojedinih klubova,
prodaja placeva, poslovnog prostora, pa i stadiona. Sa druge strane, zavisnost pojedinih
vrhunskih sportista i timova od volje pojedinih uticajnih ljudi u sportu, a ne jednog normalnog
odnosa države prema tim vrhunskim sportistima, što je koleginica Peković,
citiraću je, kazala da svako ulaganje u sport uvijek je dobra investicija. Rečenica da je
sport i politika daje potvrdu stavu da u sastavu upravnih odbora koji vode bivši i sadašnji
političari ima svoju potvrdu, ali da ne budem maliciozan, svakako daje afirmaciju Crne
Gore preko vrhunskih sportista u svijetu. Hvala vam.
PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER:
Hvala vama.
Da čujemo kolegu Kavarića, a nadam se i koji minut potom kolegu Dukovića.
Izvolite.
NEBOJŠA KAVARIĆ:
Na kraju svih izlaganja, ali po značaju apsolutno nikako na kraju, zdravstveni dio
zakona o kojem je mnogo kolega govorilo, čak bih isključio moju neku raspravu o zakonu,
a potrudio se da dam objašnjenje ili kako smo mi shvatili novine u Zakonu o sportu
koji se tiču sportsko-medicinskih pregleda. Izuzetno je značajno za nas da je novina u zakonu
i efekti koji se daju u vođenje komisije za antidoping, zdravstvena zaštita kojom se
propisuje da specijalista sportske medicine ili ovlašćeni doktor rade sportsko-medicinske
preglede za profesionalce. Izuzetno je važna stvar zbog toga što se upravo daje na značaju
toj specijalizaciji ili ovlašćenim ljekarima. Da podsjetim da u svim gradovima u Crnoj
Gori nemamo specijaliste sportske medicine, štaviše, samo u par opština, ali zato imamo
jake zdravstvene institucije sa ljekarima raznih specijalnosti. Zbog čega izabrani doktori i
zbog čega dva ministarstva tretiraju istu materiju, čuo sam od kolege Pupovića, s najboljom
namjerom s njegove strane, da možda nije ovdje dobro kada se dva ministarstva itd.
Mislim da je jako dobro da ministarstva upravo zbog značaja timski učestvuju u tretiranju
problema. Složićemo se svi da problemi zdravstvene zaštite koji se tiču i specijalizacije
sportske medicine i njene pozicije u ukupnom sistemu zdravstvene zaštite su na neki
način opredijeljeni Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, Zakonom o zdravstvenom osiguranju
i drugim zakonskim aktima koji tretiraju zdravstvenu zaštitu. Ako mene pitate kao i poslanika,
ne bih miješao uloge koje trenutno imam, mislim da nikada nije dovoljno zdravstvene
zaštite sportista. Neću govoriti o iznenadnoj smrti na sportskim terenima koja nije
rijetka ni kod nas ni u svijetu, samim tim je obaveza koja proizilazi iz ovog zakona, ali i
Zakona o zdravstvenoj zaštiti, ali i Zakona o inspekcijama i nizu drugih zakona su jako
važni.
Gdje je ključ Ko kontroliše ovjerene sportske legitimacije, u kojima stoji odjeljak
koji treba da propisuje neko od ljekara Namjerno govorim uz taj prefiks, da je delegat
- 200 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
na sportskom takmičenju taj koji kontroliše, a rad svakog delegata, koliko sam shvatio
iz zakona, po ingerencijama ima neki član ili neki stav, kontroliše inspektor u sportu. Taj
potpis može da stavi isključivo, kako smo mi shvatili zakon, doktor sportske medicine
iz ovlašćene ustanove ili ovlašćeni doktor. Zašto izabrani doktor kod takmičenja koje organizuju
škole ili univerziteti Zbog toga što izabrani doktor po propisu Zakona o zdravstvenoj
zaštiti u paketu usluga za primarnu zdravstvenu zaštitu ima jasno definisano šta
je pregled kod djeteta kome se daje odobrenje da ide na neku sportsku aktivnost u vidu
školskog takmičenja. Nijesu manji napori, ni fizički ni zdravstveni, kod djeteta koji ide
na školsko takmičenje, posebno ne kod studenata, ako se uzme nivo organizacije univerziteta
gdje idu, recimo, studentski sportske ekipe.
Na kraju, zdravstvenom zaštitom sportista i malih i velikih i onih koji na sreću
ove zemlje ostajaju svjetska prvenstva ne bave se samo izabrani ljekari, ne bave se samo
ljekari koji su specijalisti sportske medicine. Ako neko od njih u trijaži otkrije da ima bilo
kakav zdravstveni problem, cio zdravstveni sistem, po zakonu, stoji na raspolaganju. Da
se ne zamajavamo ko će se baviti time. Znači, vrlo je teško utvrditi skriningom ko ima
urođenu anomaliju. I pored svih mogućih najskupocjenijih pregleda u svijetu, kao što
znate, u najvećim klubovima se poslije par godina dogodilo da su i fudbaleri s najvećim
brojem pregleda završavali tragično na samom terenu.
Imao bih jako mnogo da kažem o ovome. Pohvalio bih da je tretman antidopinga
ugledao svjetlo u Zakonu i posebno .....
PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER:
Hvala.
Pomenuti ste, imate pravo na pojašnjenje.
MILOJE PUPOVIĆ:
Samo nekoliko stvari radi pojašnjenja.
Kad sam govorio o ulozi ljekara opšte prakse ili izabranog doktora u sportskim
klubovima, znate, to se često svede samo na prisustvo na sportskim mečevima i na potpisivanje
knjižica. Ipak ostajem pri onom što sam rekao, da smo zapostavili sportsku
medicinu. Postoje dva koncepta kad je u pitanju medicina u sportu i sportska medicina.
Postoje zemlje u kojima je sportska medicina priznata specijalizacija i naša bivša
zemlja je spadala u te, a postoje zemlje u kojima to nije. Moramo priznati da ljekari sportske
medicine ne mogu sve znati. Znam ja dobro, kao ljekar koji je dugo radio kliničkoodjeljenjsku
medicinu, da se ona mora oslanjati na nih drugih specijalističkih grana i na
niz područja i specijalnosti tako da je potrebna...(Prekid).
Mi smo se opredijelili za ovaj drugi koncept, ja nisam protiv, ali sam rekao da smo ipak
zapostavili sportsku medicinu i pri tome ostajem. Ne može me niko ubijediti da ta grana
sa ovakvim tretmanom dobija svoje mjesto i da će se ona razvijati. Ja pri tom ostajem.
PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER:
Hvala vam, kolega Pupoviću.
Kolega Duković.
HALIL DUKOVIĆ:
Dame i gospodo poslanici, uvaženi predstavnici Vlade,
- 201 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Zakon koji je danas pred nama sigurno predstavlja poboljšanje postojećeg zakonskog
rješenja i kao takvog sigurno ćemo ga i podržati.
Naravno, kao ljekar dužan sam i da ukažem na vezu između zdravlja i sporta i reći
ću da je fizička aktivnost ključni faktor za zdrav život, unapređuje zdravlje i kvalitet života,
produžuje očekivano trajanje života i smanjuje rizik za hronične nezarazne bolesti.
A o ukupnom značaju sporta, citiraću rečenicu bivšeg generalnog sekretara Ujedinjenih
nacija, gospodina Kofi Anana, koji je rekao da je sport univerzalni jezik koji
zbližava ljude bez obzira na njihovo porijeklo, vjeru ili ekonomski status. I zaista sa ovom
rečenicom je dat ukupni značaj cjelokupnog sporta.
Osvrnuću se na jedan problem, sigurno najveći, sigurno najznačajniji problem
sa kojim se danas suočava cjelokupni sport u Crnoj Gori, bez obzira o kakvoj se vrsti
sporta radi, a to je ekonomska situacija u gotovo svim klubovima gdje većina klubova
jedva uspijeva da sastavi kraj sa krajem samo zahvaljujući zaista velikom entuzijazmu
pojedinaca, onih koji u sportu vide najbolju branu svim onim pošastima sa kojima se
naše društvo suočava i onim stvarnim zaljubljenicima u sport. I zaista, kada biste vidjeli
sa koliko sredstava danas uspjevaju da opstanu profesionalni klubovi, rekli biste da je to
gotovo nemoguće.
Naravno, treba reći da lokalne zajednice i Ministarstvo pomažu na jedan stvarno
zavidan način i da to treba pohvaliti. Ali, svjesni smo činjenice da niko nema budžet bez
dna, a iz budžeta se može uzeti samo onoliko koliko tamo ima, jer kriza, naravno, postoji.
S druge strane imamo, na sreću, sve veći broj klubova, sve veće interesovanje za sport,
a zatim i sve veći broj zahtjeva za pomoć. Mi ne smijemo dozvoliti da trenutna ekonomska
kriza utiče na razne sportske ekipe, bez obzira da li su profesionalne ili amaterske,
da prestanu da funkcionišu. Ne smijemo dozvoliti da sada kada su sportisti u ekipnom
ili pojedinačnom sportu počeli da osvajaju razne medalje na svim nivoima takmičenja
utičemo da ti sportovi prestanu sa omasovljenjem i da omladina počne gubiti interesovanje
za sport. Moramo znati da sport predstavlja naš najveći interes i najbolju promociju
naše države i da svi moramo uložiti dodatni napor da sve one slabostojeće klubove pomognemo,
a takvih je, nažalost, mnogo više od ovih drugih.
Naravno, ne može ni država a ni lokalne uprave pomoći više. Mogu, ali tada se
mora zakinuti neko drugi što opet stvara drugi problem.
Preko poreza i carina, odnosno zakona koji regulišu ove oblasti, mogla bi se
stvoriti dodatna sredstva za sport, ali postoji još jedna oblast koja danas kod nas ne pokazuje
dovoljno initeresovanja da se ulaže u sport, a to su privredni subjekti. Moramo njih
više angažovati, a to se može preko poreskih olakšica jer bismo privrednike oslobađali
onog dijela poreza koji bi on uložio u bilo koji sport i da veličina njegovog ulaganja bude
mjerilo za još veće benifite prilikom naplate poreskih obaveza.
Moramo raditi na ovome da bi održali sport sve do onog trenutka kad on bude
mogao da funkcioniše onako kako funkcioniše u razvijenim državama, a to je privatizacija
za koju još, na žalost, kod nas nema interesovanja.
Na kraju, istakao bih još jednu činjenicu. Igrom slučaja, već više od pet godina
sam na čelu jednog prvoligaškog fudbalskog kluba - fudbalskog kluba Dečić iz Tuzi, klub
koji u svojoj dugoj osamdesetpetogodišnjoj tradiciji nikad nije prestao da se takmiči. Ove
godine je bio vrlo blizu toga. Naime, teška materijalna situacija umalo je zatvorila ovaj
klub. Zahvaljujući lokalnoj zajednici i Ministarstvu, ovaj klub je počeo da funkcioniše,
ali opet je pitanje do kada će se tako moći raditi, jer najlakše je početi, ali kad se dođe do
- 202 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
sredine prvenstva onda nastaju problemi.
Takođe znam da pojedini klubovi iz prve lige još uvijek nijesu počeli ni pripreme,
a nepun je mjesec dana do početka lige.
Da bi izašli iz ove situacije, mi organizujemo sjutra veče jednu donatorsku konferenciju
da pokušamo da iznađemo materijalna sredstva za funkcionisanje ovog kluba.
Naime, tu pozivam sve dobronamjerne, ne samo one koji se deklarativno, a to smo i ovdje
slušali, zalažu za pomoć sportu, već sve stvarno dobronamjerne da pomognu, ne samo
Dečiću, jer Dečić je samo jedan klub u Crnoj Gori, već sve klubove u Crnoj Gori. Mi
ćemo rezultate sigurno objaviti javno i neka se svako u rezultatima te donatorske....
PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER:
Hvala, kolega Dukoviću.
Već je preko tri minuta, ako je neophodno evo još nekoliko sekundi. Ovo zbog
Dečića, izvolite.
HALIL DUKOVIĆ:
Iskoristio bih ovu priliku da pozovem sve dobronamjerne, sve ljubitelje sporta, na
sjutrašnju konferenciju donatorstva za pomoć fudbalskom klubu Dečić, a u isto vrijeme
uputio i jedan apel ostalim klubovima u Crnoj Gori da na ovakav način pokušaju doći do
neophodnih sredstava za svoje normalno funkcionisanje. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER:
Hvala, kolega.
Ima i drugih načina.
Na kraju ove naše rasprave o načelu Zakona o sportu, da čujemo ministra u ime
predlagača, završnu riječ.
Izvolite.
SLAVOLJUB STIJEPOVIĆ:
Zahvaljujem, potpredsjedniče.
Na samom kraju, prvo ću da se zahvalim svim poslanicima na konstruktivnoj
raspravi,korisnom učešću u ovoj diskusiji u razmatranju Predloga zakona. Mislim da smo
prepoznali u svim tim diskusijama jednu želju da se da doprinos unapređenju kvaliteta
Zakona, a samim tim i na poboljšanju statusa sporta u Crnoj Gori i na tome smo mi iz
Ministarstva svim poslanicima bez izuzetka zahvalni.
Drugo, bilo je riječi o finansiranju. Reći ću kratko. To je član 87, tu smo pokušali
da nađemo neki model oslobađanja sredstava ili dijela sredstava onih preduzetnika i
privrednih društava koji ulože svoja sredstva u sport. To nimalo nije lako ne samo kod nas
nego ukupno u svijetu, zato što je poreski sistem veoma rigidan, veoma krut, veoma tvrd
i nikakvo krnjenje tog sistema se ne može obezbijediti, tako da je sve što smo uspjeli da
pronađemo kao mogućnost povlastica za ulaganje u sport iz čl. 87 đe se predviđa da svako
privredno društvo odnosno preduzetnik koji uloži određena sredstva u sport, ona će se
tretirati kao troškovi poslovanja i na taj način će se prema njima odnijeti poreski sistem.
To je jedna dobra formulacija koja omogućava svima onima koji žele da se ova sredstva
na ovaj način rasterete jednog dijela poreza. I konačno, kao rezultat ove problematike,
znači nedostatak sredstava za sport, ovo je prilika da pozovem sve, prvo da se zahvalim
- 203 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
svima koji su do sada ulagali u crnogorski sport. Imena koja su danas pomenuta u negativnom
kontekstu, ja sam im zahvalan, budite sigurni da ti ljudi nijesu imali ni cent koristi
u materijalnom smislu od ulaganja, nego samo gubitak. Rekao sam, ponoviću, provjerite.
Najveći biznismeni evropski, evo najbliži nam je tu preko granice Berluskoni, od ulaganja
u fudbalski klub “Milano” ima deficit, minus, nema plus. Od samog fudbalskog kluba.
To su druge neke vrste beneficija i preko ostalih biznismena i ostalih evropskih država.
Zato zahvalnost svima koji su sada ulagali, poziv svima koji imaju interes, imaju sredstva
da ulože u naš sport, to naši sportisti zaslužuju, jer nažalost, Crna Gora i njena ekonomija
i njena privreda i njen poreski sistem koji odbacuju građani za te namjene nije dovoljan
da nagradi ono što naši sportisti na svim meridijanima ostvaruju i reprezentuju i sebe i
svoje klubove i svoju državu i narod koji živi u Crnoj Gori. Zato molim tu partnerstvo I
konsenzus oko toga.
Konačno, Vlada kao potrebu crnogorskog sporta ima viziju kakva treba da Crna
Gora postane kada je sport u pitanju - država u kojoj je sport dostupan svakome a naročito
najmlađim naraštajima, država sa razvijenom sportskom infrastrukturom, država vrhunskih
sportskih dostignuća, država u kojoj je sport činilac razvoja gdje se njeguje sportski
talenat, država u kojoj su prava i obaveze sportskih subjekata garantovani pravnim normama
i država đe se uloženi kapital mora kontrolisati i biti u zakonskim tokovima i pod
stalnom kontrolom i revizijom nadležnih državnih organa. Principi na osnovu takve vizije
razvoja sporta su predstavljanje Crne Gore u svijetu afirmišući njenu kulturu u jačanju
nacionalnih kohezije jedinstva, razvijanje i jačanje tolerancije i jednakosti svih građana
Crne Gore, fizički i mentalni razvoj đece i omladine, dostupnost sporta svima bez obzira
na bilo kakve različitosti, pravo na zdravstvenu u ukupnu zaštitu, podsticanje i razvoj
svih oblika slobode, razvoj i primjena naučnih saznanja, institucionalna i funkcionalna
saradnja sportskih subjekata na svim nivoima.
Sigurni smo da je ovaj zakon na putu da sve ovo obezbijedi, zato nam treba podrška
mnogih faktora pa i ovoga parlamenta, političkih stranaka, ukupno čitavog društva.
Sportisti to zaslužuju i ja pozivam da im svi zajedno pomognemo u granicama svojih
mogućnosti, da ih nagradimo za ono što ulažu u sebe i u razvoj Crne Gore i crnogorskog
sporta. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI RIFAT RASTODER:
Hvala, ministre Stijepoviću. Hvala i kolegama i koleginicama koji su učestvovali
u raspravi.
Ovim zaključujemo raspravu u načelu o Predlogu zakona o sportu. Rasprava o
pojedinostima slijedi nakon rasprave u odborima, tada ćemo i glasati zajedno sa ostalim
raspravljenim predlozima.
Sada prekidamo rad sjednice s obzirom da je zakazan Kolegijum oko Izbornog
zakonodavstva, a nastavljamo sjutra u 11 sati sa Predlogom zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o privrednim društvima.
Hvala vam, vidimo se sjutra u 11 sati.
- 204 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
12.07.2011. u 12.15 h
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Poštovane kolege, nastavljamo sa radom.
Došli smo do tačke dnevnog reda - Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona
o privrednim društvima.
Prije nego što krenemo u razmatranje ove tačke dnevnog reda, samo kratko
obavještenje sa jučerašnje sjednice Kolegijuma.
Dakle, danas razmatramo dvije tačke dnevnog reda Predlog zakona o izmjenama
i dopunama zakona o privrednim društvima, nakon toga Predlog zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o putevima. Nakon razmatranja te dvije tačke dnevnog reda, ući ćemo
negdje oko 14 časova u raspravu u pojedinostima u odnosu na tačke dnevnog reda koje
smo do sad prošli, i naravno glasanje o njima.
Što se tiče preostalih tačaka imamo tri izvještaja. Planirano je da oni budu na
prvoj sjednici koja će biti zakazana ili u septembru, vanredno zasijedanje ili u oktobru
redovno zasijedanje, a tačka dnevnog reda Zakon o zaštitniku ljudskih prava i sloboda
biće uvršćen u dnevni red sjednice koja će početi u ponedjeljak 18., jer još uvijek nijesmo
dobili izvještaj Venecijanske komisije o tekstu tog zakona.
Dakle, ove dvije tačke, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
privrednim društvima i Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o putevima, i
onda rasprava u pojedinostima i glasanje.
Ponavljam, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim
društvima je na dnevnom redu.
Ovlašćeni predstavnici Vlade su ministar ekonomije Vladimir Kavarić i Dragan
Kujović, pomoćnik ministra.
Izvjestioci odbora su Velizar Kaluđerović, u ime Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo
i Zarija Franović, u ime Odbora za ekonomiju, finansije i budžet.
Otvaram pretres.
Pitam predstavnika Vlade želi li da da dopunsko obrazloženje Želi.
Riječ ima ministar Kavarić. Izvolite.
VLADIMIR KAVARIĆ:
Poštovani predsjedavajući, dame i gospodo,
Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima je
pripremljen sa ciljem da se dosadašnji Zakon o privrednim društvima usaglasi sa direktivama
Evropske unije i unaprijedi poslovni ambijent u Crnoj Gori.
Usaglašavanjem zakona sa direktivama Evropske unije postignuto je da postupci
restrukturiranja budu transparentniji, kako za akcionare društva, tako i za povjerioce,
da se stepen informisanosti akcionara podigne na još veći nivo, da učešće akcionara na
skupštini bude efikasnije i da se bolje uredi pravni režim sticanja sopstvenih akcija.
Akcionim planom za reformu lakoće poslovanja koji je usvojila Vlada Crne Gore,
kao jedan od prioriteta lakoće započinjanja biznisa definisana je potreba uvođenja jednog
šalterskog sistema za registraciju preduzeća ili tzv. One Stop Shop. Uvažavajući
dobro međunarodnu praksu i preporuke Svetske banke koje prepoznaju da se registracija
preduzeća obavlja u poreskoj upravi, u cilju objedinjavanja cjelokupnog procesa i uspostavljanja
jednošalterskog principa, Vlada Crne Gore se opredijelila za sprovođenje
- 205 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
ovog postupka u centralnom registru privrednih subjekata pri poreskoj upravi.
Ovaj postupak će pratiti integrisanje postupka dostavljanja finansijskih izvještaja
istom organu koji obavlja poslove registracije preduzeća, tj. poreskoj upravi. Nakon izmjene
ovog i drugih relevantnih zakona, pristupiće se postavljanju odgovarajućeg softvera
koji će podržati proces registracije biznisa i čuvanja finansijskih izvještaja. Takođe,
ukidanjem obaveznosti pečata, što je takođe bila preporuka Svjetske banke otklanja se još
jedna biznis barijera i omogućava se lakše i jeftinije otpočinjanje biznisa.
Imajući u vidu navedeno, ovako definisane izmjene zakona imaće značajan uticaj
unapređivanja poslovnog ambijenta i rast ekonomske aktivnosti, poboljšanje investicione
klime i dobro pozicioniranje naše zemlje u međunarodnim izvještajima. Zahvaljujem na
pažnji.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala vama.
Pitam izvjestioce odbora da li žele riječ Ne.
Dobili smo izvještaje.
Počinjemo sa raspravom.
Dogovor sa Kolegijuma - ukupna rasprava po ovoj tački dnevnog reda jedan sat,
pojedinačno učešće u raspravi u trajanju od pet minuta.
Prvi učesnik u raspravi kolega Zoran Vukčević, nakon njega kolega Obrad
Gojković.
Izvolite, kolega Vukčeviću.
ZORAN VUKČEVIĆ:
Zahvaljujem, potpredsjedniče.
Uvaženi kolege, ministre Kavariću, pomoćniče ministra Kujoviću,
Još 2008. godine Vlada je, usvajanjem Projekta eliminisanje biznis barijera,
počela na jedan organizovan i sistematičan način da stvara i unapređuje ambijent za razvoj
biznisa. Tom prilikom su detaljno razrađeni elementi za analizu barijera za razvoj
biznisa u Crnoj Gori.i Predloženi su način i instrumenti i mehanizmi za njihovo eliminisanje
i definisan je rok kako i na koji način da se pomogne državnoj administraciji u
izboru prioritetnih preporuka u cilju prevazilaženja tog problema. Nema sumnje da je
poslovni ambijent u Crnoj Gori u posljednjih nekoliko godina značajno poboljšan i da
je značajno unaprijeđen, i o tome govore zaista relevatne informacije i relevatni podaci
mnogih međunarodnih institucija. Mislim da će se, u skladu sa modernim i efikasnim
kompanijskim pravom, značajno obezbijediti sistemski ambijent koji predstavlja jednu
osnovnu komponentu poslovne klime, jer pretpostavlja da sistemski ambijent mora obezbijediti
veoma jasna pravila i od strane onih koji investiraju kako bi došli do povoljnih
informacija, i da se moraju obezbijediti jednostavne i ekonomične procedure, i da svi
učesnici u biznisu moraju imati isti tretman. Posebno je od značaja da moraju imati povjerenje
u sistemski ambijent i moraju imati povjerenje u kompanijsko pravo i u kompanijski
zakon, i da on, prije svega, mora biti u razumnom obimu upoznat prije nego što se
opredijele za bilo koju investiciju. Zato ovim sistemom se značajno unapređuje u ovom
dijelu, kao što je ministar Kavarić rekao, stvaranje uslova za uvođenje sistema jednog
šaltera, odnosno obezbjeđivanje neophodnih uslova kako bi preduzetnici, koji se opredijele
za neposredan biznis, na jednom mjestu dobili sve ono što im je neophodno za regis-
- 206 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
traciju biznisa. Mislim da na taj način doprinosimo dodatno unapređenju preduzetništva i
da dodatno utičemo na to da se ljudi lakše opredijele za biznis i da na taj način rješavaju
svoja egzistencionalna pitanja.
Uvažavajući dobru međunarodnu praksu, prije svega, preporuke Svjetske banke
po kojima se registracija preduzeća obavlja u poreskoj upravi, Vlada se opredijelila upravo
da jedan dio tih procesa registracije upravo prebaci u poreskoj upravi i na tom mjestu
se obezbijede neophodni dodatni uslovi koji bi omogućili da upravo preduzetnik na jednom
mjestu riješe sve one probleme kada je u pitanju registracija.
