Upravljanje medicinskim otpadom u sjeveroistočnoj ... - Ekologija.ba

Upravljanje medicinskim otpadomu sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini_____________________________________________________________Studija o medicinskom otpaduTuzla, 2011.

Izdavač:Centar za ekologiju i energijuM. i Ž. Crnogorčevića 875000 Tuzla, BiHtel/ fax: +387 35 249 311ceetz@bih.net.bawww.ekologija.baAutor:Prof.dr.sc.med. Nurka PranjićKoautori:Mr.sc. Džemila AgićVanja Rizvić, dipl.ing.tehnTehnička priprema i design:Lejla SelimovićGoran Marković, dipl.eccPartneri u istraživanju:EKO-Leonardo, LopareEko Put, BijeljinaOC Vermont, BrčkoMDP- inicijative, DobojEKO Oaza, GračanicaEko-zeleni TK, KalesijaAsocijacija studenata Srebrenice, SrebrenicaCIPP, ZvornikEU Jezero, ŽiviniceEkorazvoj, GradačacCMEK, KladanjFlora i fauna Lukavac, LukavacAlen Riđić, prof.Štampa:OFF - SET, TuzlaTiraž:250 primjeraka2

SADRŽAJ1. UVOD ............................................................................................................................... 62. UPRAVLJANJE MEDICINSKIM OTPADOM ........................................................................ 72.1. Opasni otpad ................................................................................................................... 72.2. Medicinski otpad ............................................................................................................. 72.2.1. Opasni medicinski otpad ................................................................................................. 82.2.2. Izvori medicinskog otpada ............................................................................................. 102.2.3. Aspekti sigurnosti i zdravlja koji se odnose na medicinski otpad .................................. 132.2.4. Upravljanje medicinskim otpadom ............................................................................... 152.2.5. Ambalaža za opasni medicinski otpad ........................................................................... 162.2.6. Tehnologije zbrinjavanja opasnog medicinskog otpada ............................................... 172.2.7. Značaj odgovornog upravljanja otpadom ..................................................................... 202.3. Postupanje s medicinskim otpadom u Bosni i Hercegovini .......................................... 222.4. Zakonodavna kontrola .................................................................................................. 232.4.1. Zakonski okvir upravljanja medicinskom otpadom u BiH ............................................. 232.4.1.1. Zakon o upravljanju otpadom ....................................................................................... 242.4.1.2. Zakon o zaštiti okoliša/ Zakon o zaštiti životne sredine ................................................ 252.4.1.3. Pravilnik o upravljanju medicinskim otpadom .............................................................. 252.4.2. Direktive EU ................................................................................................................... 262.4.2.1. Direktiva o otpadu 2006/12/EZ..................................................................................... 272.4.2.2. Direktiva o opasnom otpadu ........................................................................................ 282.4.2.3. Direktiva o odlagalištu otpada ...................................................................................... 282.4.3. Subjekti na koje se odnosi primjena EU smjernica ........................................................ 293. ISTRAŽIVANJE O UPRAVLJANJU MEDICINSKIM OTPADOM U SI BIH ............................. 293.1. Projekat “Odgovorno upravljanje medicinskim otpadom“ ........................................... 293.1.1. Ciljevi projekta ............................................................................................................... 303.1.2. Ciljne grupe i krajnji korisnici ......................................................................................... 303.1.3. Metode i instrumenti istraživanja ................................................................................. 303

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA .............................................................................................. 324.1. Rezultati anketiranja ciljne grupe 1 ‐ PREDSTAVNICI NADLEŽNE VLASTI ...................... 334.1.1. Mišljenja ministarstava zdravstva i okoliša i njihovih inspekcija o upravljanjumedicinskim otpadom ................................................................................................... 334.1.2. Mišljenja općina kao lokalnih zajednica vlasti o odgovornom upravljanju medici‐nskim otpadom .............................................................................................................. 354.2. Rezultati anketiranja ciljne grupe 2 ‐ ZDRAVSTVENE USTANOVE ................................. 384.2.1. Mišljenja i evidencije javnozdravstvenih kliničkih, bolničkih i kapaciteta banjskorehabilitacionih lječilišta o upravljanju medicinskim otpadom ................................... 384.2.1.1. Opći podaci o anketiranim javnozdravstvenim bolničkim ustanovama ....................... 384.2.1.2. Količina otpada nastalog 2010. godine u anketiranim javnozdravstvenim .................. 404.2.1.3. Postupci upravljanja medicinskim otpadom u anketiranim javnozdravstvenimbolničkim ustanovama .................................................................................................. 414.2.2. Mišljenja i evidencije ustanova primarne i sekundarne polikliničke zdravstvenezaštite o odgovornom upravljanju medicinskim otpadom ........................................... 474.2.2.1. Opći podaci o anketiranim ustanovama primarne i sekundarne polikliničkezdravstvene zaštite ....................................................................................................... 474.2.2.2. Količina otpada nastalog 2010. godine u anketiranim ustanovama primarne isekundarne polikliničke zdravstvene zaštite ................................................................ 504.2.2.3. Postupci upravljanja medicinskim otpadom u anketiranim ustanovama primarnei sekundarne polikliničke zdravstvene zaštite ............................................................... 524.2.3. Mišljenja i evidencije stomatoloških ordinacija o trenutnom zbrinjavanju medicin‐skog otpada ................................................................................................................... 594.2.4. Opći podaci o anketiranim stomatološkim ordinacijama .............................................. 594.2.4.1. Količina otpada nastalog 2010. godine u anketiranim stomatološkim ordinacijama ... 604.2.4.2. Postupci upravljanja medicinskim otpadom u anketiranim stomatološkimordinacijama ................................................................................................................. 614.2.5. Mišljenje i evidencije farmaceutskih firmi i apoteka o trenutnom zbrinjavanjumedicinskog otpada ...................................................................................................... 664.2.5.1. Opći podaci o anketiranim farmaceutskim firmama i apotekama ............................... 664.2.5.2. Količina otpada nastalog 2010. godine u anketiranim farmaceutskim firmama iapotekama .................................................................................................................... 674.2.5.3. Postupci upravljanja farmaceutskim otpadom u anketiranim farmaceutskimfirmama i apotekama .................................................................................................... 684.3. Rezultati anketiranja ciljne grupe 3 – BIZNIS SEKTOR ................................................... 704

4.3.1. Mišljenja i evidencije ovlaštenih firmi koje se bave prevozom, obradom izbrinjavanjem opasnog otpada o trenutnom zbrinjavanju medicinskog otpada ......... 704.3.2. Mišljenja i evidencije komunalnih preduzeća i deponija o odgovornom upravljanjumedicinskim otpadom ................................................................................................... 724.3.2.1. Upravljanje odlaganjem i deponovanjem medicinskog otpada ................................... 735. RASPRAVA I ZAKLJUČCI .................................................................................................. 766. LITERATURA ................................................................................................................... 805

1. UVODRazličite vrste globalnih opasnosti s kojima se suočava savremeni svijet mogu se podijeliti udvije osnovne: zagađenje i stvaranje otpadnog materijala koji se izbacuje u okoliš. Toistovremeno podrazumijeva prekomjerno trošenje prirodnih resursa koji se ne mogu obnoviti.U modernom društvu gotovo svaka stvar, materijal, aparat ili objekt će nakon kraćeg ili dužegvremena postati otpad. Porast kvalitete života, razvoj tehnologija i upotreba nepovratneambalaže uslovile su da se količine otpada iz dana u dan povećavaju i prijete ako seadekvatno ne zbrinu. Nesagledive su njihove posljedice koje polako ali sigurno ugrožavajuuslove za siguran život. I dok priroda svoje otpatke u procesu kruženja materije i energijeponovo iskorištava, čovjek je stvorio niz sintetskih materijala koji se u ovaj proces ne moguuključiti. Oni se gomilaju narušavajući ravnotežu u prirodi i postaju ekonomski, ekološki izdravstveni problem današnjice, a pred društvo postavljaju zadatak posebne brige za otpad.Količina stvorenog otpada povezana je s tehnološkim razvojem i ekonomskom moći nekezemlje. Ekonomski razvijene zemlje stvaraju veću količinu otpada, pa su danas suočene sozbiljnim problemima zbrinjavanja i upravljanja otpadom. Zemlje u razvoju stvaraju manjekoličine otpada od razvijenih zemalja, ali su i kod njih problemi štetnog uticaja na zdravljeljudi i okoliš veliki jer nemaju uređene sisteme sakupljanja i zbrinjavanja otpada.Budućim generacijama će zasigurno zadavati muke tri globalna ekološka problema:aerozagađenje, zagađenje voda i različite vrste toksičnog otpada, a posebno opasni medicinskiotpad (De Žarden, 2006; Radenović, 2008). Zagađenje koje dolazi iz zdravstvenih ustanova jespecifično i može da bude veoma opasno, kako po zdravlje ljudi koji dolaze u kontakt saopasnim medicinskim otpadom, kao i ekosistema u kojem se taj otpad skladišti. Upravljanjemedicinskim otpadom jedno je od aktuelnih i neriješenih problema u Bosni i Hercegovini.(Herceg i Lukić, 2009).6

2. UPRAVLJANJE MEDICINSKIM OTPADOMRast životnog standarda, povećanje broja stanovnika, razvoj tehnologije, privrednih ivanprivrednih djelatnosti i upotreba nepovratne ambalaže uslovili su da se količina otpada izdana u dan povećava. Osim komunalnog otpada iz domaćinstva, postoji niz drugih ljudskihaktivnosti u kojima se stvara ne samo komunalni već i razne vrste opasnog otpada.Da bi se živjelo u skladu sa okolišem, problem zbrinjavanja otpada se mora prepoznati kaojedan od važnih zadataka svih struktura koje učestvuju u njegovom stvaranju i zbrinjavanju.2.1. Opasni otpadPo mjestu nastanka otpad može biti: komunalni otpad koji potiče iz domaćinstava ili je poosobinama i sadržaju sličan otpadu iz domaćinstava, tehnološki ili industrijski otpad nastao uindustriji i zanatima, ambalažni otpad, građevinski otpad nastao gradnjom, održavanjem iuklanjanjem građevina, te električni ili elektronički otpad. Posebno se izdvaja medicinskiotpad nastao pri pružanju zdravstvene zaštite ili u naučnom istraživanju (Ropeik i Gray,2002).Po osobinama otpad se dijeli na inertni ili neopasni i opasni otpad. O opasnom otpaduozbiljnije se počinje govoriti krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlogvijeka, nakon događaja u gradu Love Canal u državi New York. Grad je bio izgrađen naodlagalištu hemijskog i industrijskog otpada pa je cijelo područje bilo kontaminirano s više od200 različitih hemijskih materija od kojih je bilo 10% potencijalno mutagenih, teratogenih ikancerogenih. Učestalost broja pobačaja ili djece rođene sa hromozomskim aberacijama i nizadrugih bolesti među građanima upozorila je svijet da hemijski otpad treba tretirati kaozasebnu kategoriju (Axelrod,1991).Početkom osamdesetih opasni otpad je prvi put službeno definisan u Sjedinjenim AmeričkimDržavama (SAD). Opasnim otpadom smatraju se materije koje imaju osobine zapaljivosti,reaktivnosti, eksplozivnosti ili korozivnosti (Marinković i sar., 2004). Otpad je opasan i akosadrži materije koje su otrovne (toksične) ili zarazne (infektivne), kancerogenone, mutagene iteratogene. Opasni otpad može biti u čvrstom stanju ili u obliku tekućine, dok se toksičnigasovi svrstavaju u aerozagađenje. Međutim, opasnim otpadom smatraju se i materije kojeimaju osobine otpuštanja štetnih gasova hemijskom ili biološkom razgradnjom, odnosno uprocesima obrade i odlaganja. Otpad koji možemo svrstati u opasni zahtijeva posebne metodeobrade i odlaganja i u tu kategoriju otpada se svrstava i otpad pri pružanju zdravstvene zaštite.2.2. Medicinski otpadNastanak otpada posljedica je svih ljudskih djelatnosti, pa tako i zdravstvene. Otpad kojinastaje pri pružanju zdravstvene zaštite može se podijeli u dvije grupe otpada i to nakomunalni i opasni otpad. Komunalni otpad sadrži: papir i kartonsku ambalažu, staklo,ostatke hrane i druge uobičajene otpatke koji nastaju u administraciji, kuhinjama ipraonicamu. Opasni medicinski otpad sadrži elemente hemijske i biološke opasnosti bilo da7

su oni u čvrstom, tekućem ili gasovitom stanju. Njegova su svojstva: štetnost, toksičnost,kancerogenost i infektivnost i po tome se opasni medicinski otpad razlikuje od komunalnog.Količina opasnog otpada u usporedbi s ukupnom količinom otpada koji nastaje uzdravstvenim ustanovama nije velika, ali svakako zahtjeva, kao i svaka druga vrsta opasnogotpada, posebnu obradu.Neprihvatljiva, ali realna činjenica je da se medicinski otpad iz zdravstvenih ustanova(klinički i/ili bolnički centri, domovi zdravlja i područne ambulante) bez posebnih oznakaodvozi vozilima komunalnog preduzeća sa ostalim komunalnim otpadom i odlaže na gradskudeponiju bez prethodnog tretmana. Igle i oštri predmeti koji su bili u kontaktu sa krvlju itjelesnim tečnostima se u nekim zdravstvenim ustanovama ne odvajaju u posebnonamijenjene kutije za bio-rizični otpad.MEDICINSKI OTPADA: KOMUNALNII OTPADA1: OBNOVLJIVI OTPADA2: BIORAZGRADLJIVI OTPADA3: OSTALI KOMUNALNI OTPADB: MEDICINSKI OTPAD KOJI ZAHTJEVA POSEBAN TRETMANB1: PATOANATOMSKI OTPADB2: OŠTRI PREDMETIB3: FARMACEUTSKI OTPADB31: BEZOPASNI FARMACEUTSKI OTPADB32: POTENCIJALNO OPASNI FARMACEUTSKI OTPADB33: OPASNI FARMACEUTSKI OTPADB4: CITOTOKSIČNI FARMACEUTSKI OTPADB5: KRV I DERIVATI KRVIC: INFEKTIVNI i VISOKO INFEKTIVNI OTPADC1: INFEKTIVNI OTPADC2: VISOKO INFEKTIVNI OTPADD: OSTALI OPASNI OTPADE: RADIOAKTIVNI OTPADSlika 1. Standardna klasifikacija medicinskog otpada prema katalogu Europske Unije2.2.1. Opasni medicinski otpadPo mjestu nastanka, unutar opasnog otpada posebno izdvajamo skupinu opasnog medicinskogotpada. Medicinski ili zdravstveni otpad je otpad koji nastaje prilikom zaštite zdravlja ljudi(Capak, 2001; Pranjić, 2006). Najveći proizvođači medicinskog otpada su velike zdravstveneustanove odnosno klinike, domovi zdravlja, stacionari, dijagnostički i istraživački laboratoriji,mrtvačnice, centri za autopsiju i centri za transfuziju i dijalizu. Manji proizvođači su manjezdravstvene jedinice poput privatnih specijalističkih i stomatoloških ambulanti, ordinacija zaakupunkturu i hiropraktiku, institucije za kućnu njegu nemoćnih osoba, centri za “smanjenještete“ kod ovisnika i pogrebni servisi (Marinković i sar., 2005).8

Prema Pravilniku o upravljanju medicinskim otpadom, medicinski otpad je posebna vrstaotpada koji se proizvodi u zdravstvenim ustanovama. To je heterogena mješavinakomunalnog, infektivnog, patološkog, farmaceutskog i laboratorijskog otpada, dezinficijenasai ambalaže, kao i radioaktivnog i opasnog hemijskog otpada. Opasan medicinski otpad sadržitoksične, štetne, kancerogene i infektivne materije i prema osobinama i mjestu nastanka dijelise na: patološki otpad, infektivni otpad, oštri predmeti, farmaceutski otpad, hemijski otpad,posude pod pritiskom i radioaktivni otpad (Anonymous, 2008; Tabela 1; Slika 1).Tabela 1. Kategorije medicinskog otpadaKategorije medicinskog otpadaOpisInfektivniPatološkiOštri predmetiFarmaceutskiGenotoksičniHemijskiTeški metaliPosude pod pritiskomRadioaktivni otpadLaboratorijske kulture, izlučevine, materijal ioprema u kontaktu sa zaraženim pacijentimaKrv, i druge tjelesne tekućine, dijelovi tijela, fetusiIgle, skalpeli, noževi, slomljeno stakloLijekoviCitostatici, genotoksične hemikalijeOtapala, laboratorijski reagensi, dezinficijensiBaterije, tlakomjeri, termometriPlinske boce, metalni spremniciTekućine koje se koriste u radioterapiji, urin iizlučevine bolesnika liječenih radio-nuklidimaPatološki otpad čine dijelovi ljudskog tijela, amputati, tkiva i organi odstranjeni tokomhirurških zahvata, tkiva uzeta u dijagnostičke svrhe, placente i fetusi te pokusne životinje injihovi dijelovi. Infektivni otpad sadržava patogene biološke agense koji zbog svog tipa,koncentracije ili broja mogu ugroziti zdravlje ljudi. Ova vrsta otpada uključuje kulture i priboriz mikrobioloških laboratorija, materijal i pribor koji je došao u dodir sa krvlju ili izlučevinainfektivnih bolesnika ili je oslobođena tokom hirurških zahvata, previjanja rana iliobdukcijama, ili otpad iz odjela za izolaciju bolesnika, otpad iz jedinica za hemodijalizu,sistema za infuziju, rukavice i drugi pribor za jednokratnu upotrebu, te otpad koji je došao udodir sa pokusnim životinjama kojima je inokuliran zarazni materijal. Oštri predmetiuključuju igle, lancete, štrcaljke, skalpele i ostale predmete koji mogu izazvati ubod iliposjekotinu. Farmaceutski otpad uključuje farmaceutske proizvode, lijekove i hemjskesupstance koji su vraćeni s odjela gdje su bili proliveni, rasipani, pripremljeni aneupotrebljeni, ili im je istekao rok upotrebe ili se trebaju baciti iz bilo kojeg razloga.Hemijski otpad čine odbačene čvrste, tekuće ili gasovite hemijske materije koje seupotrebljavaju pri medicinskim, dijagnostičkim ili eksperimentalnim postupcima, čišćenju idezinfekciji. Dijeli se na opasni sa osobinama toksičnosti, korozivnosti, zapaljivosti,reaktivnosti i genotoksičnosti, te inertni hemijski otpad koji nema navedena svojstva. Posude9

pod pritiskom čine bočice koje sadrže gasove pod pritiskom s različitim materijama,antibiotik, dezinficijens, insekticid i drugi, a koje se apliciraju u obliku aerosola. Pri izlaganjuvišoj temperaturi mogu eksplodirati. Radioaktivni otpad predstavlja čvrsti i tekući otpadkontaminiran radionuklidima iz in vitro laboratorijskih analiza tkiva i tjelesnih tekućina te izin vivo dijagnostičkih i terapeutskih zahvata koji se uglavnom izvode na odjelima zanuklearnu medicinu. Ova kategorija otpada podliježe posebnim propisima (Pruss i sar., 1999).Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije gore navedenoj podjeli opasnogmedicinskog otpada pridodate su još dvije kategorije: genotoksični otpad i otpad sa visokomkoncentracijiom teških metala. Genotoksični otpad ima mutageno, teratogeno i kancerogenodjelovanje. Ova skupina otpada uključuje citostatike koji se najčešće koriste u onkologiji uhemoterapiji karcinoma, kao imunosupresori u transplantacijama, radioterapiji i drugimgranama medicine. U ovu grupu spadaju ostale genotoksične hemikalije i radioaktivnimaterijal, ambalaža i ostali kontaminirani materijal, kao i tjelesne izlučevine (urin, fekalije,povraćeni sadržaj) bolesnika liječenoh citostaticima. U specijaliziranim onkološkimbolnicama ova vrsta otpada može činiti čak i do 1% od ukupne količine nastalog medicinskogotpada (Pruss i sar; 1999). Otpad s visokom koncentracijom teških metala predstavljapodkategoriju opasnog hemijskog otpada. U ovaj otpad ubrajamo živu, koja se najčešćegenerira iz amalgamskih blombi- otpad stomatoloških ordinacija i/ili razbijene medicinskeopreme. U baterijama koje se odlažu na otpad nalaze se kadmij, olovo i arsen.2.2.2. Izvori medicinskog otpadaVeći izvori medicinskog otpada su: bolnice, klinike, poliklinike, domovi zdravlja, laboratoriji,istraživački centri, transfuziologije, stacionarne ustanove, mrtvačnice i centri za obdukcije.Manji izvori medicinskog otpada su: ambulante, kućna njega, domovi za nepokretne ipsihijatrijske ambulante. Količine proizvedenog otpada prema ustanovama imaju sljedećevrijednosti: bolnice i klinički centri proizvode oko 10 000 tona godišnje, a od toga oko 86% jeinertni i 14% opasni medicinski otpad (oko 80% infektivni otpad); ambulante i ostaleustanove proizvode slične količine otpada uz značajno manji udio opasnog otpada.Farmaceuti, anesteziolozi i pomoćnici mogu biti izloženi riziku od respiratornih bolestiprilikom izlaganja gasovima, aerosolima i otopinama, dok je opća populacija vrlo rijetkoizložena (pacijent na operativnom stolu). Među infektivnim otpadom neke bakterije suosjetljive i ne preživljavaju u okolišu, a neke preživljavaju i predstavljaju rizik oboljevanja.Treba znati da virus hepatitisa B i C može relativno dugo preživjeti u okolišu, dok je virushumane imunodeficijencije (HIV) vrlo osjetljiv i ne preživljava dugo u okolišu. Obično seinfekcija prenosi vektorima kao što su glodavci. Patološki otpad može, ali ne mora bitiinfektivan. Oštri predmeti mogu predstavljati rizik od zaraze HIV-om, hepatitisom i drugimkrvnoprenosivim bolestima. Hemijski otpad je posebno opasan pri profesionalnoj ekspoziciji.Međutim, ukoliko se izlijeva u kanalizaciju opasan je za opću populaciju i pogotovu okoliš.Teški metali ukoliko se izlijevaju u kanalizaciju postoji opasnost za okoliš, profesionalnaekspozicija je naime upitna. Posude pod pritiskom predstavljaju opasnost od eksplozije.10

