You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
28 II/41, 26. listopada 2,,,.<br />
Kako spektakl<br />
okrenuti protiv spektakla<br />
Andrea Fraser, amerièka umjetnica<br />
Nataša Iliæ,<br />
Iva R. Jankoviæ<br />
Kako biste opisali poèetke<br />
svojih umjetnièkih aktivnosti?<br />
Kako ste se oblikovali kao umjetnica?<br />
– Ja sam dijete kalifornijske<br />
hipijevske obitelji. Moja je majka<br />
vrlo rano prišla enskom pokretu,<br />
negdje oko 1970. godine. Roditelji<br />
su mi se razveli 1972. godine,<br />
a moja je majka iz tog braka<br />
izašla kao lezbijka. Do svoje<br />
petnaeste godine odrastala sam s<br />
njom, njezinom partnericom i<br />
sestrom, u posve enskom kuæanstvu.<br />
U šesnaestoj sam godini<br />
prestala iæi u školu, odselila se u<br />
New York i uskoro se upisala na<br />
umjetnièku školu. Moja je majka<br />
godinama slikala, a kasnije je radila<br />
performanse i snimala filmove,<br />
da bi naposljetku postala psiholog.<br />
Kao vrlo mlada bila sam izlo-<br />
ena feministièkoj umjetnosti.<br />
Sjeæam se da sam sa èetrnaest godina<br />
s prijateljicom bjeala iz<br />
škole u San Francisco, na èuveni<br />
Dinner Party Judy Chicago u<br />
Muzeju moderne umjetnosti.<br />
Brojni elementi mojih interesa<br />
koji su se oèitovali u vrijeme kad<br />
sam upisala umjetnièku školu bili<br />
su prisutni u mom obiteljskom<br />
okruenju, što je, dakako, prilièno<br />
privilegiran poloaj. Istodobno,<br />
u amerièkom kontekstu to je<br />
i pozicija otuðenja, pozicija zbog<br />
koje nisi baš najbolje prilagoðen.<br />
Jedna od glavnih stvari od kojih<br />
sam se osjeæala otuðenom bile su<br />
institucije, obrazovne ustanove,<br />
kulturne ustanove, ustanove koje<br />
prezentiraju ili nameæu autoritet,<br />
patrijarhalni društveni i ekonomski<br />
autoritet. U umjetnièkoj<br />
Andrea Fraser (roðena 1965) ugledna<br />
je amerièka umjetnica i kritièarka,<br />
koja se od sredine osamdesetih<br />
godina bavi institucijskom kritikom i<br />
dekonstrukcijom akademskog kritièkog diskursa.<br />
Najpoznatija je po performansima<br />
kojima simulira muzejsko vodstvo i ostale<br />
oblike muzejske edukacijske djelatnosti, razotkrivajuæi<br />
odnose dominacije i diskriminacije<br />
upisane u muzejski diskurs. Od najranijeg<br />
samostalnog performansa The Fairy<br />
Tale: A Gallery Talk iz 1986. godine Andrea<br />
Fraser muzejski diskurs tretira ne samo kao<br />
dikurs reprezentacije, veæ naglašava proivljene<br />
odnose unutar institucija, pokušavajuæi<br />
ujediniti aktivistièku praksu feministièke<br />
umjetnosti s postmodernistièkom kritikom<br />
institucija. Školovana sredinom osamdesetih<br />
na School of Visual Arts i na programu<br />
Whitney Museum Independent Study u New<br />
Yorku sudjeluje u postmodernistièkim raspravama<br />
koje obiljeavaju amerièku scenu<br />
tog vremena. Od 1986. do 1996. djeluje kao<br />
èlanica grupe V-Girls (Martha Baer, Jessica<br />
Chalmers, Erin Cramer, Marianne Weems) s<br />
kojima radi performanse kao što su Daughters<br />
of the ReVolution, The Question of Manet's<br />
Olympia: Posed and Skirted, Academia<br />
in the Alps: In Search of the Swiss Mis(s),<br />
Sex and Your Holiday Season, koji se uglavnom<br />
