Hrvatska vjernost
Časopis za hrvatski martirologij, kolovoz 2014. br. 10
Časopis za hrvatski martirologij, kolovoz 2014. br. 10
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Oko crkve 27. srpnja 2014. bilo je i šatora a onda će do Male Gospe biti pustoš<br />
Domovinskog rata. Akteri iz<br />
1991. drukčije se zovu, ali su<br />
se događale iste stvari kao i<br />
prije 50 godina. Po plodovima<br />
su prepoznatljivi.<br />
Molimo se Bogu da nestane<br />
te spremnosti za pucanje u<br />
neke druge „Iveziće“, tj. na<br />
nevine i goloruke, čim se<br />
pruži prilika. To se ne smije<br />
raditi ni u ime otadžbine ni u<br />
ime domovine, ni u ime<br />
naroda ili ideologije, ni u ime<br />
vjere ili nevjere. Ono što mi<br />
odavde s pravom tražimo jest<br />
da nas konačno počnu<br />
okupljati žrtve a ne mučitelji,<br />
da se žrtve vrednuju i njihov<br />
glas čuje, da ih se prepozna i<br />
da ih se poštuje.<br />
Nedavno sam bio na<br />
ekshumaciji jame u Dabinom<br />
vrhu u koji su bačeni članovi<br />
Ivezića iz Brotnje. Niti ih je<br />
tko sudio, niti ih je imao zašto<br />
suditi. Pa ipak su tako okrutno<br />
ubijani. Bilo je dovoljno da su<br />
Hrvati i katolici pa da ih se<br />
makne između živih. Istina je<br />
da su neki od sljedbenika<br />
„prve puške“ osudili to<br />
ubojstvo. No, nije li to<br />
u b o j s t v o s a m o l o g i č n a<br />
posljedica onoga što je davno<br />
bilo pripremano Hrvatima i<br />
katolicima, što je bio glavni<br />
zadatak ustanika i puške koja<br />
se i danas slavi? Nedavno<br />
netko reče da bi tada ubili i<br />
Boga da je sišao s neba i rekao<br />
da je Hrvat.<br />
Slušao sam ovih dana<br />
snimku razgovora s jednom<br />
Boričevljankom koja je kao<br />
djevojčica bježala 1941. iz<br />
svog mjesta. Pričala je što je<br />
sve preživjela upravo zato što<br />
je iz Boričevca. Ali ni na<br />
njezinu licu ni u njezinim<br />
riječima nisu se osjećali<br />
tragovi mržnje; velika patnja<br />
kao da je pročistila i još više<br />
oplemenila njezinu dušu u<br />
njezine osjećaje. Bilo mi je<br />
drago gledati tu gospođu, a<br />
takvih sam osoba susretao<br />
među drugim Boričevljanima,<br />
kao i među drugim koji su bili<br />
proganjani; ali ne među<br />
onima koji su druge progonili.<br />
Danas se s poštovanjem<br />
sjećamo imena poginulih<br />
Ivezića, ali časno ime svakako<br />
n e p r i p a d a n j i h o v i m<br />
mučiteljima. Ljudi pak<br />
o p l e m e n j e n i ž i v o t n o m<br />
patnjom i progonstvom ne<br />
o s u đ u j u n i n a r o d e n i<br />
pojedince; oni osuđuju zlo<br />
gdje god ono bilo. Takvih je<br />
ljudi izgradila tragedija<br />
Boričevca.<br />
Zar nije potrebno našem<br />
d r u š t v u d a t a k v i d a j u<br />
intonaciju za uštimavanje<br />
naše nacije i naše države?“<br />
HRVATSKA VJERNOST br. 10<br />
19