Tabela 2. Standardna klasifikacija otpada u skladu sa Direktivom 75/442/EEC (Izvod iz Kataloga otpada saopisanim kategorijama otpada Pravilnika o kategorijama otpada sa listama, Službene novine FBiH broj 9/05;Službeni Glasnik Republike Srpske RS 39/05)KlasifikacionibrojVRSTE, OSOBINE I DJELATNOST IZ KOJIH OTPAD POTIČE18 01 Otpad od njege novorođenčadi, dijagnosticiranja, liječenja iliprevencije bolesti kod ljudi18 01 01 oštri predmeti (osim 18 01 03)18 01 02 dijelovi ljudskog tijela i organi, vrećice i konzerve krvi (osim 18 01 03)18 01 03* ostali otpad čije je sakupljanje i odlaganje podvrgnuto specijalnimzahtjevima radi prevencije infekcije18 01 04 otpad čije sakupljanje i odlaganje nije podvrgnuto specijalnim zahtjevimaradi prevencije infekcije (npr. rublje, zavoji od gipsa, posteljina, odjeća zajednokratnu primjenu, platno, pelene...)18 01 06* hemikalije koje se sastoje od ili sadrže opasne materije18 01 07 hemikalije koje nisu navedene pod 18 01 0618 01 08* citotoksici i citostatici18 01 09 lijekovi koji nisu navedeni pod 18 01 0818 01 10* amalgamski otpad iz stomatološke zaštite18 02 Otpad od istraživanja, dijagnosticiranja, liječenja ili prevencijebolesti u životinja18 02 01 oštri predmeti (osim 18 02 02)18 02 02* ostali otpad čije sakupljanje i odlaganje podliježe specijalnim zahtjevimaradi prevencije infekcije18 02 03 otpad čije sakupljanje i odlaganje ne podliježe specijalnim zahtjevima radiprevencije infekcije18 02 05* hemikalije koje se sastoje od ili sadrže opasne materije18 01 06 hemikalije koje nisu navedene pod 18 02 0518 02 07* citotoksici i citostatici18 02 08 lijekovi koji nisu navedeni pod 18 02 07Da bi se poboljšalo upravljanje otpadom u zemljama Europske Unije (EU) uvedena jeeuropska nomenklatura ili zajednička terminologija otpada prema osobinama i djelatnostimaiz kojih otpad potiče. Naime govorimo o Europskom katalogu otpada prema EU Direktivi broj75/442/EEC. Bosna i Hercegovina je potpisnica direktive, te je prema istoj definisalakriterijume i katalog otpada. Katalog otpada je sistematizovani pregled naziva otpada premaosobinama i djelatnostima iz kojih otpad potiče i sastavni je dio Pravilnika o kategorijamaotpada sa listama.U Europskom katalogu otpada svaki tip otpada posjeduje klasifikacioni ili sopstveni broj kodkoji se sastoji od 6 brojeva: prva dva broja definišu industijsku granu ili sektor iz koga potičeotpad (prva dva broja za zdravstveni sektor su 18); druga dva broja označavaju proces tokomkojeg nastaje otpad (npr. otpad koji nastaje pri pružanju zdravstvenih usluga u porodilištima,11

otpad pri dijagnosticiranju zdravstvenih poremećaja, liječenju ili prevencije bolesti kod ljudi,npr. 18 01 otpad koji nastaje pri njezi dojenčadi, dijagnostici, liječenju i prevenciji oboljenjaljudi); treći par brojeva označava tip otpada (npr. neinfektivni otpad ili otpad čije sakupljanje iodlaganje ne podliježe posebnim zahtjevima za sprečavanja infekcija nosi oznaku 18 01 04).U katalogu otpada kategorije otpada pored klasifikacionog broja od 6 brojeva mogusadržavati i zvjezdicu. Ona stoji iza brojeva i označava otpad koji spada u opasni otpad (npr.oznaka infektivnog otpada je 18 01 03*; Tabela 2).Oštrice su oštri instrumenti navedeni u kategoriji 18 01 01 (izuzev 18 01 03) i 18 02 01(izuzev 18 02 02) u katalogu otpada. To su igle, lancete, skalpeli i ostali oštri predmeti kojimogu izazvati ubod ili posjekotinu i prouzrokovati infekcije.Veoma infektivan otpad je otpad čije sakupljanje i odlaganje podliježe posebnim zahtjevimazbog sprečavanja infekcije, naveden u kategorijama 18 01 03* i 18 02 02 * u katalogu otpada.To je otpad iz mikrobiološkoih laboratorija, materijal i pribor koji je došao u dodir s krvlju iliizlučevinama infektivnih bolesnika ili je upotrijebljen pri hirurškim zahvatima, previjanjurana i obdukcijama, otpad iz odjela za dijalizu, zavojni materijal sa vidljivim prisustvom krvi,neprepoznatljivo tkivo (kiretirano), zubi, rukavice i drugi pribor za jednokratnu uporabu,otpad koji je došao u dodir s pokusnim životinjama, itd. Veoma infektivni otpad zahtijevatoplotnu ili hemijsku sterilizaciju u području gdje se otpad proizvodi, prije nego što sepomiješa sa ostalim infektivnim otpadom.Ostali infektivni i potencijalno infektivni otpad je otpad naveden u kategorijama 18 01 02* i18 01 04* u katalogu optada. To su dijelovi ljudskog tijela i organi, vrećice i konzerve krvi(osim 18 01 03) i otpad čije sakupljanje i odlaganje nije podvrgnuto specijalnim zahtjevimaradi prevencije infekcije (npr. zavoji od gipsa, posteljina, odjeća za jednokratnu primjenu,platno, pelene.Farmaceutski otpad je otpad naveden u kategorijama 18 01 09* i 18 02 08* u katalogu otpada.To je otpad koji je nastao u proizvodnji lijekova, lijekovi i hemikalije koji su vraćeni s odjelagdje su bili proliveni, rasipani, pripremljeni a neupotrebljeni i lijekovi sa isteklim rokomupotrebe, ili se trebaju baciti iz bilo kojeg razloga.Genotoksični otpad je naveden u kategorijama 18 01 0 8 * i 18 02 07* u katalogu otpada. Toje veoma opasan otpad sa mutagenim, teratogenim i kancerogenim svojstvima (citostatici kojise koriste u hemodijalizi i imaju sposobnost da ubijaju ili sprečavaju rast živih ćelija, ekskretipacijenata tretiranih citostaticima, hemikalije i radioaktivni materijal).Amalgamski otpad iz stomatološke prakse je naveden u kategoriji 18 01 10 * u kataloguotpada. To je neupotrebljeni amalgam, otpad prilikom popravki plombi, izvađeni plombiranizubi.Opasni hemijski otpad je otpad naveden u kategorijama 18 01 06 * i 18 02 05 * u kataloguotpada i to su hemikalije koje se sastoje od ili sadrže opasne materije. Mogu biti veomatoksične, korozivne, zapaljive i eksplozivne (otpad koji sadrži teške metale: foto-fiksir, fotopapir,slomljeni živini tenziometri, toplomjeri, iskorištene baterije sa Cd, itd.12

Ostali hemijski otpad je naveden u kategorijama 18 01 07 i 18 02 06 u katalogu otpada. To suodbačene čvrste, tečne i gasovite hemikalije koje ne spadaju u kategoriju 18 01 06, a koje seupotrebljavaju pri medicinskim, dijagnostičkim ili eksperimentalnim postupcima, čišćenju idezinfekciji (Anonymous, 2005).Medicinski otpadKliničkiNekliničkiInertni otpadOpasni otpadInertni otpadOpasni otpadPatološki Infektivni Farmaceutski HemijskiOštri predmeti Aerosoli Posude pod pritiskomSlika 2. Klasifikacija medicinskog otpada Svjetske zdravstvene organizacijeOsim klasifikacije u skladu sa Direktivom 75/442/EEC, u procesu zbrinjavanja opasnogmedicinskog otpada se koristi i klasifikacija medicinskog otpada Svjetske zdravstveneorganizacije (WHO; Slika 2). Odnosi se na podjelu medicinskog opasnog u 5 kategorija nasljedeći način: grupa A: prepoznatljiva ljudska tkiva, krv, životinjski leševi i tkiva izveterinarskih centara, bolnica i laboratorija, zaprljane hirurške obloge, brisevi i ostali sličanzaprljani otpad, ostali otpadni materijali kao npr. otpad od infektivnih oboljenja (1); grupa B:odbačene šprice, igle, kertridži/ punjenja, polomljena staklena oprema i drugi kontaminiranioštri instrumenti i predmeti (2); grupa C: mikrobiološke kulture i potencionalno zarazan otpadsa odjela patologije i ostalih zdravstvenih i istraživačkih laboratorija (3); grupa D: lijekovi iostali farmaceutski proizvodi (4); grupa E: otpad koji sadrži radioaktivne supstance tj. otpadkontaminiran radionuklidima iz radioterapije i laboratorijskih istraživanja i za njega seprimjenjuju posebni propisi (5). Ova klasifikacija je također uvrštena u BiH zakonodavstvo omedicinskom otpadu (Anonymous, 2005; Anonymous, 2008; Obradović, 2009).2.2.3. Aspekti sigurnosti i zdravlja koji se odnose na medicinski otpadU ukupnom zagađenju okoliša medicinski otpad ne zauzima veliki dio, ali je on potencijalnomeđu najopasnijim vrstama otpada, jer može da dovede do infekcija i trovanja. Zagađenjekoje dolazi iz zdravstvenih ustanova može da bude veoma opasno za zdravlje i ekosistem ukojem se taj otpad skladišti. Neadekvatno upravljanje opasnim medicinskim otpadom, počevod rukovanja unutar ustanova koje pružaju medicinske i veterinarske usluge pa do konačnogzbrinjavanja, predstavlja veoma visok rizik, kako za zdravlje osoblja koje s njim rukuje,pacijenata, tako i uopšte za okoliš (Anonymous, 2000).U postupku rukovanja medicinskim otpadom, medicinski i nemedicinski uposlenici, izloženisu riziku i to prvenstveno od povređivanja ukoliko upotrebljeni oštri predmeti nisubezbjedno upakovani. Svjetska zdravstvena organizacija procijenjuje da se zbogneadekvatnog rukovanja medicinskim otpadom, godišnje u svijetu zarazi hepatitisom B, C iHIV oko 20 miliona osoba. Tom riziku su izloženi i oni koji pretražuju otpad u kontejnerima ina deponijama. Stanovništvo može biti izloženo riziku od medicinskog otpada na direktan i13

indirektan način, različitim putevima kontaminacije: inhalacijom, penetracijom kroz kožu iingestijom.Smatra se da je oko 80% otpada proizvedenog u bolnicama ustvari infektivni otpad. Rizici odopasnog medicinskog otpada su: infektivne bolesti (AIDS, virusni hepatitis B i C, crijevneinfekcije, respiratorne infekcije, infekcije krvi, kožne infekcije); efekti radioaktivnih supstanci(kancerogeni, mutageni, teratogeni, otrovi reproduktivnog zdravlja); otrovanja iliintoksikacija (Tabela 3) (Sepkowitz i Eisenberg, 2005; Stone i sar., 2004). Sve osobe kojemogu doći u kontakt sa medicinskim otpadom izložene su potencijalnom riziku po zdravlje ito: medicinsko i nemedicinsko osoblje zdravstvenih ustanova, pacijenti u i van zdravstvenihustanova i njihovi posjetioci, uposleni u komunalnim preduzećima koji rukuju i prevozeotpad, uposleni na deponijama, uključujući one koji pretražuju otpad, stanovništvo, a posebnodjeca ukoliko se igraju sa predmetima koji se mogu naći u otpadu van zdravstvenih ustanova.Uvođenjem i implementacijom adekvatnih procedura za minimiziranje rizika od medicinskogotpada u prvom redu štiti se zdravlje stanovništva i smanjuje negativan uticaj na okoliš. Prvikorak u sistemu menadžmenta je da se identifikuju potencijalni rizici. Mogući puteviprenošenja bolesti su: direktni kontakt, kontakt sa vektorima (muhe, insekti, poljski miševi,pacovi, psi, mačke), aerobna transmisija, zagađena voda i zagađen okoliš.Tabela 3. Vrsta medicinskog otpada, način infekcije i bolesti uzrokovane neadekvatnim upravljanjemmedicinskim otpadomVrste otpada Način infekcije BolestiFecesSputum, prašinaKrv, tjelesnetekućineGnojFekalno oralne crijevne,hrana, voda, insekti,zagađene rukeRespiratorne- kapljične,udisanjemSistemi za infuziju,transfuziju, povredekože i sluzokože, svježezagađen otpadKontakt s hranomSalmonellosis, shigelosis (dizenterija),hepatitis A, entrokolitisi (virusni ibakterijski), parazitna oboljenjaTuberculosis (Tbc), virusne i bakterijskepneumonijeVirus humane imunodeficijecije (HIV),bolest stečene imunodeficijencije(AIDS), hepatitisi virus hepatitisa VHB,VHCkožne infekcije, alimentarne toksikoinfekcijeherpes genitalis, candidiasis, clamidiasis,AIDSGenitalni sekretKontakt sa svježezagađenim otpadomLikvor Šprice, igle, posude Meningitisi (virusni i bakterijski)UrinKontaminirani predmeti,voda, hranaUrinarne infekcijeOštrice, iglePovređivanje, ubodni Hepatitisi: VHB, VHC, HIV, AIDS,incidentipiodermijeNezaštićeni Vektori: muhe, žohari,mješoviti medicinski miševi, pacovi, ptice, Crijevne infekcije, povrede i infekcijeotpadpsi i mačke lutalice14

Pravilno upravljanje medicinskim otpadom bazira se na sljedećim principima: zaštiti ljudskogzdravlja unutar i izvan zdravstvenih ustanova, zaštiti okoliša, promoviranju pravilnogupravljanja okolišem, poštovanju nacionalnih i međunarodnih standarda i poboljšanjuhigijenskih uslova unutar i van zdravstvenih ustanova.2.2.4. Upravljanje medicinskim otpadomSlijedeći principe sistema sveukupnog upravljanja otpadom razvija se sistem upravljanjamedicinskim otpadom koji se zasniva na hijerarhijskom načinu postupanja i to od kontrolemjesta nastanka do mjesta konačne dispozicije. Prioritet je svakako izbjegavanje nastankaotpada. S obzirom da to nije uvijek moguće, otpad je potrebno: sortirati, primjerenopredobraditi, na poseban način transportovati, konačno obraditi i ostatke prikladnodeponovati. Konačna metoda obrade mora biti ona koja će proizvesti najmanji rizik za ljudskozdravlje i okoliš. Provođenje sistema sveukupnog upravljanja otpadom omogućavazbrinjavanje medicinskog otpada s manje finansijskih sredstava jer bi se velike količinemedicinskog otpada mogle zbrinuti u okviru tehnološkog i komunalnog otpada.Otpad zdravstvenih ustanova treba se ravrstavati i sakupljati na mjestu nastanka u ambalažuprilagođenu njegovim svojstvima, količini, načinu skladištenja, prevozu i obradi, tako da sezaštite uposlenici u zdravstvenim ustnovama, uposlenici koji upravljaju otpadom, građani iokoliš. Veoma infektivni otpad zahtjeva toplotnu ili hemijsku sterilizaciju u području gdje seotpad proizvodi prije nego što se isti pomiješa sa ostalim infektivnim otpadom. Opasnimedicinski otpad (oštrice, veoma infektivni otpad, ostali i potencijalno infektivni otpad,farmaceutaki otpad, genotoksični, amalgamski otpad iz stomatološke prakse, opasni hemijskiotpad i ostali hemijski otpad) potrebno je držati u kutijama ili ambalaži na kojoj su jasnonavedene karakteristike i obilježja kategorija otpada i koje pružaju odgovarajuću zaštitu zaosobe iz zdravstvenih ustanova koje stupaju u kontakt prilikom rukovanja navedenomambalažom. Dezinfekcijska sredstva se ne bi trebala odlagati na sanitarnu deponiju i trebao bise transportovati na propisan način. Prije odlaganja morala bi se obraditi inertizacijomodnosno otpad se presuje te mu se dodaje kreč ili cement. Dezinfekcijska sredstva se ne smijuinkapsulirati jer su korozivna. Obrada otpada inkapsulacijom podrazumijeva zatvaranje umetalne ili plastične posude, a otpadu se dodaju plastična pjena, bitumenizirani pijesak,cementna žbuka i/ili glineni materijal) (Axelrod, 1991).Medicinski otpad koji se stvara u zdravstvenim ustanovama prevozi se na unaprijed utvrđenulokaciju u sklopu zdravstvene ustanove prije odlaganja, transporta ili prenosa do ovlašteneosobe za navedene aktivnosti. To mjesto mora biti zatvorena prostorija koja ispunjavajusljedeće uvjete: da je pod nadzorom referenta za upravljanje otpadom, da je dovoljnoprostrana za prijem maksimalno predviđene količine otpada različitih kategorija koje morajubiti razdvojeno skladištene, da je onemogućen fizički pristup neovlaštenim licima ištetočinama i da ima obezbijeđen odgovarajući rashladni odjel za otpad koji zahtijevaskladištenje u hladnim prostorijama. Prostorija ili odlagalište mora biti opremljeno uređajimaza gašenje požara i inertnim absorbirajućim materijalom za lokaliziranje eventualno prosutihtečnosti (hemikalija). Ukoliko konačni tretman medicinskog otpada provodi sama zdravstvena15

ustanova u kojoj otpad nastaje, tretman se provodi u skladu sa uvjetima iz okolinske dozvoleili dozvole za upravljanje otpadom izdate ustanovi (Marinković i sar., 2006).Da bi se izbjegao rizik prenošenja bolesti sa medicinskog otpada, treba uspostaviti mjerepredostrožnosti, kao i provesti obuku ili edukaciju zdravstvenog i drugog osoblja koje rukujeotpadom u smjeru: upoznavanja sa pravilima odlaganja medicinskog otpada, razvrstavanjaotpada prema izvoru i načinu nastanka, sortiranja otpada na mjestu njegovog nastanka,korištenja zaštitne opreme, načina zatvaranja ambalaže (vreća, boca, kontejnera) čim senapune otpadom, pažljivog transporta medicinskog otpada do mjesta odlaganja, ambalažekoja mora biti vidno označena i primjerenog pranja ruku poslije kontakta sa medicinskimotpadom (Obradović, 2009).2.2.5. Ambalaža za opasni medicinski otpadZbrinjavanje medicinskog otpada počinje na odjelima, klinikama, zavodima, laboratorijima,ambulantama, previjalištima, hirurškim salama i drugim dijelovima zdravstvenih ustanova.Na samom mjestu nastanka potrebno je osigurati razvrstavanje i izdvojeno sakupljanje (Slika3). Otpad se razvrstava i sakuplja na mjestu nastanka u ambalažu prilagođenu njegovimsvojstvima, količini, te načinu skladištenja, prevoza i obrađivanja, na način da štiti okoliš ione koji profesionalno rukuju s otpadom. Opći (inertni, neopasan) medicinski otpad koji jesličan komunalnom zbrinjava se kao komunalni otpad, jer ne predstavlja rizik za zdravlje iokoliš.Ambalaža, kao što su plastične vreće, kartonske kutije, posude i kontejneri mora biti izrađenatako da svojim karakteristikama (boja, oblik, veličina) omogućava i olakšava razvrstavanjeopasnog medicinskog otpada na mjestu nastanka. Ambalaža za skladištenje mora bitioznačena natpisom "opasni medicinski otpad", s naznakom o vrsti otpada. Ambalaža imaspecifične oznake: crvena boja za infektivni otpad, crvena s crnim pojasom za patološki, žutaboja za hemijski otpad, zelena za farmaceutski, a crna i plava boja za komunalni otpad.Slika 3. Ambalaža za opasni medicinski otpad16

Posude (ambalaža) za odlaganje medicinskog otpada trebaju biti: nepropusne za tekućine (nepostoji mogućnost ispadanja i/ili prolijevanja njihovog sadržaja), imati poklopce kojionemogućavaju neovlašteno otvaranje posuda i kontejnera pri daljnjem postupanju iliobrađivanju i da pri obrađivanju ne zagađuju okoliš. Oštri predmeti se prikupljaju u posude zaoštre predmete koje moraju biti neprobojne za sadržaj i napravljene tako da je onemogućenoispadanje sadržaja ili ozljeđivanje i prijenos infekcija na osobe koje upotrebljavaju posudu ilirukuju s otpadom. Ambalaža koja se koristi višekratno su posude, kontejneri od metala iplastike koji se mogu adekvatno prati i dezinficirati (Capak, 2001; Marinković i sar., 2006).Neophodno je u zdravstvenim ustanovama koje imaju više od 50 uposlenika formirati timstručnjaka koji se bavi problematikom upravljanja medicinskim otpadom (ili projektomupravljanja medicinskog otpada); uspostaviti dobru evidenciju aktivnosti i planiranihaktivnosti, kao što su: pažljivo planiranje, implementacija zakonskih propisa i internih akata,adekvatno finansiranje i angažman podučenog osoblja. Glavna i odgovorna osoba je direktorzdravstvene ustanove, a tu su i voditelj projekta upravljanja medicinskim otpadom (osobazadužena za zbrinjavanje otpada) i projektni tim. Projektni tim čine: osoba odgovorna zakontrolu infekcija, financijski kontrolor, osoba odgovorna za zbrinjavanje farmaceutskihpripravaka i osoba odgovorna za radioaktivne materijale i radijaciju.2.2.6. Tehnologije zbrinjavanja opasnog medicinskog otpadaZbrinjavanje otpada iz zdravstvenih ustanova predstavlja složen sistem koji podrazumijevanjegovo razvrstavanje na mjestu nastanka, sakupljanje, prevoz, skladištenje i obrađivanje.Inertni medicinski otpad svojim sastavom ne predstavlja direktnu opasnost po zdravlje ljudikoji njime rukuju prilikom prikupljanja, primarnog i sekundarnog skladištenja, te konačnogodlaganja. Ipak, on predstavlja velik problem obzirom na njegov volumen i količinu. Pravilannačin upravljanja tom vrstom otpada podrazumijeva njegovo razvrstavanje na mjestu nastankau specijalizirane kontejnere za papir, staklo, metal i sl.Ranijom analizom i istraživanjem zabilježeno je da se 77,36% otpada iz zdravstvenihustanova odlaže deponije. U tom otpadu je komunalni otpad zastupljen je sa 62,78%. Ta vrstaotpada bila bi adekvatno dispozicirana da je na mjestu nastanka odvojena od potencijalnoinfektivnog otpada. Tako se na lokalnim općinskim deponijama nalaze opasne vrste otpada izzdravstvenih ustanova: lijekovi, materijali za jednokratnu upotrebu, oštri predmeti, podloge ibiološki materijali i dr. Krajnje odredište otpada, nažalost, nije samo deponija, već i rijeke,podzemne vode i more, jer se u kanalizaciju iz medicinskih ustanova godišnje ispušta 8,87%od ukupne količine opasnog medicinskog otpada i raznih hemikalija, pa čak i radioaktivnihkontrasnih sredstava (Pranjić, 2006).Svaka zdravstvena ustanova treba detaljno razraditi način razvrstavanja medicinskog otpada:njegovo inicijalno skladištenje, zatim puteve, način, zadužene osobe i vremenski plansakupljanja otpada, kao i prevoz do mjesta sekundarnog skladištenja, trajanje sekundarnogskladištenja, vođenje evidencije o vrstama i količinama otpada, te njegovo obilježavanje.Opasni medicinski otpad treba proći postupak predobrade prije krajnje dispozicije.Medicinski se otpad sekundarno treba skladištiti u odvojenom, označenom, ograđenom inatkrivenom prostoru, predviđenom samo za tu svrhu, a koji mora biti građevinski prilagođenza lako čišćenje i dezinficiranje.17