izvode u izvangalerijskom kontekstu<br />
univerziteta i akademskih konferencija.<br />
Posljednjih godina izlae samostalno u Evropi<br />
i Americi, predaje na uglednim umjetnièkim<br />
školama kao što su Center for Curatorial<br />
Studies, Bard College i UCLA Department<br />
of Art, te objavljuje kritièke tekstove<br />
u brojnim èasopisima (Texte zur Kunst, October,<br />
Art in America...).<br />
školi napravila sam svoju prvu<br />
izlobenu publikaciju, koja bi<br />
mogla biti publikacija neke De<br />
Koonigove izlobe ili Rafaelovih<br />
Madona s djetetom, s fragmentima<br />
tekstova koji na tipièan naèin<br />
opisuju te umjetnike i njihovu<br />
prezentaciju enskih likova. Ta<br />
publikacija sadri veæinu elemenata<br />
mojih kasnijih radova. Po<br />
dolasku u New York ubrzo sam<br />
uvidjela da su muškarci neki od<br />
glavnih kritièara koji su predstavljali<br />
feminizam. Jedan od<br />
njih bio je Craig Owens s kojim<br />
sam studirala i koji mi je vrlo va-<br />
an. U to sam vrijeme upoznala<br />
brojne ljude koji su djelovali na<br />
mene, Marthu Rosler, Barbaru<br />
Kruger, Louise Lawler, Mary<br />
Kelly, Yvonne Rainer... Nekoliko<br />
godina kasnije upoznala sam rad<br />
Adrian Piper, koji mi je takoðer<br />
iznimno vaan. U to vrijeme<br />
kontekst je s jedne strane oblikovao<br />
Benjamin Buchloh, koji<br />
predstavlja svojevrsnu evropsku,<br />
maskulinu, frankfurtsko-školsku<br />
materijalistièku tradiciju konceptualne<br />
umjetnosti, dok je s<br />
druge strane Craig Owens, koji<br />
je feminizam pokušavao dovesti<br />
u odnos s poststrukturalistièkom<br />
teorijom i postmodernizmom,<br />
oslanjajuæi se uvelike na<br />
psihoanalizu. To je bio kontekst<br />
sredinom osamdesetih, u vrijeme<br />
kada sam poèinjala raditi. Èinilo<br />
mi se da je jasno kako treba pokušati<br />
spojiti ta dva diskursa, u<br />
smislu preuzimanja performativne<br />
i aktivistièke dimenzije feministièke<br />
prakse, kao i feministièke<br />
politike, te njezina razvijanja<br />
u kritièku intervenciju unutar i u<br />
svezi s institucijama umjetnosti.<br />
Muzejsko razgledavanje kao<br />
performans<br />
To se nastojanje realizira u<br />
performansima u obliku muzejskih<br />
razgleda, po kojima ste najpoznatiji.<br />
Takav je, primjerice,<br />
performans Museum Highlights:<br />
A Gallery Talk iz 1989, u kojem<br />
vodite razgledavanje muzeja u<br />
liku muzejske slubenice Jane<br />
Castelton, volonterke, pripadnice<br />
gornje srednje klase s dovoljno<br />
vremena, ekonomskog i kulturnog<br />
kapitala potrebnog za muzejski<br />
patronat. Kako ste izlagali<br />
te radove?<br />
– Godine 1986. napravila sam<br />
prvi performans s vodstvom po<br />
galeriji. Ukupno sam izvela èetiri<br />
performansa u obliku muzejskog<br />
vodstva i napravila jednu videosnimku,<br />
poput onih kakve muzeji<br />
obièno produciraju da bi predstavili<br />
svoje djelatnosti. Performans<br />
funkcionira kao intervencija<br />
u stvarnom muzeju, dok je<br />
videosnimka intervencija u polju<br />
materijala koji muzej producira.<br />
Muzejsko vodstvo èinilo mi se<br />
idealnim formatom za mnoge<br />
razlièite stvari. Danas brojni umjetnici<br />
rade najrazlièitije vrste<br />
