Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
42 II/41, 26. listopada 2,,,.<br />
Neven Jovanoviæ<br />
amislimo – probabile est – da netko<br />
poeli napisati povijest knjiga ispsovanih<br />
na pasja kola. Takva povijest<br />
morat æe istaknuto mjesto odvojiti za<br />
Discussiones Peripateticae (Peripatetièke<br />
rasprave) Crešanina Franje Petriæa (1529<br />
– 1597). Ovo je djelo, naime, temeljito iznerviralo<br />
nikog drugog do Giordana Bruna;<br />
slavni je mislilac, kozmolog i višekratni<br />
izopæenik (iz razlièitih je vjeroispovijesti<br />
ekskomuniciran barem tri puta) opalio<br />
našeg sunarodnjaka i svog suvremenika<br />
rafalom zloèestoæe, uz završnu tvrdnju<br />
da bi Petriæevu knjigu "u ruke trebao uzeti<br />
onaj tko eli vidjeti u koliku se ludost i<br />
ispraznost moe strovaliti i stropoštati<br />
pedanterija." Knjiga koja je Giordanu<br />
Brunu toliko išla na jetra zavrijedjet æe,<br />
mislim, barem prstohvat radoznalosti dekadentnog<br />
XXI. stoljeæa.<br />
Franjo Petriæ u jednom autobiografskom<br />
tekstu spominje kako je na mletaèkoj<br />
galiji sudjelovao u pomorskoj bici s<br />
Turcima; imao je tada devet godina. Pod<br />
ovim znakom drame sa zaèkoljicom, u tipièno<br />
renesansnom vrtlogu hirovitih spojeva,<br />
proteæi æe i ostatak Petriæeva ivota:<br />
putuje, filozofira, upoznaje buduæe pape,<br />
Turci mu kvare trgovinu s Grcima, putuje,<br />
sakuplja grèke kodekse i objavljuje knjige,<br />
dospijeva u financijski škripac te prodaje<br />
kodekse knjinici španjolskog kralja Filipa<br />
II, putuje, dri sveuèilišne katedre,<br />
oduševljava se Zoroastrom i Hermesom<br />
Trismegistom, polemizira s Ariostom dr-<br />
eæi stranu Tassu, dospijeva na crkveni index<br />
librorum prohibitorum.<br />
Nešto ranije, nepuno stoljeæe prije Petriæa,<br />
zahvaljujuæi ponajviše padu Konstantinopola,<br />
Zapadna je Evropa sa zaprepaštenjem<br />
upoznala jednog novog Aristotela;<br />
na Zapad je s grèkim školnicima stigao<br />
Aristoteles Graecus, svestraniji i drugaèiji<br />
od logièara kojeg je poznavala i kanonizirala<br />
skolastika. U eksploziji otkriæa poèela<br />
su kolati mnoga nepoznata Aristotelova<br />
djela, ali i mnoga koja su filozofu iz<br />
Stagire pogrešno pripisana. Pojavile su se<br />
tako i moguænost i potreba da netko kritièki<br />
odredi pravu fizionomiju aristotelovske<br />
filozofije; 1571. godine to je poèeo<br />
èiniti Franjo Petriæ prvim sveskom Peripatetièkih<br />
rasprava.<br />
Pretiskane peripetije<br />
peripatetika<br />
Franjo Petriæ elio je prodrijeti do<br />
Aristotela palimpsesta, ispod slojeva<br />
komentara i spuria; u tom<br />
pothvatu odluèio je Aristotela tumaèiti<br />
njim samim<br />
Franciscus Patricius, Discussiones Peripateticae.<br />
Nachdruck der vierbändigen Ausgabe<br />
Basel 1581, izdao Zvonko Pandiæ, Köln,<br />
Weimar, Wien: Böhlau, 1999.<br />
Aristotelove izreke<br />
Aristotel njim samim<br />
Renesansni corpus Aristotelicum sadr-<br />
avao je podjednako autentiène spise kao<br />
