OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA » » »r e v i j aPljevaljska čaršijakoje više <strong>ne</strong>maU čar ši ji je bio ži vot! Lju <strong>di</strong> su se sas -tajali, do<strong>go</strong>varali i tr<strong>go</strong>vali. Tu su sedešavale zbilje i šale, o<strong>go</strong>varanja ifa le, ali se i sev <strong>di</strong> sa lo.Piše: Uzeir BećovićPljevaljska čaršija bila je poz<strong>na</strong>ta <strong>na</strong> daleko još odvreme<strong>na</strong> Herce<strong>go</strong>vačkog sandžaka,a posebno od gradnjeHusein-paši<strong>ne</strong> džamije, koju je on, sa mno<strong>go</strong>brojnimobjektima podario svome gradu.Čaršiju su sačinjavali nizovi duća<strong>na</strong> i za<strong>na</strong>tskih radnjiod 2oo do 25o što su se os la nja li jed ni <strong>na</strong> dru ge. Utim nizovima nije bilo kuća za stanovanje. Stanovalo seu okolnim mahalama - džematima. Povezani sa čaršijomsokacima, pokaldrmisanim kamenim pločama ioblucima, dućani su bili zaštitni z<strong>na</strong>k šehera.Poz<strong>na</strong>to je pet tipova pljevaljskih duća<strong>na</strong>:Osnovni I <strong>na</strong>jčešći tip za<strong>na</strong>tskog I tr<strong>go</strong>vačkog duća<strong>na</strong>sa ćepenkom iziskivao je mali prostor, otvoren premauli ci, a iza je imao ka me nom ozi da nu ma ga zu, savratima od kovanog željeza. Noću su zatvarani sa trikap ka I pre voj ni <strong>com</strong>. Dru gi tip sli čan je pr vom, s timšto je iz <strong>na</strong>d imao <strong>ne</strong>š to ni žu sprat nu eta žu, <strong>na</strong> ko ju se izduća<strong>na</strong> ulazilo strmnim I uskim stepenicama. U tomprostoru ra<strong>di</strong>li su šegrti, a majstor u prizemlju. Trećioblik duć a<strong>na</strong> ni je imao iz <strong>di</strong>g nut pod, već je bio u rav nipločnika. Zatvarao se ka<strong>na</strong>tima. Ovakvim dućanima<strong>na</strong>jčešće su se koristili bakali I piljari. Četvrti tip duća<strong>na</strong>,bili su oni sa zastakljenim (okvirima, prozorima, pendžerima),u njima su ra<strong>di</strong>li čizmadžije, svećari , knji<strong>go</strong>vesci, zat va ra li su se kap ci ma . Slič ni ovom ti pu, bi li sudućani kazandžija, mesara I pekara. U prednjem <strong>di</strong>jeluse prodavala roba , a u zadnjem se <strong>na</strong>lazila ra<strong>di</strong>onica,zva<strong>na</strong> ar<strong>di</strong>ja. Peti tip duća<strong>na</strong> bile su berbernice, ašćirnice,kah ve I ka fa <strong>ne</strong>.Neki tr<strong>go</strong>vci robu su prodavali <strong>na</strong> sanducima , potomtorbari, koji su nosili djindjuve, odjevnu I drugu robu, somu<strong>ne</strong> I simite, ovčje mlijeko u zemljanim lončićima, bozu . Čaršiju su po zatvaranju duća<strong>na</strong> noću čuvalipasvančije . Bogati tr<strong>go</strong>vci imali su dobro obezbjedjenjemagaza , sa malim prozorima, jakim kapcimaod kovanog željeza. Grijali su se <strong>na</strong> mangalima, u magazama <strong>na</strong> fu ru ni. Muš te ri je su zi mi mo gle da se ogri juako su to že lje li.Po red ve li kog bro ja duć a<strong>na</strong> , Hu sein pa ša je l669 <strong>go</strong> -<strong>di</strong><strong>ne</strong> pored džamije, po<strong>di</strong>gao karavan saraj , kakvog suimali samo veliki gradovi, Osmanskog carstva – sa imaretom,besplatnom kuhinjom za putnike I sirotinju, anje<strong>go</strong>vi posljednji ostaci porušeni su l948 <strong>go</strong><strong>di</strong><strong>ne</strong>. Posebanz<strong>na</strong> čaj za čar ši ju imao je be zis tan , Ba zar Hu sein –paše , sa tr<strong>go</strong>vačkim radnjama, magazama, za<strong>na</strong>tlijskimpunktovima . Pod istim krovom bili su smješteni kujundžije,terzije , bazardžani , koji su izradjivali skupocjenuodjeću , kakvu je nosila dvorska ali I pljevaljska <strong>go</strong>spoda, ca re vi I ca ri ce. To su bi li tka či be za, gra ve ri itd. San -džak be <strong>go</strong>v sa raj , sa 2o so ba I sa lon za vi je ća nje, plje -valjske medrese ( sedam tipova škola) , deset hanova,osam ko<strong>na</strong>ka, šest hotela, omogućavali su <strong>go</strong>stimasmještaj I izlazak <strong>na</strong> čuveno pljevaljsko korzo.