Danas postoji veliki broj tehnologija kojima možemo propisno ukloniti opasni medicinskiotpad: incineracija (spaljivanje), dezinfekcija parom, mikrovalna dezinfekcija, i hemijskadezinfekcija. Primjeri njihovih pozitivnih i negativnih strana vidljivi su u Tabeli 4.Tabela 4. Prednosti i nedostaci tehnologija uklanjanja opasnog otpadaTehnologijePREDNOSTINEDOSTACIIncineracijadrastičnaredukcija mase ivolumenaneprepoznatljivoporijeklo nakontretmanaiskorištavanjeotpadne toplinene kontaminiraotpadne vodeotpor javnostivisoke investicijeodređene emisijekroz dimnegasoveviši troškoviodržavanjau budućnostistrožiji propisi oemisijamaDezinfekcijaparomograničenaredukcijavolumenamalainvesticijajednostavnorukovanjejednostavnibiološki testovinepromijenjensastav otpadanepromijenjena masa otpadanije metod zasve vrsteotpadaefikasnost nije100%emisije u zrak iu otpadne vodeMikrovalnadezinfekcijaredukcijavolumenaneprepoznatljivoporijeklo nakontretmanane kontaminiraotpadne vodevisoke investicijenije metod za svevrste otpadapotencijalnakontaminacijauređaja zausitnjavanje-emisija u zrakHemijskadezinfekcijaredukcijavolumenaneprepoznatljivo porijeklonakon tretmanabrz postupakdeodorizacijaotpadanije metod zasve vrste otpadanepromijenjenamasa otpadavisoki troškoviza hemikalijeefikasnost nije100%- emisija u zrakNisko temperaturne tehnologije (95-180°C) čini parna i suha dezinfekcija (dezinfekcija paromili vrućim zrakom). Provodi se u autoklavima i mikrovalnim uređajima pod uslovom da neprodukuje hemijske reakcije.Srednje temperaturne tehnologije (180-370°C) postoje, ali još nisu komercijalno primjenjive.Visoko temperaturni procesi (540-800°C), obrada otpada pri visokim pritiscima itemperaturama se odvija procesom pirolize i potpune razgradnja materije.Infektivni otpad treba biti sakupljen u posebnu ambalažu koja svojim karakteristikama (boja,oblik, veličina) omogućava i olakšava njegovo razvrstavanje, transport i obradu. Otpad se smjesta inicijalnog skladištenja transportuje odgovarajućim prevoznim sredstvima do mjestasekundarnog skladištenja. Putevi sakupljanja i prevoza otpada moraju biti predviđeni i18

pokazuje sljedeći primjer. Više od 4 godine u središtu Bihaća, u dvorištu tvornice namještaja,bilo je smješteno 390 buradi napunjenih opasnim farmaceutskim otpadom. Uposlenicitvornice i danas govore o nevjerovatnom smradu iz tih buradi, tako žestokom da im se nijemoglo prići. Burad su izmještena s te lokacije, ali se ne zna gdje. Jedino što se zna je da nisuotpremljena na mjesto gdje bi se mogla uništiti jer takvog mjesta nema u BiH. Ima mnogoovakvih primjera u našoj zemlji.Radioaktivni otpad se odvaja, skladišti, obrađuje i odlaže prema propisanim internacionalnimpravilima. Prekogranični promet opasnog medicinskog otpada reguliran je Baselskomkonvencijom i ne postoje bitne razlike za tu vrstu opasnog otpada u odnosu na ostale vrste.Prema Baselskoj konvenciji ta vrsta otpada obilježava se oznakom Y1. Radioaktivni otpad seodlaže u bačve na kojima se, na za to predviđenoj naljepnici, napišu svi potrebni podaci okojoj se vrsti otpada radi, na kojem je mjestu nastao, tko ga je preuzeo i slično. Naljepnica se,uz prateći list, ne smije izgubiti do konačnog odlaganja. Radioaktivni otpad se u skladištuzadržava do 40 dana. Za to vrijeme mu se početna radioaktivnost smanji do određenog nivoa.Visoko radioaktivni medicinski otpad se ukopava u geološke formacije, a nisko radioaktivniotpad se može izolirati, te sačekati da radioaktivnost prođe, te ga nakon toga odložiti.2.2.7. Značaj odgovornog upravljanja otpadomNeadekvatno upravljanje opasnim medicinskim otpadom, počev od rukovanja unutarzdravstvenih ustanova pa do konačnog zbrinjavanja, predstavlja veoma visok rizik, kako zazdravlje svih osoba koje mogu doći u kontakt s njim, tako i uopće za okoliš. Zbrinjavanjeotpada iz zdravstvenih ustanova predstavlja složen sistem i njegovo ostvarivanje zavisi odniza uslova u smislu njegovog razvrstavanja na mjestu nastanka, sakupljanja, prevoza,skladištenja i obrađivanja kao i o saradnji svih zainteresiranih strana.Upravljanje medicinskim otpadom zadaća je tima stručnjaka koji se bave tom problematikom.Osnovni zadaci su: dobra administracija i administracija posla, pažljivo planiranje, uređenizakonski propisi, adekvatno finansiranje i angažman obučenog osoblja. Glavna i odgovornaosoba za adekvatno zbrinjavanje odnosno upravljanje otpadom je direktor bolnice ili drugezdravstvene ustanove, voditelj projekta čini osoba zadužena za zbrinjavanje otpada. Projektnitim ustanove čine: direktor, voditelj projekta, osoba nadležna za kontrolu infekcija, finasijskikontrolor, osoba nadležna za zbrinjavanje farmaceutskih sredstava i osoba nadležna zaradijaciju. Direktor je odgovoran za uspostavu tima, podjelu odgovornosti, novčana sredstva,imenuje voditelja projekta i članove tima, određuje postupke praćenja i kontrole, osiguravaobučavanje, kontrolu nastajanja, sakupljanja, zbrinjavanja otpada i finansijska sredstva.Zbrinjavanje medicinskog otpada podrazumijeva niz postupaka među kojima je tek posljednjikorak sistem konačnog uklanjanja njegovih opasnih svojstava. Sistem zbrinjavanja čine:zakonodavstvo (terminologija/ kategorizacija), provođenje zakonskih odredbi, postupanje iprevoz, odgovarajući pogoni i uređaji za sterilizaciju ili spaljivanje, odlaganje ostataka nakonodgovarajuće obrade, te SVJESNOST I ZNANJE O PROBLEMU svih predstavnika vlasti,menadžmenta i svih uposlenika zdravstvenih ustanova, uposlenika koji rukuju otpadom i20

građanstva. Važno je kontinuirano provođenje obuka i drugih vidova edukacija, te javnozagovaranje u cilju unapređenja sigurnosti okoliša i zdravlja.Zakonska regulativa obuhvata zakone, pravilnike, preporuke i standarde, kao i davanje licenciza obavljanje određenih djelatnosti u sistemu zbrinjavanja medicinskog otpada. Raznolikostzakonodavstva u različitim zemljama očituje se i u izboru načina obrade. Odluka pojedinezemlje o izboru načina obrade opasnog medicinskog otpada svakako se temelji na njenimzakonima. Tako se npr. u Italiji sav opasni medicinski otpad spaljuje, bez obzira je li prijetoga steriliziran. U većini europskih zemalja izričito je zabranjeno odlagati opasni medicinskiotpad na odlagališta bez prethodne obrade. Ako se pri upravljanju otpadom iz zdravstvenihustanova udovoljava svemu što je preporučeno, problem definitivnog zbrinjavanja opasnogmedicinskog otpada bit će znatno olakšan, a rizik za uposlenike zdravstvenih ustanova, kao ipacijente mnogo manji. Istovremeno, spriječilo bi se onečišćenje bolničkog okoliša, tj.mogućnost širenja intrahospitalnih infekcija uzrokovanih sve otpornijim biološkimuzročnicima na poznate antibiotike, odnosno smanjila bi se potencijalna opasnost za okoliš,životinje i ljude koji mogu, posredno ili neposredno, doći u kontakt s tom vrstom otpada usvome životnom okruženju (Marinković i sar., 2005).Odlaganje medicinskog otpada se ne smije vršiti na nekontroliran način u okoliš, jer možeimati direktan negativan efekat na zemljište i podzemne vode. Na Slici 4. prikazane su relacijeizmeđu uzroka i posljedica neadekvatnog upravljanja medicinskim otpadom.Slika 4. Posljedice upravljanja medicinskim otpadom u uslovima slabosti i neadekvatnog rukovanja21

2.3. Postupanje s medicinskim otpadom u Bosni i HercegoviniU Bosni i Hercegovini (BiH) su rađene preliminarne procjene količina medicinskog otpadakoji nastaje u zdravstvenim ustanovama, a prema standardima WHO. Prema timpreliminarnim procjenama u BiH godišnje nastaje između 10 000– 15 000 tona medicinskogotpada (bez starih zaliha). Procjenjuje se da 10% te količine otpada čini potencijalnoinfektivni otpad. Prema njemačkom iskustvu medicinski otpad ima, pri ispravnom postupanjuu zdravstvenim ustanovama, sljedeću strukturu: otpad sličan komunalnom otpadu- 86.8%;potencijalno infektivni (farmaceutski) otpad- 7,3%; radioaktivni otpad- 1,4%; ostali opasnihotpad (hemijski)- 1,2%; iskoristivi otpad (papir)- 3,3%. Novija su istraživanja pokazala daopasni bolnički otpad čini 0,3% od ukupno nastalog otpada u nekoj društvenoj zajednici.Procjene količina opasnog medicinskog otpada razlikuju se ovisno o klasifikaciji u pojedinojdržavi. Zbog toga postoje velike razlike pa se količine kreću od 3% u Njemačkoj do 68% uVelikoj Britaniji (Pranjić, 2006).Na temelju Zakona o otpadu određuju se obaveze i odgovornosti pravnih i fizičkih osoba opostupanju s otpadom. Tako su i zdravstvene ustanove kao proizvođači opasnog otpada dužnezbrinuti otpad na ekološki prihvatljiv način. Složenost i opasnost otpada koji nastaje uzdravstvenim ustanovama zahtijeva složeno upravljanje otpadom, kako unutar zdravstveneustanove tako i van nje. Na osnovu razvoja savremenih sistema upravljanja otpadom razvijenje sistem upravljanja otpadom u zdravstvenim ustanovama, a zasniva se na sljedećimprioritetima: nadzor toka otpada; izbjegavanje nastanka otpada tj. smanjenje potencijalaotpada; izdvojeno sakupljanje raznih vrsta otpada; vrednovanje otpada, uključujući energetskoiskorištavanje; kontrolirana obrada otpada; deponiranje obrađenih i iskorištenih ostataka. Utom smislu nužno je za sve količine farmaceutskog, hemijskog i ostalog opasnog otpadauvesti strogi nadzor i evidenciju od mjesta nastanka do konačne dispozicije. To zahtijevaprovođenje strogih procedura na samom mjestu nastanka (npr. bolesnička soba, ordinacija,laboratorij i dr.). Na taj će se način problem upravljanja otpadom u zdravstvenim ustanovamasmanjiti na problem zbrinjavanja infektivnog otpada. U svakoj zdravstvenoj ustanovi trebapostojati organizirano i kontrolirano djelovanje u pogledu izbjegavanja nastanka, smanjivanjakoličina i opasnih svojstava otpada te izdvojenog sakupljanja otpada.Kao jedno od najrazvijenijih područja u BiH, sjeveroistočna BiH, prednjači u proizvodnjimedicinskog otpada. U poređenju sa ostalim zemljama u regionu, ovo nije velika količina, aliproblem predstavlja neadekvatno odlaganje ovog otpada i nepoštivanje zakona koji tretirajuovu oblast. Godišnje se u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) po glavi stanovnikaproizvede 270 kg otpada. Otpad se prikuplja neselektivno, pa se često u komunalnom otpadunalaze i pojedine kategorije industrijskog, medicinskog i drugih vrsta otpada. Na teritorijiFBiH nalazi se oko 2000 lokacija takozvanih nekontroliranih “divljih“ deponija, a najviše uZeničko- dobojskom i Tuzlanskom kantonu. Ukupna godišnja proizvodnja otpada izzdravstvenih ustanova u FBiH iznosi 2,2 kg po osobi (kg/osobi) ili 5 000 tona godišnje (t/g),od čega je oko 50% opasni medicinski otpad. Ukupna proizvodnja otpada iz veterinarskihustanova je 20 t/g. Otpad iz zdravstvenih i veterinarskih ustanova se uglavnom prikuplja bezrazdvajanja na izvoru, te se najčešće miješa sa komunalnim otpadom. Na sanitarnu deponiju22

se odlaže 18% otpada iz zdravstvenih ustanova i 12% otpada iz veterinarskih ustanova uFBiH, 0,5 % otpada se inkapsulira i/ili izvozi na neškodljivo zbrinjavanje, dok se ostali nastaliotpad odlaže neadekvatno i uglavnom zajedno sa komunalnim otpadom (Anonymous, 2008).Samo u nekim ustanovama se upotrijebljene igle odvajaju i odlažu u prazne plastične ilistaklene infuzione boce. Ostali dio infektivnog materijala (upotrijebljene šprice, sistemi zainfuziju i transfuziju, urinarne kese, gaze i drugo) najčešće se ubacuju u otvorene i nerijetkozahrđale kante. Često se sabirne kante sa pojedinih bolničkih odjeljenja i drugih zdravstvenihustanova iznose ručno do prizemlja, a potom kolicima transportuju do mjesta za centralnudispoziciju otpada, koje nije ni ograđeno ni obezbjeđeno. Prethodno se ne odvaja komunalniod opasnog otpada, a poslije ga razvlače mačke i psi lutalice. Infektivni otpad se nedezinfikuje na odjeljenjima ili službama, a izuzetak čini laboratorijski otpad, koji seautoklavira. Spaljivanje patološkog otpada (amputirani organi) obavlja se obično dva putamjesečno u spalionici.Sistemski, dugogodišnji nemar i minimalno ulaganje u oblast upravljanja otpadom stvorili suvrlo lošu ukupnu sliku okoliša, ali i proizveli cijeli niz crnih tačaka na kojima sunekontrolirano odložene veće količine otpada koje direktno ugrožavaju život i zdravlje ljudi.Količina otpada svakodnevno raste, a postojeća infrastruktura koja bi taj otpad trebala zbrinutinepotpuna je (Herceg i Lukić, 2009). Čak je i laičkoj javnosti poznato šta ostaje u bolnicama iordinacijama poslije medicinskih zahvata. U nedostatku znanja i obuke, plana zbrinjavanja iodgovarajućih postrojenja za uništavanje medicinskog otpada, zdravstvene ustanove u Bosni iHercegovini se snalaze na različite načine u vezi sa skladištenjem otpada. Problem je što se smedicinskim otpadom najčešce postupa kao sa klasičnim otpadom, ali ne kao opasnim. On seiz zdravstvenih ustanova bez posebnih oznaka odvozi vozilima komunalnog preduzećazajedno sa ostalim komunalnim otpadom i odlaže na gradsku deponiju bez prethodnogtretmana. Veliki dio medicinskog otpada završava u običnim kontejnerima bez termičkeobrade infektivnog otpada ili se patološki otpad ne spaljuje na propisan način i u adekvatnimspalionicama. Osim gaza i zavoja natopljenih krvlju i gnojem, tu se mogu otkritikontaminirane igle, lijekovi i druga farmaceutska sredstva kojima je prošao rok upotrebe.Veliki problem takođe predstavlja odlaganja amputiranih dijelova tijela i posteljica porodiljaod mrtvorodjenih beba (Mujović- Zornić, 2005; Pranjić, 2006).Postupanje s medicinskim otpadom je za svaku zemlju važan segment zdravstvene djelatnosti,ali je u isto vrijeme propisno uništavanje tog otpada skupo i zato često problematično.2.4. Zakonodavna kontrola2.4.1. Zakonski okvir upravljanja medicinskom otpadom u BiHEuropska Unija (EU) kao interesna zajednica donijela je veliki broj zakona i direktiva kojiopisuju i utvrđuju stanje upravljanja otpadom. Osnovu čine Temeljne direktive upravljanjaotpadom koje sadrže strategiju i mjere vezane za smanjenje i recikliranje pojedinih vrstaotpada, odlaganje, vrste odlagališta i kontrolu odlaganja. Upravljanje medicinskim otpadom,23

koji po svojim osobinama može biti opasan i/ili inertan, u BiH je regulirano entitetskim ikantonalnim Zakonima i podzakonskim aktima.Neka pravna akta koja regulišu ovu oblast u Republici Srpskoj (RS) su: Zakon o zaštitiživotne sredine (Sl. Glasnik RS 53/02), Zakon o upravljanju otpadom (Sl. Glasnik RS 53/02),Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Sl. Glasnik RS 18/99), Zakon o lijekovima (Sl. Glasnik RS19/01), Pravilnik o upravljanju medicinskim otpadom (Sl. Glasnik RS 90/06), Pravilnik okategorijama otpada, karakteristikama koje ga svrstavaju u opasni otpad, djelatnostimapovrata komponenti i odlaganja otpada (Sl. Glasnik RS 39/05), Pravilnik o kategorijamaotpada sa katalogom (Sl. Glasnik RS 39/05), Pravilnik o transportu opasnog otpada (Sl.Glasnik RS 86/05), Pravilnik o vrstama otpada i djelatnostima u oblastima upravljanjaotpadom za koje je potrebna dozvola (Sl. Glasnik RS 39/05), Pravilnik o sadržaju planaprilagođavanja za postojeća postrojenja i uređaje za djelatnosti upravljanja otpadom iaktivnostima koje preuzima nadležni organ (Sl. Glasnik RS 39/05) i Pravilnik o uslovima zarad postrojenja za spaljivanje otpada (Sl. Glasnik RS 39/05).Zakonodavstvo upravljanja otpadom u FBiH čine: Zakon o zaštiti okoliša (Sl. novine FBiH33/03), Zakon o upravljanju otpadom (Sl. novine FBiH 33/03), Pravilnik koji određujepostupanje sa opasnim otpadom koji se ne nalazi na listi otpada ili čiji je sadržaj nepoznat (Sl.novine FBiH 33/03), Pravilnik o upravljanju medicinskim otpadom (Sl. novine FBiH 77/08),Pravilnik o kategorijama otpada sa listama (Sl. novine FBiH 9/05), Pravilnik o potrebnimuvjetima za prenos obaveza sa proizvođača i prodavača na operatera sistema za prikupljanjeotpada (Sl. novine FBiH 9/05), Pravilnik o sadržaju plana prilagođavanja upravljanja otpadomza postojeća postrojenja za tretman ili odlaganje otpada i aktivnostima koje preduzimanadležni organ (Sl. novine FBiH 9/05), Pravilnik koji određuje postupanje sa opasnimotpadom koji se ne nalazi na listi otpada ili čiji je sadržaj nepoznat, Pravilnik o upravljanjuambalažom i ambalažnim otpadom, Pravilnik o obrascu, sadržaju i postupku obavještavanja ovažnim karakteristikama proizvoda i ambalaže od strane proizvođača (Sl. novine FBiH 8/08),Uredba koja reguliše obavezu izvještavanja operatora i proizvođača otpada o sprovođenjuprograma nadzora, monitoringa i vođenja evidencije prema uvjetima iz dozvole (Sl. novineFBiH 31/06), Uredba o finansijskim garancijama kojima se može osigurati prekograničnipromet otpada (Sl. novine FBiH 41/05).2.4.1.1. Zakon o upravljanju otpadomZakon o upravljanju otpadom (Sl. novine FBiH, 33/03 i Sl. Glasnik RS 53/02) predstavljapravni okvir za uspostavu sistema upravljanja svim vrstama otpada. Zakonom se posebnouređuju: pojmovi, definicije i osnovna načela, kategorije, vrste i liste otpada, postupciupravljanja otpadom, načela upravljanja otpadom, planiranje upravljanja otpadom, podjelanadležnosti između federacije i kantona u upravljanju otpadom, izdavanje dozvola zaaktivnosti tretmana i odlaganja otpada, odgovornost u upravljanju otpadom i postupanje uslučaju vangraničnog prometa otpada. U članu 4 Zakona o upravljanju otpadom otpad jedefinidsan kao sve materije ili predmeti koje vlasnik odlaže, namjerava odložiti ili se traži dabudu odložene u skladu sa jednom ili više kategorija otpada navedenoj u listi otpada i24

utvrđenoj u provedbenom propisu. Osnovna načela upravljanja otpadom su definisanaČlanom 5, Zakona o upravljanju otpadom i glase: prevencija - izbjegavanje nastajanja otpadaili smanjivanje količine i štetnosti nastalog otpada da bi se smanjio rizik po zdravlje ljudi iokoliš i da bi se izbjegla okolinska degradacija; mjere opreznosti ili sprečavanje opasnosti ilišteta po okoliš koju prouzrokuje otpad, preduzimanje mjera, čak iako nije na raspolaganjupotpuna naučna podloga; odgovornost proizvođača otpada koji je odgovoran za odabirnajprihvatljivijeg okolinskog rješenja prema karakteristikama proizvoda i tehnologijiproizvodnje, uključujući životni ciklus proizvoda i korištenje najadekvatnije raspoloživetehnologije; princip zagađivač plaća odnosno proizvođač ili vlasnik otpada snosi sve troškoveprevencije, tretmana odlaganja otpada, uključujući i brigu nakon upotrebe i monitoring,proizvođač otpada je i finansijski odgovoran za preventivne i sanacione mjere zbog šteta pookoliš koje je prouzrokovao ili će ih najvjerovatnije prouzrokovati; blizina ili tretman iliodlaganje otpada treba se vršiti u najbližem adekvatnom postrojenju ili lokaciji, uzimajući uobzir okolinsku i ekonomsku profitabilnost, regionalnost - razvoj tretmana otpada i izgradnjaobjekata za njegovo odlaganje treba se vršiti na način da pokriva potrebe regiona i omogućavasamoodrživost izgrađenih objekata. U planiranju upravljanja otpadom nadležni organi dužnisu izraditi planove za upravljanje otpadom koji će obuhvatiti: vrstu, količinu i porijeklootpada koji se proizvodi i koji se treba tretirati ili odložiti; ciljeve upravljanja otpadom; općetehničke zahteve za upravljanja otpadom i uređaje unutar područja na kojima se nalaze;raspoloživ i podesan tretman, mjesta odlaganja i uređaje unutar određene teritorije; specijalneugovore za tretman ili odlaganje otpada za veći broj općina; specijalne ugovore za pojedinevrste otpada, kao što je opasni otpad, tečni otpad i ambalažni otpad. Zakon sadrži strateškeciljeve sa razrađenim prioritetima u upravljanju otpadom i pojedinim aktivnostima koje setrebaju preduzeti, listu mjera koje se trebaju preduzeti i procjenu troškova za izvršavanjezadataka u upravljanju otpadom. U Zakonu o upravljanju otpadom, Članom 11 regulisane sunadležnosti Federalnih ministarstava, a Članom 24 definišu se obaveze proizvođača i vlasnikaotpada.2.4.1.2. Zakon o zaštiti okoliša/ Zakon o zaštiti životne sredineZakon o zaštiti okoliša/ Zakon o zaštiti životne sredine (Sl. novine FBiH 33/03 i Sl. GlasnikRS 53/02) navodi obaveze za pogone i postrojenja u radu, o racionalizaciji i izbjegavanjuprodukcije otpada, o minimizaciji stvaranja otpada i mogućnosti reciklaže i ponovneupotrebe. Ukoliko se opasni medicinski otpad deponuje, mora se voditi računa o zagađenjuokoliša.2.4.1.3. Pravilnik o upravljanju medicinskim otpadomPravilnikom o upravljanju medicinskim otpadom (Sl. novine FBiH 77/08 i Sl. Glasnik RS90/06) uređuju se opći principi za upravljanje otpadom, te planiranje upravljanja medicinskimotpadom. Utvrđuje se formiranje odbora za upravljanje otpadom i prenos otpada na treće lice.Utemeljuje se sistem planiranja tretmana medicinskog otpada i upravljanja medicinskimotpadom u cilju smanjenja rizika po uposlenike zdravstvenih ustanova, uposlenike naupravljanju otpadom, širu javnost i okoliš. Upravljanje medicinskim otpadom vrši se na25