i spuria, podjednako izvorne Aristotelove<br />
formulacije kao i mjesta iskvarena ili netoèno<br />
protumaèena. Franjo Petriæ elio je<br />
prodrijeti do Aristotela palimpsesta, ispod<br />
slojeva komentara i spuria; u tom<br />
pothvatu odluèio je Aristotela tumaèiti<br />
njim samim, odrediti izvorna filozofova<br />
uèenja metodom prikupljanja identiènih<br />
mjesta iz ukupnosti Aristotelova korpusa.<br />
Tu metodu, kako se sam Petriæ èudi, nisu<br />
primjenjivali ni grèki, ni latinski, ni arapski<br />
komentatori; oni su se ogranièavali na<br />
prouèavanje pojedinih Aristotelovih djela,<br />
ne èitavoga korpusa. Nadalje, Petriæ je odredio<br />
kriterije kojima æe odijeliti originalne<br />
Aristotelove tekstove od apokrifnih.<br />
Napokon, najvanija Petriæeva metoda istrauje<br />
originalnost samog Aristotela;<br />
Petriæ odvaja izvorne Aristotelove ideje<br />
od onoga što su Stagiraninu donijeli prethodnici<br />
i tradicija (meðu Aristotelove<br />
prethodnike Petriæ ubraja Platona i predsokratovce,<br />
ali i spise pripisivane boanstvu<br />
Hermu Trismegistu; ovi su tekstovi<br />
za Petriæa bili stariji od Mojsijeva doba, a<br />
za nas predstavljaju plodove helenistièkog<br />
"popularnog platonizma", pripadaju, dakle,<br />
dobu nakon Aristotela).<br />
o, kako imaju veze s njegovim karakterom<br />
i postupcima, na ovom<br />
æu mjestu donijeti Aristotelove<br />
aforizme i izreke koje sam uspio pronaæi.<br />
Kad su ga pitali koja je korist laljivcima<br />
od laganja, odgovorio je: "Kad govore<br />
istinu, ne vjeruju im." Kad ga je netko<br />
izgrdio što je udijelio milostinju pokvarenom<br />
èovjeku, rekao je: "Nisam se<br />
saalio nad karakterom, nego nad èovjekom."<br />
Znao je èesto govoriti uèenicima i<br />
prijateljima: "Kao što vid svjetlo dobiva<br />
od zraka, tako i duša od znanosti." Govorio<br />
je da su Atenjani otkrili i ito i zakone,<br />
da se itom koriste, ali zakonima<br />
ne. "Korijeni su obrazovanja gorki, a<br />
plodovi ugodni." Pitali su ga što odmah<br />
ostari: "Uèinjeno dobroèinstvo." Zapitali<br />
su ga što je nada: "San na javi." Diogen<br />
mu je nudio kolaè, a Aristotel je naslutio<br />
da ga, ako kolaè ne primi, èeka neki Diogenov<br />
aforizam, pa reèe: "Propadoše<br />
Diogenu i kolaè i aforizam." "Obrazovanju<br />
je potrebno troje: priroda, disciplina,<br />
praksa." Èuo je da ga je netko olajavao;<br />
"Dok me nema," reèe, "neka me slobodno<br />
i bièuje."<br />
(Franjo Petriæ, Peripatetièke<br />
rasprave, sv. 1, knj. 1, str. 12)<br />
ristotelove lai protiv Platona ispitao<br />
je tek Petriæ, tisuæu osamsto<br />
godina kasnije<br />
Dvjema se stvarima najviše èudim.<br />
Jedno je što Aristotel, tako ugledan filozof,<br />
onaj koji izjavljuje da istinu smatra<br />
vanijom od prijatelja, vanijom od svojih<br />
vlastitih spisa, posvuda protiv Platona<br />
iznosi bjelodano lane i neosnovane<br />
prigovore; zaista, da su propale Platonove<br />
knjige, kako se desilo s drugim starim<br />
Discussiones Peripateticae pretisnute su<br />