Takođe, uvodi se jedan novi instrument, jedna nova dodatna olakšica, a to je
da ovim zakonom se omogućava da u statutima preduzeća ne moraju više da stavljaju
obaveznost pečata, i na taj način ulazimo u sistem savremenog kompanijskog prava i
savremenih uslova kada je u pitanju poslovanje, kada je dovoljan potpis, odnosno ugovor,
odnosno odgovornost onog ko je vlasnik tog preduzeća ili ko obavlja izvršne funkcije na
taj način više pečatom ne dokazujemo vjerodostojnost nekog dokumenta, što je odavno
praksa u razvijenim zemljama. Takođe je važno ovim izmjenama su unapređene procedure
za postupak restruktuiranja, prije svega, spajanja i podjele koja se odnose na akcionarska
društva, tako da je to izuzetno povoljno i sa aspekta povjerilaca i da se ovim zakonom
unapređuje dodatna informisanost ili dodatna transparetnost kada je u pitanju taj
segment. Da bi se unaprijedio ovaj dio oko registracije preduzeća, mislim da je neophodno
i još jedno dodatno poboljšanje tako da sam bio u prilici da predložim i amandmane
koji bi omogućili da se još za jedan korak skrati ova procedura. Mislim da je neophodno
da se u postupku registracije, na tom istom mjestu kada se podnese zahtjev obezbijedi
mogućnost da se odredi i poreski identifikacioni broj, odnosno da u proceduri registracije
moguće odrediti PDV registracioni broj i da se omogući registracija obveznika za akcize
za onima koji to u skladu sa zakonom omogući. Tako bismo skratili taj postupak i upravo
sa jednim korakom preduzetinik može da riješi i ta pitanja. Zaista, mislim da ćemo sa
ovim zakonom obezbijediti njegovu lakšu primjenu uz izmjene i dopune Zakona obezbiejditi
lakšu primjenu i da je on prije svega naklonjen korisnicima i da je transparetan
za sva privredna društva i mislim da ga treba apsolutno podržati i da je značajan korak i
da će to značajno doprinijeti kada budemo u okviru izvještaja Svjetske banke značajno
unapredovati sa izmjenama. On upravo doprinosi još jednom važnom kopraku, a to je
omogućavanja online registracije preduzeća i elektronsko registrovanje svih onih ljudi
koji misle da se bave biznisom što jeste naša obaveza u narednom periodu. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala Vama.
Kolega Gojković trenutno nije u sali pa molim da uzme riječ kolega Slaven
Radunović. Nakon njega kolega Zarija Franović. Izvolite.
SLAVEN RADUNOVIĆ:
Poštovane kolege, dragi građani,
Ponavlja se već ustaljena praksa da Vlada ne reaguje kada se iz opozicionih kluba
ili iz civilnog sektora ukazuje na neke anomalije u društvu ili na nedorečenosti u pojedinim
zakonima.Ali, kada zazvoni crveni telefon iz Brisela, odmah se preduzima akcija i te
iste inicijative se usvajaju po hitnom postupku. Iz vašeg obrazloženja se kaže - kako je
eksplicitni zahtjev Evropske komisije bio da se zakon usaglasi sa navedenim direktivama,
- 207 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
to su predložene izmjene i dopune pripremljene u skladu sa tim zahtjevom.
Jedan od najsvežijih primjera da se tako Vlada ponaša je i predložena izmjena
Ustava koju imamo, nakon više predloga i zahtejva iz opozicije nije se željelo tome
pristupiti, međutim, kada je stiglo iz Evrope odmah se pristupilo promjeni Ustava.Slično
je i sa Predlogom zakona o kojem danas pričamo. Iza ovih suvoparnih naziva - direktiva
evropske zajednice broj 69/151EZ, direktiva i tako dalje, u stvari se kriju zahtjevi da
postupci restruktuiranja budu transparetniji kako za akcionare društva tako i za povjerioce,
da se stepen informisanosti akcionara podigne na viši nivo, da učešće akcionara na
skupštini akcionara bude efikasnije, da se bolje uredi pravni režim sticanja sopstvenih
akcija. To je sve ono našta su ukazivali i iz opozicije razni poslanici i iz raznih djelova
civilnog drutšva. Jedan od najvećih problema u crnogorskom društvu a posebno kada je
privreda u pitanju je ta netransparetnost. Treba li da pominjemo kako se u raznim procesima
dešavaju vrlo čudne stvari,kako ugovori sa pojedinim stranim partnerima kojima
su privatizovane najveće firme u Crnoj Gori, a koje je Vlada krila, navodno iz razloga
poslovne tajne, iza njih su se krile goleme štete za Crnu Goru, a da ne pominjemo i one
slučajeve kada je Vlada prihvatala tim tajnim ugovorima da obeštećuje razna preduzeća
i nakon toga iz Budžeta Crne Gore su plaćana milionska obeštećenja.To su primjeri netransparetnosti,
nadam se da će se vremenom tome stati na kraj.
Kao jedan od prioriteta u oblasti započinjanja biznisa Vlada je definisala potrebu
uvođenja jednošalterskog sistema za registraciju preduzeća One stop shop. Naravno da
je to dobra stvar i da je treba da je pozdravimo, to uopšte nije sporno. Međutim, Vlada se
nada da ćemo realizacijom planiranih aktivnosti po ovom pitanju imati značajan uticaj
u unapređenju poslovnog ambijenta i rast ekonomske aktivnosti i poboljšanje investicione
klime i tako dalje. Moram, kao neko ko je osnovao više preduzeća u Crnoj Gori za
posljednjih 20 godina, da kažem da samo osnivanje preduzeća nikada nije bio problem.
Znači, da budemo potpuno iskreni za 50, 100 ili najviše 200 evra agencije su naplaćivale
svoje usluge osnivanja i registracije preduzeća, to je rađeno u vrlo kratkom roku, najviše
možda 7 dana. Mnogi ljudi u Crnoj Gori su osnovali po neko preduzeće pa znaju o čemu
pričam. To zaista nije bio nikakav problem i ne smatram da će to da donese neko značajno
poboljšanje poslovnog ambijenta. Vlada treba da se potrudi da građani koji ulaze u biznis,
pravna lica koja osnivaju nova pravna lica ili fizička lica koja osnivaju pravna lica, imaju
jednak položaj i jednake mogućnosti za ostvarenje svojih poslovnih ciljeva. Zaista, u
Crnoj Gori to do sada nije bio slučaj.
Zbog svega navedenog, pozivamo Vladu da ima više sluha u budućnosti za inicijative
koje dolaze iz opozicije i civilnog sektora kako ne bi dolazili u jednu, zaista,
ponižavajuću situaciju da iste te inicijative pokrećete nakon što zazvoni crveni telefon iz
Brisela. Nemojte da se ponašamo kao “banana republika” nego imajte povjerenje ponekad
i u ono što mi pričamo, i razmotrite to i uvažite kada to ima smisla.
PREDSJEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolega Franović ima riječ, a nakon njega kolega Branko Radulović. Izvolite.
- 208 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
ZARIJA FRANOVIĆ:
Hvala, gospodine predsjedavajući.
Uvažene kolege, poštovani ministre, pogledao sam ovaj zakon i on je na fonu,
prije svega, zakona koji smo mi ne tako davno usvojili, Zakon o preuzimanju akcionarskih
društava kojih ima 371. Taj proces preuzimanja je jedna trećina pretrpjela u Crnoj
Gori. On mora biti u vezu sa starim zakonom od osam članova, ovaj ih mijenja nekih 24.
Zakon datira od 2002, 2007. i 2008. godine sa izmjenama iz 2010. godine. Osvrnuću se na
pitanje rizika, to je ovo pitanje koje ću komentarisati, pitanje pečata, realizacije itd. Ono
što je veoma značajno, što se potencira, što su direktive Evropske unije i preporuke Evropske
komisije jeste svakako elimisanje biznis barijera i unapređenje poslovnog ambijenta.
U Crnoj Gori kroz ekonomsku politiku prepoznajemo tri stuba ekonomske politike.
Na prvom mjestu je unapređenje poslovnog ambijenta, to je jedan od prioriteta, nastavak
daljih strukturnih reformi kao drugi stub crnogorske ekonomije i, treće, fiskalna i finansijska
stabilnost Crne Gore. To su prioriteti kojih se moramo pridržavati, koji su nam jedan
od uslova za ulazak ili put ka Evropskoj uniji. Preporuke Evropske unije su usklađivanje,
poboljšanje postojećeg zakona, a naravno da su preporuke i Svjetske banke, zatim Evropske
banke za obnovu i razvoj koja i te kako prati ekonomski ambijent u Crnoj Gori, makroekonomske
pokazatelje. Kada imamo Izvještaj Centralne banke ili predloge Centralne
banke, vidimo određene preporuke, rasta GDP-a i ostalih makro i mikro ekonomskih
indikatora kada je u pitanju ekonomija u Crnoj Gori.
Postavlja se dilema u članu 2 obaveznosti ili upotreba pečata. To je možda jedna
od dilema koju možete komentarisati. Rekao sam za spajanje društava i obaveza koje su
se ovdje dešavale, to je član 22A, onda tačka 4 Odbor direktora, obaveze direktora itd. To
su prosto zakonske obaveze. Mora biti usklađeno i sa Zakonom o računovodstvu i reviziji
kada govorite o finansijskim izvještajima. Osvrnuo bih se na tačka 8 i 9 oko bilansa,
jer je u prethodnom periodu bilo određenih opstrukcija kada je u pitanju diobni bilans
i, ono što se nije dešavalo, morao se na neki način napraviti bilans i određenih tužbenih
zahtjeva iz određenih preduzeća koja su dozirala tzv. dezintegracioni model. Oko nezavisnih
eksperata tačka 9, 10 i 11 poštovanje Zakona o javnim nabavkama. Ono što je,
takođe, interesantno, a što ste vi naveli da se moraju stavljati na uvid, to je poštovanje
Zakona o računovodstvu i reviziji. Shodno Zakonu o računovodstvu i reviziji moramo
imati tromjesečne, šestomjesečne, devetomjesečne i dvanaestomjesečne izvještaje. Registracija,
jedna dilema ili odgovor, spajanje se smatra izvršenim danom registracije kod
Centralnog registra Privrednog suda, da li to ili kod Poreske uprave, da li sam možda ja
pogriješio, što prihvatam. Tačka 4 registracija i sve ovo što se dešava kod Poreske uprave
je vrlo značajno. To korespondira sa Zakonom o objedinjenoj naplati poreza i doprinosa
i poreskih obaveznika, to je vrlo značajno. Ono što je sazivanje Skupštine nije problem.
Mora se poštovati 30 dana. Mislim da nema potrebe kao što rade akcionarska društva da
zakazuju skupštine akcionara 30. juna nego da ih završe do 31. marta kao što rade neki,
a neki ne rade. To je u stvari kodeks korporativnog upravljanja koji ne poštuju baš svi.
Može i vanredna skupština, ta redovna koja svakako mora biti. U stavu 5, takođe Zakon
o računovodstvu i reviziji. Onda direktive i glasanje u toku, putem ili prije sjednice.
Mislim da je to možda malo diskutabilno. Znate dobro kako se utvrđuje kvorum, kada se
zakaže sjednica skupštine akcionara, utvrđivanje kvoruma, broj akcija, broj glasova. To
kod mene ostavlja malo dileme. U svakom slučaju, možete ih pojasniti, nijesu problem.
Ono što se ranije dešavalo, sada govorim o članu 13, spajanje, izvršavanje odluka
- 209 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
skupštine akcionara, smanjenje skupštine akcionara. Vrlo je značajno da se vodi računa
jer se ranije dešavalo u prethodnom periodu da na istoj sjednici se vrši povećanje kapitala,
smanjenje kapitala ili obrnuto. To je kršenje Zakona o privrednim društvima. Znači, na
jednoj skupštini akcionara ne može se vršiti istovremeno i smanjenje i povećanje kapitala.
Samo može jedno, da li je smanjenje ili povećanje, imate određene odluke iz prethodnih
godina, prije tri ili četiri godine, gdje se kršio Zakon o privrednim društvima i da ne kažem
još koji drugi zakon, što je veoma značajno. Ne može se raditi na jednoj sjednici. Neka
se zakaže pet puta, redovna jednom, vanredna koliko god hoćete, zbog povećanja imovine.
To je jedan od prioriteta, zbog akcionara, zbog javnosti, zbog transparentnosti i zbog
poštovanja finansijskih zakona, Zakona o unutrašnjoj kontroli, što je veoma značajno, što
je veoma mali broj uradio, sistematizovano i identifikovano, a što je prioritet kod finansijskog
izvještavanja. Hvala.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolega Branko Radulović ima riječ, a neka se pripremi kolega Veljko Zarubica.
Izvolite.
BRANKO RADULOVIĆ:
Uvažena gospodo, samo nekoliko konstatacija iz jedne teške priče koju Pokret za
promjene vodi i vodio je dok je bio Grupa za promjene oko transparentnosti rada i tranzicije.
Prije svega, radi se o jednim tehničkim uslovima, da su ti tehnički uslovi, izmjene,
saglasni sa evropskim AKI-jem, to pokazuje i ova tabela usklađenosti gdje je, moram
da pohvalim, na jedan kvalitetan način napravljena paralela između izmjene ovih naših
članova i članova koji su u evropskom zakonodavstvu. Međutim, ovoj tabeli fali ono što
Ministarstvo mora ubuduće da uradi. To je kako i na koji način da primijeni ovo u praksi.
Evropska komisija i Evropska unija neće samo tražiti usaglašavanje našeg zakonodavstva
sa evropskim zakonodavstvom, nego i primjenu aplikacije. To je ono što je suština.
Ukoliko idemo ka tome, to je katastrofa crnogorskog društva. Zbog netransparentnosti,
zbog manipulacija, zbog tajnosti, zbog dilova, dešavale su se katastrofalne stvari.
Sjetite se tržišta hartija od vrijednosti. Da li je i koje preduzeće imalo na kraju godine
finansijski izvještaj ili onaj finansijski izvještaj koji trebao da bude u sljedećih nekoliko
mjeseci za prethodnu godinu Nije niko, ili vrlo malo. Onda se digne u novinama - ovo
preduzeće je fenomenalno, ono će ostvarivati dividendu, ona ima takvu aktivu, ona ima
takvu strukturu proizvodnje, pa onda narod kao stampedo pođe i kupuje te akcije, važno
je kupiti te akcije. Pošto je tržište bilo plitko, a onda pošto nije bilo informisanosti, pošto
su radili pojedini lobiji, dešavalo se i desilo se, nažalost, da su mnogi ušli u ..., da su prodali
mnoge stvari, zadužili se, a da se ni dio tih akcija neće vidjeti. Pođite samo od naših
velikih giganata, šta se sve dešavalo u KAP-u i u Željezari Mi kao komisija za praćenje
procesa privatizacije, ljudi, možete li da shvatite da ne možemo da dobijemo potpune
biznis planove. Ono što je obaveza Skupštine, ono što su naše ingerencije, ono što je
obaveza komisije, ono što je Vlada potpisala sa tim neznanim vlasnikom KAP-a, mi još
nismo dobili kao Komisija za praćenje procesa privatizacije. Kako će tek onda dobiti onaj
građanin, neki akcionar ili neki radnik Neće ga nikada dobiti. Tamo su ogromna sredstva,
ogromna su zaduženja, ogromne pomoći koje država Crna Gora daje. Sa Željezarom
je još teška stvar. Da li mi znamo koliko je čistog novca ušlo danas u Crnu Goru Nećemo
- 210 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
nikada doznati kakav je novac i kako se on oplodi. Možete li da shvatite da akcionarsko
društvo koje se zove prenosno ne objavljuje uslove na koji način će se i kako će ući u
najveću investiciju danas kada je u pitanju izgradnja KAP-a, a da ne pitamo nešto drugo.
Ja pitam pojedinog ministra, tražim od njega, on meni kaže - nećeš da dobiješ, to je velika
tajna, pa ga ja osudim sudu, pa onaj sud Upravni sud ili Apelacioni sud, ako znam pomamio
se, koji je presudio u moju korist, pa ministru kažem – ajde, minister, daj mi sad taj
dokumenat, a on neć ili se pravi lud. I kakva je to danas praksa u Crnoj Gori.
Znači, crnogorsko društvo, gospodo, što se tiče privredne aktivnosti, što se tiče
najvećih uslova i najvećih problema crnogorskog društva to je u ekonomiji, to je ta transparentnost.
Ne mogu se oteti utisku, a da ne kažem da se to dešava oko pojedinih ljudi i da
tu nijesu pojedini ljudi koji su u vrhu vlasti. Mi smo dali bezbroj krivičnih prijava zbog te
netransparentnosti, zbog štetnosti, zbog neuloge Parlamenta, sve se obistinilo. Džabe što
su se obistinile naše projekcije, Crna Gora je u sve goroj situaciji oko svega.
Pitam Vas, ministre, na kraju da li ćete Vi objaviti Biznis ugovor i kako Da li
ćete Biznis ugovor, znači, Biznis plan KAP-a koji još nije napravljen, dali smo im 130,
50, 60, pojma nemam koliko i više se popela na 800 miliona, da li ćete izdejstvovat kao
ministar Evo da počne da živi ovaj ugovor sa Biznis planom Kombinata aluminijuma.
Mi kao komisija za praćenje procesa privatizacije nemamo ga još ni na daleko. Ajde da
vidimo oćete li to uraditi bar.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Idemo dalje, kolega Veljko Zarubica ima riječ.
Nakon njega kolega Obrad Gojković.
Izvolite.
VELJKO ZARUBICA:
Poštovani potpredsjedniče, poštovane kolege, poštovana gospodo iz Vlade,
poštovani građani,
Kao što je navedeno u obrazloženju, izmjene i dopune Zakona o privrednim
društvima su uslijedile zbog zahtjeva Evropske unije da se pojedine odredbe u zakonu
usaglase sa evropskim direktivama koje se odnose na ovu oblast. Shodno Zakonu o
unapređenju poslovnog ambijenta, u Predlogu zakona su eliminisane određene biznis
barijere koje su prepoznate u njemu. Jedna od novina u ovom zakonu je da nadležnost registracije
privrednog društva prelazi iz Centralnog registra privrednog društva u Centralni
registar priverednog subjekta pri Poreskoj upravi. Uvođenjem jednošalterskog sistema
značajno će se pojednostaviti procedura u registraciji preduzeća i preskočiti određene birokratske
i administrativne barijere kao i skratiti vrijeme i troškovi registracije. Ukida se
odredba starog Zakona za obavezno produženje registracije što je Zakonom o unapređenju
poslovnog ambijenta prepoznato kao biznis barijera.
Kada govorimo o lakoći poslovanja po izvještajima Svjetske banke, Crna Gora
je značajno napredovala naročito u kategoriji otpočinjanja biznisa. Uostalom u preporukama
Centralne banke za ekonomsku politiku u Vladi Crne Gore za 2011. godinu kaže
se “Registracija preduzeća znatno je pojednostavljena uvođenjem jedinstvene registracione
forme koja se podnosi Poreskoj upravi i zamjenjuje 16 različitih obrazaca koji su
se podnosili u četiri institucije. Od 08.aprila 2010. godine Centralni registar Privrednog
- 211 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
suda je započeo izdavanje Jedinstvenog statističkog broja pa više nije potrebna dodatna
procedura u Monstatu”. U ovoj godini u kategoriji započinjanja biznisa Crna Gora je
značajno napredovala u odnosu na prošlu. Za registraciju privrednih preduzeća potrebno
je 10 dana i samo sedam procedura. Takođe, u skladu sa Zakonom o unapređenju
poslovnog ambijenta odredba o obaveznim rokovima za predaju finansijskih izvještaja
iz ovog zakona izmješta se u Zakon o računovodstvu i reviziji u kojoj su rokovi precizno
određeni a novčane kazne za probijanje rokova i netačno izvještavanje sa pravom visoki.
Veoma bitna odredba. Ovaj izvještaj se takođe, predaje u Centralni registar privrednog
subjekta pri Poreskoj upravi na istom šalteru gdje se podnosi i registracija. Uspostavljanjem
odgovarajućeg softvera koji će podržavati proces registracije biznisa i čuvanja
finansijskih izvještaja odnosno, uvođenje elektronske registracije preduzeća u narednom
periodu imaće značajan uticaj na unapređenje poslovnog ambijenta.
Takođe, novina u zakonu je uvođenje neobaveznosti upotrebe pečata. Jeste da
je od strane Svjetske banke korišćenje pečata prepoznato kao biznis barijera, jer njegova
upotreba nosi više od 1/3 troškova registracije. Mislim da se ovom odredbom
povećava rizik o zloupotrebi. Poglavlje sopstvene akcije je u potpunosti usklađeno sa
direktivama Evropske unije gdje je povećana transparentnost prilikom rekonstruiranja
privrednih društava kao i efikasnije učešće akcionara na Skupštini. Prije svega u stvaranju
mogućnosti aktivnog učešća na Skupštini elektronskim putem, kao i jasnim preciziranjem
ko ima pravo glasa na Skupštini akcionara. Iz svih navedenih razloga smatram da ove
izmjene i dopune zakona treba podržati. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala Vama.
Kolega Obrad Gojković ima riječ.
Neka se pripremi kolega Branko Čavor.
OBRAD GOJKOVIĆ:
Hvala, potpredsjedniče.
Gospodine ministre, poštovane kolege.
Gospodine ministre, prvo želim da izrazim svoju zahvalnost na Vašem korektnom
stavu kada su štrajkovali radnici “Prvoborca” gdje ste demonstrirali ono što je potrebno
da se prvo treba biti čovjek pa tek onda ministar ili poslanik svejedno, nije bitno.
Nažalost, mi moramo postići to da u Crnoj Gori ne funkcionišu ovi neoliberalni principi
gdje po svaku cijenu u Crnoj Gori moraju postojati gubitnici. Smatram da je Crna Gora
toliko mala i ne treba da imamo gubitnike u ovoj našoj zemlji, pogotovo to ne treba da
budu radnici i treba da se ljudski ponašamo prema njima. Znači, zahvaljujem Vam na
Vašem postupku i brizi za radnike.
Što se tiče ovog zakona, pravo pitanje u vezi ovog zakona je da li su do sadašnja
zakonska rješenja proizvela štete, jer vidimo da su ovo neka poboljšanja S obzirom
na sve ono što se dešavalo u privrednim društvima, akcionarskim društvima povodom
privatizacije i td, u Crnoj Gori. Smatram da zakoni koji su do sada postojali nijesu bili
toliki problem. Problem je bila politička volja, problem je bio ambijent u kojima se to
dešavalo. Mi moramo ovdje u Parlamentu da kažemo da smo svjesni činjenice da su na
skupštinama akcionarskih društava prisustvovali čak i pripadnici organizovanog kriminala
sa svojim telohraniteljima i onda je jasno kakav je to privredni ambijent, kako se to
- 212 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
odvijalo u prošlosti.
Ono što je još problematično što se tiče ovog zakona znači, malo je paradoksalno
da Vlada predlaže ovaj zakon, a Vlada se sama pokazala kao loš upravitelj svojih akcija
koje je imala u mnogim preduzećima. Znači, postavlja se pitanje da li neko ko nije znao
da gazduje svojim akcijama može da određuje na jednom kompletnom državnom nivou,
kako to da se radi Sada ću da vam dam neke primjere. Baš “Prvoborac” i “Mješovito”
iz Herceg Novog, to mi je najbliže, nije lokalpatriotizam, ali znam o čemu se radi. Vlada
je vlasnik 22% akcija u “Prvoborcu”. Za vrijeme dok je Vlada bila vlasnik i sada je, to
preduzeće se baš po principima koji su slični ovom zakonu razdvojilo na dvije firme.
Znači, privatni vlasnik koji je većinski je to podijelio u dva preduzeća. U jednom je
ostavio radnike kojima nije isplaćivao plate. U drugom preduzeću kamen, beton koji
formira uzeo je sve ono što je zdravo iz te firme i tamo izvlačio profit. Cijelo to vrijeme
Vlada je imala svog predstavnika u Upravnom odboru koji se nije trudio generala Ljuba
Đurovića i apsolutno koji nije ni brinuo o radnicima ni o kome drugom. Da stvar bude
još gora ministar finansija Katnić izađe na televiziju povodom ovog štrajka i potpuno
neobaviješteno počne da iznosi kako to da se riješi. Znači, ministar koji je u Vladi koja
je vlasnik, ne zna da je blokiran račun preduzeća za 2,5 miliona gdje je on vlasnik, nego
predlaže opštini Herceg Novi da uplati 900 hiljada eura koje bi istog momenta, umjesto
da odu radnicima, pošle nekom privatniku kome duguje Prvoborac itd. Znači, jedna potpuna
nezainteresovanost i neobaviještenost. Radi se o ogromnoj imovini. Samo ovdje
u Podgorici je plac 32 hiljade kvadrata, firma koja je imala preko 1.000 radnika, stotine
hiljada kvadrata zemlje, sve je to opljačkano i uništeno. Cijelo to vrijeme Vlada je imala
svoga predstavnika u Upravnom odboru, a kako se ponašala vidite prema postupcima
ministra Katnića koji je vrlo jednostavno izašao na televiziju i pokazao potpuni .... o firmi
gdje je on u stvari vlasnik. Drugi primjer “Mješovito” iz Herceg Novog. Isti princip,
znači, podjela firme na dva dijela na “Mješovito” i “Novito”. Firma kada je startovala
imala je milion u plusu, sada ima 10 miliona duga i 20 miliona i nešto se ne zna gdje su,
a da stvar bude još gora prljava tehnologija i silosi, sjetite se toga problema koje je o jadu
zabavio kompletnu Crnu Goru kao državu. Znači, upravo se tu radi o ovim principima
koje vi pokušavate da riješite ovim zakonom, spajanjem i podjelom firmi i mislim da
ni u Vladi Crne Gore ni u ovom domu ne sjede ljudi koji su najstručniji u ovoj oblasti.
