Riječ br. 40 svibanj 2006 PDF Download - Hrvatska kulturna ...

- 21 -<br />
K N J<br />
II ŽŽ EE V N A SS TT R A N II C A<br />
Miroslav Krleža<br />
Velikan hrvatske književnosti 20. stoljeća<br />
Miroslav Krleža je nesumnjivo najveće ime<br />
hrvatske književnosti 20. stoljeća slavljeno i<br />
kuđeno kako je kome, ili kojoj vlasti, to<br />
odgovaralo. Krleža je doživio velike ratove i<br />
velika socijalno-politička previranja 20. stoljeća<br />
i u tom dugom periodu, iako kritiziran, ali<br />
nikad odbačen, njegova je književna velična bila<br />
presudna za opstanak i priznavanje. Često je<br />
bio zatvaran i proganjan, ali su ga ipak svi ti<br />
koji su ga osuđivali ili proganjali s vremena na<br />
vrijeme zvali k sebi i nudili mu dobra mjesta i<br />
položaje (Tito, Pavelić), a on je odbijao usprkos<br />
osobnih materijalnih teškoća, ako se to kosilo s<br />
njegovim književnim ili moralnim principima.<br />
Bilo mu je svejedno hoće li ga Kvaternik ili<br />
Đilas uhititi i zatvoriti. Dr. Đuro Vranesić<br />
spasio mu je tri puta život u takvim prilikama.<br />
Živeći tako dug i plodan život slavljen ili<br />
osporavan, proglašavan komunjarom ili<br />
antihrvatom, bavio se uporno dalje<br />
književnošću onako kako je on to želio.<br />
Nekoliko podataka za one koji ga i danas žele<br />
proglasiti nepodobnim: Krleža je još 1967.<br />
godine, nakon potpisivanja "Deklaracije o<br />
nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika",<br />
istupio iz KPJ ne slažući se i s mnogim drugim<br />
stvarima, a još davne 1939. rastaje se prvi put s<br />
Titom u političkim stavovima.<br />
Krleža je rođen 7. srpnja 1893. u Zagrebu, a<br />
umro je 29. prosinca 1981., samo pola godine<br />
nakon svoje supruge Bele. Bio je i ostao najveći<br />
književni lik hrvatske književnosti 20. stoljeća.<br />
Početno pjesništvo svjedočanstvo je njegove<br />
mladosti i njegova temperamenta koji je<br />
ostvario bujnom riječi i izvornim samoniklim<br />
stihom. Ljepota zagrebačkih prigradskih<br />
krajolika što ih još nisu poremetile ludosti<br />
civilizacije već tada se očituje svojstvenom<br />
krležijanskom snagom. Od početka stvaranja pa<br />
do kraja života tinjala je u Krleži drama između<br />
autentičnog doživljaja svijeta i smisla za ljepotu<br />
s jedne strane, a gluposti ljudske naravi,<br />
zločinstva stoljeća (ratovi) s druge strane.<br />
Krleža je i kao pjesnik povjesničar. Njegova<br />
ratna lirika napisana između 1914. i 1918. ruši<br />
njegovu egzistenciju i često ga dovodi do ruba<br />
očaja. Obuhvaća ga nihilističko razmišljanje o<br />
besmislenosti osobnog značaja u svijetu i tada<br />
je njegovo pjesništvo krik umora, dosade i<br />
klonulosti. Ipak glas pobunjenog domobrana<br />
diže se u ciklusima "Hrvatski bog Mars", "U<br />
logoru" i "Veliki meštar sviju hulja" do revolta.<br />
Tu je Krleža zagrebčanin koji trpi i gubi, ali ipak<br />
romantično nazire vizije slobode.<br />
U Krležinom pjesništvu gotovo je uvijek<br />
nazočna socijalna tematika; pjevanje o ljudskim<br />
nesrećama ili o zločinima moćnika. Mislim da<br />
je vrhunac takve lirike postigao u "Baladama<br />
Petrice Kerempuha" gdje govori o patnjama<br />
seljaka, o ugroženom narodu iz kojeg je i sam<br />
potekao. Balade su napisane poput epske<br />
pjesme. Između seljaka-patnika s jedne strane i<br />
plemića-soldata s druge strane stoji duhoviti,<br />
pametni, narodni Kerempuh koji sve vidi i koji<br />
se ne boji o tome govoriti, iznosi narodne<br />
patnje, ali mu se čini da tim patnjama neće biti<br />
kraja. Krleža izvanredno poznaje život<br />
kajkavske seljačke sredine. S bakom Terezijom<br />
naučio je kajkavski govor, a proširio je<br />
kajkavski rječnik studijama stare kajkavske<br />
književnosti. Stih u Kerempuhu crpljen je od<br />
starih kajkavskih pisaca, dakle iz drevnog<br />
kajkavskog pjesništva.