tzv. struènog vodstva. No ja se<br />
više ne bih bavila muzejskim<br />
vodstvom, mislim da je danas to<br />
vrlo problematièan oblik za umjetnike,<br />
jer u svjetlu intenziteta<br />
kojim muzeji investiraju u takve<br />
forme sa ciljem poveæanja gledanosti<br />
i slièno sve je tee preuzeti<br />
Muzeji postaju<br />
zabavni parkovi<br />
koji se natjeèu s<br />
komercijalnom i<br />
popularnom kulturom.<br />
U tom kontekstu<br />
mijenja se<br />
status edukacijskih<br />
oblika<br />
takav materijal i uèiniti ga da<br />
funkcionira kao neki oblik kritike.<br />
Stvar se industrijalizirala. Danas<br />
David Bowie i Brian Eno vode<br />
grupe po muzejima, postoje<br />
razgledavanja za zvijezde i ona<br />
koja vode zvijezde. Ja sam muzejska<br />
razgledavanja radila izmeðu<br />
1986. i 1991. godine i mislim<br />
da je tada to bio vrlo djelotvoran<br />
oblik koji je u galerijski prostor<br />
dovodio razlièite diskurse na naèin<br />
koji nije pretjerano tekstualan<br />
i akademski suh veæ je na duhovit<br />
i neposredan naèin upotrebljavao<br />
institucijske povijesti i<br />
diskurse.<br />
No primarno taj se rad bavi<br />
pitanjem poloaja ena u institucijama?<br />
– Da, jer obièno su ene muzejski<br />
vodièi, pri èemu se uglavnom<br />
radi o volonterkama. Te ene<br />
imaju dvostruko problematièan<br />
poloaj, jer su s, jedne strane,<br />
volonterke, ali nisu bogati<br />
mecene, moda tek ele postati<br />
bogati mecene, ali nemaju ekonomski<br />
kapital. Istodobno rade s<br />
profesionalnim osobljem, s kustosima<br />
koji imaju kulturni kapital,<br />
pa je to poloaj koji je upravo<br />
nigdje, izmeðu ta dva oblika<br />
kapitalistièkog vlasništva.<br />
Politika V-Girlsica<br />
Godinama ste radili u enskoj<br />
skupini V-Girls. Kakvo je to bilo<br />
iskustvo?<br />
– Negdje 1986. godine poèela<br />
sam raditi u grupi s još èetiri ene,<br />
kasnije smo se prozvale V-<br />
Girls. U to smo vrijeme bile pozvane<br />
na izlobu u galeriji koja je<br />
uz izlobe uvijek organizirala i<br />
javne tribine. Naš doprinos izlobi<br />
bio je performans u obliku<br />
javne tribine, što je oblik kojim<br />
smo se bavile sljedeæih deset godina<br />
koliko je grupa ostala zajedno.<br />
Do 1996. godine razvile smo<br />
još tri performansa. Dva su bila u<br />
obliku javne tribine, a posljednji<br />
se bavio enskim grupama i grupama<br />
ena. Nismo proizvele baš<br />
puno, no jedno smo vrijeme bile<br />
prilièno vidljive. Politika V-Girls<br />
razvijala se kao kolektivni proces<br />
koji je uspijevao zadrati sve individualne<br />
glasove. Radile smo<br />
performans prije svega na akademskim<br />
konferencijama, a glavni<br />
je cilj bio razotkriti naèine na<br />
koje akademski diskurs, èak i<br />
ako se radi o kritièko-feministièkim<br />
tekstovima, vrlo èesto producira<br />
odnose dominacije, pozicije<br />
autoriteta, legitimnosti ili<br />
nelegitimnosti koju pokušava<br />
kritizirati. Preuzimali smo taj<br />
kritièki diskurs, kao i jednostavno<br />
konzervativan akademski diskurs,<br />
pokušavajuæi izvesti njegove<br />
kontradikcije, odigrati njegovu<br />
akademsku legitimnost na neki<br />
karnevaleskni naèin. Istodobno,<br />
iskorištavale smo vlastiti status<br />
