kostimulacijskim molekulama u usporedbi s odgovorom Th1, može biti djelomičnoteorijski objašnjena jačinom signala. U tom je modelu odgovor Th2 favoriziran kada jepojačan signal prema limfocitima T (143). Među tim signalima spadaju signali kojinastaju preko molekula TCR, zatim CD4 i ostalih kostimulacijskih molekula (143,144). Miševi BALB/c koji su inficirani malim brojem parazita L. major ili T. murisrazvijaju odgovor Th1, dok miševi inficirani većim brojem parazita razvijaju odgovorTh2 (145). Međutim, ti rezultati mogu se činiti suprotni rezultatu koji ukazuje kako jeodgovor Th1 povezan s limfocitima T koji imaju TCR visoke avidnosti za antigen(146). Odnos između B7 (CD80) ligand za receptor CD28 na APC i CD28 nalimfocitima T ima posebnu važnost u usmjeravanju naivnih limfocita T u stanice Th2.Naime, blokada molekule B7 zaustavlja razvitak Th2-odgovora kod različitihparazitoza, uključujući L. major, T. muris i S. manson (147). Zanimljivo je kakoodgovor Th1 ostaje i dalje nazočan pri blokadi B7 (148, 149). Osim toga, ti radoviukazuju kako se blokadom B7 odgovor Th2 karakterističan za parazitoze mijenja uodgovor Th1, osim kod H. polygrus gdje je odgovor u cijelosti blokiran (147-149) . Toje u skladu s rezultatima koji ukazuju kako L. major i T. muris mogu izazvati odgovorTh1 ili Th2 ovisno o genetskim osobinama životinjske vrste, dok H. polygyrus izazivasamo odgovor Th2 neovisno o životinjskoj vrsti. Miševi BALB/c pokazuju poremećeniodgovor na IL-12, zbog čega kod te vrste životinja L. major izaziva odgovor Th2(150). Dakle, kod tih patogena postoji ravnoteža između stečene imunosti kojapospješuje odgovor Th1 i kostimulacijskih molekula koji signaliziraju odgovor Th2.Signalizacija putem receptora CD28 na limfocitima T i njegovih liganada B7-1 i B7-2na APC stimulira fosforilaciju STAT6 i izražaj receptora za IL-4 pojačavajući takonjihovu osjetljivost na IL-4 (151). Kod nekih autoimunosnih bolesti signalizacija putemB7-1 odnosno B7-2 povezana je s razvitkom odgovora Th1 odnosno Th2 (152).CTLA4 (CTLA4, engl. Cytotoxic T lymphocyte antigen 4) predstavlja drugi oblikreceptora za B7-1 i B7-2 na limfocitima T koji suprotno pozitivnoj signalizaciji krozCD28 pruža negativni signal (153). Neočekivano, životinje BALB/c s genetskiizbačenim genom za CD28 razvijaju odgovor Th2 kod infekcije L. major, iako blokadaB7 u normalnih životinja koči taj odgovor. Ti rezultati navode na to da CTLA4 dajepozitivni signal (kod CD28 deficitnih životinja) ili govore o postojanju drugog sustava,
koji je neovisan o B7. CD40L, OX40 i ICOS (ICOS, engl. Immune costimulatorymolecule) su kostimulacijske molekule koje mogu biti uključene u razvitak odgovoraTh2. Za razliku od CD28, koji je stalno izražen na limfocitima T, te se molekulepojavljuju nakon pobude limfocita T, pa prema tome mogu imati značajniju ulogu ureguliranju izvršnih uloga limfocita T. Vezivanje CD40L je nužno za promjenu izotipaprotutijela, ali nije potrebno za indukciju limfocita T koji proizvode IL-4 kod infekcije H.polygyrus (154). Za razliku od toga, davanje anti OX40L (CD134) protutijela potiskujeodgovor Th2 u miševa BALB/c nakon infekcije L. major (155). CD134 deficitni miševirazvijaju odgovor Th2 kod infekcije N. brasiliensis (156). ICOS je treći član obiteljiCD28 i CTLA4 receptora limfocita T koji ima ulogu u podržavanju odgovora Th2nakon početne pobude kroz sustav B7 (157). Transkripcijski čimbenici kojipromoviraju odgovor Th2 su djelomično poznati (osim