Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
OBAVEZE PRODAVCA PREMA KONVENCIJI UJEDINJENIH NACIJA O UGOVORIMA O<br />
MEĐUNARODNOJ PRODAJI ROBE (CISG)<br />
Intenzivan razvoj međunarodne trgovine zahtijeva postojanje jedinstvenih pravnih pravila<br />
koja se odnose na ugovore o međunarodnoj prodaji robe radi uklanjanja nedoumica<br />
prouzrokovanih raznolikošću rješenja različitih pravnih sistema koji znatno narušavaju princip<br />
pravne sigurnosti. Nedostatak uniformnih pravila trgovinskog prava sa elementima inostranosti<br />
može biti nepremostiva prepreka za ugovorne strane, jer može dovesti do velikih troškova i<br />
kašnjenja koji obesmišljavaju željenu poslovnu transakciju. Zbog toga su harmonizacija i<br />
unifikacija prava međunarodne prodaje postala jedna od najvažnijih pitanja međunarodnog<br />
prava. S tim u vezi, ova analiza se bavi pitanjem definisanja obaveza prodavca prema Konvenciji<br />
Ujedinjenih nacija o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe (CISG) 1 . Nakon kratkog osvrta na<br />
istoriju i svrhu donošenja Konvencije, slijedi izlaganje o značaju jasnog određivanja obaveza i<br />
statusa prodavca, a zatim pravna analiza odgovarajućih članova Konvencije. Analiza obuhvata i<br />
obaveze prodavca koje nastaju kršenjem njegovih primarnih obaveza isporuke, prenosa svojine<br />
i odgovrnosti za pravne i materijalne nedostatke. Radi boljeg razumijevanja kompleksnih pitanja<br />
tumačenja i primjene pravnih normi o prodavčevim obavezama, biće korištene odluke iz<br />
međunarodne sudske prakse, kao i rješenja iz Zakona o obligacionim odnosima.<br />
Bečka konvencija o međunarodnoj prodaji robe 2 usvojena je na Konferenciji Ujedinjenih<br />
nacija u Beču 11. aprila 1980. godine nakon višegodišnjeg rada u okviru UNCITRAL-a. 3 Stupila je<br />
na snagu 1988. godine nakon što ju je ratifikovalo jedanaest zemalja, uključujući i Jugoslaviju<br />
koja je to učinila 27. marta 1985. godine. Danas se ova Konvencija smatra opštim pravom<br />
Evropske unije o međunarodnoj prodaji robe jer je danas primjenjuju sve članice ove<br />
1<br />
Konvencija Ujedinjenih nacija o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe A/CONF 97/19, 1489 UNTS 3, Beč, 11 april 1980. godine.<br />
2<br />
United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods; Convention des Nations Unies sur les contrats de vente<br />
internationale de marchandises; Übereinkommen der Vereinten Nationen über Verträge über den internationalen Warenkauf.<br />
3<br />
UNCITRAL - United Nations Commission on International Trade Law; Komisija Ujedinjenih nacija za međunarodno trgovinsko pravo.
