Tablica 4. Osnovni posrednici upale i njihova patogenetska uloga a .Posrednici upalne reakcijeHistamin, bradikinin, C3a, C5a, CysLTs,PGE 2 , prostaciklini, Hagemanov čimbenik(XII)TxA 2 , , C5a, CysLTsUloga u upaliPovećana permeabilnost malih krvnih žila ikapilara koja dovodi do nakupljanja tekućinei stanica u okolnom tkivu.VazokonstrikcijaC3a, C5a, LTB 4 ,TxA 2 , CysLTs, Kontrakcija glatkih mišića, uzrokujekonstrikciju krvnih žilaIL-1, TNF-α, endotoksin, LTB 4Kemokini, PAF, histamin, C5a, C3a, LTB 4C5a, TNF-α, PAF, IFN-γC3b, iC3b, IgG, fibronektin, IFN-γAdhezivnost endotelaNovačenje neutrofila i limfocita na mjestuoštećenja tkiva; lokalna vazodilatacijaProizvodnja slobodnih radikalaPojačana fagocitozaIFN-γ, TNF-α, IL-1IL-1, TNF-α, PGE 2Stvaranje granulomaEndogeni pirogeniaprema literaturnom izvoru: (98).1.3.5. Prirođena imunostU odnosu na stečenu imunost prirođena imunost predstavlja stariji evolucijskisustav koji omogućuje višestaničnim organizmima neposredni zaštitni odgovor premarazličitim patogenim klicama bez obzira na prethodni dodir s uzročnikom. Osnovneosobine tog sustava čine sposobnost prepoznavanja specifičnih obrazaca građe klica.Prepoznavanjem se pobuđuju izvršni mehanizmi prirođene imunosti koji mogu uništitiklice. Razvijeni izvršni mehanizmi prirođene imunosti pobuđuju i usmjeravajuspecifični imunosni odgovor (99). Molekularni ustroj mikroorganizama kojeprepoznaju receptori stanica prirođene imunosti (receptori na stanicama domaćina sujoš poznati kao PRR (PRR engl. pattern recognition receptors)) predstavljaju tzv.PAMP (PAMP engl. pathogen associated molecular pattern) (100). (Tablica 5.)
Prepoznavanje molekularnih obrazaca patogena (skraćeno PAMP) pobuđujehumoralne i stanične sastavnice prirođene imunosti. Za razliku od stečenogimunosnog odgovora, ovaj odgovor na patogene klice uključuje mehanizamprepoznavanja koji se temelji na naslijeđenim receptorima koji prepoznajunepromjenjive ustrojbene obrasce klica. Prirođena imunost ne dovodi do imunološkogpamćenja, odnosno ne uključuje pobudu limfocita T i B.Prirođena imunost ima višestruku važnost. Prvo, izravno uništava klicu. Drugo,zadržava infekciju pod nadzorom do razvitka specifične imunosti. Treće, pobudomstaničnih i humoralnih sastavnica prirođene imunosti usmjerava se sekundarniodnosno specifični odgovor. (Slika 5.) Brzi odgovor prirođene imunosti na infekcijuzapravo nastaje pod utjecajem monocita, neutrofila i endotelnih stanica. Veleskupinareceptora sačuvanih tijekom evolucije poznatih kao Toll (prisutni od kukaca do ljudi)imaju središnju ulogu u odgovoru prirođene imunosti na infekciju (101). Toll jebjelančevina koja ima unutarstaničnu signalnu domenu kao IL-1 receptor (Toll/IL-1domena ili TIR domena). Signal putem tog receptora nastaje vezivanjem LPS-a štodovodi do pobude nuklearnog čimbenika NF-κB te posljedično do proizvodnjeupalotvornih citokina (IL-1, IL-6, IL-12) i pojačanog izražaja kostimulacijskih molekula(B7.1, B7.2) (100). Osim Toll-receptora, postoji cijeli niz drugih receptora koji moguprepoznati molekularna ustrojstva klica koja su bitna u pokretanju prirođene imunosti.