Nažalost, struku u ovoj oblasti su stekli kriminalci koji su zadnjih 20 godina u privatizaciji
proučili sve rupe u zakonima koje postoje u Crnoj Gori da opljačkaju ono što se u
Crnoj Gori godinama stvaralo.
Ja izražavam uvjerenje da će se sigurno poboljšati stanje sa predlogom ovoga zakona,
međutim, nije dovoljan samo zakon, potrebna je i politička volja, potrebno je funkcionisanje
svih institucija od Vlade, preko tužilaštva, sudova, policije, jer je očigledno da
je u ovoj oblasti bilo ogromnih zloupotreba. U Crnoj Gori imamo profesionalce koji su se
obučili za sve ove godine tokom privatizacije kako da izvrdavaju zakone i kako da rade
ovo što se dešavalo u “Prvoborcu” i u “Mješovitom”. Nipošto ne smijemo dozvoliti da rezultati
budu ovakvi kakvi jesu, da nam radnici štrajkuju glađu, pokušavaju da se spaljuju,
a država to sve ignoriše i još ima predstavnika u upravnom odboru.
Opština Herceg Novi ima 3% vlasništva u “Prvoborcu”, a država 22%, a mi od
privatnog vlasništva kupujemo plac za milion eura, kupujemo sami od sebe. To je nešto
što je nedopustivo. Normalno, vi kao novi ministar za to ne snosite odgovornost, ali smatram
da u budućem periodu treba da date sve od sebe, i svi mi zajedno ovdje, da se to
stanje popravi. Hvala.
- 213 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolega Branko Čavor ima riječ. Nakon njega poslednji prijavljeni učesnik u raspravi,
kada je ova tačka dnevnog reda u pitanju, kolega Zoran Gospić.
Izvolite.
BRANKO ČAVOR:
Zahvaljujem, potpredsjedniče.
Uvaženi ministre, pomoćniče ministra, koleginice i kolege poslanici,
Za osnivanje, rad i život privrednog društva veoma je važna zakonska regulativa.
Zakonom o privrednim društvima iz 2002. godine ovo je pitanje bilo uređeno, ali u proteklom
vremenu do sada izvršene su četiri izmjene i dopune. Pred nama je danas novi
Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima. Kada se razmatraju
ovakve izmjene i dopune postavljaju se dva logična pitanja po meni ili pogledati
ih dobro u dva nivoa, koji su, opet da kažem, međusobno dobro povezani. Koji su razlozi
za donošenje pod jedan, i pod dva koje su to novine u odnosu na prethodna rešenja Razlozi
se ogledaju u dva nivoa, o kojima je danas nešto govoreno koji su upućeni jedan na
drugi.
Prvi razlog je potreba usaglašavanja sa direktivama Evropske unije u ovoj oblasti,
koji nisu ugrađeni u dosadašnje zakonsko rešenje. Preporuka Evropske komisije na putu
integracija neophodno je izvršiti usaglašavanja, a zakon nije bio usaglašen sa osam direktiva
koje su sada inkorporirane u predloženom tekstu zakona. Drugi, veoma važan razlog,
da pored toga što usaglašavanje sa ovim direktivama objektivno doprinosi boljim, efikasnijim,
transparentnijim međunarodno poznatim i povjerenim rešenjima u osnivanju i radu
privrednih društva ovo je bila i prilika da se izmjene, odnosno, unaprijede i neka dosadašnja
rešenja saglasno praksi. Dakle, zakonom je predviđeno i eliminisane su određene nepreciznosti
kako je to bilo u prethodnom zakonskom rešenju. U cilju efikasnosti i transparentnosti
predlogom zakona članom 8 su predviđena objava na internet strani obaveštenja
o sazivanju, propisano je i obaveštenje o sazivu sa jasnim naznakama, tačkama dnevnog
reda o kojima se donosi odluka ukupnog broja akcija potrebnih za donošenje odluke,
mjesta i načinu upoznavanja sa materijalima i predlogom odluka i slično. Propisano je i
upustvo o učestvovanju i glasanju akcionara na samoj Skupštini. Značajna novina jeste,
da akcionari mogu uzeti učešte i elektronskim putem. Zakonom su uređena na transparentniji
način pitanja restuktuiranja, spajanja, odnosno, razdvajanja društava, što se odnosi
i na akcionare i na povjerioce. Novina u zakonu je i uvođenje jednošalterskog sistema za
registraciju preduzeća što je u skladu sa dobrom međunarodnom praksom i preporukama
Svjetske banke. Dakle, zakonom je predviđeno da se ove aktivnosti obavljaju u Centralnom
registru privrednog društva, u Poreskoj upravi umjesto u Privrednom sudu kako je
to do sada bilo. Ovo rešenje je dobro, jer podrazumijeva da se na jednom mjestu vrši i
registracija, ali i dostavljaju i finansijski izvještaji saglasno zakonu o računovodstvu i
reviziji, a prate i poreske obaveze i aktivnosti privrednog društva.
Zakonom je predviđeno, članom 23 da se u toku šest mjeseci od dana stupanja na
snagu ovog zakona uspostavi Centralni registar privrenih subjekata kao i obaveze privrednih
društava, nadležnog ministarstva, Poreske uprave i Privrednog suda. Obaveznost
pečata koju je predviđao dosadašnji zakon se cijeni kao moguća biznis barijera i otežavanje
procedure u započinjanju biznisa i opterećivanju sa dodatnim troškovima. Zbog toga je
- 214 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
zakonom predviđeno ukidanje obaveznosti pečata. Istini za volju, s obzirom na uspostavljanje
navike da sva dokumenta imaju i pečaćenje, treba obratiti posebnu pažnju i spriječiti
eventualne zloupotrebe po ovom osnovu.
Imajući u vidu sadržaj izmjena i dopuna zakona, izrečene komentare, siguran sam
da će istim omogućiti kako lakše započinjanje biznisa, tako i efikasan i transparentan rad
privrednih društava i akcionara, bili oni većinski ili manjinski. Istovremeno se šalje i dobra
poruka i onim potencijalnim investitorima, privrednim društvima i preduzetnicima iz
inostranstva da su u nas dobri uslovi za ulaganja i započinjanja biznisa. Po tome smo i u
dosadašnjem vremenu bili prepoznati kao država koja svojim reformama poslovnog ambijenta
je u stalnom napredovanju, kao što kaže izvještaj Svjetske banke da u toj oblasti
zauzimamo visoko rangirano 51 mjesto od 183 rangirane zemlje. Dakle, ovaj zakon vidim
i u funkciji našeg daljeg napredka u ovoj oblasti. Zbog svega navedenog predlažem
da usvojimo ovaj zakon. Hvala lijepa.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Izvolite.
DRAGOSLAV ŠĆEKIĆ:
Gospodine potpredsjedniče, izvinjavam se što nisam na vrijeme prijavio, ali
svakako sam htio na par članova da skrenem pažnju i evo nastojaću da budem što kraći.
Poštovana Skupštino, gospodine ministre, kolege poslanici,
U pitanju je značajan zakon i očekujemo da će donijeti neke značajne promjene,
mada kakva je situacija i kako se ponašaju u principu privredni subjekti to je pitanje.
Mene interesuje, počeću od člana 2, odnosno, u članu 19 stav 2 tačka 2 briše se ono što
se odnosi na privredna društva, odnosno, izbacivanje pečata, meni je to jako sporna situacija.
Ja znam da su to evropske preporuke, ali pitanje je da li smo mi na tom nivou, da
li mi smo stvarno neko ko neće zloupotrijebiti i izvršiti neku manipulaciju sa pečatom.
Mislim da to je preuranjeno, ipak bi trebalo da ostane i ako se ide u cilju smanjenja tih
barijera, ali mislim da i kada je pečat u pitanju trebalo je da ostane pečat na dokumentima.
Druga stvar je u članu 3 stav koji se odnosi na nezavisne eksperte, ovdje nije precizirano
ko su ti nezavisni eksperti. Može biti sudski vještak, može biti revizor, ali nije
precizirano. Ipak mislim da treba precizirati ko su nezavisni eksperti koji se mogu baviti
ovom problematikom. Sljedeća stvar je ono što se odnosi u član 8 stav 1 akcionarsko
društvo dužno je da održi skupštinu jednom godišnje. Prva godišnja skupština društva
mora se održati u roku od 18 mjeseci od održavanja osnivačke skupštine društva, a nakon
toga Skupština se saziva obavezno jednom godišnje. Mislim da je ovaj rok od 18 mjeseci
predug i da bi trebao da bude po meni najkasnije 6 mjeseci, a eto i godinu dana ali ovaj
rok zaista od 18 mjeseci je predug.
Sljedeće što me interesuje odnosi se na član 11 stav 3 glasanje elektronskim putem
prije ili u toku održavanja sjednice. Mislim da ovdje treba reći koji je to rok glasanja
prije sjednice i malo objasniti šta vi podrazumijevate pod tim glasanjem prije sjednice.
Takođe, ono što se odnosi na član 19 stav 2 - Poreska uprava je dužna da nakon prijama
registracione prijave registruje privredno društvo, odnosno, preduzeće ukoliko dostavljena
dokumentacija sadrži sve potrebne podatke utvrđene ovim zakonom i dodjeljuje
im registracioni broj. Ovdje takođe nema roka. Mislim da bi trebao da bude rok, jer kako
- 215 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
funkcionišu službe i kako su ažurne ovo može da za nekoga da bude jako dug rok, iako
dan - dva može da znači za neki privredni subjekat da budu na vrijeme registrovani iako
su zadovoljili i priložili svu potrebnu dokumentaciju predviđenu zakonom. To je otprilike
nešto što je mene interesovalo i volio bih da čujem vaše mišljenje.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala.
Da čujemo kolegu Gospića. Izvolite.
ZORAN GOSPIĆ:
Zahvaljujem.
Gospodine potpredsjedniče, uvaženi predstavnici Vlade, poštovane kolege,
Na današnjoj sjednici razmatramo zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
privrednim društvima. Donošenje ovog zakona je u funkciji usklađivanja sa direktivama
Evropske unije. Pored toga eliminisanje uočenih nepreciznosti u određenim postupcima
u odlučivanju na skupštini akcionara na jasan način su definisani ovim zakonom što je
od posebnog značaja je povećanje transparetnosti u postupku restruktuiranja, odnosno
spajanja i podjele. Definisano je unapređenje poslovnog ambijenta kroz efikasnije učešće
akcionara na skupštini i eliminisanja najistraženijih prepreka za biznis i investicije.
U veoma jasnom pojašnjenju ovih izmjena zakona izdvajaju se tri ključne izmjene,
a o tome su govorile moje kolege ali da ponovim :
1. Nadležnost registracije privrednih društava prelazi iz centralnog registra
privrednog suda na centralni registar privrednih subjekata u okviru poreske uprave;
2. Mogućnost da akcionari mogu uzeti učešće na skupštini akcionara elektronskim
putem i
3. Ukidanje obaveznosti pečata jer je opšta procjena da je bez obaveznosti pečata
veća mogućnost zloupotrebe.
U fokusu mog interesovanja posebno su bili čl.22, 36 i 53, pa dozvolite samo nekoliko
stvari.
Dakle, posebno je interesantan član 22 kome je dodat član 3 kojim je predviđena
mogućnost da ukoliko se sa tim saglase svi akcionari ili vlasnici drugih akcija od vrijednosti
sa pravom glasa, svakog društva uključenog u spajanje, odbor direktora ne treba
pripremati pisani izvještaj o promjenama na imovini i obavezama nastalim od dana izrade
nacrta ugovora o spajanju do dana održavanja skupštine. U istom članu, u ovom stavu,
predviđena je mogućnost da se ne ispituje nacrt ugovora o spajanju od strane nezavisnog
eksperta ukoliko se sa tim saglase svi akcionari ili vlasnici drugih akcija od vrijednosti.Ovo
će značajno uskratiti vrijeme potrebno za restruktuiranje i predstavlja značajnu
uštetu za društvo uzimajući u obzir i vrijeme kao veoma važan resurs.
Kada govorimo o transparetnosti u članu 36 propisana je obaveza odbora direktora
da obavještenje o sazivanju skupštine akcionara objavi na internet stranici društva.
Obavještenje između ostalog treba da sadrži jasnu naznaku o kojim tačkama dnevnog
reda se predlaže da skupština donese odluku te navođenje klasa i ukupnog broja akcija o
kojoj to odluci glasa, potrebni kvorum za donošenje te odluke sa obavještenjem gdje akcionari
mogu izvršiti uvid u materijale i predloge odluka koje će se razmatrati na skupštini
akcionara.
Kada je u pitanju predsjedavanje samom skupštinom akcionara precizirano je
- 216 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
da je na zahtjev akcionara predsjedavajući dužan da na samoj sjednici utvrdi tačan broj
glasova za donošenje ili protiv donošenja neke odluke. U roku od 15 dana društvo je
obavezno da na internet stranici objavi tačne rezultate glasanja po pojedinim odlukama.
Važećim odredbama Zakona o privrednim društvima nije propisan kvorum za
donošenje odluke o pravima preče kupovine, pa je ovim izmjenama u članu 53 dodat novi
stav kojim je propisan kvorum za donošenje odluke o pravu preče kupovine, odnosno
određen kvorum u slučaju povećanja kapitala. Naime, propisano je da se odluke o pravo
preče kupovine mogu donijeti većinom prisutnih ili zastupanih akcionara sa pravom glasa
pod uslovom da skupštini prisustvuju akcionari koji posjeduju najmanje 2/3 akcija.
Uvažene kolege, u cilju racionalizacije vremena predlažem da usvojimo ovaj zakon,
jer on predstavlja dodatni iskorak u unapređenju poslovnog ambijenta u onim segmentima
koje je identifikovala Svjetska banka u svom Izvještaju o lakoći poslovanja
2011. Ove izmjene Zakona o privrednim društvima i reforme uoblasti započinjanja biznisa
su izuzetno važne za ekonomiju naše zemlje, a mi parlamentarci na ovaj način dajemo
svoj puni doprinos u ovoj oblasti. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala Vama, gospodine Gospiću .
Na ovaj način su se stekli uslovi da zaključimo raspravu povodom ove tačke
dnevnog reda.
Završna riječ, ministar Kavarić.
VLADIMIR KAVARIĆ:
Gospodine predsjedavajući, dame i gospodo,
Iskoristio bih završnu riječ da pokušam da odgovorim na ono što su bila osnovna
pitanja koja su proizilazila iz dosadašnjeg toka rasprave, pri čemu ću se potruditi da u
završnoj riječi pokušam odgovoriti a ne dodatno da otvorim pitanja, da ne bi bilo zloupotrebe
završne riječi.
Prvo, što se tiče a što je provejavalo iz mnogih nastupa koje smo imali danas
jeste pitanje barijera, od kada se sa njima bavimo i koliko dugo su oni problem i kada
će prestati da budu problem i tako dalje. Jednostavno barijera u situacijama kada imamo
regulativu koja se stalno upodobljava sa onim što su evropski zahtjevi i onim što su
zahtjevi reaglnog života, mislim da proces eliminisanja barijera je proces koji se nikada
ne završava, jer birokratija adminsitracije sama po sebi proizvodi barijere i kroz procese
eliminisanja barijera mi jednostavno se suočavamo sa onim što produkujemo na dnevnoj
bazi. Istina je povodom opaske da otvaranjem preduzeća u Crnoj Gori nije bio nikakav
problem. Ne bih rekao da nije bio nikada, ali bih rekao da nije odavno. Znači, već ima
možda i 10-ak godina da je proklamovana teza “D.O. za 1 eur” da se otvori i tako dalje.
Međutim, ono što nije praćeno sa onim čime se sukobljavamo svaki dan jesu postupci
registrovanja i licenciranja biznisa. Znači sve ono što je kasnije potrebno da bi preduzeće
funkcionisalo nije na nivou kojim bi bili zadovoljni kao što smo zadovoljni po pitanju
registracije preduzeća.
Što se tiče sluha u osluškivanju i prikupljanju informacija o tome šta je potrebno,
jednostavno trudimo se, i mislim da je to jako prepoznato od svih biznis asocijacija,
političkih partija, civilnog sektora, uvijek je po pitanju svakog zakona da dobijemo sve
ono što su konkretna rješenja koja mogu da pomognu. Tako da se vrlo često susrećemo sa
- 217 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
situaciom da nemamo konkretne predloge, čak i od onih na koje se problemi odnose a to,
prije svega, mislim na udruženja poslodavaca.
Nekoliko poslanika je akcentiralo upotrebu pečata, jednostavno civilizacijsko
rješenje u ovom slučaju je potpis. Pečat je naše naslijeđeno rješenje koje samo po sebi ne
proizvodi nikakvu sigurnost u postojanju koja treba da stoji iza pečata. Jednsotavno, potpis
je nešto što se ne može falsifikovati, ili ako može onda je jako teže, i nešto što je vrlo
do kraja procesa uz pomoć grafologa i tako dalje lako osporivo ili dokazivo, kod pečata
to nije slučaj. Jednostavno, potpis je a ne pečat civilizacijska tekovina u ovom dijelu.
CRPS ostaje da bude CRPS , nije Centralni registar privrednog suda, nego Centralni
registar pri poreskoj upravi i potpuno koincidira sa objedinjavanjem naplate prihoda
u poreskoj upravi i tako da po tom pitanju imamo eliminisanje biznis troškova.
Ono što mislim da je značajno da se naglasi One stop shop, to je šalterski pristup,
sve na jednom šalteru. To je nešto što je odavno potencirano, odavno pokušavamo i nadamo
se da ćemo kroz ovaj proces , izmjene Zakona o računovodstvenoj reviziji i Zakona
o poreskoj administraciji taj proces privesti kraju. Želim da kažem da ono što je osnovno
i što proizilazi iz ovog zakona- one stop shop -podrazumijeva promjenu funkcionisanja
cijelokupne administracije. To nije samo promjena fizionomije nego i fizilogije svih procesa
u sistemu.
Po pitanju biznis plana KAP-a i njegovog nedostovljanja, ono što bih naglasio jeste da i
tu mi imamo problem, i to je našta insistiramo da bude dostavljen, ali ono na čemu insistiramo
jeste da bude dostavljen na način koji će podrazumijevati pokriće i restruktuiranje
svih obaveza koje proizilaze iz svih izazova koje dolaze u nastupajućem periodu. Znači,
biznis plan oni proizvode iz mjeseca u mjesec, to su biznis planovi na troškovnom principu
i ono na čemu mi insistiramo je razvojni biznis plan. Voljeli bi da smo ga dobili do
sada, a nijesmo, i insistiraćemo da ga dobijemo. Biznis plan koji u sebi ne podrazumijeva
plan investicija i plan kako KAP dugoročno da opstane sa cijenom struje koja se već sada
da nagovjestiti koja će biti u prethodnom periodu, nije biznis plan nego keš lou projekcija.
To je to što mi dobijamo svaki mjesec, ali to je to sa čime nijesmo zadovoljni. Insistiramo
na biznis planu koji će podrazumijevati sve ove impute po pitanju održivosti sistema u
dugom roku, a na parlamentu po tom pitanju radi se na restruktuiranju kredita, kako bi se
mogla obezbijediti održivost KAP-a u dugom periodu.
Što se tiče “Prvoborca” i “Mješovitog” zaista mislim da smo samo radili ono
što je naša, i kako ste rekli, i ljudska i profesionalna obaveza. Međutim, ono zbog čega,
pretpostavljam, nijesmo zadovoljni ni mi ni vi, jeste što ni Vlada ni Parlament nemaju
čaroban štapić da riješi sve probleme. Puno toga je nagomilano, puno toga ima ishodište
u sudskim procesima. Jednostavno, to su neke stvari na koje treba svi da se naviknemo.
Postoji odvojenost funkcije vlasništva i funkcije upravljanja i postoje odnosi i obaveze iz
radnih obaveza, jer vrlo često, a vjerovatno iz neke potrebe da se problemi narežu kada se
pojave odlažemo a u tom slučaju imamo najskuplja rješenja.
Vrlo konkretno, nezavisni ekspert podrazumijeva se da će to piti revizor, sudski
vještak ili neko oko koga su se saglasili svi akcionari. S obzirom da je taj neko ko treba
da radi u funkciji akcionara, mislim da je ova odrednica sasvim dovoljna garancija da će
to biti adekvatna osoba. Što se tiče roka za elektronsko glasanje, normalno je da počne
da teče od momenta prispijeća dokumentacije, do momenta zaključenja glasanja. Mislim
da ste propustili rješenje o odbijanju mora da se izda u roku od četiri dana. Ukoliko se ne
izda rješenje o odbijanju, registracija se smatra sprovedenom.
Mislim da sa time obuhvatio makar veći dio pitanja.Zahvaljujem.
- 218 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽEJKO ŠTURANOVIĆ:
Meni ostaje da konstatujem da je ukupni pretres završen . O ovoj tački dnevnog
reda izjasnićemo se naknadno, tokom dana. Zahvaljujem ministru Kavariću i pomoćniku
Kujoviću na učešću u našem radu.
Prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda - Predlog zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o putevima.
Ovlašćeni predstavnici Vlade su ministar saobraćaja i pomorstva Andrija Lompar
i pomoćnica ministra Mirel Radić Ljubisavljević.
Izvjestioci odbora su: Miodrag Vuković, u ime Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo
i Zoran Vukčević u ime Odbora za ekonomiju, finansije i budžet.
Otvaram pretres.
Pitam predstavnika Vlade želi li da dâ dopunsko obrazloženje. Želi. Riječ ima
ministar Lompar. Izvolite.
ANDRIJA LOMPAR:
Dame i gospodo, poštovani poslanici,
Pred vama se nalazi Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o putevima,
a taj zakon je donesen 2005. godine i do sada, do 2011. godine, imali smo jednu
intervenciju na taj zakon koja se ticala člana vezanog za nadležnosti lokalne samouprave
gdje smo morali da spriječimo određene deformacije koje su se počele pojavljivati u tom
segmentu.
Ovo naglašavam jer hoću da kažem da je to jedan od zakona koji smo 2005. godine
donijeli, sa kojima smo posebno zadovoljni jer je ipak stvorio i pravne i administrativne
i fiskalne a posebno i kadrovske i finansijske okvire za poboljšanje putne infrastrukture u
Crnoj Gori.
Priča o putevima nikada neće biti završena, nije to ni u jednoj zemlji, pa neće biti
ni u Crnoj Gori. Uvijek ima mjesta da to bude pod posebnom pažnjom i posebnom kritikom.
Ono što je tu, ono što treba pošteno naglasiti jeste da u najvećem broju slučajeva
te kritike su sasvim opravdane jer se uvijek može na putevima uraditi nešto brže, bolje
i kvalitetnije. Međutim, treba uzeti u obzir to da su naši putevi stari, da prolaze kroz
izuzetno težak reljev i da moramo to što su potrebe puteva ukrstiti sa onim što su naše
mogućnosti i to kako organizacione tako i finansijske i kadrovske i na kraju dobiti neku
realnu sliku vezano za stanje na putevima i trend poboljšanja putne infrastrukture u Crnoj
Gori.
Zašto onda mi mijenjamo zakon Prvenstveno se to odnosi na našu procenu da
u našem trenutku treba u zakon inkomporirati dvije direktive Evropske unije. Jedna je
direktiva koja se tiče sigurnosti, odnosno upravljanja sigurnošću i bezbjednošću na putevima.