međunarodne organizacije 4 . Osnovna svrha donošenja Konvencije jeste unifikacija pravila koja<br />
regulišu međunarodnu prodaju robe u okviru različitih društvenih, privrednih i pravnih sistema<br />
radi otklanjanja pravnih prepreka i unaprjeđenja razvoja međunarodne trgovine 5 . Da bi<br />
otklonila teškoće koje se mogu javiti prilikom određivanja mjerodavnog prava, ova Konvencija<br />
se primjenjuje na ugovore sklopljene između strana koje imaju sjedišta na teritorijama različitih<br />
država, i to kad su te države ugovornice ove Konvencije ili kada pravila međunarodnog<br />
privatnog prava upućuju na primjenu prava jedne države ugovornice.<br />
Obavezama prodavca je posvećeno ukupno 23 člana u okviru Dijela III Glave II Konvencije, i<br />
to od 30. do 53. člana Konvencije 6 . Njihova važnost se ogleda u tome što Konvencija ne sadrži<br />
jedinstvenu definiciju ugovora o prodaji, ali se ona može izvesti iz odredbi koje navode obaveze<br />
(i prava) ugovornih strana, što je pravilo i u većini zakonodavstava, kao i u pravnoj teoriji. 7<br />
Dakle, ugovor o prodaji se može definisati kao ugovor kojim se jedna strana (prodavac)<br />
obavezuje da isporuči robu, preda dokumente koji se odnose na robu i prenese svojinu na robi<br />
na način predviđen ugovorom i Konvencijom (član 30), a druga strana (kupac) se obavezuje da<br />
isplati cijenu i preuzme isporuku robe, takođe na način predviđen ugovorom i Konvencijom<br />
(član 53). Pravilno razumijevanje normi kojim se uređuju obaveze prodavca je pretpostavka za<br />
razumijevanje ugovora o prodaji, uključujući proces njegovog zaključivanja i kasnije primjene.<br />
Ovo je posebno važno jer je ovaj ugovor najčešći i najvažniji pravni institut u privredi,<br />
omogućava ostvarivanje ekonomskih interesa i prodavca i kupca i pored različitih nacionalnih<br />
zakonodavstava, a od njega obično zavisi i veliki broj akcesornih ugovora.<br />
Prema navedenoj definiciji, ugovor o prodaji spada u red dvostranih i teretnih ugovora.<br />
Dvostran je jer se i prodavac i kupac obavezuju na uzajamna činjenja. Tako je prodavac<br />
istovremeno i dužnik jer je u obavezi da izvrši isporuku robe, ali i povjerilac jer može da<br />
4<br />
J. Perović, “Potreba unifikacije i harmonizacije ugovornog prava,“ Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu,<br />
http://www.ekof.bg.ac.rs/nastava/medjun_priv_pravo/index.php, pristup 15.08.2012. godine.<br />
5<br />
Zakon o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih nacija o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, Službeni list SFRJ –Međunarodni ugovori, br. 10-<br />
1/84.<br />
6<br />
Zakon o obligacionim odnosima (ZOO) uređuje obaveze prodavca u članovima 467-515. Zakon o obligacionim odnosima, "Sl. list SFRJ", br.<br />
29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br. 31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja.<br />
7<br />
Suprotno, ZOO u članu 454. određuje pojam ugovora na sledeći način: “Ugovorom o prodaji obavezuje se prodavac da prenese na kupca pravo<br />
svojine na prodatu stvar i da mu je u tu svrhu preda, a kupac se obavezuje da plati cenu u novcu i preuzme stvar. Prodavac nekog drugog prava<br />
obavezuje se da kupcu pribavi prodato pravo, a kad vršenje tog prava zahteva državinu stvari, da mu i preda stvar.“
zahtijeva od kupca plaćanje ugovorene cijene. Ugovor je teretan jer je povjerilac dužan da<br />
isporuči robu ako želi isplatu cijene, dok kupac daje novčanu naknadu za sticanje svojine nad<br />
robom.<br />
Prema Konvenciji, obaveze prodavca su sledeće:<br />
1. Isporuka robe i predaja dokumenata;<br />
2. Prenos vlasničkih prava na robi;<br />
3. Odgovornost za nedostatke robe.<br />
1. Isporuka robe i predaja dokumenata<br />