osnovu Plana upravljanja medicinskim otpadom. Zdravstvena ustanova dužna je donijeti Planupravljanja medicinskim otpadom u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovogPravilnika. Definišu se obaveze referenta i odbora za upravljanje otpadom. Vrste medicinskogotpada koje se obavezno razdvajaju od općeg otpada od momenta kad se proizvedu domomenta kad se proslijede ovlaštenom licu za prevoz, odlaganje, tretman ili obnavljanjemedicinskog otpada, su: oštrice, veoma infektivan otpad, ostali infektivni i potencijalnoinfektivni otpad, farmacuetski otpad, genotoksični otpad, amalgamski otpad iz stomatološkeprakse, opasni hemijski otpad i ostali hemijski otpad. Veoma infektivni otpad zahtjevatoplotnu ili hemijsku sterilizaciju u području gdje se otpad proizvodi prije nego što se istipomješa sa ostalim infektivnim otpadom Navedene kategorije medicinskog otpada potrebnoje držati u kutijama ili ambalaži na kojoj su jasno navedene karakteristike i obilježjakategorija i koje pružaju odgovarajuću zaštitu za osobe iz medicinskih ustanova koje stupajuu kontakt prilikom rukovanja navedenom ambalažom. Medicinski otpad koji se stvara uzdravstvenim ustanovama prevozi se na unaprijed utvrđenu lokaciju u sklopu zdravstveneustanove prije odlaganja, transporta ili prenosa do ovlaštene osobe za navedene aktivnosti.Pomenuta lokacija mora biti zatvorena prostorija koja ispunjavaju sljedeće uvjete: da je podnadzorom referenta za upravljanje otpadom; da je dovoljno prostrana za prijem maksimalnopredviđene količine otpada različitih kategorija koje moraju biti razdvojeno skladištene; da jeonemogućen fizički pristup neovlaštenim licima i štetočinama; da ima obezbijeđenodgovarajući rashladni odjel za otpad koji zahtijeva skladištenje u hladnim prostorijama; daje opremljena uređajima za gašenje požara i inertnim absorbirajućim materijalom zalokaliziranje eventualno prosutih tečnosti (hemikalija). Ukoliko konačni tretman medicinskogotpada provodi sama zdravstvena ustanova u kojoj otpad nastaje, tretman se provodi u skladusa uvjetima iz okolinske dozvole ili dozvole za upravljanje otpadom izdate ustanovi.Proizvođač ili vlasnik medicinskog otpada predaje otpad licu koje ima pribavljenu dozvoluza upravljanje otpadom ili okolinsku dozvolu. Infektivni otpad se odlaže u crvenu burad, aostali medicinski otpad iz čl.10 pakuje se u žutu burad. Crvena burad sa infektivnim ieventualno biološkim otpadom moraju biti u minusnom režimu. Na buradima je jasno istaknutznak opasnosti i imaju natpis “INFEKTIVNI OTPAD”. Rukovodilac zdravstvene ustanovedužan je da obezbijedi da se lijekovi nabavljaju putem ugovora kojim se dozvoljava povratlijekova sa isteklim rokom upotrebe proizvođaču ili dostavljaču. Način i postupak nabavljanjai povrata lijekova i sadržaj ugovora regulisat će se posebnim zakonom.2.4.2. Direktive EUEuropska Unija uređuju upravljanje otpadom direktivama: Direktiva o otpadu (2006/11/EZ),Direktiva o odlagalištu otpada (1999/31/EZ), Direktiva o opasnom otpadu (91/698/EEZ,izmijenjena Direktivom 94/31/EEZ i Uredbom 166/2006), Direktivom 91/692/EEZ iUredbom EZ 807/2003). Temelji politike upravljanja otpadom u EU sadržani su u RezolucijiVijeća Europe o strategiji upravljanja otpadom (97/C76/01) koja se temelji na Okvirnojdirektivi o otpadu (74/442/EEC) i ostalim propisima o upravljanju otpadom u EU. Utvrđenoje pet osnovnih načela:1. hijerarhija upravljanja otpadom,26

2. samoodrživost postrojenja za odlaganje uključujući i reciklažna dvorišta,3. najbolja raspoloživa tehnologija,4. udaljenost odlagališta otpada,5. odgovornost proizvođača otpada.Uz navedena, nastoje se ostvariti i sljedeća načela: zajednička definicija otpada u svimdržavama članicama, definicija otpada iz Člana 1a. Okvirne direktive o otpadu obavezna je zasve države članice i primjenjuje se na sav otpad bez obzira je li on namijenjen odlaganju iliponovnoj upotrebi. Uz to, lista otpada iz Europske liste otpada (ranije: Europski katalogotpada) pruža zajedničku terminologiju za različite vrste otpada. EU Direktive potiču čistijeproizvodnje i upotrebu ekološki čistih proizvoda. Regulisanje prometa otpadompodrazumijeva da je potrebno propisati i uspostaviti sistem kontrole i nadzora nadprekograničnim prometom otpada uz obavezu država članica EU na uspostavu nacionalnogsistema za nadzor i kontrolu, kako bi se osigurao visoki stepen zaštite okoliša i ljudskogzdravlja te osiguralo provođenje načela o upravljanju otpadom propisanih Direktivom ootpadu 75/442/EEZ.Posebnu pažnju posvećuje potreba značajnog poboljšavanja provođenju postojećih mjeradržava članica. Kako su lokalne vlasti često upravo one koje nose teret provođenja zahtjevazakonodavstva EU-e o otpadu, EU komisija namjerava poboljšati njihovu uključenost upripremu zakonodavstva i pružiti podršku njihovoj međusobnoj razmjeni iskustava. Za zemljekandidate ističe se da će povećana potrošnja i promjena načina života vjerovatno dodatnoopteretiti ionako preopterećene sisteme upravljanja otpadom i komunalnu infrastrukturu.Stoga će, uz poboljšanje postojećih sistema upravljanja otpadom, prioritet biti i ulaganja uinicijative za izbjegavanje nastajanja otpada, recikliranje, te infrastrukturu.2.4.2.1. Direktiva o otpadu 2006/12/EZOkvirna direktiva o otpadu traži od država članica da poduzmu mjere za poticanje sprečavanjaili smanjenja proizvodnje otpada i njegove štetnosti. Posebno se daje akcent na poticanjeponovne upotrebe otpada putem recikliranja, ponovne upotrebe ili obnavljanja, odnosno,upotrebu otpada kao izvora energije. Prema zahtjevima Direktive zabranjeno je svakonekontrolisano odlaganje otpada ili odlaganje otpada na način na koji se može ugroziti okoliš.Nadalje, od država članica traži se da uspostave integriranu i odgovarajuću mrežu postrojenjaza zbrinjavanje otpada te da izrade planove upravljanja otpadom u skladu sa zahtjevimaDirektive. Mrežu postrojenja za zbrinjavanje otpada potrebno je razvijati vodeći računa onajboljoj raspoloživoj tehnici koja ne iziskuje prevelike troškove te usmjeravajući zemlju kasamostalnom zbrinjavanju otpada. Europski katalog otpada- sastav za kategorizaciju otpadauspostavljen je Odlukom Komisije 2000/532/EZ. Navedenom Odlukom uspostavljen jejedinstveni popis otpada kojim je integrisana lista opasnog otpada utvrđena Odlukom94/904/EZ i lista otpada utvrđena Odlukom 94/3/EZ. Odluka 2000/532/EZ izmjenjena jenekoliko puta i to: Odlukom Vijeća 2001/118/EC u vezi liste otpada, Odlukom Komisije2001/119 i Odlukom Komisije 2001/573.27

2.4.2.2. Direktiva o opasnom otpaduDirektiva o opasnom otpadu 91/689/EEC izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća94/31/EC. Ova direktiva definiše mjere koje se, uz Okvirnu direktivu o otpadu, morajuprimijeniti kad se radi o opasnom otpadu. Otpad je definisan kao opasan ako se pojavljuje naPopisu opasnog otpada utvrđenog Odlukom Vijeća 2000/532/EZ. Kao generalno praviloDirektiva navodi zabranu miješanja različitih kategorija opasnog otpada, odnosno, miješanjeopasnog i neopasnog otpada. Izuzetak se navodi jedino u slučaju da miješanje opasnogotpada s ostalim opasnim otpadom ili neopasnim otpadom ne ugrožava ljudsko zdravlje iliokoliš. Ukoliko je opasni otpad već pomiješan s ostalim otpadom, tvarima ili materijalima,mora se provesti odvajanje ukoliko je to tehnički ili ekonomski moguće, te gdje je potrebnoradi zaštite ljudskog zdravlja i okoliša.Direktiva traži od država članica uspostavu odgovarajućeg sistema evidencije opasnog otpadakoji obuhvaća cijeli ciklus od proizvodnje do konačnog zbrinjavanja. Direktivom se traži oddržava članica da izrade planove za upravljanje opasnim otpadom, bilo kao dio općih planovaizrađenih prema Okvirnoj direktivi o otpadu ili zasebno.2.4.2.3. Direktiva o odlagalištu otpadaDirektiva o odlagalištu otpada 1999/31/EZ ima za cilj uspostavljanje odlagališta otpada saminimalnim i bez negativnih utjecaja na okoliš, a posebno na površinske i podzemne vode,tlo, zrak i ljudsko zdravlje. Direktiva definše različite kategorije otpada (komunalni otpad,opasni otpad, neopasni otpad i inertni otpad) i odnosi se na sva odlagališta definisana kaomjesta za odlaganje otpada na i u zemlju. Odlagališta su kategorizirana u tri razreda:1. odlagališta za opasni otpad,2. odlagališta za neopasni otpad i3. odlagališta za mineralni (inertni) otpad.Standardni načini postupka primanja otpada su propisani na način da se spriječi bilo kakavrizik pa tako: otpad mora biti obrađen prije odlaganja, opasan otpad mora biti posebnoupakovan, evidentiran i označen, transportiran i upućen na odlagalište za opasan otpad,odlagališta za neopasan otpad moraju se koristiti za odlaganje komunalnog i neopasnogotpada, a odlagališta inertnog otpada moraju se koristiti samo za odlaganje inertnog otpada.Direktiva zabranjuje primanje na odlagalište (deponije) sljedećih vrsta otpada: tekući otpad,zapaljivi otpad, eksplozivi i oksidirajući otpad, medicinski ili drugi klinički infektivni otpad,iskorištene gume uz određene iznimke i bilo koji otpad koji ne zadovoljava kriterijepropisanom u Direktivi. Direktiva uspostavlja sistem dozvola za upravljanje odlagalištima, tepropisuje minimalne uvjete koje zahtjev za izdavanje dozvola za rad odlagališta morasadržavati. Zahtjev za izdavanje dozvole mora sadržavati sljedeće podatke: identitetpodnositelja zahtjeva i u nekim slučajevima osoba koje će upravljati odlagalištem, opis, vrstei ukupne količine otpada koji se namjerava odlagati, kapacitet lokacije, opis lokacije,predložene metode za prevenciju od zagađenja i smanjenje zagađenja, predložen planoperacija, monitoringa i kontrole, plan zatvaranja i sanacije nakon zatvaranja uz monitoringzraka i procjednih voda, podnositeljevu finansijsku garanciju i procjenu utjecaja na okoliš28

ukoliko je potrebna prema Direktivi 85/337/EEC. Države članice moraju osigurati dapostojeća odlagališta udovolje standardima propisanim ovom Direktivom što je prije moguće.2.4.3. Subjekti na koje se odnosi primjena EU smjernicaProvođenje aktivnosti propisanih zakonima i planovima o zbrinjavanju otpada, moguće jepostići, između ostalog, jasnim utvrđivanjem prava, obaveza i odgovornosti pravnih i fizičkihlica te jedinica lokalne samouprave i uprave u postupanju s otpadom. Subjekti koji suuključeni u donošenje i provedbu smjernica su FBiH, RS i Brčko Distrikt, koji su odgovorniza poslove prekograničnog prometa otpada i poslove upravljanja otpadom i postrojenjima zatretman otpada, koji obuhvataju područje dva ili više kantona. Kanton je odgovoran zaposlove upravljanja svim vrstama otpada, određivanje lokacija i zemljišta u poslovimaupravljanja otpadom i postrojenjima. Kanton izdaje dozvole za aktivnosti tretmana i odlaganjaotpada. Grad je odgovoran za upravljanje otpadom na osnovu kantonalnih propisa. Općine suodgovorne za određivanje lokacija za odlaganje otpada. Komunalna preduzeća su odgovornaza sakupljanje i odlaganje komunalnog otpada i kontrolu vrsta, količina i načina odlaganjaotpada na sanitarne deponije. Ovlašteni operatori/ odgovorne osobe su odgovorni zaprikupljanje i reciklažu pojedinih vrsta opasnog otpada za koje posjeduju dozvolu.3. ISTRAŽIVANJE O UPRAVLJANJU MEDICINSKIM OTPADOM U SI BIH3.1. Projekat “Odgovorno upravljanje medicinskim otpadom“Centar za ekologiju i energiju Tuzla od januara 2011. godine, uz finansijsku podršku EU i upartnerstvu sa Centrom za menadžment, razvoj i planiranje Doboj, realizuje dvogodišnjiprojekat “Odgovorno upravljanje medicinskim otpadom” koji obuhvata region sjeveroistočneBiH (SI BiH).Slika 5. Region sjeveroistočne Bosne i Hercegovine sa općinama29

3.1.1. Ciljevi projektaOpći dugoročni cilj projekta je doprinijeti usvajanju i implementaciji zakona i podzakonskihakata na nacionalnom i entitetskim nivoima BiH u području odgovornog upravljanjemedicinskim otpadom, doprinoseći eventualnom prijemu BiH u EU uz uključivanje održivih,ekoloških, ekonomskih i socijalnih principa.Specifični cilj je da se zajedničkim radom predstavnika vlasti, zdravstvenih ustavnova,poslovnog sektora i organizacija civilnog društva procijeni trenutno stanje i slabosti vezane zakoličine, trenutni način zbrinjavanja medicinskog otpada u sjeveroistočnoj BIH; osmisliRegionalni plan upravljanja medicinskog otpada za ovaj region i priredi Priručnik/vodič zaizradu Plana upravljanja medicinskim otpadom za zdravstvene ustanove u koje će bitiintegrirani inovativni mehanizmi i iskustvo iz EU uključujući i mjere za redovni monitoring ievaluaciju što će rezultirati pokretanjem procesa izrade Planova upravljanja medicinskimotpadom u 10 institucija u 4 fokus općine.3.1.2. Ciljne grupe i krajnji korisniciCiljne grupe u projektu čine vladine institucije BiH na kantonalnom, entitetskom inacionalnom nivou, a naročito ministarstva zdravstva i zaštite okoliša, inspekcijske službe,kao i relevantna općinska odjeljenja, zdravstvene ustanove, biznis sektor: firme koje se bavetransportom i tretmanom medicinskog otpada, komunalna preduzeća i deponije i organizacijecivilnog društva koje se bave problematikom zaštite okoliša i zdravstvenoj zaštiti kao ičlanice ekološke mreže “EKOALICIJA“, formirane na regionu sjeveroistočne BiH.Krajnji korisnici projekta su vladine institucije koje će ojačati svoje kapacitete za razvojboljih politika, zdravstvene ustanove, privatni sektor koji će imati koristi od partnerstava sanovim klijentima, te organizacije civilnog društva koje rade u oblasti okoliša i zdravstvenojzaštiti koje će steći vrijedna iskustva i alat za upotrebu na budućim projektima u svojimzajednicama. Najvažniji krajnji korisnici su svi oni građani koji će imati koristi od smanjenjazagađenja okoliša opasnim medicinskim otpadom u njihovim zajednicama.3.1.3. Metode i instrumenti istraživanjaDa bi se sagledalo postojeće stanje vezano za problem medicinskog otpada, te prikupileključne informacije za izradu Studije o upravljanju medicinskim otpadom u sjeveroistočnojBiH, pripremljeno je 8 vrsta anketa o postupanju s medicinskim otpadom kreiranih za 3 ciljnegrupe. Ukupno je anketirano 307 predstavnika: zdravstvenih ustanova koje su obuhvaćenePravilnikom o upravljanju medicinskim otpadom (klinički centri, bolnice, domovi zdravlja,ambulante, akušerske i porodiljske klinike, stomatološke ordinacije, starački domovi,veterinarske stanice, apoteke, centri za farmaceutsko istraživanje i farmaceutske kompanije,centri za transfuziologiju, medicinske ili patološke laboratorije, pogrebne službe i centri zabiološko istraživanje koje su odobrene od strane ministra javnog zdravstva); biznis sektora(firme koje se bave prevozom i/ili zbrinjavanjem medicinskog otpada, komunalna preduzeća i30

deponije) i nadležne vlasti (nadležna ministarstva zdravstva i okoliša i njihove inspekcije iopćinske komunalne službe).Pitanja u anketama su prilagođena tipu interesne skupine odgovorne za upravljanje otpadom iu skladu sa drugim pitanjima koja su korištena u sličnim istraživanjima. U uvodnom dijelu supitanja o ustanovama: naziv, grad, kanton, entitet, vlasnička struktura, broj uposlenika,smještajni kapaciteti ustanove/ briga o broju pacijenata, prosječna popunjenost u procentima(%), te pitanja o odgovornoj osobi/ referentu za upravljanje medicinskim otpadom, postojanjuodbora za upravljanje otpadom, o količinama otpada i postupanju sa određenim vrstamamedicinskog otpada. Na kraju su traženi prijedlozi za poboljšanje upravljanja otpadom.Tabela 5. Podjela anketa po ciljnim grupamaCiljne grupeOznaka Podjela anketa po ciljnim grupamaCiljna grupa 1:NADLEŽNAVLASTCiljna grupa 2:ZDRAVSTVENEUSTANOVECiljna grupa 3:BIZNIS SEKTORCG 1-1CG 1-2CG 2-1CG 2-2CG 2-3CG 2-4CG 3-1CG 3-2Anketa za ministarstva zdravstva i okoliša i njihoveinspekcijeAnketa za općinske komunalne službeAnketa za kliničke centre, bolnice i banjeAnketa za domove zdravlja, ambulante, ordinacije, staračkedomove, veterinarske stanice, farme i pogrebne službeAnketa za stomatološke ordinacijeAnketa za farmaceutske firme i apotekeAnketa za firme koje se bave prevozom i/ili zbrinjavanjemmedicinskog otpadaAnketa za komunalna preduzeća i deponijeSlika 6. Prikaz nekih anketnih upitnika kreiranih za ovo istraživanje31

Istraživanje je bilo usmjereno na procjenu stanja problema upravljanja medicinskim otpadomu sjeveroistočnoj BiH u odnosu na količine, zbrinjavanje, kao i predvidjeti moguća rješenja zanjegovo zbrinjavanje.Anketiranje su vršili predstavnici 13 organizacija civilnog društva sa regiona sjeveroistočneBiH (a od toga je 11 članica ekološke mreže “EKOALICIJA“, formirane kroz aktivnostiprojekta “Od učešća javnosti do održivog razvoja“ koji je implementiran uz finansijskupodršku EU).4. REZULTATI ISTRAŽIVANJAU regionu sjeveroistočne BiH anketirano je ukupno 307 predstavnika ciljnih grupa.Tabela 6. Podjela anketiranih predstavnika ciljne grupe prema djelatnosti, entitetima i kantonoma usjeveroistočnoj BiHCILJNE GRUPEKlinički centri, bolnice i banjeDomovi zdravlja, ambulante,ordinacije, starački domovi,veterinarske stanice, farme ipogrebne službeStomatološke ordinacijeFarmaceutske firme i apotekeTuzlanskikantonFBiH BD RSPosavskikantonBDRSUKUPNO3 1 1 2 759 10 13 39 12120 2 8 14 4437 3 7 30 77Firme koje se bave prevozomi/ili zbrinjavanjem medicinskogotpada1 - - 1 2Komunalna preduzeća i deponije 13 2 1 9 25Ministarstva i inspekcije2 - - 1 3Općinske komunalne službe13 1 4 10 28Ukupno anketiranih 148 19 34 106 307UKUPNO ANKETIRANIH 167 34 106 307Obuhvaćeno je ukupno 28 općina/ opština i to: 17 općina u Federaciji BiH (Tuzla, Gračanica,Teočak, Kalesija, Sapna, Doboj Istok, Doboj Jug, Živinice, Banovići, Lukavac, Srebrenik,Kladanj, Stupari, Gradačac, Čelić, Orašje, Domaljevac), 10 opština u Republici Srpskoj32

(Bijeljina, Doboj, Zvornik, Lopare, Ugljevik, Pelagićevo, Srebrenica, Milići, Bratunac,Vlasenica) i Brčko distrikt.4.1. Rezultati anketiranja ciljne grupe 1 - PREDSTAVNICI NADLEŽNE VLASTI4.1.1. Mišljenja ministarstava zdravstva i okoliša i njihovih inspekcija o upravljanjumedicinskim otpadomOd ukupno 307 anketiranih predstavnika ciljnih grupa, 31 predstavnik nadležne vlasti jeispunio anketni upitnik, a od toga su 3 predstavnika nadležnih ministarstava i inspekcija.Prema rezultatima anketiranih predstavnika nadležnih ministarstava i inspekcija:Jedna trećina (33,3%) ispitanika se izjasnila da ima informacije koliko zdravstvenih ustanovaimaj urađen plan za zbrinjavanje medicinskog otpada, da dobiva adekvatne izvještaje odfirmi/ preduzeća/ deponija o preuzimanju i zbrinjavanju medicinskog otpada i izjasnila se ogodišnjoj količini nastalog/ zbrinutog medicinskog otpada u svom kantonu.Dvije trećine ispitanika (66,7%) se izjasnilo da ima podatke o odgovornim osobama zaupravljanje otpadom u zdravstvenim ustanovama i da ima saznanja koja preduzećapreuzimaju dio zbrinjavanja medicinskim otpadom zdravstvenih ustanova.Slika 7. Prikaz potvrdnih odgovora da Ministarstvo zna koliko zdravstvenih ustanova ima urađen planupravljanja medicinskim otpadom, da ima podatke o odgovornim osobama za upravljanje otpadom uzdravstvenim ustanovama (ZU) i podatke koje firme/ preduzeća preuzimaju dio medicinskog otpadaNa pitanje “Koliko često Vaša inspekcija vrši kontrolu otpada koji dolazi iz zdravstvenihustanova?“, jedna trećina ispitanika (33,3%) se izjasnila da po potrebi vrši kontrolu otpadakoji dolazi iz zdravstvenih ustanova (ne izjasnivši se tačno o broju kontrola), dok druge dvijetrećine (66,7%) nisu dale odgovor. Ovo se čini gorućim problemom, jer upravljanjemedicinskim otpadom skoro da ostaje bez regularnog nadzora.33