Druga je koja se tiče tunela i sigurnosti i bezbjednosti u tunelima. Odmah da kažem
da su to dvije direktive koje su u samoj Evropskoj uniji, odnosno Evropskom parlamentu
Evropske unije i Evropskom savjetu izazvale dosta pažnje i dosta interesovanja. Naime,
kompletno se mijenja filozofija tretmana putne mreže i to na sljedeći način, što bi od puteva
trebalo da dobijemo tzv. prijateljski nastrojene puteve i puteve koji opraštaju greške
vozača. Slikovito da kažem, znači, ukoliko bi se desilo da vozač izgubi kontrolu nad vozilom
i ukoliko bi trebalo da skrene sa puta postojali bi takvi bokoštitnici koji bi vraćali,
fleksibilni bokoštitnici, vozača na put ili ukoliko se desi da ne uhvati krivinu, izleti tamo,
trebalo bi da ga dočeka neki amortizacioni materijal i na taj način praktično obezbijedimo
- 219 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
da putevi štite i vozače od grešaka koje oni eventualno mogu da naprave. To su izuzetno
zahtjevne dvije direktive i izuzetno skupe dvije direktive. Međutim, mi smo smatrali da
je neophodno da u ovom trenutku mi njih inkomporiramo i da njihovu primjenu odnosno
implementaciju tih direktiva u našem zakonu odložimo do trenutka pristupanja Evropskoj
uniji a obrazložiću i zbog čega to treba na taj način uraditi.
Drugi dio izmjena odnosi se na popravku ovog člana u tehničkom smislu koji
se tiče nadležnosti lokalne samouprave i određivanja visine nadoknade za korišćenje
lokalnih puteva i putnog pojasa gdje smo to tehnički doradili i sada se traži saglasnost
Vlade za određivanje tih cijena, što je sasvim u skladu, odnosno jeste zahtjev Zakona u
unapređenju poslovngo ambijenta i to smo tehnički doradili.
Samo još jednu zakonsku izmjenu koju smo predvidjeli, a to je da se oslobode
plaćanja godišnje naknade za korišćenje puteva invalidna lica. To smo regulisali posebnim
članom i na taj način oslobodili smo ih u skladu sa praksom Evropske unije i sa humanim
razlozima invalida koji su imali tjelesno oštećenje, oslobodili smo ih i te obaveze
plaćanja nadoknade za svoja vozila prilikom korišćenja puteva.
U toku rasprave na odborima preovladavale su dvije teme. Jedna je bila ta zašto se
primjena ove dvije direktive odnosno ovih članova zakona odlaže do ulaska u Evropsku
uniju. Odmah da kažem, a već sam naglasio, da su vrlo zahtjevne i da će biti vrlo skupe.
Zahtjevne u organizacionom i u kadrovskom smislu i na taj način mislim da 2008. godine
kada su donešene članicama Evropske unije date su četiri godine da to implementiraju. To
znači ističe 2012. godine i sasvim je izvjesno da jedan veliki broj evropskih država neće
biti u stanju da zadovolji sve zahtjeve iz te evropske direktive. Mi nijesmo htjeli sebi da
postavljamo nikakav rok ali to ne znači da mi nećemo odmah pristupiti i da već nijesmo
pristupili implementaciji te dvije direktive. Već sam 25. januara o.g. formirao jedan tim,
radni tim, gdje se nalaze tri inžinjera iz Ministarstva, jedan visoki funkcioner MUP-a koji
skeniraju našu putnu mrežu. Radni tim je već obišao 70 lokaliteta, napravio je izvještaj
vezano za te lokalitete. Na dva lokaliteta i intervenisati u tom segmentu. Na taj način mi
idemo u susret implementaciji, ali nijesmo htjeli da stvaramo čvrstu obavezu zakonsku
ako nijesmo u stanju da to riješimo a to će biti vrlo zahtjevno.
Druga kritika odnosila se na stanje puteva na sjeveru. Zbog kratkoće vremena
zakasno sam da kažem da smo mi otprilike u tri informacije koje smo dostavili a sada
trenutno se radi i završava 16 lokaliteta na našoj putnoj mreži od kojih je 12 na sjeveru a
4 na jugu, da smo u raznim fazama izrade projektne dokumentacije ili raspisivanja tendera
ili izvođenja radova trenutno radimo na 40 projekata na našoj putnoj mreži, 32, od
tih 40, nalazi se na sjeveru. Pitanje je samo šta smatramo sjever, a gdje počinje sjever, a
samo 8 na jugu i da kažem da je u protekle tri godine na državnim putevima uloženo oko
123 miliona, ako uslovno postavimo granicu sjevera do Podgorice da je odnos u posljednje
tri godine 70 : 30 i da otrpilike to jeste bila politika jer smo prvo radili u otklanjanju
uskih grla i sanaciju mreže na jugu, zatim na sjeveru i da je to po kriterijuma frekvencije
saobraćaja i da će to tako bidi u buduće.
Spreman sam sve ove projekte da vam pročitam na neki način, koliko koštaju,
kako se rade, kada će biti završeni, ali ukoliko bude pitanja vezano za to imam materijal
pa ću odgovoriti. Zahvaljujem.
PREŚJEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala Vama.
- 220 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
Pitam izvjestioce odbora da li žele riječNe.
Dobili smo izvještaje. Zahvaljujem.
Proceduralna intervencija. Koleginica Jonica. Izvolite.
SNEŽANA JONICA:
U skladu sa članom 96 Poslovnika predviđeno je da po otvaranju pretresa svake
tačke dnevnog reda pravo da govori imaju po sljedećem redosljedu: predlagač, pa zatim
izvjestilac nadležnog odbora. Mislim da je odbor utvrdio izvještaj da bi ga njegov
izvjestilac pročitao i da tu negdje ne pripada posebna volja onome koji je zadužen da ga
pročita, hoće li to da uradi neimajući u vidu da je uobičajen predlog odbora za ono što je
uobičajeno kada su tačke dnevnog reda na razmatranju. Klub poslanika SNP-a insistira na
tome da se stav Odbora pročita.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem koleginici Jonici što je potvrdila da se u Parlamentu radi strogo po
Poslovniku. Kao što ste rekli, prvo se čuje predstavnik predlagača, a onda izvjestioci
odbora i komisija, onda kada to hoće, uvijek pitam da li izvjestioci odbora žele riječ. To
sam uradio i ovog puta i spreman sam još jednom da pitam da li misle izvjestioci odbora
da ima potrebe da sada uzmu riječ ili, eventualno, tokom rasprave Neće. Zahvaljujem.
Idemo u raspravu.
Komentar u odnosu na dopunsko obrazloženje ispred Kluba Socijalističke narodne
partije, iako nije po dogovoru sa Kolegijuma, ali pretpostavljam da postoji interesovanje
u odnosu na temu koja je, vidim po izvještaju, bila dominantna i na sjednici matičnog
odbora. Izvolite.
SNEŽANA JONICA:
Hvala, potpredsjedniče.
Iskoristiću par sekundi da kažem da sam insistirala da se pročita Izvještaj Odbora,
iz razloga što je Odbor predložio Skupštini da ne usvoji ovaj zakon. Razlog zbog kojeg
sam tražila komentar je u stvari pokušaj da kroz neka dopunska pitanja negdje na početku
rasprave dobijemo još neke informacije koje sam juče u pisanoj formi na osnovu člana 50
Poslovnika tražila od ministra, ali pretpostavljam da nije bilo dovoljno vremena da mi u
pisanoj formi odgovori.
Imajući u vidu da se ovim izmjenama mijenja i član 22 Zakona, mislim da bi bilo
korisno za sve nas, ali i za građane koji ovo prate da ministar kaže da li je bilo nezakonitosti
u primjeni važećeg zakona kada je u pitanju član 22 čiju promjenu predlažete.
Naglasiću da je prethodnim zakonom bilo propisano da opštine i nakon toga uredbom,
odnosno odlukom Vlade opštine moraju staviti van snage svoje odluke o utvrđivanju
naknade koja se plaća prilikom registracije vozila. Bilo bi korisno da nam ministar kaže
u kojim opštinama je ta odluka stavljena van snage u roku koji je bio propisan odlukama,
koliko vremena je najvećem broju opština trebalo da stave van snage tu odluku,
kakvu štetu za građane je produkovalo to što opštine godinu, dvije, tri, četiri, pet godina
nijesu stavile van snage svoju odluku, pa su ova sredstva koja su predviđena u članu 22
naplaćivala duplo ili suprotno onome što je propisano zakonom i odlukom Vlade i koje
je mjere preuzela Vlada ili će ih preduzeti da otkloni posljedice ovih nezakonito obavljanih
poslova, odnosno sprovođenih odluka u skupštinama opštine. Juče sam takav dopis
- 221 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
i uputila ministru i molim vas da prilikom odgovaranja taksativno definišete za svaku
opštinu u Crnoj Gori da li je u skladu sa rokom to uradila ili, ukoliko nije, kada je stavila
i je li stavila van snage. Naročito naglašavam da me interesuje da li je Ministarstvo koje
je, mislim, bilo upoznato sa tim nezakonitostima pravilo procjenu koliku je materijalnu
štetu to prouzrokovalo građanima nakon ....
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Izvolite, ministre.
ANDRIJA LOMPAR:
Pokušaću da odgovorim poslanici Jonici. Juče sam dobio Vaš dopis negdje u popodnevnim
časovima. U ovom trenutku mi postavljate nemoguće, da izvršim zadatak i
dobijem informaciju o svih 21 opštine, što smo već jutros pripremili i poslali, tako da
ćemo vas u dogledno vrijeme informisati o stanju u svim opštinama. Ono što mogu da
kažem jeste da smo mi nakon jednog niza sastanaka sa lokalnim samoupravama vezano
za primjenu ovog zakona, gdje smo davali tumačenje i pokušali zbog njihove nadležnosti
da uskladimo sve aktivnosti, 2009. godine u septembru mjesecu imali jedan sastanak sa
Udruženjem prevoznika u Crnoj Gori, gdje smo konstatovali, prema njihovim riječima,
usmjeno, da u jednoj od opština u Crnoj Gori nijesmo stavili van snage uredbu o kojoj vi
govorite, a bili su obavezni to da urade. Mi smo tada na bazi toga, a tada smo imali i sada
imamo saznanje da je to bilo samo u jednoj opštini Crne Gore, poslali dopis 21 opštini i
ponovo ih podsjetili na obavezu da moraju da ukinu stare opštinske odluke, a da počnu da
primjenjuju odluku u skladu sa Zakonom o putevima. Nakon toga dobili smo informaciju
da je to ta opština koja je na neki način zanemarila tu svoju obavezu, korigovala i stavila
van snage tu odluku koja je prethodno važila. Za ostale opštine nijesmo imali niti usmjenih,
niti pismenih pitanja, niti obraćanja vezano za stavljanje van snage te odluke, ali ne
isključujemo mogućnost da neke opštine nijesu bile ažurne u ukidanju te uredbe i da se
desilo da su možda u nekom periodu, a za jednu opštinu znamo da jeste, naplaćivali dvostruko,
odnosno po dva osnova, različitu naknadu. Čim dobijemo informacije iz opština
kada su stavili van snage te uredbe, odnosno kada su počeli da primjenjuju taj zakon, mi
ćemo vas informisati za svaku opštinu taksativno. Međutim, do sada nijesmo imali, osim
te jedne usmene, nikakvih pritužbi ni od jednog prevoznika vezano za druge opštine, ili
oni nijesu bili informisani, ili takvih slučajeva nije bilo, ali provjerićemo, pa ćemo vam
na vrijeme odgovoriti vezano za to.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Samo jedna napomena prije nego uđemo u raspravu. Koleginica Jonica je korektno
interpretirala izvještaj Odbora. U izvještaju piše da je Odbor sa pet glasova odlučio
da predloži Skupštini da odbije Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o putevima.
Evo, neko lično mišljenje, ovo nije korektna interpretacija u Izvještaju, govorim
o Izvještaju, jer po članu 65 Poslovnika o radu odlučuje se većinom glasova prisutnih,
vidimo da je pet glasova bilo za, četiri protiv, jedan uzdržan, znači ukupno deset, pet nije
većina, po mojoj interpretaciji, nego šest, ali vjerujem da kolega Kaluđerović i ostali koji
su poznavaoci ove materije će se vjerovatno složiti sa ovakvom interpretacijom. Ovo go-
- 222 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
vorim čisto zbog budućih izvještaja odbora. Kažem da ste vi korektno interpretirali ono
što smo svi dobili u izvještaju. Idemo dalje.
Kolega Zarija Franović ima riječ, a nakon njega kolega Dragoslav Šćekić. Izvolite.
ZARIJA FRANOVIĆ:
Hvala, gospodine predsjedavajući.
Uvažene kolege, poštovani gospodine ministre,
Tako sam i protumačio ovaj izvještaj, ali mislim da ovo nije baš dobro napisano
ovdje da se odbija, ali neću ga naravno sada komentarisati. Ovaj zakon iz 2005. godine i
jedna koju ste rekli zbog lokalnih samouprava, i to znamo zbog čega i zbog koga, pretrpio
je samo jednu izmjenu, a sada ima dvadesetak tih izmjena. Ono što su komentari i možda
neke nedoumice, a ja ih prihvatam i poslanici Demokratske partije socijalista će svakako
glasati za izmjene i dopune Zakona o putevima, jer su od ovih dvadesetak izmjena jedanaest
u sadašnjem ili narednom periodu, a ove su o ulasku u Evropsku uniju, i to su devet
članova 50A, odnosi se, prije svega, na bezbjednost iako i sada imamo određene zakone
vezane za bezbjednost i sigurnost u ovom drumskom saobraćaju. Komentarisaću nekoliko
članova, dakle član 2, stav je Evropske komisije.
Međutim, imam jednu dilemu. Ne znam da li mi je dobra informacija da na predlog
Evropske komisije treba da se ukine ekotaksa. Da li je to dobro ili ne, uglavnom
to je prihod budžeta Crne Gore, čistih sedam miliona eura, od toga su možda troškovi
nekih milion eura, i da li je možda to trebalo implementirati u ovom zakonu, ukoliko se
ukine ta ekotaksa, kako je tumači Evropska komisija i direktive Evropske unije kao neki
novi namet ili porez ili možda biznis barijera ili poslovni ambijent, gdje stalno govorimo
u svim ovim zakonima o unapređenju poslovnog ambijenta i prvog stuba crnogorske
ekonomije, dakle usklađivanje sa direktivama Evropske unije i preporukama Evropske
komisije svakako i ovih devet članova koji će se primjenjivati od ulaska u Evropsku
uniju. Član 2 se uglavnom bavi tim naknadama. Mislim da je dobro što ste potencirali u
tački 3 naknada za vanredni prevoz, a on je i u vezi sa članom 7. Mislim da je to veoma
značajno i kada Vlada daje saglasnost i resorno ministarstvo na ove nadoknade, jer bilo je
malo i divljanja kod lokalnih samouprava u pretjerivanju tih naplata itd. Mislim da i one
institucije na koje se sada odnose, a naplaćuju i neke druge firme, a odnose se na puteve,
mislim da bi te kompanije morale da ispoštuju zakon, jer ste upravo vi, Vlada Crne Gore
dala odobrenje na određene cijene, a vrlo je značajno za punjenje budžeta, za te kompanije,
kada je u pitanju PDV. Recimo, član 4, takođe oko radova, izvođač, vlasnik, i to je sve
na fonu onoga što se propiše od strane organa uprave, da li je to države ili lokalne uprave,
ali ovo sve korespondira sa prethodnim zakonom koji smo mi ne tako davno usvojili, a
to je Zakon o elektronskim komunikacijama, gdje sam upravo ja dao amandman gdje je
izbjegnuta konkretno željeznička uprava,željeznička infrastruktura, odnosno Direkcija za
željeznice, jer i ona treba da daje saglasnost, a u tom zakonu nije bilo tog i zbog toga sam
dao određene napomene. Svi ovi članovi 50, 50A moraju biti usklađeni sa međunarodnom
regulativom, evropskim direktivama i sa domaćim zakonodavstvom, prije svega mislim
na Zakon o javnim nabavkama. Ovo je vrlo značajno oko upravljanja tunela, dobro ste
rekli, jačanje administrativnih, kadrovskih i organizacionih kapaciteta, da bi smo mogli
da primijenimo svih ovih devet vrlo značajnih članova. Onda sam postavio jedno pitanje
sebi da li je ovaj period u članu 50I možda dugačak 30 dana poslije nekog ekcesa ili u
- 223 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
nekom tunelu, ukoliko se desi. To je neki moj komentar. U prethodnom dijelu govorio
sam o članu 7, a opet sam govorio i o članu 2 tačka 3, a ovaj član 7, a stavovi 4 i 5 su,
prije svega, naknada i prekoračenje tereta procentualno itd. Moje pitanje je da li je ovaj
zakon, članovi 9, 10, i ostali zakoni u skladu sa Zakonom o prekršajima ili naknadama
koji je već u skupštinskoj proceduri Mislim da je to svakako jedan od prioriteta. Ono
što se ovdje pominje, član 93, naknada uz odobrenje upravljača sa putevima, da li su to
lokalne uprave, da li je to državni organ za upravu i to je na fonu onog mog amandmana
koji sam dao na Zakon o elektronskim komunikacijama. Zahvaljujem poslanicima, 59 je
glasalo za, bio sam potpuno u pravu da je tada trebalo dati amandman, prihvatiti amandman,
jer korespondira i sa ovim naknadama i sa članovima vezano za Zakon o putevima.
Hvala lijepo.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala vama.
Molim kolegu Šćekića da uzme riječ, a nakon njega kolega Zoran Vukčević. Izvolite.
DRAGOSLAV ŠĆEKIĆ:
Hvala, gospodine potpredsjedniče.
U pitanju je značajan zakon, iako nijesu predstavljene značajne promjene, više su
to kozmetičke promjene, a reći ću zašto. Ono što se odnosi na značajna pitanja, na bezbjednost
javnih puteva, to se odlaže do ulaska ili do postanka članice Evropske unije Crne
Gore. To je pitanje o tom potom, pitanje roka kada ćemo biti i šta ćemo raditi do tada,
treba li da se ponašamo kao što smo se do sada ponašali, da bi odredili koje su to opasne
tačke, šta to treba sanirati, treba da se dešavaju saobraćajne nezgode, pa nakon toga da
se odrede crne tačke i loši djelovi puta. Zašto nije urađen sistem bezbjednosti, revizije
bezbjednosti da bi se prije utvrdile koje su to loše tačke i koje su to opasne tačke i da bi
se pristupilo njihovom saniranju
Ono što me jako interesuje, a to je ono što se odnosi na visinu naknade za opštinske
puteve, dobija se uz saglasnost Vlade. Na taj način ne dovodimo u pitanje samostalnost
lokalnih samouprava. Ovo je, po meni, jedan vid centralizacije. Sve ono što je dobro i
ono što se može naplatiti, to Vlada uzima za sebe. Ono što je teško naplativo i ono što je
opterećujuće ostavlja se lokalnim samoupravama. Mislim da se mora više povesti računa
i o kvalitetu puteva, pogotovu na sjeveru. Možda je za Vladu značajno da budu dobri
putevi od Podgorice do primorja i da su značajni samo oni koji dolaze avionom na aerodrom
Podgorica, turisti, ili je jako bitno da budu dobri putevi i prema sjeveru i da budu
dobri putevi za one turiste koji dolaze preko sjevera i za same građane Crne Gore. Ono
što je najbitnije, oni koji najviše koriste te puteve, nalaze se u očajnom stanju, najbolje se
može vidjeti kada se krene put Bijelog Polja, Berana, u onom dijelu prema Dračenovcu,
carinskom prelazu, može se vidjeti u kakvom su stanju putevi i kakva je bezbjednost na
putevima, gdje stoji ona kritika na račun vozača da se dešavaju nesreće zbog prebrze
vožnje, zbog neprilagođene brzine itd.
Ipak, u zadnje vrijeme Uprava policije daje dosta na važnosti i mislim da su dosta
uradili na tome da se prilagode vožnje, da vozači vode računa i da prilagođavaju svoju
vožnju uslovima puta, ali zbog određenih oštećenja, zbog otvorenih rupa, rekao bih kratera
na putevima, dešavaju se i nezgode. Mislim da treba više da se povede računa, mis-
- 224 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
lim da bi Vlada trebala, pogotovo Ministarstvo saobraćaja da preduzme mjere da puteve
prema sjeveru saniraju i dovedu u red, da se urade nove trake, da se urade treće trake.
Ono što se odnosi na bezbjednost u tunelima, mislim da je to dobra stvar. Naveli ste da
za sprovođenje ovih izmjena i dopuna Zakona neće biti potrebna dodatna sredstva. Ako
ste željeli nešto uraditi i sanirati, vjerovatno to mora da se plati, a da se plati mora da su
potrebna dodatna sredstva. Prema tome, ne razumijem, vjerovatno ćete mi vi to objasniti,
zašto nema opredijeljenih novih sredstava ili su to možda uplaćene, a ne izvršene
obaveze, što bih ja rekao - sigurno nije. Mislim da mora mnogo toga da se uradi za bezbjednost
na putevima, ne samo u kozmetičkim promjenama i ne samo onim što znači
prihod Vladi, nego i prihod opštinama i pomoć opštinama u saniranju puteva, jer znamo
da najviše štete nanose neodgovorni koncesionari pretovarima itd, i dovode do oštećenja
puteva. Hvala vam.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolega Vukčević, a nakon njega kolega Strahinja Bulajić. Izvolite.
ZORAN VUKČEVIĆ:
Zahvaljujem, potpredsjedniče.
Uvažene kolege, ministre Lompar,
Mislim da su izmjene i dopune ovog zakona, prije svega, usmjerene ka stvaranju
neophodnih uslova za poboljšanje bezbjednosti na našim putevima. Mislim da je to osnovna
intencija. Da bi se ostvario taj cilj, jedan od uslova jeste upravo i usaglašenost
Zakona o putevima sa direktivama Evropske unije i međunarodnim konvencijama, što
je i urađeno ovim izmjenama i dopunama. Vjerujem da će sa tog aspekta i ovaj zakon
doprinijeti približavanju Crne Gore Evropskoj uniji.
Međutim, postoje određene dileme kada su u pitanju ove izmjene ili određene preporuke.
Prije svega, mislim na dio koji se odnosi u članu 2 kada je u pitanju utvrđivanje
visine naknada za puteve koji su ovdje okarakterisani kao državni, odnosno regionalni,
gdje je veoma jasno defisanisano da visinu naknade za opštinske puteve utvrđuje nadležni
organ jedinice lokalne samouprave uz prethodnu saglasnost Vlade. Smatram da najmanje
iz dva razloga ovaj dio, uz prethodnu saglasnost Vlade, treba da se briše iz ovog člana.
Prvi je što je u sljedećem stavu definisano da finansiranje izgradnje rekonstrukcije i
održavanje i zaštita opštinskih puteva se vrši iz budžeta jedinice lokalne samouprave. Ako
se obezbjeđuju sredstva iz lokalne samouprave, onda apsolutno nije potrebna saglasnost
Vlade za određivanje visine. Druga važna stvar je da mi moramo poštovati preporuke
Evropske povelje o lokalnoj samoupravi gdje se obezbjeđuje decentralizacija lokalne
samouprave. Samim tim utvrđuje se određena cijena i vrijednost tih taksi koje će sama
opština uraditi u skladu sa svojim ekonomskim potencijalima i u skladu sa svojim realnim
mogućnostima. Takođe, mislim da je izuzetno važna novina koju je rekao i gospodin
Lompar, gdje se lica sa invaliditetom oslobađaju plaćanja ovih taksa prilikom registracije
vozila. Mislim da je to pozitivno i da to apsolutno treba podržavati. Skrenuo bih pažnju
na dio koji se odnosi na postavljanje natpisa pored puteva. Mislim da je to jedna oblast
koju treba dodatno urediti, gdje se moramo rigoroznije odnositi. Ako pođemo bilo kojim
putem, regionalnim ili državnim putem kroz Crnu Goru, vidjećemo da pored puta na
najvećem dijelu na nepropisan način postoje određene reklame i natpisi, što značajno
- 225 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
narušava ugled Crne Gore ukupno, a posebno narušava ugled Crne Gore kao turističke
destinacije. Mislim da se tim problemom moramo pozabaviti i doprinijeti ukupnom ambijentu
Crne Gore. Mislim da je to nešto što se posebno mora sankcionisati i na šta se
posebno mora obratiti pažnja u narednom periodu. Mnogo puta je prilikom pripreme za
turističku sezonu definisano, prvo kada i na koji način će se raditi rekonstrukcija regionalnih,
odnosno, magistralnih puteva. Nerijetko se zapravo dešava, čak i ove godine, da se te
rekonstrukcije obavljaju skoro u jeku turističke sezone, krajem juna i početkom jula. Da
li je moguće da se ti radovi zaista urade prije ili kasnije Kako je to moguće da se to upravo
u kada najveći broj turista dolazi automobilom, izvode radove na određenim lokacijama
Mislim da o tome, po mom mišljenju, treba voditi računa upravo iz aspekta Crne
Gore kao turističke destinacije i da se moramo truditi sa tog aspekta da obezbijedimo što
je moguće bolje uslove za turiste koji dolaze upravo u tom peridu.