Bečka konvencija reguliše način isporuke robe u slučajevima kada prodavac nije dužan da izvrši<br />
isporuku robe u nekom drugom određenom mjestu, rok za izvršenje isporuke, zatim način<br />
identifikacije robe u slučajevima kada nije jasno namijenjena izvršenju konkretnog ugovora, te<br />
pitanja vezana za dužnost prevoza robe.<br />
Značajan problem koji se javlja u vezi ove obaveze je nedostatak definicije isporuke što dovodi<br />
do velikih dilema prilikom primjene i tumačenja Konvencije, jer isporuka može da ima različito<br />
značenje za stranke i pravnike u zavisnosti od njihove pripadnosti jednom od dva najveća<br />
pravna sistema. Ipak, opšteprihvaćeno je mišljenje da isporuka predstavlja jednostranu obavezu<br />
bez kupčevog učešća 8 i da ona može biti izvršena bez obzira na to da li kupac zaista drži stvar<br />
(dovoljno je da prodavac omogući kupcu materijalno posjedovanje) ili mu je ona isporučena<br />
nekim transportnim sredstvom (dovoljno je da prodavac stvar preda prevozniku) 9 . ZOO upućuje<br />
na pravilo da je ova obaveza izvršena kada je stvar uručena ili kada je predata isprava koja<br />
omogućava preuzimanje stvari (član 467, stav II).<br />
Takođe, bitno je navesti da, prema Konvecniji, izvršenje isporuke ne znači automatski prenos<br />
rizika sa prodavca na kupca, mada je to najčešći slučaj jer su uslovi za izvršenje isporuke i uslovi<br />
za prelazak rizika gotovo identični. 10<br />
8<br />
Prmijeri su slučaj iz Francuske Cour d’Appel Paris, 04.03.1988, CISG-Online 535,<br />
http://www.globalsaleslaw.org/content/api/cisg/display.cfmtest=535, pristup 17.08.2012. i slučaj iz Njemačke Oberlandesgericht Oldenburg<br />
22.09.1988, CISG-Online 1306, http://www.globalsaleslaw.org/content/api/cisg/display.cfmtest=1306, pristup 17.08.2012.<br />
9<br />
P. Huber; A. Mullis, The CISG: A New Textbook for Students and Practitioners, Sellier, European Law Publishers, Minhen 2007, 107.<br />
10<br />
Uporediti član 31. i članove 67-70.
Najvažnija pitanja obaveze isporuke robe jesu mjesto i vrijeme isporuke. Konvencija uspostavlja<br />
rezidualno pravilo koje prednost daje zajedničkom izboru stranaka 11 . U slučaju da nema<br />
dogovora, mjesto isporuke mora biti:<br />
a) mjesto predaje robe prvom prevozniku radi njenog dostavljanja kupcu ako postoji<br />
ugovorena obaveza prevoza robe 12 ;<br />
b) mjesto stavljanja na raspolaganje individualno određene stvari ili stvari određenih po<br />
rodu koje treba izdvojiti iz određene mase, ili ih proizvesti ili izraditi ako se pravilo iz<br />
prethodne tačke ne odnosi na ove slučajeve i ako su strane u vrijeme zaključenja<br />
ugovora znale da je roba u određenom mjestu, ili je treba izraditi ili proizvesti;<br />
c) mjesto prodavčevog sjedišta u trenutku zaključenja ugovora u svim ostalim slučajevima.<br />
Isporuka se mora izvršiti onog datuma koji je određen ili odrediv na osnovu ugovora ili kada to<br />
prodavac odredi u okviru onog roka koji je na isti način određen ili odrediv 13 . Ako je ugovoren<br />
tačan datum isporuke ili je on odrediv, smatraće se da isporuka nije izvršena ako prodavac izvrši<br />
sve neophodne radnje prije ili nakon tog datuma 14 . Smatra se da se klauzule “odmah” i “što je<br />
prije moguće” ne mogu smatrati dovoljno odredivim datumima 15 .<br />
Ako se datum ili rok ne mogu odrediti na ovakav način, isporuka se mora izvršiti u razumnom<br />
roku nakon zaključenja ugovora, što se tumači u zavisnosti od okolnosti konkretnog slučaja.<br />
Sudovi su razuman rok određivali u zavisnosti od prirode robe, mjesta, trenutka izrade, svrhe<br />
kupovine robe, činjenice da li prodavac već posjeduje robu ili se ona nalazi kod trećeg lica…<br />
Najzad, u slučaju obaveze predaje dokumenata, prodavac je dužan da poštuje ugovoreno<br />
mjesto, vrijeme i oblik. Dokumenti za koje prodavac može da odgovara jesu licence, polise<br />