umjetnica da bi se uvukle u<br />
akademski kontekst, pokušavajuæi<br />
iznutra izboriti drugaèiju vrstu<br />
legitimnosti.<br />
Zašto ste prestale raditi zajedno?<br />
– Nakon deset godina postajalo<br />
je sve tee i tee dalje se razvijati,<br />
deset je godina veliki vremenski<br />
period. Posljednji performans<br />
koji smo radile takoðer je<br />
odigrao ulogu u odluci da prestanemo<br />
zajedno raditi. To je bio<br />
performans u kojem smo umjesto<br />
akademske tribine promatrali<br />
sebe kao grupu, eksplicitno i u<br />
samom procesu. Bavile smo se<br />
enskim grupama, grupama ena,<br />
vrstom opæe dinamike grupe<br />
i specifiènom dinamikom ena u<br />
grupama. Bio je to vaan i nimalo<br />
lak proces, iz kojeg smo, vjerujem,<br />
sve izašle obogaæene, ali i<br />
iscrpljene.<br />
Na koje ste se naèine nastavili<br />
baviti kritikom institucija u<br />
kasnijim samostalnim radovima?<br />
– Devedesetih sam se uglavnom<br />
bavila vrlo suhom, sociološki<br />
inspiriranom institucionalnom<br />
analizom, pri èemu su mi<br />
vanija bila pitanja klase i ukusa,<br />
kulturnog legitimiteta i legitimne<br />
kulture, pitanja koja, dakako,<br />
nisu odjeljiva od feministièkih<br />
promišljanja, no u kontekstu u<br />
kojem sam radila vanija su mi<br />
bila klasna pitanja nego pitanja<br />
roda. Sada se ponovno vraæam<br />
performansima, no kontekst se<br />
promijenio.<br />
performance Daughters of the ReVolution, EA-Generali Foundation, travanj 1996.<br />
co.operation<br />
Kritika spektakla i kritika institucija<br />
Osobito su znaèajne promjene<br />
koje se odvijaju u muzejima, jer<br />
vaš je rad na neki naèin definiran<br />
statusom muzeja kao obrazovne<br />
institucije.<br />
– Da, sav moj rad ukljuèuje<br />
aproprijaciju formi i formata institucionalnog<br />
konteksta muzejske<br />
edukacijske funkcije, njegove<br />
didaktièke uloge. Ona se izra-<br />
ava u formatu muzejskog vodièa<br />
i kustoskog koncepta, zvuènih<br />
razgledavanja, brošura i postera,<br />
u diskusijama, predavanjima<br />
i razgledavanjima. Posljednjih<br />
godina èini mi se da ta edukacijska<br />
uloga postaje sve manje<br />
kljuèna za definiciju muzeja.<br />
Muzeji postaju zabavni parkovi<br />
koji se natjeèu s komercijalnom i<br />
popularnom kulturom. U tom<br />
kontekstu mijenja se status edukacijskh<br />
oblika. Razgledavanje s<br />
vodièem, na primjer, postaju dio<br />
spektakla, i u tom su smislu danas<br />
znatno manje zanimljivi za<br />
potencijalno kritièki diskurs.<br />
Ono što me danas osobito zanima<br />
naèini su na koje performans<br />
i video postaju središnji oblici<br />
materijala muzejskog spektakla.<br />
Pokušavam to iskoristiti bez predavanja<br />
o spektaklu, i to nije lako.<br />
Vjerojatno mi to neæe poæi za<br />
rukom... Veæina umjetnika koji<br />
su pokušavali kritièki iskoristiti<br />
spektakl, okrenuti spektakl protiv<br />
spektakla, završili su s nekom<br />
vrsto sado-mazohistièkog djela<br />
koje granièi s fetišistièkim. Ipak,<br />
mislim da je vano pokušati, jer<br />
u suprotnom svojevrsna automarginalizacija<br />
uèinaka koji se<br />
oslanjaju na ideale institucije,<br />
koja u tom obliku više ne postoji,<br />
doista postaje poraavajuæa.
Change language