(Tablica 5.) Makrofazi, osobito dendritičke stanice, predstavljaju ″profesionalne″fagocite. Makrofazi prepoznaju i reagiraju na molekularne oblike karakteristične zaklice. Oni na klicama prepoznaju manane na stijenkama gljivica, formilirane peptideklica, lipopolisaharide na površini G - i lipoteikoičnu kiselinu na površini G + klica.Manozni receptori ili integrinski receptori (označeni kao CD11b,CD18), te receptoričistači (od engl. scavanger receptors) na fagocitima prepoznaju površinske lipidnesastavnice klica kao što je LPS i dovode do fagocitoze klica. Humoralne sastavniceprirođene imunosti vezuju se za klice (opsoniziraju klicu), što olakšava njezinoprepoznavanje od strane receptora na fagocitima. Humoralnim sastavnicamapripadaju molekule u serumu koje se vežu za specifične strukture klica, a označenesu u literaturi kao MBL, serumski amiloidni protein (SAP, engl. serum amyloid protein)i C-reaktivni protein. C3b sastavnica komplementa nastala alternativnim putom
- Page 1 and 2: Središnja medicinska knjižnicaBar
- Page 3 and 4: ZAHVALAOva disertacija je dijelom i
- Page 5 and 6: 2. CILJEVI ISTRAŽIVANJA 483. TVARI
- Page 7 and 8: 4.6.10. Uspješnost intranazalne im
- Page 9 and 10: c-MAFCRCRDCRPCTLA4cysLTsDDAFDCDL-PL
- Page 11 and 12: NFAT nuklearni čimbenik aktivirani
- Page 13 and 14: 1.1. Klinička obilježja infekcije
- Page 15 and 16: Vrsta cjepivaUspješnost cjepiva(%)
- Page 17 and 18: a podatci prema literaturnom izvoru
- Page 19 and 20: ponavljajućih jedinica veličine o
- Page 21 and 22: B. pertussis proizvodi bjelančevin
- Page 23 and 24: 1.1.9. Trahealni citotoksinTrahealn
- Page 25 and 26: 1.2. Genetska regulacija izražaja
- Page 27 and 28: 1.3. Fiziologija imunosnog odgovora
- Page 29 and 30: surfaktantnu bjelančevinu D (SP-D,
- Page 31 and 32: ili klica. Na C3b (Slika 4.) se ve
- Page 33 and 34: Slika 4. Pojednostavljeni shematski
- Page 35 and 36: skupina djeluje na novačenje monoc
- Page 37: upalotvornih i prokoagulantnih medi
- Page 41 and 42: Tablica 5. Glavne serumske bjelanč
- Page 43 and 44: D (D, engl. diversity), J (J, engl.
- Page 45 and 46: Zaštitna imunost kod virusnih, bak
- Page 47 and 48: TGF-β Limfociti T, mononuklearni f
- Page 49 and 50: mjesta preosjetljiva na DNAazu na I
- Page 51 and 52: koji je neovisan o B7. CD40L, OX40
- Page 53 and 54: IFN-gamaAutostimulacijaAutostimulac
- Page 55 and 56: limfoidne strukture crijeva, kao š
- Page 57 and 58: 1.4. Načela razvitka cjepivaUvođe
- Page 59 and 60: upotrijebljene u prethodnom istraž
- Page 61 and 62: 1.2. Kultivacija B. pertussis iz pr
- Page 63 and 64: 3.2. Mišji model aerosolne infekci
- Page 65 and 66: Tablica 9. Redoslijed sljedova olig
- Page 67 and 68: 3.4. Dobivanje limfocitnih T-linija
- Page 69 and 70: 3.6. Određivanje proizvodnje citok
- Page 71 and 72: Životinje su anestezirane pomoću
- Page 73 and 74: 4. Rezultati4.1. Infektivna doza B.