Jedna stvar koja je ovdje iznijeta u smislu obezbeđenja svih neophodnih uslova za
tunel duži od 500m obezbeđenje svih signalizacija i .oprema koja je potrebna. Na drugoj
strani konastovali smo, ono što je kolega Šćekić rakao, za sprovođenje ovog zakona nisu
potrebne obezbijediti sredstava budžeta. To jedno sa drugim ne korespondira. Mi smo o
tome razgovarali na Odboru za finansije. Tada nam je iskazano mišljenje da je Ministarsvo
insistiralo na tome da se obezbijede dodatna sredstva, ali moraju nam dati dodatna
objašnjenja, jer zaista nije jasno na koji način je moguće dosta zahtijevne obaveze koje se
novim zakonom nameću Ministarstvu saobraćaja, to sve obezbijediti, organizovati, a da
nisu potrebna dodatna finansijska sredstva iz budžeta, ukoliko se smatra da je to u okviru
redovnih budžetskih sredstava koja su na raspolaganju Ministarstvu saobraćaja, ali nisam
baš siguran da smo to tako shvatili na odboru. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala vama.
Sada će riječ uzeti kolega Strahinja Bulajić, a neka se pripremi kolega Veljko Zarubica.
Izvolite.
STRAHINJA BULAJIĆ:
U obrazloženju ovog zakona stoji da je osnovni razlog za donošenje ovog zakona
usklađivanje zakonodavstva sa zakonodavstvom Evropske unije kao jedan od uslova
pridruživanja Crne Gore Evropskoj uniji. Ne znam da li je, s obzirom da će se određene
norme ovog zakona primjenjivati tek kad Crna Gora uđe u Evrospku uniju, to uslovljeno
da se baš sad ovaj zakon donosi. Saglasno ovome onda možemo konstatovati da je ovaj
zakon preuranjen bar nekih 15-tak godina, jer ne vjerujem da će Crna Gora ući prije tog
vremena u Evropsku uniju, ako uopše ikad i uđe.
Član 2 tačka 4, nisam siguran da je najsrećnije odabrana terminologija, naknada
za postavljanje komercijalno tržišnih, komorcijalno indivudualnih. Nekako mi komercijalno
tržišnih dođe kao nekako dva termina istog značenja. Nema tu neke razlike, to je po
meni neodvojivo. Ovaj drugi opet suprotno komercijalno individualnih. Pitanje je koliko
je to dvoje spojivo u treminološkom smislu, u značajnom smislu.
Član 50 A 1 stav nema imperativne norme kao u nizu drugih zakona kao što je to
bio eklatantan slučaj kod zakona o ugljovodonicima, sve može, čim je norma može znači
može a ne mora. Ako je zakon onda bi trebao da stoji imperativna norma - mora, dakle,
- 226 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
saobraćaj na njima može odvijati nesmetano i bezbijedno. Zašto ne piše mora se odvijati
nesmetano i bezbijedno, nejasno mi je.
Član 50 G, to je dosta zanimljiv član vezano za tunele na teritoriji Crne Gore da
se određuje jedan upravljač tunela. Ako se u smislu ovog zakona tunelom smatra tunel
duži od 500m ja sam shvatio da je to to, pitam šta je sa tunelima od 460m, od 320m,
223m, zašto nemaju isti tretman Zatim, objekti koji su po bezbijednost saobraćaja mnogo
rizičniji, na primer vijadukti, mostovi, razna raskršća, galerije, šta sve ne, zašto oni
nemaju isti tretman u ovom zakonu, a mnogu su rizičniji po bezbijednost saobraćaja recimo
od jednog tunela koji ima 500m
Član 50 I 1 stav - određuje se rok od 30 dana za podnošenje izvještaja ako je
nastala neka ekscesna situacija u tunelu. Samo izvještaj da se napravi 30 dana, a koliko
treba vremena kasnije posle tog izvještaja da bi se to sve dovelo do kraja, da bi se završio
čitav postupak
Član 15 tačka 11, kaže - pored javnih puteva na udaljenosti od 10m, računajući
od spoljne ivice putnog pojasa podignute spomenike, spomen natpise, i druge spomen
znakove, biće kažnjen, a ovamo kaže do 20 hiljada evra. To je po mom viđenju potpuno
nedefinisano. Kazniće se ko postavi neko obilježje u krugu od 10m ivice puta, a nema
obaveze uklanjanja. Šta ćemo dalje sa državnim, da ih tako nazovem, spomenicima iz
raznih vremenskih perioda koji su tik uz put, koji su već u toj zoni od 10m Hoće li se to
kazniti po 20 hiljada evra
Na kraju bih htio da napomenem, recimo, kad se već govori o putevima, da svaki
dan putujem relacijom Nikšić - Podgorica i ova raskrsnica kod Danilovgrada mjesecima,
rekao bih, više godinu dana nikako da se završi. Tolika operativa stoji kupljena, lizing
teče, skupi lizing niko se ne pokreće, svak je čakao da taj auto-put krene koji nikako da
krene. Dajte, ministre, tu operativu kako god je ko došao donio je, upotrijebite je pa neka
Crna Gora napravi ove godine od svojih sredstava jedan kilometar puta, auto-puta, pa
neka kaže evo imamo jedan kilometar, dogodine dva, pa neka kaže imamo dva, pa nek
sastavi Danilovgrad - Nikšić pa za 10 godina neka kaže evo Crna Gora ima 20 km autoputa
izgrađenog sa svojim sredstvima. Ovako to ninašta ne liči. Zahvaljujem.
ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolega Zarubica ima riječ, neka se pripremi koleginica Snežana Jonica. Izvolite.
VELJKO ZARUBICA:
Zahvljujem.
Poštovani potpredsjedniče, poštovane kolege, poštovani ministre Lompar,
poštovani građani,
Osnovni cilj predloženih izmjena i dopuna Zakona o putevima jeste, poboljšanje
bezbijednosti saobraćaja sa aspekta putne infrastrukture. Bez obzira što je u periodu
od 2006. godina zaključno sa 2009. u izgradnju, modernizaciju i održavanje državnih
puteva, opredijeljeno preko 270 miliona evra, fizičke karakteristike većine magistralnih i
regionalnih puteva su vrlo nepovoljne, a uslovljene su kako infrastrukturom terena tako
i samim načinom gradnje. Preko 66% magistralnih i regionalnih puteva je starije od 25
godina, iz tih razloga je neophodno ulagati u održavanje i zaštitu putne mreže, kako se
kaže u Strategiji poboljšanju bezbijednosti u putnom saobraćaju. Takođe, u skladu sa
- 227 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju kao i obaveze i strategije ovim izmjenama se
shodno direktivama evropske unije, propisuje obavezna revizija bezbijednosti saobraćaja
kod projektovanja puteva gdje se u članu 50 C kaže:
Revizija bezbijednsti državnih puteva vrši se sistematski i nezavisnim ocjenjivanjem
parametara u odnosu na bezbijednost puteva koji se odnose na karakteristike
projekta za putnu infrastrukturu u svim fazama projektovanja, od planiranja do početka
eksploatacije puta za novi put, odnosno, rekonstrukciju i investiciono održavanje državne
putne infrastrukture. Isto tako je propisan dio iz iste direktivne u obaveznoj primjeni sistema
bezbjednosti kao i propisi o bezbjednosnim zahtijevima za tunele što je, takođe, bilo
u obavezi strategije. Članom 50 D se, između ostalog, kaže da rangiranje i upravljanje
putevima u odnosu na bezbijednost saobraćaja se vrši na osnovu saobraćajnih nezgoda
koje se dogode na dionici puta. U najnovijoj analizi evropskog parlamenta se kaže da
se 55% smrtnih slučajeva dogodi na seoskim putevima, 36% na gradskim i 6% na regionalnim
i magistralnim auto - putevima. Ovaj podatak govori da, osim regionalnih i
magistralnih puteva, i te kako treba obratiti pažnju na kvalitet lokalnih puteva sa aspekta
bezbijednosti. Dužina putne mreže u Crnoj Gori izonosi oko 6. 800 km, od čega se oko
5 hiljada kilometara odnosi na lokalne puteve. Zakonom o putevima je definisano je da
se finansiranje, izgradnja i rekonstrukcije, održavanje i zaštita opštinskih puteva vrši iz
budžeta lokalne samouprave. Članom 2 Zakona su definisane naknade za javne i državne
puteve. Sigurno je da ove naknade nisu dovoljne da bi se na jedan približno kvalitetan
način mogli rekonstruisati i održavati lokani putevi. U tom smislu, s obzirom na važnu
oblast koju ovaj zakon tretira sa aspekta obzbijednosti na putevima, a samim tim i života
građana, trebalo bi iznaći rešenje da se ove naknade povećaju.
Sa druge strane, treba sugerisati lokalnim samoupravama da kod planiranja svojih
budžeta sredstva od naknade za lokalne puteve isključivo namjenski koriste. U krajnjem
sa normativnog aspekta ovim izmjenama i dopunama Zakona o putevima Crna Gora
ispunjava sve standarde Evrpske unije iz ove oblasti. Ono što će biti izazov jeste njegova
uspješna primjena sa aspekta iznalaženja finansijskih sredstava kao i jačanja administrativnih
kapaciteta u ovom veoma značajnom društvenom segmentu. Mislim da je ovo
jedan od razloga što se primjena ove dvije direktive odlaže do ulasa u Evropsku uniiju. Iz
svega navedenog, mislim da ove izmjene i dopune zakona treba usvojiti. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala vama, kolega Zarubica.
Sada molim koleginicu Jonicu da uzme riječ, nakon nje koleginica Maida Bešlić.
Izvolite.
SNEŽANA JONICA:
Uvaženi gospodine potpredsjedniče, dame i gospodo poslanici, poštovani građani,
gospodine ministre,
U komentaru vašeg uvodnog izlaganja pitala sam vas da kažete da li je bilo nezakonitosti
u primjeni člana važećeg zakona, naročito u odnosu na odredbe člana 22 čije promjene
predlažete. Pitala sam vas i u kojim opštinama ta odluka na koju je zakon obavezivao
da se stavi van snage nije stavljena van snage u zakonskom roku, koliko vremena im je
trebalo da stave van snage odluku i kakvu štetu za građane je to proizvelo Odgovorili
ste mi da je od juče, od kada sam poslala taj dopis, bilo nemoguće od svih 21 opštine
- 228 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
dobiti ovakav odgovor kakav sam ja tražila, da vi od 2009. godine od septembra imate
informaciju za jednu opštinu i da nakon te opštine niste imali drugih informacija. Imajući
u vidu da je u nadležnosti Vlade, a propisano Ustavom, članom 100 stav 1 alineja 2 da
izvršava zakone i druge propise i opšte akte meni je prvo šokantno da je Vlada tek četiri
godine nakon što je zakon usvojen toliko bila dobro upoznata sa njenim izvršavanjem ili
miješala se u izvršenje tog zakona da je slučajno na sastanku autoprevoznika saznala da
se zakon ne primjenjuje, i to u vrlo ključnim normama, i da se ne primjenjuje na način na
koji se prouzrokuje prilična šteta za građane.
Drugo, rekli ste da ste to tek saznali 2009. godine od Udruženja prevoznika i da se
radi o samo jednoj opštini. A ja pred sobom imam dopis ministarstva saobraćaja, a pisali
ste ga dva puta 22. septembra 2009. godine i 15. juna 2010.godine, u kojem konstatujete
da je upravnim nadzorom od strane Ministarstva uočeno da pojedine opštine, znači vi konstatujete
da nije jedna opština nego pojedine opštine, to je po mom tumačenju množina,
nisu stavile van snage raniju odluku donesenu na osnovu ranijeg zakona o putevnima i da
ste ih o tome upozorili 22. septembra 2009.godine i da to upozorenje, sa napomenom da
ih moraju odmah staviti van snage, ponavljate i 15. juna 2010.godine. Ja nisam očekivala
da od juče do danas prikupite informaciju da li su opštine stavile van snage te odluke,
nego sam očekivala, akoste uputili dopis svim opštinama 22. septembra 2009. godine,
da stave van snage nešto što su trebali po zakonu da urade 2005., da ste valjda prikupili
povratnu informaciju što su uradili po vašem dopisu, imajući u vidu da vam je obaveza da
se bavite izvršavanjem zakona, a izvršavanje zakona je bilo i to da se stave van snage te
odluke opština.
Sa druge strane, ako to niste uradili 2009. bila je logika da 2010., kada ste ponovo
bili u potrebi da to pišete opštinama, onda makar ažurno prikupite povratnu informaciju
od opština, a ne da čekate da vam ja juče napišem dopis da danas raspravljamo o zakonu
pa da konstatujemo da li je jedna ili više opština. Evo odmah da konstatujemo, ja znam
za dvije opštine, Danilovgrad i Bijelo Polje. Meni nije problem da ja kažem koje su to
opštine, a vama je problem da kažete koja je to jedna opština, a mislim da nikome od nas
u ovoj sali ne treba da bude problem da kaže koja opština ne poštuje zakon, koja opština
na štetu svojih građana neće da stavi van snage svoju odluku, neprimjenjuje zakon, neprimjenjuje
odluku Vlade.
Da negdje učinimo vrlo jasnim kakve to štete ima za građane Pa otprilike po
procjenama onoga što je rađeno u Bijelom Polju za ovih pet godina koliko je trebalo
Skupštini Opštini Bijelo Polje da stavi van snage svoju odluku, a uradila je to tek prije
dva mjeseca, a prestala da je primjenjuje prije 5-6 mjeseci, nakon niza upozorenja Kluba
odbornika SNP-a u Bijelom Polju, procjena je da je naprvljena šteta po građane od preko
2 miliona eura. Tako su, recimo, građani Biijelog Polja koji su registrovali auto koje je
kubikaže 2. 000m3 plaćali za pet godina po 25 eura koje nisu imali obavezu po zakonu
da plaćaju. Oni koji su registrovali najmanje kubikaže od 900 do 1. 300m3 plaćali su 12
eura koje nisu imali obavezu da plaćaju. Onda da idemo na autoprevoznike, kamion do
10 tona vlasnici su plaćali prilikom registracije 120 eura opštini pet godina za redom,
a nisu imali zakonsku obavezu to da plaćaju, dakle, neko im je to mimo zakona uzeo.
Neko ko je imao kamion od 15 tona platio je 195 eura, pet godina zaredom, suprotno
zakonu. Ako mi kažete da vaša obaveza kao ministarstva koje je bilo zaduženo da prati
primjene ovog zakona nije bila da učinite neke mjere u ovom pravcu, ja onda predstavljam
sebi pitanje zašto mi ovdje donosimo zakone i koga smo mi to ovlastili da izvršave
- 229 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
te zakone ako se zakoni izvršavaju na način da je dva miliona eura naplaćeno od građana
Bijelog Polja prilikom registracije vozila za ovih pet godina nezakonito, da je nezakonito
naplaćivano niz godina u Danilovgradu da je to rađeno, koliko ja znam, i u Podgorici i u
Nikšiću a pretpostavljam da skoro nijedna opština koja nije imala usaglašenu odluku sa
zakonom nije u zakonskom roku to uradila tako da postoji pretpostavka da je u najvećem
dijelu opština makar prilikom jedne registracije, a mislim da je bilo i tri četiri godine, od
određenih i to veliki iznos sredstava uzet od građana nezakonito. Ja sam očekivala od
vas danas da kažete koje je mjere preduzela Vlada i koje će preduzeti. Očekivala sam
čak i neku mogućnost, kroz prelazne odredbe, da obezbijedite uslove da opštine obeštete
građane za sredstva koja im nezakonito odluzela za ovih pet godina. To je nešto na čemu
će SNP-e insistirati i kroz ovu i kroz praćenje onih odluka koje su se stavljale van snage,
i na način što ćemo tražiti da se obezbijede uslovi da kroz nove registracije svi oni koji
su pet godina plaćali nešto što nisu morali da plate toliki iznos kako bi im se na taj način
obeštetili. Hvala.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Molim koleginicu Bešlić da uzme riječ. Neka se pripremi kolega Branko
Radulović.
Izvolite.
MAIDA BEŠLIĆ:
Poštovani potpredsjedniče, poštovani ministre, kolege i koleginice poslanici,
Potpuno su prihvatljivi razlozi koji su rukovodili predlagača da predloži izmjene
i dopune zakona o putevima u dijelu preciznijeg definisanja naknada za korišćenje javnih
puteva i uvođenja novih koje obezbjeđuju veći stepen bezbijednosti saobraćaja sa aspekta
puta. Dobro je i to što se, pored angažovanja izvođača zaduženog za redovno održavanje
putne infrastructure, u održavanju mogu uključiti i vlasnici instalacija ili objekata koji su
uz putni pojas bez obzira što isti nijesu angažovani na poslovima redovnog održavanja.
Ono što mene interesuje, a značajno je sa aspekta funkcionisanja lokalnih samouprava
jeste pitanje naknada za korišćenje putnog zemljišta pored opštinskih puteva. Naime, čl.
2 Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o putevima propisano je, između ostalog,
da jedinica lokalne samouprave, odnosno, njeni nadležni organi utvrđuju visinu naknade
za korišćenje opštinskih puteva i to za: vanredni prevoz, postavljanje komercijalno
tržišnih, komercijalno individualnih, komercijalno informativnih natpisa na putu i pored
puta. Za priključenje pristupnog puta na javni put, za postavljanje na javnom putu cjevovoda,
vodovoda, električnih, telefonskih i drugih instalacija, za izgradnju komercijalnih
objekata i svakako, godišnjih naknada za zakup putnog zemljišta, cjevovoda, vodovoda,
električne, telefonske i druge vodovode koje su izgrađene na javnom putu i korišćenje
komercijalnih objekata.
Sredstva ostvarena po ovom osnovu, po osnovu ovih naknada su prihod opštine
i koriste se za razvoj, izgradnju, rekonstrukciju, održavanje i zaštitu opštinskih puteva,
i to je nesporno. Međutim, smatram da je, da kažem, neprihvatljivo da nadležni organ
jedinice lokalne samouprave pri utvrđivanju visine naknade za korišćenje zemljišta pored
opštinskih puteva traži prethodnu saglasnost Vlade iz razloga kojeg moj kolega Vukčević
pomenuo kada je u pitanju osnovni princip funkcionisanja lokalne samouprave, a posebno
- 230 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
iz jedne činjenice da smatram da je to u stvari prepreka efikasnijem pristupanju nadležnog
organa kada je u pitanju utvrđivanje ovih naknada.
Želim da napomenem, kada je u pitanju opština Pljevlja, da su to jako mala sredstva
koja opština Pljevlja, lokalna uprava ubira kada su u pitanju te vrste naknada iz
prostog razloga što se radi o jednoj razgranatoj putnoj mreži na području opštine Pljevlja
koja ima 364,409 lokalnih puteva, skoro hiljadu i više nekategorisanih puteva. To su
jedna mala sredstva koja mogu da obezbijede, da zadovolje možda održavanje i zaštitu
lokalnih puteva. Svakako da smo do sada imali jaku podršku i države. Mi smo u jednom
višegodišnjem investicionom planu za petogodišnji period planirali svakako u saradnji
sa Direkcijom javnih radova da se na godišnjem nivou u 2012, 2013, 2014, 2015. godini
modernizuje oko 10 km lokalnih puteva iz Budžeta jedinica lokalne samouprave i 3 km iz
Direkcije javnih radova što bi to značilo na godišnjem nivou neko ulaganje od 650 hiljada
eura.
Zaista bih voljela da dobijem, gospodine ministre, od Vas, Vi ste dali obrazloženje
određenog tumačenja zbog čega nema u lokalnim samoupravama treba prilikom
utvrđivanja te naknade, donošenjem odluka koje pripisujemo i uslove za korišćenje putnog
pojasa i propisujemo visinu naknade koja je prihod jedinica lokalne samouprave,
treba predhodna saglasnost Vlade. Zamolila bih jedan odgovor, a inače ću podržati Predlog
izmjena i dopuna ovog zakona. Hvala.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolega Branko Radulović ima riječ, nakon njega Zoran Gospić.
Izvolite.
BRANKO RADULOVIĆ:
Prva konstatacija, građani Crne Gore. Ovo je naš najveći problem, putna infrastruktura.
Drugo, ministre ,da je jednog poštenog odnosa ovaj zakon bi trebao da ima
šest članova.
Prvi član treba da glasi: Više se nećemo glupirati i biti budale kada je u pitanju
putna infrastruktura.
Drugi član treba da glasi: Građani Crne Gore, Crna Gora je crna rupa putne infrastrukture.
Najgora i daleko najgora u Evropi.
Treći član bi trebao da glasi: Građani Crne Gore, proćardali smo vam sve što smo
imali, te pare smo potrošili ili dio prisvojili, a od puta ništa.
Četvrti član bi trebao da glasi: Građani Crne Gore, radikalno mijenjamo politiku,
kada je u pitanju saobraćajna politika.
Sledeći član bi trebao da glasi: Formiraćemo sopstveni konzorcijum, niskogradnju.
Sledeći član bi trebao da glasi: Sami ćemo početi da gradimo i izgrađujemo 800
km magistralnih puteva, da oni budu sigurni sa ukosnicama, sa mostovima, sa tunelima,
sa trećim trakama, sa zaobilaznicama sa znakovima i svim ostalim.
Sledeći član bi trebao da glasi: Nećemo više biti budale i obmanjivati vas kada je
u pitanju autoput, izgradićemo kvalitetnu dokumentaciju, kada je u pitanju Auto-put Bar-
Bari i Jadransko-Jonski.
Sledeći član bi trebao da glasi: Lobiraćemo da taj put bude samoodrživ. Objašnjenje
- 231 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
u takav zakon bi trebao da bude, gospodine minister, sledeći:
Sve što je govorio Pokret za promjene i profesor Radulović, sve su bili u pravu.
Ništa nijesmo slušali. Da smo poslušali i 1% tada bi nam putna infrastruktura bila sledeća:
Ja sam kao ministar najodgovorniji za to. Najodgovorniji sam za to što Vas nijesam
slušao, praksu, nego sam podlegao određenim lobijima. Gospodine ministre Roćen i
ministre Vučiniću, džabe što imate određenih uticaja na određenu građevinsku operativu
ništa nema od autoputa, nego ćete tu svoju operativu da stavite u operativu koju će konzorcijum,
koji će se zvati niskogradnja.
Sljedeća stvar bi trebala da bude: Gospodine nekadašnji predsjedniče DPS-a,
predsjedniče države Bulatoviću u pravu svašta smo pokušal, da napravimo autoput. I one
izjave gospodina Mrkonjića koje su bile neutemeljene i mnogo čega drugog. Htjeli smo
za 6 milijardi da ga napravimo, i tačno je da smo vam davali određeni procenat .
Sledeća konstatacija bi trebala da glasi, moj kolega minister- evo ljudi ni sezona
nije počela, dva sata se čeka minister, subotom i neđeljom kad Vi idete prema Kotoru da se
pređe preko onoga brdašceta . A što će tek biti, ministre u špic sezone Kako će tek onda
da dođu turisti Kako će da se dođe da se valorizuje naše bogatstvo Pa bi onda trebalo da
bude iza svega toga ministre, finansiski efekt. Pa ćemo da kažemo: Gospodo, formiranjem
konzorcijuma niskogradnje, formiranje i sopstvene razvojne banke, valorizovaćemo naš
fakultet, ali ne nikako sa onim profesorima koji kažu da može i onaj čuveni ne znam iz
Hrvatske, kako se zvaše onaj vaš najbolji poslovni partner, pojma nemam kako se zove, ni
sa Kinezima ni sa Grcima, niti ništa, nego možemo sami napraviti tu dokumentaciju, sami
možemo formirati, pa kao ono što se radi ili što se malo djelimično radilo dobro u Podgorici,
da to primijenimo kod svih gradova. Ajmo da napravimo brzu saobraćajnicu ministe
uz more. Amo da vidimo zaobilaznicu oko Herceg Novog, oko Kotora, oko Budve, oko
svega ostalog. Hajmo da vidimo kako ćemo povezati i napraviti brzu saobraćajnicu do
naše granice prema bratskoj Srbiji Hajde da vidimo kako ćemo povezati sa Pljevljima
Super je govorio moj kolega Strahinja. Ono je to što ja Vama pričam ministre od početka
kada ste mi krili sve moguće dokumentacije i kada sam Vam govorio to su budalaštine
i gluposti, tako raditi autoput da bude pet, šest milijardi. Ajmo da napravimo 2 km, 3
km, ajmo da napravimo autoput do Danilovgrada i do Nikšića. To je domaćinski posao,
ministre. To je radila Istočna Njemačka. To je radila Češka. To su radile sve države. Ajde,
minister, opametite se, ajmo da napravimo da Crna Gora počne da živi kada je u pitanju
autoput, na jedan kvalitetan način.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolega Gospić ima riječ. Nakon kolege Gospića, riječ ima kolega Nimanbegu.
Izvolite.
ZORAN GOSPIĆ:
Hvala, gospodine potpredsjedniče.