Slika 8. Prikaz potvrdnih izjašnjavanja predstavnika nadležnih Ministarstava i njihovih inspekcija da po potrebivrše kontrolu otpada koji dolazi iz zdravstvenih ustanova (ne izjasnivši se tačno o broju kontrola)Samo jedna trećina ispitanika (33,3%) ima pisane izvještaje iz 2010. godine o kontroli otpadaiz nekoliko zdravstvenih ustanova. Kao i u prethodnoj stavci, ponovno se ima isti utisak daupravljanje medicinskim otpadom ostaje bez regularnog nadzora.Svi ispitanici (100%) su dali pozitivan odgovor da su upoznati sa pozitivnim i negativnimiskustvima zbrinjavanja medicinskog otpada.Jedna trećina ispitanika (predstavnici Republike Srpske) smatra da zdravstvene ustanoveuglavnom adekvatno odvajaju i zbrinjavaju opasni medicinski otpad od komunalnog, dokdruge dvije trećine (66.7%) smatraju da zdravstvene ustanove ne zbrinjavaju ili djelimičnozbrinjavaju opasni medicinski otpad.Na pitanje “Da li komunalna preduzeća/ deponije vrše kontrolu komunalnog otpada kojidolazi iz zdravstvenih ustanova?“, nijedan predstavnik (0%) nije odgovorio potvrdno.Tabela 7. Prikaz mišljenja nadležnih Ministarstava o adekvatnom razdvajanju komunalnog otpada od opasnogmedicinskog otpada u zdravstvenim ustanovamaMišljenje nadležnih ministarstava i inspekcija o adekvatnomzbrinjavanju medicinskog otpada u zdravstvenim ustanovama%ZU adekvatno zbrinjavaju MO 33,33ZU ne zbrinjavaju MO 33,33ZU djelimično zbrinjavaju MO 33,34UKUPNO 100%U cjelosti Ministarstva nisu upoznata sa uvezanom nadležnošću u dijelu regularnog nadzoranad zbrinjavanjem medicinskog otpada u dijelu razdvajanja, odlaganja i deponovanja gdje sekriju veoma važni i opasni rizici po zdravlje ljudi, biljnog i životinjskog svijeta.34

Slika 9. Nijedan predstavnik nadležnih Ministarstava i inspekcija (0%) nije odgovorio potvrdno na pitanje: “Dali komunalna preduzeća/ deponije vrše kontrolu komunalnog otpada koji dolazi iz zdravstvenih ustanova?“4.1.2. Mišljenja općina kao lokalnih zajednica vlasti o odgovornom upravljanjumedicinskim otpadomOd ukupno 307 anketiranih predstavnika ciljnih grupa, 31 predstavnik nadležne vlasti jeispunio anketni upitnik, a od toga je 28 predstavnika općinskih službi.Tabela 8. Prikaz odgovora da li je komunalno preduzeće i općinska deponija pod njihovom nadležnošćuNadležnost Broj općinskih službi %Da 18 64,29Ne 10 35,71UKUPNO 28 100%U 18 općina (64,3%) odgovor je bio pozitivan i potvrdio njihovu nadležnost za komunalnapreduzeća i općinske deponije.Tabela 9. Prikaz odgovora o saznanjima općina kako zdravstvene ustanove zbrinjavaju medicinski otpadInformisanost općinskih službi o zbrinjavanjumedicinskog otpada u zdravstvenim ustanovamaBroj općinskih službi %Da 10 35,71Ne 18 64,29UKUPNO 28 100%Odgovor je bio potvrdan u 10 (35,71%) od 28 općina.35

Tabela 10. Saznanja općina/ opština o tome da li komunalno preduzeće/ deponija vodi evidenciju o količinamapreuzetog komunalnog otpada iz zdravstvenih ustanova?Upoznatost o evidenciji komunalnih preduzeća okoličinama komunalnog otpada iz ZUBroj općinskih službi %Da 5 17,86Ne 23 82,14UKUPNO 28 100%Odgovor je tek bio potvrdan u 5 od 28 općina!Tabela 11. Saznanja općina o tome da li se vrši obuka uposlenika komunalnog preduzeća/ deponije sa ciljem damogu prepoznati prisutnost opasnog MO u komunalnom otpadu koji dolazi iz zdravstvenih ustanova?Obuka uposlenika komunalnih preduzeća oprisustvu MOBroj općinskih službi %Da 0 0Rijetko 7 25Ne 21 75UKUPNO 28 100%Odgovor je poražavajući i negativan 100%, zbog čega se može zaključiti da je hitno potrebnaedukacija uposlenika komunalnog preduzeća/ deponije o opasnostima kojima se izlažu,dolazeći u kontakt sa medicinskim otpadom koji se nalazi u komunalnom otpadu.Tabela 12. Odgovori općina o tome da li su im poznati propisi o upravljanju i zbrinjavanju medicinskogotpada?Poznavanje propisa o upravljanju medicinskimotpadomBroj općinskih službi %Da 12 42,86Ne 3 10,71Djelimično 13 46,43UKUPNO 28 100%Samo 12 od 28 općina je dalo potvrdan odgovor da poznaju propise o upravljanju MO, 3 nepoznaje propise, a 13 djelimično poznaje propise.36

Tabela 13. Saznanja općina o tome da li komunalna preduzeća prilikom potpisivanja ugovora sa zdravstvenimustanovama zahtijevaju da one imaju odvojeno sakupljnje MO od komunalnogDa li komunalna preduzeća zahtijevajuodvajanje MO od komunalnog otpada?Broj općinskih službi %Da 5 17,86Ne 6 21,43Ne znam 17 60,71UKUPNO 28 100%Ponovno poražavajuća učestalost očekivanih pozitivnih odgovora od strane lokalne vlasti.Samo 5 od 28 općinskih službi ima saznanja.Tabela 14. Saznanja općina o tome da li je komunalno preduzeće u posljednjoj godini prijavilo prisustvoopasnog otpada u komunalnom otpadu koji stiže iz zdravstvenih ustanovaDa li je komunalno preduzeće prijavilo 2010.prisustvo MO u komunalnom otpadu?Broj općinskih službi %Da 0 0Ne 28 100UKUPNO 28 100%Odgovor je poražavajući i negativan 100%, što znači da se mora početi sa realizacijomrješavanja ovog problema.Tabela 15. Stavovi i mišljenja općina o tome da li zdravstvene ustanove adekvatno odvajaju opasni medicinskiotpad od komunalnogZdravstvene ustanove adekvatno zbrinjavajumedicinski otpadBroj općinskih službi %Da 8 28,57Ne 6 21,43Djelimično 14 50UKUPNO 28 100%Tek 8 (28,57%) od 28 općina je dalo pozitivan odgovor.Tabela 16. Saznanja općina o tome kolika je godišnja količina nastalog/ zbrinutog MO u općiniInformisanost o godišnjoj količini nastalog/zbrinutog medicinskog otpada u općini?Broj općinskih službi %Da 4 14,29Ne 24 85,71UKUPNO 28 100%37

Samo 4 (14,29%) od ukupno 28 općina se izjasnilo da ima saznanja o količini nastalogmedicinskog otpada.Grupisani prijedlozi predstavnika općinskih službi za bolje upravljanje medicinskimotpadom:‣ Stroga primjena zakonskih propisa i redovna inspekcijska kontrola‣ Nabavka namjenskih posuda za odvajanje MO i nabavka uređaja za sterilizaciju iuništavanje MO‣ Edukacija uposlenika zdravstvenih ustanova o upravljanju MO‣ Edukacija uposlenika komunalnih preduzeća u cilju prepoznavanja MO na mjestunastanka i deponiji‣ Obavezati zdravstvene ustanove na potpisivanje ugovora o zbrinjavanju MO u skladusa propisima, te formirati regionalnu eko deponiju.4.2. Rezultati anketiranja ciljne grupe 2 - ZDRAVSTVENE USTANOVEPrema Pravilniku o upravljanju medicinskim otpadom („Službene novine Federacije BiH“,br.77/08), zdravstvena ustanova je svaka javna ili privatna bolnica, ambulanta, dom zdravlja,stomatološka ordinacija, dispanzer, akušerska i porodiljska klinika, domovi za stara iiznemogla lica, ambulante u preduzećima, školama i ostalim nemedicinskim ustanovama,centri za farmaceutsko istraživanje, centri za transfuziologiju, medicinske ili patološkelaboratorije, apoteke, pogrebne službe, mrtvačnice, veterinarske stanice i centri za biološkoistraživanje koje su odobrene od strane ministra javnog zdravstva.4.2.1. Mišljenja i evidencije javnozdravstvenih kliničkih, bolničkih i kapaciteta banjskorehabilitacionih lječilišta o upravljanju medicinskim otpadomOd ukupno 307 anketiranih predstavnika ciljnih grupa, 249 je predstavnika zdravstvenihustanova, a od toga je ispunilo ankete 7 predstavnika kliničkih centara, bolnica i banja.4.2.1.1. Opći podaci o anketiranim javnozdravstvenim bolničkim ustanovamaPrema datim podacima, sve bolnice, klinički centri i lječilišta imaju javnozdravstveni status.Tabela 17. Provođenje edukacije uposlenika, poznavanje propisa i postojanje definisanih procedura zauposlenike za propisno odlaganje i zbrinjavanje medicinskog otpadaObuka uposlenih Propisi ProcedureRedovno Rijetko Ne Da Ne Djelimično Da NeBrojZU4 3 0 6 0 1 5 2% 57,14% 42,86% 0% 85,71% 0% 14,29% 71,43% 28,57%38

Redovnu (kontinuiranu) edukaciju uposlenika o propisnom upravljanju medicinskim otpadomprovode 4 od ukupno 7 zdravstvenih ustanova, propise poznaje 6 od ukupno 7, dok 5 odukupno 7 ustanova ima definisanu proceduru o odlaganju i zbrinjavanju medicinskog otpada.Tabela 18. Imenovanje odgovorne osobe/ referenta za upravljanje medicinskim otpadom prema brojuanketiranih ustanovaOdgovorna osoba Broj javnozdravstvenih bolničkih ustanova %Nijedna 1 14.28Jedna 4 57,15Više 2 28,57Ukupno 7 100%Odgovor zadovoljavajući jer samo 1 od ukupno 7 ustanova nije nominirala odgovornogreferenta za upravljanje otpadom.50% javnozdravstvenih bolničkih ustanova je za poslove referenta imenovala osobu savisokoškolskom naobrazbom u skladu sa Zakonom.Tabela 19. Nivo obrazovanja odgovorne osobe/ referenta za upravljanje MO*Obrazovni nivoodgovorne osobe*Broj javnozdravstvenih bolničkih ustanova %VSS 3 50VS 2 33,34SSS 1 16,66UKUPNO 6 100%* Prema Pravilniku o upravljanju medicinskim otpadom ("Sl.novine FBiH" 77/08), osobatreba biti sa VSS naobrazbom.Tabela 20. Uspostava ili formiranje Odbora za upravljanje MOOdbor za upravljanjemedicinskim otpadomBroj javnozdravstvenih bolničkihustanovaDa 5 71,42Ne 2 28,58UKUPNO 7 100%U 5 od ukupno 7 anketiranih javnozdravstvenih bolničkih ustanova postoji Odbor zaupravljanje medicinskim otpadom.%39

Tabela 21. Postojanje Plana o upravljanju medicinskim otpadomPlan upravljanjamedicinskim otpadomBroj javnozdravstvenih bolničkih ustanova %Da 4 57,15Ne 3 42,85UKUPNO 7 100%Plan o upravljanju medicinskim otpadom posjeduje 4 od ukupno 7 javnozdravstvenihbolničkih ustanova.Tabela 22. Prikaz smještajnih kapaciteta ustanova (7) prema broju kreveta i prosječnoj popunjenosti (%)Javnozdravstvenebolničke ustanove Broj kreveta Prosječna popunjenost (%)1. 1 373 67,542. 150 863. 100 604. 210 655. 410 906. 280 607. 112 60Ukupno 2 635 -Srednja vrijednost 376,43 69,79%Broj kreveta u 7 anketiranih zdravstvenih ustanova je 2 635. Srednja (prosječna) vrijednostkreveta po ustanovi je 376,43, a prosječna popunjenost njihovih kapaciteta je 69,79%.4.2.1.2. Količina otpada nastalog 2010. godine u anketiranim javnozdravstvenimbolničkim ustanovamaNa pitanje kolika je nastala količina komunalnog otpada u 2010. godini, od 7 anketiranihpredstavnika javnozdravstvenih bolničkih ustanova odgovorila su 4. Prema podacima, ukupnakoličina komunalnog otpada koji nastane u tim ustanovama je 730 tona, pa se dobija da jeprosječna količina komunalnog otpada koji je nastao 2010. godine po jednoj zdravstvenojustanovi 182,5 tone.Na pitanje kolika je količina opasnog medicinskog otpada nastala u 2010. godini, od 7anketiranih predstavnika javnozdravstvenih bolničkih kapaciteta odgovorilo je 6. Premanjihovim podacima, ukupna količina medicinskog otpada nastala u ovim ustanovama je 201,9tona, Prosječna količina opasnog medicinskog otpada koji je nastao 2010. godine premajednoj zdravstvenoj ustanovi je 33,6 tona.40

Slika 10. Dobiveni odnos nastalih količina komunalnog i medicinskog otpadau jednoj javnozdravstvenoj bolničkoj ustanovi 2010. godine.4.2.1.3. Postupci upravljanja medicinskim otpadom u anketiranim javnozdravstvenimbolničkim ustanovamaTabela 23. Razvrstavanje medicinskog otpada prema vrstama i postupanja razdvajanja pojedinih vrsta opasnogmedicinskog otpada od komunalnogVrsta otpadaBroj bolničkih ustanova koje ihstvarajuBroj ustanova koje razdvajajuodređenu vrstu medicinskogotpadaInfektivni 7 5Oštri predmeti 7 4Hemijski 5 3Patološki 6 4Amalgamski 0 0Farmaceutski 5 4Radioaktivni* 1 1Najučestalija vrsta opasnog otpada koji nastaje u svih 7 bolničkih kapaciteta su infektivni ioštri predmeti, zatim u 6 ustanova se stvara patološki otpad, u 5 hemijski i farmaceutski, aradioaktivni u 1 zdravstvenoj ustanovi. Infektivni otpad se razdvaja od komunalnog u 5 od 7ustanova, a oštri predmeti u 4 od ukupno 7 ustanova. Patološki otpad se razdvaja u 4 odukupno 6 ustanova u kojima nastaje, a farmaceutski u 4 od ukupno 5 ustanova.Napomena: Sve anketirane javnozdravstvene bolničke ustanove su se izjasnile da nemajuamalgamski otpad.*Pretpostavka je da radioaktivni otpad nastaje u skoro svih 7 ustanova jer im je u raduneophodan rentgenogram ili kontrasno sredstvo.41

Tabela 24. Postupci zbrinjavanja spaljivanjem otpada u zdravstvenim ustanovamaSpaljivanje otpada Broj javnozdravstvenih bolničkih ustanova %Da 0 0Ne 5 66,67Ponekad 0 0Ne znam 2 33,33UKUPNO 7 100%Nijedna ustanova ne provodi zbrinjavanje otpada spaljivanjem medicinskog otpada uustanovama.Infektivni otpadTabela 25. Distribucija postupaka zbrinjavanja infektivnog otpada u pojedinim bolničkim ustanovamaPostupak zbrinjavanja infektivnog otpadaBroj bolničkihustanovaMiješa sa komunalnim otpadom 3 42,85Steriliše, tretira hemijskim i dezinfekcijskimsredstvima i predaje firmi i komunalnom preduzeću%4 57,15UKUPNO 7 100%Propisno sa infektivnim otpadom prema anketi postupa 4 od ukupno 7 javnozdravstvenihbolničkih ustanova.Tabela 26. Odgovor na pitanje o prosječnoj godišnjoj količini infektivnog otpadaProsječna godišnja količinainfektivnog otpada (tona)Broj bolničkih zdravstvenih ustanova %Nije odgovorilo 1 14,28Odgovorilo 6 85,72UKUPNO 7 100%Na pitanje kolika je prosječna godišnja količina stvorenog infektivnog otpada (tona), samo 1od ukupno 7 bolničkih zdravstvenih ustanova nije odgovorila.Prema dobivenim podacima, u 6 od 7 zdravstvenih ustanova ukupno nastaje 71,203 toneinfektivnog otpada godišnje, pa srednja vrijednost po ustanovi iznosi 11,867 tona godišnje.42

Oštri predmetiTabela 27. Postupak zbrinjavanja oštrih predmetaPostupak zbrinjavanja oštrih predmeta Broj bolničkih ustanova %Miješa se sa komunalnim otpadom 3 42,85Pravilno tretira ili predaje firmi 4 57,15UKUPNO 7 100%Porazno je da se u 3 od 7 zdravstvenih bolničkih kapaciteta oštri predmeti (kontaminiraneigle, šprice) miješaju sa komunalnim otpadom. Oni su također izvor ozbiljnih infekcijanaročito virusnih Virusa hepatitisa B i C i HIV-a.Tabela 28. Odgovor na pitanje o prosječnoj godišnjoj količini oštrih predmetaProsječna godišnja količina oštrihpredmeta (tona)Broj bolničkih ustanova %Nije odgovorilo 2 28,58Odgovorilo 5 71,42UKUPNO 7 100%Na pitanje kolika je prosječna godišnja količina stvorenih oštrih predmeta (tona), 2 bolničkeustanove nisu odgovorile, pa prema dobivenim podacima iz 5 zdravstvenih ustanova ukupnonastaje 8,62 tone oštrih predmeta godišnje, a srednja vrijednost po ustanovi je 1,724 tonagodišnje.Hemijski otpadTabela 29. Načini provođenja postupaka propisnog odlaganja hemijskog otpada u bolničkim ustanovamaNačin odlaganja hemijskog otpada Broj bolničkih ustanova %Preuzima firma 1 14,28U vodotok 2 28,58Ispušta u kanalizaciju 2 28,58Miješa sa komunalnim otpadom 1 14,28Ostalo (skladišti) 1 14,28UKUPNO 7 100%Načini postupanja sa hemijskim otpadom su zabrinjavajući i odstupaju od sigurnosnih43

okolišnih i zdravstvenih uslova. Samo jedna zdravstvena ustanova predaje opasni hemijskiotpad relevantnoj firmi.Tabela 30. Odgovor na pitanje o prosječnoj godišnjoj količini oštrih predmeta u tonama ili u litrimaKoličina hemijskog otpadaBroj bolničkih ustanovasa odgovorom u litrimaBroj bolničkih ustanova saodgovorom u tonamaNije odgovorilo 4 7Odgovorilo 3 0UKUPNO 7 7Tabela 31. Distribucija prosječnih godišnjih količina hemijskog otpada ustanovamaProsječna godišnja količina hemijskog otpadaLitaraTona1 043 -200 -800 -Σ= 2 043Sr. vrijednost = 681 l/god.Podaci u zdravstvenim bolničkim ustanovama se evidentiraju u litrima. U bolničkimzdravstvenim kapacitetima ukupno nastaje (u 3 od 7) 2 043 litre hemijskog otpada godišnje, asrednja vrijednost po ustanovi je 681 l/ godišnje. Od 7 ustanova samo jedna ustanova svojhemijski otpad ispravno tretira, a hemijski otpad iz ostalih 6 ustanova na neki način završi uokolišu.Patološki otpadTabela 32. Provođenje postupka zbrinjavanja patološkog otpada u bolničkim zdravstvenim ustanovamaPostupak zbrinjavanja patološkog otpada Broj bolničkih ustanova %Nije odgovorilo 1 14,28Odgovorilo 6 85,72UKUPNO 7 100%Odgovor je dalo 6 od 7 bolničkih ustanova.44

Tabela 33. Načini provođenja postupaka propisnog zbrinjavanja patološkog otpadaPostupak zbrinjavanja patološkog otpada Broj bolničkih ustanova %Ne odvaja se od komunalnog otpada 1 16,67Spaljuje se i zakopava 4 66,66Odvozi ovlaštena firma 1 16,67UKUPNO 6 100%Rezultati su porazni. Iz jedne zdravstvene ustanove patološki otpad odvozi ovlaštena firma, u4 zdravstvene ustanove se spaljuje i zakopava (prethodno su se ustanove izjasnile da nespaljuju medicinski otpad!) i najgora mogućnost, patološki otpad se ne odvaja od komunalnogotpada!Tabela 34. Odgovor na pitanje o prosječnoj godišnjoj količini patološkog otpadaKoličina patološkog otpada (tona) Broj bolničkih ustanova %Nije odgovorilo 4 57,15Odgovorilo 3 42,85UKUPNO 7 100%Na pitanje kolika je prosječna godišnja količina stvorenog patološkog otpada, 4 bolničkeustanove nisu odgovorile, pa prema dobivenim rezultatima iz 3 ustanove ukupno godišnjenastaje 3,67 tona patološkog otpada, a srednja vrijednost po ustanovi je 1,223 t/ godišnje.Farmaceutski otpadTabela 35. Provođenje postupaka zbrinjavanja farmaceutskog otpadaNačin zbrinjavanja farmaceutskog otpada Broj bolničkih ustanova %Vraća dobavljaču ili predaje firmi 7 100UKUPNO 7 100%Odgovor je zadovoljavajući. Sve bolničke ustanove adekvatno postupaju sa farmaceutskimotpadom.45

Tabela 36. Odgovor na pitanje o prosječnoj godišnjoj količini farmaceutskog otpadaKoličina farmaceutskog otpada (tona) Broj bolničkih ustanova %Nije odgovorilo 5 71,42Odgovorilo 2 28,58UKUPNO 7 100%Nažalost samo 2 anketirane bolničke ustanove su dale podatke o prosječnoj godišnjoj količinifarmaceutskog otpada, te prema tim podacima godišnje nastaje 0,101 tona farmaceutskogotpada, a srednja vrijednost po ustanovi je 0,05 t/ godišnje.Tabela 37. Odgovor na pitanje šta se radi sa lijekovima sa isteklim rokom trajanjaPostupak zbrinjavanja starih lijekova Broj bolničkih ustanova %Nije odgovorilo 1 14,28Odgovorilo 6 85,72UKUPNO 7 100%Odgovor o postupanju sa starim lijekovima dalo je 6 od ukupno 7 anketiranih ustanova.Tabela 38. Načini postupanja sa starim lijekovima u anketiranim ustanovamaPostupak zbrinjavanja starih lijekova Broj bolničkih ustanova %Preuzima i zbrinjava ovlaštena firma 5 83,34Skladišti se u posebnoj prostoriji do daljnjeg 1 16,66UKUPNO 6 100%Od ukupno 6 ustanova 5 se izjasnilo da prepušta zbrinjavanje starih lijekova ovlaštenoj firmi,a 1 skladišti u posebnoj prostoriji do daljnjeg!Radioaktivni otpadTabela 39. Stavovi anketiranih ustanova u vezi sa propisnim postupanjem sa radioaktivnim otpadomAdekvatno zbrinjavanje Broj bolničkih ustanova %Da 4 57,15Ne 1 14,28Djelimično 2 28,57UKUPNO 7 100%46