od prije poznatoga STAT6čimbenika). Oni uključuju skupine NFAT (NFAT, engl. nuclear factor of activated Tcells), c-MAF, SKAT2 i GATA3 (158). Članovi skupine NFAT nadziru funkcijskupolarizaciju stanica Th1 i Th2, te zajedno s AP-1 (AP-1, engl. activator protein)promovira izražaj gena za IL-4. Uloga NFAT u in vivo uvjetima je složena, na štoukazuju pokusi s miševima defektnim u izražaju NFATc1, koji ne proizvode IL-4, dokmiševi s deficitom NFATc2 i NFATc3 u pojačanoj mjeri proizvode IL-4 (159). C-MAFkao transkripcijski čimbenik potiče proizvodnju IL-4, suprotno tome on nema učinkana ostale citokine Th2. Ipak, c-MAF je karakterističan isključivo za stanice Th2 (160).SKAT2 potiče pobudu promotorskih područja za IL-4 i IL-5. SKAT2 i c-MAF takomogu predstavljati u in vivo uvjetima dva neovisna mehanizma regulacije izražajacitokina Th2. Tako npr. CD4 limfociti T pokazuju pojačani izražaj IL-4, IL-10, IL-13 iIL-5 u imunosnom odgovoru na kozji protumišji IgD, dok infekcija H. polygyruspokazuje pojačani izražaj IL-4, IL-13, IL-5, ali ne IL-10 (161). GATA3, kaotranskripcijski čimbenik, ima općenitu ulogu u regulaciji izražaja citokina Th2 izravnopojačavajući izražaj IL-4, IL-5 i IL-13, te inhibirajući izražaj IL-12R. Zapravo, STAT6pojačava izražaj GATA3, a pojačani izražaj GATA3 može izazvati odgovor Th2 kodživotinja s nedostatkom STAT6, ukazujući na mogući mehanizam diferencijacije Th2neovisne o IL-4. Osim toga, signalizacija preko kostimulacijske molekule povećavaizražaj GATA3 i STAT6 (162). Pretpostavka je da polarizacija Th1/Th2 uključuje
- Page 1 and 2: Središnja medicinska knjižnicaBar
- Page 3 and 4: ZAHVALAOva disertacija je dijelom i
- Page 5 and 6: 2. CILJEVI ISTRAŽIVANJA 483. TVARI
- Page 7 and 8: 4.6.10. Uspješnost intranazalne im
- Page 9 and 10: c-MAFCRCRDCRPCTLA4cysLTsDDAFDCDL-PL
- Page 11 and 12: NFAT nuklearni čimbenik aktivirani
- Page 13 and 14: 1.1. Klinička obilježja infekcije
- Page 15 and 16: Vrsta cjepivaUspješnost cjepiva(%)
- Page 17 and 18: a podatci prema literaturnom izvoru
- Page 19 and 20: ponavljajućih jedinica veličine o
- Page 21 and 22: B. pertussis proizvodi bjelančevin
- Page 23 and 24: 1.1.9. Trahealni citotoksinTrahealn
- Page 25 and 26: 1.2. Genetska regulacija izražaja
- Page 27 and 28: 1.3. Fiziologija imunosnog odgovora
- Page 29 and 30: surfaktantnu bjelančevinu D (SP-D,
- Page 31 and 32: ili klica. Na C3b (Slika 4.) se ve
- Page 33 and 34: Slika 4. Pojednostavljeni shematski
- Page 35 and 36: skupina djeluje na novačenje monoc
- Page 37 and 38: upalotvornih i prokoagulantnih medi
- Page 39 and 40: Prepoznavanje molekularnih obrazaca
- Page 41 and 42: Tablica 5. Glavne serumske bjelanč
- Page 43 and 44: D (D, engl. diversity), J (J, engl.
- Page 45 and 46: Zaštitna imunost kod virusnih, bak
- Page 47 and 48: TGF-β Limfociti T, mononuklearni f
- Page 49: mjesta preosjetljiva na DNAazu na I
- Page 53 and 54: IFN-gamaAutostimulacijaAutostimulac
- Page 55 and 56: limfoidne strukture crijeva, kao š
- Page 57 and 58: 1.4. Načela razvitka cjepivaUvođe
- Page 59 and 60: upotrijebljene u prethodnom istraž
- Page 61 and 62: 1.2. Kultivacija B. pertussis iz pr
- Page 63 and 64: 3.2. Mišji model aerosolne infekci
- Page 65 and 66: Tablica 9. Redoslijed sljedova olig
- Page 67 and 68: 3.4. Dobivanje limfocitnih T-linija
- Page 69 and 70: 3.6. Određivanje proizvodnje citok
- Page 71 and 72: Životinje su anestezirane pomoću
- Page 73 and 74: 4. Rezultati4.1. Infektivna doza B.