osiguranja, dokumenti o porijeklu robe, dozvole za izvoz i uvoz… Konvencija posebno reguliše<br />
11<br />
Vidjeti Corte Suprema di Cassazione, 19.06.2000, CISG-Online 1317 (Italija),<br />
http://www.globalsaleslaw.org/content/api/cisg/display.cfmtest=1317, pristup 16.08.2012. i Oberlandesgericht München, 03.12.1999, CISG-<br />
Online 585 (Njemačka), http://www.globalsaleslaw.org/content/api/cisg/display.cfmtest=585, pristup 16.08.2012.<br />
12<br />
Predaja robe je izvršena kada prevoznik ili njegov zaposleni dođe u fizički posjed stvari uručene od strane prodavca. Vidjeti Audiencia<br />
Provincial Cordoba, 31.10.1997, CISG-Online 502 (Španija), http://www.globalsaleslaw.org/content/api/cisg/display.cfmtest=502, pristup<br />
17.08.2012.<br />
13<br />
Izuzetak u drugom slučaju je situacija u kojoj okolnosti ukazuju na to da je kupac bio ovlašćen da odredi datum (član 33, stav b). Isto rješenje<br />
je usvojeno u ZOO-u u članu 469.<br />
14<br />
Vidjeti Corte di Apello Milano, 20.03.1998, CISG-online 348 (Italija), http://www.globalsaleslaw.org/content/api/cisg/display.cfmtest=348,<br />
pristup 15.08.2012.<br />
15<br />
I. Schwenzer, Schlechtriem & Schwenzer: Commentary on the UN Convention on the International Sale of Goods (CISG), Oxford University<br />
Press, Oxford 2010, Art. 33, para. 7.
slučaj kada se predaja dokumenata izvrši prije roka: tada prodavac ima pravo da popravi<br />
nedostatke u dokumentima do isteka roka uz uslov da takvo postupanje ne stvara nerazumne<br />
nepogodnosti ili troškove pri čemu kupac zadržava pravo na naknadu štete (član 34).<br />
2. Prenos vlasničkih prava<br />
Konvencija ne sadrži nijedno pravilo o prenosu svojine na stvari koja je predmet ugovora, mada<br />
eksplicitno navodi prenos kao jednu od tri glavne obaveze. To nije propust jer je to jedno od<br />
osnovnih pitanja stvarnog prava koje ova Konvencija ne dotiče, dok sa druge strane bliže<br />
određivanje nije ni poželjno jer zemlje potpisnice njeguju različite sisteme prenosa svojine. Na<br />
ovom mjestu je dovoljno istaći da postoje dva osnovna sistema. 16 Prema jednom rješenju,<br />
svojina se prenosi aktom zaključenja ugovora (stvarnopravno dejstvo ugovora). Prema drugom,<br />
zaključenje ugovora jeste potreban, ali ne dovoljan uslov za prenos vlasničkih prava jer je<br />
potrebno dodatno angažovanje prodavca u vidu odgovrajućih radnji koje predstavljaju način<br />
prenosa prava (obligaciono-pravno dejstvo). U tom slučaju isporuka ima konstitutivni značaj jer<br />
se tek njenim izvršenjem vrši prenos svojine.<br />
3. Odgovornost za nedostatke<br />
Prodavac nije samo dužan da isporuči robu, već je dužan da obezbijedi robu u ugovorenoj<br />
količini, kvalitetu i vrsti uz ugovorom predviđene pakovanje i zaštitu (član 35). Sudije ovu<br />
odredbu široko tumače, pa se kvalitet robe ne odnosi isključivo na fizička svojstva. Na primjer,<br />
nije ispoštovan ugovoreni kvalitet robe, ako ona potiče iz druge zemlje u odnosu na ugovoreno<br />
porijeklo. 17<br />
Roba ima materijalne nedostatke ako nije podobna za svrhe za koje se roba iste vrste<br />
uobičajeno koristi, niti za naročitu svrhu koja je izričito ili prećutno stavljena do znanja prodavcu<br />
u trenutku zaključenja ugovora. Takođe, pod nedostatkom se smatra i nedostatak kvaliteta robe<br />
koji je predložen u vidu uzorka ili modela, kao i ako je roba neprikladno upakovana ili<br />
16<br />
Vidjeti S. Vukadinović; K. Jovičić, “Kriterijumi kvalifikacije ugovora o međunarodnoj prodaji robe i pitanje merodavnog prava,“ Stvarni pravni<br />
život br.2, 2010, 177-208.<br />
17<br />
Vidjeti Bundesgerichtshof, 03.04.1996, CISG-Online 135 (Njemačka), http://www.globalsaleslaw.org/content/api/cisg/display.cfmtest=135,<br />
pristup 15.08.2012.