Dakle, jasni su razlozi za donošenje ovog zakona o izmjenama i dopunama Zakona
o putevima. Smatram da je zakon u tom smislu korektan. Ali, kada je u pitanju
održavanje i zaštita puteva nije predložena nijedna izmjena i dopuna koja bi povećala stepen
zaštite i imperativno poboljšala održavanje puteva, a time i poboljšala bezbijednost u
drumskom saobraćaju. Kao zakonska mjera zaštite ostaju samo kaznene odredbe, dakle,
- 232 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
nema preventivnih. Da li je to dovoljno
Svjedoci smo da se često devastira putni pojas, da cvjeta gradnja u zaštitnom pojasu,
da nema reakcije nadležnih organa ili su oni zakašnjeli ili nedovoljni. Da će da se
završi na tome, da to neko zabrani, sankcioniše ili nesankcioniše i da sve opet ostane po
starom. Pitam se, da li je zatajila primjena zakona ovog koji imamo i koji u tom pogledu
ne mijenja ni ovaj zakon, odnosno, izmjene i dopune ovog zakona ili zakon nije efikasan
da suzbije sve negativne pojave na našim putevima, a njih je stvarno mnogo Ne znam
da li je vršena analiza ovog problema koji i dalje negativno opterećuje zaštitu puteva, ali
sam suguran bez analize u sledećem: ili su kaznene odredbe postojećeg zakona blage,
neadekvatne ili se zakon neimplementira na pravi način i u pravo vrijeme.
Zakonodavac je predvidio kaznene odredbe za prekršioce zakona. Često se u
takvim prekršajima pričinjavaju značajne štete putu, putnim objektima i opremi. Naknada
takvih šteta često izostaje, čak i kada su počinioci poznati. Ako je to državna imovina, a
jeste, postavlja se pitanje koji je to mehanizam naplate Ukoliko izvođač radova na primjer,
na održavanju i zaštiti puteva uredno identifikuje počinioca štete i o tome obavijesti
organ uprave odnosno, nadležne organe zašto onda ne reaguju oni kojima je zakonska
obaveza da štite državnu imovinu Nećemo valjda od izvođača radova očekivati da vode
sudske postupke u ime države za naknadu štete na državnoj imovini
Mišljenja sam da u okviru ovih izmjena i dopuna Zakona o putevima trebalo je
ugraditi i neki član koji bi tretirao problem naknade štete na jasan način. Samo jedan
uspješan primjer naplate štete od počinioca imao bi nesumnjivo veoma pozitivan efekat,
drugim riječima svakako bi djelovao preventivno na potencijalne počinioce. Kakva je
stvarna slika putne mreže u Crnoj Gori I pored toga što se u puteve ulažu značajna sredstva
i što je to vidljivo pogotovo na magistralnim putevima, takođe se primjećuje da je
potrebno više ulagati, ali da se i uloženo obezvređuje. Ovo govorim iz drugog razloga iz
neospornih činjenica da su naši putevi napadnuti sa svih strana od raznih uzurpatora pa
do sitnih “štetočina”, to jest onih koji otuđuju državnu imovinu. Dakle, odbojne grede,
mostovske ograde, zaštitno pletivo, saobraćajne znake ili istu oštećuju.
Još veći problem predstavljaju takozvani divlji priključci odnosno, priključci na
puteve bez odgovarajuće saglasnosti i projektne dokumentacije. Pitam šta je predlagač
predvidio po pitanju zatečenog stanja kada je riječ o nelegalnim priključcima, namjerno
zatvorenim propustima ili sličnim prekršajima, a takvih je na desetine samo na jednom
putnom pravcu i datiraju više godina, da ne kažem decenija Po tom pitanje ovdje u izmjenama
ne vidim prelazne ni završne odredbe koje su nužno trebale tretirati to pitanje. Na
primjer, priključni putevi koji bi trebali posjedovati u dužinu od najmanje 50 metara tvrdu
podlogu ili isti kolovozni zastor kao javni put na koji se priključuje. Svakako ovo se mora
rešavati, i to je vrlo bitno pitanje kada je u pitanju i bezbijednost na putevima odnosno,
na drumskom saobraćaju. Dakle, akcenat, po mom mišljenju, treba biti na preventivnim
mjerama i naknadi štete na definisan i na precizan i jasan način.
Dakle, ova moja diskusija je bila u formi određenih pitanja i dilema i volio bih,
gospodine minister, ako može na bar nekih ovih mojih par pitanja da dobijem odgovor.
Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala Vama.
Kolega Nimanbegu ima riječ, nakon njega kolega, Husnija Šabović.
- 233 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
GENCI NIMANBEGU:
Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče Skupštine, poštovani ministre.
Biti u opoziciie u Crnoj Gori često nam daje u zadatak da pred javnošću Crne
Gore ističemo samo loše stvari. iNama lično to nije lijepo uvijek govoriti, jer plašimo
se da ne širimo negodovanje među stanovništvom i kada nije potrebno. Stoga ću početi
o malo drugačijoj stvari. Počeću o nekoj pohvalnoj stvari koja se dešava u Crnoj Gori.
Mene je lično, a mislim i građane Crne Gore je obradovala vijest koju smo svi imali priliku
da čujemo krajem prošle sedmice, a koju je dalo Ministarstvo unutrašnjih poslova,
da je broj poginulih na crnogorskim putevima u prvih šest mjeseci bio ispod 50% nego što
je bilo početkom 2010. Godine, i to je jedna stvar za pohvalu, ali ja je koristim samo kao
uvod u analizu Zakona o putevim, uvod u dijelu koji se kaže o bezbijednosti na putevima,
a tretiraću apsolutno i nadoknade za pristup putevima.
Mi u Crnoj Gori imamo evropske takse, gotovo Evropski nivo registracija vozila,
ali nemamo takve puteve. Dosta smo toga naslijedili, ali budući da vršite vlast dvadesetak
godina, puno ste i tome doprinijeli. Kao što je rekao i gospodin gospodin Gospić,
priključnim putevima sigurnost je toliko ugrožena, i tu je dokaz da pravni poredak nije radio
kako treba, da su vjerovatno i korupcionaški bili uslovi da se dozvoljava da se putevi
toliko oštete da prestavljaju rizik za saobraćaj. U prethodnom zakonu i u ovom zakonu
Vi ste, gospodine ministre, Vaše ministarstvo, predvidjeli da postoje i razne nadoknade
za priključenje putevima. Ukratko ću samo da kažem šta se dešava kod nadoknade za
priključivanje puta na javni put. Iz opštine iz koje dolazim toliko su visoke nadoknade
da jedan mali butik na ulici koja je 100 godina stara, mora 80 eura do 100 eura platiti
opštini za put. Ne mislite valjda da će ti ljudi moći letjeti. Znači, to je jedan dio koji ovaj
zakon omogućava da se takse podižu samo iz tog razloga što adminstracija u Crnoj Gori
ne osjeća duh privrede i poteškoće u kojoj je privreda.
Zbog kratkoće vremena osvrnuću se i na bezbjednost puteva. Ovdje je lijepo nabrojano
šta treba da bude radi bezbjednosti puteva. Što se tiče bezbjednosti puteva baviću
se održavanjem puteva. Pozivam Vas ovdje da pošaljete inspektore i da vidite na koji
način je rekonstruisan dio puta između Ulcinja i Bara koji je radio Regionalni vodovod, u
dužini od dva do tri kilometra, i to pred turističku sezonu. To je jedna stvar na koju morate
reagovati i vidjeti da taj dio puta što prije bude rekonstruisan, da bude vraćen u ono stanje
koji je prije 35. godina izgradila stara Jugoslavija i koji je bio put za primjer u Crnoj Gori.
Takođe Vas pozivam javno, da ne bi rekli da to nijeste znali, da se odvezete iz Ulcinja do
Sukobina putnim pravcem kojim svaki dan dolaze desetine hiljada turista i da vidite u
kakvom je stanju taj put, i da je sigurno bila potreba za rekonstrukciju i održavanje tog
puta. Pozdravljam donošenje ovog zakona da pokrenemo neku novu stranicu u Crnoj
Gori što se tiče održavanja puteva, jer prvenstveno imamo cilj bezbjednost, a najbolje je
to da troškovi koji građani imaju, imaju što manje. Znate i sami da velika administracija
koji u Crnoj Gori voze državna kola, održavanje plaća iz državnog novca, a građani trpe
i plaćaju ono što troši administracija. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Hvala Vama.
Istovremeno zahvaljujem kolegi Husniji Šaboviću što je u cilju racionalizacije odustao
od najavljenog učešća u raspravi. Ne odustaje poslednji učesnik u raspravi kolega Labudović.
Izvolite.
- 234 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
EMILO LABUDOVIĆ:
Hvala, gospodine potpredsjedniče.
Dao bih doprinos racionalizaciji, ali ne bih da propustim ovo zadovoljstvo, ovo
kuvanje u Skupštini još jedno pet minuta, ako ikako može.
Poštovane kolege, treba, prije svega, biti pošten u sagledavanju stanja putne infrastrukture
u Crnoj Gori u momentu kada se donosi ovaj zakon, sagledati je jednom
objektivnom opservacijom i konstatovati da na žalost najveći broj puteva od 6,5 hiljada
kilometara puteva, koliko ih Crna Gora ima, je građen u vrijeme kada se manje vodilo
računa o elementima bezbjednosti saobraćaja i o svim onim elementima koje čine savremeni
put, već se više robovalo konfiguraciji terena što je on omogućavao. Ali, ako za to
vrijeme kada se gradilo pomoću krampe i lopate i ima opravdanja, gospodine ministre,
nema opravdanja za ovo vrijeme i za one intervencije na putnoj infrastrukturi u Crnoj
Gori koje se svake godine dešavaju, a koje se najčešće svode na povremeno i mjestimično
šminkanje, pa se ispostavlja, što je ukazao gospodin Nimanbegu, da je ono što je građeno
prije 40 i 50 godina kvalitetnije od onoga što se gradi danas najsavremenijim sredstvima.
Takođe, moram konstatovati da se, s obzirom na broj automobila kojima raspolaže
Crna Gora i sredstva koja se izdvajaju prilikom njihove registracije i svih onih dažbina
koje s tim u vezi idu, izdvaja nedovoljno za redovno održavanje puteva. Mi se stalno
zanosimo nekakvom idejom o budućem autoputu u Crnoj Gori koji, sva je prilika, bar
ova generacija neće dočekati. A pod svjetlom reflektora usmjerenih ka tom imaginarnom
auto-putu ono što imamo danonoćno propada i devastira se. Takođe, što nije našlo ovdje
mjesta u ovom zakonu jeste obaveza ovog snimanja sa stanovišta bezbjednosti i ispravljanja
onoga što je evidentno ne čekajući da broj saobraćajnih nesreća ukaže da je na
nekom putu nešto urađeno kako ne valja. Ja ne mogu a da se ovom prilikom ne podsjetim
čuvenog mosta Skakavac na potezu puta između Berana i Bijelog Polja koji je gotovo
dvadesetak žrtava odnio prije nego što se neko dosjetio da jednostavno uradi nešto što
bi uradio i neko ko nikad u životu nije uzeo olovku da nacrta put, a to je da ispravi tu
nesrećnu lakat krivinu koja je koštala mnoge porodice i mnoge pojedince.
Gospodine ministre, nauka o putevima je došla , omogućava da se, uz poštovanje
elementarnih uslova saobraćaj, odvija kranje bezbjedno i da se broj nesreća svede na najmanji
mogući minimum. Takođe, ono što nema u ovom zakonu, a što se po meni važno,
kada je riječ o održavanju i uopšte projektovanju puteva, jeste odnos prema riječnim
vodotocima koji se kreću uz trasu puta. Gospodine ministre, svake godine smo svjedoci
da zbog neracionalnog neplanskog i divljačkog korišćenja resursa iz tih vodotoka kada
se njihova matica usmejrava prema nasipima putevima, prema stopama mostova, i svake
godine država mora da interveniše i da popravlja i sanira štete koje su nastale kažem
nepoštovanjem obaveza koje imaju koncensionari, a da pri tom se uopšte preventivno ne
djeluje. Djeluje se ad hok, i kad se desi to što se desi.
I na kraju, ono što je po meni loša strana ovog zakona jeste što su njegove
najvažnije stavke ono što treba da omogući modernizaciju putne strukture u Crnoj Gori
rezervisane za period kada Crna Gora uđe u Evropsku uniju. Daj bože gospodinie ministre
da to Vi i ja dočekamo a u svakom slučaju do tada nam valja preći hiljade i hiljade kilometara
ovim putevima. Vi se uglavnom vozite avionom prema Evropi, ja kao osvjedočeni
putnik autobusom mogu vam posvjedočiti da se ovim putevima ne da ne stiže u Evropu,
nego se ne može stići ni do Prijepolja.
- 235 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Konstatujem da su se stekli uslovi da zaključim raspravu povodom ove tačke
dnevnog reda.
Ministar Lompar, završna riječ. Izvolite.
ANDRIJA LOMPAR:
Zahvaljujem, predsjedavajući.
Zahvaljujem svim učesnicima u diskusiji. Veoma mi je drago da je ovaj Zakon
sa malim brojem članova i malim izmjenama izazvao ovakvo interesovanje. Čuli smo
izuzetno veliki broj vrlo interesantnih pitanja međutim, ja sam ih evidentirao 20 i ja u
ovom kratkom periodu rizikujem da ostane dosta toga nerečenoga a na svako od ovih
pitanja postoji vrlo racionalni argumentovani odgovor. Ali, s obzirom da je jedan broj
poslanika koji su postavili pitanje, nakon postavljanja pitanja napuštao salu možda da po
tom kriterijumu praktično ja izaberem i odgovorim ljudima koji su tu, odnosno neću stići
sve da odgovorim.
Oko eko takse da pravni osnov za donošenje kod takse nije bio ovaj zakon i nije
bilo nadležnog ovog ministarstva, ali ću vas informisati da je postignut dogovor da eko
taksa važi do kraja ove godine nakon čega će ona biti ukinuta i to na sljedećoj Vladi, da
ne prejudicira, ali taj materijal će biti na sljedećoj Vladi i nakon toga ukinuće se eko taksa
i uskladiće se taj segment vezan za nadonknade za korišćenje puteva od stranih vozila sa
domaćim zakonodavstvima. Oko naknada za korišćenje puteva samo da kažem da ukupno
naknada koju Ministarstvo odnosno obadva ministarstva i Ministarstvo saobraćaja i
Ministarstvo finansija u budžet dobija na osnovu regionalnih, magistralnih puteva iznosi
od oko 480.000 eura. Od svih građana Crne Gore prilikom i da mi razmišljamo o tome da,
s obzirom da uplata te naknade korišćenja administrativnog aparata itd. Isto tako nešto
košta da možda ukinemo tu naknadu za regionalne, magirstralne puteve da bi to otprilike
mogla da bude još jedna skinuta biznis barijera u tom segmentu jer se ne radi o tako velikim
sredstvima a imamo dosta troškova po tom osnovu. Međutim, kada se vratimo na lokalnu
samoupravu i konstataciju da je jedan od izvora prihoda za održavanje lokalnih puteva
naknade od registracije odmah moram da kažem da to nije jedina naknada da se opštine
koje imaju prostorne planove i urbanizovane zone praktično kroz komunalije obezbjeđuju
najveći dio sredstava za svoje lokalne puteve osim za one koje se tiču urbanizovanih
zona i to u seoskim područjima, i u tom segmentu ovo jeste jedan samo od izvora a da
sve ostale naknade koje su tamo definisane praktično oni sami usklađuju uz saglasnost
Vlade. Mi smo ovdje na ovoj Skupštini imali već jednu raspravu vezano za izmjenu člana
koji se odnosi na visinu tih nadoknada za korišćenje putnog pojasa i lokalnih puteva. I
u tom segmentu je bila isto tako jedna vrlo plodna rasprava, ali smo se dogovorili da ne
dozvoljavamo, odnosno da zbog jedinstvenog poslvnog ambijenta u Crnoj Gori ne bude
velikih disproporcija isto tako je bila jedna vrlo poldna rasrpava ali smo se dogovorili da
ne dozvoljavamo, odnosno da zbog jedinstvenog poslovnog ambijenta u Crnoj Gori ne
bude velikih disproporcija u utvrđivanju te nadoknade kod opština i da se traži saglasnost
i da ne ulazimo u lokalnu samoupravu i njene nadležnosti, ali da ipak povedemo računa
kroz davanje saglasnosti da to neke opštine ne bi zuloupotrebljavale, jer predstavlja biznis
barijeru. Ja ću vas ovdje samo podsjetiti na to da smo od nekoliko poslanika čuli
kontradiktorno, iako to lako nije bilo prepoznatiljivo. Čuli smo da se naplaćuje za jedan
- 236 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
obični dućan pored puta 80 eura što nije mala stvar, što je opština donijela odluku za neki
lokalni put na svojoj teritoriji da se to naplaćuje a sa druge strane smo isto tako čuli da
se nebi trebalo dirati opštinama u nadležnost da oni to sami utvrđuju. Trebalo bi tu napraviti
ravnotežu, narapviti neku mjeru, naći neku mjeru i zbog toga je i ovaj član koji nije
izmjena u odnosu na postojeći zakon. Samo mala pravna korekcija onoga što smo mi već
na ovom parlamentu donijeli u tom segmentu. Eliminišemo monopole vezano za poslove
na infrastrukturi jer to radi onaj ko održava, sad može da radi onaj koga izabere investitor.
Dalje da kažem da nema crnih tačaka na putnoj mreži Crne Gore, nema ni jedne crne
tačke koja je, crna tačka podjstiću vas prema standardima Evropske unije praktičko u
posljednjih pet godina na dužini od 500 metara treba da ima najmanje 12 saobraćajnih
nesreća, odnosno 12 poginulih, mi takvih tačaka nemamo. Imali smo ih prije ali su sve
eliminisane u tom segmentu.
Gospodin Šćekić je možda imao neka pitanja, iako nije tu koja ja nijesam dobro
razumio, ali bih vrlo rado pokušao da na neki način razjasnim ta pitanja. Da kažem da
je i gospodin Vukčević pitao da li je moguće izbjeći radove u pripremi turističke sezone
itd. Moguće ako nešto traje osam mjeseci vi morate ili da ga prekine kad počne turistička
sezona da ga sabijete u dva ili tri i po mjeseca, koliko vam dozvoljavaju vremenski uslovi
od zime do ljeta. To svake godine radimo vjerujte da postižemo tu dobre rezultate, s
obzirom na to da nema danas nekog projekta koji mnogo zaostaje, odmah ću se osvrnuti
na danilovgradsku raskrsnicu o kojoj je bilo pitanje. I da kažem da tamo imamo sam jedna
mali problem, ali taj mali problem je vezan za eksproprijaciju jednog dijela teritorije sa
kojih se zbog ljudskih prava traži saglasnost vlasnika našla se ta saglasnost nije se pristupilo
postavljanju završnog sloja, jer se čekalo da se to ne radi u dvije faze i jedini razlog
ona će biti vrlo brzo završena u tom dijelu.
Jedan broj poslanika je imao malu dilemu vezano za sigurnost i bezbjednost
saobraćaja i ovaj zakon. On nije krovni zakon koji reguliše sigurnost i bezbjednost
saobraćaja. To je zakon koji je imaju Ministarstvo unutrašnjih poslova. Ovaj ima potpun
ulovu, on ima ulogu da u onom dijelu gdje se mijenja da napravi takozvane puteve koji
praštaju greške i da ako dođe do neke nesreće put ne dozvoli da dođe do velikih povreda
ili smrtnih slučajeva, i to je taj cilj koji se ovdje postavlja. Znači, mi ćemo sada da pravimo
puteve koji praštaju greške da li to možemo da napravimo vrlo jeftino i u kratkom
periodu. Teško, tu treba biti objektivan i reći ne treba dodatna sredstva za ovaj zakon,
zato što smo sve to već počeli da radimo, sve ćemo to inkorporirati u redovni budžet operativnog
održavanja i u kapitalni budžet kod rekonstrukcija. Zato imate ono mišljenje
koje je izazvalo vašu pažnju da ne trebaju sredstva iz budžeta. Normalno je da trebaju, ali
se sad to sa ovim zakonom sve uvodi u dio redovnih aktivnosti za koje ne treba poseban
izvor ili identifikacija sredstava vezano za taj dio. Bilo je riječi o spomenicima, da kažem
da se nijedan zakon ne može retroaktivno primjenjivati, neće se ni ovaj primjenjivati, ali
smo se dogovorili da i te kazne i zabrana zbog određenih razloga, to je bila priča koja
je iziskivala dosta argumenata i sa jedne i sa druge strane, to na neki način eliminišu.
Gospođica Jonica je imala dosta veliku priču vezanu za pitanje povrede Zakona od strane
nekih lokalnih samouprava moram da kažem da smo se mi ponašali u skladu sa zakonom
o lokalnoj samoupravi gdje su podijeljene nadležnosti i gdje smo i ovaj dio brige nad
lokalnim putevima na osnovu toga zakona i po Ustavu prenijli lokalnoj samoupravi u njihovu
nadležnost. Nismo mislili da treba, da je neophodno da se miješamo do toga nivoa
osim nivoa informisanja i nivoa podsticaja da se nešto uradi na vrijeme, ali ono što mi je
- 237 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
prigovorila da se bojim da kažem ne to je bila Opština Nikšić. Ja za tu opštinu nijesam
znao do dana današnjega, to je bila Opština Nikšić. Ona je to otklonila. Za ove dvije
opštine dobiće informaciju onda kad ja budem posjedute informacije. Zašto nijesmo ranije
informisali Mi nijesmo ranije bili u saznanju. Znači, što se tiče standarda pristupnih
puteva kako u tehničkom smislu tako i u frekvenciji tih postavljanja da kažem da smo
imali tu nekoliko dilema. Prvo, smatrano je biznis barijerom ako ne dozvolite svakome
ko ima objekat turistički, trgovački itd. da pristupi. Mi smo to pokušali da reglišemo,
prevladalo je mišljenje u samoj Vladi da to radimo kroz nadoknadu za pristupne puteve,
jer bi na neki način svi objekti, poslovni, komercijalni itd. bili hendikepirani jer bi morali
da dođu do raskrnica i ostaloga tako da smo se od ta dva metoda koja se primjenjuju
Evropskoj uniji i mi opredijelili za nadoknadu, a ne za ograničavanje rastojanja od dvije
različite frekvencije.
Evo jedno pitanje vezano za natpis, odnosno više pitanja da kažem da smo napravili
razliku između komercijalno tržišnih kad neko pravi markentišku reklamu za tržište
Crne Gore ili šire ili kad neko reklamira svoj objekat pored puta, bio to restoran, kafana
i zbog toga vrlo jasno može se vidjeti da nije bilo drugih terminoloških izraza nego upravo
taj. Gospodine Raduloviću, ja znam koliki ste vi intelektualac i sve ostalo, ali zar
nije malo sumnjivo da bi sve probleme tako lako i jednostavno mogli da riješimo u šest
tih vaših članova. To je izuzetno težak, kompleksan posao izgradnja autoputa, a vidjećete
na kraju koliko je tu bilo različitih faza pregovora i svega ostalog. To nije to toliko jednostavno
pitanje. Te brzine i jednostavnosti, ja sam se i najviše plašio u čitavom mom
radu vezano za putnu infrastrukturu. Zahvaljujem.
PREDŚEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ:
Zahvaljujem ministru Lomparu.
Na ovaj način zaključujem pretres povodom ove tačke dnevnog reda povodom
koje ćemo se izjasniti nešto kasnije.
Poštovane kolege, po dogovoru koji sam saopštio na početku radnog dana, sada
treba da uđemo u raspravu o tačkama koje smo prošli u pojedinostima i glasanje. Prije
toga pošto neki odbori treba da završe rad i sačine izvještaje a imamo i molbu i nekih
poslaničkih klubova za dodatnim konsultacijama dajem pauzu u trajanju od 30 minuta,
tako da u 3 i 15 nastavljamo sa radom. Zahvaljujem.
- pauza -
PREŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Poštovani poslanici 24 saziva, nastavljamo 10. sjednicu proljećnog zasijedanja.
Po dogovoru idemo u raspravu o pojedinostima, ali prije toga ćemo, naravno,
morati odlučiti u načelu.
Prije Predloga zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, jer smo prvu
tačku završili, a to je bio Predlog za promjenu Ustava.
Odlučuje se većinom glasova svih poslanika.
Stavljam na glasanje Predloga zakona o statusu potomaka dinastije Petrović
Njegoš u načelu.
Hvala vam. Glasalo je 60 poslanika, 54 za, četiri protiv, dva uzdržana. Konstatujem
da smo utvrdili Predlog u načelu.
Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo je ocijenio da su odredbe člana 1 i člana
- 238 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
5 stav 2 Predloga zakona sporne, u smislu njihove usklađenosti sa Ustavom, i predlaže
Skupštini da ih usaglasi sa Ustavom, a o stavovima može da se izjasni odlučujući o Predlogu
zakona u načelu i o Predlogu zakona u cjelini.
Ako nisam bio dovoljno jasan, jer je u početku meni bilo nejasno, ponoviću.
