Download (1368Kb) - Repozitorij Medicinskog fakulteta Sveučilišta ...

More documents

Recommendations

Info

Upala uključuje lokalne tkivne i sustavne procese. Lokalne upalne procese činepromjene žilja, pobuda pojačivačkih mehanizama plazme, vezivnotvorna reakcijatkiva i kočenje tkivnih funkcija koji nastaju kao rezultat infiltracije tkiva upalotvornimstanicama. Sustavni upalni procesi uključuju sintezu bjelančevina akutne faze u jetri,akutni odgovor središnjeg živčanog sustava, hemodinamsku prilagodbu žilja, tvarne ienergijske metaboličke preinake, te konačno pokretanje upalostatskih procesa. Svatkiva sadrže bar neke upalotvorne stanice u neaktivnom obliku (diferenciranimakrofagi, mastociti, utkivljeni eozinofili, fibroblasti, endotelne stanice, histiociti) kaovlastite tkivnotvorne elemente. Osim toga, sva su tkiva zahvaljujući stalnom protokukrvi kroz kapilarni sustav organa neprestano u dodiru sa cirkulirajućim upalotvornimstanicama i pojačivačkim sustavom plazmatskih bjelančevina. Međutim, sama upala,osim svoje korisnosti u infekciji, ključni je patogeni element očitovanja bolesti (84).Zapravo, nakon pokretanja reakcije noksom upalotvorne stanice međusobnimnovačenjem (kemotaksija) i lančanim pobudnim reakcijama pojačivačkih sustavapojačavaju upalnu reakciju do razine kliničkog očitovanja, prolazne i nepovratnedisfunkcije organa sjedišta upale, te potencijalno smrti organizma.Jačinu i ishod upale određuju upalotvorni i upalostatski mehanizmi, tepermisivna reaktivnost organizma. Infekcija kao upalotvorna noksa uz upalnu reakcijupokreće i specifični imunosni odgovor (humoralni ili stanični), pri tome se razvijasinergizam imunosne i upalne reakcije putem zajedničkih citokina, efektornihmehanizama, te postizanjem optimalnog unutarnjeg okoliša upalne reakcije. Kemijskiposrednici upale prikazani su u tablici 4. Razvoj edema nastaje kao odgovor nahistamin, bradikinin, prostaglandine (PGE2 i PGI) i sastavnice komplementa C3a iC5a, koji djeluju na glatke mišiće krvnih žila pojačavajući propusnost njihovih stijenkiza dijelove plazme. Odlučujuću ulogu u nastanku odgovarajućeg upalnog odgovoraima novačenje upalotvornih stanica (neutrofila, monocita i limfocita) na mjestuinfekcije. Izgleda da u novačenju stanica odlučujuću ulogu ima skupinakemotaksijskih citokina poznatih kao kemokini (engl. chemokines). Kemokini se mogurazvrstati u tri skupine koje se razlikuju u položaju cisteina u aminozavršnom dijelunjihovih molekula. Kemokini označeni kao CXC djeluju na novačenje neutrofila, CC
skupina djeluje na novačenje monocita, dok C kemokin lymphotactin djeluje nakemotaksiju limfocita (85).Neutrofili su prve stanice koje u roku od nekoliko sati dolaze na mjesto upale.Neutrofili imaju ključnu ulogu u fagocitozi klica. Kemokini imaju odlučujuću ulogu uumnožavanju i novačenju neutrofila na mjestu upale, osim toga, poticaj putemkemokinskih receptora dovodi do preživljavanje neutrofila potičući protuapoptotičkisignal u neutrofilima (86). Njihova pobuda se ogleda u porastu izražaja niza receptorakao što su imunoglobulinski, kemokinski i receptor za sastavnicu C3 komplementa.Adhezija i kotrljanje (engl. rolling) neutrofila odvija se međuodnosom selektina i