zaštićena 18 . Ipak, zajednički sporazum stranaka ili kupčevo saznanje ili svijest o nesaobraznosti u<br />
trenutku zaključenja ugovora oslobađaju prodavca od odgovornosti. Nesaobraznost mora<br />
postojati u trenutku prelaska rizika, čak i ako je nedostatak postao očigledan nakon tog<br />
trenutka. Slična rješenja su predviđena i u Zakonu o obligacionim odnosima 19 .<br />
Pored materijalne odgovornosti, prodavac odgovara i za pravne nedostatke, što znači da je<br />
dužan da robu oslobodi od prava ili potraživanja trećeg lica, osim ako se kupac s tim<br />
nedostatkom složi. Irelevantna je činjenica da li je prodavac u trenutku zaključenja ugovora<br />
znao ili mogao znati da postoji pravni nedostatak 20 . Sporan je trenutak kada roba mora biti<br />
oslobođena od zahtjeva trećih lica. Tumačenjem se iznalazi rješenje da će kršenje ove<br />
prodavčeve obaveze postojati samo ako su činjenice na koje se poziva treća strana postojale<br />
prije izvršene isporuke 21 . Ova obaveza se ne proteže na prava industrijske ili druge intelektualne<br />
svojine, osim ako se kupac s tim ne složi.<br />
Obaveze prodavca u slučaju povrjede ugovora<br />
Ukoliko prodavac propusti da izvrši svoje obaveze, kupac ima više mogućnosti za zaštitu svojih<br />
prava zavisno od prirode i težine povrjede, kao i ponašanja obe strane. Ukratko, kupac može da<br />
zahtijeva ispunjenje prodavčevih obaveza ako se ne koristi nekim sredstvom koje bi bilo<br />
suprotno takvom zahtjevu (član 46, stav I). Kupac može da odredi dodatni rok razumne dužine<br />
za izvršenje prodavčevih obaveza kada ne smije da koristi druga sredstva izuzev ako primi<br />
obavještenje od prodavca da on neće izvršiti svoje obaveze do isteka roka. Dalje, u slučaju bitne<br />
povrjede ugovora, kupac može da traži zamjenu robe ako ona nije saobrazna ugovoru (član 46,<br />
stav II). Prema članu 25. Konvencije, bitna povrjeda ugovora je povrjeda kojom se drugoj strani<br />
uzrokuje šteta koja je suštinski lišava onoga što je opravdano očekivala od ugovora, osim ako je<br />
18<br />
Slično rješenje prihvata i naš zakon (član 479), kao i engleski Sale of Goods Act 1979 (sekcije 13,14 i 15), njemački Bürgerliches Gesetzbuch<br />
(član 434), američki Unifrom Commercial Code (Sekcija 2, član 314)...<br />
19<br />
Uporediti član 36. CISG-a i član 478. ZOO-a. ZOO dodaje da prodavac odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prelaska<br />
rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga.<br />
20<br />
J.O. Honold, Uniform Law for International Sales under 1980 United Naitons Convention, Kluwer Law International, Alphen aan den Rijn 2009,<br />
262.<br />
21<br />
P. Huber; A. Mullis, The CISG: A New Textbook for Students and Practitioners, Sellier, European Law Publishers, Minhen 2007, 173.