Odgovori su kontraverzni. Samo je jedna bolnička ustanova prethodno navela da stvararadioaktivni otpad. Pojasnila je da se radioaktivni otpad odvaja u plastične za tu namjenupredviđene vreće, a zatim odlažu u kante ograđene olovnim zidom debljine 5 cm. Potom setako zbrinut radioaktivni otpad skladišti u bunkeru izvan objekta i predaje ovlaštenoj firmi.Na ovo pitanje odgovor daju sve zdravstvene ustanove (sve stvaraju radioaktivni otpad) iističu da 4 postupa adekvatno, 1 ne, a 2 djelomično propisno postupa sa tim otpadom.Postavlja se pitanje koliko su ti odgovori pouzdani.Prijedlozi javnozdravstvenih kliničkih, bolničkih i banjsko- rehabilitacionih ustanova zabolje upravljanje medicinskim otpadom:‣ Osmišljavanje projekta/ projekata za pravilno zbrinjavanje medicinskim otpadom‣ Redovna edukacija uposlenika o upravljanju medicinskim otpadom‣ Pribaviti financijska sredstva‣ Veći angažman nadležnih mistarstava i inspekcijskih organa.4.2.2. Mišljenja i evidencije ustanova primarne i sekundarne polikliničke zdravstvenezaštite o odgovornom upravljanju medicinskim otpadomOd ukupno 307 anketiranih predstavnika ciljnih grupa, 249 je predstavnika zdravstvenihustanova, a od toga je ankete ispunio 121 predstavnik domova zdravlja, ambulanti, ordinacija,centara za transfuziologiju, staračkih domova, veterinarskih stanica, farmi i pogrebnih službi.Tabela 40. Distribucija predstavnika ciljne grupe prema regionalnoj, kantonalnoj ili entitetskoj pripadnostiCILJNE GRUPEDomovi zdravlja, centri (dijalizasrce), starački domoviAmbulante, ordinacije,laboratorijeTuzlanskikantonFBiH BD RSPosavskikantonBrčkoRepublikaSrpskaUkupno15 2 2 11 3023 - 5 13 41Veterinarske stanice, farme 21 8 6 15 50Ukupno anketiranih 59 10 13 39 121Ukupno anketiranih 69 13 39 121U Tabeli 40. je dat pregled anketiranih predstavnika 121 zdravstvene ustanove.4.2.2.1. Opći podaci o anketiranim ustanovama primarne i sekundarne polikliničkezdravstvene zaštitePrema datim podacima, od 121 anketirane ustanove primarne i sekundarne polikliničkezdravstvene zaštite, 50 ustanova (41%) su javnozdravstvene, 65 (54%) privatno vlasništvo i 6ustanova (5%) ima mješovitu vlasničku strukturu.47

Slika 11. Prikaz vlasničke strukture anketiranih ustanova primarne i sekundarne polikliničke zdravstvene zaštiteTabela 41. Imenovanje odgovorne osobe/ referenta za upravljanje MO prema broju anketiranih ustanovaOdgovorna osoba Broj ustanova primarne i polikliničke zaštite %Nijedna 55 45,45Jedna 56 46,27Dvije 1 0,83Više 8 6,62Ne znam 1 0,83UKUPNO 121 100 %Samo 56 (46%) anketiranih predstavnika ustanova ove ciljne skupine ima imenovanuodgovornu osobu za upravljanje otpadom, a 55 nema. Takođe, postoji vjerovatnoća da nekezdravstvene ustanove za koje je izjašnjeno da je imenovano više odgovornih osoba vjerovatnonemaju odgovornu osobu, ili se ne zna ko bi, prema Pravilniku o upravljanju MO, trebala bitita odgovorna osoba.Tabela 42. Nivo obrazovanja odgovorne osobe/ referenta za upravljanje MOStručna sprema odgovorne osobeBroj ustanova primarne ipolikliničke zaštite%VSS 31 54,39VS 6 10,53SSS 19 33,33VK 0 0KV 1 1,75NK 0 0UKUPNO 57 100%48

Prema Pravilniku o upravljanju MO, odgovorna osoba mora imati VSS, a od 57 prijavljenihodgovornih osoba 31 ima VSS (uglavnom u Domovima zdravlja).Tabela 43. Uspostava ili formiranje Odbora za upravljanje MOOdbor za upravljanjemedicinskim otpadomBroj ustanova primarne ipolikliničke zaštiteDa 22 18,18Ne 99 81,82UKUPNO 121 100%%Samo su 22 (18%) od 121 anketirane ustanove formirale odbor za upravljanje otpadom.Odbori za MO (u ustanovama koje ga imaju) se sastaju najčešće jednom mjesečno ilišestomjesečno.Tabela 44. Postojanje plana o upravljanju otpadomPlan za upravljanjemedicinskim otpadomBroj ustanova primarne ipolikliničke zaštiteDa 22 26,45Ne 99 73,55UKUPNO 121 100%%Samo 22 (26,45%) od 121 anketirane ustanove posjeduju plan za upravljanje otpadom.Tabela 45. Provođenje obuke uposlenikaObuka %Da 33,89Rijetko 21,49Ne 44,62Svega 34% ustanova provodi obuku uposlenih o upravljanju medicinskim otpadom.Tabela 46. Postojanje definirane procedure o upravljanju otpadom i poznavanje propisaPropisi o upravljanju otpadom % Procedure %Da 43,81 Da 44,63Ne 15,52 Ne 55,37Djelimično 39,67Ustanove nemaju jasne procedure za upravljanje MO.49

Tabela 47. Distribucija broja pregleda na dan prema ustanovamaBroj pregleda/ dan Broj zdravstvenih ustanova %Do 10 pregleda 34 39,53Od 10 – 20 pregleda 11 12,79Od 20 – 50 pregleda 15 17,44Od 50 – 100 pregleda 10 11,63Od 100 – 200 pregleda 3 3,49Od 200 – 500 pregleda 3 3,49Od 500 – 1000 pregleda 3 3,49Od 1000 – 2000 pregleda 7 8,14UKUPNO 86 100 %Na pitanje o ukupnom broju pregledanih pacijenata dnevno odgovorilo je 86 od ukupno 121ustanova.Procijenjeno je ukupno 15 860 pregleda dnevno u 86 zdravstvenih ustanova, ili prosječno 184pregleda dnevno po ustanovi.4.2.2.2. Količina otpada nastalog 2010. godine u anketiranim ustanovama primarne isekundarne polikliničke zdravstvene zaštiteNa pitanje o ukupnoj količini komunalnog otpada koji je nastao u 2010. godini, od 121odgovorila je 71 zdravstvena ustanova.Slika 12. Dobiveni odnos distribucije prosječne količine komunalnog u odnosu na opasni medicinski otpadnastao u zdravstvenoj ustanovi 2010. godine. Od ukupnog otpada nastalog u ovim ustanovama,26,5% je opasni medicinski otpad.50

Prema datim podacima, ukupna količina komunalnog otpada iz 71 zdravstvene ustanove je632,93 tone, pa je dobivena prosječna količina komunalnog otpada po zdravstvenoj ustanovi iona iznosi 8,98 tona/ 2010. god.Na pitanje o količini opasnog medicinskog otpada koji je nastao u 2010. godini, odgovorilo je70 ustanova. Prema datim podacima, ukupna količina opasnog medicinskog otpada iz 70zdravstvenih ustanova je 226,94 tona, pa je dobivena prosječna količina medicinskog otpadapo jednoj zdravstvenoj ustanovi i ona iznosi 3,24 tona/ 2010. god.Količina otpada iz zdravstvenih ustanova većih kapaciteta (domovi zdravlja i većicentri) – 26 anketiranihOd 121 predstavnika ustanova primarne i sekundarne polikliničke zdravstvene zaštite,anketirano je 26 predstavnika domova zdravlja i kliničkih centara (dijaliza, srce).Na pitanje o ukupnoj količini komunalnog otpada koji je nastao u 2010. godini, od 26Domova zdravlja 10 je dalo podatke. Prema datim podacima, ukupna količina komunalnogotpada u 10 ovih ustanova je 533,34 tone, pa je dobivena prosječna količina komunalnogotpada po Domu zdravlja i ona iznosi 53,33 tona/ 2010. god.Na pitanje o količini opasnog medicinskog otpada koji je nastao u 2010. godini, od 26Domova zdravlja 17 je dalo podatke. Prema datim podacima, ukupna količina opasnogmedicinskog otpada iz 17 zdravstvenim ustanovama je 216,5 tona, pa je dobivena prosječnakoličina medicinskog otpada po Domu zdravlja i ona iznosi 12,735 tona/ 2010. god.Količina otpada iz ostalih zdravstvenim ustanovama: ambulanti, ordinacija,veterinarskih stanica i farmi – 95 anketiranihOd 121 predstavnika ustanova primarne i sekundarne polikliničke zdravstvene zaštite,anketirano je 95 predstavnika manjih zdravstvenih ustanova: ambulanti, ordinacija,veterinarskih stanica i farmi.Na pitanje o ukupnoj količini komunalnog otpada koji je nastao u 2010. godini, od 95ustanova 61 je dalo podatke. Prema datim podacima, ukupna količina komunalnog otpada u61 zdravstvenoj ustanovi je 99,585 tona, pa je dobivena prosječna količina komunalnogotpada u zdravstvenim ustanovama manjih kapaciteta i ona iznosi 1,63 tona/ 2010. god.Na pitanje o količini opasnog medicinskog otpada koji je nastao u 2010. godini, od 95zdravstvene ustanove kao što su ambulante, ordinacije i dr. 53 je dalo podatke. Prema datimpodacima, ukupna količina opasnog medicinskog otpada iz 53 zdravstvene ustanove je 10,44tona, pa je dobivena prosječna količina medicinskog otpada po Domu zdravlja i ona iznosi0,19 tona/ 2010. god.51

Slika 13. Dobiveni odnos nastalog komunalnog i medicinskog otpada u Domu zdravlja, kao zdravstvenojustanovi sa većim kapacitetima i zdravstvenoj ustanovi manjih kapaciteta (ambulanta, ordinacija,veterinarska stanica...) u 2010. godini4.2.2.3. Postupci upravljanja medicinskim otpadom u anketiranim ustanovamaprimarne i sekundarne polikliničke zdravstvene zaštiteTabela 48. Vrste medicinskog otpada prema nastanku i razdvajanju od komunanog otpadaVrsta MOBroj ustanova koje stvarajuMOBroj ustanova koje razdvajajuMO od komunalnogInfektivni 62 37Oštri 91 61Hemijski 59 12Patološki 30 9Amalgamski 17 6Farmaceutski 57 17Radioaktivni 2 2Od ukupno 121 ZU, 30 ustanova nije odgovrilo da li razdvaja MO od komunalnog, a 21 ZUse izjasnila da ne odvaja MO, tako da se može pretpostaviti da 51 ZU ne odvaja MO.Uglavnom se odvajaju oštri predmeti, a slijede ga infektivni, farmaceutski, hemijski, patološkii amalgamski otpad. Bolji prikaz se može vidjeti na Slici 14.Iako određeni broj zdravstvenih ustanova odvaja opasni medicinski otpad unutar ustanove,veliki je problem što taj opasni otpad završava u kontejnerima koje odvoze komunalnapreduzeća miješajući ga ponovo sa komunalnim otpadom te se takav odvozi na deponije. Izdobivenih podataka se može zaključiti da je ovo veliki problem koji iziskuje hitno rješavanje.52

Slika 14. Grafički prikaz odnosa broja zdravstvenih ustanova koje stvaraju medicinski otpad i zdravstvenihustanova koje razdvajaju medicinski otpad od komunalnogTabela 49. Spaljivanje medicinskog otpada u ustanoviSpaljivanje u vlastitoj spalionici (%)Da Ponekad Ne Ne znam4,95 14,05 74,39 6,61Prema podacima, 23 ustanove (19%) spaljuju medicinski otpad, a zna se da u sjeveroistočnojBiH nema propisne spalionice.Tabela 50. Postupanja sa infektivnim otpadom u ustanoviPostupak zbrinjavanja infektivnogotpadaBroj ustanova koje stvarajuinfektivni otpadNije odgovorilo 46 38,02Ne odvaja 22 18,18Odvaja se u ZU, ali se poslije ponovomiješa sa komunalnim otpadom34 28,10Spaljuje ili/ i zakopava 9 7,44Steriliše ili predaje firmi 10 8,26UKUPNO 121 100%%Rezultati su zabrinjavajući jer 111 (91,74%) od 121 ZU infektivni otpad ne odvaja odkomunalnog i ne zbrinjava propisno. 46 ZU nije odgovorilo kakav je postupak zbrinjavanja53

infektivnog otpada, 22 ZU su se izjasnile da ne razdvajaju infektivni otpad, 34 ZU odvajajuotpad na mjestu nastanka, ali se on ponovo miješa sa komunalnim otpadom i završava nadeponiji, a 9 ZU spaljuje ili zakopava infektivni otpad.Infektivni otpadTabela 51. Prosječna godišnja količina infektivnog otpadaProsječna godišnja količinainfektivnog otpada (tona)Broj ustanova koje stvarajuinfektivni otpadNije odgovorilo 88 72,73Odgovorilo 33 27,27UKUPNO 121 100%%Na pitanje kolika je prosječna godišnja količina stvorenog infektivnog otpada (tona), 88 ZUnije odgovorilo, a iz podataka 33 ZU ukupna godišnja količina iznosi 80,665 t. Izračunavajućisrednju vrijednost, iz podataka se dobila prosječna količina infektivnog otpada pozdravstvenoj ustanovi i ona iznosi 2,44 t tona/ god.Oštri predmetiTabela 52. Postupak zbrinjavanja oštrih predmeta u ustanoviPostupak zbrinjavanja oštrihpredmetaBroj ustanova koje stvarajuoštre predmete%Nije odgovorilo 34 28,10Ne odvaja se od komunalnog, spaljujei zakopava78 64,46Pravilno odvaja 9 7,44UKUPNO 121 100%Rezultati su poražavajući i jasno vidljivi u Tabeli 52. Prema rezultatima, samo 9 (7,44%) od121 zdravstvene ustanove pravilno odvaja oštre predmete.Tabela 53. Količina oštrih predmeta (tona) prema ustanovamaProsječna godišnja količina oštrihpredmeta (tona)Broj ustanova koje stvarajuoštre predmeteNije odgovorilo 76 62,81Odgovorilo 45 37,19UKUPNO 121 100%%54

Na pitanje kolika je prosječna godišnja količina stvorenih otpadnih oštrih predmeta, 76 ZUnije odgovorilo. Prema datim podacima iz 45 zdravstvenih ustanova, ukupna godišnjakoličina oštrih predmeta je 5,3435 tone, pa je dobivena prosječna količina oštrih predmeta pojednoj zdravstvenoj ustanovi i ona iznosi 0,119 t.Hemijski otpadTabela 54. Način odlaganja hemijskog otpada u ustanoviNačin odlaganja hemijskog otpadaBroj ustanova koje stvarajuhemijski otpadNije odgovorilo 45 37,19Odgovorilo 76 62,81UKUPNO 121 100%%Na pitanje o načinu odlaganja hemijskog otpada odgovorilo je ukupno 76 (63%) od 121ustanove.Tabela 55. Načini odlaganja hemijskog otpada u 76 zdravstvenih ustanova ove ciljne grupeNačin odlaganja hemijskog otpadaBroj ustanova koje stvaraju hemijski otpadPreuzima firma 16U vodotok 20Spaljuje se 20Ispušta u kanalizaciju 40Miješa sa komunalnim otpadom 24Neki drugi način 2Ne znam 5Rezultati su poražavajući. Od 76 zdravstvenih ustanova koje su dale podatke, 16 zdravstvenihustanova pravilno zbrinjava hemijski otpad, dok kod ostalih zdravstvenih ustanova načinipostupanja s hemijskim otpadom su ekološki neprihvatljivi i opasan rizik zdravlju. Prematome samo 16 (13%) od 121 zdravstvene ustanove razdvaja opasni hemijski otpad i predajeovlaštenoj firmi!55

Tabela 56. Prosječna godišnja količina nastalog hemijskog otpada u ustanovama ciljne grupeKoličina hemijskogotpadaBroj ustanova koje stvarajuhemijski otpad (litre)Broj ustanova koje stvarajuhemijski otpad (tone)Nije odgovorilo 94 77,69% 108 89,26%Odgovorilo 27 22,31% 13 10,74%UKUPNO 121 100% 121 100%Zdravstvene ustanove ove ciljne grupe uglavnom ne evidentiraju količine hemijskog otpada.27 zdravstvenih ustanova je dalo podatke o količini hemijskog otpada u litrama i 13zdravstvenih ustanova je dalo podatke o hemijskom otpadu u tonama.Prema datim podacima iz 27 od 121 zdravstvene ustanove, ukupna godišnja količinahemijskog otpada je 16 375,5 litara, a dobivena srednja vrijednost po jednoj ustanovi je 606,5l/ godišnje. Prema datim podacima iz 13 od 121 zdravstvene ustanove, ukupna godišnjakoličina hemijskog otpada iznosi 0,985 tona, pa je dobivena srednja vrijednost po jednojustanovi 0,076 t/ godišnje.Patološki otpadTabela 57. Postojanje zbrinjavanja patološkog otpada u ustanoviPatološki otpad se zbrinjava Broj zdravstvenih ustanova %Nije odgovorilo 88 72,73Odgovorilo 33 27,27UKUPNO 121 100%Od 121 zdravstvene ustanove odgovorile su 33 (27,27%) zdravstvene ustanove.Tabela 58. Načini zbrinjavanja patološkog otpada u 33 zdravstvene ustanovama ciljne grupePostupak zbrinjavanja patološkogotpadaBroj zdravstvenih ustanova %Ne odvaja se od komunalnog otpada 13 39,40Spaljuje se i zakopava 15 45,45Obrada pa zbrinjavanje 5 15,15UKUPNO 33 100%Odgovor je zabrinjavajući. Samo 5 od 33 ustanove ili samo 5 (4,13%) od ukupno 121ustanove ciljne skupine postupa propisno sa patološkim otpadom.56

Na pitanje kolika je prosječna godišnja količina patološkog otpada (t), odgovorile su 23zdravstvene ustanove ciljne grupe i prema njihovim podacima, ukupno godišnje nastaje28,435 tona patološkog otpada, odnosno prosječno po ustanovi nastaje 1,236 tona/ godina.Amalgamski otpadTabela 59. Potvrda o postupanju sa amalgamskim otpadom u ustanoviZbrinjavanja amalgamskog otpada Broj zdravstvenih ustanova %Nije odgovorilo 105 86,78Odgovorilo 16 13,22UKUPNO 121 100%Samo 16 od ukupno 121 zdravstvene ustanove je odgovorilo da li zbrinjava amalgamskiotpad.Tabela 60. Načini postupanju sa amalgamskim otpadom u 16 zdravstvenih ustanova ciljne grupeNačini postupanja Broj zdravstvenih ustanova %Ne odvaja od komunalnog otpada 10 62,5Odvaja (skladišti, predaje firmi..) 6 37,5UKUPNO 16 100%Prema rezultatima u istraživanju rekli bi da samo 6 ustanova postupa propisno sa opasnimživinim (amalgamskim) otpadom. Neosporna je to prijetnja zdravlju i okolišu.Devet zdravstvenih ustanova je dalo podatke o prosječnoj godišnjoj količini amalgamskogotpada (t) i prema njihovim podacima, ukupno godišnje nastaje 0,146 tona, odnosno godišnjeprosječno po ustanovi nastaje 0,016 tona amalgamskog otpada.Farmaceutski otpadTabela 61. Postojanje zbrinjavanja farmaceutskog otpada u ustanoviFarmaceutski otpad se zbrinjava Broj zdravstvenih ustanova %Nije odgovorilo 66 54,55Odgovorilo 55 45,45UKUPNO 121 100%Od 121 zdravstvene ustanove odgovorilo je 55 (45,45%) zdravstvenih ustanova.57

Tabela 62. Načini zbrinjavanja patološkog otpada u 55 zdravstvenih ustanova ciljne grupePostupak zbrinjavanjafarmaceutskog otpadaBroj zdravstvenih ustanova %Odvozi se sa komunalnim otpadomili se spaljuje23 41,81Vraća dobavljaču ili predaje firmi 13 23,63Odvaja i skladišti dok se ne nađerješenje19 34,54UKUPNO 55 100%Propisno sa farmaceutskim otpadom postupa samo 13 zdravstvenih ustanova.Na pitanje kolika je prosječna godišnja količina farmaceutskog otpada (t) odgovorile su 32ustanove ciljne grupe, pa prema datim podacima u 32 zdravstvene ustanove godišnje nastaje1,332 tone farmaceutskog otpada, odnosno prosječna godišnja količina farmaceutskog otpadapo jednoj ustanovi iznosi 0,042 tone.Radioaktivni otpadGdje god postoji radiološka dijagnostika stvara se radiaktivni otpad. Autor procjenjuje dasvaka od navedenih ustanova stvara radiaktivni otpad. Odgovori su kontraverzni i prijeteći usmislu očuvanja okoliša i zdravlja populacije. Samo 4 od ukupno 121 zdravstvene ustanoveciljane populacije su navele da svojom djelatnošću stvaraju radioaktivni otpad. Na pitanje onačinu zbrinjavanja 2 nisu odgovorile, a 2 skladište radioaktivni otpad!Procjena i vlastiti stav o trenutnom zbrinjavanju medicinskog otpada po ustanovamaTabela 63. Procjena o adekvatnom zbrinjavanju medicinskog otpada prema pojedinačnoj ustanovi ciljne grupeAdekvatno zbrinjavanje Broj zdravstvenih ustanova %Da 31 25,62Ne 27 22,31Djelimično 63 52,07UKUPNO 121 100%Od 121 zdravstvene ustanove 90 (77%) ih objektivno procjenjuje da neadekvatno postupajusa opasnim medicinskim otpadom.Grupisani prijedlozi predstavnika ustanova primarne i sekundarne polikliničkezdravstvene zaštite za poboljšanje upravljanja medicinskim otpadom:‣ Formiranje deponije za MO,‣ Osnivanje firme za zbrinjavanje MO,58

‣ Obezbjeđivanje adekvatnih spremnika za MO,‣ Obezbjeđivanje redovnog odvoza MO.4.2.3. Mišljenja i evidencije stomatoloških ordinacija o trenutnom zbrinjavanjumedicinskog otpadaOd ukupno 307 anketiranih predstavnika ciljnih grupa, 121 je predstavnik zdravstvenihustanova, a od toga su 44 predstavnika stomatoloških ordinacija ispunila ankete.4.2.4. Opći podaci o anketiranim stomatološkim ordinacijamaTabela 64. Vlasnička struktura stomatoloških ordinacijaVlasnička struktura Broj stomatoloških ordinacija %Javna ustanova 2 4,55Privatno vlasništvo 40 90,90Nije odgovorilo 2 4,55Ukupno 44 100%Stomatološke ordinacije su uglavnom privatne vlasničke strukture (90,9%).Na pitanje koliki je prosječan broj pacijenata dnevno, od 44 odgovorile su 43 stomatološkeordinacije. Prema datim podacima dnevno se pregleda 618 pacijenata, tj. prosječno po jednojordinaciji oko 14 pacijenata.Tabela 65. Imenovanje odgovorne osobe za upravljanje MO prema broju anketiranih stomatoloških ordinacijaOdgovorna osoba Broj stomatoloških ordinacija %Da 21 47,73Ne 23 52,27UKUPNO 44 100%U 21 od ukupno 44 ustanove imenovana je osoba za upravljanje otpadom.Tabela 66. Nivo obrazovanja imenovane odgovorne osobe za upravljanje otpadomStručna spremaodgovorne osobeBroj stomatoloških ordinacija %VSS 11 61,12SSS 7 38,88UKUPNO 18 100%Samo 18 od 44 stomatološke ordinacije je dalo podatke o stručnoj spremi odgovorne osobe zaupravljanje medicinskim otpadom. Visokoškolsko obrazovanje prema Zakonu imenovalo je11 od ukupno 18 ordinacija koje su dale podatke.59