Znači, Odbor misli da postoji spornost, a o tome se izjašnjavamo kroz glasanje u
načelu, i poslije kad glasamo u cjelini, da nije potrebno posebno da se izjašnjavamo o tim
njihovim sugestijama. To je stav Ustavnog odbora.
Na Predlog zakona podnijeto je sedam amandmana, Poslanici Vasilije Lalošević,
Neven Gošović, Dobrica Šljivančanin i Alaksandar Damjanović podnijeli su tri amandmana,
od kojih su amandmani 2 i 3 sastavni dio Predloga zakona, a o amandmanu 1 treba
glasati. Je li to u redu
Nijesam vas razumio, izvinite.
Izvolite.
ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ:
Poštovani građani, u redu je što se tiče amandmana o kojima treba glasati.
Jedino bi molba naša bila da se, shodno praksi, izjašnjavamo po redosljedu amandmana
kako su dostavljani, kako je i Odbor odlučivao.
Dakle, mislim da je prvo dostavio amandman kolega iz Pokreta za promjene, pa
na kraju radnoga dana mi smo imali naša tri amandmana. Samo u smislu izjašnjvanja o
redosljedu, ništa drugo.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Ja ne vidim u čemu je razlika, jer se glasa o sadržaju amandmana, a ne o datumu
rođenja.
Amandmani se podnose na određene članove zakona. Ti članovi idu nekim redom.
Logično je da se prvo izjašnjavate o amandmanu na član 1 Zakona, pa onda amandman
na član 2, pa 3, a ne o amandmanu posljednjem na posljednji član zakona, pa onda
na prvi član zakona.
Ja mislim da se zato oni pišu od 1 pa nadalje, inače bi se pisali od posljednjeg ka
prvom. Elementarna logika je takva, ako nam tehnička treba možemo i to održati jedno
kratko predavanje iz prava.
Ne vidim u čemu je smisao, idemo po članovima, bez obzira kad ih je ko podnio.
Na neke članove ima više amandmana, jedino tu možemo praviti redosljed drugačiji.
Ako je to ustupak politički možemo tu, ako neka partija želi da čuje stav druge partije,
tu možemo, a po redosljedu idemo po članovima. Ako se ima na član 1 ići ćemo po redosljedu
koji tražite, toliko možemo biti kooperativni. Znači, nije problem, ako se kolege
slažu sa tim ići ćemo na član 1 redosljedom - Nova srpska, PzP, SNP, je li u redu.
Dogovorili smo se, sad smo već u nespornom statusu.
Poslanik Slaven Radunović dva amandmana o kojima treba glasati.
Poslanik Koča Pavlović jedan amandman o kojem treba glasati, sad i znamo koji je.
Poslanik Zarija Pejović jedan amandman o kojem treba glasati.
Hvala, kolega Pejoviću.
Dakle, treba glasati amandman 1 poslanika Socijalističke narodne partije,
dva amandmana poslanika Slavena Radunovića, po jedan amandman poslanika Koče
Pavlovića i Zarije Pejovića.
- 239 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
Mogu li dobiti amandman da bi tačno znao na koji su predlog zakona
U redu.
Idemo na član 1 - amandman kolege Slavena Radunovića, ali obrazložite i amandman
2, ako vam nije teško da ne biste dva puta.
SLAVEN RADUNOVIĆ:
Poštovane kolege,
U članu 1 Predlog zakona kaže se “ radi istorijske i moralne rehabilitacije dinastije
Petrović Njegoš ovim zakonom se regulišu pitanja za status potomaka dinastije Petrović
Njegoš koja je detronizovana protivno Ustavu za knjaževinu Crnu Goru aktom nasilne
aneksije države iz 1918. godine”.
Smatrajući da je razlog donošenja ovog Zakona uređenje pitanja od značaja za status
potomaka dinastije Petrović, a ne promjena istorijskih činjenica i politizacija događaja
s početka prošlog vijeka, predložio sam amandman koji glasi: “Ovim zakonom se uređuju
pitanja od značaja za status potomaka dinastije Petrović Njegoš”.
Smatram da je to dovoljno da odredi svrhu donošenja ovog zakona. To je amandman
broj 1.
I amandman broj 2, kaže se u članu 3: “Potomci dinastije čuvaju i afirmišu tradiciju
dinastije Petrović Njegoš, vršenjem kulturnih, humanitarnih i drugih nepolitičkih
poslova, u cilju afirmacije crnogorskog identiteta, kulture i tradicije”.
S obzirom da je dinastija Petrović Njegoš srpska dinastija, koja je vjekovima
vladala Crnom Gorom, afirmišući srpski identitet, kulturu i tradiciju, smatram da je zbog
toga potpuno nelogično tražiti od njihovih potomaka da afirmišu drugačije vrijednosti
od onih koje su baštinili njihovi preci, a čijom zaslugom oni danas dobijaju značajne
privilegije. Predloženim rješenjem se izbjegava korišćenje ovog člana u dnevnopolitičke
svrhe.
Moj amandman glasi - umjesto “crnogorskog” da se zamijeni riječju “nacionalnog
identiteta” i time omogućavamo da svako može da shvata kako hoće taj član i da
digne ruku za ovaj amandman i za ovaj zakon.
Dokaz koliko su se Petrovići dobro i jako borili za srpski nacionalni identitet,
tradiciju i kulturu je to što nakon 100 godina i svih mogućih pritisaka vlasti i falsifkovanja
popisne volje građana, jedna od vrijednosti koje su nam oni ostavili, a to je srpski jezik, je
i dalje većinski u Crnoj Gori. Nadam se da zaista ne smatrate neophodno da tjerate danas
njihove potomke zbog apanaže koju ste im ponudili da protivno onome što su radili 200
godina njihovi preci danas moraju da se ponize i da zbog te šake novca moraju da pristanu
na one uslove koje vi tražite od njih.
Mislim da je to nekorektno, i ako hoćete da budete korektni prema tim ljudima, a
posebno prema njihovim precima, da treba da uvažite ovaj amandman. Hvala vam.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Neću komentarisati.
Hvala vam, kolega Radunoviću.
Idemo na obrazloženje amandmana na član 1, kolege Koče Pavlovića. Rekli smo
da ćemo tu grupu da riješimo sad. Vaš amandman na član 1.
- 240 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
KOČA PAVLOVIĆ:
Gospodine predsjedniče, poštovane koleginice i kolege, poštovane građanke i
građani Crne Gore,
Ja sam predložio sljedeću formulaciju člana 1 koji je očigledno bio član oko koga
smo se razilazili svi. Ona glasi ovako: “Radi istorijske i moralne rehabilitacije dinastije
Petrović Njegoš, ovim zakonom se uređuju pitanja od značaja za status potomaka dinastije
Petrović Njegoš”, i tu bi se po našem mišljenju trebao završiti ovaj član 1.
Ovako formulisan član 1 bi, po našem mišljenju, dobio konsensualnu podršku u ovome
parlamentu. Sa ovako formulisanim članom 1 ovaj zakon bi dobio veću podršku, opštu
podršku, nego što ga je dobio ovdje prije desetak minuta u glasanju u načelu, a u glasanju
u načelu ovaj zakonski tekst je dobio više nego devedesetprocentnu podršku. Zbog toga
smo predložili, ja sam predložio, ovakvu formulaciju ovoga člana 1 i želim da ukažem
na sljedeće:
Glasanje u načelu o ovome zakonu, koji se zove Zakon o statusu potomaka dinastije
Petrović Njegoš, a ne zakon o ispravljanju istorijske nepravde niti zakon o Podgoričkoj
skupštini, a ja mislim da ne bi smetalo da donesemo jednu rezoluciju o Podgoričkoj
skupštini, ali nikako u ovaj zakon da stavljamo nešto što ne pripada u zakon.
Dakle, poštovane građanke i građani Crne Gore, više od 90% poslanika ovoga
parlamenta, dakle i opozicije i vlasti, podržalo je ovaj zakon u načelu. To je iskaz
jednodušnog ili, da kažem, gotovo identičnog odnosa prema dinastiji Petrović Njegoš i u
ovoj Crnoj Gori u kojoj je ova vlast već 20 godina koristila svaku priliku i svaki povod
da napravi razdor, svaku šansu koju je imala da neko pitanje pretvori u pitanje podjela,
ona ga je pretvorila. Mislim da smo stvarno tu priču potrošili i ta priča je dogurana do
svoga istorijskoga kraja. I ako neko želi od dinastije Petrović Njegoš, oko koje postoji
konsenzus u Crnoj Gori i od strane Srba i od strane Crnogoraca, i od strane Albanaca, i od
strane Bošnjaka i Muslimana i Hrvata, ukoliko neko želi od nje da napravi još jednu liniju
podjele u Crnoj Gori, Pokret za promjene mu u tome neće pomoći.
Samo izvolite, gospodo, ali mi mislimo da je vrijeme vašeg ......
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Mislim da ste imali lijep završetak, nije ni bitno. Ja mislim da nije bitno moje
mišljenje, ali je bitan sat. Moje mišljenje nije bitno, ali sat jeste.
Možemo li sad čuti kolege iz SNP-a Izvolite.
ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Kolege poslanici, kolega Spahiću,
Mi smo na ovaj predlog akta predložili tri amandmana, i amandmani 2 i 3 su
prihvaćeni od strane Vlade, čime su postali sastavni dio teksta Zakona. Mislimo da smo
na taj način pomogli da se u tom nekom tehničkom smislu unaprijedi sam akt.
Podnijeli smo amandman 1 koji na Odboru nije dobio podršku ali je ostalo ovdje
da se plenum izjasni nakon razgovora koji smo imali. Dakle, amandman glasi na ovaj
način: “Radi očuvanja i afirmacije istorijske uloge, značaja i tradicije dinastije Petrović
Njegoš, ovim zakonom se uređuje status potomaka dinastije Petrović Njegoš, koja je detronizovana
1918. godine i vrši njena istorijska i moralna rehabilitacija”.
Ovo što smo podnijeli jeste mjera kompromisa današnje Crne Gore, jer ovaj za-
- 241 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
kon ovdje usvajamo konstatujući neka fakta, a ne baveći se time zašto je do toga došlo.
Dakle, mislimo da namjera ovoga zakona nije bila da se bavi uzročno-posljedičnim
vezama koje su dovele do detronizacije dinastije, ali svakako, u kontekstu njene istorijske
i moralne rehabilitacije, činjenicu detronizacije ne možemo i nećemo da sakrijemo. I
mislimo da je to dosta, da je to dovoljno i da je to u ovom momentu mjera i kompromisa,
ali i mjera nekih budućih poteza, gdje priču o rokovima stavljamo ad akta, i na ovaj način
šaljemo poruku da se neki drugi rokovi, neki drugi događaji u ovakav kontekst ne mogu
dovoditi.
Pokušaću da napravim jedno poređenje, oprostićete mi kolega ako budem tu tvrd,
nije mi to namjera. Na današnji dan, tačno prije 70 godina, 1941. godine, neka druga
skupština, Petrovdanska skupština, donijela je jednu odluku kojom je poništena crnogorska
tradicija i kojom je Crna Gora trebala da bude marionetska država tada okupatorske
Italije. Trinaestog jula, sjutra, slavimo 70 godina ustanka, svi smo složno, ne dijeleći se
na bjelaše ni na zelenaše, partizane, četnike i ostale, svi smo složno digli 13. jula ustanak
i time sačuvali i tradiciju i njegoševsku i petrovićevsku Crnu Goru.
Ovdje pravimo neku paralelu, neka mi, opet kažem, bude oprošteno, ova skupština
može da napravi, po nama, dobru stvar, da se odredi oko ovog amandmana i da dobijemo
jednu veliku većinu za ovaj predlog akta, a može, naravno, da učini ono što mi makar
u SNP-u ovog momenta ne bi mogli da učinimo, ne bi prihvatili, i da omogući da neke
druge generacije dovode u pitanje neke druge stvari.
Dakle, opet ponavljam, bez obzira što neke kolege ovdje neće da čuju, neke ne
žele da čuju, mislimo da ima mogućnosti i da ima prostora da se sa prihvatanjem ovog
amandmana stavi tačka na ovu priču i da se Crna Gora svrsta u red ozbiljnih država koje
na ozbiljan način rješavaju ozbiljna pitanja kao što su to uradile i neke druge države. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, kolega Damjanoviću.
Kolega Pejović, čiji amandman je na član 9, ako se ne varam. Izvolite.
ZARIJA PEJOVIĆ:
Poštovane kolege,
Moj amandman glasi: “Reviziju trošenja sredstava Fondacije vršiće Državna revizorska
institucija.” S obzirom na moje iskustvo iz dosadašnjeg parlamentarnog rada
moram konstatovati da imam jednu manu, a to je da previše ozbiljno shvatam državni
novac. U tom smislu želim da shvatite ovaj moj amandman i moju intervenciju o ovom
predlogu zakona. Dakle, samo zakonsko rješenje je specifično. Ono se nalazi na ivici
našeg ustavnog državnog uređenja kao republikanskog. Imamo fondaciju na čijem čelu
se nalazi lice na nasljednim pravom. Imamo fondaciju od 4.300.000 eura na koju će se
parimjenjivati zakoni koji važe za nevladine organizacije. Pravo da vam kažem, imam
situaciju da su me prethodnih dana salijetali ljudi na ulici i pitali - Pejoviću, pa kako
ćete vi u parlamentu da date 4.200.000 eura prestolonasledniku u ovakvoj ekonomskoj
situaciji.I to je tako. Ono što najmanje mogu da uradim, a što jeste moja obaveza, a to
je da kontrolišemo zakonitost trošenja ovog novca. Istina je da prema Ustavu Državna
revizorska institucija ima punu nezavisnost, a držim da usvajanjem ovog amandmana i na
neki način obavezujući Državnu revizorsku instituciju u ovom specifičnom zakonskom
- 242 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
rješenju nećemo ugroziti njenu nezavisnost. Šta više, intencija Evropske komisije i njenih
preporuka je da se izvrši što više revizija i da Državna revizorska institucija ima što veći
upliv. Prema tome, predlažem da usvojite ovaj amandman i na ovaj način država pokaže
brigu o trošenju sredstava ove fondacije. Zahvaljujem se .
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, kolega Pejoviću. Bili ste jasni, razumijeli smo vas i što je bila intencija
Vašeg amandmana.
Idemo na glasanje.
Možemo li amandman grupe SNP-a staviti prvi
Stavljam na glasanje amandman 1. grupe poslanika Socijalističke narodne partije.
Izvolite, za, protiv,uzdržani
Hvala. Glasalo je 66 poslanika, 25 za, 35 protiv i 6 uzdržanih. Amandman nije dobio
potrebnu većinu.
Amandman 1. kolege Radunovića.Izvolite.
Glasalo je 66 poslanika, 24 za, 40 protiv, 2 uzdržana. Amandman nije dobio
potrebnu većinu.
Amandman 2. poslanika Radunovića.
Otvaram glasanje.
Glasalo je 64 poslanika, 26 za, 36 protiv, 2 uzdržana. Amandman 2. nije dobio
potrebnu većinu.
Amandman poslanika Koče Pavlovića. Izvolite.
Hvala vam. Glasalo je 65 poslanika, 23 za, 37 protiv, 5 uzdržanih. Amandman nije dobio
potrebnu većinu.
Amandman poslanika Pejovića na član 9, ako se ne varam, ostali su bili u jednoj
sferi. Izvolite.
Da li se vaša primjedba odnosi na glasanje Odnosi se na glasanje Vaša primjedba,
je li Izvolite. Neću zaključivati glasanje. Izvolite.
BRANKO RADULOVIĆ:
Gospodine predsjedniče, htio bih da kažem da sam očekivao danas da jednoglasno
ono što osjećamo izglasamo ovdje. Želim, prije nego što se izjasnimo, da poručim
princu Nikoli da je on za sve nas princ, bez obzira da li se mi osjećamo kao Srbi,
Crnogorci,Albanci, Bošnjaci i da to ima u vidu. On će biti naš kralj i da ima sve građane
Crne Gore u jedno.U pravom smislu. Na žalost ....
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Gospodine Raduloviću, daću Vam riječ poslije glasanja. Je li u redu Ovo je glasanje
o amandmanima.
BRANKO RADULOVIĆ:
Sada ću reći to samo ako mi date priliku.
Da imate u vidu i da se okrene budućnosti Crne Gore. Imajući u vidu da je čak i
ovo ispolitizovano, da je čak i ovo napravljeno u nečemu što može podijeliti Crnu Goru,
mi u Pokretu za promjene, znajući ko smo i što smo od početka i ono što ćemo biti, pojedini
od nas, podržaćemo sa zelenim i ono što ćemo uvažiti sa žutom bojom takvu jednu
realnost.
- 243 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Nije bilo prigovora na glasanje.
Glasalo je 66 poslanika, 28 je bilo za, 33 protiv, 5 uzdržanih. Nije dobio potrebnu
većinu.
Amandman kolege Pejović nije dobio potrebnu većinu.
Stavljam na glasanje Predlog zakona u cjelini. Izvolite, većina svih poslanika
mora biti za.
Glasalo je 67 poslanika, 43 za, 21 protiv, 3 uzdržana. Konstatujem da smo usvojili
Predlog zakona o statusu potomaka dinasije Petrović Njegoš. Poslije skoro vijek dobili
smo i istorijsko određenje o našoj dinastiji. Dobro je da je doživljavamo kao zajedničku
dinastiju.
Hvala vam.
Idemo dalje. Predlog zakona o izvršenju i obezbjeđenju.
Stavljam na glasanje Predlog zakona u načelu. Izvolite.Većina svih poslanika, 41
je potrebno za ovaj zakon.
Glasalo je 59 poslanika, 41 za, 6 protiv, 2 uzdržana. Konstatujem da smo ga utvrdili
u načelu.
Sastavni dio Predloga zakona je 9 amandmana Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo.
Nema drugih amandmana, pa se možemo izjasniti o Predlogu zakona u
cjelini Predlog zakona o izvršenju i obezbjeđenju. Izvolite.
Hvala vam. Glasalo je 66 poslanika, 42 za, osam protiv, 16 uzdržanih. Konstatujem
da smo usvojili Zakon o izvršenju i obezbjeđenju.
Idemo na Predlog zakona o autorskom i srodnim pravima. Opet je većina svih
poslanika koji moraju da odluče. Stavljam ga na glasanje u načelu. Izvolite.
Hvala vam. Glasala su 65 poslanika, 58 za, sedam protiv, dva uzdržana. Konstatujem
da smo ga utvrdili u načelu.
Imamo devet amandmana; Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo pet amandmana
koji su sastavni dio Predlog zakona; poslanica Nada Drobnjak jedan amandman
koji je u izmijenjenoj formulaciji pravno-tehnički sastavni dio Predloga zakona; poslanici
Lalošević i Golubović dva amandmana o kojima treba glasati; poslanik Budimir Aleksić
jedan amandman koji je u izmijenjenoj formulaciji sastavni dio Predloga zakona. Od
amandmana u proceduri je ostao kolege Laloševića i Golubovića. Želite li riječ
Kolega Golubović. Izvolite.
SVETOZAR GOLUBOVIĆ:
Zahvaljujem.
Poštovane kolege, kolega Lalošević i ja smo podnijeli dva amandmana na Predlog
zakona o autorskim i srodnim pravima. Amandman 1 odnosi se na član 157 Predloga
zakona, amandman 2 na član 155 Predloga zakona. U članu 157 Predloga zakona mi smo
predložili da se dodaju riječi “predstavnici osnivača strukovnih udruženja”.
Obrazloženje. U Crnoj Gori egzistira oko 300 autora izvođača muzike naslednika
prava. S ozbirom da je nemoguće da svi oni potpišu ugovor o osnivanju, ovim amandmanom
se omogućava da predstavnici osnivača strukovnog udruženja mogu participirati
u upravljanju organizacijom. Amandman 2 odnosi se na član 155 Predloga zakona o
autorskom i srodnim pravima. Prema mišljenju strukovnog udruženja, Udruženja kompozitora
Crne Gore ovako zakonsko rješenje koje je dato u članu 155 Predloga zakona
ugrožava egzistenciju autora muzike, protivno je ustavnom pravu na rad i nema nikakvo
- 244 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
utemeljenje u logici posla kojim se bavimo. Mi smo predložili da se tačka 3 u članu 155
briše, čime bi se i ove stvari eliminisale. To su zahtjevi strukovnog udruženja, Udruženja
kompozitora Crne Gore. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, kolega Goluboviću.
Idemo na glasanje. Stavljam na glasanje amandman 1 kolega Laloševića i
Golubovića.
Hvala vam. Glasalo je 59 poslanika, 25 za, 33 protiv, jedan uzdržan. Amandman
nije dobio potrebnu većinu.
Amandman 2 iste grupe poslanika. Izvolite.
Hvala vam. Glasala su 62 poslanika, 26 za, 34 protiv, dva uzdržana. Amandman
nije dobio potrebnu većinu.
Stavljam na glasanje Predlog zakona o autorskom i srodnim pravima u cjelini.
Izvolite.
Hvala. Glasalo je 67 poslanika, 42 za, sedam protiv, 18 uzdržanih. Konstatujem da
smo usvojili Predlog zakona u cjelini.
Idemo na tačku 5 Predlog zakona o sportu. Odlučuje se većinom glasova prisutnih
poslanika. Utvrđujemo Predlog zakona u načelu Predlog zakona o sportu. Za, protiv,
uzdržani Izvolite.
Hvala vam. Glasalo je 65 poslanika, 56 za, osam protiv, jedan uzdržan. Utvrdili
smo ga u načelu.
Podnijeto je 29 amandmana: Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo sedam
amandmana koji su sastavni dio Predloga zakona; poslanici Rastoder, Vuković, Orlandić,
Kavarić dva amandmana o kojima treba glasati; poslanik Vuletić jedan amandman o kojem
treba glasati; Vladan Vučelić pet amandmana koji su sastavni dio Predloga zakona;
poslanica Veselinka Peković i poslanik Vasilije Lalošević tri amandmana o kojima treba
glasati; poslanici Golubović, Šljivančanin, Gojković pet amandmana od kojih su amandmani
4 i 5 sastavni dio Predloga zakona, a o ostalima treba glasati; Klub poslanika Nove
srpske demokratije jedan amandman o kojem treba glasati; poslanik Emilo Labudović četiri
amandmana, od kojih je amandman 3 sastavni dio Predloga zakona, a ostala tri treba glasati;
poslanik Genci Nimanbegu jedan amandman koji je sastavni dio Predloga zakona.
Dakle, glasaćemo o dva amandmana poslanika Rastodera, Vukovića, Orlandića i Kavarića,
amandmanu poslanika Vuletića, tri amandmana poslanika Peković i Lalošević, tri amandmana
Golubovića, Šljivančanina i Gojkovića, amandmanu Kluba poslanika Nove srpske
demokratije, tri amandmana kolege Labudovića.
Grupa poslanika Rastoder, Vuković, Orlandić i Kavarić dva amandmana. Želite li
riječ Izvolite.
RIFAT RASTODER:
Hvala vam, predsjedniče.
Ne bih uzimao vaše vrijeme, ali s ozbirom da nijesam bio u prilici zbog drugih
obaveza da obrazložim ove amandmane na radnim tijelima gdje bi sa našim ministrom,
vjerujem, našao saglasje, nažalost, ovako je ostalo da ovdje pokušam zamoliti vas da
glasate ove amandmane, tiču se članova 24 i 25, a odnose na statusna prava sportista i po
tom osnovu naknada za taj status određenih vrhunskih sportista.
Naime, članom 24 definisano je da je vrhunski sportista crnogorski državljanin
- 245 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
koji je kao reprezentativac Crne Gore ostvario u pojedinačnoj ili ekipnoj konkurenciji
prvo, drugo ili treće mjesto na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama, jednom
svjetskom ili evropskom seniorskom prvenstvu u određenom sportu koji je na programu
Olimpijskih, Paraolimpijskih, mi dodajemo - ili Mediteranskih igara. Otvoreno, tačno, ne
pominje se karate, ali se odnosi upravo na rezultate karatista Crne Gore koji su čitavu deciniju
ili možda dvije pronosili sportsku slavu Crne Gore na svim meridijanima zemaljske
kugle. Oni nijesu uvršteni samo zbog toga što karate nije na završnom takmičenju Olimpijskih
igara a jeste na takmičenju Mediteranskih igara koje se održavaju pod okriljem
Olimpijskog saveza. Nema nijednog razloga da ovaj sport, odnosno rezultati ovih sportista
ne budu vrednovani kao i ostali vrhunski sportisti.
Drugi amandman, uvažene kolege, s obzirom da do obnove nezavisnosti mi
nijesmo imali reprezentaciju Crne Gore ni u jednom sportu, odnosi se na vrhunske sportiste
koji su u okviru svojih ekipa osvajali prvo, drugo mjesto na evropskim i svjetskim
takmičenjima. To se prije svega može reći za ekipe rukometa, karatiste takođe i mnoge
druge, i ne vidim razlog zašto se to ne bi uvrstilo umjesto reprezentacije gdje možemo
priznavati takve rezultate samo od nezavisnosti pa dalje. Zašto ne bi to uvažili i onim
vrhunskim sportistima koji su kroz ekipe svojih klubova ostvarili tako visoke rezultate.