<strong>Go</strong>stoprimstvo kod pljevljaka ubrajalo se u dobradje la, a poz <strong>na</strong> ti su po do bro ti , prav <strong>di</strong> I hu ma nos ti. Sa -žaljivi su prema slabima, <strong>ne</strong>srećnim I bolesnicima . Usvom kućnom ataru gra<strong>di</strong>li su posebnu zgradu, musafir-hanu za <strong>go</strong>s te . Čes to je ko ri šćen I čar dak. U ku ću se<strong>na</strong>lazila poseb<strong>na</strong> prostorija za <strong>go</strong>ste zva<strong>na</strong> selamluk.Pljevaljski atar stanovanja sastajao se od kuće , pokrive<strong>ne</strong>ćeramidom, zidan kamenom I ćerpičom imala jemuš ku I žens ku av li ju, baš tu , voć njak I cvjet njak, ve li kavra ta sa man da lom I ma la vra ta ka pi džik bi la je tu I ma -nja zgra da za pos lu gu , mut vak , čes ma po ja ta <strong>na</strong> dvaboja , sušara mesa …Unutrašnjost kuće činili su selamluk, ćošak , soba zamuš kar ce I so ba za že <strong>ne</strong>, <strong>di</strong> van han - hod nik sa uz <strong>di</strong>g -nutim prostorom pored prozora koji gleda <strong>na</strong> ulicu ,potom hamam( abdesluk) , rafove sehare , dušekluke ,do la pe , si ni je a sve je rad je no u du bo re zu . Sve je bi lozastrto ćilimima I serdžadama po <strong>ne</strong>gdje krparama , aminderluci jastucima , prekriveni pervazima jagijama .Pljev lja su pos ta la še her još od vre me <strong>na</strong> ka da je unjima bilo sje<strong>di</strong>šte herce<strong>go</strong>vačkog pašaluka. Poslije Berlinskogkongresa pljevaljska čaršija dobija novi inpuls ,kada je od osmanskog formira<strong>na</strong> austro-ugarska granicaI gar ni zon jed no od <strong>na</strong>j ljep ših I <strong>na</strong>j ve ćih <strong>na</strong> Bal ka nu.Tašlidža ponovo postaje sje<strong>di</strong>šte Sandžakata , gdjestoluje I austrijski konzul . Iz Herce<strong>go</strong>vi<strong>ne</strong> <strong>na</strong>kon Berlinskogkongresa doseljava se z<strong>na</strong>tan broj bogatih be<strong>go</strong>vskihporo<strong>di</strong>ca , koje su z<strong>na</strong>tno uticale <strong>na</strong> razvoj tr<strong>go</strong>vi<strong>ne</strong>I za<strong>na</strong>tstva. Čaršija postaje pretijes<strong>na</strong> za gradnju42 april, <strong>2008.</strong> Re vi ja FO RUM
e v i j a« « « OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NAno vih duć a<strong>na</strong>, pa se nji ho va iz grad nja ši ri u dru gim ma -halama I džematima. Dvoj<strong>na</strong> vladavi<strong>na</strong> imala je I te kakopozitivnog odraza <strong>na</strong> razvoj grada, jer su se medjusobnotakmičili . Čaršija se razvija , tr<strong>go</strong>vi<strong>na</strong> za<strong>na</strong>tstvo Icvjetaju . Otvaraju se novi lokali, poput čuvenog kazi<strong>na</strong>, <strong>na</strong>j ljep še I <strong>na</strong>j ve će zgra de za te <strong>na</strong> mje <strong>ne</strong>, po tom lo -kali sa muzikom do zore, lokali sa striptizetama, jav<strong>ne</strong> –taj<strong>ne</strong> kuće itd.Pljevajski korzo sve više postaje popularan . Draž večernješetnje pruža čaršija kao glavni za<strong>na</strong>tski tr<strong>go</strong>vinski, vjerski , administrativni I poslovni centar. Odredjenimdanima u čaršiji je bila <strong>na</strong>daleko poz<strong>na</strong>ta pijaca.Lju<strong>di</strong> su se svakod<strong>ne</strong>vno sastajali , do<strong>go</strong>varali I upoz<strong>na</strong>vali . Tu su se de ša va le zbil je I ša le, pod va le , o<strong>go</strong> va ra njaI fale ali se igralo, pjevalo , sviralo I sev<strong>di</strong>salo. U čaršijije bio ži vot! Na kor zo se iz la zi lo s poš to va njem, u <strong>na</strong>j -ljepšoj odjeci I obući sa skupocjenim <strong>na</strong>kitima. Izlazilisu I sta ri I mla <strong>di</strong>, sva ko je imao <strong>ne</strong> ki in te res. Bi lo je tomjesto za dokazivanja I prestiža. Korzo se pružalo dužčaršije, od kafa<strong>ne</strong> Zelen<strong>go</strong>ra do Julije , a potom se širilood Ju li je do Ča no vog mos ta uglav nom za mla dež.