Tabela 67. Postojanje Plana upravljanja medicinskog otpada u stomatološkoj ordinacijiPlan upravljanja MO Broj stomatoloških ordinacija %Da 12 27,27Ne 32 72,73UKUPNO 44 100%Plan za upravljanje otpadom ima tek 12 (27,27%) od ukupno 44 stomatološke ordinacije.Tabela 68. Provođenje obuke uposlenika, upoznavanje sa propisima i postojanje definisanih procedura izpodručja upravljanja otpadomObuka uposlenih (%) Poznavanje propisa (%) Procedure (%)Redovno Rijetko Ne Da Ne Djelimično Ne Da43,18 20,45 36,37 63,61 11,36 25,03 63,64 36,36Nisu zadovoljavajući rezultati u smislu obučavanja, upoznavanja sa propisima i uvođenjapisanih procedura.Tabela 69. Postojanje ugovora s firmom koja zbrinjava opasan medicinski otpadPotpisan ugovor sa firmom Broj stomatoloških ordinacija %Da 8 18,18Ne 36 81,82UKUPNO 44 100%Zabrinjavajuća je činjenica da od 44 anketirane stomatološke ordinacije 8 (18,18%) ordinacijaima potpisan Ugovor sa ovlaštenom firmom koja zbrinjava opasni medicinski otpad, dok 36(81,82%) predaje sav otpad komunalnim preduzećima, koje ga odvoze na deponije.4.2.4.1. Količina otpada nastalog 2010. godine u anketiranim stomatološkimordinacijamaZbrinjavanje pojedinih vrsta medicinskog otpada u stomatološkim ordinacijamaNa pitanje o ukupnim količinama komunalnog i medicinskog otpada koji su nastali u 2010.godini, od 44 stomatološke ordinacije odgovorile su 24 (55%).Prema datim podacima, ukupna količina komunalnog otpada iz 24 stomatološke ordinacije je16,945 tone, pa je dobivena prosječna količina komunalnog otpada po stomatološkojordinaciji 0,71 tona/ 2010. god. Također, prema datim podacima, ukupna količina opasnogmedicinskog otpada iz 24 ZU je 2,113 tona, pa je dobivena prosječna količina medicinskogotpada po stomatološkoj ordinaciji 0,09 tona/ 2010. god.60

Prema dobivenim podacima, u stomatološkimordinacijama nastaje 8 puta više komunalnog uodnosu na opasni medicinski otpad.Slika 15. Dobiveni odnos distribucije prosječne količine komunalnog u odnosu na opasni medicinski otpadnastao u stomatološkoj ordinaciji 2010. godine4.2.4.2. Postupci upravljanja medicinskim otpadom u anketiranim stomatološkimordinacijamaTabela 70. Prikaz broja stomatoloških ordinacija koje su se izjasnile da stvaraju medicinski otpad i brojaordinacija koje razdvajaju opasni medicinski od komunalnog otpadaVrsta MOBroj ustanova koje stvaraju medicinskiotpadBroj ustanova koje razdvajaju MOod komunalnogInfektivni 32 20Oštri 38 30Hemijski 12 1Patološki 9 1Amalgamski 28 9Farmaceutski 12 2Radioaktivni 0 0Sve ustanove su se izjasnile da imaju otpad. Od ukupno 44 stomatološke ordinacije, 11 ih nijeodgovorilo da li razdvaja medicinski od komunalnog otpada, a 1 se izjasnila da ga uopće neodvaja. Prema rezultatima se može pretpostaviti da 12 stomatoloških ordinacija ne odvajaMO. Uglavnom se odvajaju oštri predmeti, a slijede ga infektivni, amalgamski, farmaceutski,hemijski i patološki otpad. Bitno je napomenuti da, bez obzira što se opasni medicinski otpadodvaja u samoj ustanovi, većina stomatoloških ordinacija predaje sav otpad komunalnimpreduzećima gdje ponovo dolazi do miješanja i kao takav se odvozi na deponije.61

Infektivni otpad u stomatološkim ordinacijamaTabela 71. Postupci zbrinjavanja infektivnog otpada u stomatološkim ordinacijamaPostupak zbrinjavanja infektivnog otpadaBroj stomatološkihordinacijaNije odgovorilo 11 25,01Miješa sa komunalnim otpadom 10 22,72Nije potpuno određeno- infektivni otpad seodvaja u ZU, ali se nakon odvajanja ponovomiješa sa komunalnim otpadom%23 52,27UKUPNO 44 100%Prema rezultatima u istraživanju rekli bi da nijedna stomatološka ordinacija ne postupapropisno sa opasnim infektivnim otpadom, što je neosporna prijetnja zdravlju i okolišu.O količini infektivnog otpada odgovorilo je samo 15 od ukupno 44 stomatološke ordinacije. U15 anketiranih ordinacija godišnje nastaje 0,694 tona infektivnog otpada, odnosno prosječnopo ordinaciji nastaje 0,046 t/ godina.Oštri predmeti u stomatološkim ordinacijamaTabela 72. Načini posupanja sa oštrim predmetima u stomatološkim ordinacijamaPostupak zbrinjavanja oštrih predmetaBroj stomatološkihordinacija%Nije odgovorilo 10 22,72Ne odvaja se od komunalnog otpada 1 2,27MO se odvaja u ordinaciji, ali se izvanordinacije ponovo miješa sa komunalnim33 75,01otpadomUKUPNO 44 100%Prema rezultatima u istraživanju rekli bi da nijedna stomatološka ordnicaija ne postupapropisno sa odbačenim oštrim predmetima, što predstavlja prijetnju zdravlju i okolišu.Tabela 73. Evidencija o prosječnoj godišnjoj količini oštrih predmeta (tona) u stomatološkoj ordinacijiEvidencija količine oštrih predmetaBroj stomatološkihordinacija%Nije odgovorilo 27 61,37Odgovorilo 17 38,63UKUPNO 44 100%62

Na pitanje kolika je prosječna godišnja količina stvorenih oštrih predmeta samo je 17 odukupno 44 stomatoloških ordinacija odgovorilo.U 17 stomatoloških ordinacija se godišnje stvara 0,754 tona oštrih predmeta, odnosno srednjavrijednost po jednoj ordinaciji je 0,044 t/ god.Hemijski otpad stomatološkim ordinacijamaTabela 74. Način odlaganja hemijskog otpada u stomatološkim ordinacijamaNačin odlaganja hemijskog otpadaBroj stomatološkihordinacijaNije odgovorilo 14 31,81Preuzima firma 2 4,54U vodotok 2 4,54Spaljuje se 5 11,36Ispušta u kanalizaciju 11 25,03Miješa sa komunalnim otpadom 9 20,45Neki drugi način 0 0Ne znam 1 2,27UKUPNO 44 100%%Samo u 2 (4,54%) od 44 slučaja možemo govoriti o propisnom upravljenju hemijskimotpadom u stomatološkim ordinacijama.Stomatološke ordinacije uglavnom ne evidentiraju količine hemijskog otpada. 6 zdravstvenihustanova ove ciljne grupe je dalo podatke o količini hemijskog otpada u litrama i 2 ustanovesu dale podatke o hemijskom otpadu u tonama.Prema datim podacima iz 6 od 44 stomatološke ordinacije, ukupna godišnja količinahemijskog otpada je 239 litara, a dobivena srednja vrijednost po jednoj ordinaciji je 39,83 l/godišnje. Prema datim podacima iz 2 od 44 stomatološke ordinacije, ukupna godišnja količinahemijskog otpada iznosi 0,15 tona, pa je dobivena srednja vrijednost po jednoj ordinaciji0,075 t/ godišnje.Patološki otpad u stomatološkim ordinacijamaTabela 75. Način zbrinjavanja patološkog otpada u stomatološkim ordinacijamaPostupak zbrinjavanja patološkog otpadaBroj stomatološkihordinacija%Nije odgovorilo 30 68,18Ne odvaja se od komunalnog otpada 7 15,92Odvaja se ali se izvan ordinacije ponovo miješa 6 13,63Odvaja se i spaljuje u peći 1 2,27UKUPNO 44 100%63

Prema rezultatima istraživanja rekli bismo da nijedna stomatološka ordinacija ne postupapropisno sa patološkim otpadom.O količini ovog otpada izjasnile su se samo 3 od ukupno 44 stomatološke ordinacije i premanjihovim datim podacima godišnje nastaje 0,092 tona patološkog otpada, odnosno prosječnopo ordinaciji nastaje 0,031 t/ godina.Amalgamski otpad u stomatološkim ordinacijamaTabela 76. Postupak zbrinjavanja amalagamskog otpada u stomatološkim ordinacijamaPostupak zbrinjavanja amalgamskog otpadaBroj stomatološkihordinacijaNije odgovorilo 18 40,91Ne odvaja od komunalnog otpada 8 18,18U odvod i kanalizaciju 4 9,09Odvaja se pa ponovo miješa sa komunalnim 3 6,82Odvaja se u ZU, ali nije objašnjen daljipostupak11 25,00UKUPNO 44 100%%Prema rezultatima u istraživanju rekli bi da nijedna stomatološka ordnicija ne postupapropisno sa amalgamskim otpadom, što je neosporna prijetnja zdravlju i okolišu.O količini ovog otpada izjasnilo se samo 7 od ukupno 44 stomatološke ordinacije i premanjihovim datim podacima godišnje nastaje 0,0218 tona amalgamskog otpada, odnosnoprosječno po ordinaciji nastaje 0,0031 t/ godina.Farmaceutski otpad u stomatološkim ordinacijamaTabela 77. Postupak zbrinjavanja farmaceutskog otpada u stomatološkim ordinacijamaPostupak zbrinjavanja farmaceutskogotpadaBroj stomatološkihordinacija%Nije odgovorilo 25 56,82Ne odvaja se od komunalnog otpada 4 9,09Odvaja se ali se izvan ordinacije ponovo miješaili se spaljuje9 20,46Odvaja se skladišti i vraća dobavljaču 6 13,63UKUPNO 44 100%64

Prema rezultatima u istraživanju rekli bi da samo 6 stomatoloških ordinacija postupa propisnosa farmaceutskim otpadom, što predstavlja prijetnju za okolni živi svijet i okoliš uopće.Na pitanje kolika je prosječna godišnja količina farmaceutskog otpada, odgovorilo je 9stomatoloških ordinacija u kojima nastaje godišnje 0,1396 tona farmaceutskog otpada. Kaorezultat se dobiva da se prosječno godišnje po ordinaciji stvara 0,0155 tona farmaceutskogotpada.Tabela 78. Postupak zbrinjavanja lijekova sa istekom roka trajanja u stomatološkim ordinacijamaPostupak zbrinjavanja starih lijekovaBroj stomatološkihordinacija%Nije odgovorilo 24 54,54Ne odvaja se od komunalnog otpada ili sespaljuje13 29,55Odvaja se skladišti i vraća dobavljaču 7 15,91UKUPNO 44 100%Prema rezultatima u istraživanju rekli bi da samo 7 stomatoloških ordinacija postupa propisnosa lijekovima kojima je istekao rok upotrebe, što predstavlja prijetnju zdravlju (kancerogenirizik) i okolišu.Procjena i vlastiti stav o trenutnom zbrinjavanju medicinskog otpada po stomatološkimordinacijamaTabela 79. Procjena o adekvatnom zbrinjavanju medicinskog otpada prema pojedinačnoj stomatološkojordinacijiAdekvatno zbrinjavanjeBroj stomatološkihordinacija%Da 10 22,73Ne 8 18,18Djelimično 26 59,09UKUPNO 44 100Predstavnici samo 10 stomatoloških ordinacija smatra da adekvatno zbrinjava opasnimedicinski otpad.Prijedlozi za poboljšanje koje su naveli predstavnici stomatoloških ordinacija1. Jasno definisati zakonsku regulativu i institucije koje bi vršile zbrinjavanje MO,2. Da se donese zakon o odlaganju MO na nivou države,65

3. Obezbijediti namjenske kante i kontejnere za odlaganje MO,4. Svim proizvođačima MO obezbijediti spremnike i redovan odvoz, uz prihvatljivucijenu,5. Obezbijediti uslugu odvoza MO od strane komunalnog preduzeća.4.2.5. Mišljenje i evidencije farmaceutskih firmi i apoteka o trenutnom zbrinjavanjumedicinskog otpadaOd ukupno 307 anketiranih predstavnika ciljnih grupa, 249 je predstavnika zdravstvenihustanova, a od toga je ankete ispunilo 77 predstavnika farmaceutskih firmi i apoteka.4.2.5.1. Opći podaci o anketiranim farmaceutskim firmama i apotekamaTabela 80. Vlasnička struktura farmaceutskih firmi i apotekaVlasnička struktura Broj apoteka i farmaceutskih firmi %Javna ustanova 8 10,39Privatno vlasništvo 69 89,61UKUPNO 77 100%Apoteke i farmaceutske firme uglavnom imaju privatnu vlasničku strukturu (cca. 90%).Tabela 81. Imenovanje odgovorne osobe/ referenta za upravljanje MO u farmaceutskoj firmi ili apotekamaOdgovorna osoba Broj apoteka i farmaceutskih firmi %Da 43 55,84Ne 34 44,16UKUPNO 77 100%U 43 (cca. 56%) od ukupno 77 farmaceutskih firmi i apoteka imenovana je odgovorna osoba.Tabela 82. Obrazovni nivo odgovorne osobe u farmaceutskoj firmi ili apotekamaObrazovni nivo odgovorne Broj apoteka i farmaceutskih firmi %osobeVSS 25 83,33VS 2 6,67SSS 3 10UKUPNO 30 100%Od ukupno 43 institucije u kojima je imenovana odgovorna osoba njih 30 je dalo podatke oobrazovnom nivou odgovorne osobe. Utvrđeno je da 25 od 30 osoba ima visokoškolskoobrazovanje u skladu sa Zakonom.66

Tabela 83. Postojanje plana upravljanja medicinskim otpadom u farmaceutskim firmama i apotekamaPlan Broj apoteka i farmaceutskih firmi %Da 44 57,14Ne 33 42,86UKUPNO 77 100%Plan o upravljanju medicinskim otpadom posjeduje 44 od 77 ustanova.Tabela 84. Provođenje obuke uposlenika o upravljanju medicinskim otpadom u farmaceutskim firmama iapotekamaObuka Broj apoteka i farmaceutskih firmi %Da 46 59,74Rijetko 16 20,78Ne 15 19,48UKUPNO 77 100%U 60% ustanova provodi se obuka uposlenika o upravljanju opasnim medicinskim otpadom.Tabela 85. Potpisivanje ugovora farmaceutskih firmi i apoteka sa ovlaštenom firmom koja zbrinjava opasanmedicinski otpadUgovor sa firmom Broj apoteka i farmaceutskih firmi %Da 38 49,35Ne 39 50,65UKUPNO 77 100%Ugovor s nekom ovlaštenom firmom za zbrinjavanje opasnog medicinskog otpada ima 49%farmaceutskih firmi i apoteka.4.2.5.2. Količina otpada nastalog 2010. godine u anketiranim farmaceutskim firmamai apotekamaNa pitanje o ukupnoj količini komunalnog otpada koji je nastao u 2010. godini, od 77farmaceutskih firmi i apoteka odgovorilo je 17 (22,08%). Prema datim podacima, ukupnakoličina tog otpada je 8,09 tona, tako da se dobije da se u 2010. godini po jednoj ustanoviprodukovalo 0,476 tona komunalnog otpada.Na pitanje o ukupnoj količini medicinskog otpada koji je nastao u 2010. godini, od 77farmaceutskih firmi i apoteka odgovorilo je 19 (24,68%). U 19 ustanova koje su daleodgovor, nastala ukupna količina tog otpada je 0,216 tona, a kao srednja vrijednost se dobila67

prosječna količina medicinskog otpada po jednoj ustanovi koja je nastala u 2010. godini iona iznosi 0,011 tona.Kao rezultat iz dobivenih podataka, u farmaceutskim firmama i apotekama nastaje 37 putaviše komunalnog otpada u odnosu na opasni medicinski otpad.Slika 16. Dobiveni odnos distribucije prosječne količine komunalnog u odnosu na opasni medicinski otpadnastao u farmaceutskoj firmi/ apoteci 2010. godine4.2.5.3. Postupci upravljanja farmaceutskim otpadom u anketiranim farmaceutskimfirmama i apotekamaNa pitanje o dnevnoj proizvodnji farmaceutskih pripravaka/ lijekova (kg) odgovor je dalo tek9 od 77 ustanova ili 12%. Prema datim podacima iz 9 zdravstvenih ustanova ove ciljne grupe,prosječna dnevna količina proizvedenih lijekova je 28,1 kg, tj. pojedinačno po jednoj ustanovi3,12 kg/ dan, dok je prosječna dnevna količina prodatih lijekova 71,6 kg, tj. po jednojustanovi približno 8 kg.Tabela 86. Prikaz broja farmaceutskih firmi i apoteka koje su se izjasnile da stvaraju medicinski otpad i brojatih ustanova koje razdvajaju opasni medicinski od komunalnog otpadaVrsta MOBroj apoteka i farmaceutskihfirmi koje stvaraju MOBroj apoteka i farmaceutskih firmikoje odvajaju MO od komunalnogNije odgovorilo 2 2Infektivni 9 2Oštri 14 9Hemijski 14 2Patološki 1 1Amalgamski 5 1Farmaceutski 75 75Radioaktivni 0 068

Od 77 anketiranih farmaceutskih firmi i apoteka 2 nisu odgovorile, tako da prema podacimaiz ostalih 75 ustanova najčešće se stvara i razdvaja od komunalnog otpada: farmaceutskiotpad, zatim oštri predmeti, pa hemijski i infektivni otpad.Tabela 87. Način postupanja sa farmaceutskim otpadom koji nastaje u farmaceutskim firmama i apotekamaPostupak zbrinjavanjafarmaceutskog otpadaBroj apoteka i farmaceutskih firmi %Nije odgovorilo 10 12,99Odvozi zajedno sa komunalnimotpadom ili spaljuje4 5,19Odvaja se, vraća dobavljaču ilipredaje firmi25 32,47Odvaja i skladišti dok se nenađe rješenje38 49,35UKUPNO 77 100%Od ukupno 77 farmaceutskih firmi i apoteka, 67 ih je odgovorilo na pitanje. Tek 32%propisno zbrinjava farmaceutski otpad.Prema datim podacima iz 27 ustanova ove ciljne grupe ukupno godišnje nastaje 0,96 tonafarmaceutskog otpada, odnosno prosječno po ustanovi 0,0356 t/ godišnje.Tabela 88. Način zbrinjavanja lijekova sa isteklim rokom upotrebe u farmaceutskim firmama i apotekamaZbrinjavanje lijekova saisteklim rokomBroj apoteka i farmaceutskih firmi %Nije odgovorilo 7 9,09Spaljuje se 1 1,30Odvaja se i vraća dobavljaču ilipredaje firmi50 64,93Odvaja i skladišti dok se nenađe rješenje19 24,68UKUPNO 77 100%Samo 7 ustanova nije odgovorilo na pitanje. U 65% slučajeva propisno se postupa salijekovima kojima je istekao rok trajanja.Tabela 89. Preuzimanje lijekova sa isteklim rokom trajanja u farmaceutskim firmama i apotekamaPreuzimanje starih lijekovaod kupacaBroj apoteka i farmaceutskih firmi %Da 19 24,68Ne 58 75,32UKUPNO 77 100%69

Samo 19 od 77 (25%) apoteka i farmaceutskih firmi preuzima lijekove sa isteklim rokomtrajanja od svojih kupaca.Tabela 90. Vlastita procjena ustanova o njihovom adekvatnom zbrinjavanju MOAdekvatno zbrinjavanje Broj apoteka i farmaceutskih firmi %Da 60 77,92Ne 2 2,60Djelimično 15 19,48UKUPNO 77 100Skoro 78% firmi i apoteka smatra da adekvatno zbrinjavaju opasni medicinski otpad!Prijedlozi farmaceutskih firmi i apoteka za poboljšanje upravljanja MO:‣ Bolja edukacija uposlenika zdravstvenih ustanova, ali i građana o značaju pravilnogodlaganja MO,‣ Organizirati sakupljanje starih lijekova od stanovništva,‣ Donijeti zakon, a zatim osnovati ustanovu za zbrinjavanje MO na kantonalnom ilidržavnom nivou, tj. nametnuti zakonsko rješenje od strane nadležnih institucija.4.3. Rezultati anketiranja ciljne grupe 3 – BIZNIS SEKTOR4.3.1. Mišljenja i evidencije ovlaštenih firmi koje se bave prevozom, obradom izbrinjavanjem opasnog otpada o trenutnom zbrinjavanju medicinskog otpadaOd ukupno 307 anketiranih predstavnika ciljnih grupa, 27 je predstavnika biznis sektora, a odtoga su ankete ispunila 2 predstavnika firmi koje se bave prevozom i/ili zbrinjavanjemmedicinskog otpada.Tabela 91. Vlasnička struktura firmi koje se bave prevozom i/ili zbrinjavanjem medicinskog otpadaVlasnička struktura Broj firmi %Javna ustanova 1 50Privatno vlasništvo 1 50UKUPNO 2 100%Od ukupno dvije firme jedna je javna ustanova, a druga u privatnom vlasništvu.70

Tabela 92. Koje vrste medicinskog otpada preduzeće zbrinjavaju ovlaštene firmeVrsta medicinskog otpadaBroj firmi koje zbrinjavaju MOInfektivni 2Oštri 2Hemijski 1Patološki 1Amalgamski 1Farmaceutski 1Radioaktivni 0Obje ovlaštene firme zbrinjavaju infektivni otpad i oštre predmete koji su takođe rizik odinfektivnih (ozbiljnih virusnih) oboljenja i povređivanja. Te dvije vrste otpada se i stvaraju unajvećim količinama i najučestalije su. Jedna od 2 firme zbrinjavaju također hemijski,patološki, amalgamski i farmaceutski otpad. Radioaktivni otpad ostaje neriješen problem izahtijeva postupanje po Baselskoj dekleraciji i izvoz iz naše zemlje. Obje firme jedan diomedicinskog otpada same zbrinjavaju sterilizacijom, a jedan dio predaju drugim firmama nauništavanje (firmi u EU i KP-u "Progres" Doboj).Tabela 93. Evidencija o preuzetim/ zbrinutim količinama otpada u ovlaštenim firmamaVođenje evidencije o količinama MO Broj firmi %Da 2 100Ne 0 0UKUPNO 2 100%Ovlaštene firme propisno vode evidencije o preuzetim/ zbrinutim količinama medicinskogotpada.Tabela 94. Koliko tona godišnje medicinskog otpada bude zbrinuto godišnjePreuzeto MO (t) Ukupno (t) Zbrinuto (t) Proslijedi (tona)1. firma 4002. firma 40 40 23,55Prva firma preuzme ukupno 400 tona bez selekcije na kategoriju zbrinuto ili proslijeđeno.Druga firma vodi propisnu selekcionu analizu.71