Žao mi je što nisam bio u prilici da razmijenim argumente sa ministrom, vjerujem da bi
on to uvažio. Uz svo uvažavanje pomoćnice Kurpejović, držim da kao iskusni privrženik
sporta ministar bi trebao i mogao ovo uvažiti, ali vjerovatno nismo to dobro obrazložili.
Molim vas, obratite pažnju, pročitajte, pravedno bi bilo da to prihvatite.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala vam. Čini mi se da je pomoćnica srca kamenoga što se tiče vašeg zahtjeva.
Idemo dalje, amandman poslanika Vuletića.
MILORAD VULETIĆ:
Zahvaljuem, gospodine predsjedniče.
Ja sam pretpostavljao da je moj amandman postao sastavni dio Zakona imajući u
vidu da je istovjetni amandman gospodina Vučelića, ne znam da li još neko bio, postao
sastavni dio Zakona. Danas mi je obrazloženo da je njegov ljepše sročen i ja to prihvatam
i odustajem od amandmana.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Vaša altletika je kraljica sportova, izgleda da je neko bolje sročio amandmane od
kraljice. Bitno je da je ostvaren cilj.
Kolega Vuletić je povukao amandman.
Amandmani poslanika Veselinke Peković i Vasilija Laloševića, tri amandmana.
Želite li riječ
Koleginica Peković želi riječ. Dovoljno je dva minuta. Izvolite.
VESELINKA PEKOVIĆ:
Ja sam podnijela amandman na Predlog zakona o sportu u članu 24 koji se odnosi
na vrhunske sportiste. Naime, u članu 24 Predloga zakona o sportu poslije stava 1 dodaje
se stav 2 koji glasi: “Vrhunski sportista je crnogorski državljanin koji je kao reprezent
Crne Gore, SFRJ, SRJ i SCG ostvario u pojedinačnoj ili ekipnoj konkurenciji prvo mjesto
- 246 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
na jedinom zvaničnom svjetskom omladinskom prvenstvu u određenom sportu koji je
na programu Olimpijskih i Paraolimpijskih igara.” Crna Gora je oduvijek bila rasadnik
talenata u brojnim sportovima. Sprortisti...
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Koleginice, ovdje ne vlada olimpiski ni sportski duh, pa vas ne čujemo dovoljno,
samo da se kolege umire. Izvolite.
VESELINKA PEKOVIĆ:
Ovo je obrazloženje.
Crna Gora je oduvijek bila rasadnik talenata u brojnim sportovima. Sportisti iz
Crne Gore bili su članovi brojnih reprezentacija SFRJ, SRJ, SCG i u tim selekcijama,
kako seniorskim tako i juniorskim i drugim, ostvarivali su zapažene sportske rezultate
na svjetskoj i evropskoj sceni. Jedan od najvećih sportskih rezultata koji je zadivio čitav
sportski svijet bio je osvajanje zlatne medalje na Svjetskom omladinskom prvenstvu u
Čileu 1987. godine. Tu zlatnu jugoslovensku reprezentaciju činili su petorica crnogorskih
sportista: Dragoje Leković, Predrag Mijatović, Ranko Zirojević, Slaviša Đurković i
Branko Brnović. Međutim, činjenica je da država Crna Gora do danas nije tim sportistima
na adekvatan način se odužila i ovo je prilika da se zakonom definiše status ovih, po meni,
najboljih ambasadora Crne Gore i da im se kroz ovu simboličnu naknadu oda počast i
priznanje za ostvareni vrhunski sportski rezultat.
U tom smislu je i predložen ovaj amandman...(Prekid). Član 25 stav 1, poslije riječi “vrhunski
sportista” dodaju se riječi iz člana 24 stav 1 i 2. Hvala…(Prekid)
U članu 32 Predloga zakona o sportu nakon stava 2 dodaju se dva nova stava koji glase:
“Zaslužni sportista ima pravo na naknadu u visini jedne minimalne zarade. O ostvarivanju
prava na naknadu rješenjem odlučuje ministarstvo.”
Obrazloženje: Vrhunskog sporta i istaknutih rezultata u Crnoj Gori ne bi bilo bez
višegodišnjeg angažovanja i truda zaslužnih sportskih radnika. Ti vrijedni entuzijasti bi
ostvarivanjem prava na ovu naknadu dobijali izvjesnu satisfakciju, ali i simboličnu materijalnu
potporu za svoj dalji rad. Hvala vam.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala vam.
Idemo dalje, amandmani poslanika Golubovića, Šljivančanina i Gojkovića, tri
amandmana. Želite li da ih obrazlažete
Kolega Goluboviću, izvolite.
Temperatura raste, a vaša želja ne slabi, to je dobar znak.
SVETOZAR GOLUBOVIĆ:
Zahvaljujem.
Poštovane koleginice i kolege, kolege Gojković i Šljivančanin i ja podnijeli smo
pet amandmana na Predlog zakona o sportu. Dva su prihvaćena, amandman 4 i amandman
5, a prva tri nijesu prihvaćena.
Amandman 1 odnosio se na član 23 Predloga zakona o sportu gdje smo pokušali da na
jadnostavniji način definišemo kako se stiče odgovarajući status kategorisanog sportiste.
Amandman 2 odnosi se na član 25 Predloga zakona o sportu gdje smo pokušali da
- 247 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
otklonimo jedan vid očigledne diskriminacije u sportu, jer stav 2 u članu 25 nacionalne
selektore u pojedinačnom sportu stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na nacionalne
selektore u ekipnom sportu. Verbalno smo svi protiv diskriminacije, evo pokazaćemo i na
jednom praktičnom primjeru da li smo to i u stvarnosti.
Amandman 3 odnosi se na član 26 stav 2 koji se mijenja, jer nedefinisane zakonske
odredbe sadržane u članu 26 stvarale su sumnje u zakonitost postupanja i zloupotrebu
nadležnog dražavnog organa pa je veliki broj sportista svoje pravo morao da ostvaruje u
upravnim sporovima. Po tumačenju nadležnog državnog organa za pitanje sporta predlog
odnosno mišljenje Crnogoskog olimpijskog komiteta nije obavezujuće za njih. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, kolega Goluboviću.
Nova srpska demokratija, jedan amandman. Možemo li, kolega Labudoviću, da vi
taj jedan i vaša tri amandmana objedinite u tri minuta
EMILO LABUDOVIĆ:
Potpuno mi je svejedno ima li ili nema prenosa, ja sam tu “bolest” davno odbolovao.
Gospodine predsjedniče, koleginice i kolege,
Kao i uvijek kad dođemo u ovu fazu rada često se zapitam uopšte o svrsi našeg
nastojanja da amandmanima djelujemo na zakonske projekte, jer skupštinska većina, uljuljkana
u svoju brojčanu prednost, a predlagač zakona siguran u njenu nesebičnu podršku
često ostaje gluv na sve naše intervencije. Iz tog razloga ja odustajem ne samo od ova tri
amandmana koje sam podnio a koje predlagač zakona nije prihvatio nego odustajem i od
onoga koji je predlagač prihvatio. Jer stvarno ne vidim nikakvu svrhu i nikakav doprinos
time što sam pokušao da nešto, što je rekao naš narod, grbo rođeno, ispravljam amandmanskim
djelovanjem. Ali, ne mogu da odustanem od amandmana koji smo podnijeli kao
Klub poslanika jer nas je motivisala jedna tragična priča jednog mladog i nekad perspektivnog
i obećavajućeg sportiste. Da vas upoznam, riječ je o bivšem bokseru, veoma talentovanom
i poznatom, bokserskog kluba Budućnost, gospodinu Koćelu, koji je putujući na
boks meč doživio saobraćajnu nesreću zajedno sa ostalim članovima kluba i pri tom ostao
bez noge i završio svoju profesionalnu karijeru. Rukovođeni tom pričom, sportskom prije
svega i ljudskom, a i drugim pričama kojih u Crnoj Gori na sreću nema mnogo, pogotovo
ne toliko da bi Vlada mogla ovako an blok da odbije amandman, mi smo predložili da
se u Zakon o sportu uvrsti član 25a kojim je predviđeno da se „sportistima i članovima
sportskih klubova koji su se takmičili u saveznoj i republičkoj ligi, a koji su oboljeli usled
bavljenja sportom ili doživjeli tešku povredu prilikom pripreme za takmičenje, odnosno
na putu za mjesto takmičenja ili na samom takmičenju, odredi određena sportska invalidnina.“
Vama je svima poznato da je najveći broj tih sportista bio socijalno nedefinisanog
statusa jer, naročito u to vrijeme amaterskog bavljenja boksom, oni nijesu imali
drugog zaposlenja i oni su danas na nivou socijalnih slučajeva. Mislim da njihov doprinos
crnogorskom sportu i ugledu crnogorskog sporta ne zaslužuje da budu socijalni slučajevi.
Meni stvarno ni na kraj pameti nije da bilo kakvu političku ideju ovim amandmanom
sprovodim i ne mogu da shvatim da Vlada Crne Gore nema osjećaja za te ljude i da se
- 248 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
boji da njihov status riješi jednim skromnim novčanim doprinosom koji bi im omogućio
da ne prose po Zagoriču i ostalim podgoričkim naseljima. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala, kolega Labudoviću.
Idemo na glasanje.
Amandman 1 poslanika Rastodera, Vukovića, Orlandića i Kavarića. Izvolite.
Za, protiv, uzdržani
Hvala vam.
Glasala su 63 poslanika, 28 za, 19 protiv, 16 uzdržanih, amandman nije dobio
potrebnu većinu.
Amandman 2 poslanika vladajuće koalicije. Izvolite.
Hvala. Glasalo je 65 poslanika, 27 za, 19 protiv, 19 uzdržanih, amandman nije
dobio potrebnu većinu.
Poslanik Vuletić je povukao amandman.
Amandman poslanika Peković i Lalošević.
Amandman 1 glasamo. Izvolite.
Hvala vam. Glasala su 54 poslanika, 25 za, 19 protiv, 10 uzdržanih, konstatujem
da amandman nije dobio potrebnu većinu.
Amandman 2 poslanika Lalošević i Peković.
Hvala vam. Glasala su 64 poslanika, 25 za, 23 protiv, 16 uzdržanih, amandman
nije dobio potrebnu većinu.
Amandman 3 grupe poslanika Peković i Lalošević.
Hvala vam. Glasalo je 66 poslanika, 26 za, 25 protiv, 15 uzdržanih, amandman
nije dobio potrebnu većinu.
Idemo na amandmane poslanika Golubovića, Šljivančanina, Gojkovića, to su tri
amandmana.
Amandman 1. Izvolite.
Hvala vam, kolege.
Glasala su 64 poslanika, 25 za, 29 protiv, 10 uzdržanih, amandman nije dobio
potrebnu većinu.
Amandman 2 iste grupe poslanika. Izvolite.
Hvala. Glasalo je 59 poslanika, 23 za, 24 protiv, 12 uzdržanih, amandman 2 nije
dobio potrebnu većinu.
Amandman 3 poslanika Golubovića, Šljivančanina, Gojkovića. Izvolite.
Hvala vam, kolege. Glasala su 62 poslanika, 23 za, 29 protiv, 10 uzdržanih, amandman
nije dobio potrebnu većinu.
Idemo na amandman kluba poslanika Nove srpske demokratije. Kolega
Labudoviću, vi ne možete povući amandman kad je postao sastavni dio Predloga zakona,
to možete tako da je vaš amandman sastavni dio Predloga zakona ali amandman Nove
srpske demokratije u proceduri. Izvolite.
Glasalo je 67 poslanika, 34 za, 18 protiv, pet uzdržanih, to je 34 – 33, amandman
je dobio potrebnu većinu. Ovo je sastavni dio Predloga zakona.
Stavljam na glasanje Predlog zakona u cjelini. Izvolite.
Hvala vam. Glasalo je 69 poslanika, 52 za, jedan protiv, 16 uzdržanih, konstatujem
da smo usvojili Predlog zakona o sportu. Želim puno uspjeha našim sportistima i da
- 249 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
što više opterete budžet svojim medaljama i uspjesima. Hvala vam.
Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima.
Stavljam na glasanje Predlog zakona u načelu, većina svih poslanika je potrebna.
Izvolite.
Zakon o privrednim društvima.
Hvala, glasalo je 68 poslanika, 60 za, šest protiv, dva uzdržana.
Konastatujem da smo utvrdili Predlog zakona u načelu.
Podnijeto je devet amandmana, i to: Odbor za Ustavna pitanja i zakonodavastvo
četiri amandmana koji su sastavni dio Predloga zakona.
Poslanik Vukčević dva amandmana koji su sastavni dio Predloga zakona.
Poslanici Damjanović, Šljivančanin, Šćekić tri amandmana o kojima teba glasati,
hvala kolega Damjanoviću. Da li želite riječ, kolega Damjanoviću, ili će neko drugi
Je li dovoljno tri minuta
Izvolite.
ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ:
Zahvaljujem.
Na ovaj Predlog zakona podnijeli smo tri amandmana. Bilo je potrebe da se vjerovatno
još amandmanski interveniše, radi se o Predlogu akta koji uvodi neke novine u
naš pravni institut, ukida se pečat za privredna društva itd, u smislu olakšavanja poslovanja.
Međutim, neke norme koje se sa ovim predlogom zakona brišu iz važećeg zakona
po nama nisu dobre, i to brisanje nije prihvatljivo. A dva naša amandmana su na fonu,
govorim o amandmanu dva i amandmanu tri, toga da se amandmanom dva definiše da
se skupština akcionara održava u mjestu gdje je registrovano privredno društvo, jer se
taj institut često koristili pogotovo vlasnici fondova, da skupštinu akcionara zakazuju u
udaljenim krajevima Crne Gore kako bi im te sjednice bile manje posjećene.
Treći amandman je amandman koji štiti interese malih akcionara gdje je predviđeno
da se za ona privredna društva čiji je kapital najmanje 5 miliona definiše odbor direktora
koji ima pet članova i time im se daje šansa da manjinskim akcionarima, da pošto u
tročlanim odborima teško imaju svoje predstavnike. Imaju dakle, predstavnike onih akcionara
čiji je recimo prag akcija do 5%.
Amandman jedan, je po nama suštinski i naravno, od njega će zavisiti podrška
SNP-a ovom predlogu akta. Ako možemo samo da se čujemo. Naime, sadašnji važeći
zakon je u svom članu 32, stavu 4, definisao da akcionar nema pravo glasa na Skupštini o
pitanjima za koja je direktno zainteresovan. A posebno o nekim pitanjima. E sada se ovim
predlogom zakona briše ovaj dio koji kaže da akcionar nema pravo glasanja za pitanja za
koja je direktno zainteresovan. Dakle, omogućava se akcionaru da glasa čak i onamo gdje
je koncentracija veoma visoka o pitanjima za koja je direktno zainteresovan. Postoji niz
konflikta interesa kojim će ovo rješenje iz Predloga zakona to omogućiti.
Mi smo mišljenja u SNP-u da ovu normu treba zadržati u važećem zakonu i po
našim infomacijama jedan broj firmi odnosno, privrednih društava sa stranim kapitalom
koji su ovog momenta negdje na primorju registrovani uoči njihove sjednice skupština
akcionara traži izmjenu ovog zakona, naručuje izmjenu u ovom zakonu, jer ima problema
sa svojom skupštinom akcionara i sa otkupom imovine od strane pojedinih akcionara. I
ova norma će ići direktno u prilog tim akcionarima, ne vidim i nije nam objašnjeno što
je bilo problematično u dosadašnjoj implementaciji norme za koju se ovo isto ministar-
- 250 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
stvo živo zalagalo prije dvije godine. Dakle, od podrške amandamana jedan zavisi naša
podrška ovom predlogu akta, a amandmani dva i tri su više tehničke prirode. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Hvala Vam.
Vaš je amandman u proceduri i djeluje mi vrlo logično, moram priznati i sva tri.
Ali, treba 41 uprkos mojoj podršci.
Izvolite, stavljam na glasanje amandman jedan, poslanika SNP-a.
Izvolite.
Hvala vam, glasalo je 66 poslanika, 33 za, 30 protiv, tri uzdržana. Amandman nije
dobio potrebnu apsolutnu većinu od 41.
Amandman dva je, ako smijem da nešto plediram, krajnje logičan. Skupština akcionara
se obavezno održava u mjestu sjedišta društva.
Izvolite, za, protiv, uzdržani.
Hvala vam, glasalo je 67 polsalnika, 32 za, 31 protiv, četiri uzdržana. Amandman
nije dobio potrebnu većinu.
Amandman tri, iste grupe poslanika.
Izvolite.
Da preko pet miliona, ima pet članova društva, pet članova borda direktora.
Hvala vam, glasalo je 67 poslanika, 31 za, 33 protiv, tri uzdržana. Amandman nije
dobio potrebnu većinu.
Stvorili su se uslovi da glasamo o Predlogu zakona u cjelini.
Izvolite, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima.
Izvolite.
Hvala, glasalo je 67 poslanika, 44 za, 23 protiv, nije bilo uzdržanih. Konstatujem
da smo usvojili Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima.
Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o putevima.
Stavljam na glasanje u načelu.
Izvolite.
Hvala vam, glasalo je 66 poslanika, 43 za, 22 protiv, jedan uzdržan. Utvrdili smo
ga u načelu.
Podnijeto je pet amandmana i to:
Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo četiri, koji su sastavni dio Predloga
zakona. Očigledno je neodoljiva moć našeg odbora.
Poslanici Maida Bešlić, Zoran Vukčević jedan amandman o kojem treba glasati.
Jedan amandman Vi i koleginica Bešlić.
Glasaćemo. Da li neko želi da obrazloži amandman Vlada ga nije podržala. Želite
li riječ
Izvolite, kolega Vukčeviću, dva minuta za jedan amandman.
ZORAN VUKČEVIĆ:
Znači, suština tog amandmana zapravo se sastoji da dio takse koje se odnose na
održavanje puteva odnosno naknade za održavanje puteva i određivanje visine za te takse
puteva, da se obezbijedi uz saglasnost Vlade.
Mi predlažemo da se taj dio koji se odnosi na saglasnost Vlade da se briše, iz ra-
- 251 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
zloga što sredstva za obezbjeđivanje tih puteva upravo se obezbjeđuju iz budžeta opština
i to je definisano upravo sledećim stavom tog istog zakona, tako da je dosta kontradiktornosti
I u jedanom i drugom stavu. Zahvaljujem.
PREDŚEDNIK RANKO KRIVOKAPIĆ:
Izvolite, stavljam na glasanje predlog poslanice Bešlić i Vukčević.
Izvolite.
Hvala vam. Glasalo je 58 poslanika, 19 za, 23 protiv, 16 uzdržanih.
Amandman nije dobio potrebnu većinu i stavljam na glasanje Predlog zakona u
cjelini. Izvolite.
Hvala vam. Glasalo je 64 poslanika, 42 za, 20 protiv, dva uzdržana. Konstatujem
da smo usvojili i ovaj predlog zakona.
Pošto je koleginica Jonica tražila da raspravljamo kao posljednju tačku, a nemamo
još mišljenje Venecijanske komisije, sačekaćemo još da vidimo da li ćemo na 11 sjednici
dobiti to mišljenje, onda ostaje mogućnost da glasamo i bez tog mišljenja, želeći da
ispunimo naše evropske obaveze. Sjetili ste se u petak, a dvije godine prije toga ste tražili
da ga razmatramo bez mišljenja.
Prije nego završimo 10 sjednicu, da podsjetim, dogovor je da radimo u ponedjeljak
i da radimo, naravno, po potrebi, bez prekida. U ponedjeljak ćemo početi u 12 da bi
odbori završili obaveze, jer ova sjednica se saziva, a sazivaće se danas na kolegijumu, u
vrlo kratkim rokovima, zakoni još stižu, odbori nijesu imali vremena da se izjasne, a dio
naših evropskih obaveza, tako da ćemo početi u 12, a onda ćemo ostale dane raditi od 10
do 20, da bismo stigli da imamo i premijerski sat i poslanička pitanja do kraja mjeseca i
nadam se da ispunimo jednu agendu od nekih 17 do 20 tačaka dnevnog reda.
Želim vam da se dobro odmorite.
Čestitam praznik državnosti, Dan državnosti svim poslanicima i građanima Crne Gore i
vidimo se u ponedjeljak.
- 252 -

Deseta śednica prvog redovnog zasijedanja, 2011.
»»
Registar govornika:
»»
Aleksandar Damjanović......................... 15, 77, 113, 135, 239, 241, 250
»»
Koča Pavlović........................................ 15, 71, 95, 103, 150, 151, 241
»»
Snežana Jonica....................................... 16, 221, 228
»»
Duško Marković..................................... 18, 39, 41, 52, 79, 80, 83
»»
Miodrag Vuković.................................... 20, 31, 58, 85, 95, 101, 102, 103
»»
Neven Gošović....................................... 23, 42, 132
»»
Raško Konjević....................................... 25, 107, 117
»»
Andrija Mandić...................................... 28, 30, 32, 92, 95
»»
Branko Radulović................................... 31, 76, 210, 231, 243, 244
»»
Vasilije Lalošević................................... 32, 59, 104, 107, 108
»»
Nebojša Medojević................................. 32, 40
»»
Suljo Mustafić........................................ 35, 48, 98, 149, 167
»»
Vasel Sinishtaj........................................ 37, 49, 168
»»
Božidar Vuksanović................................ 43, 44
»»
Luiđ Škrelja............................................ 46, 49
»»
Slaven Radunović................................... 50, 124, 183, 207, 240
»»
Ervin Spahić........................................... 51, 53, 111
»»
Velizar Kaluđerović................................ 53, 118, 184
»»
Mevludin Nuhodžić................................ 55
»»
Srđan Brajović....................................... 56, 138
»»
Željko Aprcović...................................... 60, 130
»»
Novica Stanić......................................... 62
»»
Zarija Franović...................................... 63, 195, 209, 223
»»
Veselinka Peković................................... 64, 147, 185, 187, 247
»»
Nada Drobnjak....................................... 66, 123, 155
»»
Genci Nimanbegu................................... 67, 183, 197, 234
»»
Dobrica Šljivančanin............................. 68
»»
Radivoje Nikčević .................................. 69
»»
Predrag Bulatović.................................. 72, 127, 128
»»
Budimir Aleksić...................................... 73, 102, 103, 174, 176
»»
Mehmet Bardhi....................................... 75
»»
Emilo Labudović.................................... 77, 82, 164, 191, 235, 248
»»
Milutin Simović...................................... 78
»»
Milan Knežević....................................... 88, 142
»»
Borislav Banović.................................... 90
»»
Zoran Vukčević....................................... 99, 101, 104, 106, 206, 225, 252
»»
Radojica Živković................................... 100, 179
»»
Novica Stanić......................................... 109, 121
»»
Valentina Radulović - Šćepanović.......... 109
»»
Budimir Alkesić...................................... 110, 145, 173
»»
Obrad Stanišić....................................... 114
»»
Zarija Pejović......................................... 116, 182, 189, 242
»»
Aleksandar Bogdanović......................... 120
»»
Branka Tanasijević................................. 125, 152, 190, 191, 193
- 253 -

Skupština Crne Gore 24. saziva • Fonografski zapisi
»»
Branko Radulović................................... 126, 165, 180
»»
Hidajeta Bajramspahić.......................... 134
»»
Zoran Gospić......................................... 136, 216, 232
»»
Vladimir Kavarić................................... 140, 157, 205, 217
»»
Zoran Ćulafić......................................... 141, 160
»»
Veljko Zarubica...................................... 144, 171, 211, 227
»»
Drago Čantrić........................................ 146
»»
Svetozar Golubović................................ 153, 194, 244, 248
»»
Ljerka Dragičević.................................. 155
»»
Slavoljub Stijepović................................ 158, 174, 203
»»
Obrad Gojković...................................... 162, 212
»»
Vasel Sinishtaj.......................................... 168
»»
Vladan Vučelić....................................... 169
»»
Miloje Pupović....................................... 170, 201
»»
Milorad Vuletić...................................... 175, 187, 192, 246
»»
Miomir Mugoša...................................... 177, 178, 179, 180, 181, 182, 183, 184
»»
Slavoljub Stijepović ............................... 186
»»
Nataša Vuković ...................................... 193
»»
Husnija Šabović .................................... 198
»»
Radosav Nišavić .................................... 199
»»
Nebojša Kavarić.................................... 200
»»
Halil Duković ........................................ 201, 203
»»
Branko Čavor ........................................ 214
»»
Dragoslav Šćekić .................................. 215, 224
»»
Andrija Lompar ..................................... 219, 222, 236
»»
Strahinja Bulajić ................................... 226
»»
Maida Bešlić ......................................... 230
»»
Rifat Rastoder ....................................... 246
- 254 -