prošle godine kao deveta knjiga znanstvenog<br />
niza Quellen und Beiträge zur kroatischen<br />
Kulturgeschichte (Vrela i prinosi za<br />
hrvatsku kulturnu povijest);<br />
u ovom nizu pojavili<br />
su se npr. pretisci djela<br />
Jurja Dragišiæa i Bartola<br />
Kašiæa te znanstveni radovi<br />
o povijesti franjevaca u<br />
Bosni i Hercegovini kao i<br />
oni o nastanku hrvatskog<br />
knjievnog jezika. Petriæeva<br />
analiza Aristotela protee<br />
se na èetiri toma; u izdanju iz 1581.<br />
godine bile su to èetiri fizièki odijeljene<br />
knjige, u pretisku iz 1999. g. one su objedinjene.<br />
U prvom svesku Petriæ prikuplja<br />
i kritièki ocjenjuje dotad poznate podatke<br />
o Aristotelovu ivotu, knjigama, tumaèima<br />
i nastavljaèima, ali i o onome što je u<br />
Aristotelovu uèenju najbolje te o naèelima<br />
i metodama Aristotelove filozofije.<br />
Drugi svezak razmatra podudaranja izmeðu<br />
Aristotela i filozofa koje Petriæ smatra<br />
Aristotelovim prethodnicima, i to podudaranja<br />
na podruèju logike, metafizike,<br />
teologije, matematike, filozofije prirode i<br />
filozofije morala. Treæi svezak analizira<br />
suprotan pol, odstupanja Aristotela od<br />
hermetièkih tekstova, od predsokratovaca<br />
i Platona. Napokon, èetvrti donosi Petriæevu<br />
ocjenu izvornih Aristotelovih filozofskih<br />
uèenja.<br />
Izdanje iz 1999. g. pretiskuje, naravno, i<br />
cjelovite popratne tekstove uz Discussiones<br />
iz 1581. godine. To su uobièajena posvetna<br />
pisma – zanimljivo je da treæi svezak<br />
Petriæ posveæuje "boanskoj eni" Tarquini<br />
Molzi iz Modene, koju je uèio grèki; jedino<br />
za Tarquinu filozof sastavlja stihove,<br />
parafrazira Katula – ali i opsean stvarni i<br />
imenski indeks; sastavljen u renesansi,<br />
koristan je i danas.<br />
Šamari Giordana Bruna<br />
Prireðivaè modernog pretiska na nekoliko<br />
stranica Discussiones ispravio je pogrešnu<br />
paginaciju (savjesno ipak èuvajuæi<br />
svjedoèanstvo o izvornoj grešci) i upozorio<br />
na postojanje odreðenih manjkavosti<br />
predloška. Pretisak je osuvremenjen i odliènim<br />
uvodnim tekstom Elisabeth von<br />
Erdmann-Pandiæ o Petriæevu ivotu, o<br />
kontekstu u kojem su nastale Discussiones<br />
pa i o modernosti i ispravnosti pojedinih<br />
Petriæevih metoda pri prosudbi Aristotelova<br />
opusa. Uvod Erdmann-Pandiæ i laicima<br />
æe pruiti kako probitak tako i uitak;<br />
autorica ne gnjavi propovijedima o<br />
Petriæevoj vanosti, veæ uvjeravanje prepušta<br />
snazi argumenata, iznesenih jednostavno,<br />
precizno, razlono. Uitak pojaèava<br />
i uvodni gambit teksta; Erdmann-<br />
Pandiæ prièu o Petriæu poèinje upravo šamarima<br />
koje je Peripatetièkim raspravama<br />
opalio Giordano Bruno, uz opširan talijanski<br />
citat odgovarajuæeg mjesta (istraivaèi<br />
Petriæa skloni su, inaèe, èedno zaboraviti<br />
barem citiranje toène stranice nepovoljne<br />
Brunove kritike, a ja sam autorièinu<br />
gestu, kao što ste vidjeli, sa zadovoljstvom<br />
ukrao; nema boljeg aperitiva od èašice<br />