β-2-integrina, a pobudom neutrofila povećava se izražaj p-selektina (87). Upalnimprocesom povećava se izražaj na endotelu međustanične adhezijske molekule ICAM-1. Adhezija neutrofila odvija se izravnim vezivanjem β-2-integrina i ICAM-1. Izražajintegrinskih molekula je aktivan proces koji uključuje pobudu tirozinskih kinaza (88).Neutrofili na mjestu infekcije imaju sposobnost fagocitoze patogenih klica, a posebicefagocitoze mikroorganizama obloženih protutijelima. Međutim, neutrofili imajusposobnost fagocitoze i mikroorganizama neobloženih protutijelima, te tako zapravopredstavljaju prvi korak u nespecifičnoj imunosti. Sastavnice stanične stijenke klica semogu izravno vezati za neutrofile, odnosno neizravno, kao u slučaju LPS koji senajprije veže za LBP (LBP, engl. lipopolysaccharide binding protein), a onda se tajsklop veže za CD14. Neutrofili mogu fagocitirati klice obložene sa sastavnicom C3bkomplementa ili njegovom inaktivnom sastavnicom iC3b koje se odlažu na površiniklica putem alternativnog načina pobude komplementa. Tijekom fagocitoze stanicaobloženih protutijelima u neutrofilima dolazi do fosforilacije bjelančevine ERK2, što seodvija kroz pobudu fosfolipaze D, te stvaranje diglicerida što rezultira translokacijomsignalnih molekula PKCδ i Raf-1 iz citosola u staničnu membranu. Raf-1 pobuđujeMEK dovodeći do fosforilacije ERK2 te fosforilacije lakog lanca miozina. Na taj senačin pobuđuje miozin stvarajući pseudopode koji su potrebni za fagocitozu klica.Fagocitoza se završava stvaranjem ceramida koji potiskuje pokretanje fosfolipaze D(89). Neutrofili kao fagocitne stanice sadrže oksidazu ovisnu o, NADPH koja prenosielektrone s NADPH na O 2 te tako stvara kisikov superoksid (O - 2 ). Snažnom pobudomneutrofila za stvaranje radikala povećava se potrošnja kisika i više od tisuću puta u
Page 1 and 2: Središnja medicinska knjižnicaBar
Page 3 and 4: ZAHVALAOva disertacija je dijelom i
Page 5 and 6: 2. CILJEVI ISTRAŽIVANJA 483. TVARI
Page 7 and 8: 4.6.10. Uspješnost intranazalne im
Page 9 and 10: c-MAFCRCRDCRPCTLA4cysLTsDDAFDCDL-PL
Page 11 and 12: NFAT nuklearni čimbenik aktivirani
Page 13 and 14: 1.1. Klinička obilježja infekcije
Page 15 and 16: Vrsta cjepivaUspješnost cjepiva(%)
Page 17 and 18: a podatci prema literaturnom izvoru
Page 19 and 20: ponavljajućih jedinica veličine o
Page 21 and 22: B. pertussis proizvodi bjelančevin
Page 23 and 24: 1.1.9. Trahealni citotoksinTrahealn
Page 25 and 26: 1.2. Genetska regulacija izražaja
Page 27 and 28: 1.3. Fiziologija imunosnog odgovora
Page 29 and 30: surfaktantnu bjelančevinu D (SP-D,
Page 31 and 32: ili klica. Na C3b (Slika 4.) se ve
Page 33: Slika 4. Pojednostavljeni shematski
Page 37 and 38: upalotvornih i prokoagulantnih medi
Page 39 and 40: Prepoznavanje molekularnih obrazaca
Page 41 and 42: Tablica 5. Glavne serumske bjelanč
Page 43 and 44: D (D, engl. diversity), J (J, engl.
Page 45 and 46: Zaštitna imunost kod virusnih, bak
Page 47 and 48: TGF-β Limfociti T, mononuklearni f
Page 49 and 50: mjesta preosjetljiva na DNAazu na I
Page 51 and 52: koji je neovisan o B7. CD40L, OX40
Page 53 and 54: IFN-gamaAutostimulacijaAutostimulac
Page 55 and 56: limfoidne strukture crijeva, kao š
