Hrvatski filmskiLJET OPIS 47/2006 - Hrvatski filmski savez

FILMSKA GENOLOGIJANikica Gili}Namjenski film i fenomen filmskepropagandeUDK: 791.4+791.5+791.641.3UvodKategorija namjenskoga filma ~esto se pojavljuje u hrvatskojfilmskoj kritici i filmskoj komunikaciji op}enito (npr. na festivalima),pa se korisnim ~ini zapitati se ima li ta odrednicai teorijskog (genolo{kog) utemeljenja. Animirani film ili televizijamogu se razlikovati od umjetni~kih filmskih rodova(igrani, eksperimentalni i dokumentarni film) ve} po temeljnimsvojstvima slike (nastalim zbog razli~ite tehnologije) alii, {to je jo{ va`nije, po temeljnim na~inima prezentacije. Jasnoje stoga za{to u takvim slu~ajevima govorimo o zasebnimmedijima, a ne tek o filmskim rodovima kako to znare}i hrvatski filmolog Hrvoje Turkovi}. 1 Na taj se na~in, me-|utim, te{ko mo`e od eksperimentalnog ili dokumentarnogfilma razlikovati namjenski film koji je u najve}em dijelusvoje povijesti uglavnom nastajao upravo na filmskoj vrpci, 2ali je nastajao podjednako uspje{no i na nijemofilmskoj i navideofilmskoj vrpci, a zadnjih nekoliko desetlje}a sve ~e{}enastaje na drugim tehnolo{kim podlogama. Za ovu izvanumjetni~kuuporabu pokretnih slika razlike pojedinih tehnolo{kihmedija umjetni~kog izra`avanja, kao {to }emo vidjeti,manje su bitne, a situacijske odrednice medija prema kojimase film i televizija najbolje mogu razlikovati u ovom su podru~juod najmanjeg zna~aja (pa se iste »televizijske« reklameprikazuju i u kinima.DefinicijaNamjenski film naziv je za skupinu filmova neumjetni~kenamjene, koja obi~no podrazumijeva stjecanje novih znanjai vje{tina ili promicanje neke ideje, vrijednosti ili robe. 3 Dakako,i igrani i dokumentarni i eksperimentalni film kao rodoveumjetni~kog filma najprimjerenije je definirati premasasvim razli~itim kriterijima, koji se mogu svesti na pitanjereferencijske uciljanosti — prema izvanfilmskoj zbilji u dokumentarnomili unutarfilmskom svijetu u igranom filmuodnosno, u slu~aju eksperimentalnog filma, u raspr{ivanjureferencije.Gledatelj namjenskog filma trebao bi, dakako, mo}i uo~itinazna~enu namjenu da bismo mogli govoriti o namjenskomfilmu, a zna~ajke prema kojima se namjenski film nekadamo`e smatrati i umjetni~kim djelom ~esto }e omesti uo~avanjenamjene, ba{ kao {to }e upadljiva neumjetni~ka namjena~esto omesti uo~avanje umjetni~kih struktura u nekom filmu.Filmovi o~ito nastali s neumjetni~kom svrhom ~esto se, nadalje,prikazuju i gledaju u adekvatnom »namjenskom« kon-30tekstu, u kojem se i »namjenski« vrednuju, pa se temeljni rodovinamjenskog stvarala{tva definiraju pragmati~kijom metodomod rodova umjetni~kog filma. Rodovi su namjenskogfilma, moglo bi se zaklju~iti, reklame (koje propagiraju robuili ideje), videospotovi (koji slu`e predstavljanju glazbenogsadr`aja) i obrazovni filmovi (koji slu`e gledateljevoj naobrazbi,dakle stjecanju znanja i vje{tina).Dobra bi reklama u ovakvom namjenskom sustavu bila onakoja pove}a prodaju proizvoda ili postotak glasa~a koji }e seprikloniti kandidatu neke stranke, 4 dobar bi obrazovni filmbio onaj koji pobolj{a stupanj higijene kod publike kojoj jeprikazan ili je nau~i kako izvesti kemijski pokus. 5 No, i ono{to je obrazovno, tr`i{no-industrijski ili reklamno-politi~kikodirano svejedno mo`e biti umjetni~kim djelom, neovisnoo istodobnom postojanju neumjetni~kih funkcija, pa umjetni~kivrijedna reklama u podjednakoj mjeri mo`e biti tr`i{-no ili propagandno potpuno u~inkovita i neu~inkovita. 6Povjesni~ar obrazovnog filma Majcen, dodu{e, relativno jasnorazlikuje dru{tvenu instituciju »dominantne« kinematografijeod »neprimjetne kinematografije okrenute vrlo utilitarnomkori{tenju pokretnih slika u nastavnom procesu(...)«, u kojoj, nadalje, nastaje niz djela »isklju~ivo namjenskog,obrazovnog zna~aja« (Majcen, 2001: 22-3). No, kadagovori o hrvatskim obrazovnim filmovima, osobito o vrhunskimprimjerima nastalim unutar [kole narodnog zdravlja,Majcenov je analiti~ki aparat ipak dominantno odre|en kategorijamagenologije umjetni~kog filma: »(...) snimljeno jevi{e izvornih dokumentarnih (U prirodu, 1929) i igranih filmova(Birtija, 1929, Gre{nice, 1930)...« (isto, 114). Ne{tokasnije, navodi: »(...) filmski autori oku{ali su se u sva triroda: dokumentarnom filmu (...), filmovima snimljenim tehnikomsjenki (...) i animiranom filmu (...), te igranom filmus profesionalnim glumcima« (isto: 128). 7Dakako, propaganda ne bira sredstva i za nju kori{tenje medijaili/i tehnologije nije i ne mo`e biti va`no kao za umjetni~kostvarala{tvo, pa je kod namjenskog filma od male va`nosti,pa Majcen ne grije{i kada bez ikakvih ograda spaja namjenskianimirani i namjenski igrani film u istu klasifikacijskurazinu. No, on ipak govori vokabularom filmskoumjetni~keklasifikacije (»rodovi«, »dokumentarni film«...). Naime,gledateljima formiranim u sustavu umjetni~kog filma sjedne je strane te{ko u potpunosti se prikloniti tr`i{nim idrugim namjenskim zakonitostima, a s druge se strane mo`ere}i da sustav namjenskog filma te{ko pronalazi protokoleH R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 47/2006.