<strong>Petar</strong> Hektorović: <strong>Ribanje</strong> i <strong>ribarsko</strong> <strong>prigovaranje</strong>Toj nam povidivši ne zajde inamo,On odgovorivši ovo reče samo:Da ne bude vrime domom putovati,Još vam bih rȁd svime varh toga kazatiČa sam čul govore razumnu glavu ja,Kad se sad ne more, hoćemo drugovja 133 .Ustav se spravismo, jer vrime minuje,Gdi ča gre, stavismo, neka se putuje.Mi, kî toj slišasmo, kî godi tuj sidi,Na čemu ostasmo, niktor nâs ne vidi 134 .Zato neću bit lin, do Grada ću itiDa me on vlastelin 135 bude naučitiIstinu od toga, zna l' pilozopiju 136 ,Taj vitez od koga tôke hvale diju.I tako t' počteno sidine nositiI još pohvaljeno na svitu živiti.Je li tko tuda već razuma takogaKî bi mi umil reć štogodi od toga?Rih: u svoj daržavi ni jošće onuje 137Taki se ne pravi nigdire ni čuje 138 .I filozofiju i kriposti ineU njemu ja viju kê druzi ne mine 139 .Hijeronim gospodin umom svih minuje,Svak mu je kako sin, svak ga zna i čtuje.Zato k njemu hodi kad imaš tuj želju,Inud se ne brodi 140 , čini ča ti velju.Ča ti on pogardi ukloni se togaA ča ti potvardi darži se onoga.Nikola već ne da riči da se reče,Skoči i noseć meda u satju doteče.Pak reče: opet grem, i doni ne malaKus ponačeta prem s kruhom kaškavala,Paprenjakov, vina i voća pripravi,Tuj tko hti - užina 141 , tko ne hti - ostavi.133 drugovja - drugi put134 Na čemu ostasmo, niktor nâs ne vidi - što da mislimo o tome, nitko od nas ne zna135 on vlastelin - tj. Bartučević136 Istinu od toga, zna l' pilozopiju - ako zna filozofiju o tome, tj. ako je učen137 onuje - onuđe, onuda, još dalje138 taki se ne pravi nigdire ni čuje - o takvom se nigdje ne govori i ne čuje139 kê druzi ne mine - koji drugi ne nadilaze140 inud se ne brodi - drugdje ne putuj141 užina - jede užinu, popodnevni obrok oko 5 sati20
<strong>Petar</strong> Hektorović: <strong>Ribanje</strong> i <strong>ribarsko</strong> <strong>prigovaranje</strong>Zatim se ustasmo i postav nikôko 142 ,Sunce ugledasmo ne vele nizoko,I pojdosmo zatoj luku prohodećiToj ovo i onoj tiho govoreći,Nikada postajuć, nikad postupaje 143 ,Bašćinu gledajuć, oh koli lipa je!Onada najliše vrimena onoga,Kada puna biše obilja svakoga.I dobro postasmo 144 sve misto prohodeć,Kasno večerasmo, jur sunce zahodeć 145 .Paka večeravši totu noćevasmo,Siti 146 se naspavši rano se ustasmo.142 i postav nikôko - i postajavši neko vrijeme143 nikada postajuć, nikad postupaje - katkad zastajkujući, katkad hodajući144 i dobro postasmo - i dobrano zastasmo145 jur sunce zahodeć - dok je sunce već zalazilo146 siti - do sita, do mile volje21