povrjeda posljedica okolnosti koje strana koja je uzrokovala štetu nije mogla predvidjeti, kao ni<br />
razumno lice istih svojstava u istim okolnostima. Postavlja se pitanje trenutka u kojem strana<br />
koja je uzrokovala štetu mogla predvidjeti okolnosti: da li je to samo trenutak zaključenja<br />
ugovora ili se odnosi i na docniji period 22 Treće, postoji mogućnost raskida ugovora u<br />
slučajevima kada propust prodavca predstavlja bitnu povrjedu ugovora i kada prodavac ni u<br />
naknadnom roku ne isporuči ili izjavi da neće da isporuči robu. Imajući u vidu teškoće u<br />
definisanju pojma bitne povrjede, prodavac uvijek može da traži naknadu štete ako kupac<br />
pogriješi u svojoj procjeni. Četvrto, kupac može da traži popravku robe ako je ona nesaobrazna<br />
ugovoru, osim ako bi to bilo nerazumno imajući u vidu sve okolnosti slučaja. Na primjer, bilo bi<br />
nerazumno tražiti popravku od prodavca ako kupac sam može da popravi robu bez<br />
posjedovanja nekih posebnih sposobnosti, vještina ili znanja, pri čemu prodavac ostaje u<br />
obavezi isplate troškova takve poravke 23 . Pod određenim uslovima, kupac čak može da zadrži<br />
robu koja nije saobrazna ugovoru i da istovremeno obaveže prodavca da uplati nižu cijenu<br />
srazmjerno razlici između vrijednosti stvarno isporučene robe u vrijeme isporuke prema<br />
vrijednosti koju bi u to vrijeme imala roba saobrazna ugovoru. Konačno, prodavac je pored ovih<br />
obaveza dužan da na kupčev zahtjev nadoknadi štetu, i to kako stvarnu štetu, tako i izmaklu<br />
dobit (član 74).<br />
Bečka konvencija je najvažniji pravni instrument koji reguliše međunarodnu prodaju<br />
robe, pa je i njen značaj za međunarodnu privredu neprocjenjiv. Imajući u vidu njen<br />
internacionalni aspekt, ostavljena je velika sloboda ugovornim stranama da same odrede prava,<br />
obaveze i način ispunjenja, ali i velike mogućnosti u tumačenju uspostavljenih pravila. Ove<br />
osobine nisu mimoišle dejstvo i tumačenje pravnih normi koje određuju prodavčeve obaveze<br />
isporuke robe, prenosa svojine i odgovornosti za pravne i materijalne nedostatke robe.<br />
Obavezne odluke i savjetodavna mišljenja brojnih nacionalnih sudova, (inter)nacionalnih<br />
arbitara, pravnih stručnjaka i međunarodnih organizacija su u velikoj mjeri doprinijele širokoj<br />
22<br />
Uglavnom je prihvaćeno šire tumačenje koje se ne ograničava samo na trenutak zaključenja ugovora. Za suprotno mišljenje vidjeti I.<br />
Schwenzer; P. Schlechtriem, Schlechtriem & Schwenzer: Commentary on the UN Convention on the International Sale of Goods (CISG), Oxford<br />
University Press, Oxford 2005, Art. 25, para. 15.<br />
23<br />
Oberlandesgericht Hamm, 09.06.1995, CISG-Online 146 (Njemačka), http://www.globalsaleslaw.org/content/api/cisg/display.cfmtest=146,<br />
pristup 17.08.2012.
upotrebnoj vrijednosti CISG-a. Konvencija je živi instrument pogodan da se prilagođava<br />
ekonomskim aspektima međunarodne trgovine, ali i da doprinese načelu pravne sigurnosti. U<br />
suprotnom, neujednačena primjena ili konstantno kršenje bi predstavljali nesavladivu branu<br />
daljem razvoju prava međunarodne prodaje.<br />
Dragana Nikolić<br />
Institut za pravo i finansije
Change language