Hrvatski filmskiLJET OPIS 47/2006 - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 12 (2006), br. 47, str. 81 do 86 Kurelec, T.: Iznad prosjeka — hrvatski film u Puli 2006.Karaulakroz niz iznimno vje{to re`iranih situacija mnogo univerzalnihproblema u uspostavljanju komunikacije i povjerenjame|u ljudima koji na vrlo razli~ite na~ine do`ivljavaju stvarnostoko sebe. No, postupno je sve vidljivija i otu|enostglavnog junaka i njegov problem da uspostavi bilo kakavemocionalni odnos prema okolini i ljudima koje susre}e. Potim elementima, a posebice prema odnosu pojedinca i svijeta~ije neljudske mehanizme on ne razumije, Sve d`aba je blizakfilmskom svijetu Akija Kaurismäkija, iako je Nui}ev stils mnogo vi{e humora bitno razli~it. Te su razlike dodatnovidljive i ulozi `ene i ljubavi u sudbini protagonista. Dokkod finskog redatelja ni to ne poma`e u uspostavljanju kontakta,a nerijetko fatalna `ena pridonosi tragediji glavnoglika, u Sve d`aba vrlo neobi~na ljubavna pri~a na kraju filma(za koju se ne zna ho}e li imati sretan zavr{etak) ipak kona~noosloba|a junaka od pro{losti koja mu nije dopu{tala danastavi `ivot. Nui} upravo u tom zavr{nom dijelu filma (kaoi u uvodnoj sekvenci koja sugestivno postavlja koordinateprotagonistova pona{anja) potvr|uje svoje velike redateljskepotencijale, iako mu film nije potpuno li{en stanovitih nedostataka.Odnosi se to i na previ{e protagonistovih off komentarazbivanja i osje}aja koji bi trebali biti (a naj~e{}e ijesu) jasni iz filmske slike, te na povremenom gubitku ritmau sredi{njem dijelu filma. Dodu{e i te sekvence Nui} tako|ervje{to re`ira, ali njihovo nizanje ipak ne donosi neke bitnepomake u razvoju lika ili gledateljevu otkrivanju novih ideja.Ipak, te su mane ne samo shvatljive za debitanta, nego ineznatne u odnosu na kvalitete ovog izrazito natprosje~nogostvarenja i potvr|uju da je hrvatska kinematografija u Nui}udobila jo{ jednog va`nog autora.Ante Tomi}, dvaputIpak, cjelovitijima mi se ~ine dva filma koja su ve} prije Puleprikazivana s uspjehom u kinima, oba prema romanimasplitskog knji`evnika Ante Tomi}a ~iji spoj humora, satire idru{tvene kriti~nosti o~ito pru`a poticaj (naravno uz nu`nostobimnog i promi{ljenog rada na adaptaciji) za efektnofilmsko uobli~enje. Roman Ni{ta nas ne smije iznenaditi odoga|ajima iz druge polovice osamdesetih i ljudima vezanimauz stra`arnicu na granici tada{nje Jugoslavije i Albanijena uzvisini iznad Ohridskog jezera Rajko Grli} u Karauli koristikao efektan predlo`ak za njemu drago poigravanje film-82skim `anrovima u prikazu odnosa me|u vojnicima razli~itihnacionalnosti male jedinice na izoliranom mjestu gdje se nazirupo~etci napetosti koje su bile uzrokom raspada biv{e dr-`ave. Preciznost i dotjeranost svakog detalja te igre s likovima,pri~om i na~inima njezina filmskog uobli~enja vodi doperfekcionizma re`ije koja ipak ne prenosi mnogo emocija,pa je jedini strastveni lik — poru~nikova `ena Makedonkakoja se sa zastra{uju}im intenzitetom zaljubljuje u mladogvojnika Sini{u, lije~nika iz Splita — redateljski i scenaristi~kinajmanje uvjerljiv i `ivotnost mu uspijeva dati tek sjajnainterpretacija Verice Nedeske. Me|utim vjerojatno je Grli} inamjerno tako postavio tu ulogu, uzdaju}i se u svoj uvijekvrhunski rad s glumcima. Potvr|uje to i otkri}e ovog filma— mladi hrvatski glumac, debitant Toni Gojanovi} u opsegomnajve}oj ulozi Sini{e, koja je i najte`a, jer on nastoji prikritipred okolinom svoje stavove i osje}aje da bi uspio pre-`ivjeti u besmislenom okru`enju vojni~kog maltretiranja.Mnogo vi{e prilika za gluma~ke parade imao je i efektnoiskoristio Sergej Trifunovi} kao njegov supatnik i prijateljLjuba, ekstrovertirani Beogra|anin koji svoj otpor okoliniiskazuje komi~nim postupcima koji su ~esto dovedeni do ekstrema(zbog potajnog nadanja da }e ga zbog ludila otpustitiiz vojske) poput onog koji }e dovesti do dramati~nog raspleta— pismenog prijedloga da `eli pje{ice oti}i u Beogradna Titov grob za Dan mladosti. Izraz je to Ljubina otporaprema hijerarhiji JNA, a posebice prema njezinu zastupniku,zapovjedniku karaule poru~niku Safetu Pa{i}u kojeg jednakodojmljivo, iako suzdr`anije i suptilnije tuma~i karizmati~ni[to je mu{karac bez brkovabosanski glumac Emir Had`ihafizbegovi}. No ni on nije sretanu vojsci i ne vidi smisla ni u njoj ni u svojoj poziciji, jerje s brda na kojem ~uvao ovce stigao na drugo brdo na kojem~uva granicu, u ~emu i nema velike razlike. Tom trebadodati i suprotnosti izme|u manjine vojnika koji kao Sini{ai Ljuba slu{aju rock i odu{evljavaju se Elektri~nim orgazmomi drugih koji tako|er nisu sretni, ali slu{aju narodnjake poputsvojih oficira koji to ~ine i u »kafani« u kojoj je poru~nikdobio sifilis i zato ne smije ku}i 21 dan dok se ne izlije-~i te zadr`ava u karauli i sve vojnike, izmi{ljaju}i opasnostod albanskog napada. Sve te elemente Grli} virtuozno ispreple}ekroz komi~ne situacije koje dominiraju na po~etku fil-H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 47/2006.