skandala). Uvodu je dodan još bibliografski<br />
opis 26 Petriæevih djela te vrlo<br />
internacionalan i auran izbor iz sekundarne<br />
literature s daljnjim bibliografskim<br />
putokazima.<br />
Rašèlamba Aristotela koju je poduzeo<br />
Petriæ mukotrpan je i pipkav posao; to je,<br />
u biti, filološko seciranje jednog ivog organizma<br />
koji je nastajao stoljeæima, koji<br />
je, putem svake puti, iveæi postao nepravilan,<br />
neèist, nepredvidljiv. Petriæ, radišan<br />
crv i marljiv mrav, lako æe probuditi antipatiju<br />
svakoga obdarenog i najmršavijom<br />
romantiènom icom, svakoga tko dijeli<br />
nièeovsku antipatiju filozofa prema filolozima.<br />
Osim toga, Petriæevo èišæenje<br />
Aristotela od komentara stvorilo je – danas<br />
bismo ironièno pripomenuli "dakako"<br />
– novi komentar, ni posljednji ni malen.<br />
Discussiones Peripateticae knjiga su koja<br />
fizièki zastrašuje: èetiri sveska proteu se<br />
na ukupno petstotinjak nepreglednih<br />
stranica sitnog i gustog tiska, gdje svakih<br />
desetak redaka tekst (na latinskom!) prekidaju<br />
citati Aristotela (na grèkom!), slo-<br />
misliocima koje Aristotel napada, Aristotelova<br />
istina bila bi prihvaæena bez<br />
trunka sumnje. Drugo je što se meðu tolikim<br />
tisuæama aristotelovskih i platonièarskih<br />
filozofa nije našao nitko da u<br />
Aristotelu ispita istinitost ovih zamjerki,<br />
nego su meni ostavili da nakon tisuæu i<br />
osamsto godina budem prvi na tom polju.<br />
(Franjo Petriæ, Peripatetièke rasprave, sv. 3,<br />
knj. 7, str. 359)<br />
eni renesansnim grèkim slogom, èrèkama<br />
još sitnijim od ostatka teksta i za današnje<br />
oko beznadno enigmatiènim. Iivciranost<br />
Giordana Bruna pred ovim kolosom<br />
razumljiva je ne samo laicima, veæ i<br />
onima kojima je suvremeni pretisak Rasprava<br />
kao izdanje graðe (Studienausgabe)<br />
prvenstveno namijenjen: iteljima znanstvene<br />
republike.<br />
No, premda moderno doba tu malu istinu<br />
nije sklono isticati, i mi, divovi, balansiramo<br />
na ramenima prethodnika. Jasno<br />
je da bez angamana legije zastarjelih i<br />
zaboravljenih petriæa danas na polici ili u<br />
kompjutoru ne bismo drali spartansku<br />
jednostavnost oksfordskih izdanja, Aristotelov<br />
tekst srezan do maksimalne filološke<br />
aerodinamiènosti; ne bismo danas<br />
mogli ni posezati za kompendijima, leksikonima<br />
i analizama njegova uèenja, sve<br />
knjigama oku zavodljivim, istraivaèu korisnim,<br />
a znanstveno aurnim. Opet, jasno<br />
je i neumitno da i sam komentar jednom<br />
postaje predmet komentara, izvor<br />
spoznaje ne o svome predmetu, veæ o samome<br />
sebi, svome autoru i svome vremenu.<br />
Napokon, sad veæ govoreæi posve<br />
pragmatièno: elimo li imati Petriæa kao<br />
filozofa, kao renesansnog filozofa, kao<br />
hrvatskog renesansnog filozofa (pogodnog<br />
za jaèanje identiteta i organiziranje<br />
znanstvenih skupova), nama je Petriæa<br />
èitati. A za to moramo prvo imati tekst.
Change language