Šetnja je bila besprekor<strong>na</strong> , sa pozdravima ali i <strong>na</strong>migivanjemmomaka djevojkama i obratno.Na korzo su dolazili momci I djevojke iz susjednih Idrugih gradova. Domaći šetadžije z<strong>na</strong>li su ko je te večerido šao sa stra <strong>ne</strong> pa su se skla pa la poz <strong>na</strong>nstva . Rad ja -la se I lju bav a to se čes to za vr ša va lo uda jom ili že nid -bom. Subotom, <strong>ne</strong>djeljom I praznicima čaršijom bi defilovalavoj<strong>na</strong> muzika a kasnije I muzika Vatrogasnogdoma. Kod kafa<strong>ne</strong> „Slavija“ u centru čaršije priredjivalibi prome<strong>na</strong>d<strong>ne</strong> koncerte Šaldžije I kafedžije svratili biu Limovu kafanu a meraklije koji vole čašicu I pjesmuu sajdžisku radnju Alije Ičelića- Klepeša , vrsnog harmonikašaI zabavljača .Mnogi bi otišli <strong>na</strong> akšamluk u brijačnicuHrastovi<strong>na</strong> gdje svira tambura do jutarnjih sati.Oni ko ji vo le ak šam luk I da pe ku me so <strong>na</strong> ću mur svra -ti li bi u ko vač ni ce <strong>na</strong> Ja li ji a <strong>ne</strong> ki ko va či bi li su vrs ni mu -zičari . Šereti-baš šaldžije svratili bi u slastičaru Ata Mulovića, poz<strong>na</strong>tog humoriste sklonog podvalama I šalama. Drugi bi opet tražili Ljuba Stojkanovića, ĆamilaKur be ga, Kre za I sa nji ma zbi ja li ša le I pod va le , ali <strong>na</strong>dostojanstven <strong>na</strong>čin . U brijačnici kod Sarva<strong>na</strong> <strong>ne</strong>ki bisvra ti li da se uljep ša ju a bri co bi re kao : <strong>ne</strong> ma pro ble -ma !Sje <strong>di</strong> I sa mo mi ka ži gdje ti je gla va ! . I tu se ak šam -lu či lo kao I kod svih ber be ri <strong>na</strong> .Sjaj I bogastvo pljevaljske čaršije trajao je do balkanskihratova i odlaska Osmanlija (1913. <strong>go</strong><strong>di</strong><strong>ne</strong>) i austrougarskevojske . Otišle su broje<strong>ne</strong> i ugled<strong>ne</strong> pljevaljskeporo<strong>di</strong>ce <strong>na</strong>jviše u Tursku. Prvi svjetski rat podspješioje iseljavanje muslimanskih poro<strong>di</strong>ca tako da sa njima<strong>ne</strong> sta je i čar šij skog sja ja . Ga se se za <strong>na</strong> ti , puš kars ki, sa ra či , ku jun dži je, zla ta ri , gra ve ri a I pre ra da kože sve -de <strong>na</strong> je <strong>na</strong> mi ni mum.Drugi svjetski rat posebno takozva<strong>na</strong> obnova I izgradnjado 6o-tih <strong>go</strong><strong>di</strong><strong>na</strong> oduzima svu vakufsku imovinu, ruši kompletnu pljevaljsku čaršiju sa z<strong>na</strong>čajnim objektima,kulture I istorije grada . Skoro sve avlije u Pljevljimaporuše<strong>ne</strong> su 1959. <strong>go</strong><strong>di</strong><strong>ne</strong>. Zaborav i <strong>ne</strong>briga potiskujuvrijednost istaknutih poje<strong>di</strong><strong>na</strong>ca poput muftijaŠemsika<strong>di</strong>ća i Ći<strong>na</strong>re , osnivača grada Šehera HuseinPaše Boljanića, legende sevdaha Ham<strong>di</strong>je ŠahimpašićaI još bez broj tak vih lič nos ti.O nji ma <strong>na</strong> ža lost <strong>ne</strong> ma ni po me <strong>na</strong> u rod nom mjes -tu! Niti jed<strong>na</strong> zgrada orijental<strong>ne</strong> gradnje I kulture u graduni je za ko nom zaš ti će <strong>na</strong> , a ima ih još <strong>ne</strong> ko li ko ko jeodolijevaju vremenu.Od 1990 <strong>go</strong> <strong>di</strong> <strong>ne</strong> <strong>ne</strong> ma ni plje va lj skog kor za . Ima ka -fića I kockarnica <strong>na</strong> svakom koraku. Nadajmo se da ćebar <strong>ne</strong>ko spoz<strong>na</strong>ti vrijednost prošlosti jer to koristi I sadašnjostiI budućnosti. Time bi se Pljevljima vratio starisjaj kao što je to urad je no re kon struk ci jom Hu sein –Paši<strong>ne</strong> džamije.april, <strong>2008.</strong> Re vi ja FO RUM45