Page 57 and 58: 1.4. Načela razvitka cjepivaUvođe
Page 59 and 60: upotrijebljene u prethodnom istraž
Page 61 and 62: 1.2. Kultivacija B. pertussis iz pr
Page 63 and 64: 3.2. Mišji model aerosolne infekci
Page 65 and 66: Tablica 9. Redoslijed sljedova olig
Page 67 and 68: 3.4. Dobivanje limfocitnih T-linija
Page 69 and 70: 3.6. Određivanje proizvodnje citok
Page 71 and 72: Životinje su anestezirane pomoću
Page 73 and 74: 4. Rezultati4.1. Infektivna doza B.
Page 75 and 76: A. Broj kolonija u plućima B. Post
Page 77 and 78: Radi utvrđivanja uloge limfocita T
Page 79 and 80: visoka razina ostaje do kraja pokus
Page 81 and 82: 4.5.1. Titar specifičnih protutije
Page 83 and 84: za FHA. Protutijela specifična za
Page 85 and 86:
A. Broj klica u plućimaB. Krivulja
Page 87 and 88:
fiksiranim u formalinu (FFBP). Bije
Page 89 and 90:
A. IFN-γ mRNKB. IL-2 mRNK100100% m
Page 91 and 92:
4.5.5. Učinak neutralizacije IFN-
Page 93:
U svrhu određivanja uloge IFN-γ u
Page 96 and 97:
staničnim cjepivom B. pertussis ov
Page 98 and 99:
neimuniziranih i imuniziranih stani
Page 100 and 101:
antigenske sastavnice staničnog cj
Page 102 and 103:
A. IFN-γ B.IL-2pg/ml16001400120010
Page 104 and 105:
imaju 6. i 7. dana. U svim točkama
Page 106 and 107:
In vivotretman: 0 0αIL-4αIFN-γ0
Page 108 and 109:
A. Pluća B. DušnikStanično cjepi
Page 110 and 111:
Tablica 11. Odnos između titra pro
Page 112 and 113:
serumima prije prijenosa te u uvjet
Page 114 and 115:
4.6.10. Uspješnost intranazalne im
Page 116 and 117:
serumu tako imuniziranih životinja
Page 118 and 119:
Prijenosimuniziranihlimfocita B: 0
Page 120 and 121:
4.6.12. Važnost limfocita T pri im
Page 122 and 123:
U pokusu prikazanome na slici 13. p
Page 124 and 125:
Slika 30. Broj kolonija klica B. pe
Page 126 and 127:
U drugim pokusnim modelima infekcij
Page 128 and 129:
U ovoj disertaciji prikazana je spe
Page 130 and 131:
su s rezultatima infekcije miševa
Page 132 and 133:
ulogu IFN-γ u zaštitnoj imunosti
Page 134 and 135:
nakon pasivnog prijenosa u imunodos
Page 136 and 137:
druga uloga limfocita B, posebice u
Page 138 and 139:
6. ZAKLJUČCITemeljem istraživanja
Page 140 and 141:
Imunizacija cijelom klicom B. pertu
Page 142 and 143:
kod imunizacije cijelim klicama ne
Page 144 and 145:
and by the demonstration of more mi
Page 146 and 147:
12. Weiss AA, Hewlett EL. Virulence
Page 148 and 149:
32. Geuijen CA, Willems RJ, Bongaer
Page 150 and 151:
54. Schmidt G, Goehring UM, Schirme
Page 152 and 153:
76. Nicol PA, Lachmann PJ, The alte
Page 154 and 155:
100. Medzhitov R, Janeway CA. Innat
Page 156 and 157:
125. Maldonado Lopez R, De Smedt T,
Page 158 and 159:
146. Rees W, Bender J, Teague TK i
Page 160 and 161:
165. Neutra MR, Pringault E, Kraehe
Page 162 and 163:
188. Eldridge JH, Staas JK, Meulbro
Page 164 and 165:
211. Sato H, Sato Y. Bordetella per
Page 166 and 167:
231. Greco D, Salmaso S, Mastranton
Page 168 and 169:
10. ŽIVOTOPISJerko Barbić, DR. ME
Page 170 and 171:
Jerko Barbić - Objavljeni radoviIz
Page 172 and 173:
8. Jakić M, Rupčić V, Stipanić
Page 174:
10. ŽIVOTOPISRođen sam 24. travnj
show all

Download (1368Kb) - Repozitorij Medicinskog fakulteta Sveučilišta ...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?