- Page 75 and 76: A. Broj kolonija u plućima B. Post
- Page 77 and 78: Radi utvrđivanja uloge limfocita T
- Page 79 and 80: visoka razina ostaje do kraja pokus
- Page 81 and 82: 4.5.1. Titar specifičnih protutije
- Page 83 and 84: za FHA. Protutijela specifična za
- Page 85 and 86: A. Broj klica u plućimaB. Krivulja
- Page 87 and 88: fiksiranim u formalinu (FFBP). Bije
- Page 89 and 90: A. IFN-γ mRNKB. IL-2 mRNK100100% m
- Page 91 and 92: 4.5.5. Učinak neutralizacije IFN-
- Page 93: U svrhu određivanja uloge IFN-γ u
- Page 96 and 97: staničnim cjepivom B. pertussis ov
- Page 98 and 99: neimuniziranih i imuniziranih stani
- Page 100 and 101:
antigenske sastavnice staničnog cj
- Page 102 and 103:
A. IFN-γ B.IL-2pg/ml16001400120010
- Page 104 and 105:
imaju 6. i 7. dana. U svim točkama
- Page 106 and 107:
In vivotretman: 0 0αIL-4αIFN-γ0
- Page 108 and 109:
A. Pluća B. DušnikStanično cjepi
- Page 110 and 111:
Tablica 11. Odnos između titra pro
- Page 112 and 113:
serumima prije prijenosa te u uvjet
- Page 114 and 115:
4.6.10. Uspješnost intranazalne im
- Page 116 and 117:
serumu tako imuniziranih životinja
- Page 118 and 119:
Prijenosimuniziranihlimfocita B: 0
- Page 120 and 121:
4.6.12. Važnost limfocita T pri im
- Page 122 and 123:
U pokusu prikazanome na slici 13. p
- Page 124 and 125:
Slika 30. Broj kolonija klica B. pe
- Page 126 and 127:
U drugim pokusnim modelima infekcij
- Page 128 and 129:
U ovoj disertaciji prikazana je spe
- Page 130 and 131:
su s rezultatima infekcije miševa
- Page 132 and 133:
ulogu IFN-γ u zaštitnoj imunosti
- Page 134 and 135:
nakon pasivnog prijenosa u imunodos
- Page 136 and 137:
druga uloga limfocita B, posebice u
- Page 138 and 139:
6. ZAKLJUČCITemeljem istraživanja
- Page 140 and 141:
Imunizacija cijelom klicom B. pertu
- Page 142 and 143:
kod imunizacije cijelim klicama ne
- Page 144 and 145:
and by the demonstration of more mi
- Page 146 and 147:
12. Weiss AA, Hewlett EL. Virulence
- Page 148 and 149:
32. Geuijen CA, Willems RJ, Bongaer
- Page 150 and 151:
54. Schmidt G, Goehring UM, Schirme
- Page 152 and 153:
76. Nicol PA, Lachmann PJ, The alte
- Page 154 and 155:
100. Medzhitov R, Janeway CA. Innat
- Page 156 and 157:
125. Maldonado Lopez R, De Smedt T,
- Page 158 and 159:
146. Rees W, Bender J, Teague TK i
- Page 160 and 161:
165. Neutra MR, Pringault E, Kraehe
- Page 162 and 163:
188. Eldridge JH, Staas JK, Meulbro
- Page 164 and 165:
211. Sato H, Sato Y. Bordetella per
- Page 166 and 167:
231. Greco D, Salmaso S, Mastranton
- Page 168 and 169:
10. ŽIVOTOPISJerko Barbić, DR. ME
- Page 170 and 171:
Jerko Barbić - Objavljeni radoviIz
- Page 172 and 173:
8. Jakić M, Rupčić V, Stipanić
- Page 174:
10. ŽIVOTOPISRođen sam 24. travnj