- Page 75 and 76: A. Broj kolonija u plućima B. Post
- Page 77 and 78: Radi utvrđivanja uloge limfocita T
- Page 79 and 80: visoka razina ostaje do kraja pokus
- Page 81 and 82: 4.5.1. Titar specifičnih protutije
- Page 83 and 84: za FHA. Protutijela specifična za
- Page 85 and 86: A. Broj klica u plućimaB. Krivulja
- Page 87 and 88: fiksiranim u formalinu (FFBP). Bije
- Page 89 and 90:
A. IFN-γ mRNKB. IL-2 mRNK100100% m
- Page 91 and 92:
4.5.5. Učinak neutralizacije IFN-
- Page 93:
U svrhu određivanja uloge IFN-γ u
- Page 96 and 97:
staničnim cjepivom B. pertussis ov
- Page 98 and 99:
neimuniziranih i imuniziranih stani
- Page 100 and 101:
antigenske sastavnice staničnog cj
- Page 102 and 103:
A. IFN-γ B.IL-2pg/ml16001400120010
- Page 104 and 105:
imaju 6. i 7. dana. U svim točkama
- Page 106 and 107:
In vivotretman: 0 0αIL-4αIFN-γ0
- Page 108 and 109:
A. Pluća B. DušnikStanično cjepi
- Page 110 and 111:
Tablica 11. Odnos između titra pro
- Page 112 and 113:
serumima prije prijenosa te u uvjet
- Page 114 and 115:
4.6.10. Uspješnost intranazalne im
- Page 116 and 117:
serumu tako imuniziranih životinja
- Page 118 and 119:
Prijenosimuniziranihlimfocita B: 0
- Page 120 and 121:
4.6.12. Važnost limfocita T pri im
- Page 122 and 123:
U pokusu prikazanome na slici 13. p
- Page 124 and 125:
Slika 30. Broj kolonija klica B. pe
- Page 126 and 127:
U drugim pokusnim modelima infekcij
- Page 128 and 129:
U ovoj disertaciji prikazana je spe
- Page 130 and 131:
su s rezultatima infekcije miševa
- Page 132 and 133:
ulogu IFN-γ u zaštitnoj imunosti
- Page 134 and 135:
nakon pasivnog prijenosa u imunodos
- Page 136 and 137:
druga uloga limfocita B, posebice u
- Page 138 and 139:
6. ZAKLJUČCITemeljem istraživanja
- Page 140 and 141:
Imunizacija cijelom klicom B. pertu
- Page 142 and 143:
kod imunizacije cijelim klicama ne
- Page 144 and 145:
and by the demonstration of more mi
- Page 146 and 147:
12. Weiss AA, Hewlett EL. Virulence
- Page 148 and 149:
32. Geuijen CA, Willems RJ, Bongaer
- Page 150 and 151:
54. Schmidt G, Goehring UM, Schirme
- Page 152 and 153:
76. Nicol PA, Lachmann PJ, The alte
- Page 154 and 155:
100. Medzhitov R, Janeway CA. Innat
- Page 156 and 157:
125. Maldonado Lopez R, De Smedt T,
- Page 158 and 159:
146. Rees W, Bender J, Teague TK i
- Page 160 and 161:
165. Neutra MR, Pringault E, Kraehe
- Page 162 and 163:
188. Eldridge JH, Staas JK, Meulbro
- Page 164 and 165:
211. Sato H, Sato Y. Bordetella per
- Page 166 and 167:
231. Greco D, Salmaso S, Mastranton
- Page 168 and 169:
10. ŽIVOTOPISJerko Barbić, DR. ME
- Page 170 and 171:
Jerko Barbić - Objavljeni radoviIz
- Page 172 and 173:
8. Jakić M, Rupčić V, Stipanić
- Page 174:
10. ŽIVOTOPISRođen sam 24. travnj