Tabela 95. Izvještavanja nadležnih ministarstva o preuzetim/ zbrinutim količinamama MO, o učestalostizbrinjavanja MO u zadnje 2 godine i sa koliko zdravstvenih ustanova firma ima Ugovor o kontinuiranompreuzimanju MOPitanja 1. Firma 2. FirmaIzvještava ministarstvo o količinama MO Da DaKoliko često izvještava mjesečno po preuzimanjuZa koliko ustanova u zadnje 2 godine firmazbrinjavanje MO?10 ustanova 40 ustanovaBroj ustanova sa kojima ima Ugovor 25 40Ovlaštene firme uredno izvještavaju Ministarstva, 50 ustanova koristi njihove usluge u zadnjedvije godine, a 65 je sklopilo Ugovor o kontinuiranom zbrinjavanju medicinskog otpada.Tabela 96. Mišljenje i procjena o vlastitom adekvatnom zbrinjavanju i tretmanu medicinskog otpada uzdravstvenim ustanovamaAdekvatno zbrinjavanjemedicinskog otpada u ZUBroj firmi %Da 0 0Ne 0 0Djelimično 2 100UKUPNO 2 100%Obje firme su procijenile da djelimično postižu adekvatno zbrinjavanje medicinskog otpada.Prijedlozi za poboljšanje zbrinjavanja otpada:‣ Da se podiže svijest o obavezi zbrinjavanja, te da se poštuje zakonaska regulative.‣ Veći angažman ministarstava i inspekcijskih organa.4.3.2. Mišljenja i evidencije komunalnih preduzeća i deponija o odgovornomupravljanju medicinskim otpadomOd ukupno 307 anketiranih predstavnika ciljnih grupa, 27 je predstavnika biznis sektora, a odtoga je ankete ispunilo 25 predstavnika predstavnika komunalnih preduzeća i deponija.Tabela 97. Vlasnička struktura komunalnih preduzeća i deponijaVlasnička struktura Broj preduzeća %Javna ustanova 12 48%Privatno preduzeće 1 4%Mješovito preduzeće 12 48%UKUPNO 25 100%72

Javnih ustanova je 12, mješovitih preduzeća 12, a samo 1 ima privatnu vlasničku strukturu.Na pitanje koliki je prosječan broj uposlenika, odgovorilo je 23 od ukupno 25 preduzeća.Prema podacima, 23 komunalna preduzeća i deponije ukupno imaju 1084 uposlenika, tako daje prosječno po jednom preduzeću 47 uposlenika.4.3.2.1. Upravljanje odlaganjem i deponovanjem medicinskog otpadaTabela 98. Postojanje evidencije o primljenim količinama komunalnog otpada iz zdravstvenih ustanovaEvidencija o primljenimkoličinama komunalnog otpada izzdravstvenih ustanovaBroj preduzeća %Da 10 40%Ne 15 60%UKUPNO 25 100%10 komunalnih preduzeća je potvrdilo da postoji evidencija o primljenim količinamakomunalnog otpada iz zdravstvenih ustanova i napisalo kolika je godišnja količinakomunalnog otpada iz zdravstvenih ustanova. Iz datih podataka ukupna godišnja količinakomunalnog otpada koje preuzima 10 komunalnih preduzeća je 522,86 tona. Iz toga se dobiopodatak da jedno komunalno preduzeće od zdravstvenih ustanova prosječno godišnjepreuzme 52,29 tona komunalnog otpada.Na pitanje sa koliko zdravstvenih ustanova komunalno preduzeće/ deponija ima ugovor opreuzimanju komunalnog otpada, samo 4 predstavnika komunalnog preduzeća nisuodgovorila na pitanje, a 21 je upisalo broj zdravstvenih ustanova sa kojima imaju ugovor opreuzimanju komunalnog otpada. Prema datim podacima, komunalna preduzeća imajuUgovor sa ukupno 207 zdravstvenih ustanova.Tabela 99. Tabelarni prikaz sa kojim zdravstvenim ustanovama komunalna preduzeća (KP) i deponije imajuugovorZU sa kojima KP ima ugovorBroj KP koja preuzimaju komunalni otpadiz zdravstvenih ustanovaKlinički centri 0Bolnice, Poliklinike, Domovi zdravlja,Ambulante22Ambulante u preduzećima, školama iostalim nemedicinskim ustanovama2Akušerske i porodiljske klinike 373

Stomatološke ordinacije 10Starački domovi 1Veterinarske stanice 15Farme 6Apoteke, farmac. centri i sl. 16Centri za transfuziologiju, medicinske ilipatološke laboratorije0Pogrebne službe, mrtvačnice 2Centri za biološko istraživanje 0Neke druge ustanove 0Ne preuzima otpad ni od jedne zdravstveneustanove0Na pitanje sa kojim zdravstvenim ustanovama KP/ deponije imaju ugovor, nisu odgovorila 2,a odgovorila su 23 KP/ deponije. Prema datim podacima se vidi da je najveći broj Ugovorasklopljen sa bolnicama, poliklinikama, domovima zdravlja i ambulantama, a zatim saapotekama, farmaceutskim firmama i veterinarskim stanicama.Tabela 100. Upoznavanje sa propisima o upravljanju i zbrinjavanju medicinskog otpadaPoznavanje propisa Broj komunalnih preduzeća %Da 8 32Ne 5 20Djelimično 12 48UKUPNO 25 100%Propise poznaje u cjelosti 8 (32%) od ukupno 25 komunalnih preduzeća.Tabela 101. Provođenje obuke uposlenika o prepoznavanju i rukovanju opasnom medicinskim otpadomObuka uposlenika komunalnihpreduzeća o medicinskom otpaduBroj komunalnih preduzeća %Da 2 8Rijetko 4 16Ne 19 76UKUPNO 25 100%74

Poražavajuće je da se obuka za uposlenike koji odlažu i deponuju opasni medicinski otpad ikoji se nalaze u najvećem riziku po njihovo zdravlje uglavnom ne provodi.Tabela 102. Prijava uposlenika o prisustvu opasnog medicinskog otpada u komunalnom otpadu u zadnje dvijegodinePrijavljivanje opasnog otpada Broj komunalnih preduzeća %Nisu odgovorili 3 12Nijednom 18 72Nekoliko puta 2 8Više puta 2 8UKUPNO 25 100%Kad se ne zna opasnost onda se ona i ne primjećuje. Problematično je da je samo u 4komunalna preduzeća (8%) prijavljen opasan medicinski otpad Uglavnom uposlenicikomunalnih preduzeća i deponija ne prijavljuju prisustvo opasnog medicinskog otpada ukomunalnom otpadu, a izlažu se najvećem riziku po njihovo zdravlje!Tabela 103. Kako se postupa kada se otkrije da se u komunalnom otpadu iz zdravstvenih ustanova nalazi opasanmedicinski otpad (infektivni, patološki, hemijski...)Postupanja nakon prijave Broj komunalnih preduzeća %Nisu odgovorili 11 44Nema postupka 8 32Obavijesti se ili se ne preuzima MO 3 12Obavijesti se nadležna inspekcija 3 12UKUPNO 25 100%Uglavnom poražavajuća i opasna situacija. Samo 3 (12%) od 25 komunalnih preduzeća/deponija obavještava inspekciju.Tabela 104. Mišljenje komunalnih preduzeća da li zdravstvene ustanove adekvatno odvajaju svoj opasni otpadod komunalnogZdravstvene ustanove adekvatnozbrinjavaju medicinski otpadBroj komunalnih preduzeća %Da 3 12Ne 14 56Djelimično 8 32UKUPNO 25 100%Samo 3 (12%) od 25 preduzeća su imala potvrdan odgovor o adekvatnom razvrstavanjuopasnog medicinskog otpada od komunalnog.75

Tabela 105. Procjena o zbrinjavanju medicinskog otpada uopćeMO se pravilno zbrinjava Broj komunalnih preduzeća %Da 1 4Ne 16 64Djelimično 8 32UKUPNO 25 100%Globalno gledano, prema mišljenju komunalnih preduzeća/ deponija (96%) medicinski opasniotpad se ne zbrinjava adekvatno.Prijedlozi za poboljšanje upravljanja opasnim medicinskim otpadom koje su dalipredstavnici komunalnih preduzeća i deponija mogu se grupisati:‣ U zdravstvenim ustanovama postaviti odvojene odvozne posude koje bi preuzimalaspecijalizirana firma i odvajati medicinski otpad na odgovarajući način,‣ Primijeniti zakonske propise i pojačati inspekcijsku kontrolu,‣ Educirati uposlenike zdravstvenih ustanova, uposlenike iz komunalnih preduzeća, ali igrađane,‣ Formirati adekvatne deponije, spalionice i adekvatno finansirati upravljanje MO.5. RASPRAVA I ZAKLJUČCIEkonomski razvijenije zemlje stvaraju velike količine otpada, pa su danas suočene saozbiljnim problemima vezanim za zbrinjavanje i upravljanje otpadom. Od ukupno 1,3 bilionatona otpada, koji zemlje EU stvaraju svake godine, oko 40 miliona tona smatra se opasnimotpadom. Prema podacima Organizacije za upravljanje, saradnju i razvoj (OECD) između1990. i 1995. godine količina otpada u Europi porasla je za 10%, dok bi prema njihovojprocjeni u periodu do 2020. godine taj porast mogao biti 45% (European Commission, 2003).Zemlje u razvoju, kao što je BiH, stvaraju manje količine otpada od razvijenih zemalja.Međutim, kod njih su problemi štetnog uticaja na zdravlje ljudi i okoliš još veći jer nemajuuređene sisteme sakupljanja i zbrinjavanja otpada.Zbrinjavanje medicinskog otpada u BiH predstavlja jedan od velikih problema. U zadnjihdesetak godina je došlo do unaprijeđenja zakonske regulative vezane za zbrinjavanje otpada izzdravstvenih ustanova. Iako je tačno propisano na koji način se mora sakupljati sortirati izbrinjavati medicinski otpad, većina zdravstvenih ustanova nije počela sa primjenom propisa.Upravljanje medicinskim otpadom mora se bazirati na sljedećim principima: zaštiti ljudskogzdravlja unutar i izvan medicinskih institucija, zaštiti okoliša, poštovanju nacionalnih imeđunarodnih standarda i poboljšanju higijenskih uslova unutar i van zdravstvenih ustanova.Uspostavljanje nacionalne politike upravljanja otpadom zakonskog okvira, obrazovanjaosoblja i uključivanja javnosti u problem medicinskog otpada osnovni su elementi za uspješnoprovođenje programa upravljanja otpadom.76

Predstavnici vlasti su donijeli nove propise ali uglavnom ne prate njihovu implementaciju i neprimjenjuju kaznene mjere. Pošto je odlaganje medicinskog otpada na komunalne deponijenajjeftiniji način njegovog zbrijavanja, stiče se dojam da zdravstvene ustanove, u cilju uštedesredstava, koriste nedostatak inspekcijskog nadzora i ne primjenjuju nove zakonske propise.Sa ciljem da se sagleda trenutno stanje vezano za zbrinjavanje medicinskog optada usjeveroistočnoj BiH i da se podstakne primjena novih propisa, Centar za ekologiju i energijuTuzla je početkom 2011. godine vršio istraživanje o količinama nastalog medicinskog otpadau 2010. godini i načinima njegovog upravljanja.Prema dobivenim podacima, 119 zdravstvenih ustanova sjeveroistočne BiH je u 2010. godiniproizvelo 1 820 tona otpada, od čega je 1 388 tona komunalnog i 432 tone opasnogmedicinskog otpada. Iz ovoga se može zaključiti da od ukupnog otpada iz zdravstvenihustanova oko 24% čini opasni medicinskog otpad. Napominjemo da je istraživanje obuhvatilo249 zdravstvenih ustanova, ali da je samo 119 ustanova dalo podatke o količinama, tedobijeni rezultati mogu poslužiti kao osnova za izračunavanje ukupnih količina medicinskogotpada u sjeveroistočnoj BiH čije su količine mnogo veće.Slika 17. Odnos komunalnog i medicinskog otpada u ukupnom otpadu nastalom 2010. god. u 119 zdravstvenihustanova. Od 1 820 tona otpada iz ZU, 432 tone su opasnog medicinskog otpada, tj.23,69%Od 249 zdravstvenih ustanova, 136 ili 55% ima imenovanu odgovornu osobu/ referenta zaupravljanje otpadom od čega je samo 50% odgovornih osoba sa VSS. Prema evidencijama uministarstvima, samo zdravstve ustanove većih kapaciteta (bolnice i domovi zdravlja) sudostavile imena referenata za upravljanje medicinskim otpadom. Prema Pravilniku oupravljanju medicinskim otpadom, svaka zdravstvena ustanova mora imenovati odgovornuosobu/ referenta za upravljanje otpadom i to je lice sa završenom visokom stručnomspremom, a ako zdravstvena ustanova ima više od 50 uposlenika onda se mora uspostavitiOdbor za upravljanje otpadom. Odbor koji se imenuje u ustanovama treba da budeinterdiscipliniran i ekspertni tim.77

Većina zdravstvenih ustanova kao što su bolnice, klinički centri i domovi zdravlja, počeli susa odvajanjem i razvrstavanjem opasnog medicinskog otpada u samoj ustanovi. Međutim,nakon razvrstavanja se samo mali procenat tog otpada ispravno zbrinjava. Velike količinemedicinskog otpada, iako su odvojene i razvrstane, predaju se komunalnim preduzećima iodvoze se na deponije, što predstavlja veliki rizik za zdravlje svih osoba koje dolaze ukontakt s njim i uopće za okoliš.Istraživanje je pokazalo da postoji određeni broj zdravstvenih ustanova koje spaljuju svojotpad, iako u BiH nema propisne spalionice medicinskog otpada.11% zdravstvenih ustanova, koje su učestvovale u istraživanju, infektivni otpad zbrinjavajuna pravilan način. Određeni broj zdravstvenih ustanova infektivni otpad zbrinjava sam, aostale ga predaju drugima na zbrinjavanje.44 stomatološke ordinacije (100%) koje su bile dio istraživanja ne odvajaju svoj infektivniotpad od komunalnog.Oštri predmeti u zdravstvenim ustanovama se uglavnom odvajaju u posebne posude, ali nakraju ipak završe na komunalnim deponijama. Samo 8% ustanova se izjasnilo da ispravnozbrinjava oštre predmete.Evidentan je problem zbrinjavanja hemijskog otpada, jer je samo 15% od anketiranihzdravstvenih ustanova navelo da ga ispravno zbrinjava. 15 656 litra hemijskog otpada kojinastaje u preostalim zdravstvenim ustanovama na neki način završi u okruženju. Ako tomedodamo i druge zdravstvene ustanove koje nisu bile dio istraživanja, možemo samopretpostaviti koliko hemijskog otpada ostaje nezbrinuto. Sve to upućuje na hitnost primjenezakonske regulative.Većina ustanova ne provodi kontinuiranu edukaciju osoblja. Predlaže se uvođenjekontinuirane edukacije svim osobama u sistemu upravljanja medicinskim otpadom.Nadležna Ministarstva i inspekcije još uvijek nisu svjesna njihovih obaveza i odgovornosti udijelu razdvajanja, odlaganja, deponovanja i nadzora nad zbrinjavanjem medicinskog otpadagdje se kriju veoma važni i opasni rizici po zdravlje ljudi, živog svijeta i okoliša. Ministarstvai inspekcije uglavnom ne raspolažu potrebnim informacijama o odgovornim osobama,planovima upravljanja medicinskim otpadom, količinama medicinskog otpada koji nastane ikoji se ispravno zbrine i ne vrše redovan nadzor.65% općinskih službi za komunalne poslove ne znaju kako zdravstvene ustanove u njihovimopćinama zbrinjavaju svoj otpad. Iako su komunalna preduzeća uglavnom pod nadležnošćuopćinskih službi, predstavnici tih nadležnih službi, komunalnih preduzeća i deponijauglavnom nisu upoznati sa zakonskom regulativom vezanom za zbrinjavanje medicinskogotpada i zabranu odlaganja opasnog medicinskog otpada na komunalnim deponijama, te nisuu komunalnim preduzećima naložile obaveznu obuku uposlenika o prepoznavanju prisustvamediscinskog otpada, opasnostima i mjerama zaštite usljed kontakta sa medicinskimoptadom, o potrebi kontrole otpada koji dolazi iz zdravstvenih ustanova i obaveziprijavljivanja usljed prisustva opasnog medicinskog otpada u otpadu koji dolazi iz78

zdravstvenih ustanova. Zbog svega ovoga u komunalnim preduzećima i na deponijamaizostaje edukacija, zaštita uposlenika, evidencija o količinama otpada iz zdravstvenihustanova, kontrola otpada i prijavljivanje prisustva opasnog medicinskog otpada, što ostavljamogućnost zdravstvenim ustanovama da svoj opasni otpad jeftino deponuju na komunalnimdeponijama.U sjeveroistočnoj BiH postoje ovlaštene firme za odvoz i zbrinjavanje medicinskog otpadakoje uredno izvještavaju nadležna Ministarstva o količinama preuzetog otpada. Istraživanje jepokazalo da u zadnje dvije godine samo 50 zdravstvenih ustanova u sjeveroistočnoj BiHpredaje dio svog opasnog medicinskog otpada firmama na zbrinjavanje. Utvrđeno je dakoličine opasnog otpada koje nastaju u tim zdravstvenim ustanovama ne odgovarajukoličinama koje su predate na zbrinjavanje. Sa ovlaštenim firmama za odvoz i zbrinjavanjemedicinskog otpada je još 15 zdravstvenih ustanova sklopilo Ugovor o kontinuiranomzbrinjavanju medicinskog otpada, ali one ne vrše predaju svog medicinskog otpada. Javlja sesumnja da su potpisani ugovori samo pokriće za moguće kontrole. Postavlja se pitanje šta sedogađa sa preostalim otpadom u zdravstvenim ustanovama koje su potpisale ugovore, apredaju samo dio otpada ili ga uopće i ne predaju, kao i šta ostale zdravstvene ustanove radesa svojim medicinskim otpadom.Zdravstvene ustanove moraju osmisliti održiva rješenja za zbrinjavanje svog medicinskogotpada. Neophodno je imenovati odgovornu osobu/ referenta ili ekspertne timove koji ćeraditi na izradi Plana upravljanja medicinskim otpadom, a u njemu će predvidjeti najboljarješenja za zbrinjavanje otpada koji kod njih nastaje. Oni se mogu odlučiti da otpad predajudrugoj firmi ili da dio sami zbrinjavaju.Mišljenje većine ispitanika je bilo da bi stroga primjena zakonskih propisa, veći angažmannadležnih mistarstava i redovna inspekcijska kontrola doveli do poboljšanja upravljanjamedicinskim otpadom.79

6. LITERATURA1. Herceg N, Lukić T (2009) Razvoj infrastrukture za cjeloviti sustav gospodarenjakomunalnim otpadom. FONDEKO SVIJET 29:3-13.2. Anonymous (2009) Ministarstvo zdravlja Republike Srbije, Bezbedno upravljanjemedicinskim otpadom- nacionalni vodič dobre prakse, Beograd.3. Obradović S (2009) Mogućnosti integralnog upravljanja medicinskim otpadom uRepublici Srpskoj- specijalistički rad, Banja Luka.4. Anonymous (2000) National Environmental Action Plan in Bosnia and Herzegovina(B&H). Svjetska Banka, Sarajevo.5. Radenović S (2008) Medicinski otpad kao bioetički problem. Soc. Ekol. 3: 297-304.6. Mujović-Zornić H (2005) Pravni značaj postupanja s otpadom. Svet rada 3:257-280.7. Pranjić N. Kruti otpad i onečišćenja tla. U: Pranjić N (ur). Zdravstvena ekologija.Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli, 2006.8. Zakon o upravljanju otpadom (Sl. Glasnik RS 53/02).9. Zakon o upravljanju otpadom (Sl. novine FBiH 33/03).10. Pravilnik o kategorijama otpada sa listama.doc (Sl. novine FBiH 9/05).11. Pravilnik o upravljanju medicinskim otpadom (Sl. novine FBiH 77/08).12. Pravilnik o upravljanju medicinskim otpadom (Sl. Glasnik RS 90/06).13. Strategija upravljanja otpadom (pipremljena zajedno sa statgijom u FBiH u tokurealizacije PHARE projekta “Strategija upravljanja čvrstim otpadom u BiH“)2004.14. Pravilnik o vrstama otpada i djelatnostima u oblastima upravljanja otpadom za koje jepotrebna dozvola (Sl. Glasnik RS 39/05).15. Pravilnik o kategorijama otpada sa katalogom (Sl. Glasnik RS 39/05).16. Pravilnik o sadržaju plana prilagođavanja za postojeća postrojenja i uređaje zadjelatnosti upravljanja otpadom i aktivnostima koje preuzima nadlezni organ (Sl.Glasnik RS 39/05).17. Pravilnik o kategorijama otpada, karakteristikama koje ga svrstavaju u opasni otpad,djelatnostima povrata komponenti i odlaganja otpada (Sl. Glasnik 39/05).18. Pravilnik o uslovima za rad postrojenja za spaljivanje otpada.19. Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju otpadom.doc.20. Pravilnik o potrebnim uvjetima za prenos obaveza sa proizvođača i prodavača naoperatera sistema za prikupljanje otpada (Sl. novine FBiH 9/05).21. Pravilnik koji određuje postupanje sa opasnim otpadom koji se ne nalazi na listi otpadaili čiji je sadržaj nepoznat (Sl. novine FBiH 33/03).22. Pravilnik o sadržaju plana prilagođavanja upravljanja otpadom za postojeća postrojenjaza tretman ili odlaganje otpada i aktivnostima koje preduzima nadležni organ (Sl.novine FBiH 9/05).23. Uredba o finansijskim i drugim garancijama za pokrivanje troškova rizika od mogućihšteta, čišćenje i postupke nakon zatvaranja odlagališta (Sl. novine FBiH 39/06).24. Uredba selektivno prikupljanju, pakovanju i označavanju otpada (Sl. novine FBiH38/06).25. Uredba o finansijskim garancijama kojima se može osigurati prekogranični prometotpada (Sl. novine FBiH 41/05).80

26. Uredba koja reguliše obavezu izvještavanja operatora i proizvođača otpada osprovođenju programa nadzora, monitoringa i vođenja evidencije prema uvjetima izdozvole (Sl. novine FBiH 31/06).27. Pravilnik o obrascu, sadržaju i postupku obavještavanja o važnim karakteristikamaproizvoda i ambalaže od strane proizvođača (Sl. novine FBiH 8/08).28. European Environment Agency. Total waste generation by sector - EEA countries1992- 1997. [pristup 15. studenog 2003]. Dostupno na:http://dataservice.eea.eu.int/atlas/viewdata/viewpub.aspid=39229. European Commission. Waste. [pristup 15. Studenog 2003.]. Dostupno na:http://www.europa.eu.int/comm/ environment/waste/index.htm30. Zakon o otpadu. Narodne novine 2003;(151).31. Ropeik D, Gray G. Risk. Boston (MA): Houghton Mifflin Company; 2002.32. Axelrod D, editor. Love Canal: A special report to the government and legislature. NewYork State Department of Health;1991.33. Capak K. Zbrinjavanje zdravstvenog otpada. Zbornik radova godišnjeg sastankasanitarnih inspektora; svibanj 2001.; Šibenik. Zagreb: Korunić d.o.o.; 2001. str. 117-24.34. WHO, Starting health care waste management in medical institutions,EUR/00/5021817, (http://www.healthcarewaste.org). Regional Office for Europe,Copenhagen.81